skip to main |
skip to sidebar
Na linku možete pogledati stranice nedavno osnovanog bosanskohercegovačkog nevladinog neprofitnog humanitarnog udruženja Solidarnost na kojima se mogu pratiti vijesti i ostale informacije o situaciji i zbivanjima u Palestini/Izraelu, te aktivnostima tog udruženja.
Udruženje Solidarnost, sa sjedištem u Bihaću, osnovano je prvenstveno s ciljem pružanja pomoći i potpore palestinskom narodu, ali i "humanitarne potpore socijalno-ugroženim osobama na načelima humanosti, nepristranosti, nezavisnosti i dobrovoljnosti, bez naknade i bez uvjeta u pogledu teritorijalne, nacionalne, vjerske, političke i druge pripadnosti" te radi povezivanja, edukacije, razmjene informacija i unaprjeđivanja rada institucija, organizacija, udruženja i radnika koji obavljaju humanitarnu djelatnost.
Udruženje trenutno sudjeluje u humanitarnim projektima pomoći i potpore palestinskoj djeci siročićima i invalidima, te prikuplja sredstva za putovanje u Gazu u koju će u sklopu slijedeće međunarodne humanitarne flotile ove godine poslati 10 aktivista. Partneri udruženja Solidarnost su ugledna turska humanitarna organizacija IHH i Europska kampanja za okončanje opsade Gaze (ECESG). O trenutnim projektima udruženja Solidarnost možete se detaljnije informirati na linku.
Bihać: Osnovano udruženje "Solidarnost"Neke informacije o osnutku udruženja Solidarnost iz medija.
Ovaj je post prijevod dijela Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
(Ovaj post je nastavak 3. dijela: Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 3. dio: Pritvaranje, deportacija, konfiskacija imovine, izraelski putnici)
(str. 54 i 55)
V. ZAKLJUČCI
260. Napad na flotilu treba sagledati u kontekstu tekućih problema između izraelske vlade i palestinskih vlasti i naroda. U ispunjavanju svog zadatka Misija je upoznata s dubokim uvjerenjem koje je postojalo na obje strane u ispravnost njihovog vlastitog stajališta. Vjerojatno je da će se slične katastrofe ponoviti ukoliko izostane dramatičan pomak u postojećoj paradigmi. Potrebno se prisjetiti da su moć i snaga osnažene kad ih prati osjećaj pravde i poštenja. Mir i poštovanje treba steći, a ne očekivati da će oni biti postignuti nasiljem nad protivnikom. Poznato je da nepoštena pobjeda nikad nikome nije donijela trajan mir.
261. Misija je došla do čvrstog zaključka da je 31. svibnja 2010. u Gazi vladala humanitarna kriza. Nadmoćnost dokaza iz besprijekornih izvora toliko je velika da nije moguće steći suprotno mišljenje. Svako poricanje takvog zaključka ne počiva ni na kakvim razumnim temeljima. Jedna od posljedica koja iz toga proizlazi je da je već samo iz tog razloga blokada protuzakonita i da ne može imati potporu u zakonu. Tome je tako bez obzira na razloge pomoću kojih se nastoji opravdati zakonitost blokade.
262. Iz ovog zaključka proističu određene posljedice. Uglavnom je akcija izraelskih obrambenih snaga prilikom presretanja broda Mavi Marmara u okolnostima i iz ponuđenih razloga na otvorenom moru bila očigledno nezakonita. U ovim okolnostima ova akcija ne može biti opravdana čak ni po članku 51 Povelje Ujedinjenih naroda.263. Izrael blokadu nastoji opravdati sigurnosnim razlozima. Država Izrael ima pravo na mir i sigurnost poput svake druge države. Ispaljivanje raketa i drugog streljiva na izraelski teritorij iz Gaze predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog i međunarodnog humanitarnog prava. No odgovor u obliku kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva u Gazi nije zakonit u sadašnjim ni bilo kojim drugim okolnostima.
264. Postupanje izraelske vojske i drugog osoblja prema putnicima flotile nije bilo samo nerazmjerno, već je pokazalo i razine potpuno nepotrebnog i nevjerojatnog nasilja. To je postupanje odalo neprihvatljivu razinu brutalnosti i ne može se opravdati niti previdjeti zbog sigurnosnih ili bilo kojih drugih razloga. Ono je predstavljalo teške povrede međunarodnog prava ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.
265. Misija smatra da je počinjeno nekoliko povreda i kršenja međunarodnog prava. Misija tijekom vremena koje je imala na raspolaganju nije bila u mogućnosti sastaviti sveobuhvatan popis svih kršenja međunarodnog prava. Međutim, postoje jasni dokazi koji bi poduprli progon slijedećih zločina u okviru odredaba članka 147 Četvrte ženevske konvencije:
-- namjerno ubijanje;
-- mučenje ili nečovječno postupanje;
-- namjerno nanošenje velike patnje ili teških povreda tijela ili zdravlja.
Misija također smatra da je prekršen niz obveza koje Izrael ima prema međunarodnom pravu ljudskih prava, uključujući:
-- pravo na život (članak 6, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima);
-- mučenje i drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (članak 7 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; Konvencija protiv mučenja);
-- pravo na slobodu i osobnu sigurnost i slobodu od samovoljnog uhićenja ili pritvora (članak 9, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima);
-- pravo osoba lišenih slobode na humano postupanje i poštivanje prirodnog dostojanstva ljudske osobe (članak 10, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima);
-- slobodu izražavanja (članak 19, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima).
Pravo na djelotvoran pravni lijek treba biti zajamčeno svim žrtvama. Ovaj se popis ni u kojem slučaju ne smije smatrati sveobuhvatnim popisom.
266. Misija primjećuje da zadržavanje protuzakonito zaplijenjene imovine od strane izraelskih vlasti i dalje predstavlja kontinuirano kršenje zakona i poziva Izrael da odmah vrati tu imovinu.
267. Počinitelji ozbiljnijih zločina koji su bili maskirani ne mogu biti identificirani bez pomoći izraelskih vlasti. Oni su nasilno reagirali kad god su pomislili da ih netko pokušava identificirati. Misija se iskreno nada da će izraelska vlada surađivati kako bi pomogla u identifikaciji počinitelja s ciljem progona odgovornih i zaključivanja ovog incidenta.
268. Misija je svjesna da ovo nije prvi puta da izraelska vlada odbija surađivati u istrazi događaja u koje je upleteno njeno vojno osoblje. Ovom prilikom Misija prihvaća uvjeravanja izraelskog trajnog predstavnika da stajalište koje je dobio upute da slijedi ni na koji način nije usmjereno osobno protiv članova Misije. Unatoč tome žalosno je da, i u ovoj prilici istrage događaja koji uključuju gubitak života koji je prouzročila izraelska vojska, izraelska vlada odbija suradnju u istrazi koju nije sama pokrenula i u kojoj nije na značajan način zastupljena.
269. Misija žali što njenim zahtjevima za informacijama upućenim trajnoj misiji Izraela nije udovoljeno. Razlog koji su izraelske vlasti prvotno ponudile bio je taj što je izraelska vlada uspostavila svoje vlastito nezavisno povjerenstvo uglednih osoba kako bi se istražio incident s flotilom. Misiji je rečeno da se iz tog razloga, te također zbog toga što je glavni tajnik najavio uspostavu još jednog uglednog povjerenstva sa sličnim mandatom, "dodatna inicijativa Vijeća za ljudska prava u tom pogledu smatra nepotrebnom i neproduktivnom".
270. Misija se nije složila s tim stajalištem i zbog toga je trajnom predstavniku Izraela predložila da Vijeću, umjesto Misiji, uputi zahtjev da Misija odgodi podnošenje svog izvještaja kako bi se omogućilo da ostale istrage koje su u tijeku dovrše svoje zadatke. Misija od Vijeća do dana pisanja ovog izvještaja nije primila nikakvu uputu i smatra da bi bila obvezna pozitivno odgovoriti na svaku takvu smjernicu Vijeća.
271. Obzirom na činjenicu da Turkelov odbor i povjerenstvo glavnog tajnika još nisu završili sa svojim radom, Misija se suzdržava od bilo kakvih primjedbi koje bi se mogle protumačiti kao ometanje tih tijela da svoj rad dovrše "neovisno od vanjskih događaja". Misija se ograničava na primjedbu da činjenica da predmet istrage sam sebe istražuje ili da igra ključnu ulogu u tom postupku ne doprinosi jačanju povjerenja javnosti u istražni postupak u postojećim okolnostima.
Ovaj je post prijevod dijela Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
(Ovaj post je nastavak 2. dijela: Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 2. dio: Presretanje flotile i njegove posljedice)
(str. 41-53)
C. Pritvaranje putnika flotile u Izraelu i deportacija
1. Činjenični opis i nalazi
183. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.
(a) Obrada putnika u luci Ašdod
184. Svi brodovi flotile koje je presrela izraelska vojska odvezeni su u izraelsku luku Ašdod gdje je u velikim šatorima na pristaništu unaprijed pripremljen centar za obradu putnika. Challenger 1, najbrže plovilo u flotili, u Ašdod je stigao oko 11 sati prije podne 31. svibnja. Posljednji je u Ašdod stigao brod Mavi Marmara, oko 18 sati istog dana. Zbog toga što je broj putnika koji su trebali proći obradu bio velik, proces iskrcavanja bio je krajnje dugotrajan. Neki putnici s Mavi Marmare izjavili su da su u unutrašnjosti broda s naoružanim čuvarima morali čekati do 12 sati nakon što je brod stigao u Ašdod, dok su neki iskrcani tek slijedećeg jutra.
185. Brodove je u luci dočekala gomila vojnika, te poneki civili, uključujući i školarce, koji su mahali zastavama i pozdravljali povratak izraelskih snaga. Neki od putnika izjavili su da su im se neki ljudi u luci rugali ili ih ismijavali. Televizijske snimateljske ekipe i novinari snimali su iskrcavanje putnika. Mnogi su putnici izjavili da je to što su bili "paradirani" pred medijima i u nekim slučajevima neprijateljskom gomilom za njih bilo uznemirujuće i ponižavajuće iskustvo.
186. Onim ranjenim putnicima koji već ranije nisu zračnim putem evakuirani do bolnica, dijagnosticirano je stanje i poslani su u obližnje bolnice na liječenje. Neki su se putnici s ozbiljnim ozljedama morali bez ičije pomoći pješke iskrcati s broda Mavi Marmare. Zbog otegnutog iskrcavanja i obrade svih putnika, neki su ranjeni putnici morali znatno vrijeme čekati prije nego im je dijagnosticirana ozljeda, a oni poslani u neku od bolnica. Nekima ozljede nisu dijagnosticirane do dolaska u zatvor.
187. Tijekom obrade, svim su putnicima ponuđeni službeni dokumenti na potpisivanje. Kružili su različiti prijevodi tih dokumenata, na engleskom, turskom i arapskom, no većina je putnika izjavila da su dobili verziju na hebrejskom i da im nije bilo objašnjeno što u dokumentu piše. Oni koji su mogli razumjeti što piše na tim papirima, izjavili su da bi svojim potpisom na taj papir potpisnik priznao da je u Izrael ušao protuzakonito i da pristaje na deportaciju, te da mu tijekom razdoblja od 10 godina bude zabranjeno da ulazi u Izrael. Nekim je putnicima rečeno da će ako potpišu taj dokument brže biti pušteni iz pritvora i vraćeni u svoje domovine, dok će, ako budu odbili potpisati, biti pritvoreni na dulji vremenski period do okončanja sudskog postupka.
188. Gotovo svi su putnici odbili potpisati taj dokument, objašnjavajući da su u Izrael dovedeni iz međunarodnih voda protiv svoje volje ili jer nisu htjeli potpisati dokument koji ne razumiju. Neki izraelski službenici nastojali su prinuditi putnike da potpišu te obrasce. Neki su ih putnici i potpisali pod prisilom dodavši tekstu svoje primjedbe u kojima su opisivali okolnosti svog ulaska u Izrael ili izjavljivali da su dokument potpisali protiv svoje volje. Nekim su putnicima prijetili fizičkim nasiljem jer su odbili potpisati papir; druge su tukli ili fizički zlostavljali jer su odbili potpisati ili su drugima savjetovali da ne potpisuju. Nastojanja da se putnike privoli da potpišu obrasce nastavila su se u zračnoj luci gotovo do samog trenutka polijetanja.
189. Putnici su podvrgnuti nizu detaljnih pretraživanja, uključujući skidanje odjeće. Iako su žene uglavnom pretraživale policijske djelatnice, neke su se putnice žalile da su ih muški službenici tijekom pretraživanja mogli u potpunosti ili djelomično vidjeti. Neki putnici izjavili su da su bili podvrgnuti ili su im prijetili da će biti podvrgnuti pretraživanju tjelesnih šupljina. Nekoliko je putnika izjavilo da su tijekom postupka pretraživanja bili namjerno ponižavani, te da su im upućivane poruge, provokativne i uvredljive riječi i da su bili podvrgnuti tjelesnom zlostavljanju. Tijekom pritvora u Izraelu mnogi su putnici više puta pretraženi, i to dugo nakon što takva pretraživanja više nisu mogla imati nikakvu sigurnosnu svrhu.
190. Tijekom obrade putnici su fotografirani bilo za službenu dokumentaciju, bilo, u nekim slučajevima, kao "trofeji". Obrada nekih putnika snimana je i video kamerom. Putnicima su uzeti otisci prstiju, a u nekim slučajevima i uzorci DNK. Dok su neki uspješno odbili uzimanje otisaka prstiju, nekima su otiske prstiju uzeli silom. Jedna žrtva i svjedoci slikovito su opisali okolnosti u kojima je jedan putnik, grčki državljanin, teško pretučen jer je odbijao da mu izraelske vlasti uzmu otiske prstiju. Putnika su neko vrijeme vukli po podu, a zatim ga je okružila velika skupina izraelskih službenika koji su ga nastavili snažno udarati, pri čemu mu je između ostalog slomljena noga. Izraelski su se službenici oglušili na njegove pozive upomoć, a jedan je svjedok primijetio da su mu se i muški i ženski uniformirani službenici smijali. Putnik je liječničku pomoć zbog slomljene noge primio tek nakon što je napustio Izrael.
191. Putnike je pregledao liječnik, no neki su pregled mogli i uspjeli odbiti. Mnogi putnici smatraju da su medicinski pregledi bili površni i samo forme radi. Lijekove nekih putnika, koji ih moraju koristiti zbog svojih zdravstvenih problema, zaplijenili su vojnici ili su ostali na brodovima. Ti lijekovi nisu žurno vraćeni vlasnicima na njihovo traženje, no neki su ljudi svoje lijekove kasnije, nakon opetovanih zahtjeva, ipak dobili.
192. Osim gore opisanih primjera, bilo je i drugih slučajeva fizičkog nasilja nad pojedinim putnicima koji su smatrani nekooperativnima, što je rezultiralo tjelesnim ozljedama i traumom. Jednom putniku, koji je općenito prosvjedovao protiv načina na koji je postupano s putnicima, jedan je izraelski policajac rekao: "Sada ste u Izraelu i nemate nikakvih prava".
193. Putnicima nije dopušten pristup odvjetniku ni konzularnim službama tijekom obrade koja se odvijala u luci. Neki od putnika su izjavili da su im na raspolaganju bili prevoditelji na neke jezike, te da su neki službenici koji su sudjelovali u obradi putnika govorili i druge jezike osim hebrejskog. Međutim, mnogi putnici nisu mogli razumjeti što im je rečeno.
194. Sa suprugom jednog od preminulih putnika postupano je s potpunom bezosjećajnošću prema njenoj ožalošćenosti. Nije joj bilo dopušteno da telefonom obavijesti svoju obitelj o svom gubitku. Postoje primjeri članova iste obitelji koji su putovali na flotili, a koji su odvojeni i nisu imali nikakvih informacija o tome gdje se nalaze i u kakvom su stanju drugi članovi njihove obitelji, sve do povratka u domovinu. Ovo odvajanje članova iste obitelji pojačalo je muku i tjeskobu koje su proživljavali putnici.
(b) Pritvaranje putnika i posada u zatvoru Ella u blizini Beer Ševe
195. Nakon obrade u Ašdodu, većina putnika je u skupinama prebačena u zatvor Ella u blizini Beer Ševe, udaljen sat-dva vožnje. Putnici su prebacivani u uobičajenim zatvorskim vozilima s rešetkama na prozorima. Neki su putnici u vozilima morali čekati nekoliko sati. Jedan je putnik izjavio da je 20 sati proveo čekajući u vozilu u Ašdodu i u zatvoru. Mnogi su se putnici žalili da je zbog preniske temperature na koju je bio podešen klima uređaj u vozilima bilo vrlo hladno. Drugi su se pak žalili da su tijekom duljih vremenskih razdoblja bili zaključani u vozilima sa zatvorenim prozorima na suncu zbog čega je u vozilu postalo zagušljivo. Zahtjevi da se prilagodi temperatura ili dopusti pristup WC- u bili su ignorirani, a u nekim su slučajevima dočekani prijetnjama ili nasiljem.
196. Po dolasku u zatvor mnogi su putnici smješteni u ćelije u skupinama od do 4 osoba. Nekoliko je putnika prijavilo da su držani u izolaciji i da su druge putnike sreli tek nakon što su napustili zatvor.
197. Većina svjedoka izjavila je da su uvjeti u zatvoru bili prihvatljivi, no neki su se žalili da su po dolasku u tu ustanovu morali očistiti ćelije i zajedničke prostorije. Neki su također izjavili da zahodi nisu bili u ispravnom stanju, a neki, uključujući žene, prijavili su neugodu prilikom korištenja tuševa zbog prisutnosti nadzornih kamera. Putnicima su uglavnom bili ponuđeni hrana i voda. Mnogi su se putnici žalili da nisu mogli spavati u zatvoru zbog redovitih proziva, buke koju su stvarali zatvorski čuvari i drugih namjernih ometanja.
198. Mnogi su putnici podvrgnuti daljnjem ispitivanju za vrijeme pritvora, neki tvrde da su ih ispitivali u više navrata. Postoji i nekoliko navoda o premlaćivanjima tijekom tih ispitivanja.
199. Većina svjedoka je izjavila da im je uskraćen pristup odvjetniku i kontakt s njihovim veleposlanstvima. Odvjetnici jedne izraelske nevladine organizacije za pravnu pomoć tvrde da su u više navrata pokušavali posjetiti pritvorenike, no neko im je vrijeme bio onemogućen ulaz u zatvor. Kad im je omogućen pristup pritvorenicima odvjetnici su imali vrlo malo vremena za svakog od pritvorenika i stoga su mogli provesti samo površne intervjue. Neki su putnici primili posjet predstavnika iz svog veleposlanstva, no većinu nije posjetio nikakav predstavnik iz veleposlanstva. Iako su putnici imali ograničen pristup telefonima, telefonske kartice koje su im podijeljene omogućile su im da telefoniraju vrlo kratko vrijeme, pa one zbog toga gotovo da nisu mogle biti korištene za inozemne pozive.
200. Niti jedan strani državljanin pritvoren u Beer Ševi nije optužen ni za što niti je izveden pred suca. Međutim, jedan je putnik izveden, nakon što je prosvjedovao da ima pravo da bude izveden pred suca, pred nešto što on smatra"lažnim sudom" u blizini zračne luke gdje mu je potvrđena deportacija.
(c) Zlostavljanje putnika u zračnoj luci i repatrijacija
201. Ovisno o vremenu dolaska putnici su u pritvoru proveli između 24 i 72 sata. Jordanci i putnici iz nekih drugih zemalja koje nemaju diplomatske odnose s Izraelom oslobođeni su rano i prebačeni u Jordan kopnenim putem. Većina putnika odvedena je iz zatvora u međunarodnu zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu kako bi se zrakoplovima vratili u svoje domovine. Mnogi su se putnici žalili da su ponovo morali mnogo sati čekati na suncu u zatvorskim vozilima u zatvoru i po dolasku u zračnu luku tijekom deportacije. Jedna žena koju su psihički slomili ugnjetavački uvjeti u vozilu je izjavila da su joj odbili dopustiti da ode na zahod unatoč tome što je jasno dala do znanja da ima mjesečnicu.
202. Možda su najšokantnije svjedočenje, osim onog o nasilju na Mavi Marmari, s kojim se Misija susrela bili dosljedni iskazi o brojnim slučajevima ekstremnog i neisprovociranog nasilja od strane uniformiranog izraelskog osoblja prema nekim putnicima tijekom obrade u terminalu međunarodne zračne luke Ben Gurion na dan deportacije. Ti su iskazi toliko dosljedni i jasni da se ne može sumnjati u njihovu vjerodostojnost. Zastrašujući broj naoružanih vojnika i policajaca nalazio se u zgradi terminala. Neki su putnici izjavili da su ti vojnici i policajci htjeli izazvati tučnjavu. Do tada su svi putnici podvrgnuti višestrukim pretraživanjima i bili su pod potpunom kontrolom Izraelaca. Većina putnika nastavljala je odbijati potpisati dokumente o deportaciji, a neki su inzistirali u svojem zahtjevu da budu saslušani na sudu kako bi im bila potvrđena deportacija. Čini se da niti u jednom slučaju opisano nasilje nije bilo opravdano.
203. Neki putnici koji su se nalazili u predjelu za provjeru putovnica vidjeli su grubo postupanje prema jednom putniku starije dobi nakon batina koje je dobio. Kad su se drugi putnici, uključujući Irce i Turke, pobunili zbog takvog postupanja, palicama su ih napali vojnici. U napadu vojnika je oko 30 putnika srušeno na pod, udarano palicama, rukama i nogama. Jednog su irskog putnika naročito teško pretukli po glavi i gotovo ga udavili. Svoje napadače taj je putnik identificirao kao policajce. Odveli su ga u pritvornu ćeliju.
204. Jedan turski putnik je izjavio da su mu nakon tučnjave vojnici ruke vezali metalnim lisicama, zatim ga pograbili za lisice, odveli u jednu malu prostoriju gdje ga je rukama i nogama udaralo još 5 vojnika dok su drugi prizor zaklanjali kako se ne bi vidio izvana. U ovom je slučaju intervenirala policija kako bi zaustavila nasilje.
205. Vojnici su naguravali nekoliko žena, a jednu su izudarali pesnicama. Žene su također bile izložene seksualnim porugama.
206. U jednom odvojenom incidentu jedan je putnik fizički napadnut od strane oko 17 policajaca kad je odbio potpisati dokument o deportaciji. Putnika su udarili nogom u glavu i prijetili mu oružjem uperenim u njega. Nekoliko se putnika odlučilo opirati deportaciji kako bi im se pružila prilika da svoju nevinost dokažu na izraelskom sudu. To su Izraelci doživjeli kao provokaciju.
207. Jedan je liječnik detaljno opisao postupanje prema njemu. Po dolasku u zračnu luku policajci koji su ga pratili počeli su ga naguravati i pokušali su ga navesti da se spotakne na stubištu. Potom je bio izložen verbalnim uvredama za vrijeme dok je prolazio kroz kontrolnu točku. Jedan ga je službenik dlanom udario po stražnjoj strani glave, a kad je on na to prosvjedovao napala ga je skupina uniformiranih policajaca koji su ga srušili na pod i udarali rukama i nogama. Potom su ga odvukli izvan vidokruga ostalih putnika i nastavili sa svojim napadom. Pokušavali su mu slomiti prste na ruci. Vezali su mu ruke metalnim lisicama na leđima tako čvrsto da je izgubio osjet u jednoj ruci. Potom su ga podigli držeći ga za lisice i gurnuli uz zid. Kad je zatražio da mu olabave lisice rekli su mu da je to cijena koju mora platiti jer je pokušao otići u Gazu i da će to "biti dobro za njegovo zdravlje". Liječnik je na sebi imao jaknu koja ga je jasno identificirala kao liječnika i tvrdi da su ga napali bez ikakve provokacije.
208. Bilo je i drugih slučajeva nasilja nad pojedinim putnicima koji su smatrani nekooperativnima. Svjedoci su vidjeli kako su policajci jednom putniku svijali ruku iza leđa tako jako da su je slomili. Jednog drugog putnika oko 10 je vojnika udaralo rukama i nogama, potom mu ruke svezalo lisicama i odvezlo ga na drugu lokaciju udaljenu 10-15 minuta, gdje su ga vojnici zlostavljali do 2 sata. Kad se vratio u zračnu luku, glava mu je krvarila.
209. Veliki broj vojnog i policijskog osoblja u zračnoj luci pokazivao je ozbiljne i neprofesionalne propuste u vojnoj disciplini dok zapovjednici u većini slučajeva nisu na vrijeme intervenirali. Velik dio tog ponašanja sigurno je bio kriminalan prema izraelskom domaćem pravu.
210. Većina putnika bez obzira na nacionalnost deportirana je iz Izraela avionom koji je dostavila turska vlada. Jordanski su pritvorenici deportirani kopnenim putem, autobusima preko granice između Izraela i Jordana. Grčki su putnici grčkim vojnim zrakoplovom koji je poslala grčka vlada vraćeni u Atenu. Najmanje je 1 putnik dvostruke nacionalnosti, uključujući izraelsko, odabrao da ne bude deportiran kako ne bi ugrozio svoje izraelsko državljanstvo. Prijetili su mu kaznenim progonom, no pušten je na slobodu u Izraelu i kasnije je bez problema napustio tu zemlju.
211. Neki su putnici mnogo sati morali čekati u avionu dok su se dovršavali deportacijski postupci za ostale putnike. Neki su putnici izjavili da su se na zrakoplov ukrcali ujutro, no da nisu poletjeli sve do nakon ponoći.
(d) Postupanje prema ranjenim putnicima u izraelskim bolnicama
212. Prema izraelskim izvorima, 31 ranjeni putnik s Mavi Marmare prebačen je zračnim putem do raznih bolnica u Tel Avivu, Jeruzalemu, Haifi i drugim mjestima. Svi svjedoci navode da su pored kreveta ili ispred soba u bolnicama bili smješteni čuvari: policajci i/ili vojnici. Ti su putnici u bolnicama u Izraelu liječeni 3 do 5 dana i potom su zrakoplovom prebačeni u Tursku. Većina je zatim direktno odvezena u bolnicu Atatürk u Ankari radi daljnjeg liječenja.
213. Neki od putnika koji su se liječili u izraelskim bolnicama priznali su da je medicinsko osoblje o njima dobro skrbilo, no drugi su putnici prijavili verbalno zlostavljanje i ruganje koje su trpjeli od strane svojih čuvara. Nekoliko je svjedoka izjavilo da nisu mogli normalno spavati tijekom svog boravka u bolnici zahvaljujući, u nekim slučajevima, namjernom ometanju od strane čuvara. Pacijenti su izloženi istom opetovanom ispitivanju od strane policije ili vojnika i snažnom pritisku da potpišu dokumente na hebrejskom kakve su doživjeli ostali putnici u Ašdodu. Neke od pacijenata posjetio je predstavnik iz njihovog veleposlanstva ili predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa.
214. Mnogi od putnika koji su liječeni u izraelskim bolnicama izjavili su da su im ruke standardnim metalnim lisicama bile vezane za krevete cijelo vrijeme njihovog boravka u bolnici. Nekima su također vezali gležnjeve. Ovo su bile ozbiljno ranjene osobe, a ruke i noge lisicama su im vezane bez vidljivog obzira prema njihovim ozljedama.
2. Pravna analiza postupanja prema putnicima u Izraelu
(a) Arbitrarno ili protuzakonito uhićenje ili pritvaranje
215. Kako je gore navedeno, članak 9, stavak 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima štiti od arbitrarnog uhićenja ili pritvaranja. Budući da je izraelsko presretanje flotile bilo protuzakonito, pritvaranje putnika i posade sa 7 plovila u Ašdodu također je bilo prima facie protuzakonito budući da nije bilo pravne osnove za pritvaranje i prevoženje tih ljudi u Izrael od strane izraelskih vlasti. Putnici su se u Izraelu našli na temelju nezakonitog čina od strane države Izrael. Izraelske su vlasti stoga bile obvezne s tim ljudima postupati u skladu sa svojim međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava. Međutim, kad su stigli u Izrael, izraelske su vlasti pokušale velom zakonitosti prikriti nezakonitost presretanja.
216. Po njihovom dolasku u Ašdod, putnike su pokušali natjerati da potpišu određene dokumente za koje putnici smatraju da su bila priznanja o protuzakonitom ulasku u Izrael. Gotovo svi putnici su odbili potpisati te dokumente temeljeći svoju odluku na logici da budući da su u Izrael dovedeni protiv svoje volje, ne mogu sami biti odgovorni za protuzakonit ulazak u tu zemlju. Protivili su se tome da oni, kao žrtve protuzakonitog čina od strane države Izrael, budu smatrani krivima za protuzakoniti ulazak u Izrael. Misija se slaže s ovim prigovorom i mišljenja je da je kontinuirani pritvor putnika u Ašdodu, Beer Ševi i u zračnoj luci predstavljao nastavak njihovog protuzakonitog pritvaranja koje je započelo lišavanjem slobode od strane vojnika na brodovima nakon presretanja.
217. Neki su putnici htjeli dovesti u pitanje zakonitost tog pritvaranja kako bi privukli pozornost na protuzakonite postupke koji su rezultirali njihovim dovođenjem u Izrael. Inzistirali su na svom pravu da budu izvedeni pred suca i tvrdili da su primili sudski poziv da se na sudu pojave kako bi se suočili s optužbama za prekršaje koji im se stavljaju na teret. Misija nije primila nikakve primjerke sudskih dokumenata koji bi pokazivali da su strani državljani koji su sudjelovali u flotili u Izraelu optuženi za bilo kakva kaznena djela. Ukoliko jesu, u tom je slučaju uskraćivanje njihovog prava na pošteno saslušanje pred neovisnim, nepristranim i nadležnim sudom predstavljalo povredu njihovih prava prema članku 14 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
(b) Mučenje i drugo okrutno nečovječno i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje
218. Izraelske su vlasti cijelo vrijeme bile obvezne s pritvorenicima postupati u skladu s međunarodnim obvezama Izraela u pogledu ljudskih prava i zaštiti ih od bilo kakvih povreda. Misija smatra da je, iako se faza pritvaranja tobože odvijala unutar zakonskog okvira, neprijateljstvo prema putnicima bilo sveprisutno, što je omogućilo zlostavljanje.
219. Svjedočanstva putnika uključivala su nekoliko vjerodostojnih navoda o fizičkom nasilju i zlostavljanju počinjenom od strane izraelskih službenika, vojnika i policajaca u centru za obradu u Ašdodu, u zatvoru, te u zračnoj luci. U nekim se slučajevima činilo da to nasilje nema nikakvog povoda; u drugima je pak izgledalo kao da mu je cilj bila prisila na poštivanje određenih procedura (potpisivanje obrazaca, uzimanje otisaka prstiju) ili kažnjavanje pojedinaca zbog njihovog nepoštivanja. Misija smatra da su izraelski službenici protiv putnika počinili mučenje tijekom razdoblja dok su putnici bili pritvoreni u Izraelu u suprotnosti s člankom 1 Konvencije protiv mučenja i člancima 7 i 10 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
220. Bilo je i drugih postupaka izraelskih službenika kojima je cilj bio ponižavanje osoba, a koji, ako i ne predstavljaju mučenje, spadaju u okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje u skladu s odredbama članka 16 Konvencije protiv mučenja. Pretraživanje tijela nije uvijek obavljeno u skladu s prihvaćenim procedurama čiji je cilj zaštititi dostojanstvo osobe koju se pretražuje, a učestalost pretraživanja navodi na pomisao da je njihova svrha bila ponižavanje putnika, a ne da su provođena zbog sigurnosnih potreba. Misija naročito želi privući pozornost na postupanje koje su doživjele neke od putnica od strane izraelskih službenica u centru za obradu, a koje je bilo daleko od prihvatljivog postupanja.
(c) Paradiranje pritvorenika
221. Putnici i posada koji su dovedeni u Ašdod ne mogu biti klasificirani kao ratni zarobljenici, no prizor u pristaništu kako su ga opisali svjedoci s kojima je Misija razgovarala ima obilježja "trijumfa" prilikom kojeg se ratni zarobljenici paradiraju pred gomilom koja maše zastavama. Ratne zarobljenike od ovakvog ponižavajućeg spektakla štiti članak 13 Treće ženevske konvencije, koji ih štiti od "uvreda i javne radoznalosti". Kao civili, putnici flotile trebali su dobiti istu temeljnu razinu zaštite, koja također postoji u odredbama općeg običajnog prava koje štite civile od napada na njihovo dostojanstvo. Propust izraelskih vlasti da pruže tu zaštitu može se protumačiti između ostalog i kao kršenje prava na presumpciju nevinosti prema članku 14, stavku 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koje se može usporediti s javnim paradiranjem osoba osumnjičenih za počinjenje kaznenih djela. Bez obzira na to da li je bilo tko od putnika flotile bio sumnjičen za počinjenje kaznenih djela, svi su putnici trebali biti zaštićeni od javne radoznalosti.
(d) Pravo na osobnu sigurnost i ljudsko dostojanstvo
222. Ozbiljni slučajevi fizičkog nasilja od strane izraelskih vojnika i/ili policije prema putnicima u međunarodnoj zračnoj luci Ben Gurion očigledno predstavljaju teške povrede zaštite koja treba biti pružena pritvorenicima prema međunarodnom pravu ljudskih prava i međunarodnom humanitarnom pravu. Članak 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jamči pravo na osobnu sigurnost, a članak 10. da će se "sa svima koji su lišeni slobode postupati čovječno i s poštivanjem prirodnog dostojanstva ljudske osobe". To postupanje od strane vojnika i policije, ponekad uz odobravanje njihovih nadređenih, također se može smatrati mučenjem. Misiji izgleda očito da su ovi napadi u zračnoj luci, u vrijeme kada su putnici bili pod potpunom kontrolom vlasti, predstavljali pokušaj pojedinačnih skupina službenika da se s putnicima obračunaju tik pred njihov polazak.
223. Ostalo navedeno fizičko zlostavljanje tijekom pritvora i deportacije slično tome također predstavlja kršenje prava na osobnu sigurnost.
224. Pravilnik o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona sadrži neke temeljne obveze koje je trebalo poštivati svo izraelsko vojno i policijsko osoblje za vrijeme dok je bilo zaduženo za brigu o putnicima. Te obveze uključuju dužnost da se poštuje i zaštiti ljudsko dostojanstvo i očuvaju i podrže ljudska prava svih osoba (članak 2), da se sila koristi samo kad je to doista nužno i u onoj mjeri koju iziskuje obavljanje njihove dužnosti (članak 3), te da se ne počini, ne potiče na, ni ne tolerira nikakvo mučenje ni drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (članak 5). Određeni izraelski službenici nisu poštivali niti jednu od ovih dužnosti u određenim trenucima tijekom pritvora i deportacijskog postupka.
(e) Druga prava pritvorenika
225. Unatoč pretencioznoj tvrdnji o zakonitosti lišavanja slobode sudionika flotile u Izraelu, Država Izrael bila je obvezna pritvorenicima osigurati određena temeljna prava dok su u pritvoru. U određenim slučajevima činjenice predstavljene Misiji ukazuju da ta prava nisu bila poštivana.
226. Članak 10. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da sa svim osobama lišenim slobode treba postupati humano i poštujući urođeno dostojanstvo ljudske osobe. Ovu odredbu nadopunjava, između ostalog, Skup načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora (1988.) i Pravilnik o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona (1979.). U Ašdodu je uspostavljen sustav za obradu iskrcanih putnika, a službenici su očigledno pokazali neprijateljstvo prema putnicima za koje su bili zaduženi što je ohrabrilo ponašanje kojim su prekršeni temeljni standardi civiliziranog postupanja s pritvorenicima.
227. Zbog jezičnih prepreka bilo je problema u postizanju da svi iskrcani putnici razumiju pravne postupke i procedure kojima su podvrgnuti. Iako je očito da su izraelske vlasti pokušale dostaviti dokumente i na drugim jezicima osim hebrejskog, a neki su prisutni službenici govorili engleski, arapski i turski, očigledno je da mnogi putnici nisu razumjeli što im se događa. Članak 9, stavak 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zahtijeva da pritvorene osobe budu obaviještene o razlozima svog uhićenja i pritvaranja. Načelo 14 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi da osoba koja na primjeren način ne razumije ili ne govori jezik koji koriste vlasti odgovorne za uhićenje, pritvor ili zatvaranje ima pravo promptno i na jeziku koji razumije dobiti određene specifične informacije u vezi svog uhićenja i pritvora, te pravo na, ako je potrebno, besplatnu pomoć tumača u vezi s pravnim postupkom koji slijedi nakon uhićenja. Misija smatra da su mnogim pritvorenicima ova prava bila uskraćena.
228. Štoviše, postoje dokazi da su neki putnici netočno informirani o njihovoj pravnoj situaciji od strane izraelskih službenika, naročito u pogledu dokumenata o deportaciji koje su oni od putnika tražili da potpišu. Jedan je apsurdni primjer doživio jedan od putnika koji tvrdi da su mu rekli da se odbijanje da potpiše dokument kažnjava smrtnom kaznom - što on nije shvatio ozbiljno. Načelo 21 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora zabranjuje "neprimjereno iskorištavanje situacije pritvorene ili zatvorene osobe s ciljem da je se prisili na priznanje, neki drugi oblik inkriminacije ili svjedočenje protiv neke druge osobe."
229. Mnogi od pritvorenika su u brojnim navratima tražili pristup pravnom savjetniku i /ili konzularnim službama svojih veleposlanstava ili diplomatskih predstavnika u Izraelu. Dok su neke na kraju posjetili odvjetnici i diplomatski predstavnici, ostale nisu. Načelo 17 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi da "pritvorena osoba ima pravo na pomoć pravnog savjetnika. Pritvorenu osobu o njenom pravu moraju obavijestiti nadležne vlasti promptno po uhićenju, te osigurati razuman prostor u kojem se to pravo može koristiti." Načelo 16 (2) navodi:
Ukoliko je pritvorena osoba strani državljanin, mora biti promptno obaviještena o svom pravu na komunikaciju pomoću prikladnih sredstava s konzularnom službom diplomatske misije države čiji je državljanin ili koja na drugi način ima pravo primiti takvu komunikaciju u skladu s međunarodnim pravom ili s predstavnikom nadležne međunarodne organizacije, ako se radi o izbjeglici ili o osobi koja je na neki drugi način pod zaštitom neke međunarodne organizacije.
Svaku komunikaciju u skladu s ovom odredbom treba omogućiti ili dopustiti bez odlaganja. Većini pritvorenika koji su uspjeli ostvariti svoje pravo na pristup konzulu to je omogućeno tek nekoliko dana nakon što su pritvoreni i što su zahtijevali to pravo.
230. Načelo 18 navodi da "pritvorena osoba ima pravo komunicirati i savjetovati se sa svojim pravnim savjetnikom [i da] joj se mora osigurati primjereno vrijeme i prostor za savjetovanje." Izraelski odvjetnici kojima je omogućen pristup nekim od pritvorenika jedva su sa svakim pritvorenim mogli provesti više od nekoliko minuta unutar vremenskog razdoblja koje su im vlasti za posjetu pritvorenicima odobrile.
231. Svi su se pritvorenici žalili da im nisu bila dopuštena sredstva kojima bi kontaktirali svoje obitelji koje su bile uznemirene i zabrinute vijestima o presretanju flotile. Krajnji i bezosjećajan primjer je slučaj supruge jednog od preminulih kojoj nije omogućeno da nazove svoju obitelj i obavijesti je o svom gubitku. Iako su telefoni nekim pritvorenicima u zatvoru bili na raspolaganju, nisu se mogli koristiti za brojne međunarodne telefonske pozive kakve je iziskivala ova skupina pritvorenika iz više od 40 zemalja. Načelo 16 (1) Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi da "Promptno po uhićenju i nakon svakog prebačaja iz jednog mjesta pritvora u drugo, pritvorena osoba ima pravo obavijestiti ili tražiti od nadležnih vlasti da obavijeste članove njene obitelji i druge primjerene osobe po njenom izboru o njenom uhićenju, pritvaranju ili zatvaranju ili o prebačaju i o mjestu gdje je držana u pritvoru." Ovaj uvjet treba implementirati bez odlaganja.
(f) Postupanje prema ranjenim osobama u pritvoru
232. Većini putnika je ponuđen liječnički pregled, doduše površan, u skladu s Načelom 24 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora koje navodi da "pritvorenoj ili zatvorenoj osobi treba ponuditi primjeren liječnički pregled što je prije moguće po dolasku u mjesto pritvora ili zatvora".
233. U nekim slučajevima ranjeni putnici, uključujući one ranjene u napadima izraelskih službenika, nisu primili hitnu liječničku pomoć. Članak 6 Pravilnika o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona navodi da će "djelatnici službi za provođenje zakona osigurati punu zaštitu zdravlja osoba u svom pritvoru i, naročito, da će hitno djelovati s ciljem osiguranja pružanja liječničke pomoći kad god je to potrebno".
D. Konfiskacija i povrat imovine od strane izraelskih vlasti
1. Činjenični opis i nalazi
234. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.
(a) Konfisciranje imovine putnika od strane izraelskih vlasti
235. Misija je primila iskaze putnika koji su se nalazili na svih 6 plovila flotile vezano uz konfiskaciju gotovine i raznih osobnih stvari od strane izraelskih vlasti, uključujući putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole, mobilne telefone, prijenosna računala, audio uređaje uključujući MP3 playere, fotografsku i video opremu, kreditne kartice, dokumente, knjige i odjeću. Ovi su predmeti putnicima oduzeti u nekoliko faza, prvenstveno za vrijeme dok su se još nalazili na plovilima (tijekom pretraživanja tijela i predmeti ostavljeni u drugim dijelovima plovila koje putnicima nije bilo dopušteno da ponesu sa sobom) ili tijekom obrade u pritvornom objektu u Ašdodu. Misija procjenjuje da su na stotine skupih elektroničkih uređaja još uvijek u posjedu izraelskih vlasti. Mnogi su putnici sa sobom imali znatne iznose novca koji su kao donacije nosili u Gazu, u nekim se slučajevima radilo i o iznosima do nekoliko desetaka tisuća američkih dolara. Izraelci su u odnosu na gotovinu nedosljedno postupali: nekim je putnicima bilo dopušteno da zadrže svoj novac cijelo vrijeme dok su bili u pritvoru, nekima je gotovina konfiscirana i zatim vraćena, a drugima je pak oduzeta nakon čega im više nije vraćena.
236. Štoviše, iako je većina putovnica vraćena putnicima prije njihovog odlaska iz Izraela, a neke su im vraćene naknadno, nekim putnicima putovnice nisu vraćene ni 4 mjeseca nakon incidenta.
237. Prema mišljenju Misije očito je da izraelske vlasti nisu uspostavile sustav putem kojeg bi se ispravno popisali konfiscirani predmeti i identificirale osobne stvari s ciljem da budu vraćene svojim pravim vlasnicima. Na različitim brodovima izraelske su snage provele opsežna pretraživanja prtljage putnika i ostavile osobne stvari razbacane uokolo po kabinama u velikom neredu. Jedan je svjedok, koji je bio izoliran i pretučen, opisao nadrealno iskustvo sjedenja s rukama vezanim lisicama na velikoj hrpi prijenosnih računala i elektroničkih uređaja uz "pjevanje" mobilnih telefona koji su se pokušavali ponovo spojiti na mrežu dok se brod približavao Ašdodu.
238. Neki su predmeti vraćeni turskim vlastima i putnici su uspjeli doći do nekih predmeta iz prtljage u forenzičnom uredu u Istanbulu. Kad su brodovi kasnije vraćeni iz Izraela, neka je prtljaga i drugi predmeti, koji su se još uvijek nalazili na njima, pohranjena u skladištu organizacije IHH u Istanbulu. Međutim, putnicima koji su otišli u to skladište vraćeno je samo nekoliko komada odjeće i prazni kovčezi. Misija je obaviještena da su neki predmeti u vlasništvu nekih britanskih putnika također vraćeni poštom posredstvom britanskog konzulata u Izraelu, no ti su predmeti bili oštećeni ili nisu doista pripadali britanskim putnicima.
239. Misiji je privučena pozornost na nekoliko navoda vezano uz zloporabu predmeta koje su konfiscirale izraelske vlasti, uključujući prijenosna računala, kreditne kartice i mobilne telefone. Izraelski su mediji 20. kolovoza 2010. izvijestili da su "najmanje 4" izraelskih vojnika uhićena pod sumnjom da su ukrali i prodali prijenosna računala u vlasništvu putnika s flotile. Štoviše, najmanje 4 putnika je izjavilo da su njihove osobne stvari, uključujući kreditne kartice i mobilne telefone, kasnije korištene u Izraelu. Jedan svjedok, novinar, koji je putovao na brodu Sfendoni, tvrdi da je njegovom karticom kupovana roba u Izraelu, i to kako za vrijeme dok se još nalazio u pritvoru u zatvoru u Beer Ševi tako i nakon što je pušten na slobodu. Postoji još jedan iskaz o tome kako je s jedne konfiscirane kreditne kartice potrošeno više od 1000 američkih dolara u Izraelu.
240. Među predmetima koje su konfiscirale i koje još nisu vratile njihovim vlasnicima izraelske vlasti postoji velika količina video snimki i fotografija koje su putnici, uključujući brojne profesionalne novinare, na brodovima flotile snimili na elektroničke i druge medije. To uključuje veliku količinu fotografskog i video materijala o izraelskom napadu i presretanju Mavi Marmare i drugih brodova. Izraelske su vlasti kasnije objavile vrlo malen dio tog materijala, u montiranom obliku, no velika većina tog materijala ostala je u posjedu izraelskih vlasti.
241. Misija se uvjerila da ovo predstavlja namjerni pokušaj izraelskih vlasti da zataškaju i unište dokaze i druge informacije vezano uz događaje 31. svibnja na Mavi Marmari i drugim brodovima flotile.
242. Mnogi novinari koji su se nalazili na flotili kasnije su podnijeli različite žalbe vezano uz konfiskaciju njihovih podataka i opreme te neisplatu odštete. Jedan primjer je pismo u kojem oko 60 novinara od Europske komisije traži da djeluje po ovom pitanju. Misija je upoznata s činjenicom da se priprema nekoliko službenih zahtjeva u ime nekoliko putnika čija je osobna imovina oduzeta ili konfiscirana na Mavi Marmari i drugim brodovima. Misija procjenjuje da vrijednost te imovine nije neznatna.
(b) Konfiskacija brodova flotile od strane izraelskih vlasti
243. Izraelske su vlasti tijekom duljeg razdoblja zadržale 6 brodova flotile. Na primjer, brodovi Mavi Marmara, Defne Y i Gazze 1 u tursku su luku Iskenderun odvezeni 7. kolovoza, više od 2 mjeseca nakon što je brod pristao u luci Ašdod u Izraelu.
244. Mavi Marmara je u Tursku vraćena u neispravnom stanju. Brodski kapetan i ostali članovi posade potvrdili su da je oštećena oprema bila u potpunosti ispravna kad su izraelske vlasti preuzele kontrolu nad brodom 31. svibnja. Istraga Misije je potvrdila da je znatan dio opreme broda uništen ili znatno oštećen [popis uništene opreme broda može se pročitati na ovom mjestu u engleskom izvorniku]. Druga je oprema uklonjena s broda, uključujući satelitski telefon, brodski kompjuter i njegovu zamjensku opremu, te brodski dnevnik i sve podatke [...]. U strojarnici su uništeni generator kontrolne prostorije i glavna kontrolna ploča, dok je kontrolna ploča za opremu oštećena. U vodonepropusnoj prostoriji motora na dnu broda pronađena je zauljena voda i sisaljke, a zamjenski dijelovi dizelskog generatora bili su razbacani uokolo uz curenja morske vode i ulja. Štoviše, pokvarene su i komande i kontrolni sustavi motora.
2. Pravna analiza uskraćivanja prava na imovinu i prava na slobodu izražavanja
245. Misija je zabrinuta zbog toga što postupci izraelskih vlasti prilikom konfisciranja, zadržavanja, te u nekim slučajevima i uništavanja privatnog vlasništva više stotina putnika koji su se nalazili na različitim brodovima flotile predstavljaju kako povredu prava vezano uz vlasništvo nad imovinom tako i povredu prava na slobodu izražavanja.
246. Članak 17 Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi da: " Svatko ima pravo posjedovati imovinu samostalno ili u zajednici s drugima. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine." Obzirom da se Opća deklaracija o ljudskim pravima smatra djelom običajnog međunarodnog prava, niti jedna država ne smije samovoljno nekoga lišiti njegove vlastite imovine. Misija smatra da izraelske vlasti, kroz nepoštivanje prava nekoliko stotina putnika na brodovima flotile na posjedovanje imovine, nisu ispunile obveze države Izrael u pogledu prava na posjedovanje imovine.
247. U pogledu međunarodnog humanitarnog prava, članak 97 Četvrte ženevske konvencije navodi: "Interniranim osobama će biti dopušteno da zadrže stvari za osobnu uporabu. Novac ... i dragocjenosti u njihovom posjedu ne mogu se oduzimati osim u skladu s uspostavljenom procedurom ... Prilikom puštanja na slobodu ili repatrijacije, interniranim osobama će se predati svi predmeti, novac ili druge dragocjenosti koji su im bili oduzeti tijekom internacije ... uz iznimku predmeta ili iznosa koje zadržavaju vlasti odgovorne za pritvaranje na osnovu zakonodavstva koje je na snazi. Ukoliko imovina neke internirane osobe bude zadržana na ovaj način, vlasnik će dobiti detaljnu potvrdu o oduzetoj imovini. Obiteljski ili identifikacijski dokumenti u posjedu interniranih osoba ne mogu se oduzeti bez izdavanja potvrde...".
248. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju je ustanovio da je uništavanje ili prisvajanje imovine protuzakonito ukoliko se ne može opravdati vojnom nužnošću. Očito nije postojala nikakva vojna nužnost koja bi opravdala konfiskaciju i trajno prisvajanje imovine putnika flotile. Misija je također obaviještena o komunikaciji između izraelske vlade i jedne pravničke tvrtke u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje izraelska vlada priznaje da je zadržala imovinu putnika, no ne tvrdi da je to učinjeno zbog vojne nužnosti već samo da su ti predmeti potrebni za istrage koje su u tijeku u Izraelu.
249. Članak 19 (2) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi: "Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja svake vrste, usmeno, pismeno, tiskom ili umjetničkim oblikom, ili kojim drugim sredstvom prema svom osobnom izboru i bez obzira na granice." Iako ovo pravo može biti podložno određenim ograničenjima, u skladu s člankom 19(3), u ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od uvjeta koji bi izraelskim vlastima dopuštali da ograniče prava novinara i drugih putnika da slobodno koriste i s drugima dijele informacije prikupljene na brodovima flotile. Naročito novinari imaju pravo koristiti sredstva potrebna za njihov rad. Misija smatra da postupci izraelskih vlasti predstavljaju kontinuirano kršenje prava na slobodu izražavanja novinara i drugih putnika na brodovima flotile.
E. Posljedice za izraelske građane koji su sudjelovali u flotili
Činjenični opis i nalazi
250. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.
(a) Pritvaranje i kazneni progon izraelskih državljana
251. Putnici s izraelskim državljanstvom odvojeni su od ostalih putnika po dolasku u Ašdod. Nakon ispitivanja, obaviješteni su da će biti pritvoreni i optuženi prema izraelskom zakonu, uključujući za pokušaj ubojstva vojnika, oduzimanje oružja, pucanje iz vojnikovog vatrenog oružja, organiziranje nasilja i ulaz u vojnu zonu. Iako su bili odvedeni u drugi zatvor, njihova su iskustva bila slična onima drugih putnika, uključujući onemogućavanje spavanja i uskraćivanje prava na pristup odvjetniku.
252. Prekršajni sud u Aškelonu je 1. lipnja 2010. zadržao u pritvoru 4 palestinskih državljana Izraela: g. Muhammeda Zeidana, predsjednika Visokog povjerenstva za arapske građane Izraela; šeika Raeda Salaha, čelnika Islamskog pokreta u Izraelu (sjeverni ogranak); šeika Hamada Abu Daabea, čelnika Islamskog pokreta u Izraelu (južni ogranak) i gđu Lubnu Masarwu iz Pokreta za slobodnu Gazu. 3. lipnja 2010. isti je sud odlučio ovu skupinu građana pustiti na slobodu uz određene uvjete, uključujući kućni pritvor koji im je određen do 8. lipnja, zabranu napuštanja zemlje tijekom slijedećih 45 dana, te polaganje jamčevine u iznosu od 150 000 šekela od strane treće stranke.
253. Protiv ovo četvoro ljudi do sada nisu podignute optužnice, no njihov je slučaj još uvijek otvoren i optužbe protiv njih nisu povučene.
(b) Odmazda protiv izabrane zastupnice u Knessetu
254. Jedna zastupnica u izraelskom Knessetu, gđa Haneen Zouabi, bila je putnica na brodu Mavi Marmara. Gđa Zouabi nije pritvorena, ali je opsežno ispitivana.
255. Zbog njenog sudjelovanja u flotili Knesset je 7. lipnja 2010. izglasao ukidanje 3 parlamentarnih povlastica koje je gđa Zouabi do tada kao članica Knesseta mogla koristiti, to su: povlastice vezano uz putovanja u inozemstvo; njena diplomatska putovnica; plaćanje troškova odvjetnika u slučaju da joj bude ukinut parlamentarni imunitet radi kaznenog progona. Knesset je održao nekoliko sjednica posvećenih pitanju sudjelovanja zastupnice Zouabi u humanitarnoj flotili tijekom kojih su na njen račun izrečene rasističke i seksističke primjedbe, te su joj upućene prijetnje fizičkim nasiljem. Neki su parlamentarni zastupnici također pozvali na kazneni progon zastupnice Zouabi, a raspravljalo se i o mjerama poput izbacivanja gđe Zouabi iz Knesseta. Izraelski ministar unutarnjih poslova optužio je gđu Zouabi za izdaju i zatražio odobrenje glavnog državnog odvjetnika da joj oduzme izraelsko državljanstvo. Do trenutka pisanja ovog izvještaja protiv gđe Zouabi nije pokrenut nikakav kazneni postupak. Nakon svog sudjelovanja u flotili za Gazu gđa Zouabi je primila brojne prijetnje smrću.
256. Odbor za ljudska prava parlamentarnih zastupnika Međuparlamentarne unije usvojio je povjerljivu odluku na svojoj 130. sjednici u srpnju 2010. u kojoj navodi kako kažnjavanje gđe Zouabi zbog korištenja slobode govora u obliku izražavanja svog političkog stava smatra neprihvatljivim i poziva Knesset da ponovo razmotri svoju odluku.
257. Misija se suzdržava od komentiranja sudskih postupaka u Izraelu koji bi mogli biti u tijeku. Međutim, Misija primjećuje da bi ovi postupci protiv izraelskih državljana mogli predstavljati određene povrede obveza Izraela prema međunarodnom pravu ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja, pravo na političku participaciju i pravo na pravični postupak.
DODATNI LINKOVI:
Ostalo:
Lockheed Martin's Shadow Government
True, Lockheed Martin doesn't actually run the U.S. government, but sometimes it seems as if it might as well. After all, it received $36 billion in government contracts in 2008 alone, more than any company in history. It now does work for more than two dozen government agencies from the Department of Defense and the Department of Energy to the Department of Agriculture and the Environmental Protection Agency. It's involved in surveillance and information processing for the CIA, the FBI, the Internal Revenue Service (IRS), the National Security Agency (NSA), the Pentagon, the Census Bureau, and the Postal Service. Oh, and Lockheed Martin has even helped train those friendly Transportation Security Administration agents who pat you down at the airport. Naturally, the company produces cluster bombs, designs nuclear weapons, and makes the F-35 Lightning (an overpriced, behind-schedule, underperforming combat aircraft that is slated to be bought by customers in more than a dozen countries) -- and when it comes to weaponry, that's just the start of a long list. In recent times, though, it's moved beyond anything usually associated with a weapons corporation and has been virtually running its own foreign policy, doing everything from hiring interrogators for U.S. overseas prisons (including at Guantanamo Bay in Cuba and Abu Ghraib in Iraq) to managing a private intelligence network in Pakistan and helping write the Afghan constitution.
Palestina/Izrael:
Israeli forces demolish Shepherd Hotel
Izraelske snage srušile hotel u okupiranom istočnom Jeruzalemu (9. siječanj 2011.)
Izraelski su buldožeri pod jakom zaštitom izraelske policije u nedjelju započeli rušenje hotela Pastir u četvrti Sheikh Jarrah u okupiranom istočnom Jeruzalemu. Izraelske vlasti hotel ruše kako bi na njemu sagradile novo kolonističko naselje od 20 stambenih jedinica namijenjenih isključivo za Židove. Glavni tajnik Palestinske nacionalne inicijative Mustafa Barghouthi je izjavio da je ovo rušenje novi dokaz izraelske politike etničkog čišćenja, te upozorio da izraelska vlada želi iskorijeniti Palestince iz Jeruzalema kako bi on postao isključivo židovski grad. Srušeni je hotel, koji je stariji od države Izrael, 1985. kupio američki milijunaš židovskog podrijetla Irving Moskowitz koji je 2009. najavio da ga planira srušiti. Američki predsjednik Obama pozvao je Izrael da zaustavi rušenje, no izraelski premijer Netanyahu odbio je njegov zahtjev. Pregovori između Izraela i Palestinaca prekinuti su zbog toga što Izrael nije obustavio svoju politiku širenja kolonističkih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju. Netanyahu je odbacio pozive SAD-a, UN-a i EU-a da produlji djelomično zamrzavanje izgradnje u kolonističkim naseljima koje je isteklo 26. rujna 2010. Američka je administracija prošli mjesec priznala da nije uspjela uvjeriti Netanyahua da prekine gradnju na okupiranom teritoriju kojom Izrael krši međunarodno pravo i Ženevske konvencije.
Sha'ath: Israeli leaders not serious about peace
I Čile je priznao neovisnu palestinsku državu (9. siječanj 2011.)
Čile je posljednja u nizu južnoameričkih zemalja koje su nedavno priznale nezavisnu palestinsku državu. Palestinci najavljuju da će tražiti priznanje od Vijeća sigurnosti UN-a unatoč odbijanju Izraela da prizna neovisnu i potpuno suverenu palestinsku državu.
West Bank marchers mourn tear-gassed woman
Oko 700 prosvjednika okupilo se u Bil'inu u čast Palestinke ubijene suzavcem prije tjedan dana (7. siječanj 2011.)
Oko 700 prosvjednika, uključujući mnogo žena, okupilo se u petak na prosvjedu u selu Bil'in na Zapadnoj obali kako bi odali počast Palestinki Jawaher Abu Rahma (36) koja je prošli tjedan (na Staru godinu) preminula od udisanja suzavca koji je na prosvjednike ispalila izraelska vojska tijekom tjednog prosvjeda protiv izraelskog ilegalnog Zida u tom selu. Jawaher Abu Rahma (čiji brat Basem je suzavcem ubijen 2009.) je preminula nakon udisanja ogromnih količina suzavca koje su na prosvjednike ispalili izraelski vojnici. Vojska odbacuje odgovornost za Jawaherinu smrt i bez ikakve osnove tvrdi da je uzrok "vrlo vjerojatno već postojeća zdravstvena komplikacija", te da u vojsci provode vlastitu istragu. Mnogi od okupljenih prosvjednika nosili su na sebi naljepnice sa žutom Davidovom zvijezdom kojima su htjeli vojsci poručiti da ne žele da se s Palestincima postupa kao što su Nijemci u 2. svjetskom ratu postupali sa Židovima. Prosvjednike je dočekao velik broj izraelskih vojnika. Neki od prosvjednika počeli su rezati žicu ograde koja ograđuje zemlju za koju je čak i izraelski visoki sud presudio da je vojska treba vratiti mještanima. Vojnici su prosvjednike zasuli smrdljivom tekućinom i suzavcem. 10 je žena potražilo liječničku pomoć zbog udisanja suzavca.
Israeli Bloggers Question Israel's Use of Tear Gas Against Protesters (video)
You could see it all very clearly on the following video, taken on last Friday's protest. You can see how far the soldiers are from the protest when they start shooting tear gas. The stones are thrown [min: 3:20] off the road. An effort by the protesters (including a brave sax player) to march again to the fence is met with more gas – this time, the canisters are shot directly at the protesters [min 4:00], in the illegal way that led to the death of Bassam Abu-Rahmah last year. ... The Israeli Army is trying very hard to make the non-violent protest impossible. From the arrests and imprisonment of non-violent activists on both sides to the policy of declaring protest areas "closed military zones," there seems to be some warped belief that spirit and determination can be squelched by mere army orders, signs, barbed wire, warning shots or tear gas.
Hamas consults resistance over 'imminent' Israeli threat
Palestinske naoružane skupine u Gazi dogovaraju pravila o pružanju otpora izraelskoj okupaciji (10. siječanj 2011.)
Hamas je u Gazi okupio predstavnike različitih palestinskih skupina kako bi dogovorili pravila i ograničenja u odgovoru oružanih skupina na izraelsku agresiju. Sastanak je uslijedio nakon niza raketnih napada na Izrael za koje su odgovornost preuzeli Brigade nacionalnog otpora, Demokratski front za oslobođenje Palestine, Narodni front za oslobođenje Palestine i Islamski džihad. Izrael tvrdi da su desetci projektila ispaljeni iz Gaze od početka 2011. Hamas je sredinom prosinca 2010. također održao sastanak s predstavnicima ostalih palestinskih skupina na kojem su te skupine obećale da će prestati ispaljivati rakete na Izrael. Islamski džihad je tvrdio da će prestati ispaljivati granate i rakete domaće izrade, ali da zadržava pravo da Gazu brani drugim sredstvima. Posljednjih se tjedana razmjena vatre uz granicu između palestinskih naoružanih skupina i izraelskih vojnika intenzivirala. U subotu (8. prosinca) je, u granatiranju za koje je odgovornost preuzeo Islamski džihad, ranjeno 3 ljudi, uključujući 2 teško, u jednom izraelskom kibucu. Dan ranije izraelske su snage otvorile vatru na skupinu pripadnika palestinskih oružanih skupina za koje tvrde da su postavljali eksploziv u zoni u kojoj Izrael u Pojasu Gaze Palestincima zabranjuje pristup. Također, Izraelci su greškom ubili 1, a ranili 3 svojih vojnika.
Medics: Man killed on Gaza border
Izraelska vojska ubila palestinskog poljoprivrednika na granici s Gazom (10. prosinac 2011.)
Izraelska je vojska u ponedjeljak ubila jednog 65-godišnjeg palestinskog poljoprivrednika istočno od Beit Hanouna na sjeveru Pojasa Gaze. Glasnogovornica izraelske vojske je izjavila da vojska istražuje ovaj događaj.
Palestine: Yet People Celebrate (Christmas 2010) (video)
Report: EU diplomats ask for larger role in East Jerusalem
Europski diplomati traže veću ulogu EU-a u istočnom Jeruzalemu (10. siječanj 2011.)
25 diplomatskih predstavnika Europske Unije u Jeruzalemu u dokumentu poslanom EU-u upozorava da bi izraelski pokušaji naglašavanja isključivo židovskog identiteta Jeruzalema mogli imati globalne posljedice. Predstavnici EU-a u Jeruzalemu i Ramalli predložili su da ubuduće budu nazočni u prilikama u kojima izraelske snage ruše palestinske domove u istočnom Jeruzalemu i na sudskim saslušanjima o rušenjima kuća ili deložacijama, te da EU intervenira u slučajevima kada izraelske vlasti uhićuju ili zastrašuju Palestince koji sudjeluju u mirnim kulturnim, društvenim ili političkim aktivnostima u istočnom Jeruzalemu. Diplomati upozoravaju da izraelska politika u istočnom Jeruzalemu ugrožava mogućnost da istočni Jeruzalem bude glavni grad buduće palestinske države, što ozbiljno ugrožava šanse za uspostavu održivog mira na temelju rješenja s 2 države. U dokumentu stoji da Izrael sustavno podriva palestinsko prisustvo u gradu. Diplomati su predložili zabranu ulaska u EU za "nasilne koloniste iz istočnog Jeruzalema" i promicanje europskog bojkota proizvoda iz kolonističkih naselja u tom okupiranom gradu. Dan ranije SAD i EU su osudile rušenje hotela Pastir usred palestinske četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu, na čijem mjestu se planira izgradnja 20 kolonističkih stambenih jedinica namijenjenih isključivo za Židove. Predstavnica EU za vanjsku politiku Catherine Ashton je snažno osudila rušenje hotela: "Ponavljam da su kolonistička naselja protuzakonita prema međunarodnom pravu, da potkopavaju povjerenje među sukobljenim stranama i predstavljaju prepreku miru. Podsjećamo da je istočni Jeruzalem dio okupiranog palestinskog područja; EU ne priznaje izraelsku aneksiju." Američka državna tajnica Clinton je izjavila da rušenje hotela potkopava mirovne napore i da je protivno "logici razumnog i nužnog dogovora između strana o statusu Jeruzalema".
Ostalo:
Ne Europskoj uniji – da ujedinjenoj Europi!
Utemeljena kao ekonomska zajednica, EU je prvenstveno ustrojena kao tvorba za ostvarivanje interesa krupnog europskog kapitala, uključujući i zaštitu od drugih konkurentskih gospodarstava na svjetskom tržištu. Umjesto da predstavlja ravnopravnu zajednicu naroda, EU osigurava potpunu dominaciju država koje predstavljaju najveće europske ekonomske sile, čiji se položaj temelji na izrabljivanju nerazvijenih područja, te nadopunjavanju tog ekonomskog izrabljivanja političkim pritiscima. Procesi donošenja političkih odluka prepušteni su uskom sloju oligarhije i birokrata, bez ikakve mogućnosti utjecaja od strane radnog stanovništva. Stvaranje prostora zajedničkog slobodnog tržišta između nerazvijenih i razvijenih zemalja u neravnopravnoj ekonomskoj utakmici, u kojoj najslabije ekonomije ostaju bez gotovo ikakve zaštite, dovodi do daljnjeg propadanja i usporavanja rasta perifernih gospodarstava. Neke od dominantnih država EU se zasnivaju na otvorenoj represiji nad manjinskim narodima i nepriznavanju prava na samoodređenje (primjeri područja Sj. Irske, Baskije, Katalonije), a vanjska politika EU uz to nerijetko implicitno ili eksplicitno podupire slične prakse u drugim dijelovima svijeta (npr. agresorska politika SAD – a i države Izrael). Dominantne članice EU ( Velika Britanija, Njemačka, Francuska), kao i EU u cjelini, provode represivnu politiku prema imigrantima; što uključuje pritvaranja, racije, fizička zlostavljanja od državnog represivnog aparata, zadržavanje u sabirnim centrima, protjerivanja i progone iz zemlje (posebno je poznat slučaj nedavnog progona Roma iz Francuske), nemogućnost ostvarivanja temeljnih prava, poticanje islamofobije, te diskriminiranje drugih kultura i načina života. Koristeći se potlačenim položajem imigranata kapital je u stanju održavati niže razine plaća za ovu skupinu i povećavati svoj profit, ucjenjivati ostale radnike i prijetiti im jeftinijom radnom snagom, kao i poticati i izazivati etničke podjele u svrhu razbijanja radničkog pokreta. Ekonomska i socijalna politika EU je otvoreno proturadnička i u službi krupnoga kapitala, što se između ostaloga vidi i u podupiranju mjera protiv recesije koje se sastoje u otvaranju novih prostora kapitalu, te mjerama štednje usmjerenima prema smanjivanju plaća i socijalnih prava, ulaganja u zdravstvo i školstvo, te napadu na standard radnog stanovništva; umjesto udara na profite vladajuće klase. Nasuprot kičastoj propagandi Vlade, oporbe i zavisnih medija, Europska unija je tvorba utemeljena na izrabljivanju radnika i vladavini krupnoga kapitala, potlačivanju jednih i dominaciji drugih naroda, represiji nad manjinskim skupinama, te dodatnom upropaštavanju nerazvijenih zemalja. Stoga Radnička borba poziva svoje članove, simpatizere, radnike, studente, nezaposlene i umirovljenike da u znak protivljenja EU i principima na kojima funkcionira prilikom raspisivanja referenduma o pristupanju glasaju protiv pristupanja Hrvatske.
Informacije iz i djelomičan prijevod nekih dijelova Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
(Ovaj post je nastavak 1. dijela: Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 1. dio: Uvod i pozadina, ilegalnost blokade Gaze)
(str. 25-41)
III. PRESRETANJE FLOTILE ZA GAZU OD STRANE IZRAELSKE RATNE MORNARICE I NJEGOVE POSLJEDICE
[...]
B. Presretanje flotile za Gazu od strane izraelske ratne mornarice 31. svibnja 2010.
1. Činjenični opis i nalazi
106. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.
(a) Kontakti između izraelske ratne mornarice i brodova flotile
107. Flotila je 30. svibnja 2010. u 15:54 napustila mjesto okupljanja brodova i uputila se u jugozapadnom smjeru u kursu od 222 stupnja. Taj je kurs promijenjen na 185 stupnja u 23:30 kako bi se održao kurs ugrubo paralelan s izraelskom obalom. Flotila je održavala udaljenost od 70 nautičkih milja od obale obzirom na upozorenje emitirano putem NAVTEX sustava u kojem se tvrdilo da izraelska vojska održava vježbe 68 nautičkih milja od obale.
108. Prvi kontakt s izraelskom ratnom mornaricom uspostavljen je oko 22:30. Izraelska je ratna mornarica kontaktirala svaki od brodova u flotili, jedan za drugim, na kanalu 16 i od njih tražila da se prebace na drugi kanal. Svaki od brodova odbio se prebaciti na drugi kanal kako bi svaki razgovor mogli pratiti svi brodovi. Izraelska je ratna mornarica tražila od svakog broda da se identificira i navede svoje odredište. Potom je, uz neke razlike, upozorila svaki brod da se približava području sukoba kojem je nametnuta pomorska blokada, da su teritorijalne vode Gaze zatvorene za sva plovila i da brodovi moraju promijeniti kurs i humanitarnu pomoć koju prevoze isporučiti u luci Ašdod u Izraelu. U nekim je porukama izraelska ratna mornarica kapetane svakog od brodova upozorila da će biti smatrati osobno odgovornima za sve posljedice nepoštivanja izraelskog zahtjeva. Kontakti s izraelskom ratnom mornaricom bili su slični onima kakvi su uspostavljani tijekom prethodnih nastojanja Pokreta za slobodnu Gazu da pomorskim putem dođe u Gazu.
109. Kapetani brodova odgovorili su da im je odredište Gaza kamo plove kako bi dostavili humanitarnu pomoć. Kapetani su također tvrdili da izraelske snage nemaju pravo brodovima narediti da promijene svoj kurs i da je spomenuta blokada protuzakonita. Predstavnik Pokreta za slobodnu Gazu razgovarao je s Izraelcima u ime cijele flotile i ponovio da su putnici nenaoružani civili koji dostavljaju humanitarnu pomoć i da niti jedan brod ne treba smatrati bilo kakvim oblikom prijetnje Izraelu. Izraelska ratna mornarica niti u jednom trenutku nije zatražila da pregleda teret koji su prevozili brodovi. Kontakt s izraelskom ratnom mornaricom se nastavio do oko 2 sata u noći, kad su izraelske snage počele ometati rad komunikacijske opreme i presjekle sve veze brodova s vanjskim svijetom. Međutim, brodovi flotile mogli su međusobno održavati kontakt putem dvosmjernih ručnih radio uređaja.
110. Početkom lipnja 2010. izraelske su vlasti objavile audio snimke komunikacije između izraelske ratne mornarice i broda Dafne Y koja je uključivala uvredljive izjave od strane nepoznatih osoba koje su spominjale "Auschwitz" i napad na Svjetski trgovinski centar u New Yorku 11. rujna 2001. Međutim, Misija se nije uvjerila da su te snimke autentične, niti je izraelska vlada Misiji taj materijal učinila dostupnim radi adekvatnog ispitivanja. Misija je primila pozitivni dokaz da tako nešto nitko zadužen za komunikacije na brodovima flotile nije izjavio.
111. Posada i putnici 6 brodova vizualno su primijetili prisutnost izraelskih mornaričkih plovila negdje nakon uspostave početne komunikacije, između 23:00 sata i ponoći, zahvaljujući promatranju te dvosmjernoj radio komunikaciji među brodovima flotile. Veći izraelski brod i helikopteri posadi brodova flotile postali su vidljivi oko 1:00 sat u noći 31. svibnja. I drugi brodovi su ih otprilike u isto vrijeme primijetili.
(b) Događaji na motornom brodu Mavi Marmara
(i) Početni pokušaj ukrcavanja s mora na brod Mavi Marmara
112. Izraelske su se snage najprije pokušale na brod Mavi Marmara ukrcati iz izraelskih čamaca zodiac kratko prije 4:30 sati ujutro. Nekoliko čamaca zodiac se približilo krmi broda i s lijeve i s desne strane. Tijekom približavanja na brod je ispaljivano nesmrtonosno oružje, uključujući dimne i granate za omamljivanje, suzavac i kuglice s bojom (paintballs). Moguće je da su u to vrijeme također bili korišteni i plastični metci: međutim, unatoč nekim izjavama da je iz zodiaca pucano bojevim streljivom, Misija se nije dostatno uvjerila da je to bio slučaj. Dim i suzavac nisu bili učinkoviti zbog jakog morskog vjetra, te kasnije zbog strujanja zraka koje su proizvodili helikopteri.
113. Izraelske su se snage pokušale ukrcati na brod pričvršćivanjem ljestava na njegov trup. Putnici su nastojali osujetiti pokušaje ukrcavanja koristeći vodene šmrkove i bacajući različite predmete na čamce, uključujući stolce, palice i druge stvari koje su im se našle pri ruci. Ovaj se početni pokušaj ukrcavanja na brod pokazao neuspješnim. Misija smatra da su izraelske snage trebale iznova procijeniti svoje planove kad je postalo očigledno da bi iskrcavanje vojnika na brod moglo dovesti do civilnih žrtava.
(ii) Spuštanje vojnika iz helikoptera na brod Mavi Marmara
114. Samo nekoliko minuta nakon što su se prvotno vojnici iz čamaca zodiac bezuspješno pokušavali ukrcati na brod, prvi se helikopter približio brodu oko 4:30 sati i lebdio iznad najgornje palube. U tom se trenutku u središnjem dijelu najgornje palube nalazilo između 10 i 20 putnika, no taj se broj povećavao budući da su drugi putnici saznali za događaje koji su se odvijali na najgornjoj palubi. Putnici su uzeli prvo uže koje je spušteno iz helikoptera i svezali ga za dio gornje palube zahvaljujući čemu se ono nije moglo koristiti za spuštanje vojnika. Tada je iz helikoptera spušteno drugo uže i prva se skupina vojnika spustila na brod. Misija smatra da nije vjerojatno da su vojnici držali oružje i pucali za vrijeme dok su se spuštali po užetu. Međutim, Misija je zaključila da je bojevo streljivo bilo ispaljivano iz helikoptera na najgornju palubu prije nego su se vojnici spustili na brod.
115. Na temelju raspoloživih dokaza teško je opisati točan tijek događaja na najgornjoj palubi između trenutka kad se na brod spustio prvi vojnik i trenutka kada su izraelske snage uspostavile svoju kontrolu nad palubom. Između putnika i prvih vojnika koji su se spustili na najgornju palubu izbila je tučnjava u kojoj je najmanje 2 vojnika gurnuto s najgornje na donju palubu mosta, gdje su se vojnici borili sa skupinom putnika koji su im pokušali oduzeti oružje. Najmanje je jedan vojnik ostao bez svoje jakne i opreme u trenutku kad su ga putnici gurnuli preko ograde palube. Putnici su vojnicima uzeli nekoliko komada oružja i bacili ih u more: iz jednog je oružja, 9mm-skog pištolja, jedan od putnika, bivši američki marinac, pred svjedocima izvadio streljivo i potom pištolj sakrio na drugom kraju broda pokušavši na taj način zadržati dokaz.
116. Nekoliko se putnika na najgornjoj palubi broda borilo s vojnicima i pri tome koristilo svoje šake, palice, metalne šipke i noževe. Najmanje je jedan od vojnika uboden nožem ili drugim oštrim predmetom. Svjedoci su Misiji rekli da je njihov cilj bio svladati i razoružati vojnike kako nikome ne bi mogli nauditi. Misija se na temelju dokaza dostatno uvjerila da su najmanje 2 putnika na palubi mosta koristili i praćke pomoću kojih su helikoptere gađali malim projektilima. Misija nije pronašla dokaze koji bi upućivali na to da je bilo tko od putnika koristio vatreno oružje ili da je na brodu bilo vatrenog oružja. Unatoč njenim zahtjevima, Misiji nije dostavljena liječnička dokumentacija niti druge potvrđene informacije od strane izraelskih vlasti u pogledu bilo kakvih ozljeda od vatrenog oružja koje bi pretrpjeli vojnici koji su sudjelovali u tom napadu. Liječnici su pregledali trojicu vojnika koji su odvedeni u potpalublje i nisu na njima primijetili nikakve rane od vatrenog oružja. Nadalje, Misija smatra da su izraelske verzije događaja toliko nedosljedne i proturječne u pogledu dokaza o ozljedama koje su izraelskim vojnicima navodno nanesene vatrenim oružjem, da ih mora odbaciti.
(iii) Smrt 9 i ranjavanje još najmanje 50 putnika
117. Tijekom operacije u kojoj su nastojale osigurati kontrolu nad najgornjom palubom, izraelske su snage vojnike na brod spustile iz 3 helikoptera u razdoblju od 15 minuta. Izraelske su snage upotrijebile kuglice s bojom za paintball, plastične metke i bojevo streljivo, koje su ispaljivali vojnici iz helikoptera iznad broda i vojnici koji su spušteni na najgornju palubu. Uporaba bojevog streljiva u tom periodu rezultirala je smrtonosnim ranjavanjem 4 putnika, te ranjavanjem najmanje 19 drugih ljudi, uključujući 14 koji su imali ozlijede od vatrenog oružja. Izlazi s najgornje palube na palubu mosta bili su uski i ograničeni pa je zbog toga putnicima na tom dijelu broda bilo teško izbjeći ranjavanje bojevim streljivom. Barem jedan od ubijenih snimao je video kamerom i nije sudjelovao u borbi s vojnicima. Većinu rana od vatrenog oružja putnici su zadobili u predjelu torza, glave, grudnog koša, trbuha i leđa. Relativno malen broj putnika na najgornjoj palubi Misiju navodi na zaključak da ih je velika većina ranjena bojevim streljivom.
118. Izraelski vojnici nastavili su pucati bojevim streljivom, platnenim projektilima punjenim olovnom sačmom (beanbags) i plastičnim metcima po putnicima koji su već bili ranjeni. Forenzična analiza je pokazala da su dvojica putnika ubijena na najgornjoj palubi zadobila ozlijede koje upućuju da je u njih pucano iz blizine dok su ležali na podu. Furkan Doğan ranjen je metkom u lice, a İbrahim Bilgen smrtonosno je ranjen platnenim projektilom punjenim olovnom sačmom (beanbag) koji je ispaljen toliko blizu njegove glave da su dijelovi projektila poput punjenja probili njegovu lubanju i ušli mu u mozak. Štoviše, neki ranjeni putnici bili su izloženi dodatnom nasilju uključujući udarcima kundakom oružja, udarcima nogama u glavu, grudni koš i leđa, te verbalnom zlostavljanju. Određenom broju ranjenih putnika stavljene su lisice na ruke i u takvom su stanju ostavljeni neko vrijeme, a zatim su ih vojnici za ruke ili noge odvukli na prednji dio palube.
119. Nakon što su izraelske snage osigurale kontrolu nad najgornjom palubom poduzele su mjere kako bi se spustile na palubu mosta i zauzele most broda, a time i kontrolu nad brodom. U vezi s ovom operacijom dogodio se niz incidenata u kojima su vojnici otvorili vatru, uglavnom na ulazu s lijeve strane broda kuda se prilazi okomitom otvoru za stubište na mostu palube. Taj se ulaz nalazi u blizini otvora na palubi i ljestava kojima se moguće s najgornje palube spustiti na palubu mosta.
120. Izraelski su vojnici pucali bojevim streljivom s najgornje palube na putnike koji su se nalazili niže na palubi mosta i nakon što su se spustili na palubu mosta. U ovoj su fazi ubijena najmanje 4 putnika, a najmanje ih je 9 ranjeno (5 s ozljedama od vatrenog oružja). Niti jedan od ove 4 putnika, uključujući fotografa koji je u trenutku kad je pogođen fotografirao, a pogodio ga je izraelski vojnik koji se nalazio iznad njega na najgornjoj palubi, nije predstavljao prijetnju izraelskim snagama. U pucnjavi bojevim streljivom od strane izraelskih vojnika na najgornjoj palubi određeni broj putnika je ranjen ili ubijen za vrijeme dok su se pokušavali skloniti u unutrašnjosti ili drugima pomoći da se sklone. Ranjeni su putnici u brod unošeni kroz otvor za stubište i prostoriju mosta i odvođeni niže gdje su im liječnici i drugi putnici mogli pružiti neki oblik liječničke pomoći.
121. Jedan je svjedok opisao okolnosti u kojima je ubijen jedan putnik na palubi mosta:
Vidio sam 2 vojnika kako stoje na vrhu krova i drže svoje puške uperene u nešto na krovu što nisam mogao vidjeti. 2 su se muškarca sakrila ispod prolaza. Zatim su izašli iz svog skrovišta i postali vidljivi dok su pokušali trčati prema metalnim vratima. Jedan od njih uspio je otvoriti vrata i ući unutra. Drugog su zasigurno pogodili. Mislim da su ga upucali u glavu prema tome kako je izgledao, uopće se nije micao. Nalazio se na 20 ili 30 metara od mene. Kad su upucali drugog muškarca, prvi je otvorio vrata i njima se služio kao štitom dok je pokušavao doprijeti do drugog muškarca. Uspio je doći do njega i počeo ga vući za desnu ruku. Nisam vidio krv, no pogođeni se uopće nije micao.
122. Skupina od do 20 putnika, od kojih su neki u rukama držali palice i šipke i nosili plinske maske, nalazila se na ili oko stubišta u unutrašnjosti broda. Jednog od putnika, koji je stajao unutra odmah do vrata, pogodio je kroz razbijeni brodski prozor na vratima izraelski vojnik koji je stajao nekoliko metara dalje s vanjske strane na mostu palube.
123. Za vrijeme pucnjave na palubi mosta i kada je postalo očito da je ranjen velik broj putnika, Bulent Yildirim, predsjednik turske organizacije IHH i jedan od glavnih organizatora flotile, skinuo je svoju bijelu košulju koju je potom upotrijebio kao bijelu zastavu kako bi signalizirao predaju. Činilo se da to nije imalo nikakav učinak i pucanje bojevim streljivom na brodu se nastavilo.
124. Izraelske su se snage spustile na palubu mosta i zatim brzo krenule u zauzimanje prostorije na mostu prema prednjem dijelu broda. Vojnici su otvorili vatru na vrata i prozore prostorije na mostu broda, a kapetan broda je naredio da se ugase brodski motori. Izraelski su vojnici u prostoriju na mostu ušli kroz vrata i razbijeni prozor. Natjerali su posadu da pod prijetnjom oružjem legne na pod. Kapetan je ostao stajati, no vojnici su u njega držali upereno oružje.
(iv) Pucnjava na pramčanoj palubi, oslobađanje izraelskih vojnika i kraj operacije
125. Tijekom početnog sukoba na najgornjoj palubi putnici su svladali 3 izraelskih vojnika i odveli ih u unutrašnjost broda. Dok su neki putnici htjeli nauditi zarobljenim vojnicima, drugi su se pobrinuli da vojnicima bude pružena zaštita i da prime elementarnu liječničku pomoć od strane liječnika koji su se nalazili na brodu. Dva su vojnika zadobila ozlijede u predjelu trbuha, izazvane oštrim predmetom, koji je prodro do potkožnog tkiva. Niti jedan od trojice vojnika nije zadobio ozlijede od vatrenog oružja, prema tvrdnjama liječnika koji su ih pregledali. Sva su trojica vojnika bila u stanju šoka, te imali posjekotine, modrice i zatvorene povrede nanijete tupom silom.
126. Kako je ozbiljnost incidenata na vanjskim palubama postala očigledna, među nekim od organizatora flotile porasla je zabrinutost da bi zadržavanje zarobljenih izraelskih vojnika moglo imati ozbiljne posljedice po sigurnost svih putnika na brodu. Odlučeno je da vojnike treba osloboditi, pa su oni odvedeni na pramac niže palube. Nakon što su dovedeni na pramac palube dvojica vojnika su skočila u more odakle su ih pokupili izraelski čamci. Treći vojnik nije skočio, već su mu se ubrzo pridružili izraelski vojnici koji su se spustili s najgornje palube.
127. Najmanje je 4 putnika ranjeno na pramcu broda prije i oko trenutka kada su oslobođeni izraelski vojnici. Najmanje 2 putnika ranjeno je bojevim streljivom, dok su ostali zadobili ozlijede od platnenih projektila punjenih olovnom sačmom (beanbags), uključujući 1 liječnika koji je pružao liječničku pomoć ranjenim putnicima.
128. Izraelske snage tvrde da je aktivna faza njihove operacije zaključena u 5:17 sati, kad su vojnici zauzeli kontrolu nad brodom i nakon što su oslobođena 3 zarobljenih vojnika. Tijekom operacije koja je trajala između 45 i 50 minuta ubijeno je 9 putnika, više od 24 putnika zadobilo je ozbiljne ozlijede nanesene bojevim streljivom, a velik broj ostalih putnika ozlijeđen je plastičnim streljivom, platnenim projektilima punjenim olovnom sačmom (beanbags) i drugim sredstvima.
Ubijeni na najgornjoj palubi (krov)
Furkan Doğan
Furkan Doğan, 19-godišnjak s dvostrukim turskim i američkim državljanstvom, nalazio se na središnjem dijelu najgornje palube i snimao malom video kamerom u trenutku kad je prvi puta pogođen bojevim streljivom. Čini se da je neko vrijeme ležao na palubi u svjesnom ili polusvjesnom stanju. Furkan je zadobio ukupno 5 rana od metaka, u lice, glavu, stražnji dio grudnog koša, lijevu nogu i stopalo. Sve su se ulazne rane nalazile na stražnjem dijelu njegovog tijela, osim rane na licu gdje je metak ušao desno od njegovog nosa. Prema forenzičnoj analizi, tragovi oko rane na njegovom licu ukazuju da je hitac ispaljen iz neposredne blizine. Štoviše, putanja metka, odozdo prema gore, zajedno s postrugotinom na njegovom lijevom ramenu koja bi se mogla podudarati s točkom na kojoj je metak izašao, odgovara hicu koji bi primio ležeći na podu na leđima. Ostale rane nisu uzrokovane pucanjem iz neposredne blizine, no nije moguće detaljnije utvrditi točnu udaljenost s koje je pucano. Rane u lijevoj nozi i stopalu najvjerojatnije je zadobio u stajaćem položaju.
İbrahim Bilgen
İbrahim Bilgen, 60-godišnji turski državljanin iz Siirta u Turskoj, se nalazio na najgornjoj palubi i bio je među prvim putnicima koji su ranjeni. Zadobio je ranu od metka u grudnom košu. Taj metak nije ispaljen iz blizine i njegova se putanja kretala odozgo prema dolje. Bilgen je zadobio još 2 rane od metka u desnu stranu leđa i desnu stranu stražnjice, u oba slučaja se putanja metaka kretala odostraga prema naprijed. Od ovih rana nije mogla nastupiti trenutačna smrt, no ranjeni bi bez pružene liječničke pomoći za kratko vrijeme iskrvario na smrt. Forenzični dokazi pokazuju da je Bilgen u stranu glave pogođen platnenim projektilom punjenim olovnom sačmom (beanbag) iz tako neposredne blizine da su cijela platnena vrećica i njeno punjenje probili njegovu lubanju i usadili mu se u mozak. Bilgen je također imao i modricu na desnom boku koja bi mogla predstavljati još jednu ozljedu od ispaljenog platnenog projektila punjenog olovnom sačmom (beanbag). Rane ukazuju da su ubijenog najprije pogodili vojnici koji su se nalazili u helikopteru iznad broda, te da je dodatnu ranu u predjelu glave zadobio dok je već ranjen ležao na podu.
Fahri Yaldiz
Fahri Yaldiz, 42-godišnji turski državljanin iz Adiyamana, zadobio je 5 rana od metaka, jednu u grudni koš, jednu u lijevu nogu i 3 u desnu nogu. Ranu na grudnom košu prouzročio je metak koji je u tijelo ubijenog ušao pored lijeve bradavice i pogodio ga u srce i pluća prije nego je izašao iz tijela kroz rame ubijenoga. Ova je ozljeda uzrokovala brzu smrt.
Ali Heyder Bengi
Prema izvještaju patologa, Ali Heyder Bengi, 38-godišnji turski državljanin iz Diyarbakira, zadobio je 6 rana od metaka (jednu u grudnom košu, jednu u trbuhu, jednu u desnoj ruci, jednu u desnom bedru i dvije u lijevoj ruci). Jedan je metak ostao u predjelu grudnog koša. Niti od jedne od rana ne bi nastupila trenutačna smrt, ali ozljeda jetre je uzrokovala krvarenje koje bi dovelo do smrti ukoliko ne bi bilo zaustavljeno. Postoji nekoliko iskaza svjedoka koji upućuju na to da su izraelski vojnici pucali preminulom u leđa i grudni koš iz blizine, za vrijeme dok je već prijašnjim hicima ranjen ležao na palubi.
Ubijeni na palubi mosta, na lijevoj strani broda
Cevdet Kiliçlar
Cevdet Kiliçlar, 38-godišnji turski državljanin iz Istanbula, na brodu Mavi Marmara nalazio se kao fotograf turske nevladine organizacije IHH. U trenutku kada je ubijen stajao je na palubi mosta na lijevoj strani broda pored vrata koja su vodila do glavnog stubišta i pokušavao fotografirati izraelske vojnike koji su se nalazili na najgornjoj palubi. Prema izvještajima patologa Kiliçlar je ranjen jednim metkom u čelo među oči. Metak je imao vodoravnu putanju koja je prošla sredinom mozga sprijeda prema otraga. Smrt je nastupila trenutačno.
Cengiz Akyüz i Cengiz Songür
41-godišnji Cengiz Akyüz iz Hataya i 46-godišnji Cengiz Songür iz Izmira, obojica turski državljani, ranjeni su na palubi mosta u vrlo kratkom razdoblju jedan nakon drugoga bojevim streljivom koje je na njih ispaljeno odozgo. Njih su se dvojica pokušali skloniti i ući u unutrašnjost kroz vrata koja vode do stubišta. Cengiz Akyüz je pogođen u glavu i vjerojatno je da je odmah preminuo.
Izvještaj patologa pokazuje 4 rane: u predjelu vrata, lica, grudnog koša i bedra. Cengiz Songür je ranjen jednim metkom u gornji središnji dio grudnog koša, ispod vrata, ispaljenim odozgo, koji je ostao u šupljini grudnog koša i uzrokovao povredu srca i aorte. Liječnici na brodu bezuspješno su ga pokušavali oživjeti masažom srca.
Çetin Topçuoğlu
Çetin Topçuoğlu, 54-godišnji turski državljanin iz Adane pomagao je pri unošenju ranjenih putnika u unutrašnjost broda kako bi tamo primili liječničku pomoć. Pogođen je u blizini vrata na palubi mosta. Nije odmah preminuo, a u trenutku kad je umro s njim je bila njegova žena. Pogođen je s 3 metka. Jedan mu je metak u tijelo ušao kroz meko tkivo na desnoj stražnjoj strani glave, izašao kroz vrat i ponovo ušao u grudni koš. Drugi je metak ušao u lijevu stranu stražnjice i zastao u desnom dijelu zdjelice. Treći je metak ušao na desnoj strani prepona i izašao u donjem dijelu leđa. Moguće je da je žrtva čučala ili bila u pognutom položaju u trenutku kad je zadobila ovu ozljedu.
Ubijeni i teško ranjeni na drugim lokacijama
Necdet Yildirim
Lokacija i okolnosti ubojstva Necdeta Yildirima, 31-godišnjeg turskog državljanina iz Istanbula, ostaju nejasne. Pogođen je 2 puta u grudni koš, jednom sprijeda i jednom straga. Putanja oba metka išla je odozgo prema dolje. Zadobio je i modrice koje odgovaraju ozljedama prouzročenim plastičnim metcima.
Ranjavanje Uğura Suleymana Söylemeza (u komi)
Uğur Suleyman Söylemez, 46-godišnji turski državljanin iz Ankare, teško je ranjen u napadu, uključujući najmanje jednu ranu od metka u predjelu glave, i nalazi se u komi u bolnici u Ankari. Söylemez je u kritičnom stanju s teškom povredom glave.
(v) Postupanje s ranjenima na brodu Mavi Marmara
129. Za vrijeme dok je izraelska operacija još uvijek bila u tijeku, putnici, među kojima je bilo oko 15 liječnika, medicinskih sestara i drugih osoba koje su prošle medicinsku obuku, uključujući jednog oftamologa i specijalista ortopeda, nastojali su pomoći ranjenim putnicima u unutrašnjosti broda. Prije napada liječnici su se dogovorili da će koristiti malu brodsku liječničku ambulantu, no nisu predviđali niti se pripremali za prirodu ozljeda kakve su nanesene putnicima. Ograničen izbor raspoloživih lijekova i nedostatak prikladne opreme učinili su potrebno liječenje ranjenih vrlo teškim, naročito onih s ozljedama od bojevog streljiva i čije su ozljede iziskivale hitni kirurški zahvat. Do završetka izraelske operacije u brodskim je kabinama liječnička pomoć pružana više od 30 osoba, prvenstveno u donjoj palubi u improviziranim operacijskim dvoranama, uključujući 20 ranjenih čije je stanje bilo kritično.
130. Organizatori flotile i drugi putnici nastojali su od izraelskih snaga zatražiti pružanje nužne liječničke pomoći ranjenim osobama. Jedna organizatorica je preko brodskog intercom sustava na hebrejskom zatražila pomoć, dok su drugi putnici izravno kroz prozore kabina komunicirali ili postavljali natpise na engleskom i hebrejskom na prozore broda. Ti su pokušaji bili bezuspješni i prošlo je do 2 sata prije nego su izraelske snage iznijele iz unutrašnjosti ranjene osobe. Međutim, vojnici su od ranjenih tražili da sami napuste kabine ili ih grubo iznosili, bez obaziranja na prirodu njihovih ozljeda i neugodu koju takvo postupanje uzrokuje.
131. Ranjeni putnici su odvedeni na prednji dio najgornje palube gdje su se pridružili ostalim putnicima koji su ranjeni tijekom operacije na najgornjoj palubi i gdje su ostavljena tijela osoba koje su tijekom operacije ubijene. Ranjenim su putnicima, uključujući osobe koje su teško ranjene bojevim streljivom, ruke bile vezane plastičnim lisicama, koje su često bile vrlo čvrsto stegnute zbog čega su neki od ranjenih izgubili osjet u šakama. Te se plastične lisice ne mogu olabaviti bez da se prerežu, već ih je moguće samo čvršće stegnuti. Mnogi su skinuti do gola, nakon čega su morali čekati neko vrijeme, moguće čak 2 do 3 sata, prije nego im je pružena liječnička pomoć. Izraelske su snage određenom broju ranjenih osoba pružile liječničku pomoć na najgornjoj palubi.
132. Zatim su tijekom nekoliko slijedećih sati izraelske snage ranjene putnike helikopterima prevozile s broda do bolnica u Izraelu. Međutim, neki od ranjenih ostali su na brodu Mavi Marmara, a barem jedan od njih imao je ozljede od bojevog streljiva i nije primio potrebnu liječničku pomoć sve dok brod mnogo sati kasnije nije stigao u luku Ašdod u Izraelu.
(vi) Pretres i prva uhićenja putnika s Mavi Marmare
133. Svi drugi putnici na Mavi Marmari odvedeni su jedan po jedan iz predjela s kabinama na vanjske dijelove palube i pretraženi. Velikoj većini putnika, uključujući kapetana broda i posadu, tada su stavljene plastične lisice na ruke i natjerani su da nekoliko sati kleče na različitim palubama. Nekim ženama, muškarcima starije dobi i osobama iz zapadnih zemalja nisu ruke vezane lisicama ili su im ruke vezali samo privremeno, te nakon relativno kratkog vremena skinuli lisice i dopustili im da sjede na klupama. Većinu onih koji su klečali natopila je voda zbog okretanja krila helikoptera i zbog toga su cijelo vrijeme bili u mokroj odjeći i bilo im je vrlo hladno. Drugi putnici koji su bili na otvorenim palubama zadobili su ozbiljne opekotine na koži zbog višesatne izloženosti suncu: liječnički izvještaji pokazuju da je najmanje 13 putnika zbog toga zadobilo opekotine prvog stupnja. Tijekom 12-satnog putovanja do luke Ašdod u Izraelu putnici su odvedeni u unutrašnjost broda i dopušteno im je da sjede na raspoloživim sjedalima.
134. Za vrijeme uhićenja, te dok su nekoliko sati klečali na vanjskim palubama, putnici su bili izloženi fizičkom zlostavljanju od strane izraelskih snaga, uključujući udaranje nogama i rukama, te kundacima pušaka. Jednog su stranog dopisnika, koji se na brodu nalazio kao profesionalni novinar, vojnici srušili na pod, udarali nogama i pretukli prije nego su mu ruke vezali lisicama. Putnicima nije bilo dopušteno da govore niti da se kreću, a verbalno je zlostavljanje bilo učestalo, uključujući dobacivanje ponižavajućih seksualnih primjedbi na račun putnica. Putnicima nije dopušteno da odu na WC ili su morali dugo čekati dok ih vojnici nisu prepratili do WC-a gdje su zatim nuždu morali obavljati pred očima izraelskih vojnika dok su im ruke bile vezane lisicama. Nekim je putnicima ovo stvaralo ozbiljnu neugodu, dok su drugi koristili improvizirane posude, poput plastičnih boca, a neki bili prisiljeni mokriti po sebi. Izraelske su snage također koristile pse koji su ugrizli neke od putnika. Nekim svjedocima, koji pate od kroničnih zdravstvenih problema, poput šećeraša i srčanih bolesnika, nije omogućen pristup njihovim lijekovima koje su im izraelski vojnici oduzeli.
135. Način na koji su plastične lisice vezane na zapešćima putnika uzrokovao je oštru bol i neugodu. Zloporaba lisica od strane izraelskih vojnika, koji su plastične lisice stezali do mjere u kojoj one uzrokuju bol, oticanje, prekid cirkulacije krvi u rukama i gubitak osjeta u rukama i prstima, bila je široko rasprostranjena. Vojnici se na većinu putnika koji su tražili da im olabave lisice nisu obazirali ili bi im lisice još dodatno stegnuli. I 3 mjeseca nakon incidenta nekoliko putnika još uvijek ima zdravstvenih problema zbog vezanja lisicama, a nalazi forenzičara potvrđuju da je najmanje 54 putnika zadobilo ozljede, transverzalne abrazije kože i modrice, koje su posljedica vezanja lisicama na brodu Mavi Marmara.
(c) Događaji na brodu Challenger 1
136. Putnici i posada Challengera 1, najmanjeg i najbržeg plovila u flotili, mogli su uživo gledati prvih nekoliko trenutaka napada na Mavi Marmaru. Kad je postalo očito da Izraelci namjeravaju konfiscirati brodove, odlučeno je da se Challenger 1 ubrzano udalji iz flotile kako bi novinari na tom brodu imali više vremena za slanje vijesti o napadu u vanjski svijet putem brodske satelitske internetske veze koju su uspjeli održati, ali i u nadi da bi barem jedan od brodova mogao doći do Gaze. U potjeru za Challegerom 1 dala se jedna od izraelskih korveta koja ga nije mogla preteći. S vremenom je motor na desnoj stani izgubio pritisak ulja, pa je kapetan, zabrinut da bi Izraelci mogli udariti u brod, ugasio motore.
137. Brod su presrela 2 izraelska čamca i 1 helikopter. Putnici na brodu tvrde da su Izraelci prije pokušaja ukrcavanja na brod bacili najmanje jednu granatu za omamljivanje. Putnici na palubama su unaprijed odlučili upotrijebiti tehnike pasivnog otpora kako bi se simbolično oduprli ukrcavanju izraelskih vojnika na brod. Putnici su nenaoružani stajali jedan do drugog blokirajući put izraelskim vojnicima. Vojnici su otvorili vatru koristeći kuglice s bojom (paintballs) i gumene metke dok su se ukrcavali na brod, pogodili su i ozlijedili 1 ženu u lice bilo plastičnim metkom ili kuglicom s bojom. Jedna je druga žena pogođena gumenim metcima pri čemu je zadobila modrice po leđima.
138. Nakon što su se ukrcali, vojnici su krenuli u zauzimanje kontrole nad gornjim mostom. Putnici koji su im pri tome ometali pristup uklonjeni su silom. Prilikom njihovog dolaska na gornji most, vojnicima nije pružen nikakav otpor, no jedna je novinarka zadobila opekline na rukama od električnog oružja za omamljivanje koje je na njoj upotrijebio jedan od izraelskih vojnika. Svjedoci su izjavili da se činilo da je vojnicima najvažnije bilo konfiscirati fotografsku opremu i medije.
139. Vojnici su na pasivni otpor koji su pružali putnici odgovorili silom. Jedan je izraelski vojnik glavom jedne od putnica udario o palubu broda i zatim stao na nju. Putnicima su vrlo čvrsto plastičnim lisicama ruke vezane na leđima, dok ženi kojoj je ozlijeđeno lice nije pružena pomoć.
140. Nekoliko je putnika izjavilo da je bilo jasno kako su izraelski vojnici znali tko se nalazi na brodu jer su se nekim putnicima obraćali imenima. Plastificirana knjižica, koja je pronađena kod jednog vojnika na Mavi Marmari i snimljena kamerom, sadržavala je identifikacijske podatke, uključujući njihova imena i fotografije, određenih putnika na nekoliko brodova, uključujući brod Challenger 1.
141. Jedan član posade je primijetio da su vojnici bili vrlo mladi, da su se doimali uplašeno i da su na početku bili loše organizirani. Vojnici su se od početka prema putnicima agresivno ophodili. Putnicima su ruke vezane plastičnim lisicama i nije im dopušteno da idu na WC. Jedan stariji muškarac morao se pomokriti po svojoj odjeći jer mu nije bilo dopušteno da ode na WC. Vojnici su jednu ženu silom pokušali s broda izbaciti na jedan od čamaca zodiac. Dvjema su ženama na dulje razdoblje preko glave stavili vreće od konoplje. Ženi koja je u početnoj fazi ukrcavanja vojnika ranjena u lice tijekom duljeg razdoblja nije pružena liječnička pomoć, iako se na brodu nalazio vojni bolničar. Fizičko nasilje opisano je kao "neopravdano i pretjerano". Nije pravljena razlika između aktivista i novinara, unatoč nazočnosti nekoliko vrlo uglednih međunarodnih novinara na brodu.
142. Brod je u Ašdod stigao oko 11 sati 31. svibnja. Nekoliko se putnika međusobno uhvatilo rukama kako bi se oprli iskrcavanju, prosvjedujući protiv toga što su u Izrael iz međunarodnih voda dovedeni protiv svoje volje. Dvjema su putnicama stavili lisice na ruke i silom ih uklonili, dok su trećem putniku zaprijetili da će ga iz neposredne blizine napasti električnim oružjem za omamljivanje. Putnike su s broda odvodili jednog po jednog u pratnji 2 izraelskih policajaca.
(d) Događaji na brodu Sfendoni
143. Operacija ukrcavanja na Sfendoni odvijala se istovremeno s napadom na Mavi Marmaru. Vojnici su se mogli izravno popeti na brod iz čamaca zodiac, bez uporabe željeznih kuka i druge opreme. Vojnici su prije ukrcavanja iz zodiaca ispaljivali granate za omamljivanje, plastične metke i kuglice s bojom na brod, pri čemu su pogođena najmanje 2 putnika, jedan u stražnji dio glave. Liječnik koji se nalazio na brodu tvrdi da je jedna granata za omamljivanje pala u ograđeni prostor na mostu i ozlijedila nekoliko osoba, te oštetila sluh jednom muškarcu.
144. Nakon što su se ukrcali na brod, vojnici su se uputili prema mostu broda. Putnici su namjeravali sjesti na palube broda u znak pasivnog otpora, no taj je plan u stvarnosti samo djelomično proveden. Mnogi putnici, uključujući osobe starije dobi, ostali su pod palubom u glavnom salonu. Na palubi su se putnici uhvatili za ruke oko mosta. Izraelci su na to upotrijebili električno oružje za omamljivanje protiv putnika prosvjednika kako bi si prokrčili put do mosta; liječnik, koji je i sam ozlijeđen na ovaj način, kasnije je pružao pomoć brojnim putnicima koji su zadobili opekotine. Kad su 2 izraelskih vojnika ušla na most, jedan član posade čvrsto je zgrabio kormilo, prosvjedujući jer se brod nalazio u međunarodnim vodama. Jedan od vojnika udario ga je kundakom svoje puške, a u tučnjavi koja je uslijedila kapetana su udarili nogom u leđa, primio je nekoliko udaraca šakom u lice, te zadobio opekotine od električnog oružja za omamljivanje.
145. U jednom trenutku, nakon što je brod već bio pod izraelskom kontrolom, prema jednom je putniku bilo grubo postupano, a ruke i noge su mu vezane plastičnim lisicama. Putnik je vikao prosvjedujući i upozoravajući da su lisice prečvrsto stegnute. Lisice su mu zatim, na inzistiranje liječnika, skinute. Oslobođeni putnik tada je potrčao i skočio u more. Kasnije ga je pokupio drugi brod.
146. Izraelske su snage zauzele kontrolu nad brodom. Vojnici su putnike natjerali da sjednu. Neki su putnici na početku bili vezani, no većina nije. Vojnici su pokušali liječniku onemogućiti pružanje liječničke pomoći ozlijeđenim putnicima, tvrdeći da se na brodu nalazi vojni liječnik koji će ih liječiti. No, obzirom da je vojni liječnik bio maskiran i naoružan kao i ostali vojnici, niti jedan putnik nije pristao da mu on pruži liječničku pomoć. Liječnik je pak izjavio da će ga morati upucati kako bi ga spriječili u obavljanju njegovog posla.
147. Putnike su pretraživali jednog po jednog i odvodili ih u glavni salon. Putnici su izjavili da im je pristup vodi i WC-u bio moguć samo uz velike poteškoće, nakon uzastopnih zahtjeva, te da isti svim putnicima nije bio omogućen. Putnicima je bilo dopušteno da pripreme jelo, koje su oni odbili jesti sve dok ih vojni snimatelj nije prestao snimati iz propagandnih razloga. Svjedoci su izjavili da su vojnici uvijek bili agresivni, te da su vikali i usmjeravali u njih svoje puške, no da osim toga nitko nije bio zlostavljan ni sputan.
(e) Događaji na brodu Eleftheri Mesogios
148. Izraelske su se snage ukrcale na Eleftheri Mesogios nakon 4:30 sati, istovremeno dok se odvijao napad na Mavi Marmaru i Sfendoni. Vojnici su se na brod ukrcali iz 3 čamca zodiac, pomoću željeznih kuka i ljestava od užadi. Unatoč tome što je oko broda postavljena bodljikava žica, vojnici su se relativno brzo uspjeli ukrcati na brod.
149. Putnici nisu pružali nikakav unaprijed pripremljen otpor zauzimanju broda, no koristili su metode pasivnog otpora, blokirajući pristup mostu svojim tijelima. Izraelske su snage upotrijebile fizičku silu, električno oružje za omamljivanje, plastične metke i kuglice s bojom kako bi raščistile to područje. Nekoliko je putnika ozlijeđeno, uključujući jednog kojem je slomljena noga.
150. Svim putnicima i članovima posade ruke su vezane lisicama. Izraelski su im vojnici zaplijenili putovnice i podvrgli ih pretraživanju tijela. S onima koji su odbijali surađivati grubo je postupano. Prema tvrdnjama nekoliko svjedoka, neki su ljudi, koji su odbili predati svoje putovnice, napadnuti, uključujući jednu ženu koju su šakom udarili u trbuh i jednog muškarca kojeg su na pod srušili, te tukli i udarali nogama 2 izraelskih vojnika. Jedan se putnik požalio da su mu lisice na rukama prečvrsto stegnute, a kad je od vojnika zatražio da ih olabave, oni su mu ih umjesto toga još čvršće stegnuli.
151. Svjedoci su izjavili da su izraelske snage putnike gotovo bez prekida snimale video kamerama. Jedan je putnik rekao da smatra kako su ih snimali namjerno kako bi ponizili putnike i da je to izravno doprinijelo napadu tjeskobe koji je doživio jedan putnik starije dobi.
(f) Događaji na brodovima Gazze 1 i Defne Y
152. Izraelske su se snage na brod Gazze 1 ukrcale iz čamaca zodiac nakon 5:30 sati. Posada i putnici na brodu nisu se opirali i izraelske su snage zauzele kontrolu nad brodom bez incidenta. Putnicima je naređeno da izađu na palubu dok su brod pretraživali vojnici s psima. Potom su putnici odvedeni u blagovaonicu gdje su pretraženi. Tijekom 8-satnog putovanja do Ašdoda nisu im stavljane lisice na ruke i dobili su hranu.
153. Izraelski su se vojnici na brod Dafne Y spustili iz helikoptera oko 5:30 sati. Posada i putnici na brodu nisu pružali nikakav otpor i izraelske su snage brod zauzele bez incidenta. Vojnici su putnike i posadu držali u kabinama do dolaska u luku Ašdod. Niti putnicima niti posadi nisu vezane ruke, a izraelski su im vojnici iz kuhinje donijeli hranu koju su mogli jesti. Jedan je putnik, snimatelj koji radi za organizaciju IHH, izjavio da su ga ispitivali 5 sati i fizički napali, vezano uz video snimku koju je sakrio.
(g) Događaji na brodu Rachel Corrie 5. lipnja 2010.
154. Brod Rachel Corrie je sa zakašnjenjem isplovio iz Irske i pristao na Malti kako bi se putnici ukrcali na brod. Brod se zbog toga nije mogao pridružiti ostatku flotile na mjestu okupljanja južno od Cipra. Unatoč tome, izraelske su snage presrele i taj brod, a putnici su prošli slična iskustva kao i putnici na ostalim brodovima. Na brodu se nalazilo 9 članova posade i 11 putnika, uključujući nekoliko uglednih osoba iz javnog života.
155. Putnici na brodu Rachel Corrie su, nakon što su putem satelitskog telefona saznali za presretanje flotile, jednoglasno odlučili da nastave svoj planirani put za Gazu iz poštovanja prema poginulima. Posada je također pristala nastaviti putovanje. Putnici su objavili izjavu za javnost u kojoj su potvrdili svoju odluku da nastave svoj put u Gazu.
156. Irska je vlada 3. lipnja pregovarala s izraelskom vladom kako bi osigurala da će humanitarna pomoć koju prevozi Rachel Corrie biti dostavljena u Gazu ukoliko brod bude skrenut sa svog puta i pristane u luci Ašdod. Putnici na brodu nisu sudjelovali u tim pregovorima i odlučili su odbaciti ovu ponudu jer njihov cilj nije bio samo dostaviti pomoć, već i probiti, po njihovom mišljenju, ilegalnu opsadu Gaze.
157. Brod je nastavio ploviti prema Gazi. Presretanje je izvršeno 5. lipnja, na isti način kao i prethodna presretanja, no bez nasilja. Oko 6:30 sati nekoliko je izraelskih mornaričkih plovila došlo u vidokrug broda i započeta je komunikacija putem radija. Kapetana su obavijestili da je Gaza zatvorena vojna zona i da brod ne bi trebao nastaviti svoj put. Brod Rachel Corrie je odgovorio da se radi o civilnom brodu koji dostavlja humanitarnu pomoć i da njihov teret, koji su provjerile i zapečatile vlasti u Irskoj, ne predstavlja prijetnju Izraelu.
158. Putnike na brodu je razljutilo što Izraelci stalno brod nazivaju njegovim bivšim imenom Linda. Brodu je nadjenuto novo ime pred polazak iz Irske u čast Amerikanke Rachel Corrie, koja je 2003. u Pojasu Gaze ubijena izraelskim buldožerom.
159. Kad su Izraelci upozorili na svoju namjeru da se ukrcaju na plovilo, putnici su odbacili pravo Izraela da se ukrca na njihov brod, jer su se nalazili u međunarodnim vodama i nisu predstavljali prijetnju, no također su izjavili da se neće nasilno opirati ukrcavanju. Vojska je ometala komunikaciju broda s vanjskim svijetom. Kapetan je ugasio motore i, oko 11 sati, brodu su se približili čamci zodiac i vojnici su se iskrcali na brod u skladu s dogovorenom procedurom. Putnici i posada okupili su se u sredini broda i sjeli s ispruženim rukama, dok je 1 muškarac upravljao bordom iz kormilarnice. Oko 35 naoružanih vojnika, uključujući 3 žene, ukrcalo se u punoj interventnoj opremi na brod. Ukrcavanje se odvijalo mirno. Prema tvrdnjama jednog od svjedoka, brod se u tom trenutku nalazio 35 nautičkih milja od Gaze.
160. Putniku koji je upravljao brodom netom prije ukrcavanja vojnika ruke su vezane lisicama i natjeran je da kleči u stražnjem dijelu broda otprilike 45 minuta, nakon čega su ga smjestili zajedno s posadom. Njegovoj supruzi nije bilo dopušteno da ga vidi većim dijelom putovanja do Ašdoda. Drugim su putnicima provjerene putovnice, pretraženi su i potom su morali nekoliko sati sjediti pod suncem za vrijeme dok su vojnici pretraživali brod. Brod je potom bez incidenta odvezen u Ašdod.
161. Načelnik glavnog stožera izraelske vojske je, svjedočeći pred Turkelovim odborom, brod Rachel Corrie naveo kao primjer humanitarnog broda koji je pristao na preusmjeravanje u Ašdod kako bi pomoć u Pojas Gaze mogla biti dostavljena kopnenim putem. Ove tvrdnje proturječne su tvrdnjama putnika na brodu koji tvrde da su se izraelski vojnici na brod ukrcali nakon što su putnici prosvjedovali protiv njihovog ukrcavanja, te da su brod i putnici u Ašdod odvezeni protiv svoje volje.
2. Pravna analiza uporabe sile u presretanju flotile za Gazu
(a) Pretjerana uporaba sile i pravo na život i tjelesni integritet
162. U članku 6, stavku 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima stoji:
Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život. To pravo treba zaštititi zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen života.
Ovo se pravo ne može derogirati.
163. Ukoliko je izraelsko presretanje flotile bilo nezakonito - a Misija smatra da je bilo nezakonito - uporaba sile od strane izraelskih snaga prilikom zauzimanja kontrole nad Mavi Marmarom i drugim plovilima također je bila prima facie nezakonita jer nije postojala pravna osnova za izvođenje napada i presretanja od strane izraelskih snaga u međunarodnim vodama. Štoviše, poduzimajući ove operacije, a bez obzira na legalnost operacije, izraelske su snage bile obvezne postupati u skladu sa zakonom, uključujući u skladu s međunarodnim obvezama Izraela koje se odnose na poštivanje ljudskih prava.
164. Pravilnik o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona u članku 2. propisuje da "u obavljanju svoje dužnosti, policijski i djelatnici drugih službi za provođenje zakona moraju poštivati i štititi ljudsko dostojanstvo, te zaštiti i obraniti ljudska prava svih osoba"; a članak 3. nastavlja kako "djelatnici službi za provedbu zakona silu smiju koristiti samo kad je to stvarno neophodno i u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njihove dužnosti". Ovaj članak jasno određuje da se uporaba vatrenog oružja smatra krajnjom mjerom, te da u slučaju kada je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, djelatnici službi za provedbu zakona moraju nanijeti što je moguće manje štete i ozljeda i poštivati i sačuvati ljudski život.
165. Prilikom ukrcavanja na brod Mavi Marmara, kako s mora tako i iz zraka, izraelske su se snage susrele sa znatnom i, čini se, neočekivanom razinom otpora od strane nekih putnika na brodu. Međutim, nema raspoloživih dokaza koji bi poduprli tvrdnju da je u ovoj fazi bilo tko od putnika imao ili upotrijebio vatreno oružje. U počecima borbe s izraelskim vojnicima na najgornjoj palubi trojica izraelskih vojnika su razoružana i odvedena u unutrašnjost broda. U tom je trenutku moglo postojati opravdano uvjerenje da se neki vojnici nalaze u neposrednoj životnoj opasnosti ili neposrednoj opasnosti od ozbiljnog ranjavanja, što bi opravdalo uporabu vatrenog oružja protiv određenih putnika.
166. Načelo 9 Temeljnih načela za uporabu vatrenog oružja od strane djelatnika službi za provođenje zakona navodi da "Djelatnici službi za provođenje zakona neće vatreno oružje koristiti protiv osoba osim u samoobrani i obrani drugih od neposredne prijetnje smrću ili ozbiljnim ozljeđivanjem, prilikom sprječavanja počinjenja naročito ozbiljnog zločina koji uključuje ozbiljnu prijetnju po život [...] i samo onda kada manje nasilna sredstva nisu dovoljna za postizanje ovih ciljeva. U svakom slučaju, uporaba vatrenog oružja s namjerom ubijanja dopuštena je samo kad je doista neizbježna kako bi se zaštitio život".
167. Unatoč tome, tijekom operacije zauzimanja kontrole nad Mavi Marmarom, uključujući vrijeme prije nego je povučeno ograničenje uporabe vatrenog oružja, izraelski su vojnici u velikoj mjeri i arbitrarno koristili smrtonosnu silu zbog čega je ubijen ili ozbiljno ranjen nepotrebno velik broj osoba. Umjerenija sredstva mogla su se upotrijebiti tijekom gotovo svih dijelova izraelske operacije, obzirom da vojnici nisu bili u neposrednoj opasnosti; na primjer tijekom operacije spuštanja na palubu mosta i zauzimanja kontrole nad brodom, te pucanja bojevim streljivom na putnike koji su se nalazili na pramčanoj palubi. Čak i u situaciji u kojoj su 3 vojnika bila ranjena i zatočena, cilj oslobađanja tih vojnika ne opravdava uporabu sile izvan primjenjivih međunarodnih standarda i vojnici moraju nastaviti poštivati i čuvati život, te u mjeri u kojoj je to moguće izbjeći nanošenje ozljeda i štete.
168. U takvim okolnostima uporaba umjerenijih sredstava, poput raspoloživog manje smrtonosnog oružja, bila bi dovoljna za postizanje traženog cilja u skladu s Načelom 4 Temeljnih načela za uporabu vatrenog oružja od strane djelatnika službi za provođenje zakona. Dobro obučene snage poput izraelskih obrambenih snaga trebale bi moći uspješno obuzdati relativno malu skupinu putnika naoružanih štapovima i noževima i osigurati kontrolu nad brodom bez gubitka ljudskih života i ozbiljnog ranjavanja bilo putnika bilo vojnika.
169. Velik broj ranjenih putnika ranjen je u predjelu dijelova tijela u kojima se nalaze vitalni organi - trbuh, grudni koš i glavu. Štoviše, nekoliko putnika za koje je razvidno da nisu sudjelovali u aktivnostima pružanja otpora ukrcavanju izraelskih snaga, uključujući nekoliko novinara i osoba koje su se sklonile od pucnjave, ranjeno je i ubijeno. Očigledno je da nije učinjen nikakav napor kako bi se ranjavanje svelo na najmanju moguću mjeru tijekom nekih etapa operacije, te da je uporaba bojevog streljiva bila rasprostranjena i arbitrarna. Teško se može izbjeći zaključak da, nakon što je izdana naredba da se koristi bojevo streljivo, nitko nije bio siguran. U ovim se okolnostima čini da je puka sreća zaslužna za to što operacija nije rezultirala većim brojem ubijenih. Načelo 5 Temeljnih načela za uporabu vatrenog oružja od strane djelatnika službi za provođenje zakona navodi da "u slučajevima kad je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, djelatnici službi za provođenje zakona moraju: (a) postupati uzdržano i u razmjeru s ozbiljnošću prekršaja i legitimnim ciljem koji treba postići; i (b) svesti štetu i nanošenje ozljeda na najmanju moguću mjeru, te poštivati i sačuvati ljudski život".
170. Okolnosti ubojstva najmanje 6 putnika pokazuju obilježja izvansudskog i arbitrarnog pogubljenja. Furkan Doğan i İbrahim Bilgen ustrijeljeni su iz blizine, dok su žrtve ležale ranjene na najgornjoj palubi. Cevdet Kiliçlar, Cengiz Akyüz, Cengiz Songür i Çetin Topçuoğlu ustrijeljeni su na palubi mosta za vrijeme kada nisu sudjelovali u aktivnostima koje bi predstavljale opasnost bilo kojem od izraelskih vojnika. U ovim su slučajevima, a moguće i prilikom ubijanja drugih putnika na Mavi Marmari, izraelske snage počinile izvansudska i arbitrarna pogubljenja zabranjena prema međunarodnom pravu ljudskih prava, naročito prema članku 6 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
171. Očito je da je nekoliko putnika bilo izloženo dodatnom zlostavljanju dok su ranjeni ležali na najgornjoj palubi. To je zlostavljanje uključivalo fizičko i verbalno zlostavljanje neko vrijeme nakon što je operacija zauzimanja kontrole nad palubom završena. Štoviše, ovim putnicima nije pružena liječnička pomoć 2 do 3 sata nakon završetka operacije. Slično tome, ranjenim putnicima koji su se nalazili u unutrašnjosti broda po završetku operacije izraelske snage nisu tijekom istog vremenskog razdoblja pružile potrebnu liječničku pomoć unatoč učestalim nastojanjima od strane drugih osoba na brodu, uključujući organizatore flotile, koje su tražile da pomoć bude pružena ranjenima. Putnicima koji pate od raznih kroničnih zdravstvenih problema vojnici su odbili omogućiti pristup do nužno potrebnih lijekova. Izraelske snage nisu ispunile zahtjev da što je brže moguće pruže potrebnu liječničku pomoć svim ranjenima. Nadalje, uporabi vatrenog oružja trebalo je prethoditi jasno upozorenje na namjeru da se ono upotrijebi. Dok okolnosti početnih etapa operacije na najgornjoj palubi možda nisu bile povoljne za izdavanje takvih upozorenja, u kasnijim etapama izraelske operacije zauzimanja kontrole nad brodom takva su upozorenja sigurno bila moguća i nužna.
172. Misija se uvjerila da je u velikom dijelu sila korištena od strane izraelskih vojnika na brodu Mavi Marmara i iz helikoptera bila nepotrebna, nerazmjerna, pretjerana i neprimjerena, te da je rezultirala ubojstvom i sakaćenjem velikog broja civilnih putnika, što se u potpunosti moglo izbjeći. Na temelju forenzičnih dokaza i dokaza o uporabi vatrenog oružja najmanje 6 ubojstva mogu se okarakterizirati kao izvansudska arbitrarna pogubljenja. U tom je pogledu postupanje izraelskih snaga predstavljalo povredu prava na život i prava na tjelesni integritet, kako je navedeno u člancima 6 i 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
173. Misija je također zabrinuta prirodom sile koju su izraelske snage upotrijebile prilikom presretanja još 3 druga broda u flotili: Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios. Na svakom od ovih brodova neki od putnika koristili su samo tehnike pasivnog otpora - tijelima prepriječivši put izraelskim vojnicima - kao simboličnu gestu u znak protivljenja ukrcavanju izraelskih snaga. Međutim, prilikom osiguravanja kontrole nad svakim od ovih brodova izraelske su snage upotrijebile znatnu silu, uključujući granate za omamljivanje, električno oružje za omamljivanje, platnene projektile punjene olovnom sačmom ispaljene izbliza, kuglice s bojom (paintballs), plastične metke i fizičku silu. To je rezultiralo brojnim ozljedama putnika uključujući opekline, modrice, podljeve krvi i prijelome. Jedna putnica koja nije sudjelovala u pružanju pasivnog otpora, foto-reporterka, zadobila je opekline od električnog oružja za omamljivanje. Misija smatra da je sila koju su izraelski vojnici upotrijebili prilikom presretanja brodova Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios bila nepotrebna, nerazmjerna, pretjerana i neprimjerena, te da je predstavljala povredu prava na tjelesni integritet, kako je navedeno u članku 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
(b) Pravo na slobodu i osobnu sigurnost i postupanje prema zatočenicima, uključujući mučenje i drugo okrutno nečovječno i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje
174. U članku 9, stavku 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima stoji:
Svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost. Nitko ne smije biti samovoljno uhićen ili pritvoren. Nitko ne smije biti lišen slobode osim na temelju i u skladu s postupkom koji je propisan zakonom.
Obzirom da Misija izraelsko presretanje flotile smatra protuzakonitim, pritvaranje putnika na brodovima flotile također je bilo prima facie protuzakonito.
175. Lišavanje slobode putnika na brodovima također je bilo arbitrarne prirode prema definicijama koje je usvojila UN-ova Radna skupina za arbitrarni pritvor. Lišavanje slobode smatra se prvom kategorijom arbitrarnog pritvora: "Kada je jasno da se nije moguće pozvati ni na koju pravnu osnovu koja bi opravdala lišavanje slobode [...]".
176. Masovno uhićenje više od 700 putnika i članova posade koji su se nalazili na 6 brodova nije imalo zakonske osnove, bilo je arbitrarne prirode i predstavlja kršenje članka 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
177. Nadalje, nitko od putnika i članova posade nije obaviješten o razlozima njihovog uhićenja. Članak 9, stavak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi:
Svatko tko je uhićen mora u času uhićenja biti obaviješten o razlozima toga uhićenja i, u najkraćem roku, o svakoj optužbi protiv sebe.
Za vrijeme pritvora na brodovima flotile, razdoblje koje je trajalo više od 12 sati, svi su putnici trebali biti obaviješteni o tome zašto su lišeni slobode i za što ih se točno optužuje. To nije učinjeno, a u nekim je slučajevima putnicima koji su takva obavještenja zahtijevali uzvraćeno verbalnim zlostavljanjem ili fizičkim nasiljem. Time su pripadnici izraelskih snaga koji su sudjelovali u lišavanju slobode putnika flotile prekršili članak 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
178. Tijekom razdoblja koje su na brodu Mavi Marmara bili lišeni slobode putnici su bili podvrgnuti okrutnom i nečovječnom postupanju koje nije poštivalo urođeno dostojanstvo osoba koje su lišene slobode. Veliki broj osoba bio je prisiljen satima klečati na vanjskim palubama u nepovoljnim uvjetima, mnogi zatočenici pretrpjeli su fizičko i verbalno zlostavljanje, nepotrebno čvrsto vezanje ruku lisicama i nije im bilo dopušteno da zadovolje osnovne ljudske potrebe poput uporabe WC-a i jela. Uz to, na brodu je prevladavalo ozračje straha od nasilja koje je imalo dehumanizirajući učinak na sve koji su zatočeni na brodu. Na drugim brodovima flotile također je bilo slučajeva u kojima su osobe bile podvrgnute sličnoj jakoj boli i patnji, uključujući jednu osobu koja je pretrpjela ozbiljno fizičko zlostavljanje zbog toga što je odbila bez potvrde predati svoju putovnicu. Načelo 1 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi: "Prema svim osobama u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora mora se postupati čovječno i poštujući urođeno dostojanstvo ljudske osobe." Načelo 6 navodi: "Nitko tko se nalazi u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora ne smije biti izložen mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Nikakve okolnosti ne mogu poslužiti kao opravdanje za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje."
179. Misija je naročito zabrinuta zbog široko rasprostranjene uporabe lisica kojima su putnicima čvrsto vezane ruke, naročito na brodu Mavi Marmara te donekle i na brodovima Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios. Brojni putnici opisali su bol i patnju koju su pretrpjeli zbog pretjerano čvrstog vezanja plastičnim lisicama, pri čemu su im često ruke bile vezane na leđima, što je dodatno pojačalo njihovu patnju. Mnogi su patili od neuroloških oštećenja čak i do 3 mjeseca nakon događaja koji su se odvili na flotili. Kao što je istaknuto, način na koji su rabljene plastične lisice za vezanje ruku nad putnicima flotile podudara se sa sustavnom uporabom lisica za ruke od strane izraelskih snaga na način koji uzrokuje bol i ozljede. Misija se uvjerila da je način na koji su korištene lisice za ruke bio očigledno nepotreban i namjerno upotrijebljen kako bi se putnicima nanijela bol i patnja.
180. Mučenje je zabranjeno prema članku 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji nije moguće derogirati. Štoviše, članak 1. Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja navodi:
U svrhe ove konvencije, izraz "mučenje" znači bilo koji čin kojim se jaka bol ili patnja, bilo tjelesna bilo mentalna, namjerno nanosi osobi u svrhe kao što su pribavljanje od te ili neke treće osobe obavijesti ili priznanja, kažnjavanje te osobe za djelo koje je ona ili neka treća osoba počinila ili je osumnjičena da ga je počinila ili zastrašivanje ili prinudu te ili neke treće osobe ili iz bilo kojeg razloga temeljenog na diskriminaciji bilo kakve vrste, kad se takva bol ili patnja nanosi od strane ili na poticaj ili uz suglasnost ili pristanak javnog službenika ili neke druge osobe koja djeluje u službenom svojstvu.
Članak 2. iste Konvencije naglašava apsolutnu zabranu mučenja:
Nikakve iznimne okolnosti, bilo da se radi o ratnom stanju ili o ratnoj prijetnji, unutarnjoj političkoj nestabilnosti ili bilo kakvom drugom izvanrednom stanju, ne mogu se upotrijebiti kao opravdanje za mučenje.
U onoj mjeri u kojoj su zlostavljanja na flotili predstavljala namjerno kažnjavanje putnika ili su bila pokušaj da se nekog ili više putnika zastraši ili prinudi zbog sudjelovanja u flotili i/ili aktivnostima kojima se nastojalo spriječiti izraelsko presretanje flotile, postupanje je naginjalo mučenju.
181. Misija stoga utvrđuje da je postupanje prema putnicima na brodu Mavi Marmara, te u nekim slučajevima prema putnicima na brodovima Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios, od strane izraelskih snaga, predstavljalo okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje te, u mjeri u kojoj je to postupanje dodatno korišteno kao oblik kažnjavanja, mučenje. Ovdje se radi o povredi članaka 7 i 10 (1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
(c) Moguće povrede Četvrte ženevske konvencije i običajnog međunarodnog humanitarnog prava
182. Osim gore navedenih povreda međunarodnog prava ljudskih prava, Misija smatra da iste činjenične okolnosti pružaju prima facie dokaze da su zaštićene osobe pretrpjele kršenja međunarodnog humanitarnog prava od strane izraelskih snaga tijekom presretanja, uključujući namjerno ubijanje, mučenje ili nečovječno postupanje i namjerno nanošenje velike patnje ili ozbiljnih tjelesnih ozljeda ili zdravstvenih oštećenja koje pokrivaju odredbe članka 147 Četvrte ženevske konvencije.
