subota, 22. siječnja 2011.

Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 4. dio: Zaključci


Ovaj je post prijevod dijela Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
(Ovaj post je nastavak 3. dijela: Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 3. dio: Pritvaranje, deportacija, konfiskacija imovine, izraelski putnici)


(str. 54 i 55)


V. ZAKLJUČCI


260. Napad na flotilu treba sagledati u kontekstu tekućih problema između izraelske vlade i palestinskih vlasti i naroda. U ispunjavanju svog zadatka Misija je upoznata s dubokim uvjerenjem koje je postojalo na obje strane u ispravnost njihovog vlastitog stajališta. Vjerojatno je da će se slične katastrofe ponoviti ukoliko izostane dramatičan pomak u postojećoj paradigmi. Potrebno se prisjetiti da su moć i snaga osnažene kad ih prati osjećaj pravde i poštenja. Mir i poštovanje treba steći, a ne očekivati da će oni biti postignuti nasiljem nad protivnikom. Poznato je da nepoštena pobjeda nikad nikome nije donijela trajan mir.


261. Misija je došla do čvrstog zaključka da je 31. svibnja 2010. u Gazi vladala humanitarna kriza. Nadmoćnost dokaza iz besprijekornih izvora toliko je velika da nije moguće steći suprotno mišljenje. Svako poricanje takvog zaključka ne počiva ni na kakvim razumnim temeljima. Jedna od posljedica koja iz toga proizlazi je da je već samo iz tog razloga blokada protuzakonita i da ne može imati potporu u zakonu. Tome je tako bez obzira na razloge pomoću kojih se nastoji opravdati zakonitost blokade.


262. Iz ovog zaključka proističu određene posljedice. Uglavnom je akcija izraelskih obrambenih snaga prilikom presretanja broda Mavi Marmara u okolnostima i iz ponuđenih razloga na otvorenom moru bila očigledno nezakonita. U ovim okolnostima ova akcija ne može biti opravdana čak ni po članku 51 Povelje Ujedinjenih naroda.


263. Izrael blokadu nastoji opravdati sigurnosnim razlozima. Država Izrael ima pravo na mir i sigurnost poput svake druge države. Ispaljivanje raketa i drugog streljiva na izraelski teritorij iz Gaze predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog i međunarodnog humanitarnog prava. No odgovor u obliku kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva u Gazi nije zakonit u sadašnjim ni bilo kojim drugim okolnostima.

264. Postupanje izraelske vojske i drugog osoblja prema putnicima flotile nije bilo samo nerazmjerno, već je pokazalo i razine potpuno nepotrebnog i nevjerojatnog nasilja. To je postupanje odalo neprihvatljivu razinu brutalnosti i ne može se opravdati niti previdjeti zbog sigurnosnih ili bilo kojih drugih razloga. Ono je predstavljalo teške povrede međunarodnog prava ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.


265. Misija smatra da je počinjeno nekoliko povreda i kršenja međunarodnog prava. Misija tijekom vremena koje je imala na raspolaganju nije bila u mogućnosti sastaviti sveobuhvatan popis svih kršenja međunarodnog prava. Međutim, postoje jasni dokazi koji bi poduprli progon slijedećih zločina u okviru odredaba članka 147 Četvrte ženevske konvencije:

-- namjerno ubijanje;

-- mučenje ili nečovječno postupanje;

-- namjerno nanošenje velike patnje ili teških povreda tijela ili zdravlja.

Misija također smatra da je prekršen niz obveza koje Izrael ima prema međunarodnom pravu ljudskih prava, uključujući:

-- pravo na život (članak 6, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima);

-- mučenje i drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (članak 7 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; Konvencija protiv mučenja);

-- pravo na slobodu i osobnu sigurnost i slobodu od samovoljnog uhićenja ili pritvora (članak 9, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima);

-- pravo osoba lišenih slobode na humano postupanje i poštivanje prirodnog dostojanstva ljudske osobe (članak 10, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima);

-- slobodu izražavanja (članak 19, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima).

Pravo na djelotvoran pravni lijek treba biti zajamčeno svim žrtvama. Ovaj se popis ni u kojem slučaju ne smije smatrati sveobuhvatnim popisom.


266. Misija primjećuje da zadržavanje protuzakonito zaplijenjene imovine od strane izraelskih vlasti i dalje predstavlja kontinuirano kršenje zakona i poziva Izrael da odmah vrati tu imovinu.


267. Počinitelji ozbiljnijih zločina koji su bili maskirani ne mogu biti identificirani bez pomoći izraelskih vlasti. Oni su nasilno reagirali kad god su pomislili da ih netko pokušava identificirati. Misija se iskreno nada da će izraelska vlada surađivati kako bi pomogla u identifikaciji počinitelja s ciljem progona odgovornih i zaključivanja ovog incidenta.


268. Misija je svjesna da ovo nije prvi puta da izraelska vlada odbija surađivati u istrazi događaja u koje je upleteno njeno vojno osoblje. Ovom prilikom Misija prihvaća uvjeravanja izraelskog trajnog predstavnika da stajalište koje je dobio upute da slijedi ni na koji način nije usmjereno osobno protiv članova Misije. Unatoč tome žalosno je da, i u ovoj prilici istrage događaja koji uključuju gubitak života koji je prouzročila izraelska vojska, izraelska vlada odbija suradnju u istrazi koju nije sama pokrenula i u kojoj nije na značajan način zastupljena.


269. Misija žali što njenim zahtjevima za informacijama upućenim trajnoj misiji Izraela nije udovoljeno. Razlog koji su izraelske vlasti prvotno ponudile bio je taj što je izraelska vlada uspostavila svoje vlastito nezavisno povjerenstvo uglednih osoba kako bi se istražio incident s flotilom. Misiji je rečeno da se iz tog razloga, te također zbog toga što je glavni tajnik najavio uspostavu još jednog uglednog povjerenstva sa sličnim mandatom, "dodatna inicijativa Vijeća za ljudska prava u tom pogledu smatra nepotrebnom i neproduktivnom".


270. Misija se nije složila s tim stajalištem i zbog toga je trajnom predstavniku Izraela predložila da Vijeću, umjesto Misiji, uputi zahtjev da Misija odgodi podnošenje svog izvještaja kako bi se omogućilo da ostale istrage koje su u tijeku dovrše svoje zadatke. Misija od Vijeća do dana pisanja ovog izvještaja nije primila nikakvu uputu i smatra da bi bila obvezna pozitivno odgovoriti na svaku takvu smjernicu Vijeća.


271. Obzirom na činjenicu da Turkelov odbor i povjerenstvo glavnog tajnika još nisu završili sa svojim radom, Misija se suzdržava od bilo kakvih primjedbi koje bi se mogle protumačiti kao ometanje tih tijela da svoj rad dovrše "neovisno od vanjskih događaja". Misija se ograničava na primjedbu da činjenica da predmet istrage sam sebe istražuje ili da igra ključnu ulogu u tom postupku ne doprinosi jačanju povjerenja javnosti u istražni postupak u postojećim okolnostima.