Informacije iz i djelomičan prijevod nekih dijelova Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
(Ovaj post je nastavak 1. dijela: Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 1. dio: Uvod i pozadina, ilegalnost blokade Gaze)
(str. 25-41)
III. PRESRETANJE FLOTILE ZA GAZU OD STRANE IZRAELSKE RATNE MORNARICE I NJEGOVE POSLJEDICE
[...]
B. Presretanje flotile za Gazu od strane izraelske ratne mornarice 31. svibnja 2010.
1. Činjenični opis i nalazi
106. Misija smatra da su slijedeće činjenice zadovoljavajuće utvrđene.
(a) Kontakti između izraelske ratne mornarice i brodova flotile
107. Flotila je 30. svibnja 2010. u 15:54 napustila mjesto okupljanja brodova i uputila se u jugozapadnom smjeru u kursu od 222 stupnja. Taj je kurs promijenjen na 185 stupnja u 23:30 kako bi se održao kurs ugrubo paralelan s izraelskom obalom. Flotila je održavala udaljenost od 70 nautičkih milja od obale obzirom na upozorenje emitirano putem NAVTEX sustava u kojem se tvrdilo da izraelska vojska održava vježbe 68 nautičkih milja od obale.
108. Prvi kontakt s izraelskom ratnom mornaricom uspostavljen je oko 22:30. Izraelska je ratna mornarica kontaktirala svaki od brodova u flotili, jedan za drugim, na kanalu 16 i od njih tražila da se prebace na drugi kanal. Svaki od brodova odbio se prebaciti na drugi kanal kako bi svaki razgovor mogli pratiti svi brodovi. Izraelska je ratna mornarica tražila od svakog broda da se identificira i navede svoje odredište. Potom je, uz neke razlike, upozorila svaki brod da se približava području sukoba kojem je nametnuta pomorska blokada, da su teritorijalne vode Gaze zatvorene za sva plovila i da brodovi moraju promijeniti kurs i humanitarnu pomoć koju prevoze isporučiti u luci Ašdod u Izraelu. U nekim je porukama izraelska ratna mornarica kapetane svakog od brodova upozorila da će biti smatrati osobno odgovornima za sve posljedice nepoštivanja izraelskog zahtjeva. Kontakti s izraelskom ratnom mornaricom bili su slični onima kakvi su uspostavljani tijekom prethodnih nastojanja Pokreta za slobodnu Gazu da pomorskim putem dođe u Gazu.
109. Kapetani brodova odgovorili su da im je odredište Gaza kamo plove kako bi dostavili humanitarnu pomoć. Kapetani su također tvrdili da izraelske snage nemaju pravo brodovima narediti da promijene svoj kurs i da je spomenuta blokada protuzakonita. Predstavnik Pokreta za slobodnu Gazu razgovarao je s Izraelcima u ime cijele flotile i ponovio da su putnici nenaoružani civili koji dostavljaju humanitarnu pomoć i da niti jedan brod ne treba smatrati bilo kakvim oblikom prijetnje Izraelu. Izraelska ratna mornarica niti u jednom trenutku nije zatražila da pregleda teret koji su prevozili brodovi. Kontakt s izraelskom ratnom mornaricom se nastavio do oko 2 sata u noći, kad su izraelske snage počele ometati rad komunikacijske opreme i presjekle sve veze brodova s vanjskim svijetom. Međutim, brodovi flotile mogli su međusobno održavati kontakt putem dvosmjernih ručnih radio uređaja.
110. Početkom lipnja 2010. izraelske su vlasti objavile audio snimke komunikacije između izraelske ratne mornarice i broda Dafne Y koja je uključivala uvredljive izjave od strane nepoznatih osoba koje su spominjale "Auschwitz" i napad na Svjetski trgovinski centar u New Yorku 11. rujna 2001. Međutim, Misija se nije uvjerila da su te snimke autentične, niti je izraelska vlada Misiji taj materijal učinila dostupnim radi adekvatnog ispitivanja. Misija je primila pozitivni dokaz da tako nešto nitko zadužen za komunikacije na brodovima flotile nije izjavio.
111. Posada i putnici 6 brodova vizualno su primijetili prisutnost izraelskih mornaričkih plovila negdje nakon uspostave početne komunikacije, između 23:00 sata i ponoći, zahvaljujući promatranju te dvosmjernoj radio komunikaciji među brodovima flotile. Veći izraelski brod i helikopteri posadi brodova flotile postali su vidljivi oko 1:00 sat u noći 31. svibnja. I drugi brodovi su ih otprilike u isto vrijeme primijetili.
(b) Događaji na motornom brodu Mavi Marmara
(i) Početni pokušaj ukrcavanja s mora na brod Mavi Marmara
112. Izraelske su se snage najprije pokušale na brod Mavi Marmara ukrcati iz izraelskih čamaca zodiac kratko prije 4:30 sati ujutro. Nekoliko čamaca zodiac se približilo krmi broda i s lijeve i s desne strane. Tijekom približavanja na brod je ispaljivano nesmrtonosno oružje, uključujući dimne i granate za omamljivanje, suzavac i kuglice s bojom (paintballs). Moguće je da su u to vrijeme također bili korišteni i plastični metci: međutim, unatoč nekim izjavama da je iz zodiaca pucano bojevim streljivom, Misija se nije dostatno uvjerila da je to bio slučaj. Dim i suzavac nisu bili učinkoviti zbog jakog morskog vjetra, te kasnije zbog strujanja zraka koje su proizvodili helikopteri.
113. Izraelske su se snage pokušale ukrcati na brod pričvršćivanjem ljestava na njegov trup. Putnici su nastojali osujetiti pokušaje ukrcavanja koristeći vodene šmrkove i bacajući različite predmete na čamce, uključujući stolce, palice i druge stvari koje su im se našle pri ruci. Ovaj se početni pokušaj ukrcavanja na brod pokazao neuspješnim. Misija smatra da su izraelske snage trebale iznova procijeniti svoje planove kad je postalo očigledno da bi iskrcavanje vojnika na brod moglo dovesti do civilnih žrtava.
(ii) Spuštanje vojnika iz helikoptera na brod Mavi Marmara
114. Samo nekoliko minuta nakon što su se prvotno vojnici iz čamaca zodiac bezuspješno pokušavali ukrcati na brod, prvi se helikopter približio brodu oko 4:30 sati i lebdio iznad najgornje palube. U tom se trenutku u središnjem dijelu najgornje palube nalazilo između 10 i 20 putnika, no taj se broj povećavao budući da su drugi putnici saznali za događaje koji su se odvijali na najgornjoj palubi. Putnici su uzeli prvo uže koje je spušteno iz helikoptera i svezali ga za dio gornje palube zahvaljujući čemu se ono nije moglo koristiti za spuštanje vojnika. Tada je iz helikoptera spušteno drugo uže i prva se skupina vojnika spustila na brod. Misija smatra da nije vjerojatno da su vojnici držali oružje i pucali za vrijeme dok su se spuštali po užetu. Međutim, Misija je zaključila da je bojevo streljivo bilo ispaljivano iz helikoptera na najgornju palubu prije nego su se vojnici spustili na brod.
115. Na temelju raspoloživih dokaza teško je opisati točan tijek događaja na najgornjoj palubi između trenutka kad se na brod spustio prvi vojnik i trenutka kada su izraelske snage uspostavile svoju kontrolu nad palubom. Između putnika i prvih vojnika koji su se spustili na najgornju palubu izbila je tučnjava u kojoj je najmanje 2 vojnika gurnuto s najgornje na donju palubu mosta, gdje su se vojnici borili sa skupinom putnika koji su im pokušali oduzeti oružje. Najmanje je jedan vojnik ostao bez svoje jakne i opreme u trenutku kad su ga putnici gurnuli preko ograde palube. Putnici su vojnicima uzeli nekoliko komada oružja i bacili ih u more: iz jednog je oružja, 9mm-skog pištolja, jedan od putnika, bivši američki marinac, pred svjedocima izvadio streljivo i potom pištolj sakrio na drugom kraju broda pokušavši na taj način zadržati dokaz.
116. Nekoliko se putnika na najgornjoj palubi broda borilo s vojnicima i pri tome koristilo svoje šake, palice, metalne šipke i noževe. Najmanje je jedan od vojnika uboden nožem ili drugim oštrim predmetom. Svjedoci su Misiji rekli da je njihov cilj bio svladati i razoružati vojnike kako nikome ne bi mogli nauditi. Misija se na temelju dokaza dostatno uvjerila da su najmanje 2 putnika na palubi mosta koristili i praćke pomoću kojih su helikoptere gađali malim projektilima. Misija nije pronašla dokaze koji bi upućivali na to da je bilo tko od putnika koristio vatreno oružje ili da je na brodu bilo vatrenog oružja. Unatoč njenim zahtjevima, Misiji nije dostavljena liječnička dokumentacija niti druge potvrđene informacije od strane izraelskih vlasti u pogledu bilo kakvih ozljeda od vatrenog oružja koje bi pretrpjeli vojnici koji su sudjelovali u tom napadu. Liječnici su pregledali trojicu vojnika koji su odvedeni u potpalublje i nisu na njima primijetili nikakve rane od vatrenog oružja. Nadalje, Misija smatra da su izraelske verzije događaja toliko nedosljedne i proturječne u pogledu dokaza o ozljedama koje su izraelskim vojnicima navodno nanesene vatrenim oružjem, da ih mora odbaciti.
(iii) Smrt 9 i ranjavanje još najmanje 50 putnika
117. Tijekom operacije u kojoj su nastojale osigurati kontrolu nad najgornjom palubom, izraelske su snage vojnike na brod spustile iz 3 helikoptera u razdoblju od 15 minuta. Izraelske su snage upotrijebile kuglice s bojom za paintball, plastične metke i bojevo streljivo, koje su ispaljivali vojnici iz helikoptera iznad broda i vojnici koji su spušteni na najgornju palubu. Uporaba bojevog streljiva u tom periodu rezultirala je smrtonosnim ranjavanjem 4 putnika, te ranjavanjem najmanje 19 drugih ljudi, uključujući 14 koji su imali ozlijede od vatrenog oružja. Izlazi s najgornje palube na palubu mosta bili su uski i ograničeni pa je zbog toga putnicima na tom dijelu broda bilo teško izbjeći ranjavanje bojevim streljivom. Barem jedan od ubijenih snimao je video kamerom i nije sudjelovao u borbi s vojnicima. Većinu rana od vatrenog oružja putnici su zadobili u predjelu torza, glave, grudnog koša, trbuha i leđa. Relativno malen broj putnika na najgornjoj palubi Misiju navodi na zaključak da ih je velika većina ranjena bojevim streljivom.
118. Izraelski vojnici nastavili su pucati bojevim streljivom, platnenim projektilima punjenim olovnom sačmom (beanbags) i plastičnim metcima po putnicima koji su već bili ranjeni. Forenzična analiza je pokazala da su dvojica putnika ubijena na najgornjoj palubi zadobila ozlijede koje upućuju da je u njih pucano iz blizine dok su ležali na podu. Furkan Doğan ranjen je metkom u lice, a İbrahim Bilgen smrtonosno je ranjen platnenim projektilom punjenim olovnom sačmom (beanbag) koji je ispaljen toliko blizu njegove glave da su dijelovi projektila poput punjenja probili njegovu lubanju i ušli mu u mozak. Štoviše, neki ranjeni putnici bili su izloženi dodatnom nasilju uključujući udarcima kundakom oružja, udarcima nogama u glavu, grudni koš i leđa, te verbalnom zlostavljanju. Određenom broju ranjenih putnika stavljene su lisice na ruke i u takvom su stanju ostavljeni neko vrijeme, a zatim su ih vojnici za ruke ili noge odvukli na prednji dio palube.
119. Nakon što su izraelske snage osigurale kontrolu nad najgornjom palubom poduzele su mjere kako bi se spustile na palubu mosta i zauzele most broda, a time i kontrolu nad brodom. U vezi s ovom operacijom dogodio se niz incidenata u kojima su vojnici otvorili vatru, uglavnom na ulazu s lijeve strane broda kuda se prilazi okomitom otvoru za stubište na mostu palube. Taj se ulaz nalazi u blizini otvora na palubi i ljestava kojima se moguće s najgornje palube spustiti na palubu mosta.
120. Izraelski su vojnici pucali bojevim streljivom s najgornje palube na putnike koji su se nalazili niže na palubi mosta i nakon što su se spustili na palubu mosta. U ovoj su fazi ubijena najmanje 4 putnika, a najmanje ih je 9 ranjeno (5 s ozljedama od vatrenog oružja). Niti jedan od ove 4 putnika, uključujući fotografa koji je u trenutku kad je pogođen fotografirao, a pogodio ga je izraelski vojnik koji se nalazio iznad njega na najgornjoj palubi, nije predstavljao prijetnju izraelskim snagama. U pucnjavi bojevim streljivom od strane izraelskih vojnika na najgornjoj palubi određeni broj putnika je ranjen ili ubijen za vrijeme dok su se pokušavali skloniti u unutrašnjosti ili drugima pomoći da se sklone. Ranjeni su putnici u brod unošeni kroz otvor za stubište i prostoriju mosta i odvođeni niže gdje su im liječnici i drugi putnici mogli pružiti neki oblik liječničke pomoći.
121. Jedan je svjedok opisao okolnosti u kojima je ubijen jedan putnik na palubi mosta:
Vidio sam 2 vojnika kako stoje na vrhu krova i drže svoje puške uperene u nešto na krovu što nisam mogao vidjeti. 2 su se muškarca sakrila ispod prolaza. Zatim su izašli iz svog skrovišta i postali vidljivi dok su pokušali trčati prema metalnim vratima. Jedan od njih uspio je otvoriti vrata i ući unutra. Drugog su zasigurno pogodili. Mislim da su ga upucali u glavu prema tome kako je izgledao, uopće se nije micao. Nalazio se na 20 ili 30 metara od mene. Kad su upucali drugog muškarca, prvi je otvorio vrata i njima se služio kao štitom dok je pokušavao doprijeti do drugog muškarca. Uspio je doći do njega i počeo ga vući za desnu ruku. Nisam vidio krv, no pogođeni se uopće nije micao.
122. Skupina od do 20 putnika, od kojih su neki u rukama držali palice i šipke i nosili plinske maske, nalazila se na ili oko stubišta u unutrašnjosti broda. Jednog od putnika, koji je stajao unutra odmah do vrata, pogodio je kroz razbijeni brodski prozor na vratima izraelski vojnik koji je stajao nekoliko metara dalje s vanjske strane na mostu palube.
123. Za vrijeme pucnjave na palubi mosta i kada je postalo očito da je ranjen velik broj putnika, Bulent Yildirim, predsjednik turske organizacije IHH i jedan od glavnih organizatora flotile, skinuo je svoju bijelu košulju koju je potom upotrijebio kao bijelu zastavu kako bi signalizirao predaju. Činilo se da to nije imalo nikakav učinak i pucanje bojevim streljivom na brodu se nastavilo.
124. Izraelske su se snage spustile na palubu mosta i zatim brzo krenule u zauzimanje prostorije na mostu prema prednjem dijelu broda. Vojnici su otvorili vatru na vrata i prozore prostorije na mostu broda, a kapetan broda je naredio da se ugase brodski motori. Izraelski su vojnici u prostoriju na mostu ušli kroz vrata i razbijeni prozor. Natjerali su posadu da pod prijetnjom oružjem legne na pod. Kapetan je ostao stajati, no vojnici su u njega držali upereno oružje.
(iv) Pucnjava na pramčanoj palubi, oslobađanje izraelskih vojnika i kraj operacije
125. Tijekom početnog sukoba na najgornjoj palubi putnici su svladali 3 izraelskih vojnika i odveli ih u unutrašnjost broda. Dok su neki putnici htjeli nauditi zarobljenim vojnicima, drugi su se pobrinuli da vojnicima bude pružena zaštita i da prime elementarnu liječničku pomoć od strane liječnika koji su se nalazili na brodu. Dva su vojnika zadobila ozlijede u predjelu trbuha, izazvane oštrim predmetom, koji je prodro do potkožnog tkiva. Niti jedan od trojice vojnika nije zadobio ozlijede od vatrenog oružja, prema tvrdnjama liječnika koji su ih pregledali. Sva su trojica vojnika bila u stanju šoka, te imali posjekotine, modrice i zatvorene povrede nanijete tupom silom.
126. Kako je ozbiljnost incidenata na vanjskim palubama postala očigledna, među nekim od organizatora flotile porasla je zabrinutost da bi zadržavanje zarobljenih izraelskih vojnika moglo imati ozbiljne posljedice po sigurnost svih putnika na brodu. Odlučeno je da vojnike treba osloboditi, pa su oni odvedeni na pramac niže palube. Nakon što su dovedeni na pramac palube dvojica vojnika su skočila u more odakle su ih pokupili izraelski čamci. Treći vojnik nije skočio, već su mu se ubrzo pridružili izraelski vojnici koji su se spustili s najgornje palube.
127. Najmanje je 4 putnika ranjeno na pramcu broda prije i oko trenutka kada su oslobođeni izraelski vojnici. Najmanje 2 putnika ranjeno je bojevim streljivom, dok su ostali zadobili ozlijede od platnenih projektila punjenih olovnom sačmom (beanbags), uključujući 1 liječnika koji je pružao liječničku pomoć ranjenim putnicima.
128. Izraelske snage tvrde da je aktivna faza njihove operacije zaključena u 5:17 sati, kad su vojnici zauzeli kontrolu nad brodom i nakon što su oslobođena 3 zarobljenih vojnika. Tijekom operacije koja je trajala između 45 i 50 minuta ubijeno je 9 putnika, više od 24 putnika zadobilo je ozbiljne ozlijede nanesene bojevim streljivom, a velik broj ostalih putnika ozlijeđen je plastičnim streljivom, platnenim projektilima punjenim olovnom sačmom (beanbags) i drugim sredstvima.
Ubijeni na najgornjoj palubi (krov)
Furkan Doğan
Furkan Doğan, 19-godišnjak s dvostrukim turskim i američkim državljanstvom, nalazio se na središnjem dijelu najgornje palube i snimao malom video kamerom u trenutku kad je prvi puta pogođen bojevim streljivom. Čini se da je neko vrijeme ležao na palubi u svjesnom ili polusvjesnom stanju. Furkan je zadobio ukupno 5 rana od metaka, u lice, glavu, stražnji dio grudnog koša, lijevu nogu i stopalo. Sve su se ulazne rane nalazile na stražnjem dijelu njegovog tijela, osim rane na licu gdje je metak ušao desno od njegovog nosa. Prema forenzičnoj analizi, tragovi oko rane na njegovom licu ukazuju da je hitac ispaljen iz neposredne blizine. Štoviše, putanja metka, odozdo prema gore, zajedno s postrugotinom na njegovom lijevom ramenu koja bi se mogla podudarati s točkom na kojoj je metak izašao, odgovara hicu koji bi primio ležeći na podu na leđima. Ostale rane nisu uzrokovane pucanjem iz neposredne blizine, no nije moguće detaljnije utvrditi točnu udaljenost s koje je pucano. Rane u lijevoj nozi i stopalu najvjerojatnije je zadobio u stajaćem položaju.
İbrahim Bilgen
İbrahim Bilgen, 60-godišnji turski državljanin iz Siirta u Turskoj, se nalazio na najgornjoj palubi i bio je među prvim putnicima koji su ranjeni. Zadobio je ranu od metka u grudnom košu. Taj metak nije ispaljen iz blizine i njegova se putanja kretala odozgo prema dolje. Bilgen je zadobio još 2 rane od metka u desnu stranu leđa i desnu stranu stražnjice, u oba slučaja se putanja metaka kretala odostraga prema naprijed. Od ovih rana nije mogla nastupiti trenutačna smrt, no ranjeni bi bez pružene liječničke pomoći za kratko vrijeme iskrvario na smrt. Forenzični dokazi pokazuju da je Bilgen u stranu glave pogođen platnenim projektilom punjenim olovnom sačmom (beanbag) iz tako neposredne blizine da su cijela platnena vrećica i njeno punjenje probili njegovu lubanju i usadili mu se u mozak. Bilgen je također imao i modricu na desnom boku koja bi mogla predstavljati još jednu ozljedu od ispaljenog platnenog projektila punjenog olovnom sačmom (beanbag). Rane ukazuju da su ubijenog najprije pogodili vojnici koji su se nalazili u helikopteru iznad broda, te da je dodatnu ranu u predjelu glave zadobio dok je već ranjen ležao na podu.
Fahri Yaldiz
Fahri Yaldiz, 42-godišnji turski državljanin iz Adiyamana, zadobio je 5 rana od metaka, jednu u grudni koš, jednu u lijevu nogu i 3 u desnu nogu. Ranu na grudnom košu prouzročio je metak koji je u tijelo ubijenog ušao pored lijeve bradavice i pogodio ga u srce i pluća prije nego je izašao iz tijela kroz rame ubijenoga. Ova je ozljeda uzrokovala brzu smrt.
Ali Heyder Bengi
Prema izvještaju patologa, Ali Heyder Bengi, 38-godišnji turski državljanin iz Diyarbakira, zadobio je 6 rana od metaka (jednu u grudnom košu, jednu u trbuhu, jednu u desnoj ruci, jednu u desnom bedru i dvije u lijevoj ruci). Jedan je metak ostao u predjelu grudnog koša. Niti od jedne od rana ne bi nastupila trenutačna smrt, ali ozljeda jetre je uzrokovala krvarenje koje bi dovelo do smrti ukoliko ne bi bilo zaustavljeno. Postoji nekoliko iskaza svjedoka koji upućuju na to da su izraelski vojnici pucali preminulom u leđa i grudni koš iz blizine, za vrijeme dok je već prijašnjim hicima ranjen ležao na palubi.
Ubijeni na palubi mosta, na lijevoj strani broda
Cevdet Kiliçlar
Cevdet Kiliçlar, 38-godišnji turski državljanin iz Istanbula, na brodu Mavi Marmara nalazio se kao fotograf turske nevladine organizacije IHH. U trenutku kada je ubijen stajao je na palubi mosta na lijevoj strani broda pored vrata koja su vodila do glavnog stubišta i pokušavao fotografirati izraelske vojnike koji su se nalazili na najgornjoj palubi. Prema izvještajima patologa Kiliçlar je ranjen jednim metkom u čelo među oči. Metak je imao vodoravnu putanju koja je prošla sredinom mozga sprijeda prema otraga. Smrt je nastupila trenutačno.
Cengiz Akyüz i Cengiz Songür
41-godišnji Cengiz Akyüz iz Hataya i 46-godišnji Cengiz Songür iz Izmira, obojica turski državljani, ranjeni su na palubi mosta u vrlo kratkom razdoblju jedan nakon drugoga bojevim streljivom koje je na njih ispaljeno odozgo. Njih su se dvojica pokušali skloniti i ući u unutrašnjost kroz vrata koja vode do stubišta. Cengiz Akyüz je pogođen u glavu i vjerojatno je da je odmah preminuo.
Izvještaj patologa pokazuje 4 rane: u predjelu vrata, lica, grudnog koša i bedra. Cengiz Songür je ranjen jednim metkom u gornji središnji dio grudnog koša, ispod vrata, ispaljenim odozgo, koji je ostao u šupljini grudnog koša i uzrokovao povredu srca i aorte. Liječnici na brodu bezuspješno su ga pokušavali oživjeti masažom srca.
Çetin Topçuoğlu
Çetin Topçuoğlu, 54-godišnji turski državljanin iz Adane pomagao je pri unošenju ranjenih putnika u unutrašnjost broda kako bi tamo primili liječničku pomoć. Pogođen je u blizini vrata na palubi mosta. Nije odmah preminuo, a u trenutku kad je umro s njim je bila njegova žena. Pogođen je s 3 metka. Jedan mu je metak u tijelo ušao kroz meko tkivo na desnoj stražnjoj strani glave, izašao kroz vrat i ponovo ušao u grudni koš. Drugi je metak ušao u lijevu stranu stražnjice i zastao u desnom dijelu zdjelice. Treći je metak ušao na desnoj strani prepona i izašao u donjem dijelu leđa. Moguće je da je žrtva čučala ili bila u pognutom položaju u trenutku kad je zadobila ovu ozljedu.
Ubijeni i teško ranjeni na drugim lokacijama
Necdet Yildirim
Lokacija i okolnosti ubojstva Necdeta Yildirima, 31-godišnjeg turskog državljanina iz Istanbula, ostaju nejasne. Pogođen je 2 puta u grudni koš, jednom sprijeda i jednom straga. Putanja oba metka išla je odozgo prema dolje. Zadobio je i modrice koje odgovaraju ozljedama prouzročenim plastičnim metcima.
Ranjavanje Uğura Suleymana Söylemeza (u komi)
Uğur Suleyman Söylemez, 46-godišnji turski državljanin iz Ankare, teško je ranjen u napadu, uključujući najmanje jednu ranu od metka u predjelu glave, i nalazi se u komi u bolnici u Ankari. Söylemez je u kritičnom stanju s teškom povredom glave.
(v) Postupanje s ranjenima na brodu Mavi Marmara
129. Za vrijeme dok je izraelska operacija još uvijek bila u tijeku, putnici, među kojima je bilo oko 15 liječnika, medicinskih sestara i drugih osoba koje su prošle medicinsku obuku, uključujući jednog oftamologa i specijalista ortopeda, nastojali su pomoći ranjenim putnicima u unutrašnjosti broda. Prije napada liječnici su se dogovorili da će koristiti malu brodsku liječničku ambulantu, no nisu predviđali niti se pripremali za prirodu ozljeda kakve su nanesene putnicima. Ograničen izbor raspoloživih lijekova i nedostatak prikladne opreme učinili su potrebno liječenje ranjenih vrlo teškim, naročito onih s ozljedama od bojevog streljiva i čije su ozljede iziskivale hitni kirurški zahvat. Do završetka izraelske operacije u brodskim je kabinama liječnička pomoć pružana više od 30 osoba, prvenstveno u donjoj palubi u improviziranim operacijskim dvoranama, uključujući 20 ranjenih čije je stanje bilo kritično.
130. Organizatori flotile i drugi putnici nastojali su od izraelskih snaga zatražiti pružanje nužne liječničke pomoći ranjenim osobama. Jedna organizatorica je preko brodskog intercom sustava na hebrejskom zatražila pomoć, dok su drugi putnici izravno kroz prozore kabina komunicirali ili postavljali natpise na engleskom i hebrejskom na prozore broda. Ti su pokušaji bili bezuspješni i prošlo je do 2 sata prije nego su izraelske snage iznijele iz unutrašnjosti ranjene osobe. Međutim, vojnici su od ranjenih tražili da sami napuste kabine ili ih grubo iznosili, bez obaziranja na prirodu njihovih ozljeda i neugodu koju takvo postupanje uzrokuje.
131. Ranjeni putnici su odvedeni na prednji dio najgornje palube gdje su se pridružili ostalim putnicima koji su ranjeni tijekom operacije na najgornjoj palubi i gdje su ostavljena tijela osoba koje su tijekom operacije ubijene. Ranjenim su putnicima, uključujući osobe koje su teško ranjene bojevim streljivom, ruke bile vezane plastičnim lisicama, koje su često bile vrlo čvrsto stegnute zbog čega su neki od ranjenih izgubili osjet u šakama. Te se plastične lisice ne mogu olabaviti bez da se prerežu, već ih je moguće samo čvršće stegnuti. Mnogi su skinuti do gola, nakon čega su morali čekati neko vrijeme, moguće čak 2 do 3 sata, prije nego im je pružena liječnička pomoć. Izraelske su snage određenom broju ranjenih osoba pružile liječničku pomoć na najgornjoj palubi.
132. Zatim su tijekom nekoliko slijedećih sati izraelske snage ranjene putnike helikopterima prevozile s broda do bolnica u Izraelu. Međutim, neki od ranjenih ostali su na brodu Mavi Marmara, a barem jedan od njih imao je ozljede od bojevog streljiva i nije primio potrebnu liječničku pomoć sve dok brod mnogo sati kasnije nije stigao u luku Ašdod u Izraelu.
(vi) Pretres i prva uhićenja putnika s Mavi Marmare
133. Svi drugi putnici na Mavi Marmari odvedeni su jedan po jedan iz predjela s kabinama na vanjske dijelove palube i pretraženi. Velikoj većini putnika, uključujući kapetana broda i posadu, tada su stavljene plastične lisice na ruke i natjerani su da nekoliko sati kleče na različitim palubama. Nekim ženama, muškarcima starije dobi i osobama iz zapadnih zemalja nisu ruke vezane lisicama ili su im ruke vezali samo privremeno, te nakon relativno kratkog vremena skinuli lisice i dopustili im da sjede na klupama. Većinu onih koji su klečali natopila je voda zbog okretanja krila helikoptera i zbog toga su cijelo vrijeme bili u mokroj odjeći i bilo im je vrlo hladno. Drugi putnici koji su bili na otvorenim palubama zadobili su ozbiljne opekotine na koži zbog višesatne izloženosti suncu: liječnički izvještaji pokazuju da je najmanje 13 putnika zbog toga zadobilo opekotine prvog stupnja. Tijekom 12-satnog putovanja do luke Ašdod u Izraelu putnici su odvedeni u unutrašnjost broda i dopušteno im je da sjede na raspoloživim sjedalima.
134. Za vrijeme uhićenja, te dok su nekoliko sati klečali na vanjskim palubama, putnici su bili izloženi fizičkom zlostavljanju od strane izraelskih snaga, uključujući udaranje nogama i rukama, te kundacima pušaka. Jednog su stranog dopisnika, koji se na brodu nalazio kao profesionalni novinar, vojnici srušili na pod, udarali nogama i pretukli prije nego su mu ruke vezali lisicama. Putnicima nije bilo dopušteno da govore niti da se kreću, a verbalno je zlostavljanje bilo učestalo, uključujući dobacivanje ponižavajućih seksualnih primjedbi na račun putnica. Putnicima nije dopušteno da odu na WC ili su morali dugo čekati dok ih vojnici nisu prepratili do WC-a gdje su zatim nuždu morali obavljati pred očima izraelskih vojnika dok su im ruke bile vezane lisicama. Nekim je putnicima ovo stvaralo ozbiljnu neugodu, dok su drugi koristili improvizirane posude, poput plastičnih boca, a neki bili prisiljeni mokriti po sebi. Izraelske su snage također koristile pse koji su ugrizli neke od putnika. Nekim svjedocima, koji pate od kroničnih zdravstvenih problema, poput šećeraša i srčanih bolesnika, nije omogućen pristup njihovim lijekovima koje su im izraelski vojnici oduzeli.
135. Način na koji su plastične lisice vezane na zapešćima putnika uzrokovao je oštru bol i neugodu. Zloporaba lisica od strane izraelskih vojnika, koji su plastične lisice stezali do mjere u kojoj one uzrokuju bol, oticanje, prekid cirkulacije krvi u rukama i gubitak osjeta u rukama i prstima, bila je široko rasprostranjena. Vojnici se na većinu putnika koji su tražili da im olabave lisice nisu obazirali ili bi im lisice još dodatno stegnuli. I 3 mjeseca nakon incidenta nekoliko putnika još uvijek ima zdravstvenih problema zbog vezanja lisicama, a nalazi forenzičara potvrđuju da je najmanje 54 putnika zadobilo ozljede, transverzalne abrazije kože i modrice, koje su posljedica vezanja lisicama na brodu Mavi Marmara.
(c) Događaji na brodu Challenger 1
136. Putnici i posada Challengera 1, najmanjeg i najbržeg plovila u flotili, mogli su uživo gledati prvih nekoliko trenutaka napada na Mavi Marmaru. Kad je postalo očito da Izraelci namjeravaju konfiscirati brodove, odlučeno je da se Challenger 1 ubrzano udalji iz flotile kako bi novinari na tom brodu imali više vremena za slanje vijesti o napadu u vanjski svijet putem brodske satelitske internetske veze koju su uspjeli održati, ali i u nadi da bi barem jedan od brodova mogao doći do Gaze. U potjeru za Challegerom 1 dala se jedna od izraelskih korveta koja ga nije mogla preteći. S vremenom je motor na desnoj stani izgubio pritisak ulja, pa je kapetan, zabrinut da bi Izraelci mogli udariti u brod, ugasio motore.
137. Brod su presrela 2 izraelska čamca i 1 helikopter. Putnici na brodu tvrde da su Izraelci prije pokušaja ukrcavanja na brod bacili najmanje jednu granatu za omamljivanje. Putnici na palubama su unaprijed odlučili upotrijebiti tehnike pasivnog otpora kako bi se simbolično oduprli ukrcavanju izraelskih vojnika na brod. Putnici su nenaoružani stajali jedan do drugog blokirajući put izraelskim vojnicima. Vojnici su otvorili vatru koristeći kuglice s bojom (paintballs) i gumene metke dok su se ukrcavali na brod, pogodili su i ozlijedili 1 ženu u lice bilo plastičnim metkom ili kuglicom s bojom. Jedna je druga žena pogođena gumenim metcima pri čemu je zadobila modrice po leđima.
138. Nakon što su se ukrcali, vojnici su krenuli u zauzimanje kontrole nad gornjim mostom. Putnici koji su im pri tome ometali pristup uklonjeni su silom. Prilikom njihovog dolaska na gornji most, vojnicima nije pružen nikakav otpor, no jedna je novinarka zadobila opekline na rukama od električnog oružja za omamljivanje koje je na njoj upotrijebio jedan od izraelskih vojnika. Svjedoci su izjavili da se činilo da je vojnicima najvažnije bilo konfiscirati fotografsku opremu i medije.
139. Vojnici su na pasivni otpor koji su pružali putnici odgovorili silom. Jedan je izraelski vojnik glavom jedne od putnica udario o palubu broda i zatim stao na nju. Putnicima su vrlo čvrsto plastičnim lisicama ruke vezane na leđima, dok ženi kojoj je ozlijeđeno lice nije pružena pomoć.
140. Nekoliko je putnika izjavilo da je bilo jasno kako su izraelski vojnici znali tko se nalazi na brodu jer su se nekim putnicima obraćali imenima. Plastificirana knjižica, koja je pronađena kod jednog vojnika na Mavi Marmari i snimljena kamerom, sadržavala je identifikacijske podatke, uključujući njihova imena i fotografije, određenih putnika na nekoliko brodova, uključujući brod Challenger 1.
141. Jedan član posade je primijetio da su vojnici bili vrlo mladi, da su se doimali uplašeno i da su na početku bili loše organizirani. Vojnici su se od početka prema putnicima agresivno ophodili. Putnicima su ruke vezane plastičnim lisicama i nije im dopušteno da idu na WC. Jedan stariji muškarac morao se pomokriti po svojoj odjeći jer mu nije bilo dopušteno da ode na WC. Vojnici su jednu ženu silom pokušali s broda izbaciti na jedan od čamaca zodiac. Dvjema su ženama na dulje razdoblje preko glave stavili vreće od konoplje. Ženi koja je u početnoj fazi ukrcavanja vojnika ranjena u lice tijekom duljeg razdoblja nije pružena liječnička pomoć, iako se na brodu nalazio vojni bolničar. Fizičko nasilje opisano je kao "neopravdano i pretjerano". Nije pravljena razlika između aktivista i novinara, unatoč nazočnosti nekoliko vrlo uglednih međunarodnih novinara na brodu.
142. Brod je u Ašdod stigao oko 11 sati 31. svibnja. Nekoliko se putnika međusobno uhvatilo rukama kako bi se oprli iskrcavanju, prosvjedujući protiv toga što su u Izrael iz međunarodnih voda dovedeni protiv svoje volje. Dvjema su putnicama stavili lisice na ruke i silom ih uklonili, dok su trećem putniku zaprijetili da će ga iz neposredne blizine napasti električnim oružjem za omamljivanje. Putnike su s broda odvodili jednog po jednog u pratnji 2 izraelskih policajaca.
(d) Događaji na brodu Sfendoni
143. Operacija ukrcavanja na Sfendoni odvijala se istovremeno s napadom na Mavi Marmaru. Vojnici su se mogli izravno popeti na brod iz čamaca zodiac, bez uporabe željeznih kuka i druge opreme. Vojnici su prije ukrcavanja iz zodiaca ispaljivali granate za omamljivanje, plastične metke i kuglice s bojom na brod, pri čemu su pogođena najmanje 2 putnika, jedan u stražnji dio glave. Liječnik koji se nalazio na brodu tvrdi da je jedna granata za omamljivanje pala u ograđeni prostor na mostu i ozlijedila nekoliko osoba, te oštetila sluh jednom muškarcu.
144. Nakon što su se ukrcali na brod, vojnici su se uputili prema mostu broda. Putnici su namjeravali sjesti na palube broda u znak pasivnog otpora, no taj je plan u stvarnosti samo djelomično proveden. Mnogi putnici, uključujući osobe starije dobi, ostali su pod palubom u glavnom salonu. Na palubi su se putnici uhvatili za ruke oko mosta. Izraelci su na to upotrijebili električno oružje za omamljivanje protiv putnika prosvjednika kako bi si prokrčili put do mosta; liječnik, koji je i sam ozlijeđen na ovaj način, kasnije je pružao pomoć brojnim putnicima koji su zadobili opekotine. Kad su 2 izraelskih vojnika ušla na most, jedan član posade čvrsto je zgrabio kormilo, prosvjedujući jer se brod nalazio u međunarodnim vodama. Jedan od vojnika udario ga je kundakom svoje puške, a u tučnjavi koja je uslijedila kapetana su udarili nogom u leđa, primio je nekoliko udaraca šakom u lice, te zadobio opekotine od električnog oružja za omamljivanje.
145. U jednom trenutku, nakon što je brod već bio pod izraelskom kontrolom, prema jednom je putniku bilo grubo postupano, a ruke i noge su mu vezane plastičnim lisicama. Putnik je vikao prosvjedujući i upozoravajući da su lisice prečvrsto stegnute. Lisice su mu zatim, na inzistiranje liječnika, skinute. Oslobođeni putnik tada je potrčao i skočio u more. Kasnije ga je pokupio drugi brod.
146. Izraelske su snage zauzele kontrolu nad brodom. Vojnici su putnike natjerali da sjednu. Neki su putnici na početku bili vezani, no većina nije. Vojnici su pokušali liječniku onemogućiti pružanje liječničke pomoći ozlijeđenim putnicima, tvrdeći da se na brodu nalazi vojni liječnik koji će ih liječiti. No, obzirom da je vojni liječnik bio maskiran i naoružan kao i ostali vojnici, niti jedan putnik nije pristao da mu on pruži liječničku pomoć. Liječnik je pak izjavio da će ga morati upucati kako bi ga spriječili u obavljanju njegovog posla.
147. Putnike su pretraživali jednog po jednog i odvodili ih u glavni salon. Putnici su izjavili da im je pristup vodi i WC-u bio moguć samo uz velike poteškoće, nakon uzastopnih zahtjeva, te da isti svim putnicima nije bio omogućen. Putnicima je bilo dopušteno da pripreme jelo, koje su oni odbili jesti sve dok ih vojni snimatelj nije prestao snimati iz propagandnih razloga. Svjedoci su izjavili da su vojnici uvijek bili agresivni, te da su vikali i usmjeravali u njih svoje puške, no da osim toga nitko nije bio zlostavljan ni sputan.
(e) Događaji na brodu Eleftheri Mesogios
148. Izraelske su se snage ukrcale na Eleftheri Mesogios nakon 4:30 sati, istovremeno dok se odvijao napad na Mavi Marmaru i Sfendoni. Vojnici su se na brod ukrcali iz 3 čamca zodiac, pomoću željeznih kuka i ljestava od užadi. Unatoč tome što je oko broda postavljena bodljikava žica, vojnici su se relativno brzo uspjeli ukrcati na brod.
149. Putnici nisu pružali nikakav unaprijed pripremljen otpor zauzimanju broda, no koristili su metode pasivnog otpora, blokirajući pristup mostu svojim tijelima. Izraelske su snage upotrijebile fizičku silu, električno oružje za omamljivanje, plastične metke i kuglice s bojom kako bi raščistile to područje. Nekoliko je putnika ozlijeđeno, uključujući jednog kojem je slomljena noga.
150. Svim putnicima i članovima posade ruke su vezane lisicama. Izraelski su im vojnici zaplijenili putovnice i podvrgli ih pretraživanju tijela. S onima koji su odbijali surađivati grubo je postupano. Prema tvrdnjama nekoliko svjedoka, neki su ljudi, koji su odbili predati svoje putovnice, napadnuti, uključujući jednu ženu koju su šakom udarili u trbuh i jednog muškarca kojeg su na pod srušili, te tukli i udarali nogama 2 izraelskih vojnika. Jedan se putnik požalio da su mu lisice na rukama prečvrsto stegnute, a kad je od vojnika zatražio da ih olabave, oni su mu ih umjesto toga još čvršće stegnuli.
151. Svjedoci su izjavili da su izraelske snage putnike gotovo bez prekida snimale video kamerama. Jedan je putnik rekao da smatra kako su ih snimali namjerno kako bi ponizili putnike i da je to izravno doprinijelo napadu tjeskobe koji je doživio jedan putnik starije dobi.
(f) Događaji na brodovima Gazze 1 i Defne Y
152. Izraelske su se snage na brod Gazze 1 ukrcale iz čamaca zodiac nakon 5:30 sati. Posada i putnici na brodu nisu se opirali i izraelske su snage zauzele kontrolu nad brodom bez incidenta. Putnicima je naređeno da izađu na palubu dok su brod pretraživali vojnici s psima. Potom su putnici odvedeni u blagovaonicu gdje su pretraženi. Tijekom 8-satnog putovanja do Ašdoda nisu im stavljane lisice na ruke i dobili su hranu.
153. Izraelski su se vojnici na brod Dafne Y spustili iz helikoptera oko 5:30 sati. Posada i putnici na brodu nisu pružali nikakav otpor i izraelske su snage brod zauzele bez incidenta. Vojnici su putnike i posadu držali u kabinama do dolaska u luku Ašdod. Niti putnicima niti posadi nisu vezane ruke, a izraelski su im vojnici iz kuhinje donijeli hranu koju su mogli jesti. Jedan je putnik, snimatelj koji radi za organizaciju IHH, izjavio da su ga ispitivali 5 sati i fizički napali, vezano uz video snimku koju je sakrio.
(g) Događaji na brodu Rachel Corrie 5. lipnja 2010.
154. Brod Rachel Corrie je sa zakašnjenjem isplovio iz Irske i pristao na Malti kako bi se putnici ukrcali na brod. Brod se zbog toga nije mogao pridružiti ostatku flotile na mjestu okupljanja južno od Cipra. Unatoč tome, izraelske su snage presrele i taj brod, a putnici su prošli slična iskustva kao i putnici na ostalim brodovima. Na brodu se nalazilo 9 članova posade i 11 putnika, uključujući nekoliko uglednih osoba iz javnog života.
155. Putnici na brodu Rachel Corrie su, nakon što su putem satelitskog telefona saznali za presretanje flotile, jednoglasno odlučili da nastave svoj planirani put za Gazu iz poštovanja prema poginulima. Posada je također pristala nastaviti putovanje. Putnici su objavili izjavu za javnost u kojoj su potvrdili svoju odluku da nastave svoj put u Gazu.
156. Irska je vlada 3. lipnja pregovarala s izraelskom vladom kako bi osigurala da će humanitarna pomoć koju prevozi Rachel Corrie biti dostavljena u Gazu ukoliko brod bude skrenut sa svog puta i pristane u luci Ašdod. Putnici na brodu nisu sudjelovali u tim pregovorima i odlučili su odbaciti ovu ponudu jer njihov cilj nije bio samo dostaviti pomoć, već i probiti, po njihovom mišljenju, ilegalnu opsadu Gaze.
157. Brod je nastavio ploviti prema Gazi. Presretanje je izvršeno 5. lipnja, na isti način kao i prethodna presretanja, no bez nasilja. Oko 6:30 sati nekoliko je izraelskih mornaričkih plovila došlo u vidokrug broda i započeta je komunikacija putem radija. Kapetana su obavijestili da je Gaza zatvorena vojna zona i da brod ne bi trebao nastaviti svoj put. Brod Rachel Corrie je odgovorio da se radi o civilnom brodu koji dostavlja humanitarnu pomoć i da njihov teret, koji su provjerile i zapečatile vlasti u Irskoj, ne predstavlja prijetnju Izraelu.
158. Putnike na brodu je razljutilo što Izraelci stalno brod nazivaju njegovim bivšim imenom Linda. Brodu je nadjenuto novo ime pred polazak iz Irske u čast Amerikanke Rachel Corrie, koja je 2003. u Pojasu Gaze ubijena izraelskim buldožerom.
159. Kad su Izraelci upozorili na svoju namjeru da se ukrcaju na plovilo, putnici su odbacili pravo Izraela da se ukrca na njihov brod, jer su se nalazili u međunarodnim vodama i nisu predstavljali prijetnju, no također su izjavili da se neće nasilno opirati ukrcavanju. Vojska je ometala komunikaciju broda s vanjskim svijetom. Kapetan je ugasio motore i, oko 11 sati, brodu su se približili čamci zodiac i vojnici su se iskrcali na brod u skladu s dogovorenom procedurom. Putnici i posada okupili su se u sredini broda i sjeli s ispruženim rukama, dok je 1 muškarac upravljao bordom iz kormilarnice. Oko 35 naoružanih vojnika, uključujući 3 žene, ukrcalo se u punoj interventnoj opremi na brod. Ukrcavanje se odvijalo mirno. Prema tvrdnjama jednog od svjedoka, brod se u tom trenutku nalazio 35 nautičkih milja od Gaze.
160. Putniku koji je upravljao brodom netom prije ukrcavanja vojnika ruke su vezane lisicama i natjeran je da kleči u stražnjem dijelu broda otprilike 45 minuta, nakon čega su ga smjestili zajedno s posadom. Njegovoj supruzi nije bilo dopušteno da ga vidi većim dijelom putovanja do Ašdoda. Drugim su putnicima provjerene putovnice, pretraženi su i potom su morali nekoliko sati sjediti pod suncem za vrijeme dok su vojnici pretraživali brod. Brod je potom bez incidenta odvezen u Ašdod.
161. Načelnik glavnog stožera izraelske vojske je, svjedočeći pred Turkelovim odborom, brod Rachel Corrie naveo kao primjer humanitarnog broda koji je pristao na preusmjeravanje u Ašdod kako bi pomoć u Pojas Gaze mogla biti dostavljena kopnenim putem. Ove tvrdnje proturječne su tvrdnjama putnika na brodu koji tvrde da su se izraelski vojnici na brod ukrcali nakon što su putnici prosvjedovali protiv njihovog ukrcavanja, te da su brod i putnici u Ašdod odvezeni protiv svoje volje.
2. Pravna analiza uporabe sile u presretanju flotile za Gazu
(a) Pretjerana uporaba sile i pravo na život i tjelesni integritet
162. U članku 6, stavku 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima stoji:
Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život. To pravo treba zaštititi zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen života.
Ovo se pravo ne može derogirati.
163. Ukoliko je izraelsko presretanje flotile bilo nezakonito - a Misija smatra da je bilo nezakonito - uporaba sile od strane izraelskih snaga prilikom zauzimanja kontrole nad Mavi Marmarom i drugim plovilima također je bila prima facie nezakonita jer nije postojala pravna osnova za izvođenje napada i presretanja od strane izraelskih snaga u međunarodnim vodama. Štoviše, poduzimajući ove operacije, a bez obzira na legalnost operacije, izraelske su snage bile obvezne postupati u skladu sa zakonom, uključujući u skladu s međunarodnim obvezama Izraela koje se odnose na poštivanje ljudskih prava.
164. Pravilnik o postupanju djelatnika službi za provođenje zakona u članku 2. propisuje da "u obavljanju svoje dužnosti, policijski i djelatnici drugih službi za provođenje zakona moraju poštivati i štititi ljudsko dostojanstvo, te zaštiti i obraniti ljudska prava svih osoba"; a članak 3. nastavlja kako "djelatnici službi za provedbu zakona silu smiju koristiti samo kad je to stvarno neophodno i u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njihove dužnosti". Ovaj članak jasno određuje da se uporaba vatrenog oružja smatra krajnjom mjerom, te da u slučaju kada je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, djelatnici službi za provedbu zakona moraju nanijeti što je moguće manje štete i ozljeda i poštivati i sačuvati ljudski život.
165. Prilikom ukrcavanja na brod Mavi Marmara, kako s mora tako i iz zraka, izraelske su se snage susrele sa znatnom i, čini se, neočekivanom razinom otpora od strane nekih putnika na brodu. Međutim, nema raspoloživih dokaza koji bi poduprli tvrdnju da je u ovoj fazi bilo tko od putnika imao ili upotrijebio vatreno oružje. U počecima borbe s izraelskim vojnicima na najgornjoj palubi trojica izraelskih vojnika su razoružana i odvedena u unutrašnjost broda. U tom je trenutku moglo postojati opravdano uvjerenje da se neki vojnici nalaze u neposrednoj životnoj opasnosti ili neposrednoj opasnosti od ozbiljnog ranjavanja, što bi opravdalo uporabu vatrenog oružja protiv određenih putnika.
166. Načelo 9 Temeljnih načela za uporabu vatrenog oružja od strane djelatnika službi za provođenje zakona navodi da "Djelatnici službi za provođenje zakona neće vatreno oružje koristiti protiv osoba osim u samoobrani i obrani drugih od neposredne prijetnje smrću ili ozbiljnim ozljeđivanjem, prilikom sprječavanja počinjenja naročito ozbiljnog zločina koji uključuje ozbiljnu prijetnju po život [...] i samo onda kada manje nasilna sredstva nisu dovoljna za postizanje ovih ciljeva. U svakom slučaju, uporaba vatrenog oružja s namjerom ubijanja dopuštena je samo kad je doista neizbježna kako bi se zaštitio život".
167. Unatoč tome, tijekom operacije zauzimanja kontrole nad Mavi Marmarom, uključujući vrijeme prije nego je povučeno ograničenje uporabe vatrenog oružja, izraelski su vojnici u velikoj mjeri i arbitrarno koristili smrtonosnu silu zbog čega je ubijen ili ozbiljno ranjen nepotrebno velik broj osoba. Umjerenija sredstva mogla su se upotrijebiti tijekom gotovo svih dijelova izraelske operacije, obzirom da vojnici nisu bili u neposrednoj opasnosti; na primjer tijekom operacije spuštanja na palubu mosta i zauzimanja kontrole nad brodom, te pucanja bojevim streljivom na putnike koji su se nalazili na pramčanoj palubi. Čak i u situaciji u kojoj su 3 vojnika bila ranjena i zatočena, cilj oslobađanja tih vojnika ne opravdava uporabu sile izvan primjenjivih međunarodnih standarda i vojnici moraju nastaviti poštivati i čuvati život, te u mjeri u kojoj je to moguće izbjeći nanošenje ozljeda i štete.
168. U takvim okolnostima uporaba umjerenijih sredstava, poput raspoloživog manje smrtonosnog oružja, bila bi dovoljna za postizanje traženog cilja u skladu s Načelom 4 Temeljnih načela za uporabu vatrenog oružja od strane djelatnika službi za provođenje zakona. Dobro obučene snage poput izraelskih obrambenih snaga trebale bi moći uspješno obuzdati relativno malu skupinu putnika naoružanih štapovima i noževima i osigurati kontrolu nad brodom bez gubitka ljudskih života i ozbiljnog ranjavanja bilo putnika bilo vojnika.
169. Velik broj ranjenih putnika ranjen je u predjelu dijelova tijela u kojima se nalaze vitalni organi - trbuh, grudni koš i glavu. Štoviše, nekoliko putnika za koje je razvidno da nisu sudjelovali u aktivnostima pružanja otpora ukrcavanju izraelskih snaga, uključujući nekoliko novinara i osoba koje su se sklonile od pucnjave, ranjeno je i ubijeno. Očigledno je da nije učinjen nikakav napor kako bi se ranjavanje svelo na najmanju moguću mjeru tijekom nekih etapa operacije, te da je uporaba bojevog streljiva bila rasprostranjena i arbitrarna. Teško se može izbjeći zaključak da, nakon što je izdana naredba da se koristi bojevo streljivo, nitko nije bio siguran. U ovim se okolnostima čini da je puka sreća zaslužna za to što operacija nije rezultirala većim brojem ubijenih. Načelo 5 Temeljnih načela za uporabu vatrenog oružja od strane djelatnika službi za provođenje zakona navodi da "u slučajevima kad je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, djelatnici službi za provođenje zakona moraju: (a) postupati uzdržano i u razmjeru s ozbiljnošću prekršaja i legitimnim ciljem koji treba postići; i (b) svesti štetu i nanošenje ozljeda na najmanju moguću mjeru, te poštivati i sačuvati ljudski život".
170. Okolnosti ubojstva najmanje 6 putnika pokazuju obilježja izvansudskog i arbitrarnog pogubljenja. Furkan Doğan i İbrahim Bilgen ustrijeljeni su iz blizine, dok su žrtve ležale ranjene na najgornjoj palubi. Cevdet Kiliçlar, Cengiz Akyüz, Cengiz Songür i Çetin Topçuoğlu ustrijeljeni su na palubi mosta za vrijeme kada nisu sudjelovali u aktivnostima koje bi predstavljale opasnost bilo kojem od izraelskih vojnika. U ovim su slučajevima, a moguće i prilikom ubijanja drugih putnika na Mavi Marmari, izraelske snage počinile izvansudska i arbitrarna pogubljenja zabranjena prema međunarodnom pravu ljudskih prava, naročito prema članku 6 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
171. Očito je da je nekoliko putnika bilo izloženo dodatnom zlostavljanju dok su ranjeni ležali na najgornjoj palubi. To je zlostavljanje uključivalo fizičko i verbalno zlostavljanje neko vrijeme nakon što je operacija zauzimanja kontrole nad palubom završena. Štoviše, ovim putnicima nije pružena liječnička pomoć 2 do 3 sata nakon završetka operacije. Slično tome, ranjenim putnicima koji su se nalazili u unutrašnjosti broda po završetku operacije izraelske snage nisu tijekom istog vremenskog razdoblja pružile potrebnu liječničku pomoć unatoč učestalim nastojanjima od strane drugih osoba na brodu, uključujući organizatore flotile, koje su tražile da pomoć bude pružena ranjenima. Putnicima koji pate od raznih kroničnih zdravstvenih problema vojnici su odbili omogućiti pristup do nužno potrebnih lijekova. Izraelske snage nisu ispunile zahtjev da što je brže moguće pruže potrebnu liječničku pomoć svim ranjenima. Nadalje, uporabi vatrenog oružja trebalo je prethoditi jasno upozorenje na namjeru da se ono upotrijebi. Dok okolnosti početnih etapa operacije na najgornjoj palubi možda nisu bile povoljne za izdavanje takvih upozorenja, u kasnijim etapama izraelske operacije zauzimanja kontrole nad brodom takva su upozorenja sigurno bila moguća i nužna.
172. Misija se uvjerila da je u velikom dijelu sila korištena od strane izraelskih vojnika na brodu Mavi Marmara i iz helikoptera bila nepotrebna, nerazmjerna, pretjerana i neprimjerena, te da je rezultirala ubojstvom i sakaćenjem velikog broja civilnih putnika, što se u potpunosti moglo izbjeći. Na temelju forenzičnih dokaza i dokaza o uporabi vatrenog oružja najmanje 6 ubojstva mogu se okarakterizirati kao izvansudska arbitrarna pogubljenja. U tom je pogledu postupanje izraelskih snaga predstavljalo povredu prava na život i prava na tjelesni integritet, kako je navedeno u člancima 6 i 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
173. Misija je također zabrinuta prirodom sile koju su izraelske snage upotrijebile prilikom presretanja još 3 druga broda u flotili: Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios. Na svakom od ovih brodova neki od putnika koristili su samo tehnike pasivnog otpora - tijelima prepriječivši put izraelskim vojnicima - kao simboličnu gestu u znak protivljenja ukrcavanju izraelskih snaga. Međutim, prilikom osiguravanja kontrole nad svakim od ovih brodova izraelske su snage upotrijebile znatnu silu, uključujući granate za omamljivanje, električno oružje za omamljivanje, platnene projektile punjene olovnom sačmom ispaljene izbliza, kuglice s bojom (paintballs), plastične metke i fizičku silu. To je rezultiralo brojnim ozljedama putnika uključujući opekline, modrice, podljeve krvi i prijelome. Jedna putnica koja nije sudjelovala u pružanju pasivnog otpora, foto-reporterka, zadobila je opekline od električnog oružja za omamljivanje. Misija smatra da je sila koju su izraelski vojnici upotrijebili prilikom presretanja brodova Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios bila nepotrebna, nerazmjerna, pretjerana i neprimjerena, te da je predstavljala povredu prava na tjelesni integritet, kako je navedeno u članku 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
(b) Pravo na slobodu i osobnu sigurnost i postupanje prema zatočenicima, uključujući mučenje i drugo okrutno nečovječno i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje
174. U članku 9, stavku 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima stoji:
Svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost. Nitko ne smije biti samovoljno uhićen ili pritvoren. Nitko ne smije biti lišen slobode osim na temelju i u skladu s postupkom koji je propisan zakonom.
Obzirom da Misija izraelsko presretanje flotile smatra protuzakonitim, pritvaranje putnika na brodovima flotile također je bilo prima facie protuzakonito.
175. Lišavanje slobode putnika na brodovima također je bilo arbitrarne prirode prema definicijama koje je usvojila UN-ova Radna skupina za arbitrarni pritvor. Lišavanje slobode smatra se prvom kategorijom arbitrarnog pritvora: "Kada je jasno da se nije moguće pozvati ni na koju pravnu osnovu koja bi opravdala lišavanje slobode [...]".
176. Masovno uhićenje više od 700 putnika i članova posade koji su se nalazili na 6 brodova nije imalo zakonske osnove, bilo je arbitrarne prirode i predstavlja kršenje članka 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
177. Nadalje, nitko od putnika i članova posade nije obaviješten o razlozima njihovog uhićenja. Članak 9, stavak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi:
Svatko tko je uhićen mora u času uhićenja biti obaviješten o razlozima toga uhićenja i, u najkraćem roku, o svakoj optužbi protiv sebe.
Za vrijeme pritvora na brodovima flotile, razdoblje koje je trajalo više od 12 sati, svi su putnici trebali biti obaviješteni o tome zašto su lišeni slobode i za što ih se točno optužuje. To nije učinjeno, a u nekim je slučajevima putnicima koji su takva obavještenja zahtijevali uzvraćeno verbalnim zlostavljanjem ili fizičkim nasiljem. Time su pripadnici izraelskih snaga koji su sudjelovali u lišavanju slobode putnika flotile prekršili članak 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
178. Tijekom razdoblja koje su na brodu Mavi Marmara bili lišeni slobode putnici su bili podvrgnuti okrutnom i nečovječnom postupanju koje nije poštivalo urođeno dostojanstvo osoba koje su lišene slobode. Veliki broj osoba bio je prisiljen satima klečati na vanjskim palubama u nepovoljnim uvjetima, mnogi zatočenici pretrpjeli su fizičko i verbalno zlostavljanje, nepotrebno čvrsto vezanje ruku lisicama i nije im bilo dopušteno da zadovolje osnovne ljudske potrebe poput uporabe WC-a i jela. Uz to, na brodu je prevladavalo ozračje straha od nasilja koje je imalo dehumanizirajući učinak na sve koji su zatočeni na brodu. Na drugim brodovima flotile također je bilo slučajeva u kojima su osobe bile podvrgnute sličnoj jakoj boli i patnji, uključujući jednu osobu koja je pretrpjela ozbiljno fizičko zlostavljanje zbog toga što je odbila bez potvrde predati svoju putovnicu. Načelo 1 Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora navodi: "Prema svim osobama u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora mora se postupati čovječno i poštujući urođeno dostojanstvo ljudske osobe." Načelo 6 navodi: "Nitko tko se nalazi u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora ne smije biti izložen mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Nikakve okolnosti ne mogu poslužiti kao opravdanje za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje."
179. Misija je naročito zabrinuta zbog široko rasprostranjene uporabe lisica kojima su putnicima čvrsto vezane ruke, naročito na brodu Mavi Marmara te donekle i na brodovima Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios. Brojni putnici opisali su bol i patnju koju su pretrpjeli zbog pretjerano čvrstog vezanja plastičnim lisicama, pri čemu su im često ruke bile vezane na leđima, što je dodatno pojačalo njihovu patnju. Mnogi su patili od neuroloških oštećenja čak i do 3 mjeseca nakon događaja koji su se odvili na flotili. Kao što je istaknuto, način na koji su rabljene plastične lisice za vezanje ruku nad putnicima flotile podudara se sa sustavnom uporabom lisica za ruke od strane izraelskih snaga na način koji uzrokuje bol i ozljede. Misija se uvjerila da je način na koji su korištene lisice za ruke bio očigledno nepotreban i namjerno upotrijebljen kako bi se putnicima nanijela bol i patnja.
180. Mučenje je zabranjeno prema članku 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji nije moguće derogirati. Štoviše, članak 1. Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja navodi:
U svrhe ove konvencije, izraz "mučenje" znači bilo koji čin kojim se jaka bol ili patnja, bilo tjelesna bilo mentalna, namjerno nanosi osobi u svrhe kao što su pribavljanje od te ili neke treće osobe obavijesti ili priznanja, kažnjavanje te osobe za djelo koje je ona ili neka treća osoba počinila ili je osumnjičena da ga je počinila ili zastrašivanje ili prinudu te ili neke treće osobe ili iz bilo kojeg razloga temeljenog na diskriminaciji bilo kakve vrste, kad se takva bol ili patnja nanosi od strane ili na poticaj ili uz suglasnost ili pristanak javnog službenika ili neke druge osobe koja djeluje u službenom svojstvu.
Članak 2. iste Konvencije naglašava apsolutnu zabranu mučenja:
Nikakve iznimne okolnosti, bilo da se radi o ratnom stanju ili o ratnoj prijetnji, unutarnjoj političkoj nestabilnosti ili bilo kakvom drugom izvanrednom stanju, ne mogu se upotrijebiti kao opravdanje za mučenje.
U onoj mjeri u kojoj su zlostavljanja na flotili predstavljala namjerno kažnjavanje putnika ili su bila pokušaj da se nekog ili više putnika zastraši ili prinudi zbog sudjelovanja u flotili i/ili aktivnostima kojima se nastojalo spriječiti izraelsko presretanje flotile, postupanje je naginjalo mučenju.
181. Misija stoga utvrđuje da je postupanje prema putnicima na brodu Mavi Marmara, te u nekim slučajevima prema putnicima na brodovima Challenger 1, Sfendoni i Eleftheri Mesogios, od strane izraelskih snaga, predstavljalo okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje te, u mjeri u kojoj je to postupanje dodatno korišteno kao oblik kažnjavanja, mučenje. Ovdje se radi o povredi članaka 7 i 10 (1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
(c) Moguće povrede Četvrte ženevske konvencije i običajnog međunarodnog humanitarnog prava
182. Osim gore navedenih povreda međunarodnog prava ljudskih prava, Misija smatra da iste činjenične okolnosti pružaju prima facie dokaze da su zaštićene osobe pretrpjele kršenja međunarodnog humanitarnog prava od strane izraelskih snaga tijekom presretanja, uključujući namjerno ubijanje, mučenje ili nečovječno postupanje i namjerno nanošenje velike patnje ili ozbiljnih tjelesnih ozljeda ili zdravstvenih oštećenja koje pokrivaju odredbe članka 147 Četvrte ženevske konvencije.
