petak, 22. listopada 2010.

Iz Izvještaja Misije UN-ovog Vijeća za ljudska prava o napadu na flotilu 1. dio: Uvod i pozadina, ilegalnost blokade Gaze


Informacije iz i djelomičan prijevod nekih dijelova Izvještaja međunarodne istražne misije koja je istraživala kršenja međunarodnog prava, uključujući međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, proizašla iz izraelskih napada na flotilu brodova s humanitarnom pomoći koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.


I. UVOD


[...]


[...] Predsjednik Vijeća za ljudska prava je 23. srpnja 2010. imenovao suca Karla T. Hudson-Phillipsa, umirovljenog suca Međunarodnog kaznenog suda i bivšeg Državnog odvjetnika Trinidada i Tobaga kao predsjednika i voditelja Misije. Ostalim članovima Misije imenovani su Sir Desmond de Silva iz Ujedinjenog kraljevstva, bivši glavni tužitelj UN-ovog posebnog suda za Sierra Leone i gđa. Mary Shanthi Dairiam iz Malezije, osnivačica i članica upravnog odbora međunarodne organizacije za prava žena International Women's Rights Action Watch Asia Pacific i bivša članica Odbora za eliminaciju diskriminacije žena.


U skladu s uobičajenom praksom, Ured Visokog predstavnika UN-a za ljudska prava (OHCR) je osnovao tajništvo koje je pružalo potporu Misiji. Stručnjacima su također pomagali vanjski stručnjaci za forenzičnu patologiju, vojna pitanja, vatreno oružje, pravo mora i međunarodno humanitarno pravo.


[...]


19. Misiji su bili dostupni različiti izvori informacija, uključujući dokaze očevidaca, izvještaje forenzičara i intervjue s liječnicima i forenzičarima u Turskoj, te pisane izjave, snimljeni video zapisi i drugi fotografski materijal koji je povezan s istraživanim incidentom.


20. Prilikom utvrđivanja činjenica u vezi izraelskog presretanja flotile koja je plovila za Gazu, Misija je posebnu težinu dala izravnim dokazima koje je dobila iz intervjua s očevidcima i posadom, te forenzičkim dokazima i intervjuima s vladinim dužnosnicima. Obzirom na zapljenu kamera, snimki video nadzora i uređaja za pohranu digitalnih medija, te zataškavanje dokaza uz prikazivanje samo odabranih i kratkotrajnih djelića snimljenog materijala, Misija se bila primorana odnositi s krajnjim oprezom prema verzijama koje su objavile izraelske vlasti u onim slučajevima gdje se te verzije nisu podudarale s dokazima očevidaca koji su govorili pred Misijom.


21. Uzevši u obzir sredstva i ograničeno raspoloživo vrijeme, Misija je putovala u Istanbul, Ankaru i Iskenderun u Turskoj, Amman u Jordanu i London u Ujedinjenom kraljevstvu kako bi intervjuirala svjedoke, sastala se s vladinim dužnosnicima i pregledala brod Mavi Marmara, na kojem je 9 putnika izgubilo svoje živote 31. svibnja 2010. Misija je uspjela stupiti u kontakt s nekoliko osoba koje su imale informacije relevantne za materiju koju je Misija istraživala. Svi članovi Misije zajedno ili pojedinačno ukupno su intervjuirali 112 svjedoka. Primljeni su također pismeni iskazi nekoliko osoba posredstvom njihovih odvjetnika.


[...]



II. POZADINA


A. Kontekst


[...]


Humanitarna situacija u Pojasu Gaze


37. Humanitarna situacija u Gazi, koja je posljedica blokade nametnute Pojasu Gaze od lipnja 2007. godine, sve više zabrinjava međunarodnu javnost, uključujući Vijeće sigurnosti. Nakon incidenta na flotili, Vijeće sigurnosti situaciju u Gazi je okvalificiralo kao „neodrživu“, te naglasilo potrebu pune implementacije Rezolucija 1850 i 1860, u kojima je, između ostalog, Vijeće izrazilo „ozbiljnu zabrinutost [...] zbog sve teže humanitarne krize u Gazi“, naglasilo „potrebu da se osigura trajan i redovit protok roba i ljudi kroz granične prijelaze u Gazi“ i pozvalo na „neometano pružanje i distribuciju humanitarne pomoći, uključujući hrane, goriva i zdravstvenih usluga diljem Gaze“. Vijeće sigurnosti je u Predsjedničkoj izjavi ponovilo „svoju ozbiljnu zabrinutost zbog humanitarne situacije u Gazi“ i naglasilo „potrebu za trajnim i redovitim protokom roba i ljudi u Gazu, te neometano pružanje i distribuciju humanitarne pomoći diljem Gaze“. Veleposlanica SAD-a pri Ujedinjenim narodima u Ženevi također je izjavila: „i dalje vjerujemo da je situacija u Gazi neodrživa i da nije u interesu niti jedne od strana“.


38. Robert Serry, Posebni koordinator UN-a za bliskoistočni mirovni proces, i Filippo Grandi, Glavni povjerenik UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), u zajedničkoj su izjavi 31. svibnja 2010. naglasili da se „ovakve tragedije mogu u potpunosti izbjeći ako Izrael posluša opetovane pozive međunarodne zajednice da ukine svoju kontraproduktivnu i neprihvatljivu blokadu Gaze“. Međunarodni Crveni križ je u svojoj izjavi za javnost od 14. lipnja 2010. opisao "devastirajući" utjecaj zatvaranja granica na situaciju u Gazi za 1,5 milijuna ljudi koji tamo žive, naglasivši da „zatvaranje graničnih prijelaza predstavlja kolektivno kažnjavanje kojim Izrael jasno krši svoje obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu“, navodeći da je jedino održivo rješenje ukidanje blokade.


39. Slično tome, Odbor za ljudska prava, je u svojim zaključnim zapažanjima od srpnja 2010., izrazio zabrinutost zbog „učinaka blokade na civilno stanovništvo u Pojasu Gaze, uključujući ograničavanje slobode kretanja, zbog čega su neki od pacijenata kojima je hitno bila potrebna liječnička pomoć umrli, te ograničenja pristupa dovoljnim količinama pitke vode i adekvatno zbrinjavanje otpadnih voda“. Odbor je preporučio Izraelu da ukine vojnu blokadu Gaze, jer ona nepovoljno utječe na civilno stanovništvo.


40. Prema informacijama koje je Misiji dostavio UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) na okupiranom palestinskom području, blokada je pogoršala već postojeće probleme stanovništva u Gazi u pogledu sredstava za život i dovela do pogoršanja ionako ozbiljne krize ljudskog dostojanstva koja je posljedica pogoršanja kvalitete pružanja javnih usluga, rasprostranjenog siromaštva, prehrambene nesigurnosti, nezaposlenosti koja je viša od 40%, te 80%-tnoj ovisnosti o humanitarnoj pomoći (tj. oko 80% stanovništva prima humanitarnu pomoć, uglavnom u hrani). Ljudski životi svode se na svakodnevna nastojanja da se zadovolje najosnovnije potrebe.


41. „Duboko siromaštvo“ među izbjeglicama se utrostručilo od nametanja blokade s 100 000 na 300 000 ljudi, a 61% domaćinstava je prehrambeno nesigurno. Došlo je do promjene u prehrani (s hrane bogate proteinima stanovništvo je prešlo na jeftinu hranu bogatu ugljikohidratima), što je potaknulo zabrinutost zbog pomanjkanja minerala i vitamina. Štoviše, Gazu je pogodila i dugotrajna energetska kriza, u kojoj elektrana radi na 30% svog kapaciteta, dnevne planirane redukcije struje traju od 8 do 12 sati, zbog čega domaćinstva imaju problema s rashlađivanjem hrane. Službe i ustanove prisiljene su se oslanjati na generatore i UPS jedinice koji su nepouzdani zbog neredovitog snabdijevanja rezervnim dijelovima.


42. Stanje u vodoopskrbnim i kanalizacijskim službama se pogoršalo, a uslijed propuštanja cijevi gubi se više od 40% vode. Svakodnevno se u okoliš ispusti 80 milijuna litara nepročišćenih ili djelomično pročišćenih kanalizacijskih voda. Zagađena morska voda povećala je opasnost za zdravlje, a zbog toga što kanalizacija prodire u vodonosnik, samo je između 5 i 10 posto iscrpljene vode sigurno za uporabu. Izazovi koji se nalaze pred zdravstvenim sustavom uključuju nemogućnost da se osigura raspoloživost i ispravno održavanje medicinske opreme, dok je slanje pacijenata na liječenje u inozemstvo otežano dugim i napornim postupkom izdavanja dozvola, a liječničkom se osoblju onemogućava usavršavanje znanja i vještina.


43. 20. lipnja 2010. sigurnosni je kabinet izraelske vlade donio odluku o nekoliko koraka za implementaciju nove vladine politike prema Gazi, nastojeći spriječiti ulaz oružja i ratnog materijala u Gazu, istovremeno liberalizirajući sustav kojim roba za civilne potrebe ulazi u Gazu. UNRWA je u srpnju 2010. oprezno pozdravila ublaženje ograničenja na uvoz, ali je istovremeno naglasila da jedino potpuno ukidanje blokade može riješiti problem humanitarne krize, ističući da bi to također značilo dopustiti izvoz iz Gaze kako bi se obnovilo gospodarstvo koje je uništeno blokadom.


44. Krajem kolovoza, UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je izvijestio da unatoč ublaženju ograničenja i povećanom uvozu u Pojas Gaze, trajna ograničenja ulaza građevinskog materijala i izvoza nastavljaju ometati glavninu obnove i razvoja, napominjući da je tijekom tjedna od 18. do 24. kolovoza u Gazu ušlo tek 37% od broja kamiona s robom koji su u Pojas Gaze ulazili tijekom prvih pet mjeseci 2007, prije nametanja blokade. OCHA je u istom izvještaju istaknuo stalni manjak goriva i krizu u snabdijevanju električnom energijom u Pojasu Gaze. Učinak redukcija struje u pogledu dovođenja u opasnost života ljudi, na primjer onih kojima je potrebno liječenje (tj. bolesnika kojima je potrebna dijaliza), također je istaknut u priopćenju za javnost Međunarodnog Crvenog križa od 7. rujna 2010.



Informacije o nedavnim oružanim neprijateljstvima


45. Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), tijekom 2010. u kontekstu palestinsko-izraelskog sukoba u Pojasu Gaze i južnom Izraelu, ubijeni su 41 Palestinac (uključujući 14 civila), 3 izraelska vojnika i 1 strani državljanin, dok je još 178 Palestinaca (uključujući 154 civila) i 8 izraelskih vojnika ranjeno. Prema podacima izraelskih obrambenih snaga, ukupno je iz Gaze u Izrael od 1. siječnja do 31. srpnja 2010. ispaljeno 120 raketa. Ova brojka ne uključuje neuspjele pokušaje ispaljivanja ili ispaljivanje raketa izravno na izraelske snage.


[...]



B. Primjenjivo pravo


[...]


Blokada


51. Prema ratnom pravu, blokada je zabrana sve trgovine s određenom neprijateljskom obalom. Zaraćena strana koja je uspostavila zakonitu blokadu ima pravo provoditi tu blokadu na otvorenom moru. Blokada mora ispunjavati određeni broj zakonskih uvjeta, uključujući obavještavanje, učinkovitu i nepristranu provedbu i razmjernost. Blokada je protuzakonita ukoliko:

(a) joj je jedina svrha izgladnjivanje civilnog stanovništva ili uskraćivanje stanovništvu drugih stvari nužnih za njegovo preživljavanje; ili

(b) je šteta nanijeta civilnom stanovništvu pretjerana ili se može očekivati da će ona to biti u odnosu na konkretnu i izravnu vojnu prednost koja se očekuje od blokade.


52. Blokada se ne smije nastaviti provoditi tamo gdje nanosi nerazmjernu štetu civilnom stanovništvu. Uobičajeno značenje nanesene „štete civilnom stanovništvu“ u ratnom se pravu odnosi na smrti, ozljede i sprječavanje obnove prijašnje štete. Možemo također primijetiti da, u mjeri u kojoj su mnogi u Gazi suočeni s nestašicom hrane ili sredstava kojima bi je kupili, uobičajeno „izgladnjivanje“ prema ratnom pravu jednostavno znači prouzročiti glad.


53. Prilikom procjene dokaza dostavljenih Misiji, uključujući od strane Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području, koji potvrđuju ozbiljnu humanitarnu situaciju u Gazi, uništenje gospodarstva i onemogućavanje obnove (kako je gore detaljno opisano), Misija se uvjerila da je blokada nanosila nerazmjernu štetu civilnom stanovništvu Pojasa Gaze i da se zbog toga presretanje flotile ne može opravdati i da se stoga ono mora smatrati protuzakonitim.


54. Štoviše, Misija naglašava da je prema članku 33 Četvrte ženevske konvencije kolektivno kažnjavanje civila pod okupacijom zabranjeno. „Niti jedna zaštićena osoba ne smije biti kažnjena za prekršaj koji nije osobno počinila. Kolektivne kazne i jednako tako sve mjere zastrašivanja ili terorizma zabranjene su.“ Misija smatra da je jedan od glavnih motiva za nametanja blokade želja da se kazni stanovništvo Pojasa Gaze zbog glasanja za Hamas. Kombinacija ovog motiva i učinka ograničenja na Pojas Gaze ne ostavljaju mjesta dvojbi da izraelski postupci i politika predstavljaju kolektivno kažnjavanje kako ga definira međunarodno pravo. U tom pogledu Misija podržava nalaze Posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava na palestinskom području okupiranom od 1967, Richarda Falka, izvještaj UN-ove istražne misije o sukobu u Gazi i nedavni izvještaj Međunarodnog Crvenog križa prema kojima blokada predstavlja kolektivno kažnjavanje i kršenje izraelskih obveza prema međunarodnom pravu.


[...]


[...] Misija se uvjerila da ne samo da flotila nije predstavljala nikakvu prijetnju, već i da je presretanje bilo motivirano zabrinutošću zbog moguće propagandne pobjede koju bi mogli izvojevati organizatori flotile.


58. Obzirom na dokaze predstavljene Turkelovom odboru, jasno je da nije postojala razumna sumnja da flotila sama po sebi predstavlja bilo kakvu vojnu opasnost. Zahvaljujući tome, nije moguće dokazati da je presretanje plovila izvršeno u skladu s pravom zaraćene strane ili u samoobrani iz članka 51. Stoga, nije moguće dokazati da je presretanje bilo zakonito, pa Misija stoga smatra da je presretanje bilo protuzakonito.


59. Misija smatra da je politika blokade ili zatvaranja graničnih prijelaza, uključujući pomorsku blokadu koju Izrael nameće Gazi, civilima nanijela nerazmjernu štetu. Misija smatra da je pomorska blokada implementirana kako bi poduprla opći režim zatvaranja graničnih prijelaza i onemogućavanja kretanja. Kao takva ona je bila dio jedne nerazmjerne mjere oružanog sukoba i kao takvu je ne možemo smatrati razmjernom.


[...]


63. Kao okupacijska sila, Izrael ima određene obveze koje mu nameće međunarodno pravo. Međunarodni sud pravde je zaključio da je Četvrta ženevska konvencija primjenjiva na okupiranom palestinskom području koje se prije 1967. godine nalazilo istočno od Zelene linije i koje je tijekom sukoba okupirao Izrael. Isti je slučaj i s Pojasom Gaze, unatoč izraelskom jednostranom povlačenju snaga iz Pojasa Gaze 2005, jer su postojanje okupacije opetovano od tada potvrđivali Opća skupština i Vijeće sigurnosti UN-a. U ovom kontekstu Misija primjećuje da okupacija i dalje traje u mjeri u kojoj okupacijska sila zadržava efektivnu kontrolu.


64. Misija se slaže sa slijedećom procjenom koja je iznesena u Goldstoneovom izvještaju:

Obzirom na specifičnu geopolitičku konfiguraciju Pojasa Gaze, ovlasti koje Izrael provodi na granicama omogućuju mu da određuje uvjete života unutar Pojasa Gaze. Izrael kontrolira granične prijelaze (uključujući u znatnoj mjeri i prijelaz Rafah između Gaze i Egipta, prema uvjetima iz Sporazuma o kretanju i pristupu) i odlučuje što i tko ulazi u ili izlazi iz Pojasa Gaze. Izrael je također zadržao potpunu kontrolu nad zračnim prostorom Pojasa Gaze, inter alia, pomoću stalnog nadzora iz zrakoplova i bespilotnih zračnih letjelica. Izraelska vojska ulazi u Pojas Gaze i povremeno gađa mete koje se nalaze unutar tog teritorija. Unutar Pojasa Gaze, u blizini granice gdje su se nekad nalazila izraelska kolonistička naselja, Izrael je proglasio, a izraelske oružane snage provode, zabranu pristupa. Nadalje, Izrael regulira lokalno monetarno tržište koje se temelji na izraelskoj valuti (novom šekelu) i kontrolira plaćanje poreza i carinskih pristojbi.

Misija se uvjerila da su ove okolnosti i dalje prevladavale u trenutku kad se dogodio incident koji je pod istragom.


[...]


66. Putnici flotile bili su civili i u kontekstu presretanja plovila moraju biti smatrani zaštićenim osobama. Prema članku 4 Četvrte ženevske konvencije, zaštićene osobe su one koje se, u danom trenutku i na bilo koji način, u slučaju sukoba ili okupacije, nađu u rukama jedne od sukobljenih strana ili okupacijske sile čiji nisu državljani. U situaciji oružanog sukoba, vojna se sila smije koristiti samo protiv boraca ili protiv civila koji aktivno i izravno sudjeluju u borbenim aktivnostima, što se ne može reći za civile na brodu Mavi Marmara.


[...]



DODATNO - PALESTINA/IZRAEL:

Dok se jednima u Palestini/Izraelu onemogućava da ponovo izgrade svoje porušene domove i infrastrukturu:

Viva Palestina convoy reaches Gaza

Egipatske vlasti aktivistima konvoja Viva Palestina 5 nisu dopustile da u Pojas Gaze uvezu humanitarnu pomoć u obliku građevinskog materijala.


... drugi nastavljaju mahnito graditi u suprotnosti s međunarodnim pravom:

Settlers have broken ground on nearly 550 West Bank homes since end of freeze, survey shows

Izrael ubrzanim tempom nastavlja graditi u ilegalnim kolonističkim naseljima na ilegalno okupiranom palestinskom teritoriju.