Izraelska blokada i dalje na snazi

Informacije u postu izvađene su iz članka Gazans struggle for clean drinking water od 18. ožujka 2009. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

U Pojasu Gaze Crveni križ popravlja vodovodne i kanalizacijske sustave koji su teško oštećeni tijekom 3-tjednog izraelskog napada. Prema podacima ministarstva zdravstva vlade u Gazi jedna petina stanovništva nije imala izravan pristup pitkoj vodi i vodu je morala kupovati od privatnih dobavljača. I danas tisuće ljudi u Pojasu Gaze još uvijek nemaju tekuće vode.

U izraelskom napadu na Pojas Gaze uništen je velik dio infrastrukture. Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) 150 000 stanovnika Pojasa Gaze i dalje nema adekvatan pristup nezagađenoj vodi. Od tog ih broja 50 000 uopće nema vode, dok ostatak vode ima tek svaki 5. ili 6. dan. Oko 28 000 djece u Pojasu Gaze nema pristup tekućoj vodi. Dodatnih 56 000 djece pristup vodi ima tek otprilike jednom tjedno.

Javno vodovodno poduzeće u Pojasu Gaze, koje dostavlja pitku vodu potrošačima i pročišćava kanalizacijske i otpadne vode, upozorava da će se ova kriza s vodom nastaviti sve dok Izrael u Pojas Gaze ne pusti dovoljno rezervnih dijelova i materijala potrebnog za popravke. Izrael i dalje Pojas Gaze drži pod blokadom, što znači da građevinski materijal, većina rezervnih dijelova i materijala za popravke ne može ući u Pojas Gaze. Iz ovog je razloga nemoguće ponovo sagraditi i obnoviti tisuće uništenih i oštećenih zgrada. Iz istog je razloga ozbiljno otežana i ograničena mogućnost popravljanja i obnove ključne infrastrukture poput postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i zbrinjavanje otpada. Stalni prekidi u dostavi električne energije dodatno su ograničili kapacitet tih postrojenja, dok oštra ograničenja na uvoz goriva ograničavaju rad pričuvnih generatora.

Rat u Pojasu Gaze dodatno je pogoršao već ionako loše stanje u kojem je infrastruktura u Pojasu Gaze bila zahvaljujući 18-mjesečnoj pooštrenoj izraelskoj blokadi koja mu je prethodila.

Vodovodno poduzeće u Pojasu Gaze prisiljeno je na tone nepročišćenih kanalizacijskih voda ispuštati izravno u more, a to se zagađenje zatim vraća natrag u podzemne vode u Pojasu Gaze čime je sigurnost pitke vode dodatno ugrožena. Posljednji testovi pokazuju da voda u slavinama u Pojasu Gaze nije sigurna za ljudsku konzumaciju. Od 248 uzoraka vode 45 ih je bilo zagađeno, prvenstveno na sjeveru Pojasa Gaze i u dijelovima grada Gaze.

Izrael je bombardirao najveće postrojenje za otpadne vode u mjestu Sheikh Ajleen, jugoistočno od grada Gaze, koje inače pročišćava kanalizaciju za oko 400 000 ljudi. Bujica nepročišćenih kanalizacijskih voda koja je tekla naseljenim područjima, poljoprivrednim zemljištima i istjecala u more, sudeći prema satelitskim snimkama koje je objavio UN, bila je vidljiva iz svemira. Crveni križ i vodovodna služba u Pojasu Gaze pokušavaju zajedno popraviti postrojenje, no popravak otežavaju zastoji u dobivanju potrebnih izraelskih dopuštenja za uvoz cijevi i rezervnih dijelova.

Iako je ljudima u Gazi za nastavak kakvog-takvog „normalnog“ života najpotrebnija voda i struja, humanitarna kriza, koja je posljedica nedavnog rata i blokade, pogađa i gotovo sve druge vidove svakodnevnog života običnih stanovnika Gaze.

UN-ova agencija za palestinske izbjeglice (UNRWA) je krajem veljače procijenila da iznova treba sagraditi kuće za više od 2000 obitelji, te da hitno treba izvršiti popravke na kućama gotovo 11 000 obitelji. UNRWA je dodala da očekuje kako će ove brojke dodatno porasti.

Na sjeveru Pojasa Gaze u napadima je teško oštećeno i 6 javnih škola zbog čega se oko 5000 školske djece moralo preseliti u druge škole. U bolnicama u Pojasu Gaze nema rezervnih dijelova za medicinsku opremu poput aparata na neonatalnim odjelima, niti nekih lijekova. Od više od 300 pacijenata koji su željeli otputovati u inozemstvo radi liječenja, samo ih je polovica uspjela dobiti izraelsko dopuštenje da napuste Pojas Gaze.

Sve veći problem postaje pothranjenost koja najviše pogađa djecu i trudnice. UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova upozorava da 127 kamiona pomoći dnevno koje izraelske vlasti puštaju u Pojas Gaze nije dovoljno kako bi se zadovoljile potrebe tržišta. Prije blokade dnevno je u Pojas Gaze ulazilo 475 kamiona.

Nakon što je Izrael uništio različite sektore koji su stanovnicima osiguravali radna mjesta, u Pojasu Gaze također haraju siromaštvo i nezaposlenost. Procjenjuje se da je 700 poslovnih prostora privatnog sektora bilo u potpunosti uništeno bilo oštećeno. Šteta se procjenjuje na 140 milijuna američkih dolara. UN, FAO i palestinko ministarstvo poljoprivrede procjenjuju da šteta nanesena poljoprivrednoj infrastrukturi iznosi 180 milijuna američkih dolara. Procjenjuje se također da je ribarski sektor pretrpio izravne i neizravne gubitke u vrijednosti od 2,2 milijuna američkih dolara. MMF je pak izvijestio da su izraelska ograničenja na ulaz gotovinskog novca u Pojas Gaze utjecala na živote do pola milijuna stanovnika tog područja.


Vijesti/linkovi Palestina/Izrael:
Judge to decide Monday if Galloway can enter Canada
Gallowayu zabranjen ulaz u Kanadu, odluka suda očekuje se u ponedjeljak
Kanadske su vlasti odbile britanskom parlamentarcu Georgeu Gallowayu, koji je u veljači i ožujku u humanitarnom konvoju Viva Palestina s još stotinama drugih aktivista putovao iz Velike Britanije u Pojas Gaze, dopustiti da uđe u Kanadu, gdje je trebao održati nekoliko predavanja. Vlasti tvrde da Galloway ne može ući u Kanadu jer je Hamasovoj vladi u Gazi donirao 45 000 američkih dolara i pomogao u dopremanju humanitarne pomoći u Gazu. Kanadske vlasti Hamas smatraju terorističkom organizacijom. Galloway je prošli tjedan za medije izjavio da su kola hitne pomoći i lijekovi predani Hamasovoj vladi u Gazi jer su oni demokratski izabrana vlast u Pojasu Gaze. George Galloway se trentno nalazi u Sjedinjenim Državama i ukoliko mu ne bude dopušteno da uđe u Kanadu, govorit će putem video linka.

Bilin 2009 Four Years of Nonviolent Struggle


Ostali linkovi:
Grève active à la Sorbonne
Studenti, zaposlenici i predavači štrajkaju, blokiraju i okupiraju Sorbonnu i druga sveučilišta u Francuskoj zbog privatizacije i uništavanja obrazovanja.

Prosvjed protiv NATO-a u Zagrebu

Na Cvjetnom trgu
u subotu, 4. travnja u 13 sati

prosvjedujemo povodom obljetnice 60 godina od osnutka NATO- pakta – vojne alijanse zapadnog imperijalizma i hegemonije predvođenih SAD-om. Na ovaj način također želimo izraziti svoje ogorčenje i nezadovoljstvo uključivanjem Hrvatske u vojni savez, svrstavanjem Hrvatske u imperijalistički i militaristički savez, kao i zabrinutost nad samom anti-demokratskom procedurom priključivanja na koju nas je prisilila Vlada i parlamentarna većina, predvođena Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Cijeli poziv pročitajte na linku
Više informacija na grupi na Facebooku: NATO - 60 godina je DOSTA!

Peticija za zabranu industrijskog lova na tuljane u Kanadi

Kanadski senator Mac Harb je u senatu predložio zakon o zabrani lova na tuljane u Kanadi i pozvao građane da senatorima pošalju 250 000 poruka podrške tom zakonu i protiv lova na tuljane, po jednu za svakog tuljana koji će ove godine biti ubijen. Na linku možete potpisati peticiju organizacije za zaštitu životinja International Fund for Animal Welfare kojom podržavate donošenje ovog zakona. Pokretači peticije žele u slijedećih nekoliko tjedana prikupiti 250 000 potpisa ljudi koji podržavaju donošenje ovog zakona i okončanje lova na tuljane u Kanadi.


Dodatno:
Raz Bar-David Varon i Maya Yechieli Wind oslobođene vojne obveze
Two objectors exempted from military service
Raz Bar-David Varon i Maya Yechieli Wind, mlade Izraelke koje su zbog prigovora savjesti odbile sudjelovati u izraelskoj vojnoj okupaciji, prošli su tjedan oslobođene obveze služenja vojnog roka iz medicinskih razloga. Hvala svima koji su slali poruke za njih.

O gušenju slobode govora o Palestini/Izraelu u kanadskim medijima

Informacije sa site-a Seriously Free Speech: Canwest Media Bully koji je posvećen borbi protiv gušenja slobode govora od strane korporacije Canwest, koja kontrolira većinu kanadskih tiskanih medija. Korporacija Canwest se javno hvali da je najveći pristaša Izraela u Kanadi, a osim cenzure informacija o stvarnom stanju u Palestini/Izraelu, posegla je i za sudskim tužbama u pokušaju da ušutka svoje kritičare i sakrije palestinsku stranu priče od svojih čitatelja.

Canwest, najveći medijski konglomerat u Kanadi, koji se hvali da njegove publikacije tjedno čita 4,8 milijuna ljudi, podigao je tužbu protiv lokalnih aktivista u Vancouveru u Kanadi, jer su napravili i distribuirali parodiju na Canwestovu pristranost u korist Izraela.

Optuženi, Carel Moiseiwitsch i Gordon Murray, odlučili su nakon svog povratka s okupiranih palestinskih područja, gdje su u studenom 2006. pomagali palestinskim poljoprivrednicima u berbi maslina, napraviti parodiju kojom su željeli upozoriti na pristranost Canwestovih medija protiv Palestinaca. Naime, u Canwestovim se tiskovinama nije moglo pročitati ništa od zločina i kršenja ljudskih prava koje je to dvoje aktivista tijekom svog boravka u Palestini vidjelo vlastitim očima.

Canwest je u vlasništvu obitelji Asper iz Winnipega. Osnivač kompanije Israel (Izzy) Asper umro je prije nekoliko godina i tvrtka je sada u rukama njegovog sina Leonarda. I Izzy i Leonard su strastveni cionisti i pobrinuli su se da njihovi mediji zastupaju njihova stajališta. Izzy Asper je u kolovozu 2003. za Jerusalem Post izjavio da su vrlo ponosni što sve njihove novine imaju snažan pro-izraelski stav, te se pohvalio da najveću podršku Izraelu u Kanadi pruža Canwest.

U lipnju 2007. Palestine Media Collective (Carel i Gordon) je tiskao i distribuirao 12 000 primjeraka parodije na novine Vancouver Sun koja je sadržavala satiru Canwestove pristranosti protiv Palestinaca u člancima poput onog naslova „Studija pokazala da je istina pristrana protiv Izraela“ koji je napisao Cyn Sorsheep (cenzura). 6 mjeseci kasnije Canwest Mediaworks Publications Inc. je podigao tužbu protiv osoba koje su se „urotile“ kako bi napravile i distribuirale parodiju. Canwest aktiviste tuži jer su koristili zaštitni znak kompanije istovremeno ih optužujući za pro-palestinsku, anti-izraelsku pristranost, te traži da im se zabrani objavljivanje „uvredljivih neistina putem novina i drugih publikacija, na internetu i drugdje“.

Carel Moiseiwitsch je aktivistica i vizualna umjetnica iz Vancouvera koja izlaže svoje radove u inozemstvu. Predavala je na Institutu za umjetnost i dizajn Emily Carr i radila kao ilustrator za Vancouver sun i Province preko 10 godina. Gordon Murray je aktivist i informatički tehničar koji se godinama bavi alternativnim medijima. Oboje već 20 godina aktivno podržavaju prava autohtonog stanovništva u Kanadi, Palestini, Meksiku, Južnoj Africi, Zapadnoj Sahari i u drugim dijelovima svijeta.

Mordecai Briemberg, dugogodišnji mirovni i aktivist za socijalnu pravdu, aktivan u borbi protiv rasizma u Kanadi, te protiv aparthejda u Južnoj Africi i rasističke državne politike i postupaka Izraela prema Palestincima, također je bio optužen, zbog distribucije parodije, ali je zbog pritiska javnosti tužba protiv njega povučena. Mordecai ima izuzetno bogato aktivističko iskustvo i predstavlja istaknut i učinkovit glas u javnoj raspravi o tome kako postići mir i pravdu za Palestince i Židove u Palestini/Izraelu.

Više informacija na engleskom i francuskom, te snimke i poruke aktivista, možete pronaći na linku.

Isprika

... za post o diskusiji o ljudskim pravima u Gazi na kojoj nisam bila prisutna:

Odlučila sam obrisati post o diskusiji o ljudskim pravima u Gazi, jer nisam bila tamo i ne znam što je točno rečeno. Post je bio temeljen na subjektivnom dojmu jednog posjetitelja (i nekim mojim osobnim razmišljanjima), drugi su imali drugačije dojmove.

Čula sam jedan dio diskusije s kojim sam zadovoljna. Samo pozivanje i sudjelovanje Eyala Sivana je već pozitivno i za svaku pohvalu, posebno obzirom da kod nas anticionistički Izraelci i Palestinci gotovo uopće ne mogu izraziti svoja stajališta.

Ispričavam se svima na brzopletom i nepromišljenom postu. Ako i kad uspijem poslušati još materijala moći ću možda nešto više reći.

Update o Tristanu Andersonu

March 23: “Fire also upon rescue”…
Anarhisti protiv zida objavili su 22. ožujka obavijest da se stanje Tristana Andersona, američkog mirovnog aktivista kojeg su izraelske snage teško ranile u selu Ni'lin na Zapadnoj obali pogodivši ga patronom suzavca izravno u glavu, tijekom vikenda pogoršalo i da je podvrgnut još dvjema operacijama. Tristan se ponovo bori za život i stanje mu je kritično i nestabilno.
Prema izvještaju udruge Izraelski liječnici za ljudska prava, tijekom izraelske agresije na Pojas Gaze izraelske su snage napale 34 zdravstvene ustanove i onemogućavale palestinskim ekipama hitne pomoći da dođu do ranjenih... (više na engleskom na linku)

Parents of American Activist Tristan Anderson, Who was Critically Injured by Israeli Military: “We Want Justice for Our Son”
Stanje Tristana Andersona, američkog mirovnog aktivista kojeg je izraelska pogranična policija 13. ožujka 2009. teško ranila nakon nenasilnog prosvjeda u selu Ni'lin na Zapadnoj obali, pogoršalo se tijekom proteklog vikenda. 23. ožujka Tristanovi su roditelji održali konferenciju za tisak u Jeruzalemu i zatražili pravdu za svog sina. Pozvali su izraelsku vladu da javno preuzme punu odgovornost za napad na njihovog sina. Do tog dana, 23. ožujka, Tristanovu obitelj nije kontaktirao niti jedan predstavnik izraelske vlade ni vojske.
Odvjetnik obitelji Anderson, Michael Sfard, zatražio je od izraelske pogranične policije da odmah pokrene temeljitu i neovisnu istragu pucanja na Tristana. Sfard je na konferenciji rekao da od svih istraga koje su pokrenute unutar izraelskog vojnog sustava od 2000. godine do danas, 90-92% njih nije polučilo nikakve rezultate Od 2000. godine podignuto je svega 110-120 prijava protiv izraelskih vojnika zbog ranjavanja i ubijanja, a samo je 4 njih rezultiralo podizanjem optužnica. I sve to unatoč činjenici da je tijekom tog razdoblja izraelska vojska ubila i ranila na tisuće Palestinaca čije obitelji još uvijek čekaju na pravdu. Samo je jedna optužnica podignuta za ubojstvo, u slučaju Toma Hurndalla, britanskog aktivista kojeg je izraelski vojnik 2003. pogodio u glavu.

Parents of critically injured US peace activist demand justice from Israel
Tristan Anderson je do 23. ožujka (datum kad je napisan članak) bio podvrgnut trima operacijama i nalazio se u umjetno izazvanoj komi. Nije poznato u kakvom će stanju Tristan biti kada i ako se oporavi.
Tristan Anderson je sudjelovao u mirovnim prosvjedima i u drugim dijelovima svijeta, uključujući Irak 2003, te El Salvador i Guatemalu. 2000. godine Tristan je sudjelovao na prosvjedima protiv Svjetske banke i MMF-a u Pragu. U Palestini/Izraelu je, sa svojom djevojkom koja je Židovka, namjeravao provesti 3 mjeseca.
Izraelski mirovni aktivist Jonathan Pollack, koji je bio prisutan kad je Tristan pogođen, izjavio je da je Tristan pogođen oko 16:30 sati u samom selu, najmanje 1 km od izraelskog Zida, kada su se prosvjednici već počeli razilaziti. U trenutku kad je pogođen, na tom se mjestu nalazilo svega 4 ili 5 prosvjednika i prosvjed je već završio. Iako je, kao što je to često slučaj, nekolicina tijekom prosvjeda bacala kamenje, Tristan ni tada niti ikada prije nije bacao kamenje na izraelske snage, niti je sudjelovao u bilo kakvom nasilju. Pollack je dodao da je izraelska pogranična policija tog jutra ušla u selo Ni'lin, te da Tristan satima prije nego je ranjen, nije bio u blizini Zida.
Ugledni izraelski odvjetnik i aktivist za ljudska prava Michael Sfard, koji zastupa obitelj Anderson, tvrdi da, prema dokazima kojima raspolaže, Tristan u trenutku kad je ranjen ni pograničnoj policiji ni Zidu nije predstavljao nikakvu prijetnju. Sfard je dodao da se incident dogodio u selu Ni'lin, kad su se prosvjednici već vratili s mirnog prosvjeda u selo. Sfard tvrdi da i vojnik koji je ispalio patronu suzavca i njegov nadređeni koji je to naredio moraju snositi punu kaznenu odgovornost.
Izraelska je vojska pak izjavila da je prosvjed bio „nasilni nered“ tvrdeći da je „oko 400 izgrednika velikim brojem kamenja zasulo sigurnosne snage“, te da je „svrha“ ilegalnog izraelskog aparthejdskog Zida izgrađenog na okupiranoj palestinskoj zemlji „zaštita izraelskih civila“ i da „svaki Izraelac, Palestinac i strani državljanin koji protuzakonito sudjeluje u nasilnim prosvjedima na sebe preuzima rizik da će tijekom razbijanja takvih nereda biti u osobnoj opasnosti“.


Konferenciju za novinare na kojoj govore Pollack, Andersonovi i Sfard možete poslušati i downloadati ovdje.


Dodatno – 1 link o Gazi:
Amira Hass: IDF soldiers ordered to shoot at Gaza rescuers, note says
Izraelski vojnici za sobom u Gazi ostavili papir s instrukcijama koje upućuju na to da im je bilo naređeno da pucaju po ekipama hitne pomoći dok pokušavaju spasiti ranjene i evakuirati žrtve.
The reservist officer told Haaretz that "according to the details mentioned in the paper it appears the author was a low-ranking officer who dealt with the affairs of about 30 soldiers - like organizing their platoon equipment and oiling their weapons." He says the author might have taken part in an earlier briefing by more senior officers and took notes for his political and military briefing. That is where he received his instructions on the rules of engagement. "The rules of engagement are not something the platoon or company commander makes up," the reservist officer said. According to the graffiti left in the Dardone homes, and based on what is known about the IDF's deployment in the Strip, the unit involved was part of the Golani Brigade.

Eyal Sivan na Festivalu filma o ljudskim pravima u Zagrebu

Jedna najava (sa zakašnjenjem, ali bolje ikad nego nikad):

ČETVRTAK 26. 03. (dakle danas) u 18:00 sati

Ljudska prava u Gazi - pozicija žrtve kao opravdanje za zločin/e

Gostuje Eyal Sivan, izraelski anticionistički redatelj i Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (koji će pretpostavljam (na temelju reakcije na Vedranu Rudan) zastupati cionističku stranu (?) iako se navodno bavi ljudskim pravima s kojima je cionizam poprilično nespojiv).

Toplo preporučam svima koji mogu da dođu, zbog Sivana (a uostalom možda sam i u krivu sa svojim pretpostavkama i spekulacijama u vezi Puhovskog).

Ova je najava postavljena prilično nejasno i bojim se da će se pokušati razgovarati o „sprječavanju zločina“ pri čemu će se tvrditi da se izraelska vojska bori protiv terorizma i za ljudska prava svojih građana, a što nije istina (znamo da je rat unaprijed pripreman, kako je tempiran i da se prekid ispaljivanja raketa mogao postići dogovorom, samo da je Izrael zainteresiran za prekid vatre i primirje s Gazom i Zapadnom obalom; znamo da cionisti ne žele mir, nego što veći teritorij sa što manje Palestinaca i da svoj cilj provode u realnost). Izrael je u Gazi izvršio agresiju, a ne običnu ili „obrambenu“ vojnu intervenciju ili operaciju i počinio brojne ratne zločine.

Problem u Palestini/Izraelu je politički cionizam i zločini protiv čovječnosti koji su njegov sastavni dio. Problem je kolonizacija, otimačina zemlje i imovine i etničko čišćenje, te rasizam i aparthejd. Najveći problem u Palestini/Izraelu je diplomatska, financijska, politička, vojna itd. pomoć i podrška koje zapad pruža političkom cionizmu u Izraelu i njegovim zločinima protiv Palestinaca, umjesto da se sredstva i pritisak ulažu u sekularnu demokratsku državu u kojoj svi imaju zajamčena i doista zaštićena, ali jednaka prava.

Također, nitko razuman i nepristran ni ne misli da izraelska vojska ima legitimaciju za zločine na temelju genocida počinjenog nad Židovima u 2. svjetskom ratu. Izraelska je država nastala zbog genocida u 2. svjetskom ratu (u Palestini zbog cionističkih fanatika) u UN-u gdje je za židovsku državu određeno 55% Palestine (cionisti su okupirali i etnički očistili veći dio teritorija), ali nitko, osim cionista, ne opravdava etničko čišćenje Palestinaca i ostale zločine Holokaustom. To rade manipulatori javnim mnijenjem: cionisti i pro-cionistički kupljeni političari i punditi.

Istina je međutim da je Holokaust obilježio Židove i da postoje posljedice i traume na kojima treba raditi i koje treba ukloniti i riješiti. Cionisti, btw, rade upravo suprotno, manipuliraju žrtvama Holokausta i ostalim Židovima, potiču histeriju, uzgajaju militariziranu kulturu nasilja i zlorabe te traume za svoj cilj velikog etnički očišćenog i rasističkog Izraela u Palestini.

Kad netko želi nastupati s pozicije ljudskih prava, onda kao prvo treba individualzirati zločin, počinitelja i žrtvu, jer su ljudska prava individualna. Pa prema tome se ne može sve Židove gledati kao žrtve, kao što se ni sve Nijemce ne može gledati kao zločince. Zar netko stvarno misli da 60 godina kasnije „žrtve“ ubijaju djecu u Gazi bijelim fosforom? Pa oni nisu žrtve, to su zločinci. Znamo tko su imenom i prezimenom, izraelski političari i vojni zapovjednici. Neki od njih nemaju nikakve veze s Holokaustom. Ubili su u samo 3 tjedna 1300 ljudi, ranili 5000. Većina ubijenih i ranjenih su civili. Dogodili su se brojni ratni zločini, zločini protiv čovječnosti poput namjernog ubijanja civila i kolektivnog kažnjavanja civila se nastavljaju. Izraelski vojnici u medijima priznaju da im je tijekom agresije na Gazu bilo naređeno da pucaju po civilima i ekipama hitne pomoći. Nastavlja se aparthejd i etničko čišćenje u Jeruzalemu, Izraelu i na Zapadnoj obali. Zločinci nikad nisu privedeni pravdi. Sve uz podršku naših i zapadnih političara, medija i ostalih moćnika.

Dolazak Eyala Sivana u Zagreb svakako je značajan događaj i ne bi ga trebalo propustiti. Na festivalu će biti prikazano nekoliko njegovih filmova. Preporučam onima koji mogu da ih pogledaju. Šteta što nije pozvan i neki palestinski redatelj, ali mislim da je Eyal Sivan kao glavni gost festivala zapravo odličan izbor.


Neki filmovi se još uvijek mogu pogledati i u Rijeci:
U Art-kinu Croatia, u suradnji s udrugom Filmaktiv, se prikazuju sljedeći filmovi:
Eyal Sivan, Specijalist [27.03. petak 17:00h]
Grupa autora, Priče o ljudskim pravima [27.03. petak 21:00h]
Eyal Sivan, Građani K [28.03. subota 19:00h]

Nekoliko linkova o aparthejdu

Mazin Qumsiyeh: Geneva understandings promote a failing apartheid solution
Palestinian leader Yasser Arafat recognized Israel on 78% of the land of Palestine in hopes of being allowed an independent state on the remaining 22%. Many "deals" since then failed because, as Amnesty International puts it, they fail to recognize the importance of human rights. The media is now trumpeting the latest in this line of agreements: the Geneva understandings. Guided by an imbalance of power, Palestinians would be asked to abrogate the right of return to their homes and lands and to recognize Israel not as a state of its citizens but as a state "for the Jewish people."

In short, this blatantly violates international law and the Universal Declaration of Human Rights. What it means is that the victims of Israeli colonialism are expected to certify that it is OK for Israel to remain the only country in the world that identifies its lands as belonging not to its citizens but to "Jewish people everywhere." This means that the Palestinians accept that Israel caused the largest remaining refugee problem in the world and can break international law and basic human rights and refuse to allow them to return to their farms, businesses, homes and lands. The Palestinians must recognize that Israel can remain the only country in the world that gives members of a particular religion, including converts, automatic rights (citizenship, land, homes, subsidies) that supercede and mostly replace those of "citizens" and native people who belong to other religions. Israel grants automatic citizenship to any individual who has one Jewish grandparent while denying citizenship to native Christians and Muslims simply for being of the wrong religion.

Israel is the only country in the world whose legitimacy does not flow from rights of self-determination of natives but Zionist claims of biblical authority. Of course there was a UN general assembly resolution in 1947 which called for partition of a native land to give 55% to Jews who at the time represented 30% of the population and most of them new settlers/colonists and owned 7% of the land. Native Jews actually were not Zionists for the most part and rejected such partition. The resolution was unfair and could not be accepted any more than Algerians were willing to split their country with French colonists. It was accomplished by much arm-twisting by the US and USSR. Yet the resolution rejected any population transfer and included internationalizing Jerusalem, an economic union and free movement of people. All these provisions where unacceptable to the Zionist movement and are denied in the Geneva accords.
...
Israel has violated over 70 UN Security Council resolutions and was protected from 35 others by US veto. Yet Israel receives billions of dollars in tax-funded aid in direct violation of US law. Speaking of "eventually" having a Palestinian demilitarized mini-state is analogous to South Africa speaking about having mini-states for blacks (what became known as bantustans or large ghettos). The only difference is that South Africa never insisted that the appointed quisling rulers of those bantustans recognize South Africa as a state "for the white people." Yet, unless annihilated (a difficult task in the 21st century), no native people has ever succumbed to oppressors, however powerful.
(napisano u prosincu 2003.)


Ronnie Kasrils: Who Said Nearly 50 Years Ago that Israel was an Apartheid State?
It needs to be frankly raised that if the crimes of the Holocaust are at the top end of the scale of human barbarity in modern times, where do we place the human cost of what has so recently occurred in Gaza and against the Palestinians since 1948 in the ‘Nakba’ (catastrophe) they have endured?
How do we evaluate the inhumanity of dropping bombs and blazing white phosphorous on civilian populations, burning people alive, gassing them in a Gaza ghetto under relentless siege with no place to run or hide. For 22 days relentless bombardment whole families vaporized before the horrified eyes of a surviving parent or child.
...
But unquestioningly, what helped tip the balance, in Vietnam and South Africa, was the force and power of international solidarity action. It took some 30 years but the worldwide Anti-Apartheid Movements campaigns - launched in London in 1959 - for Boycott, Divestment and Sanctions - not only provided international activists with a practical role, but became an incalculable factor in (a) isolating and weakening the apartheid regime (b) inspiring the struggling people (c) undermining the resolve of those states that supported and benefited from relations with apartheid South Africa, (d) generated a change of attitude amongst the South African white public generally, and political, business, professional, academic, religious and sporting associations in particular. Boycott made them feel the pinch in their pocket and their polecat status everywhere - whether on the sporting fields, at academic or business conventions, in the world of theatre and the arts they were totally shunned like biblical lepers. There was literally no place to hide from universal condemnation backed by decisive and relentless action which in time became more and more creative.

To conclude: we must spare no effort in building a world-wide solidarity movement to emulate the success of the Anti-Apartheid Movement which played such a crucial role in toppling the apartheid regime in South Africa. Nelson Mandela stated after South Africa attained democratic rule that “we South Africans cannot feel free until the Palestinians are free.” A slogan of South Africa’s liberation struggle and our trade union movement is “An injury to one is an injury to all!“ That goes for the whole of humanity. Every act of solidarity demonstrates to the Palestinians and those courageous Jews who stand by them in Israel - that they are not alone.

Israel has lost in Gaza. Whilst many Palestinians have lost their lives the Palestinians have not been conquered or cowed. Repression generates resistance and that will grow. Israeli aggression stands exposed. A turning point has been reached in humanity‘s perception of this issue. The time is ripe for us to drive home the advantage. When 150,000 Palestinians within Israel itself demonstrated against the carnage in Gaza; when Jewish women staged a sit-in in at the Israeli Consulate in Toronto; when Norwegian tram drivers stopped their transport in sympathy; when municipalities and colleges decide to divest like Hampshire college in the USA (the first that took this step against apartheid South Africa), when Durban dockworkers refused to unload a ship with Israeli cargo; joining with the countless thousands around the world, from Australia to Britain to Belgium to Canada to Cairo, Jordan, Indonesia and the USA we know the times are changing and Zionist hegemony is fast losing control. BDS represents three words that will help bring about the defeat of Zionist Israel and victory for Palestine. Like South Africa this can mean, must mean: freedom, peace, security, equality and justice for all - Muslim, Christian and Jew. That is well worth struggling for!


From Mazin Qumsiyeh's blog on apartheid life in Palestine: Wednesday 18 March 2009
I woke up today and had a great and refreshing cup of Arabic coffee and think to myself: life is still good. I checked emails; hundreds with news and views and actions and from students and from scientific colleagues and on and on. But I lingered on one email from a British volunteer who was attacked in a peaceful demonstration in Palestine and was beaten, detained, jailed and then deported by the Israeli colonial state. Excerpt:
so im back in my home town, … it was a bit unexpected being whisked away from all that i was absorbed in, stuck in jail for 4 days and then stuck on a plane back to the uk, but im getting back into the swing of things…..the palestinians know how to live and love. the folk here have been bombarded with wealth for so long that they fail to see any other plausible way of living and so take their luxury life style with a pinch of salt…give me palestine any day….sadly i've got a ten year ban on coming back so i cant even get into the west bank. i am gutted, but i will return one day.….everyday i get anxious feelings about the work i personally left uncompleted and the people i left disappointed….all the people i never got the chance to say a proper goodbye to. i never thought it would come to deportation. after my second court appearance it seemed that all would be fine if i could get a new visa, just an application for a new visa by the time of my next bail date at kiriyat arba police station in hebron. however, first the israel ministry of the interior in jerusalem told me that as i was living in bethlehem i must get a visa from the palestinian authority. so i got an application in process in bethlehem only to be told by the israeli police that this wasn’t good enough and that the matter would be transferred to israeli immigration. so they arrested and took 4 days to deport me during which time i was moved around various jails ending up in ramle amongst african refugees. this really was an eye opener. refugees held in prison, some for 3 years without any notification as to how long they might spend there. none of them had money for lawyers and none of them had a country to return to. israel was threatening most of them with deportation even though they were pleading political assylum. i was told by a few that if they returned they would likely be killed.. the lawyer that saw me told me that if i didnt hire her services i was looking at spending 3 months in jail. i knew she was lying just to make me panic and get my money. i had already been told that the british consulate would get me out in at most a week. so, you can imagine how much money she must have swindled out of these captive refugees, those with any money that is. i would love to hear from you all. take care for now, much love…”

I drove to Bethlehem University where I met a Dean in the Parking lot who was angry that the Israelis at the checkpoint delayed him for one hour demanding he dismantle the spare tire on his car (he has a Jerusalem ID and thus a yellow license plate so could drive his car unlike me with a West Bank white/green license plate). He asked them to do it themselves and search whatever they want but it is not his job to take things apart for them! Acts of civil resistance like this are done by the millions everyday in Palestine.

In a Palestinian newspaper I read that the Israeli supreme court (after delays of five years) refused a petition that requests it to issue a ruling that Muslim Holy Sites should be treated by the Israeli government just like Jewish Holy Sites (in terms of maintenance, protection etc). The court claimed in this racist ruling that it was due to difficulty for the Jewish state to determine Muslim Holy Sites (obviously there is no “difficulty” about deciding Jewish holy sites). Hundreds of mosques have already been demolished in the past 60 years and others turned into things like nightclubs and art galleries. The remaining Muslim ancient sites are pillaged, buried, ignored, etc. while Israel spends millions to maintain and build (and in some cases even fabricate) Jewish Holy Sites.

In the web version of the Israeli newspaper Haaretz, I read that Israeli leaders blamed Hamas for failure of prisoner swap and have then taken more political prisoners to pressure Hamas. A reader response caught my eyes: “This is insane what Zionists keep indulging in, an exercise of unabashed narcissism. It’s nothing more than a self-righteous sanctimonious orgy of self-gratification and self-glorification. What are they drinking in Zion to be so out there in the stratosphere? Israel murdered over 1,300 people just a month or so ago, injured over 5,000 - majority civilians and kids, and bombed 100% civilian infrastructure (since no military infrastructure exists) and Zionists got the chutzpah to talk about ‘blood on their hands’? ARE YOU KIDDING ME? To top all of that, Israel has locked up and rounded up thousands (over 11,000 to be exact) of Palestinians who today rot in prisons somewhere in the desert and their only crime was to be born NOT JEWISH. Only in Israel, POW exchanges are performed by bleeding heart puritans. Give me a break, just because a slaughterhouse is kosher doesn’t mean it’s any less bloody than non-kosher slaughterhouses. Israel has more war criminals/terrorists than Las Vegas has gamblers. It’s time for the holier than thou act to end”. Part of me wants to think the worst is yet to come here with an extreme right government in Israel. The other part of me sees the growing chorus of Jews and non-Jews engaged in telling the reality and challenging the stereotypes and racism.

In the same newspaper website edition, we learn that “During Operation Cast Lead (Gaza Invasion earlier this year), Israeli forces killed Palestinian civilians under permissive rules of engagement and intentionally destroyed their property, say soldiers who fought in the offensive….The speakers included combat pilots and infantry soldiers. Their testimony runs counter to the Israel Defense Forces' claims that Israeli troops observed a high level of moral behavior during the operation.”



Dodatno i nevezano uz Palestinu/Izrael:
US Torture: Voices from the Black Sites
For from the moment of his dramatic capture, on March 28, 2002, the man known as Abu Zubaydah slipped from one clandestine world, that of al-Qaeda officials gone to ground in the days after September 11, into another, a "hidden global internment network" intended for secret detention and interrogation and set up by the Central Intelligence Agency under authority granted directly by President George W. Bush in a "memorandum of understanding" signed on September 17, 2001. This secret system included prisons on military bases around the world, from Thailand and Afghanistan to Morocco, Poland, and Romania—"at various times," reportedly, "sites in eight countries"—into which, at one time or another, more than one hundred prisoners...disappeared. The secret internment network of "black sites" had its own air force and its own distinctive "transfer procedures," which were, according to the writers of the International Committee of the Red Cross (ICRC) report, "fairly standardised in most cases"
...
Many officials of human rights organizations, who have fought long and valiantly to bring attention and law to bear on these issues, strongly reject any proposal that includes widespread grants of immunity. They urge investigations and prosecutions of Bush administration officials. The choices are complicated and painful. From what we know, officials acted with the legal sanction of the US government and under orders from the highest political authority, the elected president of the United States. Political decisions, made by elected officials, led to these crimes. But political opinion, within the government and increasingly, as time passed, without, to some extent allowed those crimes to persist. If there is a need for prosecution there is also a vital need for education. Only a credible investigation into what was done and what information was gained can begin to alter the political calculus around torture by replacing the public's attachment to the ticking bomb with an understanding of what torture is and what is gained, and lost, when the United States reverts to it.

Ni'lin – borba za egzistenciju

Prvi dio ovog posta čini prijevod engleskog teksta Ni'lin - a Struggle for Existence koji ukratko prezentira informacije o situaciji u selu Ni'lin i problemima s kojima se suočavaju okupirani mještani tog sela. U Ni'linu se učestalo održavaju prosvjedi i direktne akcije mještana i palestinskih, međunarodnih i izraelskih aktivista protiv izgradnje zida i konfiskacije zemlje. U napadima na nenaoružane mještane i mirovne aktiviste okupacijska je vojska do sada ubila najmanje 4 nenaoružana Palestinca, uključujući 2 maloljetnika, a ranila mnoge, uključujući međunarodne mirovne aktiviste. Vojska protiv nenaoružanih i nenasilnih prosvjednika koji vojnicima ne predstavljaju ozbiljnu ili čak nikakvu prijetnju između ostalog koristi i bojevo streljivo.

Borba u Ni'linu
Selo Ni'lin postalo je poprište aktivne borbe protiv posljednje okupacijske otimačine zemlje. Učestali prosvjedi i sukobi između mještana i okupacijskih vojnika odigravaju se na mjestu gdje buldožeri uništavaju ni'linsku zemlju kako bi na njoj sagradili posljednji dio izraelskog Zida.
Lokalni Narodni odbor za otpor Zidu aparthejda mobilizirao je mještane susjednih sela i međunarodne aktiviste i organizirao nekoliko akcija protiv izgradnje Zida koja je u tijeku. Tjedni prosvjedi koji se održavaju petkom i druge akcije koje se izvode u toku tjedna usporile su izgradnju Zida i privukle znatnu pozornost javnosti na borbu koju vodi ovo selo. Akcije protiv izgradnje Zida izraelske su vlasti dočekale silom. Okupacijske su snage ranile i uhitile mnoge. Buldožeri su iščupali brojna maslinova stabla, a mnoga su stradala i u požarima koje uzrokuje ispaljivanje suzavca.
Okrutne mjere okupacijskih vlasti nisu uspjele slomiti odlučnost Ni'lina, a lokalna solidarnost između Ni'lina i okolnih sela sve više jača.

Uvod
Selo Ni'lin nalazi se na Zapadnoj obali, 25 km zapadno od grada Ramalle. Okružuje ga sedam drugih sela: Al Midia, Qibya, Shoqba, Shebteen Budrus, Deir Kades i Kharbatha Bani Hareth. Ni'lin je kroz povijest služio kao središte obrazovanja, zdravstva, gospodarstva i pružanja javnih usluga za okolna sela. Srednja škola u Ni'linu najbolja je škola na tom području i pohađaju je učenici iz nekoliko drugih sela. U Ni'linu također postoji mala bolnica, te nekoliko tvornica koje proizvode bezalkoholna pića i gumu.

Kontinuirana otimačina zemlje
Do 1948. godine mještani sela Ni'lin imali su 58 000 dunuma (580 hektara: 1 dunum=0,01 hektar) zemlje koja se prostirala sve do gradova Ramle i Lod, koji se danas nalaze unutar Zelene linije, odnosno u Izraelu. Poslije Nakbe 1948, 40 000 dunuma te zemlje pripojeno je novostvorenoj izraelskoj državi.
Nakon okupacije Zapadne obale 1967. godine, na zemlji koja pripada selu Ni'lin sagrađena su kolonistička naselja Kiryat Sefer, Mattityahu i Makabbem. Sagrađene su i nove ceste za kolonistička naselja Nili i Na'le koja se stalno šire. Ta su naselja i s njima povezana aparthejdska infrastruktura oteli dodatnih 8000 dunuma zemlje selu Ni'lin. Štoviše, na tom je području postavljena okupacijska vojna baza i nekoliko vojnih kontrolnih točaka.
Zbog ovih je konfiskacija selu Ni'lin ostalo tek 10 000 od njegovih prvotnih 58 000 dunuma zemlje. Izgradnja Zida aparthejda na zapadnoj strani sela i vojne baze na južnoj strani Ni'linu će oteti dodatnih 2500 dunuma zemlje.
Zatvaranjem glavnog ulaza u selo, kako bi se on zamijenio tunelom koji prolazi ispod odvojene ceste koju smiju koristiti samo izraelski kolonisti, od sela Ni'lin bit će konfiscirano još dodatnih 200 dunuma zemlje. Zahvaljujući ovom potezu Ni'lin će biti pretvoren u zatvor, a okupacijske će snage tunel koji vodi do sela moći otvarati i zatvarati ovisno o svom raspoloženju.
Zahvaljujući svemu ovome, selu će u konačnici ostati samo 2300 dunuma zemlje, uključujući zemlju na kojoj su sagrađene kuće. Zemlja koju izraelske vlasti namjeravaju konfiscirati uključuje najplodnija poljoprivredna zemljišta i stotine maslinovih stabala.

Pokušaji polaganog raseljavanja stanovništva
1948. u selu Ni'lin živjelo je 2500 stanovnika. Danas, 60 godina kasnije, u Ni'linu živi oko 5000 ljudi. Prema normalnoj stopi prirasta stanovništva ta bi brojka trebala biti 5 puta veća. No stalne konfiskacije zemlje, siromaštvo i nezaposlenost kao njihove posljedice, te ograničenja kretanja doveli su do stalnog i prisilnog raseljavanja stanovništva. Mnogi nisu imali drugog izbora nego da napuste selo u potrazi za poslom.

Uništavanje i kolonizacija arheološke baštine
U Ni'linu se nalazi nekoliko arheoloških nalazišta iz kanaanskog doba, uključujući nalazište al-Natof koje je staro nekoliko tisuća godina, nalazište Zebda, špilje Shoqba, te dvorce i građevine koji su pet puta stariji od izraelske okupacije. Ovi su lokaliteti globalna kulturna baština, a Izrael ih svakodnevno uništava izgradnjom Zida ili ih nastoji staviti pod svoju kontrolu.

Tunel koji će zarobiti Ni'lin
Izraelska je vojska mještane sela obavijestila da na zapadnom ulazu u Ni'lin namjerava izgraditi novi tunel. U tu će svrhu vojska konfiscirati oko 150 dunuma zemlje koja pripada selu. Sadašnji ulaz će se zatvoriti, a umjesto njega mještani će koristiti tunel koji će biti sagrađen ispod Ceste 446.
Prvi cilj koji izraelske vlasti izgradnjom ovog tunela nastoje postići je kontrola nad životom 5000 stanovnika Ni'lina i odsijecanje njihovih veza s okolnim selima i Ramallom. Tunel će biti izgrađen na najplodnijoj zemlji sela i zbog njegove izgradnje stotine maslinovih stabala, koje su lokalnim mještanima izvor preživljavanja, bit će uništene.
Tunel će selo podijeliti na dva dijela: gornji i donji Ni'lin. Na jednoj strani 1000 stanovnika koji žive u gornjem Ni'linu bit će izolirani i neće moći ući u donji Ni'lin. Bit će odsječeni od zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga, od svojih prijatelja, poznanika i rodbine. Njihovo će kretanje ovisiti o raspoloženju izraelskih vojnika koji će otvarati vrata prema gornjem Ni'linu svaki dan na 45 minuta, kao što je to već slučaj u Jayyousu i drugim selima na Zapadnoj obali.
Drugi cilj izgradnje tunela je uništavanje gospodarstva u Ni'linu, a treći izolacija poljoprivrednika od njihovog poljoprivrednog zemljišta.

Krađa vodenih resursa
Privatna izraelska vodovodna tvrtka „Mekorot“, koja od 1967. godine uz ovlaštenje izraelske vojske kontrolira vodene resurse u zapadnom dijelu šireg područja Ramalle, zapravo krade vodu Palestincima i potom im je ponovo prodaje po neopravdano visokim cijenama. Ni'lin i okolna sela dodatno se snabdijevaju vodom iz bunara i izvora koji se nalaze su selu Shebteen. Međutim, izraelska vojska kontrolira čak i količinu vode koju mještani mogu izvući iz ovih izvora. Za to vrijeme, izraelskim kolonistima koji žive u okolnim kolonističkim naseljima na raspolaganju je četiri puta više vode nego Palestincima, a plaćaju je pet puta jeftinije od Palestinaca, koji su vlasnici tih vodenih resursa. U palestinskim selima često ljeti nastupaju ozbiljne nestašice vode jer Izrael prekida snabdijevanje tih sela vodom, čime mještane prisiljava da kupuju spremnike vode po visokim cijenama.

Aparthejdske ceste
Izraelska je vojska tijekom godina stotine dunuma ni'linske zemlje klasificirala kao „Zonu C“, čime je na toj zemlji omogućena izgradnja Obilaznice 446. Službeni izgovor kojim se nastoji opravdati ovu konfiskaciju i izgradnju je da će te ceste povezivati Ni'lin s okolnim selima. Međutim, od 2003. Palestincima je zabranjeno da te ceste koriste. Umjesto toga, Obilaznica 446 međusobno povezuje tri kolonistička naselja na tom području. Izrael sada planira izgraditi još jednu odvojenu cestu samo za koloniste na sjevernoj strani sela i njome povezati ta kolonistička naselja s Tel Avivom, što će značiti da će sela Ni'lin, Qebya i Budrus izgubiti još zemlje. Izgradnjom ove nove ceste okupacijske će vlasti također izolirati sela na tom području jedna od drugih; ovaj novi izraelski plan će 9 zapadnih sela izolirati u tri geta i zatvora.

Kolonistička naselja
Nakon izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967. godine uzastopne okupacijske vlade vodile su politiku konfisciranja zemlje za izgradnju kolonističkih naselja, aparthejdskih cesta i vojnih baza.
Selo Ni'lin doživjelo je konfiskaciju svoje zemlje za izgradnju 5 izraelskih kolonističkih naselja koja su se proširila na 1963 dunuma, 13,3% preostale zemlje u Ni'linu. U tim naseljima živi više od 40 000 izraelskih kolonista.
Selo također pati zbog istjecanja otpadnih voda iz izraelskih kolonističkih naselja poput Hashmona'ima i naselja koja se nalaze unutar Zelene linije na ni'linsku zemlju. Otpadne vode presijecaju rijeku Ad Doyeh koja odvaja selo Ni'lin od sela Al Midya (južno od Ni'lina).

Rušenje kuća
Od 1967. okupacijska vojska svaki dan čini zločine i krši ljudska prava Palestinaca: ubija, ranjava i uhićuje Palestince, otima zemlju itd. Ova kršenja uključuju i rušenje kuća pod izgovorom da vlasnici nemaju potrebne građevinske dozvole, unatoč činjenici da su te kuće sagrađene na Zapadnoj obali.
U proteklih nekoliko godina okupacijske snage uništile su pet kuća u okolnim selima. Vojska je nedavno 20 obitelji u selu Almed obavijestila da će im kuće biti srušene jer su sagrađene bez dozvola, ponovo unatoč činjenici da su sagrađene na zemlji koja je u vlasništvu tih obitelji.

Gušenje ekonomije
Stopa nezaposlenosti naglo je porasla u proteklih nekoliko godina, što je izravna posljedica konfiskacije zemlje, blokiranja kretanja i opsade. Sada je više od 80% mještana ovisno o plaći koju zarade u izraelskim radionicama i tvornicama. Trenutna izraelska politika zatvaranja granica i cesta, obustava izdavanja dozvola Palestincima da prelaze Zelenu liniju, izgradnja Zida rezultirale su stopom nezaposlenosti od oko 60% (još nema službenih podataka). Ako Zid bude dovršen, za većinu mještana bit će još teže doći do posla preko Zelene linije, a stopa nezaposlenosti dodatno će porasti. Izraelske vlasti poljoprivrednu zemlju, koja je primarni izvor prihoda mještana Ni'lina i okolnog područja, i dalje konfisciraju u korist okolnih kolonističkih naselja. Zahvaljujući tome mještani su ostali bez sigurnog izvora prihoda, a selo je iz žitnice pretvoreno u gladno stanovništvo.
Ipak, otimanje zemlje i vlasništva samo je ojačalo odlučnost zajednice u Ni'linu da nastavi pružati otpor sve dok selu Ni'lin ne bude vraćena njegova zemlja, a mještanima Ni'lina i ostalim stanovnicima Palestine njihovo dostojanstvo i pravda.


Linkovi Palestina/Izrael:
RIJEKA I PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA ZA DJECU GAZE
Kad je UNICEF sredinom siječnja u Hrvatskoj uputio apel za pomoć djeci u Gazi, Grad Rijeka je među prvim donatorima priskočio u pomoć donacijom od 100.000,00 kuna, a svoju je pomoć osigurala i Primorsko-goranska županija u iznosu od 30.000,00 kuna. Dosad je za djecu Gaze prikupljeno 170.000,00 kuna, a ta će sredstva biti utrošena na pružanje humanitarne i medicinske pomoći te za obnovu razrušenih škola i nastavak školovanja što većeg broja djece u pojasu Gaze.

Falling into the moral abyss
Still, there are many Americans who do know the score and fail to speak out. This is particularly true with Gentiles. Let's face it, although Jews make up only a few percent of the US population, the bulk of the outspoken critics of Israeli policy in this country seem to be Jewish-Americans. It may be that Gentiles are afraid to speak out for fear of being labeled "anti-Semitic," but I say that as long as you are not anti-Semitic then you should not be afraid. In fact, if you are a true friend of the Israeli people then you should stand with those in their beleaguered peace movement. ... Most of our members of Congress (and here is the big surprise!) are too self-serving to care about the impact of their votes so long as it helps them raise money for their next election. They are the kind of "friends" Israel's mother should have warned it against -- if only we were Israel's mother. ... We must condemn Israel's attack on Gaza. I know that it is customary for many to equally condemn both sides whenever violence flares up in the conflict, but there is nothing equal between the two sides. The Palestinians have for decades been subjected to occupation, disappropriation, assassination and siege, always with massive suffering to civilians, and are expected to accept it without lifting a finger. Should the Palestinians put up any resistance, Israel feels free to launch any scale of attack, secure in the knowledge that at most it will be subject to calls for "restraint" and condemnation of violence on "both sides." While I do not like the rockets that get fired from Gaza, as long as we as Americans provide the military, financial and diplomatic support that makes the Israeli occupation and siege possible I feel that we as Americans are in no position to condemn the Palestinian resistance. Remember, we as a society idolize our own forefathers who fought a violent resistance against British colonial rulers who paled in comparison in terms of brutality and repression to those the Palestinians face. Our government must withdrawal all support from Israel and instead should deliver desperately needed humanitarian aid directly into Gaza. With the US heading into the biggest economic crisis of our lifetimes, the Israeli government must realize that it cannot take American financial and military aid for granted. The Palestinians have offered so many concessions. Israel needs to accept their generous offer before it falls headlong into the abyss.

Union urges immediate boycott following Gaza university bombing
Today, at the height of the lethal Israeli assault against the Palestinian people in Gaza, we are met with deafening silence emanating from the Israeli academy. Does it condone the murderous bombing campaign that its government is carrying out in the name of all Israelis? Are the members of the academy dutifully preparing for the reserve call-up just approved by their government, ready to serve in the death squads committing war crimes around the clock? Are Israeli universities willing to call for an end to the occupation? Are they going to cut their organic and deep-rooted ties with the military-security establishment? There is no doubt that the aggression against the Gaza Strip has reached horrendous proportions, described by many international public figures as constituting war crimes and a continuation of the ethnic cleansing unleashed 60 years ago. We urge academics around the world to intensify their boycott of Israeli academic institutions, and to isolate the Israeli academy in international forums, associations of academics, and other international venues. Israeli academic institutions are complicit in the entrenched system of oppression practiced by the Israeli state, and their silence at this critical moment is only the most vociferous indicator of this complicity.


Jedan komentar nevezano uz Palestinu/Izrael:
U Nedjeljom u 2 na HRT-u 22. ožujka 2009. gost Žarko Puhovski između ostalog je rekao:
1. da budući da su žrtve partizanskih ratnih zločina pobijene prije donošenja Konvencije o genocidu da zato 1945. nije bilo moguće počiniti genocid i
2. da bi u Hrvatskoj bilo teško dokazati genocid tijekom velikosrpske agresije ne samo zbog malog broja žrtava, nego jer su ubijani npr. i Srbi u Vukovaru.
Da je ijedna od ovih Puhovskovih teza točna, tada se ni genocid nad Židovima, Srbima i Romima ne bi „mogao dogoditi“ jer se dogodio u NDH prije 1945. i jer je ustaški režim ubijao i nepodobne Hrvate.
Ne zauzimam stajalište da je u bilo kojem od ova dva slučaja (1945. i 1990-tih) doista i počinjen genocid (jer ne znam dovoljno o tim zločinima), no ako nije počinjen, to sigurno nije iz ova dva „razloga“ koje je Puhovski bez ikakve logike i iz samo njemu poznatih razloga u toj emisiji izmislio.


Ostali linkovi:
Policija silom razbila studentske prosvjede u Barceloni
EU je policijska država, a ne „demokracija“.

Studentski prosvjedi u Barceloni
This morning the Mossos D'Esquadra (catalonian police) have entered the historical building in the University of Barcelona, the rectorate, to evict it violently. they have charged brutally against people that were peacefully concentrating in front of the building. This morning, between 5:30 and 5:45 12 police vans have arrived, they have evicted the occupied rectorate by force and making use of violence. Outside the building people have made a peaceful concentration, students, professors, workers in the university, media and citizens. Police have charged brutally against all these people, turning the centre of Barcelona into a police state. It seems that there have been 17 people arrested and more than 100 people injured.

"Reclaim your Education - Global Week of Action 2009"
The loose network of struggling groups from around the world calling itself "International Students Movement" decided to call for a "Global Week of Action 2009" in April (20/04 - 29/04).

Izraelska vojska teško ranila američkog mirovnog aktivista u Ni'linu

Američki državljanin i mirovni aktivist Tristan Anderson (37) iz Oaklanda u Kaliforniji teško je ranjen u petak, 13. ožujka 2009. u selu Ni'lin na Zapadnoj obali. Izraelski su vojnici Tristana u glavu pogodili patronom suzavca pri čemu je on zadobio teške povrede čela i desnog oka. Nakon što je pogođen Tristan je izgubio svijest i jako je krvario iz usta i nosa. Patronu koja je pogodila Tristana direktno su u njega ispalili izraelski vojnici s udaljenosti od oko 60 metara. Tristan je u bolnici u Izraelu odmah podvrgnut operaciji u kojoj su mu odstranjeni dio čeonog režnja i komadići smrskanih kostiju. Nakon što je Tristan pogođen, izraelski su vojnici nastavili ispaljivati suzavac na prosvjednike, a kad su stigla kola hitne pomoći, izraelski ih vojnici 5 minuta nisu htjeli pustiti kroz kontrolnu točku koja se nalazi izvan sela.

Izraelska je vojska počela koristiti patrone suzavca velike brzine u prosincu 2008. Te se crne patrone mogu ispaljivati s udaljenosti veće od 400 metara i teže 130 grama. Ove patrone suzavca ne proizvode zvuk prilikom ispaljivanja i nemaju dimni trag, pa su zbog svoje velike brzine i nečujnosti izrazito opasne i prouzročile su brojne ozljede, uključujući jednog ranjenog Palestinca kojem je u napadu ovim oružjem slomljena noga u siječnju 2009.

Tristanova djevojka Gabrielle, koja je bila s njim kad je pogođen, izjavila je da je vojska na prosvjednike izravno ispaljivala suzavac i dok su spašavali teško ranjenog Tristana; suzavac je padao pod njihovim nogama dok su Tristana stavljali na nosila. Potom jedan izraelski vojnik nije htio pustiti kola hitne pomoći da prođu. Za to se vrijeme Tristanovo stanje pogoršavalo. Na kontrolnoj točki proveli su 15 minuta jer „palestinskim kolima hitne pomoći nije dopušteno da ulaze u državu Izrael iz Zapadne obale“. Tristan je užasno krvario i život mu je bio u opasnosti, no nakon nekog vremena pojavila su se izraelska kola hitne pomoći i Tristan je bio prebačen iz palestinskih u izraelska kola koja su ga zatim odvezla u bolnicu gdje je odmah operiran.

Tristan je 14. ožujka bio na uređajima za umjetno održavanje na životu i pod lijekovima u bolnici Tel Hashomer u Izraelu. Stanje mu je stabilno, ali je bio bez svijesti, a liječnici su nastojali postići da se njegov mozak nakon operacije što više odmara. Tristan je u subotu 14. ožujka još uvijek bio bez svijesti, pod nadzorom 24 sata i prebačen je na odjel za intenzivnu njegu. Njegova je obitelj vrlo zadovoljna tretmanom koji mu je pružen u izraelskoj bolnici Tel Hashomer. Njegovi su roditelji krenuli na put za Izrael.

15. ožujka Tristanova je djevojka Gaby javila da je Tristanu puno bolje, da je na traženje liječnika podigao dva prsta, prepoznaje Gaby i može joj stisnuti prste kao odgovor na postavljena pitanja, počeo je micati prstima na nogama i gornjim dijelom tijela. Očekuje se da će mu se sada stanje jedno vrijeme naizmjence poboljšavati i pogoršavati, no obitelj se sada nada da će se Tristan oporaviti. Kad mu stanje bude dovoljno stabilno prebacit će ga u SAD. 18. ožujka Gaby je javila se Tristanovo stanje iz dana u dan poboljšava, no još uvijek nije poznato kolika su trajna oštećenja na njegovom mozgu. U bolnici s njim su djevojka Gaby i njegova majka, a i drugi se ljudi okupljaju, donose hranu i dolaze poželjeti brzi oporavak.

Tristan Anderson pogođen je tijekom napada izraelske vojske na nenaoružane prosvjednike koji su prosvjedovali protiv izgradnje izraelskog zida u palestinskom selu Ni'lin. Jednog mještanina Ni'lina vojnici su tijekom prosvjeda bojevim streljivom pogodili u nogu.

Mještani sela Ni'lin protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida na svojoj zemlji redovito prosvjeduju. Kad izraelske vlasti dovrše svoj zid selo Ni'lin će ostati bez otprilike 2500 dunuma poljoprivrednog zemljišta. 1948. selo Ni'lin imalo je 57 000 dunuma, 1967. ta je površina smanjena na 33 000 dunuma. Trenutno selo Ni'lin ima 10 000 dunuma, a Izrael će mu izgradnjom svog ilegalnog zida oteti još 2500 dunuma.

Izraelske su snage u prosvjedima protiv konfiskacije njihove zemlje do sada ubile 4 mještana Ni'lina, uključujući 2 maloljetnika. 29. srpnja 2008. izraelski su vojnici ubili Ahmeda Mousu (10) pogodivši ga bojevim streljivom u čelo. Slijedeći dan, vojnici su Yousefa Amiru (17) dva puta pogodili gumom presvučenim čeličnim metcima zahvaljujući čemu je kod Yousefa nastupila smrt mozga. Yousef Amira umro je tjedan dana kasnije, 04. kolovoza 2008. Arafat Rateb Khawaje (22) je treći stanovnik Ni'lina kojeg su ubile izraelske snage. 28. prosinca 2008. pogodili su ga bojevim streljivom u leđa. Istog je dana u glavu bojevim streljivom pogođen Mohammed Khawaje (20) zbog čega je i kod njega nastupila smrt mozga. Mohammed Khawaje je umro 3 dana kasnije u bolnici u Ramalli.

Izraelska je vojska od početka svoje agresije na Pojas Gaze 27. prosinca 2008. protiv nenaoružanih prosvjednika u nekoliko sela na Zapadnoj obali počela koristiti nove vrste oružja. Osim novih i opasnijih patrona suzavca vojska sada koristi i 22-kalibarski bojevi metak koji se ispaljuje iz puške Ruger i prilikom ispaljivanja ne proizvodi nikakav zvuk. Metak se može čuti samo kako prolazi kroz zrak, zahvaljujući malom kalibru lako ulazi u tijelo i tamo uzrokuje unutarnje krvarenje. Do sada je 20 ljudi, uključujući švedsku aktivisticu, pogođeno ovim metcima u selima Bi'linu, Ni'linu i Budrusu na Zapadnoj obali. Nekoliko ljudi tim je metcima pogođeno u koljena, jedan je prosvjednik ranjen u nogu, a nekoliko ih je pogođeno u želudac.

30. siječnja 2009. izraelske su snage bojevim streljivom pogodile 2 ljudi u selu Ni'lin na Zapadnoj obali, uključujući švedsku mirovnu aktivisticu Ulriku Andersson (31). Ulriku je izraelski vojnik s udaljenosti od otprilike 50 metara pogodio 0.22-kalibarskim bojevim metkom u nogu tijekom tjednih prosvjeda protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida u selu Ni'lin na okupiranoj Zapadnoj obali. Metak je ušao i izašao kroz njenu desnu potkoljenicu. Očevici tvrde da je prosvjed zapravo već završio kad je izraelska vojska otvorila vatru i ranila Ulriku i jednog 19-godišnjeg prosvjednika koji je pogođen, također 0.22 kalibarskim metkom, u stopalo.

Samo 3 dana od Tristanovog ranjavanja, 16. ožujka, obilježena je godišnjica pogibije 23-godišnje američke mirovne aktivistice Rachel Corrie, koju je 16. ožujka 2003. izraelska vojska ubila namjerno je pregazivši Caterpillar buldožerom dok je nenasilnim metodama pokušavala spriječiti rušenje jednog palestinskog doma u Rafahu u Pojasu Gaze. Povodom 6. obljetnice njene smrti Rachelini roditelji Cindy i Craig Corrie objavili su izjavu u kojoj pozivaju na solidarnost s Tristanom i njegovom obitelji, te sa obiteljima 4 Palestinaca koje je na prosvjedima u selu Ni'lin ubila izraelska vojska.

Cindy i Craig Corrie posjetili su Pojas Gaze 07. ožujka 2009. u izaslanstvu od 58 žena i muškaraca iz udruge Code Pink iz SAD-a. Predstavnici Code Pinka su razgledavali i upoznavali se sa strašnim i neopisivim posljedicama koje su izraelska nečovječna razaranja i ratni zločini za sobom ostavili u Pojasu Gaze i na preživjelim stanovnicima tog područja. Palestinci i međunarodni aktivisti upozorili su ih da na snazi nije nikakav prekid vatre, a u to su se i sami uvjerili budući da su izraelske bombe po pograničnom dijelu Pojasa Gaze nastavile padati kad su dolazili i napuštali to područje.

Što se tiče istrage ubojstva Rachel Corrie, stajalište je američke vlade da ni 6 godina nakon njene smrti, temeljita, transparentna i nepristrana istraga tog događaja, koju je obećala izraelska vlada, nije provedena ni pokrenuta. U američkom ministarstvu vanjskih poslova tvrde da stalno od izraelske vlade traže da se provede puna i transparentna istraga Racheline pogibije, no izraelska vlada se na te zahtjeve oglušuje i ne odgovara. Roditelji Rachel Corrie u svojoj su izjavi povodom 6 godina od ubojstva svoje kćeri pozvali predsjednika Obamu, državnu tajnicu Clinton i članove američkog Kongresa da zatraže i osiguraju da će zločini koje je izraelska vojska nedavno počinila u Pojasu Gaze i napad na Tristana biti istraženi i procesuirani od strane izraelske vlade i u skladu s odgovarajućim međunarodnim i američkim zakonima, te od njih zatražili da odmah i uporno djeluju kako bi izraelska vojska prestala prolaziti nekažnjeno i prisile je da odgovara za zlodjela koja je počinila.

Dodatno:
Izraelska vojska je 28. prosinca 2008. u Ni'linu ubila 2 nenaoružanih prosvjednika
Izraelske su snage 28. prosinca 2008. u selu Ni'lin ubile 1 Palestinca, a drugi je teško ranjen i u kritičnom je stanju. Vojnici su na prosvjednike, koji su prosvjedovali protiv izraelskog pokolja u Gazi, otvorili vatru. Arafat Rateb Khawaje (22) pogođen je u leđa bojevim streljivom od čega je istog dana u 14:45 i preminuo u bolnici u Ramalli. Izraelski su vojnici također u čelo izbliza pravim metkom pogodili 20-godišnjeg Mohammeda Kasima Khawaju koji je u kritičnom stanju prebačen u bolnicu u Ramalli. Još je jedan palestinac pogođen bojevim streljivom tijekom prosvjeda, no njegove ozljede nisu kritične. Izraelski aktivist Jonathan Polack je izjavio da je 5 izraelskih vojnika s udaljenosti od 15 metara otvorilo vatru i pravim mecima pucalo na oko 15 palestinskih mladića pri čemu je jedan prosvjednik pogođen u leđa, drugi u čelo, a treći u nogu. (Mohammed Khawaja preminuo je od zadobivenih ozljeda 3 dana kasnije.)

Dozens of injuries in West Bank anti-Wall protests
Desetci ranjenih u prosvjedima protiv izraelskog zida na Zapadnoj obali
U petak 13. ožujka 2009. u prosvjedima u nekoliko sela na Zapadnoj obali osim Tristana Andersona ozlijeđeni su još desetci drugih ljudi. Osim u Ni'linu prosvjedi su isti dan održani u Jayyousu, Bi'linu, Ma'sari i Burinu. U Ni'linu je oko 500 ljudi sudjelovalo u prosvjedu protiv konfiskacije zemlje u tom selu. Vojnici su napali prosvjednike, a kasnije i selo u kojem su ispalili na stotine patrona suzavca, gumenih metaka i zvučnih bombi. Sukobi između palestinskih mladića i izraelskih vojnika su trajali do rano navečer i u njima je ozlijeđeno 4 osoba. Stotine prosvjednika prosvjedovale su u selu Bi'lin protiv otimačine zemlje u tom selu i pozivale na oslobođenje političkih zarobljenika. U tom je prosvjedu ozlijeđeno 5 mladića u dobi između 15 i 22 godine, a desetci prosvjednika su imali poteškoća zbog udisanja suzavca. Tijekom prosvjeda u al-Ma'sari vojnici su pretukli 4 Palestinaca, uključujući dječaka od 12 godina. Sva četvorica prebačeni su u bolnicu u Betlehemu. U Jayyousu su izraelski vojnici pokušali spriječiti tjedni prosvjed ušavši u to selo i nametnuvši policijski sat prije podneva. U 11 sati 3 terenska vozila s vojnicima ušla su u selo. Vojnici su ispaljivali zvučne bombe i suzavac na mještane koji su pokušavali doći u lokalnu džamiju na džumu. Vojnici su preko megafona u selu proglasili policijski sat. Lokalni mladići na to su odgovorili gađajući vojnike kamenjem, a sukobi između prosvjednika i vojnika nastavili su se cijeli dan. Potom je u selo ušlo mnogo dodatnih terenskih vozila, a vojnici su ponovo okupirali 2 kuće u selu. 2 mladića ranjena su gumom presvučenim čeličnim metcima. U selu Burin, jugozapadno od Nablusa, mještani su također organizirali prosvjed protiv konfiskacije njihove zemlje za naseljavanje ilegalnih izraelskih kolonista.

1 March 2009: B'Tselem demands that judge advocate general prohibit use of Ruger rifle to disperse demonstrators
B'Tselem traži zabranu uporabe puške Ruger protiv prosvjednika (01. ožujak 2009.)
Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem još je prije 01. ožujka 2009. od izraelskih sudskih vlasti tražila da vojsci narede da prestane koristiti pušku Ruger kako bi rastjerala prosvjednike. Vojska je tijekom posljednjih nekoliko tjedana ponovo protiv prosvjednika na Zapadnoj obali počela koristiti pušku Ruger koja ispaljuje 22-kalibarske bojeve metke zahvaljujući čemu su ranjeni brojni Palestinci u selima Ni'lin, Bil'in, Jayyus, Bitunya i Budrus na Zapadnoj obali i najmanje 1 strana državljanka. Većina žrtava lakše su ili umjereno ranjene u ruke ili noge.
Izraelske su sudske vlasti 2001, nakon što je paljbom iz Ruger puške ubijeno nekoliko djece u Pojasu Gaze, naredile vojsci da prestane upotrebljavati to oružje. Jedan je viši vojni dužnosnik tada rekao da je „pogreška bila u tome što je Ruger postao sredstvo za rastjerivanje prosvjednika“ dok je ta puška zapravo oružje kao i svako drugo. 10. siječnja 2009, nakon što je vojska ponovo počela koristiti ovo oružje, jedan je dužnosnik izraelske vojske za Ha'aretz izjavio da je Ruger manje smrtonosan od 'gumenih metaka'.
B'Tselem upozorava da je uporaba bojevih metaka na prosvjednike koji ne ugrožavaju živote vojnika protuzakonita. Takvo se oružje smije koristiti samo kad su životi u stvarnoj i neposrednoj opasnosti i kad nisu dostupna druga sredstva kojima bi se uklonila stvarna prijetnja.
Posljednjih je godina također mnogo Palestinaca ubijeno ili ranjeno gumom presvučenim metalnim metcima, u mnogim slučajevima nekontroliranom i protuzakonitom upotrebom takvih metaka od strane vojnika i policije. Protuzakonitu uporabu gumom presvučenih metaka predstavlja pucanje izbliza, pucanje na djecu i pucanje u gornji dio tijela. Izraelske sigurnosne snage na sve ove načine koriste gumom presvučene metalne metke jer gotovo nikad ne odgovaraju za njihovu protuzakonitu uporabu i jer često uporabu takvih metaka vojnicima naređuje ili odobrava zapovjednik. Isto vrijedi i za pušku Ruger, koja predstavlja još veću opasnost za ljudske živote, jer se radi o pravom streljivu. B'Tselem je pozvao na potpunu zabranu uporabe bojevog streljiva, uključujući pušku Ruger, protiv nenaoružanih prosvjednika koji ne ugrožavaju živote vojnika, kako bi se spriječile nove teške ozljede i ubojstva na Zapadnoj obali.

Snimke i slike s prosvjeda za Tristana u San Franciscu i Londonu

Starhawk Speaks to San Francisco Rally in Solidarity with Tristan and Palestine

VIVA PALESTINA

(još slika konvoja)

14. veljače 2009, na Valentinovo, iz Londona je za Pojas Gaze krenuo povijesni britanski humanitarni konvoj Viva Palestina s pomoći namijenjenom za stanovnike Pojasa Gaze.

Humanitarni konvoj Viva Palestina, koji su organizirali obični građani Velike Britanije, činilo je više od 100 vozila, a u njemu je sudjelovalo više od 300 aktivista. Vrijednost prikupljene pomoći koju su donirali građani Velike Britanije, ali i građani iz 35 drugih zemalja, prešla je iznos od milijun britanskih funti. U konvoju je putovalo više od 12 kola hitne pomoći, brojni kombiji i kamioni, jedna vatrogasna kola i veliki generator koji bi strujom mogao snabdijevati malu bolnicu ili školu u Pojasu Gaze.

Konvoj Viva Palestina najveći je kopneni britanski konvoj koji je prošao sjevernom Afrikom od 2. svjetskog rata. Konvoj je kroz Francusku, Španjolsku, Maroko, Alžir, Tunis, Libiju i Egipat 23 dana putovao do graničnog prijelaza Rafah u Pojasu Gaze gdje je 09. ožujka 2009, na rođendan proroka Muhameda, uspješno probio ilegalnu i nehumanu izraelsku blokadu.

U Maroku, Alžiru, Tunisu, Libiji i Egiptu ljudi su izašli na ulice i dočekivali konvoj, te aktivistima dijelili hranu, vodu, sokove i izrazili podršku, a organizirani su i službeni dočeci i proslave. Alžir i Maroko su povijesno pristali otvoriti svoju 15 godina zatvorenu granicu kako bi britanski konvoj s pomoći za Palestince mogao proći. Oko 100 dodatnih kamiona s humanitarnom pomoći, kola hitne pomoći i jedna vatrogasna kola koje su donirali Libijci pridružilo se britanskom konvoju Viva Palestina u Libiji.

U Egiptu konvoj nije ulazio u Kairo i naišao je na probleme s egipatskim vlastima na prijelazu Rafah, jer su egipatske vlasti htjele da dio konvoja u Gazu uđe kroz granične prijelaze koje kontrolira Izrael. Sudionici konvoja odbili su takvu mogućnost inzistirajući da u Pojas Gaze uđu kroz granični prijelaz Rafah između Egipta i Pojasa Gaze.

Egipatske su vlasti također četvorici sudionika konvoja prethodno odbile dopustiti da uđu u Egipat, pa su se oni morali vratili kući, dok su njihova vozila preuzeli drugi aktivisti iz konvoja. Između sudionika konvoja i egipatske policije izbili su i sukobi, a na kraju egipatske vlasti u Pojas Gaze nisu pustile vatrogasna kola, ribarski brodić i generator inzistirajući da oni u Pojas Gaze uđu kroz neki od graničnih prijelaza koje kontrolira Izrael.

Konvoj je na kraju uspješno probio ilegalnu, zločinačku i nečovječnu blokadu Pojasa Gaze i ušao na to područje kroz prijelaz Rafah 09. ožujka 2009.

Pomoć u vrijednosti većoj od 1 milijun britanskih funti su prikupili obični građani Velike Britanije, obitelji, škole, džamije i crkve, a ne vlada i državne institucije. George Galloway, britanski parlamentarac i glavni organizator i vođa konvoja izjavio je da dok su britanska vlada i Toni Blair prijatelji Izraela, britanski narod i aktivisti u konvoju poručuju da su oni prijatelji Palestine, te naglasio da su prijatelji Palestine brojniji. George Galloway pozvao je građane drugih zemalja da organiziraju slične humanitarne konvoje rekavši kako je, da bi se probila i ukinula ilegalna izraelska blokada Gaze, potrebno da iz svake zemlje u Gazu stigne barem jedan ovakav konvoj.

07. ožujka uz dopuštenje egipatskih vlasti u Pojas Gaze je kroz prijelaz Rafah ušao i škotski humanitarni konvoj Justice for Palestine. U tom je konvoju bilo 20 aktivista i 10 vozila s lijekovima i medicinskom opremom za Palestince u Pojasu Gaze. Prije škotskog konvoja, u Pojas Gaze isti je dan ušlo 60 američkih mirovnih aktivistkinja koje su na Međunarodni dan žena došle izraziti podršku i solidarnost sa ženama u Pojasu Gaze, te pozvale na ukidanje izraelske opsade.

Sudionici Viva Palestina konvoja 14. su ožujka napustili Gazu, no obećali su da će organizirati još konvoja i vratiti se da ponovo probiju izraelsku nečovječnu blokadu. Nakon nekoliko dana razgledavanja posljedica izraelskih razaranja i ratnih zločina u Pojasu Gaze aktivisti konvoja krenuli su iz Pojasa Gaze za Egipat, odakle su avionima otputovali kući u Veliku Britaniju. Sva su vozila ostavljena u Pojasu Gaze kako bi ih koristili Palestinci kako je i planirano. Neki aktivisti iz konvoja ostali su u Pojasu Gaze.

U noći između 10. i 11. ožujka, za vrijeme dok su aktivisti konvoja Viva Palestina još bili na tom području, izraelska je vojska ponovo bombardirala Pojas Gaze. U bombardiranjima je ubijeno 8 Palestinaca. I slijedećih dana izraelska je vojska nastavila bombardirati ribarske brodiće i tunele u Pojasu Gaze.

Na svoju sramotu britanski mediji prešutjeli su i cenzurirali ovu povijesnu humanitarnu akciju koju su organizirali i izveli obični britanski građani. Umjesto toga policija je dan uoči polaska konvoja bez razloga u sklopu svoje „antiterorističke“ akcije uhitila 9 aktivista konvoja i pustila ih tek nakon nekoliko dana bez ikakvih optužbi, a šestorica njih su se kasnije u Tunisu ipak uspjela priključiti konvoju sa 3 vozila puna humanitarne pomoći, lijekova, dječjih igračaka i odjeće. No, ova je priča poslužila britanskim medijima za blaćenje konvoja i aktivista, čime su ne samo nanijeli štetu ugledu aktivista i konvoja, nego i zastrašivali muslimansku zajednicu u Velikoj Britaniji kako bi je odvratili od sudjelovanja u ovakvim humanitarnim akcijama, a donacije za konvoj opale su nakon senzacionalističkih naslova u medijima za 80%.

Osim ovih uhićenja mediji se u Velikoj Britaniji gotovo uopće nisu bavili konvojem koji je zasigurno bio vrijedan praćenja i koji je između ostalog, osim što je bio najveći kopneni britanskih konvoj u sjevernoj Africi nakon 2. svjetskog rata, otvorio i marokansko-alžirsku granicu po prvi puta u posljednjih 15 godina.

BBC, Guardian, Independent... svi su gotovo ili u potpunosti prešutjeli priču o hrabrim i humanim britanskim građanima koji su se sami organizirali, prikupili pomoć i krenuli na dug i težak put kako bi pružili malo utjehe i nade zarobljenim Palestincima u Gazi i predali im humanitarnu pomoć. Konvoj su dijelom pratili mediji u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Kanadi i drugim zemljama, ali u Velikoj Britaniji svega pokoji lokalni medij je prepoznao da se radi o povijesnom, junačkom i plemenitom poduhvatu običnih britanskih građana.

Zasigurno, da je konvoj bio na putu za Darfur, mediji bi se o njemu raspisali na sve strane, no konvoj je bio namijenjen Palestincima u Gazi čiju patnju i žrtve cionistički i imperijalistički moćnici, mediji i političari žele sakriti, prešutjeti i poreći pred europskim i sjevernoameričkim građanima kako bi njima i dalje mogli manipulirati.

Više informacija, slika, videosnimaka, izvještaja potražite na linku: Viva Palestina


Dva linka o Gazi i Palestini/Izraelu:
Gaza and Israel: Interview with Amira Hass
This telephonic interview took place on December 12, when I spoke with Israeli journalist Mrs. Amira Hass from her house in Ramallah, the West Bank. Almost two weeks before, on December 1st, she was ordered to leave Gaza - where she had entered three weeks before on a boat - by Hamas. In this interview, we speak about the current state of Israeli journalism, the contradictions of Israeli society, life in the occupied territories, and the future of Palestinian politics.

Mustafa Barghouti: Palestine's Guernica and the Myths of Israeli Victimhood
Even while image after image of dead and mutilated women and children flash across our televisions, Israel brazenly claims that their munitions expertly struck only military installations. We know this to be false as many other civilian sites have been hit by airstrikes including a hospital and mosque. In the most densely populated area on the planet, tons upon tons of explosives have been dropped. The first estimates of injured are in the thousands. Israel will claim that these are merely 'collateral damage' or accidental deaths. The sheer ridiculousness and inhumanity of such a claim should sicken the world community. ... In closing, there is another reason - beyond the internal politics of Israel - why this attack has been allowed to occur: the complicity and silence of the international community. Israel cannot and would not act against the will of its economic allies in Europe or its military allies in the US. Israel may be pulling the trigger ending hundreds, perhaps even thousands of lives this week, but it is the apathy of the world and the inhumane tolerance of Palestinian suffering which allows this to occur.