Free Gaza Movement u proljeće ponovo plovi za Gazu

Free Gaza Movement će u proljeće u Pojas Gaze poslati najmanje 6 brodova koji će ponovo probiti izraelsku ilegalnu blokadu 1,5 milijuna Palestinaca koji tamo žive.

Izraelska blokada Pojasa Gaze je čin kolektivnog kažnjavanja, zločin koji međunarodno humanitarno pravo zabranjuje. Kriza koju je u Gazi stvorio i namjerno održava čovjek, dodatno će se pogoršati najavljenom gradnjom željeznog zida na granici između Egipta i Pojasa Gaze koji će biti izgrađen na dubini od 30 metara pod zemljom kako bi zatvorio i taj posljednji put kojim Palestinci dolaze do osnovnih namirnica.

Nužnost da se blokada probije svakim danom postaje sve veća. Palestinci žive u zatvoru u kojem su im uskraćena najosnovnija prava.

Free Gaza Movement je od kolovoza 2008. do danas pet puta uspješno brodovima probio ilegalnu izraelsku blokadu, a ove godine to namjerava učiniti s malom flotilom brodova i poziva sve zainteresirane da im se u tome pridruže. Free Gaza Movement poziva sve nevladine udruge, organizacije za ljudska prava i zajednice diljem svijeta da im se pridruže.

U predstojećem putovanju brodovima u Gazu između ostalih će sudjelovati 2 broda jedne turske nevladine udruge i teretni brod koje je kupljen donacijama malezijskih građana, koji će prevoziti cement, sustave za filtriranje vode i papir – osnovni materijal potreban za obnovu koji Izrael ne pušta u Gazu. Za sada je poznato da će u proljeće na brodovima za Pojas Gaze između ostalih ploviti i južnoamerički, južnoafrički, malezijski, turski i europski parlamentarni zastupnici.

Cijeli poziv, kao i informacije o drugim načinima kako možete pomoći i uključiti se u probijanje izraelske ilegalne blokade (npr. kroz kampanju Pravo na čitanje, u sklopu koje možete u Gazu slati knjige, papir i drugi školski pribor koji Izrael ne pušta u Pojas Gaze) pročitajte na engleskom na linku.

Izvor: Free Gaza Movement: We're Sailing Again: Join Us!


Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
The riot police showed no mercy to our aid convoy... some of us could have been killed
"They did not hold back and showed no mercy," said Dane, 21. The 2,000 Egyptian riot police had been sent to disperse the convoy who were protesting at not being allowed into the war-torn Gaza strip. "Some of us could have been killed. They were using batons and throwing rocks. There were people with their heads cut open, bloodshot eyes, gashes to their face, bleeding from limbs. "There was one guy who had broken teeth and ended up with a bandage on his mouth. Others I filmed found it very hard to breathe. They were serious injuries that could easily have been fatal."

Church in hot water over Jerusalem land sales
Grčka pravoslavna crkva Izraelcima prodaje palestinsku zemlju u Jeruzalemu
Izraelska nastojanja da okupirani Istočni Jeruzalem (koji je prema međunarodnom pravu okupirani palestinski teritorij) zadrži Izrael i da se spriječi da Istočni Jeruzalem bude glavni grad buduće palestinske države pomaže Grčka pravoslavna crkva. Brojni palestinski pravoslavci ogorčeni su prodajom crkvene zemlje u Istočnom Jeruzalemu izraelskim vlastima pod sumnjivim okolnostima i usred optužbi za političku ucjenu. Kako bi spriječio „podjelu“ Jeruzalema Izrael je ubrzao judaizaciju tog dijela grada, Palestinci su istjerani iz svojih domova, a na njihovo su mjesto naseljeni židovski kolonisti. Palestincima se ne izdaju dozvole potrebne za gradnju kuća, a jeruzalemsko gradsko poglavarstvo ruši palestinske kuće sagrađene bez dozvola. Na pravoslavni je Badnjak patrijarh Grčke pravoslavne crkve Theophilos na Trg jaslica u Betlehemu morao doći u pratnji palestinske policije za suzbijanje nereda, zbog prosvjeda nekoliko stotina Palestinaca protiv njegovog dolaska. Palestinci su ogorčeni prodajom ili iznajmljivanjem crkvene zemlje koja se nalazi na palestinskom teritoriju Izraelu. Prije Theophilosovog dolaska gomila je svečano uz glazbu pozdravila dolazak partrijarha Koptske i Sirijske pravoslavne crkve, no kad se pojavio Theophilos, glazbene su skupine u znak prosvjeda napustile trg. Palestinski pravoslavni kršćani najavili su da će nastaviti djelovati protiv patrijarha i da bi on mogao biti proglašen nepoželjnom osobom u Betlehemu, ako ne posluša legitimne prigovore Palestinaca.
Grčka pravoslavna crkva je najveći privatni vlasnik zemlje u Jeruzalemu i posjeduje većinu zemlje na Zapadnoj obali na kojoj se nalaze kršćanska sveta mjesta, uključujući Baziliku rođenja Isusova u Betlehemu za koju se vjeruje da se nalazi na mjestu gdje je rođen Isus. Većinu te zemlje crkvi su darovali palestinski pravoslavni kršćani krajem 19. stoljeća. Crkva je u proteklih nekoliko desetljeća počela pojačano prodavati ili iznajmljivati (na period od 999 godina) zemlju izraelskim vlastima i zahvaljujući tome Izrael je mogao sagraditi nekoliko velikih ilegalnih naselja na području Istočnog Jeruzalema i stvoriti koridor koji spaja druga ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali s Istočnim Jeruzalemom i dijeli Istočni Jeruzalem od ostatka Zapadne obale. Prijašnji rizničar crkve u Jeruzalemu pobjegao je iz zemlje nakon što su se pojavili navodi o njegovoj korupciji i prodaji crkvene zemlje Izraelu, a u Grčkoj je optužen da je potkradao crkvene fondove. Theophilos je patrijarhom postao 2005. kako bi zamijenio svog diskreditiranog prethodnika Ireneosa i tada je obećao da će prestati prodavati palestinsku zemlju Izraelu. No, izraelske su vlasti iskoristile korumpiranost i financijske poteškoće u crkvi u svoju korist i primijenile dodatni pritisak kako bi osigurale da izbor patrijarha bude povoljan za izraelsku politiku stjecanja zemlje. Dok je Theophilos čekao da ga Izraelci priznaju kao grčkog patrijarha, Izrael je od Grčkog pravoslavnog patrijarhata tražio da napravi cenzus sve crkvene imovine u Izraelu i na okupiranom palestinskom području i da Izraelu da pravo prvokupa imovine koju crkva namjerava prodati ili iznajmiti. Izrael je također tražio da neka crkvena imovina na području Jeruzalema ostane u izraelskom najmu. Theophilosovim odvjetnicima je tada rečeno da izraelsko priznanje patrijarha ovisi o ispunjenju tih zahtjeva.

In Lebanon refugee camp, "hip-hop is a school"
Palestinian rap often expresses strong themes of resistance, a verbal intifada ignited by repression and discrimination, by corruption and betrayal. In the camps the barrage of words targets everyone from political leaders, supposed to represent their people, to humanitarian organizations, supposed to provide much needed assistance, to the Lebanese, supposed to be the hosts and brothers of the Palestinians.

Ali Abunimah: 'Israel resembles a failed state'
But the shift in public opinion is palpable as Israel's own actions transform it into a pariah whose driving forces are not the liberal democratic values with which it claims to identify, but ultra-nationalism, racism, religious fanaticism, settler-colonialism and a Jewish supremacist order maintained by frequent massacres. ... Each of the individuals traveling with the Gaza Freedom March, Viva Palestina, or other delegations represents perhaps hundreds of others who could not make the journey in person, and who are marking the event with demonstrations and commemorations, visits to their elected officials, and media campaigns. Against this flowering of activism, Zionism is struggling to rejuvenate its dwindling base of support. Multi-million dollar programmes aimed at recruiting and Zionising young American Jews are struggling to compete against organisations like the International Jewish Anti-Zionist Network, which run not on money but principled commitment to human equality. Increasingly, we see that Israel's hasbara (propaganda) efforts have no positive message, offer no plausible case for maintaining a status quo of unspeakable repression and violence, and rely instead on racist demonisation and dehumanisation of Arabs and Muslims to justify Israel's actions and even its very existence. Faced with growing global recognition and support for the courageous non-violent struggle against continued land theft in the West Bank, Israel is escalating its violence and kidnapping of leaders of the movement in Bil'in and other villages (Muhammad Othman, Jamal Juma and Abdallah Abu Rahmeh are among the leaders of this movement recently arrested). In acting this way, Israel increasingly resembles a bankrupt failed state, not a regime confident about its legitimacy and longevity. And despite the failed peace process industry's efforts to ridicule, suppress and marginalise it, there is a growing debate among Palestinians and even among Israelis about a shared future in Palestine/Israel based on equality and decolonisation, rather than ethno-national segregation and forced repartition.

Oslobođeni aktivisti Mohammad Othman i Jamal Juma

Palestinski aktivisti za ljudska prava, Mohammad Othman i Jamal Juma, koji aktivno sudjeluju u kampanji protiv ilegalnog Zida koji Izrael gradi na okupiranom palestinskom području, napokon su 13. siječnja 2010. pušteni iz izraelskog pritvora. Svoje oslobađanje Mohammad i Jamal duguju isključivo diplomatskom pritisku, intervenciji Ujedinjenih naroda i akcijama, izjavama i apelima brojnih međunarodnih, palestinskih i izraelskih nevladinih organizacija za ljudska prava.

Mohammad Othman, koordinator za mlade Kampanje protiv aparthejdskog Zida (Stop the Wall), na slobodu je pušten nakon što je u izraelskom pritvoru proveo 113 dana bez suđenja i bez da je za bilo što optužen. Mohammada (32) su izraelski vojnici uhitili 22. rujna 2009. na graničnom prijelazu Allenby, dok se vraćao kući na Zapadnu obalu s turneje po Norveškoj. 22. studenog, nakon fizički i psihički iscrpljujućeg ispitivanja koje je trajalo 61 dan, sudac vojnog suda je naredio da se ispitivanje prekine. Slijedeći je dan Mohammad stavljen u administrativni pritvor. 22. mu je prosinca administrativni pritvor produljen na razdoblje od 1 mjeseca, no kasnije je taj period za deset dana skratio vojni sudac Suda za administrativne pritvorenike.

Jamal Juma (47), istaknuti palestinski aktivist za ljudska prava, koordinator organizacije Stop the Wall i osnivač nekoliko palestinskih mreža civilnog društva i nevladinih organizacija, oslobođen je iz izraelskog pritvora nakon 27 dana koje je proveo u istražnom centru Moskobiyyeh u Jeruzalemu. Iako je stanovnik Istočnog Jeruzalema, Jamala su ispitivali i pritovorili u skladu s izraelskim vojnim naredbama, odnosno vojnim pravosudnim sustavom koji ne jamči temeljno pravo na pošteno suđenje. Jamalovo ispitivanje završilo je nakon 8 dana, ali su ga u pritvornom centru Moskobiyyeh bez ikakvog razloga držali još dodatnih 19 dana, bez da je za bilo što optužen.

Unatoč ovoj dobroj vijesti, izraelska kampanja represije i uhićivanja aktivista za ljudska prava koji se nenasiljem bore protiv izraelskog ilegalnog Zida na Zapadnoj obali se nastavlja.

12. su siječnja 2010. uhićena 3 takvih aktivista u izraelskim noćnim racijama u selima Ni'linu i Bil'inu: Ibrahim Ameera, koordinator nil'inskog Narodnog odbora protiv Zida i ilegalnih naselja, te Zaydoun Srour i Hassan Musa, pripadnici Narodnog odbora u Nil'inu. Izraelska je vojska također pretresla dom S, mladog aktivista koji redovito sudjeluje u prosvjedima i pozvala ga na ispitivanje. Izraelske su snage također uhitile Mohammada Ali Yasina koji je aktivan u mladeži koja se nenasilno bori protiv ilegalnog Zida.

Abdallah Abu Rahmah je i dalje u izraelskom zatvoru, od 10. prosinca 2009. kada je uhićen. (Na linku možete pronaći dodatne akcije koje možete poduzeti s ciljem oslobađanja nenasilnog aktivista za ljudska prava Abdallaha Abu Rahmaha)

Zapovjednik izraelske vojske za betlehemsko područje je krajem prosinca upozorio pripadnike Narodnog odbora protiv Zida u selu Al-Masara da će vojska sve buduće prosvjede grubo suzbiti, a da će oni koji sudjeluju u prosvjedima ili ih organiziraju biti uhićeni i „stavljeni na crnu listu“. Od tog vremena selo proživljava redovite izraelske noćne napade.

Izvor: Human rights defenders Mohammad Othman and Jamal Juma released


Linkovi Palestina/Izrael:
Ireland To Gaza
Here, each and every one of us was „Deported“ from Egypt . This was our final thanks for having brought humanitarian aid to the suffering people in Gaza . For all of us, it is a badge of honour. Where else in the world would you be deported for having completed an act of charity? The mind boggles... Egypt can hold their heads in shame for what they did to us. Making us endure a 13 day detour, attacking us, and then deporting us, was some reception from a supposed friend of the west. Then, they announce that they will never allow another convoy of aid to pass through their land for Gaza. They have a big heart, and their generosity knows no bounds. At Cairo airport, our passports were held and only returned when stepping onto a flight. The British Embassy in Cairo did nothing for their citizens, and the US did even less. The Irish Embassy did more than every other Embassy put together. From the moment we landed in El Arish, they were making up to 5 calls a day to us to make sure we were all ok. They also made several calls for our safety to the Egyptian Government. Michael Martin also called to offer his support. Once again, Ireland stood up for its citizens and for the Palestinians.

PAS protests Egypt's action against Viva Palestina
Snimka prosvjeda pred egipatskim veleposlanstvom u Kuala Lumpuru zbog napada egipatskih vlasti na konvoj Viva Palestina. Malezijci su također donirali sredstva za Gazu i putovali u konvoju, a 1 je malezijski aktivist bio među 7 uhićenih i to navodno samo zato što je fotografirao napad egipatskih snaga na konvoj u luci Al-Arish.

Bristol Convoy Start To Return From Gaza
During her time in Gaza Siba visited an Orphanage. She also visited a UN refugee camp where people were housed in building made of built of earth bricks - the UN is resorting to this method of building due to the current restrictions on modern building materials. Among others she met a13 year old boy. He recounted the story of the night when the whole family had been asleep in their house when the bombs fell on them. His entire family of 12 perished and he lay buried for a long time under the rubble and had lost a leg. She also met widows and mothers who described their trauma of losing children. One woman had lost half her family and is now scared to let the others out of her sight. Siba says "This trip to Gaza was all an incredibly moving experience that will stay with me for a lifetime I want to go back again and again and help. I remember seeing the news of the attacks on television, but then it seemed so far away. It feels so different now I've seen it with my own eyes".

Grassroots activist Wa'el Al-Faqeeh to stand trial January 19
On the night of December 9th 2009 over 200 Israeli soldiers entered the northern West Bank city of Nablus. Their mission: to round up a list of local grassroots activists, whose promotion of popular struggle Israel had no answer for. Amongst those taken was 45 year old Wa'el Al-Faqeeh, when 50 soldiers stormed his home, pointing their weapons at him and his family as though the man they had come to arrest embodied a formidable threat. But those who know Al Faqeeh know that he worked tirelessly – and on a largely voluntary basis – in defense of human rights and the promotion of the strategies and philosophy of Palestinian non-violent resistance. Al-Faqeeh's membership to the Tanweer Palestinian Cultural Enlightenment Forum board of directors was a vehicle for the initiation of the BDS (Boycott, Sanctions, Divestment) campaign at An-Najah University as well as countless cultural, social and educational projects for Nablus youth, championing the belief of freedom through the fulfilment of learning and expression. His organisation of Iraq Burin's weekly demonstrations through the months of July to September played an instrumental role in the return of 30 dunums of land to the village annexed by neighbouring settlements and Israeli military forces. Al Faqeeh enthusiastically supported the cause of Palestinian farmers working under constant threat from settler and military violence, organising the annual olive harvest in the Nablus region and working year-round to defend agricultural communities' connection to their land and economic livelihood. His grassroots outreach across the political spectrum inspired all those he met and worked with, but Al-Faqeeh has suffered greatly for it. On more than one occasion he was threatened by Israeli officials for his involvement in popular struggle, severely limiting his movements for fear of arrest. This fear was realised on the 9th of December, when he was arrested and imprisoned by the Israeli military, joining 8,000 other Palestinian political prisoners like him.

Ali Abunimah: The United States, Israel and the retreat of freedom
Maintaining a Jewish-controlled "liberal democratic" regime in Palestine/Israel is incompatible with the exercise of the inalienable rights of Palestinians. It emphatically depends on their permanent violation, especially the right of return. But the exercise of the inalienable rights of Palestinians -- an end to discrimination against Palestinian citizens, dismantling the 1967 occupation regime, and the right of return for refugees -- is fully compatible with Israeli Jews exercising the human, civil, political and cultural rights to which they are unquestionably entitled. As a first step toward imagining and creating such a framework, we have to ditch the absurd idea reproduced by Freedom House, that Israeli Jews can epitomize perfect freedom while imposing perfect tyranny and dispossession on a greater number of human beings who belong to the same country.

Nablus executions: Shoot first, ask questions later
Categorical execution without trial constitutes state terrorism, whatever statements military spokespeople may peddle regarding Israel's exhaustive quest for "security" and the means necessary to enforce it. Whether or not Israeli intelligence's suspicions of Sarakji, Sharkh and Subih were well-founded, the cold-blooded execution of these and hundreds of other victims are a grave departure from a human's right to due process. Israel's tired accusations of terrorism against those it kills are rarely supported by evidence, and only a handful of cases of those killed on these grounds have ever been investigated; fewer still have been accountable for their actions.

Interview: Disabled activist continues struggle in Bilin
JM: Has your wheelchair ever been broken during a demonstration?
RB: Once, we had a demonstration in Bilin for disabled people, which I organized. Normally, we would protest right up at the wall, but on this occasion, the soldiers started shooting tear gas before we were even within sight. They started to shout that "after today, there will be no more demonstrations in Bilin" ... it was because the week before, they had shot an Israeli lawyer who was participating with us. So they wanted to stop the demonstrations because they were afraid of killing Israelis, not Palestinians! But that was a few years ago, so they haven't done a very good job on the "no more demos" promise ... It was a very powerful symbol of the occupation, to see the Israeli army shooting at the blind and people in wheelchairs. They shot three tear gas canisters at my wheelchair and broke it completely.
JM: Do you think that the Israeli army deal with you differently because you are in a wheelchair?
RB: They treat me exactly the same. They don't care if I am in a wheelchair or if I'm walking -- according to them, I am a threat to the State of Israel, as ridiculous as that may sound. Maybe they think I want to take revenge for what has happened to me, but I want to tell them that I am a man who wants peace. Even if they destroy my whole life, I only want to make peace.

PACBI: Bono: Don't cross Palestine's picket line
Performing in Israel would violate the almost unanimously endorsed Palestinian civil society Call for Boycotts, Divestments, and Sanctions (BDS) against Israel. This Call is directed particularly towards international activists, artists and academics of conscience, such as yourself. Moreover, it would come a year and a half after Israel's bloody military assault against the occupied Gaza Strip which left over 1,440 Palestinians dead, of whom 431 were children, and 5380 injured. The 1.5 million Palestinians in the besieged Gaza Strip, the overwhelming majority of whom are refugees who were expelled from their homes by Zionist forces in 1948, were subjected to three weeks of relentless Israeli state terror, whereby Israeli warplanes systematically targeted civilian areas, reducing whole neighborhoods and vital civilian infrastructure to rubble and partially destroying Gaza's leading university and scores of schools, including several run by the UN, where civilians were taking shelter.
This criminal assault comes after three years of an ongoing, illegal, crippling Israeli siege of Gaza which has shattered all spheres of life, prompting the UN Special Rapporteur for Human Rights, Richard Falk, to describe it as "a prelude to genocide." The UN Fact-Finding Mission on the Gaza Conflict, headed by the highly respected South African judge Richard Goldstone, found Israel guilty of war crimes and possible crimes against humanity, as did major international human rights organizations, such as Amnesty International and Human Rights Watch. The Goldstone report concluded that Israel's war on Gaza was "designed to punish, humiliate and terrorize a civilian population, radically diminish its local economic capacity both to work and to provide for itself, and to force upon it an ever increasing sense of dependency and vulnerability."
...
Through systematic repression and incarceration of human rights defenders without due process, Israel has made sure that those Palestinian "Gandhis" and "Kings" do not rise to prominence. Activists such as Mohammed Othman, Abdallah Abu Rahma, and Jamal Juma', to mention only a few recent examples, have been imprisoned without charge or trial, a practice that has been harshly condemned by Amnesty International. Historically, successive Israeli governments went even further in suppressing civil and popular resistance: one of Yitzhak Rabin's strategies in the first intifada, for instance, was to "break the bones" of young Palestinian protestors, often "preemptively;" more recently, Israeli military forces have brutally dispersed weekly nonviolent Palestinian protests against Israel's wall -- which was declared illegal by the International Court of Justice in 2004 -- by firing rubber bullets, tear gas canisters and sometimes live ammunition onto protestors. Such methods have resulted in the injury of hundreds of peaceful protesters, including some internationals and Israelis, as well as the death of several Palestinian civilians. American human rights activist Tristan Anderson was shot in the head with a high velocity tear gas projectile while protesting peacefully in the village of Nilin against the wall. Your appearance in Israel would lend to its well-oiled campaign to whitewash all the above grave violations of international law and basic human rights through "re-branding" itself as a liberal nation enjoying membership in the Western club of democracies.

Uphill battle for academic freedom in US universities
Margo Ramlal-Nankoe, former professor of Sociology at Ithaca College in New York, said that after she started addressing issues of human rights abuses in occupied Palestine -- especially after the start of the second Palestinian intifada -- she was warned by faculty members at the college that she was "risking" her career and "would suffer repercussions from the administration." Ramlal-Nankoe told The Electronic Intifada (EI) that the verbal threats eventually led to alleged racist and sexist attacks, and an open death threat from a faculty member who protested Ramlal-Nankoe's support of a department colleague whose husband was Palestinian. "He [made] a cut-throat gesture with his hand across his neck to me," Ramlal-Nankoe said. She was later denied tenure in 2007.
...
Film studies professor Terri Ginsberg, similarly fired in 2008 by North Carolina State University (NCSU) in what she says was a punishment for her outspoken criticism of "Zionism, the Palestinian-Israeli conflict, and US Middle East policy," believes that institutionalized censorship on the Palestine-Israel issue in the academic realm is eerily reminiscent of the McCarthy era of the 1950s and '60s. "So many of the dynamics and methods of discrimination perpetrated against today's scholarly critics of Israel and US Middle East policy derive from and continue, in updated fashion, practices initiated and implemented during that shameful period," she says.

Egypt prevents local convoy from bringing aid to Gaza
Egipatske vlasti spriječile konvoj egipatskih građana da dostavi humanitarnu pomoć u Gazu (15. siječanj 2010.)
Egipatske sigurnosne snage su onemogućile dostavu humanitarne pomoći u Gazu koju je organizirao pokret Kifaya, povezan s egipatskom laburističkom strankom. Egipatska je policija rastjerala konvoj koji je počeo humanitarnu pomoć voziti prema sjevernoj egipatskoj granici. Jedan je vozač konvoja uhićen, a u doba pisanja ovog članka konvoj je još uvijek pokušavao doći do grada Al-Ismailije, unatoč cestovnim blokadama koje su egipatske sigurnosne snage postavile kako bi ga u tome spriječile.

U izraelskoj noćnoj raciji uhićena međunarodna mirovna aktivistica

(11. siječanj 2010.)
Izraelski su vojnici oko 3 sata u noći 11. siječnja 2010. upali u dom Eve Novákove u blizini trga Manara u Ramalli na Zapadnoj obali i uhitili je. Eva je bila medijski koordinator ISM-a (Međunarodnog pokreta solidarnosti) u Ramalli tijekom protekla 3 tjedna.

Evu su uhitili izraelski vojnici i pripadnici policijske jedinice za imigrante „Oz“. Tijekom operacije uhićenja vojska je zauzela nekoliko krovova kuća u susjedstvu sjedišta palestinske policije u Ramalli. Izraelske su vlasti Novákovu stavile u pritvorni centar Givon i zatim je 12. siječnja ujutro deportirale u Češku.

I u ovom su napadu izraelske snage ponovo ušle u tzv. „Zonu A“ na Zapadnoj obali koju trebaju kontrolirati palestinske snage, a odvjetnik aktivistice je upozorio i da izraelska policija za imigrante, koja djeluje u sklopu izraelskog ministarstva unutarnjih poslova, nema nadležnost na okupiranom palestinskom području i da je stoga uhićenje češke aktivistice još jedan primjer stalne i protuzakonite uporabe policije za imigrante protiv nenasilnih aktivista, koji su meta izraelskih vlasti iz političkih razloga.

Ovo je uhićenje uslijedilo nakon vala uhićenja u kojima su mete bili nenasilni aktivisti i organizatori na Zapadnoj obali. Takva su uhićenja provedena u selima Bil'in (gdje je u proteklih 6 mjeseci uhićeno 32 mještana), Ni'lin (gdje je u proteklih 18 mjeseci uhićeno 94 mještana), gradovima Nablusu i Ramalli, te u Istočnom Jeruzalemu. U protekla 3 tjedna izraelske su snage izvršile racije u bivšim bazama ISM-a u Bil'inu i Ni'linu.

Među uhićenima u ovoj politički motiviranoj kampanji izraelskih vlasti protiv nenasilnih aktivista uhićena su 5 članova bil'inskog Narodnog odbora, uključujući Adeeba Abu Rahmaha, koji je u pritvoru već gotovo 6 mjeseci i koordinatora bil'inskog Narodnog odbora Abdallaha Abu Rahmaha. Istaknuti aktivist iz Nablusa Wael al-Faqeeh, Jamal Juma iz Istočnog Jeruzalema i Mohammed Othman iz sela Jayyous, koji su članovi nevladine udruge Stop the Wall i koji su aktivni u nenasilnoj kampanji protiv ilegalnog izraelskog Zida i kampanji za bojkot Izraela, također su nedavno uhićeni. Sva trojica se nalaze u zatvoru na temelju tajnih dokaza i nisu ni za što optuženi.

Izvor: ISM: Israel stages night-time Ramallah raid to arrest an international solidarity activist


Nekoliko linkova o konvoju VIVA PALESTINA:
Galloway right to relish Egypt expulsion
I, like many others around the world, have been disgusted by the way Egyptian authorities have dealt with this aid convoy. I have found Galloway courageous enough to stand up to both Israel and Egyptian authorities. It is a shame that no other British MPs or politicians have shown even an ounce of courage in the same way. Hosni Mubarak, the Egyptian president, has never been a friend of freedom-loving people. He has never supported just causes and of course he has never signed up to democratic reform in Egypt. No civilised person should have any word of support for this dictator nor should we have any economic or political relationship with the regime. People of Egypt have been strangled by this regime and if I ever support regime change, this regime would be at top of my list. Unfortunately, the British and American governments have sustained such illegitimate regimes for too long.

George Galloway: Tinpot tyrant ain't seen nothing yet
Five hundred foreigners from 17 different nationalities with 200 vehicles were crammed into a compound without water, food or toilet facilities. They included 10 Turkish MPs one of whom was the chairman of Turkey's foreign relations committee. We captured on film from a third floor office the thugs of the Mukhabarat (Intelligence) piling stones and sharpening their sticks behind the backs of several ranks of riot police with helmets, batons and shields. Then mayhem.

George Galloway: Run of Mill diplomacy is failing us
Viva Palestina have kept a log of everything they asked the British Embassy in Cairo to do. At the time of writing, the convoy still has Brits in detention at Cairo airport without access to basic facilities. I'd complain to their boss, foreign secretary David Milliband, but what's the point? He met the Egyptian foreign minister the day before my arrest and gave the Egyptians the green light to go ahead.

A victory for Viva Palestina
We had 55 injured, mostly by rocks and broken bricks that the plainclothes men threw and tear gas fired at us by the riot police. Four suffered fractures, and 10 were hospitalized with fairly serious head wounds, one particularly serious. All 10 required sutures. They also arrested six people and held them overnight. The plainclothes threw sand at people with cameras to sow confusion, and then the police opened up with tear gas and some sort of acidic liquid from what looked like a fire engine. It was entirely premeditated. They had made themselves an arsenal of rocks and bricks, and then opened up on us.


Ostali linkovi:
Battle in Seattle
Igrani film o antiglobalističkim prosvjedima protiv WTO-a u Seattleu 1999.

Palestinska djeca zarobljenici, 2. dio: Mučenje i zlostavljanje tijekom uhićenja i transfera

Nastavak posta Palestinska djeca zarobljenici, 1. dio, s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.


ZLOSTAVLJANJE I MUČENJE

...
„Nikakve iznimne okolnosti, bilo da se radi o ratnom stanju ili o ratnoj prijetnji, unutarnjoj političkoj nestabilnosti ili bilo kakvoj drugoj javnoj opasnosti, ne mogu se koristiti kao opravdanje za mučenje.“

Konvencija protiv mučenja – Članak 2. (2)

...

Neki primjeri mučenja
Što predstavlja mučenje ili zlostavljanje ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Međutim, korisno je radi opće orijentacije nabrojati neke okolnosti koje UN-ov Odbor protiv mučenja smatra mučenjem i zlostavljanjem:
-- vezanje u vrlo bolnim položajima;
-- stavljanje kapuljače na glavu u posebnim uvjetima;
-- puštanje glasne muzike tijekom duljih vremenskih perioda;
-- prijetnje, uključujući prijetnje smrću;
-- nasilna trešnja;
-- udaranje nogama, šakama i predmetima;
-- uporaba hladnog zraka s ciljem stvaranja neugodne hladnoće;
-- pretjerana uporaba sile od strane policije i vojske;
-- incommunicado pritvor (bez pristupa odvjetniku, liječniku ili mogućnosti komunikacije s članovima obitelji);
-- zatvaranje u samicu;
-- senzorna deprivacija i gotovo totalna zabrana komuniciranja;
-- loši uvijeti u pritvoru, uključujući uskraćivanje hrane, vode, grijanja zimi, adekvatnih prostorija za pranje, prenatrpanost, nepostojanje sanitarnih prostorija, loše sanitarno-higijenske prostorije, nedovoljna i neprikladna odjeća i liječnička skrb.
Gore navedeni popis nije potpun, a u svakom se slučaju u obzir mora uzeti i naročita ranjivost žrtve, poput njegove ili njezine mlade dobi ili zdravstvenog stanja.

Obveze
Svaka država ima obvezu poduzeti učinkovite mjere kako bi spriječila mučenje na teritoriju koji je pod njenom jurisdikcijom i kriminalizirati, istražiti i procesuirati mučenje. Nadalje, potpisnice Četvrte ženevske konvencije obvezne su tragati za osobama koje se sumnjiči da su počinile zločin mučenja, bez obzira na to gdje je zločin počinjen i procesuirati ih u vlastitim sudovima u skladu s načelom univerzalne jurisdikcije. Univerzalna se jurisdikcija temelji na premisi da su neki zločini toliko teški da zapravo predstavljaju zločine protiv čovječnosti, i da se stoga mogu procesuirati na svakom sudu, bez obzira na mjesto gdje je zločin počinjen. Treba također napomenuti da je obveza traganja za navodnim počiniteljima takvih zločina aktivna obveza:
Čim zemlja stranka spozna da se na njenom teritoriju nalazi osoba koja je počinila ... [ozbiljno] kršenje, njena je dužnost osigurati da ta osoba bude uhićena i promptno procesuirana. Potrebnu policijsku akciju treba poduzeti spontano, to jest, ne samo na temelju zahtjeva neke druge zemlje.

Svrha načela univerzalne jurisdikcije je osigurati da počinitelji najtežih zločina, poput genocida, ropstva i mučenja, ne mogu nigdje pronaći utočište. Mnoge zemlje već su donijele takve zakone i potrebna je još samo volja i sredstva kojima bi se žrtvama mučenja osigurala zadovoljština, a možda i učinkovito odvratilo potencijalne počinitelje od takvih postupaka u budućnosti.


Osobne priče žrtava zlostavljanja i mučenja
...

Uhićenje i transfer
I 2008, kao i proteklih godina, izraelski su vojnici ili policajci palestinsku djecu često uhićivali u blizini sela u kojima žive. Neka od te djece išla su kući iz škole, obavljala poslove u obližnjim maslinicima i voćnjacima ili se igrala u okolici svog sela.

Tijekom 2008. palestinska su djeca koju su zarobile izraelske snage na okupiranom palestinskom području najčešće optuživana za gađanje kamenjem. U 26,7% slučajeva koje je preuzela organizacija DCI-Palestine te godine, optužba je bila gađanje kamenjem.

Nije neuobičajeno da tijekom uhićenja izraelski vojnici palestinsku djecu udaraju svojim oružjem i da im se smiju i ponižavaju ih. Kad izbiju sukobi u blizini Zida između palestinske djece koja bacaju kamenje i izraelskih vojnika, vojnici odgovaraju uhićenjem bilo kojeg djeteta koje se nalazi u blizini, bez obzira da li je to djete sudjelovalo u nemirima ili ne. Izraelski vojnik može palestinsko dijete koje sumnjiči za gađanje kamenjem uhititi na temelju toliko slabih dokaza da se u nekim slučajevima čini da postoji politika kolektivnog kažnjavanja, a ne bilo kakav ozbiljan pokušaj da se identificira one koji su doista sudjelovali u nemirima. ...

Teško naoružane izraelske snage mnogu palestinsku djecu uhićuju pred zoru iz njihovih kreveta, što je za djecu zastrašujuće iskustvo. Toj je dijeci rijetko rečeno zašto su uhićena i kamo ih odvode, a u nekim im slučajevima nije dopušteno ni da se oproste od svojih roditelja.

DCI-Palestine je tijekom 2008. zaprimio nekoliko slučajeva u kojima su izraelski vojnici vatrenim oružjem ranjavali palestinsku djecu. Većina tih slučajeva dogodila se vrlo blizu ilegalnih izraelskih naselja. Uznemiruje činjenica da su nakon ranjavanja mnoga od te djece bila izložena zlostavljanju, a u nekim su ih slučajevima skinuli do gola i satima nepotrebno držali u ponižavajućim okolnostima. ...


Slučaj br. 2
Ime: Yusif T.
Datum uhićenja 30. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici 30. travnja 2008. prišli 17-godišnjem Yusifu iz jednog sela koje se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih naselja, u okolici grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, dok se vraćao kući iz škole.

„Nakon što sam pješačio 400 metara, pogledao sam udesno i vidio 4 vojnika, koji su izašli iz maslinika udaljenih 20 metara od mene, kako mi se približavaju. Naredili su mi da stanem na arapskom i ja sam ih poslušao. Prišli su mi. [...] Visoki vojnik i vojnik sa sunčanim naočalama su mi prišli. „Odakle dolaziš?“ pitao me vojnik sa sunčanim naočalama. „Iz škole“, odgovorio sam. „Gdje živiš?“ pitao je. „U [ime sela]“ odgovorio sam. „Lažljivče“, povikao je vojnik,“ti si bacao kamenje na cesti.“ „Nisam“, odgovorio sam.

Obično gestikuliram rukama kad razgovaram s ljudima kako bih se bolje izrazio. Podigao sam ruku, a vojnik se odjednom naljutio i povikao: „Podižeš ruku na mene, životinjo“. Zatim me udario dlanom desne ruke po lijevoj strani lica, uhvatio za ovratnik košulje i počeo me naguravati istovremeno me optužujući da sam bacao kamenje. Psovao je. Govorio sam mu da nisam ja bacao kamenje, a on me i dalje držao za košulju.

Nešto kasnije, prišao mi je niski, tamnoputi vojnik i nogom me udario u desnu nogu. Jako me boljelo [...] zatim me koljenom udario u bedro. Toliko me boljelo da sam pao na zemlju. Četvorica vojnika urlali su na mene i zatim me oko 2 minute udarali nogama. Poderali su mi košulju i hlače. Postavili su me natrag na noge, a jedan me od vojnika udario u grudni koš kundakom svog oružja. Nastavili su me gurati i zatim mi naredili da sjednem na jedan kamen pored ceste. [...] Nakon pet minuta, na to je mjesto stiglo jedno izraelsko vojno terensko vozilo [...]. Iz njega je izišao debeli vojnik u zelenoj vojnoj uniformi i prišao mi. „Ne želiš priznati? U vozilu su tvoji prijatelji koji su priznali da si s njima bacao kamenje,“ rekao je. „Nisam bio s njima. Želim se s njima suočiti“, odgovorio sam. [...] Vojnici su jednog od dječaka izvadili iz vozila. Imao je povez preko očiju i lisice na rukama, nosio je crnu košulju i plave traperice, a oko ručnog zgloba narukvicu s palestinskom zastavom. Vojnici su mu skinuli povez i pitali ga da li sam s njim i drugim dječacima bacao kamenje. Dječak im je odgovorio da nisam sudjelovao u gađanju kamenjem i da je četvrta osoba koja je bila s njima pobjegla. Dječakov nos i lice su krvarili. [...]

Vojnik sa sunčanim naočalama mi je potom naredio da se vratim kući i rekao mi da bih bio uhićen, da taj dječak nije rekao da nisam bio s njima. Dodao je da će me slijedeći put kad me vidi na ovom području uhititi i strpati u zatvor."
...


Slučaj br. 3
Ime: Shadi H.
Datum uhićenja: 22. siječanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Izrada eksplozivne naprave, posjedovanje noža i pokušaj bacanja Molotovljevog koktela
Oko 15 sati Shadi i njegov prijatelj Nihad F. brali su naranče u voćnjaku u blizini svog sela koje se nalazi u okolici palestinskog grada Tulkarema, na sjeveru Zapadne obale. Selo se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.

„Odjednom su, dok smo ubirali naranče koje smo kanili pojesti, u voćnjak ušla petorica izraelskih vojnika. Rekli su nam da podignemo ruke u zrak i legnemo na zemlju. Potom su nam vezali ruke i stavili poveze preko očiju [...] Skinuli su nam hlače i majice. Zatim su nas počeli gađati kamenjem smijući se i rugajući nam se. Potom su nam naredili da izađemo iz voćnjaka i prođemo kroz vrata na drugu stranu Zida.

Dok smo hodali do vrata, vojnici su nas udarali svojim puškama u leđa i smijali se [...] hodanje je trajalo 15 minuta. Zatim je stiglo vozilo u koje su nas vojnici smjestili. Posjeli su nas na pod vozila. Nisam znao koliko je vojnika u vozilu. Počeli su nas gaziti. Molili smo ih da nam daju vode, ali nisu nam odgovarali. Umjesto toga, stali su Nihadu na vrat i nastavljali nas udarati u leđa.

Putovali smo oko sat vremena [...] Vozilo je stalo i izišli smo na jedno dvorište popločeno sitnim kamenjem. Ostavili su nas tamo na zemlji tri sata dok se nije spustio mrak.“
...


Slučaj br. 4
Ime: Mohammad E.
Datum uhićenja: 4. veljače 2008.
Dob pri uhićenju 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
...
Mohammad i nekoliko njegovih prijatelja 04. su veljače 2008. stajali na jednom brežuljku u blizini svog sela i gledali mladiće kako bacaju kamenje na Zid. Odjednom su Mohammadu i njegovim prijateljima prišla 4 muškaraca obučena u civilnu odjeću. Muškarci su uhvatili Mohammada i srušili ga na zemlju. Uplašeni se Mohammad pokušao opirati, pa su ga nekoliko puta udarili u glavu pištoljem i lice mu poprskali suzavcem. Potom su mu stavili povez na oči, a ruke i noge svezali plastičnim lisicama, te ga ubacili u stražnji dio vozila.

2 sata kasnije stigli su u izraelsku policijsku postaju u Atarotu, na Zapadnoj obali. Cijelo vrijeme puta Mohammadova je glava krvarila iz rana koje je zadobio od udaraca pištoljem.
...


Slučaj br. 5
Ime: Fadi D.
Datum uhićenja: 29. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
14-godišnji Fadi iz izbjegličkog logora Al'Arub u okolici Hebrona na Zapadnoj obali 29. je veljače 2008. uhićen ispred svog obiteljskog doma i optužen da je tog jutra bacao kamenje na vojnike. Fadi je u to vrijeme imao slomljenu ruku u gipsu i nije mogao bacati kamenje. Vojnici su Fadija svejedno uhitili. ...

„...
... Otvorio sam vrata svoje kuće i htio zakoračiti unutra kad mi je vojnik naredio da stanem i rekao: 'Vidio sam te kako bacaš kamenje. Nosio si crvenu košulju.' Odgovorio sam mu: 'Nisam bacao kamenje. Pogledaj, lijeva mi je ruka slomljena i u gipsu.' Vojnik je odgovorio: 'Ne, vidio sam te kako bacaš kamenje.'

Vojnik mi je prišao i pokušao me odvesti sa sobom. U taj su čas došli moji ujaci i pokušali uvjeriti vojnika da nisam bacao kamenje i da mi je ruka slomljena. Iz terenskog vozila je tada izašlo oko 10 drugih vojnika i prišlo nam. Dvojica vojnika su me vukli, a ostali su pokušavali otjerati moje ujake i druge ljude koji su se okupili oko nas. Dok su me pokušavali odvesti vojnici su me tukli svojim puškama po slomljenoj ruci. Tukli su i mog brata svojim puškama po glavi.

Vojnici su me smjestili u terensko vozilo i posjeli na jedan stolac. Čim sam sjeo, jedan me vojnik snažno gurnuo, tako da sam pao na pod terenskog vozila. Pad je bio bolan i od njega sam zadobio modrice po ramenu i nogi. Čim je terensko vozilo krenulo, isti vojnik koji me gurnuo počeo me udarati nogom u slomljenu ruku. Ruku sam slomio tri dana prije, dok sam se igrao s vršnjacima iz razreda. Ubrzo nakon toga vojnici su mi vezali ruke i noge i stavili mi povez preko očiju. Cijelo su me vrijeme udarali.

Udarali su me oko sat vremena. Isti me vojnik stalno udarao nogom, tukao me i udarao svojom puškom po leđima, ramenu, rukama i nogama. Udaranje nije prestajalo. Nekoliko sam puta vojnika upitao zašto me udara. Odgovorio je urlanjem, psovkama i naredio mi da začepim [...] Tri sata kasnije stigli smo na svoje odredište. Vojnici su me odmah izvukli iz terenskog vozila i odveli pred ispitivača koji mi je rekao da se nalazim u policijskoj postaji u Kiryat Arbi.“
...

Fadi je optužen za bacanje kamenja i pušten na slobodu uz jamčevinu od 3000 novih izraelskih šekela (750 američkih dolara) 05. travnja 2008. Fadi je proveo oko 5 tjedana u zatvoru Telmond u Izraelu.


Slučaj br. 6
Ime: Ahmed Z.
Datum uhićenja: 17. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici u blizini Zida pretukli i uhitili Ahmeda, 16-godišnjeg dječaka iz grada Jenina na Zapadnoj obali. Vojnici su Ahmeda optužili da je bacao kamenje.

„Uhićen sam u blizini Zida u 15 sati, dok mi je otac bio na poslu. Sa mnom su bila još dvojica dječaka, obojica mlađi od mene. Nalazili smo se u blizini Zida i odjednom smo vidjeli kako skupina izraelskih vojnika trči prema nama. Vojnici su nas počeli udarati. Optužili su nas da smo bacali kamenje.

Priznao sam da sam bacao kamenje jednom od vojnika kako bi me on prestao tući. No, umjesto toga, on me počeo još jače udarati. Vojnici su nas uhitili. Stavili su mi povez preko očiju i lisice i ubacili me na pod vojnog terenskog vozila. Potom su me prevezli u vojnu bazu Shakeid. Tijekom vožnje su me udarali nogama.

Kad smo stigli u vojnu bazu ostavili su me vani na otvorenom do 22 sata navečer. Bilo je vrlo hladno i padala je kiša.“

Ahmed je optužen za gađanje kamenjem i osuđen na vojnom sudu na 15 dana zatvora i kaznu od 500 novih izraelskih šekela (125 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljstvom. Većinu svoje kazne odslužio je u zatvoru Damoun u Izraelu. ...


Slučaj br. 7
Ime: Jameel K.
Datum uhićenja: 25. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 14 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici 14-godišnjeg Jameela uhitili u 16 sati 25. ožujka 2008. u njegovom selu koje se nalazi u blizini Zida, u okolici grada Tulkarema na Zapadnoj obali.

„Prišla su mi trojica izraelskih vojnika. Prema meni su bacili zvučnu bombu koja mi je eksplodirala do nogu. Naredili su mi da im priđem. Kad sam došao do njih, počeli su me dlanovima udarati po licu. Zatim su mi svezali ruke i odveli me na jedno drugo mjesto u selu. Tamo su se nalazila 2 vojna terenska vozila, na udaljenosti od 500 metara od mene. [...]

Terensko me vozilo odvezlo na jedno meni nepoznato mjesto. Put je trajao pola sata, a zatim smo stigli na to mjesto ili logor pun vojnika. Izvukli su nas iz terenskog vozila i polegli na sitno kamenje koje se nalazilo u dvorištu. Tako su nas ostavili od 18:30 do 2 sata u noći. Potom je došlo nekoliko vojnika koji su mi skinuli povez s očiju i lisice i odveli me u bolnicu. U bolnici su me rukama udarali po leđima i vratu. Jedan od vojnika je uzeo uže koje se nalazilo na stolu, stavio mi ga oko vrata i snažno ga stezao kao da me želi zadaviti. Zatim su mi ponovo stavili lisice na ruke i povez preko očiju i vratili me natrag u dvorište.“
...


Slučaj br. 8
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 5. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
05. veljače 2008. Mohammad je sa svojim prijateljima bio na roštiljadi u Wadi Yaminu na Zapadnoj obali. Wadi (dolina) se nalazi u blizini Zida. Nakon roštiljade, Mohammad i 4 njegovih prijatelja zajedno su uzeli taksi kako bi se odvezli kući.

„Nakon nekoliko minuta stiglo je vozilo izraelske policije i stalo pored našeg taksija s desne strane. Našem su se vozilu približila dvojica policajaca naoružana strojnicama i naredila nam da izađemo iz automobila i pokažemo svoje osobne iskaznice. Izašli smo iz auta... Policajci su nam rekli da stanemo uz Zid i pretražili nas. Zatim su vozaču taksija naredili da nas poveze u taksiju za njihovim vozilom. [...]

Kad smo stigli do vrata policajci su nam naredili da izađemo iz taksija [...] rekli su nam da sjednemo na zemlju, a ruke su nam sprijeda vezali lisicama. Na tom smo mjestu sjedili oko 30 minuta. [...] Iz policijskog je kombija izašao vozač i približio nam se. Athera je jednom dlanom udario po vratu i na arapskom rekao 'Ne diži glavu'. Ubrzo zatim skinuli su nam plastične lisice i umjesto njih stavili metalne. Bili smo svezani jedan za drugog. Sjećam se da je na vratima bilo oko 25 policajaca.

Stavili su nas na pod, u stražnjem dijelu policijskog kombija. S nama su u stražnjem dijelu bila dvojica policajaca. Sjedili su na stolcima, a oko 5 ih je sjedilo u dva reda sjedala sprijeda. Tijekom puta dvojica policajaca u stražnjem djelu su nas udarala rukama po glavi i vratu. Stalno su nas pitali: 'Jeste li vi bacali kamenje?' Odgovarali smo im da nismo. 'Tko je onda bacao kamenje?' Odgovorili smo im da ne znamo. Tukli su nas cijelim putem koji je trajao oko 20 minuta. [...]

Nakon otprilike 20 minuta stigli smo u izraelski Okružni koordinacijski ured (DCO) kod Soufina. Bilo je oko 18 sati. Rekli su nam da izađemo iz kombija, sjednemo na zemlju i ruke držimo spuštene. Sjedili smo na zemlji po zimi oko jedan sat [...] Dok smo sjedili vani tukao nas je vozač policijskog kombija. Jednom me udario dlanom po licu, a mislim i da je udarao i moje prijatelje. Bio je to krupan čovjek u 40-tima.
...“

Mohammad je optužen za gađanje kamenjem i pušten na slobodu uz jamčevinu od 4000 novih izraelskih šekela (1000 američkih dolara). Proveo je tjedan dana u istražnom i pritovornom centru u Salemu.


Slučaj br. 9
Ime: Abdullah O.
Datum uhićenja: 20. travanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela i kamenja
20. travnja 2008. u 3 sata u noći izraelski su vojnici u domu njegove obitelji uhitili 15-godišnjeg Abdullaha iz jednog sela u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali. Selo se nalazi u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.

„Spavao sam kod kuće. Oko 3 sata u noći odjednom sam se probudio od zvukova koje su stvarali vojnici. Jedan je vojnik stajao uz moj krevet. Pograbio me za rame i izvukao iz kuće. Još sam bio u polusnu. Bio sam prestrašen i krajnje nervozan. Toliko sam se uspaničio da se ne sjećam kako su me strpali u terensko vozilo. Udarali su me šakama po cijelom tijelu i gazili po meni.

Jedan me od vojnika pitao da li sam bacao kamenje i Molotovljeve koktele. Odgovorio sam da ništa nisam bacao. Nakon toga su mi stavili lisice na ruke, vezali mi noge i stavili povez preko očiju.“
...


Slučaj br. 10
Ime: Mahmoud M.
Datum uhićenja: 30. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Bacanje kamenja i Molotovljevih koktela
Izraelski su vojnici 16-godišnjeg Mahmouda iz Nablusa uhitili u 2 sata ujutro 30. studenog 2008. dok je spavao u svom krevetu.

„Osjetio sam da me netko budi. Kad sam se probudio oko mene je u sobi stajalo 8 vojnika. Bili su zastrašujući; lica su im bila obojana crnom bojom, a jedan je imao masku. Naredili su mi da ustanem. Temeljito su me pretražili i naredili mi da se skinem. Skinuo sam sa sebe svu odjeću osim donjeg rublja. Pitali su me kako se zovem. Kad sam im rekao svoje ime, jedan me od vojnika grubo gurnuo prema zidu i ruke mi na leđima vezao plasničnim lisicama [...]

Odveli su me u dnevnu sobu. Trenutak prije nego mi je jedan od vojnika stavio povez preko očiju, vidio sam kako vojnik s maskom pretražuje kuhinju. I on je mene vidio, pojurio prema meni i snažno me udario po leđima. Zatim me po licu udario cijevi svoje puške zbog čega su mi usta i nos počeli obilno krvariti. Sve se to dogodilo pred mojom majkom koja je vojnike preklinjala da me puste. No oni je nisu slušali. Stavili su mi povez na oči i odveli me dolje po stepenicama, budući da je naš stan na drugom katu. [...]

Natjerali su me da sjednem na metalni pod terenskog vozila s glavom među nogama. Vozilo se počelo kretati, a vozač je tako brzo vozio po neravnim dijelovima da sam glavom dva puta udario o krov terenskog vozila. Nakon pola sata stigli smo u vojni logor kojem ne znam ime i vojnici su me izvadili iz vozila. Odveli su me u jednu prostoriju i skinuli mi povez s očiju. Nalazio sam se u bolnici, a liječnik me ispitivao općenita pitanja o mom zdravstvenom stanju bez da me uopće pregledao. U bolnici sam proveo 15 minuta. Boljele su me ruke od plastičnih lisica. Molio sam vojnike da mi ih skinu ili olabave, ali su oni samo vikali neka ušutim.

Vojnici su me 20 minuta kasnije vratili natrag u terensko vozilo i odvezli u pritvorni centar Huwwara. Kad smo stigli u pritvorni centar, izvukli su me iz vozila i potom sam morao na dvorištu stajati tri sata. Bilo je vrlo hladno. Plakao sam zbog boli u rukama. Vikao sam, ali nisu mi olabavili lisice. Ruke su mi zbog njih natekle i poplavile. Nakon što sam tri sata stajao u dvorištu, odveli su me u sobu za ispitivanja.“


Slučaj br. 11
Ime: Abed S.
Datum uhićenja: 23. listopad 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevih koktela
15-godišnji Abed iz jednog sela pored grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, koje se nalazi u blizini nekoliko ilegalnih izraelskih naselja i Zida, uhićen je oko 2 sata ujutro 23. listopada 2008. Abeda je, zajedno s njegovim prijateljem Alijem, uhitila izraelska vojska i prebacila ih u vojnu bazu.

„Sedam vojnika udaralo je po vratima kuće cijevima svojih pušaka [...] Vojnici su me odveli van iz kuće, ruke mi vezali na leđima, stavili mi povez na oči i ugurali me u jedno od svojih terenskih vozila. Mojoj obitelji nisu dopustili da se oprosti od mene, već su im naredili neka zatvore vrata i ostanu u kući.

Kad sam ušao u terensko vozilo spoznao sam da je i Ali M. uhićen. Posjeli su me pored njega na pod terenskog vozila. Kad sam sjeo, osjećao sam da će mi ruke eksplodirati jer su bile tako čvrsto svezane. Molio sam vojnike da mi olabave lisice, no oni su samo vikali i govorili prostačkim jezikom. Jedan od njih mi je na lošem arapskom rekao da će mi „razbiti glavu“ ako budem govorio. [...]

Vojnici su Aliju i meni naredili da spustimo glave, što je pojačalo bol u mom vratu, naročito obzirom da smo se u terenskom vozilu vozili dulje od sat vremena [...] Osjećao sam jaku bol u vratu i leđima. Osjetio sam vrtoglavicu i mislio sam da ću povraćati. Kad god bih podigao glavu, vojnici bi počeli vikati na mene.“


Slučaj br. 12
Ime: Mohammad A.
Datum uhićenja: 26. studeni 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Gađanje kamenjem
Izraelski su vojnici oko 2 sata u noći 26. studenog 2008. u njegovom krevetu uhitili 17-godišnjeg Mohammada iz grada Nablusa na Zapadnoj obali. Mohammad je otprije imao ozlijeđenu nogu, zbog čega je teško hodao. Vojnici su ga svezali i stavili mu povez na oči i zatim ga natjerali da hoda nekoliko kilometara do kontrolne točke.

„Kad smo stigli na kontrolnu točku Za'tara, stiglo je i vojno terensko vozilo i vojnici su me gurnuli prema njemu. Moje je tijelo udarilo o vozilo, a jedan drugi vojnik, koji je stajao u blizini, gurnuo mi je glavu u vozilo. Vojnici su me potom ugurali u vozilo i natjerali me da sjednem na pod. Oko mene su bila 4 vojnika, a glava mi se nalazila između njihovih nogu. Vozilo je krenulo, a vojnici su me tijekom putovanja udarali nogama, vrijeđali i vikali na mene. Vozili smo se oko pola sata.“


Slučaj br. 13
Ime: Hamdi A.
Datum uhićenja: 14. kolovoz 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela
17-godišnji Hamdi iz izbjegličkog logora Dheisheh pored Betlehema, 14. je kolovoza 2008. snajperom 2 puta pogođen u noge dok je bio na putu kući. Izbjeglički logor Dheisheh nalazi se u blizini Zida i nekoliko ilegalnih izraelskih naselja.

„Na putu do pekare [...] naišao sam na djecu koja su se skrivala iza metalnih kanti i bacala kamenje na izraelske vojnike koji su se nalazili na drugoj strani ulice. Bio sam na 50 metara do pekare. Prišao sam djeci. Nisam se skrivao. Odjednom je snajperist koji je stajao pored jedne zgrade na drugoj strani ulice otvorio vatru na mene. Dva puta me pogodio u desnu i lijevu nogu, u koljena. Pao sam na zemlju krvareći.

Dok sam ležao na zemlji prišla su mi 4 izraelskih vojnika i bez ijedne riječi počeli su me tući. Jedan me od vojnika udario cijevi svoje jurišne puške. Jako sam krvario iz nosa i usta i rana na nogama. Jedan drugi vojnik me nogama u vojnim čizmama udarao u leđa. Cijelo me tijelo boljelo. Ta su me četvorica vojnika udarala nogama i dlanovima po cijelom tijelu 5 minuta. Bili su vrlo zastrašujući. Lica su im bila obojena crnom bojom.

Kad su me prestali udarati nogama, četvorica vojnika povili su mi rane na nogama zavojima kao bi zaustavili krvarenje. Dvojica vojnika su me pograbila za jednu ranjenu nogu i desnu ruku i vukli me po pločniku oko 50 metara do vojnog terenskog vozila. Zadobio sam mnogo modrica na leđima i stražnjici. Preklinjao sam ih da me puste, ali su odbili moje molbe.

Kad smo došli do vozila, stigla su i vojna kola hitne pomoći. Vojnici su me položili na nosila i stavili u kola hitne pomoći. Jedan od vojnika u kolima mi je škarama razrezao svu odjeću osim donjeg rublja. Stavili su mi aparat za disanje i epruvetu za vađenje krvi. U vojnim sam se kolima hitne pomoći vozio 15 minuta, nakon čega smo stigli do vojne kontrolne točke u blizini Beit Jale, gdje su se nalazila civilna kola hitne pomoći. Vojnici su me izvukli iz vojnih kola hitne pomoći i položili na zemlju. Petorica vojnika počeli su me fotografirati svojim mobilnim telefonima, a jedan je imao i fotoaparat. Slikali su se zajedno sa mnom izrugujući mi se. Zatim su me stavili u civilna kola hitne pomoći. [...]

15 minuta kasnije stigli smo u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu [...] mnogo je ljudi gledalo u mene, a ja sam se počeo stidjeti jer sam bio samo u donjem rublju. [...]

Kad sam se probudio vidio sam da ležim u krevetu na odjelu za intenzivnu njegu. Lisicama sam bio vezan za krevet i čuvala su me 2 vojnika. Lisice su mi valjda stavili dok sam spavao. Nisam mogao ustati iz kreveta. Mokrio sam ležeći u krevetu. [...]

Dvojica vojnika koji su me čuvali izmjenjivali su se svaki dan. Neki su sa mnom dobro postupali, drugi loše. Neki su me vojnici verbalno zlostavljali, upotrijebljavali nepristojne riječi pred svim drugim pacijentima koji su bili Židovi. Liječničko se osoblje pobunilo, no vojnici im nisu dopustili da se umiješaju. Ponekad su vojnici liječničkom osoblju onemogućavali da me liječi. Židovski pacijenti koji su bili u istoj sobi sa mnom također su me vrijeđali i nazivali me teroristom. Vojnici nisu ništa poduzeli kako bi ih u tome zaustavili. U toj sam sobi ostao 7 dana. [...]

Za vrijeme dok sam bio u bolnici Hadasa Ein Karem, vojnici nikome iz moje obitelji nisu dopustili da me posjeti.“
...

Hamdi je optužen za bacanje Molotovljevog koktela i proveo je 9 mjeseci u zatvoru. Većinu svoje zatvorske kazne odslužio je u zatvorskoj bolnici u Ramleu u Izraelu.


Slučaj br. 14
Ime: Mahmoud N.
Datum uhićenja: 15. rujan 2008.
Dob pri uhićenju: 17
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela
Izraelski su vojnici 15. rujna 2008. u blizini ilegalnog naselja Bet El otvorili vatru i ranili 17-godišnjeg Mahmouda i njegovog prijatelja Iyada iz izbjegličkog logora al-Jalazan u blizini grada Ramalle na Zapadnoj obali.

„... Bili smo oko 100 metara udaljeni od ilegalnog naselja. Dok smo hodali prema njemu, primjetio sam da se izraelski vojnici skrivaju iza drveća. Iyad ih nije vidio. Okrenuo sam se prema Iyadu kako bih ga upozorio na vojnike. Baš u tom trenutku vojnici su odjednom na nas otvorili vatru. Pogodili su Iyada koji je pao na zemlju. Pokušao sam pobjeći, ali me metak pogodio u leđa. Iyad je bio pogođen 3 puta u lijevu nogu.

Nakon što smo pogođeni, pali smo na zemlju i krvarili. Jako me boljelo. Obojica smo vikali. Prišlo nam je mnogo vojnika. Ležao sam na zemlji, 4 metara od Iyada.Jedan mi je vojnik prišao i dva puta me nogom udario u grudni koš unatoč tome što sam bio ranjen [...] razderali su mi svu odjeću i bio sam potpuno gol, kao na dan kad sam rođen. Jako sam se sramio, naročito obzirom da su tamo bile i 2 vojnikinje. Vojnici su mi se smijali. Ostao sam gol sve do operacije ... Vojnici su nas stavili na nosila i potom u vojno terensko vozilo. Vozilo se uputilo prema ilegalnom naselju gdje su se nalazila 2 obična kola hitne pomoći. [...]

Kola hitne pomoći odvezla su nas do bolnice Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu, a medicinsko me je osoblje izvuklo iz vozila [...] Bio sam gol i sramio sam se jer je bolnica bila puna ljudi, pa sam rukama morao prekriti genitalije. [...]

U bolnici Hadasa proveo sam 2 i pol tjedna. Cijelo su me to vrijeme čuvali vojnici i nisam vidio nikoga iz svoje obitelji. Kasnije sam od svoje obitelji saznao da su me pokušavali posjetiti, ali im vojnici to nisu dopustili, kao ni da mi pošalju hranu.“


Slučaj br. 1 nastavak
Ime: Imad T.
Datum uhićenja: 7. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 15
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela i granata domaće izrade na ilegalno naselje
15-godišnji Imad iz jednog sela pored Betlehema 07. se ožujka 2008. sa svojim prijateljima u autu vozio u blizini ilegalnog izraelskog naselja Etzion kad je na njihov automobil otvorena vatra, pri čemu su Imad i njegova tri prijatelja ranjeni.

„Odlučili smo da nastavimo dalje voziti jer smo bili prestrašeni [...] Nakon što smo se vozili još oko pola kilometra došli smo u centar sela, izašli iz auta i legli na zemlju. Ljudi su pojurili prema nama i stavili nas u drugi automobil kako bi nas odvezli u bolnicu u selu. [...]

10 minuta kasnije, izraelski su vojnici upali u selo i opkolili bolnicu sa svih strana. Bilo ih je mnogo, dovezli su se u 10 terenskih vozila. Počeli su bacati zvučne bombe i suzavac kako bi otjerali ljude. Zatim su provalili kroz ulazna vrata u bolinici i [...] uhitili mene i Mahmouda i brzo nas stavili u svoje vozilo. [...]

Nakon toga su nas čvrsto svezali za nosila i uklonili zavoje s naših rana zbog čega smo ponovo počeli krvariti. Počeli su nas tući. Bila su četvorica vojnika. Jedan od njih pritiskao nam je rane, a mi smo vikali od boli. Kad bismo počeli vikati, vojnici su nas udarali dlanovima i govorili nam da ne žele slušati naše povike. Krvarenje se pojačalo jer su nam pritiskali rane [...]

Nakon sat vremena stigli smo u ilegalno naselje Gush 'Etzion. Izvadili su nas iz terenskog vozila i smjestili u dvorište. Škarama su nam razrezali i uklonili odjeću. Ostali smo potpuno goli. U dvorištu je bilo više od 40 vojnika koji su nas stali provocirati i vrijeđati. Bilo je vrlo hladno [...] Za vrijeme dok smo bili u dvorištu nisu nam pružili liječničku pomoć, iako smo krvarili i trpjeli bol.

Sat vremena kasnije stavili su nas u vojna kola hitne pomoći. Gole su nas svezali za nosila. Kad smo ušli u kola, vojnici su nas odvezali i smjestili na plastične stolce. Čvrsto su nam svezali ruke iza leđa što nas je boljelo. Vojnici (2 žene i 2 muškarca) su nas u kolima hitne pomoći na putu do bolnice vrijeđali i vikali na nas.

Pola sata kasnije stigli smo u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu. Vojnici su nas izvukli ih vojnih kola hitne pomoći i ostavili nas neko vrijeme na ulazu u bolnicu. I dalje smo bili goli i preklinjali smo vojnike da nam daju nešto čime bismo se pokrili zbog stida pred prolaznicima i ljudima kojih je bolnica bila puna. Još uvijek imam psihičke posljedice zbog ovog događaja. 15 minuta kasnije doveli su nas u operacijsku salu i skinuli nam plastične poveze, a na ruke i noge nam stavili lisice. [...]

U sobi su me čuvala 3 vojnika. Vezali su mi ruke i noge za krevet. Nisam se mogao micati. Cijeli su me dan vrijeđali i nisam mogao spavati. [...]

U drugoj su bolnici ove vojnike zamijenili drugi vojnici. Ti su vojnici bili vrlo loši, vrijeđali su nas i vikali na nas. Rijetko su nam dopuštali da koristimo WC. [...] Nisu mi dopustili da se otuširam. Želim napomenuti da se nismo otuširali od dana kad su nas uhitili do prebačaja u drugu bolnicu [5 dana od kad je Imad uhićen]. Na mom je tijelu bilo krvi i zaudaralo je. Također želim reći da smo cijeli tjedan bili bez odjeće, a pokrivali su nas samo tankim plahtama. Tek tjedan dana nakon uhićenja dali su nam laganu odjeću. [...]

Tjedan dana kasnije, u ponoć, pojavili su se vojnici iz jedinice Nishon [jedinica u sklopu Zatvorske službe koja je odgovorna za prebačaj pritvorenika iz jednog u drugi zatvor i pritvorni centar] i naredili nam da pođemo s njima. Vezali su nam ruke i noge i stavili nam povez preko očiju. Stavili su nas u vozilo zatvorske službe i odvezli u zatvorsku bolnicu u Ramleu. [...]

Doveli su me u jednu sobu. Odmah sam zaspao. Kad sam se probudio, primjetio sam da sam mokrio u krevet; to je bilo prvi put da mi se tako nešto dogodilo. Sramio sam se. Drugi su mi zatvorenici pomogli da se presvučem i promijenim krevetninu. Sve do danas svaki dan mokrim u krevet. Ništa ne mogu poduzeti kako bih to promijenio. Pokušao sam ne piti vodu po nekoliko sati prije lijeganja u krevet, kasno ići spavati, ali nije pomoglo. Zamolio sam zatvorsku upravu da me odvede psihijatru, ali su oni odbili moju molbu.“


Slučaj br. 15
Ime: Islam M.
Datum uhićenja: 31. prosinac 2008.
Dob pri uhićenju: 12 godina
Optužba: Bacanje kamenja
12-godišnji Islam iz jednog sela u blizini grada Nablusa na Zapadnoj obali 31. je prosinca 2008. lovio ptice u jednom masliniku kad su ga zajedno s prijateljima uhitili izraelski vojnici i optužili da je bacao kamenje. Maslinik se nalazio oko 500 metara od jedne ceste kojom se koriste ilegalni izraelski kolonisti.

„...
... Kad smo došli do ruba sela, iznenadili smo se vidjevši izraelske vojnike oko 10 do 20 metara iza nas. Vojnici su u nas uperili svoje puške. Vikali su nam na hebrejskom i naredili da stanemo. Stali smo na mjestu. [...]

Jedan od vojnika mi je prišao i zgrabio me za ruku. Drugi je vojnik Hasana pograbio za ruku. Zatim su nam svezali ruke. Moju su desnu ruku svezali za Hasanovu lijevu. Potom su nas gurali i tjerali da hodamo prema našoj kući. Vojnici mi nisu rekli zašto su me uhitili [...]

Kad smo došli do terenskog vozila vojnici su meni i Hasanu prekrili oči komadom platna. Ugurali su me u vozilo. Pao sam na pod. Posjeli su me na pod vozila. ...“


Dodatni linkovi za Palestinu/Izrael:
Inside Story - The politics behind the Viva Palestina convoy - 7 Jan 2010

Update o Viva Palestini

Nakon što je britanski parlamentarni zastupnik Galloway deportiran i proglašen nepoželjnim u Egiptu, egipatske su vlasti najavile da će sve aktiviste iz konvoja staviti na „crnu listu“. Mubarakov režim također je najavio da Egipat više neće dopuštati nikakvim humanitarnim konvojima za Gazu, bez obzira tko ih organizirao (!), da prolaze egipatskim teritorijem. Egipatski ministar vanjskih poslova Ahmed Abul Gheit je u subotu izjavio da su članovi konvoja VIVA PALESTINA počinili „neprijateljski čin, pa čak i zločin“ na egipatskom tlu. Nije spominjao da su članove konvoja napali egipatski nasilnici u civilu i izazvali incident, niti da je Egipat od početka do kraja poduzimao sve kako bi konvoj zaustavio i odvratio od odlaska u Gazu.

Egipatske su vlasti aktiviste konvoja prepratile u zračnu luku u Kairu, ispitivale, držale zatočene u zračnoj luci i neki od njih su uspjeli otputovati kući.

Slike dočeka aktivista VIVA PALESTINA konvoja u Turskoj

No više od 40 aktivista ostalo je zadržano u zračnoj luci u Kairu. Zatvoreni su u maloj prostoriji sa samo 1 WC-om. Nije im dopušteno da napuštaju zračnu luku. Egipatske su ih vlasti odlučile službeno deportirati, iako nisu počinili nikakav zločin i prisiljavaju ih da sami plate deportacijske letove. Egipatske su vlasti zaplijenile putovnice aktivista i cijelo poslijepodne nisu dobili nikakvu hranu ni vodu. Britanski konzul u Egiptu je tek u subotu navečer došao u zračnu luku kako bi pomogao aktivistima da izađu iz Egipta.

Egipatska policija za suzbijanje nereda i brojni nasilnici u civilu raspoređeni su kako bi čuvali aktiviste koje nastoje zastrašiti i kojima ne dopuštaju da odu na WC. Oko 50 aktivista zatvoreno je u malom odjelu na terminalu 4. Aktivisti su tek nakon posjete britanskog konzula dobili vodu, hranu i dopušteno im je da koriste WC. Egipatske su vlasti konzula obavijestile da će tih 50 aktivista deportirati iz Egipta, bez navođenja ikakvih razloga. Britanski su se predstavnici složili s aktivistima da ovakvo postupanje predstavlja kolektivno kažnjavanje. Zatočeni aktivisti su zatražili posjet Crvenog polumjeseca, ali im je taj zahtjev odbijen. Tražili su prikladne ležajeve na kojima bi proveli noć, no i ta im je molba odbijena, pa su morali spavati na tvrdom mramornom podu pod jakim svjetlom.

Još se ne zna ni da li su svi ostali aktivisti iz konvoja na sigurnom. VIVA PALESTINA pokušava provjeriti gdje se nalaze i moli obitelji aktivista da prijave ukoliko ne znaju gdje se nalazi njihov član.

Izvor: Reading PSC

Više informacija: VIVA PALESTINA UK

VIVA PALESTINA


Još vijesti i linkova za Palestinu/Izrael:
Twenty demonstrators injured in Nabbi Saleh
U selu Nabbi Saleh ozlijeđeno 20 prosvjednika (08. siječanj 2010.)
Oko 300 prosvjednika više od 2 je sata okupiralo i blokiralo glavnu cestu pored ilegalnog naselja Halamish. Oko 300 osoba je izašlo na ulice palestinskog sela Nabbi Saleh, sjeverozapadno od Ramalle na Zapadnoj obali i prosvjedovalo protiv nedavne otimačine zemlje od strane susjednog ilegalnog isključivo židovskog izraelskog naselja Halamish. Dio prosvjednika uspio je doći do područja koje su nedavno zauzeli kolonisti. Kolonisti koji su se spustili iz Halamisha prosvjednike su gađali kamenjem i bojevim streljivom. Izraelski vojnici koji su bili prisutni nisu ništa poduzeli kako bi zaustavili napad kolonista. Prosvjednici su okupirali i blokirali glavnu cestu koja vodi do ilegalnog naselja i usred oblaka suzavca i pod paljbom gumom presvučenih metaka 2 sata cestu držati okupiranom. Nakon prosvjeda vojska je napala selo Nabbi Salleh u kojem su izbili sukobi. 20 mještana sela Nabbi Saleh je ozlijeđeno gumom presvučenim mecima, a deseci su imali problema zbog udisanja suzavca. 08. siječnja održani su i prosvjedi u palestinskim selima Ni'lin, Bil'in (gdje su lakše ozlijeđeni 1 novinar i 1 prosvjednik) i al-Maasara (gdje je vojska napala selo).


Wave of arrests continue in Burqa village
Nastavljaju se uhićenja u selu Burqa (07. siječanj 2010.)
Izraelska je vojska otela još jednog mladića iz sela Burqa na sjeveru Zapadne obale. 21-godišnjeg Muhammada Samira su zaustavili i uhitili vojnici ispred sela dok se vraćao kući s posla u Tulkaremu gdje radi u jednom od ureda Palestinske samouprave. U proteklih mjesec dana izraelska je vojska pojačano napadala selo Burqa i uhićivala njegove mještane. Samir je 22. osoba iz sela koju je izraelska vojska uhitila od početka prosinca prošle godine. Zbog sve učestalijih uhićenja, koja se obično provode tijekom noćnih napada na selo, međunarodni su aktivisti organizirali noćna bdijenja i pridružili se mještanima koji noću čuvaju stražu u nadi da će dokumentirati napade i svojom prisutnošću umanjiti nasilje protiv mještana. Tijekom napada vojnici u selo ulaze bilo u terenskom vozilu, bilo pješice, okružuju kuće traženih osoba, sprječavaju ukućane da napuste svoje domove. Mještani prijavljuju primjenu pretjeranog nasilja od strane vojnika: vojnici otvaraju vatru dok članove obitelji tjeraju (najčešće) u kupaonu gdje ih zatvaraju na po nekoliko sati, dok za to vrijeme uništavaju imovinu u kući u potrazi za oružjem ili drugim inkriminirajućim predmetima.

Burqa je odavno na meti izraelskih okupacijskih snaga, a njeni su mještani dobro upoznati s bezumnim nasiljem vojnika. Selo je izraelskim vojnicima poslužilo kao teren za obuku kad su se pripremali za rat protiv Hezbollaha koji su vodili 2006, jer je topografija sela slična južnom Libanonu. Za vrijeme „vježbe“ mještani su bili izloženi gotovo svakodnevnim noćnim napadima, vojnici su upadali u civilne domove i istjerivali ukućane na ulicu, stavljali im lisice i identificirali ih. Kasnije su im objasnili da se radilo o vojnoj vježbi.

Na brdu iznad sela Burqa nalazi se ilegalno izraelsko naselje Homesh koje je sagrađeno na zemlji sela Burqa, ali ga je izraelska vojska evakuirala 2005. u sklopu izraelske evakuacije 4 ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali i 21 ilegalnog naselja u Pojasu Gaze. Unatoč evakuaciji ilegalnih kolonista iz naselja Homesh, poljoprivrednicima iz sela Burqa nije dopušteno da ponovo počnu obrađivati svoju zemlju – to je područje proglašeno vojnom zonom nakon prvotne evakuacije kolonista i taj se status nije kasnije mijenjao. Štoviše, izraelske vlasti nisu se pobrinule da ilegalno naselje Homesh ostane evakuirano. Ekstremistička organizacija „Homesh prije svega“ vodi kampanju kako bi se ponovo domogla tog ilegalnog naselja i zaslužna je za značajnu prisutnost kolonista na tom području. Unatoč pokušajima vojske da rastjera okupljene koloniste, pokušaji ponovnog naseljavanja ilegalnog naselja Homesh se nastavljaju, naročito tijekom židovskih vjerskih blagdana kada se na tom mjestu okupljaju tisuće ilegalnih kolonista. Poljoprivrednici u selu Burqa žive pod stalnom prijetnjom nasilja od strane kolonista koji se svete tijekom svojih pokušaja da ponovo otmu ukradenu zemlju. Protekle 2 godine mještani organiziraju godišnji izlet na to područje prilikom kojeg sade i obrađuju 95 dunuma svoje zemlje. Kolonisti svaki put nakon toga dolaze na to područje i uništavaju posao poljoprivrednika, čupaju mladice i uništavaju nove bunare koje mještani grade radi navodnjavanja.


Alison Weir: Your Palestinian Gandhis exist… in graves and prisons
Palestinians have been engaging in nonviolence for decades. When I was last in Nablus I learned of a massive nonviolent demonstration that had occurred in 2001 – estimates range from 10,000 to 50,000 Palestinian men, women, and children taking part in a nonviolent march. All sectors of Nablus had joined together in organizing this – public officials, diverse parties, religious, secular, Muslim, Christian. Modeling their action on images of Dr. Martin Luther King, they marched arm-in-arm, believing that Israel would not kill them and that the world would care. They were wrong on both counts. Israeli forces immediately shot six dead and injured many more. And no one even knows about it. At If Americans Knew we are currently working on a video to try to remedy the last part; there's nothing we can do about the dead. But there's a great deal you can do, Bono. You can use your talent and celebrity to tell the world these facts. You can write a New York Times op-ed about the Palestinian Gandhis in Israeli prisons and call for their freedom. You can sing of these Palestinian Martin Luther Kings you wished for, and by singing save their lives. For the reality is that nonviolence is only as powerful as its visibility to the world. When it is made invisible through its lack of coverage by the New York Times, the Associated Press, CNN, Fox News, et al, its practitioners are in deadly danger, and their efforts to use nonviolence against injustice are doomed. In the New York Times you publicly proclaimed your belief in nonviolence. Now is your chance to demonstrate your commitment.

George Galloway MP deported from Egypt
The Viva Palestina convoy brought desperately needed aid to a population in Gaza subject to a brutal economic blockade by the Israeli government. This blockade was described by the United Nations-sponsored Goldstone report as a form of 'collective punishment' against the entire population. Oxfam's director, Jeremy Hobbs, said that the “world powers have failed and betrayed Gaza's ordinary citizens” by failing to help bring an end to this blockade. He is right. And Egypt, which borders Gaza, has the ability and the duty to do something positive for the Palestinian people. Instead, by its obstruction of the Convoy, its brutal assault and tear gassing of its supporters, and now the arrest of Viva Palestina activists and deportation of George Galloway MP, the Egyptian authorities have disgraced themselves in the eyes of the world. Once again they have failed in their humanitarian duty towards their Palestinian neighbours.

Remember Palestine

Remember Palestine

VIVA PALESTINA update: George Galloway deportiran iz Egipta, egipatske vlasti 7 aktivista iz konvoja prijete uhićenjem

07. siječanj 2010.
VIVA PALESTINA je u Gazi predala humanitarnu pomoć palestinskim nevladinim organizacijama i posjetila bolnice i neka razorena područja kako bi se aktivisti upoznali s trenutačnim stanjem u Pojasu Gaze.

08. siječanj 2010.
Izraelska je vojska u noći s četvrtka na petak bombardirala Pojas Gaze i ubila najmanje 3, a ranila nekoliko Palestinaca.

Egipatske su vlasti obavijestile aktiviste konvoja VIVA PALESTINA da Pojas Gaze moraju napustiti prije isteka 48 sati koliko su im prvotno dopustile da se zadrže i potom najavile da će na izlazu iz Pojasa Gaze uhititi neke aktiviste konvoja u vezi s neredima koji su izbili kad su vladine snage napale aktiviste konvoja u utorak u noći u Al-Arishu, unatoč prethodno postignutom dogovoru između turskih parlamentaraca (koji također putuju u konvoju) i britanskog parlamentarca Georgea Gallowaya s egipatskim vlastima da svi uhićeni budu oslobođeni bez ikakvog sudskog progona. Aktivisti bi iz Gaze trebali izaći oko 17 sati po lokalnom vremenu.

Egipatske su vlasti u petak (08. siječnja) iz Kaira u London deportirale britanskog parlamentarca Georgea Gallowaya koji je predvodio konvoj VIVA PALESTINA. Galloway se pokušao vratiti u Rafah nakon vijesti da će 7 članova konvoja VIVA PALESTINA biti uhićeno po njihovom izlasku iz Gaze. Egipatska policija ga je spriječila da se vrati, zajedno s još jednim aktivistom iz konvoja ugurala u kombi i odvezla u Kairo, gdje je stavljen na avion za London i proglašen nepoželjnom osobom u Egiptu. Egipatsko ministarstvo vanjskih poslova kasnije je izjavilo da Gallowayu više neće biti dopušteno da uđe u Egipat.

Galloway je proteklih dana oštro kritizirao odluku egipatskih vlasti da u Pojas Gaze ne puste svih 200 vozila iz konvoja, te prijašnju odluku da ne dopuste konvoju da u Egipat uđe kroz luku Nuweiba u Crvenom moru. 7 aktivista iz konvoja egipatske vlasti prijete uhićenjem, radi „izazivanja nereda“, iako je poznato da su nerede izazvali nepoštivanje i kršenje dogovora od strane egipatskih vlasti, te stalne prepreke koje su dužnosnici Mubarakove diktature postavljali pred aktiviste i konvoj, a započele egipatske snage u civilu koje su aktiviste konvoja u luci Al-Arish u utorak u noći napale kamenjem.

Ponovo rastu napetosti između aktivista i egipatskih vlasti na graničnom prijelazu Rafah. Aktivisti su ljuti na Mubaraka i njegov režim zbog načina na koji je Egipat postupao s konvojem i aktivistima. Turski odvjetnici namjeravaju aktiviste dočekati na egipatskoj strani kako bi pokušali spriječiti bilo kakva uhićenja.

Galloway je već stigao u London.


Više informacija: VIVA PALESTINA UK


Dodatne vijesti i linkovi za Palestinu/Izrael (Gaza, Viva Palestina, Gaza Freedom March):
Galloway: New Gaza convoys won't cross Egypt (07. siječanj 2010.)
Britanski parlamentarac George Galloway je izjavio da budući humanitarni konvoji za blokirani Pojas Gaze neće prolaziti kroz egipatski teritorij, jer egipatske vlasti konvoju otežavaju ulaz na to područje. Egipatske su vlasti u luci Aqaba u Jordanu s konvojem potpisale obvezujući ugovor, koji su kasnije prekršile. Galloway je najavio da VIVA PALESTINA istražuje druge putove kojima se može doći do Gaze i da će slijedeći konvoji dolaziti sa svih strana svijeta. Konvoj je zbog egipatske nesuradnje i podmetanja u Pojas Gaze ušao sa samo 3/4 pomoći koja je prikupljena za Gazu, dodatnim troškovima i 10 dana zakašnjenja.

Baltimore Vigil in Solidarity with Gaza

Aid convoy led by George Galloway enters Gaza

Slike antiratnih aktivistica udruge CODEPINK s Gaza Freedom Marcha

Viva Palestina Aid Convoy Arrives in Gaza, George Galloway Describes “Desperate” Situation
AMY GOODMAN: Can you describe the condition of Gaza? It's been a year since the Israeli assault. You were there last year also trying to bring in aid.
GEORGE GALLOWAY: It's desperate. If I give you a tiny example only to give you an example, I'm here in quite a nice hotel, except there is no food in the hotel. There's no food for breakfast, there's no food for lunch. Now I make that point only to illustrate that if there's no food in the best hotel in Gaza, imagine what the people are suffering. I've watched with my own eyes Palestinian women and girls in the early morning mists on top of garbage heaps, combing through the garbage heaps looking for food. In an Arab Muslim country in 2009 and '10, it's a absolutely scandalous situation. And, Amy, remember why and how it came about. It's been imposed by men. It's not a natural disaster. It's been imposed by men to punish the people of Palestine for voting for a party in a free election that the big powers, including yours and mine and Israel, don't like.

Terror is the price of support for despots and dictators
If an 85-year-old Holocaust survivor had gone on hunger strike in support of a besieged people in another part of the world, and hundreds of mostly western protesters had been stoned and beaten by police, you can be sure we'd have heard all about it. But because that is what's been happening in western-backed Egypt, rather than Iran, and the people the protesters are supporting are the Palestinians of Gaza instead of, say, Tibetans, most people in Europe and north America know nothing about it. ... From the wider international perspective, it is precisely this western embrace of repressive and unrepresentative regimes such as Egypt's, along with unwavering backing for Israel's occupation and colonisation of Palestinian land, that is at the heart of the crisis in the Middle East and Muslim world. Decades of oil-hungry backing for despots, from Iran to Oman, Egypt to Saudi Arabia, along with the failure of Arab nationalism to complete the decolonisation of the region, fuelled first the rise of Islamism and then the eruption of al-Qaida-style terror more than a decade ago. But, far from addressing the natural hostility to foreign control of the area and its resources at the centre of the conflict, the disastrous US-led response was to expand the western presence still further, with new and yet more destructive invasions and occupations, in Iraq, Afghanistan and elsewhere.