četvrtak, 30. rujna 2010.
Europske države daju porezne olakšice cionističkim organizacijama upletenim u kršenja međunarodnog prava
Informacije iz članka Europe Offers Tax Benefits for Illegal Settlements od 28. rujna 2010. koji je napisao David Cronin i koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku
Organizacije koje prikupljaju novčana sredstva u korist izraelske vojske i ilegalnih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali oslobođene su plaćanja poreza u nekim europskim zemljama.
Na primjer Zaklada Sar-El djeluje u Nizozemskoj, a svrha joj je pružanje potpore izraelskim obrambenim snagama. Sar-El organizira redovite posjete Izraelu, gdje nizozemski dobrovoljci prolaze 3-tjednu obuku s izraelskom vojskom. Zaklada ohrabruje dobrovoljce da rade u izraelskim bolnicama, no ako to nije moguće obavljaju civilne poslove u vojnim bazama. Iako ti dobrovoljci ne postaju izraelski vojnici, „oni pomažu u borbi protiv Palestinaca“, tvrde u Zakladi. Unatoč tome što je UN-ova istražna misija koju je predvodio umirovljeni južnoafrički sudac Goldstone ustanovila da je izraelska vojska tijekom svoje 3-tjedne ofenzive na Gazu 2008-2009. počinila ratne zločine, Zaklada Sar-El je u Nizozemskoj oslobođena plaćanja poreza, a pojedinci koji joj doniraju novac mogu za iznos svoje donacije umanjiti iznos poreza koji moraju platiti.
Slična udruga, Collectieve Israël Action (Kolektivna akcija Izrael) prikuplja oko 8 milijuna eura godišnje za projekte poput obuke izraelskih vojnika, naročito u korištenju napredne tehnologije. U njenom savjetodavnom odboru sjedi i Doron Livnat, direktor Riwala, dobavljača dizalica koje se koriste u izgradnji izraelskog Zida na Zapadnoj obali koji je Međunarodni sud pravde 2004. proglasio ilegalnim.
Zaklada Nachamoe skuplja novac kako bi pomagala izraelskim obiteljima, od kojih neke žive u izraelskim kolonističkim naseljima između Jeruzalema i Betlehema. Ta kolonistička naselja predstavljaju kršenje međunarodnog prava, jer Četvrta ženevska konvencija iz 1949. zabranjuje okupacijskoj sili da prebacuje dijelove svog vlastitog civilnog stanovništva na zemlju koju okupira.
Neke skupine u Nizozemskoj potporu izraelskoj vojsci kategoriziraju kao „humanitarnu pomoć“. Visie voor Israël (Vizija za Izrael) potiče svoje simpatizere da doniraju novac koji će biti korišten za kupnju poklona, npr. ruksaka, za izraelske vojnike.
Shuva je jedna od nekoliko kršćansko-cionističkih organizacija koja djeluje u Nizozemskoj i koja zasnivanje Izraela i okupaciju Zapadne obale i Pojasa Gaze vidi kao ispunjenje biblijskog proročanstva. Shuva je financirala jednu školu u Nofei Nechemiji, produljenju (prethodno divljem ilegalnom izraelskom naselju) izraelskog kolonističkog naselja Ariel na Zapadnoj obali. Shuva također tvrdi da svake godine pomaže stotinama kolonista u 4 izraelske zajednice na Zapadnoj obali.
Židovski nacionalni fond
Ove je godine u Velikoj Britaniji pokrenuta kampanja da se organizaciji Židovski nacionalni fond (JNF) ukine status „dobrotvorne“ udruge. JNF se javnosti predstavlja kao ekološki svjesna organizacija koja sadi drveće u Izraelu, no ta organizacija zapravo već nekoliko desetljeća aktivno podupire nasilje protiv Palestinaca. Jedan od njenih čelnika, Yosef Weitz, otvoreno je još 1940. (8 godina prije nastanka države Izrael) zagovarao protjerivanje Palestinaca iz Palestine. U zadnje je vrijeme Židovski nacionalni fond mnogo energije uložio u naseljavanje Židova u Negevu, proces koji uključuje otimanje zemlje autohtonim beduinima i često podrazumijeva rušenje njihovih domova.
Prema posljednjim objavljenim podacima Židovski nacionalni fond u Londonu je 2008. imao ukupni prihod od 7,7 milijuna britanskih funti (12,2 milijuna američkih dolara). Židovski nacionalni fond također pomaže Zakladu Benji Hillman, osnovanu u spomen na vojnika koji je ubijen kad je Izrael 2006. napao Libanon. Zaklada Benji Hillman nudi pomoć mladim ljudima koji dolaze u Izrael iz inozemstva kako bi se priključili izraelskoj vojsci.
Propalestinski Međunarodni pokret solidarnosti (ISM) zatražio je pokretanje istrage u Velikoj Britaniji koja bi trebala utvrditi da li udruge koje skupljaju novčana sredstva za strane vojske mogu biti smatrane dobrotvornim društvima prema britanskom zakonu. Međutim, Židovski nacionalni fond u Velikoj Britaniji ima moćne saveznike – njegovi su pokrovitelji bila trojica bivših britanskih premijera David Cameron, te njegovi prethodnici Gordon Brown i Tony Blair. Židovski nacionalni fond čvrsto je povezan s proizraelskim lobijem i cjelokupnom političkom elitom u Velikoj Britaniji.
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Yonatan Shapira: Journal of a voyage
We are a boat of the European Jewish organization Jews for Justice for Palestinians
We are on our way to Gaza
We are not armed and we believe in non-violence
And we are determined to proceed to the port of Gaza
You are imposing an illegal blockade on occupied Gaza
These are international waters and we do not recognize your authority here
There are activists of all ages on this boat
Among us are Holocaust survivors, bereaved parents and Israelis who refuse to reconcile themselves to the illegal occupation of the Palestinian territories
We are unarmed peace activists who believe in non-violence and we are determined to proceed on our way to the port of Gaza
We appeal to you, officers and soldiers of the IDF, to refuse and not to obey your commanders' illegal orders
For your information, the blockade of Gaza is illegal under international law and therefore you are running the risk of being put on trial at the international court for war crimes
The blockade and the occupation are inhumane and counter to universal morality and the values of Judaism
Use your consciences!
Do not say “I was only following orders”!
Remember the painful history of our people!
Refuse to enforce the blockade!
Refuse the Occupation!
Viva Palestina arrives in Istanbul
Rights Groups Welcome Human Rights Council Report on Israeli Attack on Flotilla to Gaza, Denounce U.S. Response to Report
At the HRC, the United States criticized what it termed as the report's “unbalanced language, tone and conclusions.” Rather than acknowledging the harm to the “peace process” that comes from the on-going blockade of Gaza and the building of settlements on occupied Palestinian territory, the U.S. urged that the report not be used to “disrupt” direct talks between Israel and the Palestinians. “Unfortunately, the United States used the opportunity of the HRC's discussion on the flotilla fact-finding mission's report to promote its political agenda instead of engaging on the issue of legal accountability for Israel's illegal blockade of Gaza and the unlawful attack on the Gaza flotilla,” said CCR attorney Katherine Gallagher. "The U.S. must recognize that there can be no peace without justice, and that until it supports accountability for violations of international law--even when violations committed by Israel - instead of a culture of impunity, it lacks the legitimacy necessary to serve as a broker of peace."
srijeda, 29. rujna 2010.
Izraelska mornarica otela židovski humanitarni brod i upotrijebila pretjeranu silu protiv nenasilnih aktivista
Izraelska je mornarica u utorak, 28. rujna, zaplijenila brodić Irene na kojem je 9 nenasilnih židovskih mirovnih aktivista pokušalo probiti 3-godišnju izraelsku ilegalnu i nemoralnu blokadu i u Pojas Gaze unijeti igračke za djecu, knjige, lijekove i pribor za pročišćavanje vode. Židovski brod za mir Irene, „mir“ na grčkom, isplovio je u nedjelju 26. rujna iz ciparske luke Famagusta s ciljem da se ogluši na izraelsku blokadu Pojasa Gaze i ukaže na patnju 1,5 milijuna Palestinaca koji žive pod opsadom na tom području.
Među aktivistima na brodu su bili Yonatan Shapira, bivši izraelski vojni pilot i član mirovne organizacije Borci za mir, njegov brat Itamar, Rami Elhanan, Izraelac čija je 14-godišnja kćer ubijena u palestinskom samoubilačkom napadu 1997, 82-godišnji Reuben Moscowitz koji je preživio holokaust, te američki i europski židovski aktivisti. 5 od 9 aktivista bili su Izraelci, dok su ostali iz Britanije, Njemačke i SAD-a.
82-godišnji Reuben Moscowitz je izjavio da „Izrael ne poštuje moralne granice“, te dodao da je odlučio sudjelovati u ovom pokušaju proboja blokade „jer sam preživio holokaust. Kad sam bio u getu i gotovo umro, nadao sam se da postoje ljudska bića koja bi pokazala suosjećanje i pomogla mi.“ „Ja se kao preživjela žrtva holokausta ne mogu pomiriti s činjenicom da država Izrael iza ograda zatvara cijeli jedan narod“, rekao je Moscowitz, dodavši da to jednostavno smatra nemoralnim, te da je ono „što je on proživljavao za vrijeme holokausta isto što i palestinska djeca danas proživljavaju pod izraelskom opsadom.“
Yonatan Shapira je izjavio da su aktivisti ovom akcijom htjeli poručiti da je opsada Gaze zločinačka i nemoralna, te da su smatrali da je njihova moralna obveza da joj se usprotive, dodavši da su svi koji šute o ovom zločinu njegovi suučesnici. Aktivisti su ovom akcijom također željeli međunarodnoj javnosti ponovo pokazati kako nije istina da svi Židovi podržavaju izraelsku ilegalnu blokadu.
Izraelska je vojska izvijestila da je brod Irene zauzet nakon što je kapetan ignorirao 2 upozorenja da okrene brod i vrati se natrag. Na brod su se zatim ukrcali izraelski specijalci i preusmjerili ga u luku Ashdod u južnom Izraelu. Zaustavljanje i otmica broda dogodili su se oko podneva u utorak, u vodama Pojasa Gaze.
Nakon pristanka u Ashdodu strani su državljani stavljeni u pritvor za imigrante i vjerojatno će vrlo uskoro biti deportirani. Izraelske je državljane ispitala izraelska policija i oni će biti ili oslobođeni ili će protiv njih biti podignute prijave. Izraelske su vlasti zaplijenile mobitele putnika, što je otežavalo komunikaciju s aktivistima. U luci Ashdod su se ubrzo okupili i mirovni prosvjednici koji su prosvjedovali protiv otmice aktivista, opsade Pojasa Gaze i izraelske okupacije.
Iako je vojska tvrdila da je sve prošlo „bez incidenta“, aktivisti s broda, koji su pušteni na slobodu kasnije tijekom utorka, demantirali su te tvrdnje optuživši izraelsku vojsku za uporabu pretjerane sile tijekom preuzimanja broda.
Yonatan Shapira je nakon puštanja na slobodu izjavio da „nema riječi kojima bi mogao opisati kroz što su aktivisti prošli tijekom zauzimanja broda“, dodavši da su vojnici bili krajnje brutalni, iako aktivisti nisu posegli ni za kakvim nasiljem. Shapira je opisao kako su vojnici „skakali po nama, i udarali nas. Mene su pogodili električnim pištoljem za omamljivanje.“ „Neki su se vojnici prema nama ponašali vrlo okrutno“, dodaje Shapira, upozorivši da postoji „veliki jaz između onoga što glasnogovornik izraelske vojske tvrdi da se dogodilo i onoga što se doista dogodilo.“
Eli Usharov, izvjestitelj izraelskog Kanala 10, potvrdio je Shapirine riječi, izjavivši da je zauzimanje broda bilo izvršeno s nepotrebnom brutalnošću.
Reuben Moscowitz je izjavio da nije mogao vjerovati da će se izraelski vojnici ovako ponašati prema 9 Židova i potvrdio da su vojnici udarali nenasilne aktiviste.
Izraelska je vojska izrazila žaljenje što se mora baviti ovakvim „provokacijama“ i na njih trošiti svoje vrijeme i sredstva, ponovo pokazavši da je svjesna da ni ovaj humanitarni nenaoružani brod s nenasilnim mirovnim aktivistima ne predstavlja apsolutno nikakvu prijetnju Izraelu, niti izraelskoj vojsci.
Za to vrijeme Izrael je također onemogućio irskoj dobitnici Nobelove nagrade za mir, 66-godišnjoj Mairead Maguire da uđe u Izrael. Izraelske su je vlasti po njenom slijetanju u Tel Aviv u utorak smjestile u pritvor u zračnoj luci. Maguire je u Tel Aviv došla kako bi u sklopu jednog izaslanstva žena dobitnica Nobelove nagrade za mir posjetila Zapadnu obalu i Izrael. Vlasti je namjeravaju protjerati iz Izraela. Glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova Yigal Palmor je izjavio da je Maguire već deportirana „iz Izraela“ jer je ranije sudjelovala u pokušajima proboja ilegalne i nehumane izraelske blokade, pa nekoliko godina „ne može zakonito“ ući u Izrael. Palmor je zatim nastavio klevetati i vrijeđati uglednu i hrabru mirovnjakinju ustvrdivši kako je ona znala da joj neće biti dopušteno da uđe u Izrael, pa je njen dolazak u sklopu ugledne međunarodne delegacije također nazvao „namjernom provokacijom“, te „beskorisnim“ i „djetinjastim“ sukobljavanjem.
Izvori:
Israel navy halts Gaza-bound boat
Israel stops Jewish activist yacht on way to Gaza
Jewish Gaza-bound activists: IDF used excessive force in naval raid
Israel seizes Gaza aid boat
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Feeling the loyalty to the Jewish state
Israeli leaders committed to a classic secular political Zionist platform have always fought at all costs to guard Israel's "Jewish character," even while they reveal their inability to properly define exactly what it is. The loyalty oath and push for a two-state solution are the most profound examples of the insecurity that has roiled beneath the surface in Jewish Israeli society since the state's inception. Without a Jewish majority exhibiting clear legal and political dominance over the non-Jewish or non-Zionist minority, the Zionist movement becomes meaningless. So as the Palestinian-Israeli minority actively resists its dispossession and the ultra-Orthodox stubbornly reject the concept of a Jewish state, the Israeli establishment feels increasingly compelled to seek draconian measures to salvage its vision of Zionism. The loyalty oath was one of the main platform issues for Israeli Foreign Minister Avigdor Lieberman's far right Yisrael Beitenu party when it campaigned in 2009. "No citizenship without loyalty," was among Lieberman's most effective campaign slogans (his other slogan: "Only Lieberman speaks Arabic"), helping guide his party to an astonishing third place, with 15 of the 120 seats in Israeli Parliament. The draft bill currently debated in the Parliament would allow the Interior Ministry to strip even native Israelis of their nationality if they refused to swear allegiance to the Jewish state and "its symbols and values," and failed to profess their willingness to perform military service. Abraham Foxman, the national director of the Anti-Defamation League, has explicitly endorsed the bill.
The Search for 1948
“The reason I let you in,” he said, “is that one time my sister went back to Morocco to find our family house. The man currently living there wouldn't let her in. She cried and cried, and finally he let her in, but he wouldn't let her photograph. This is why I let you in and let you photograph.”
Seeing this as an opening, I asked, “Would you want to return to Morocco?”
“No,” he replied, almost laughing at the suggestion.
“If the situation changed?”
“No, Morocco is for the Moroccans and Israel is for the Israelis.”
“What about the Palestinians?” I replied.
“We were here first,” he said, “thousands of years ago. This is our land; it says so in the bible.” I had noticed all the Torahs and other religious texts in the house, so it did not surprise me that he was religious.
“Sixty years ago my friend was living here,” I said.
“History doesn't start in 1948,” he answered.
I briefly considered sharing with him something my Palestinian friend from Hebron often says: “It's written in the Torah that Abraham came here to Hebron and bought a cave, right? Well, who did he buy that cave from? My great, great, great… grandfather!” Knowing, though, that this Israeli man's argument was not rooted in, or concerned with, reliable historic analysis, I decided there was no use arguing with religion.
Witness - Preview: The Business of Occupation
utorak, 28. rujna 2010.
Izrael prijeti da će oteti humanitarni brod s nenasilnim židovskim mirovnim aktivistima
Izrael je u ponedjeljak (27. rujna 2010.) nastavio prijetiti da će izraelska mornarica zaustaviti i oteti brod s nenaoružanim i nenasilnim židovskim aktivistima koji plovi za Gazu, ako putnici budu inzistirali na probijanju izraelske ilegalne blokade, te oteti brod potom odvesti u luku Ashdod u Izraelu.
Humanitarni brod „Irene“ je u nedjelju (26. rujna) isplovio iz Cipra, no njegova trenutna lokacija nije poznata.
Izraelske su vlasti također najavile da neće zaustavljati brod, ako se umjesto u Gazu uputi u egipatsku luku Al-Arish ili izraelsku luku Ashdod.
Yonatan Shapira, jedan od 7 aktivista na malom brodu koji plovi pod britanskom zastavom, poručio je da se aktivisti ne žele sukobljavati i da su nenasilni.
Brod je organizirala londonska udruga Židovi za pravdu za Palestince koju podržavaju mnogi ugledni Britanci, uključujući glumca Stephena Frya i Marion Kozak, majku čelnika britanskih laburista Eda Milibanda i njegovog brata, bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova Davida.
Na brodu se nalaze 82-godišnja preživjela žrtva holokausta Reuven Moskovitz i Rami Elhanan, Izraelac čija je kćer Smadar ubijena 1997. u palestinskom samoubilačkom bombaškom napadu u Jeruzalemu, jedna njemačka medicinska sestra, te britanski i američki mirovni aktivisti i novinar izraelske televizije Kanal 10.
Izvor: Israel vows to stop Jewish Gaza blockade-runners
Viva Palestina 5 je u ponedjeljak, 26. rujna, stigla u Istambul u Turskoj gdje je aktivistima priređen srdačan doček. Boravak konvoja u Turskoj organizirala je ugledna turska humanitarna nevladina udruga IHH, čijih 9 aktivista je ubijeno u izraelskom ilegalnom napadu na humanitarni brod Mavi Marmara. Dvoje aktivista koji putuju u konvoju preživjeli su napad na Mavi Marmaru u svibnju. IHH je i prije sudjelovao u slanju humanitarne pomoći u Gazu kopnenim konvojima Viva Palestina.
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Destroyed Gaza Seaport: Why Doesn't Dutch Government Demand Compensation from Israel?
The first years after the construction contract was signed, no construction took place. The Palestinian Authority negotiated with Israel about the start of construction, but without any results. The Dutch government even hired security experts from the port of Rotterdam in the Netherlands to offer advice. Nothing satisfied Israel. Israel continued to use “security” as a reason to delay the start of construction. Construction of the seaport was made almost impossible because of Israeli policy. Israel prevented construction materials from reaching the construction site. Raw materials were kept months before they were cleared through customs. During these months they were stored in Israeli warehouses for which storage fees had to be paid. It then took a while to get these materials to get through the checkpoints between Israel and Gaza. Finally, when the raw materials reached the construction place, workers were held endlessly at checkpoints while they were paid to sit in their cars. In the summer of 2000 construction of the seaport finally commenced. In September 2001, during the Second Intifada, Israel bombed the Gaza Sea Port. At this stage the seaport was basically a sandbox with a fence and some barracks, with Dutch and French flags proudly flying. The seaport was completely destroyed.
Viva Palestina 5 Greece 2010 Press TV
Palestinian shot at anti-settlement rallies in Gaza
U Gazi tijekom prosvjeda protiv kolonističkih naselja ranjen Palestinac (26. rujan 2010.)
Izraelski su vojnici teško ranili jednog Palestinca na jednom od nekoliko nenasilnih prosvjeda protiv izgradnje izraelskih kolonističkih naselja koji su u nedjelju (26. rujna) održani u Gazi. Prosvjedi su održani u Al-Faraheenu, istočno od Khan Younisa na jugu PG i u Al-Maghaziju u središnjem dijelu PG. Treći se prosvjed uputio prema Zidu koji odvaja Gazu od Izraela na sjeveru PG. Izraelska je vojska vatru otvorila na okupljene prosvjednike u Al-Faraheenu, pri čemu je jedan od prosvjednika teško ranjen dok je pokušavao na ogradi na granici s Izraelom izvjesiti palestinsku zastavu. Glasnogovornica izraelske vojske je izjavila da je vojska otvorila vatru na prosvjednike jer su se prosvjednici približili ogradi na granici koju izraelska vojska smatra ratnom zonom. Dodala je da se prosvjednici nisu obazirali na pucnjeve upozorenja, te su im vojnici pucali u noge. Prosvjednici su prosvjedovali kako bi međunarodnoj javnosti pokazali da se Palestinci protive izraelskoj politici izgradnje kolonističkih naselja koja konfiscira palestinsku zemlju i nastoji izmijeniti zemljopisnu i demografsku sliku Palestine. Inače, nakon isteka djelomičnog zamrzavanja izgradnje izraelskih ilegalnih kolonističkih naselja na ilegalno okupiranom palestinskom teritoriju u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom, izraelski su kolonisti postavili mobilne kućice na palestinskoj zemlji u blizini Betlehema i položili temelje za novu školu u jednom ilegalnom divljem kolonističkom naselju u blizini Hebrona na Zapadnoj obali. Kolonisti su u subotu, 25. rujna, postavili oko 20 kamp kućica na vrh jednog brežuljka u blizini kolonističkog naselja Revava na sjeveru ZO. Prosvjednici su predsjednika Abbasa pozvali da se povuče iz pregovora, a od međunarodne zajednice zatražili da izvrši pritisak na Izrael kako bi ta zemlja priznala pravo Palestinaca na uspostavu njihove države.
nedjelja, 26. rujna 2010.
Nekoliko linkova i vijesti o Palestini/Izraelu
130 wheelchairs distributed to Gaza's disabled and war wounded
Ratnim invalidima podijeljeno 130 invalidskih kolica u Gazi (21. rujan 2010.)
Ministarstvo društvene skrbi vlasti u Gazi je u utorak (21. rujna) osobama koje su ranjene u ratnom sukobu podijelilo 130 invalidskih kolica koja su u Gazu poslali građani svijeta na međunarodnoj humanitarnoj flotili.
TUC votes for campaign of boycott and disinvestment to free Palestine
Britanski sindikati podržali bojkot proizvoda i povlačenje ulaganja iz tvrtki koje zarađuju na izraelskoj okupaciji, kolonizaciji i izgradnji ilegalnog aparthejdskog Zida
Britanski sindikati jednoglasno su na godišnjoj konferenciji podržali prijedlog Udruženja transportnih radnika da glavno vijeće počne surađivati s Kampanjom solidarnosti s Palestincima s ciljem da svoje podružnice, poslodavce i mirovinske fondove potakne da povuku svoja ulaganja iz i bojkotiraju proizvode tvrtki koje profitiraju na ilegalnim kolonističkim naseljima, okupaciji i izgradnji aparthejdskog Zida. Prijedlog su već ranije podržali i drugi britanski sindikati, poput GMB-a i UNISONA, sindikata vatrogasaca i drugih. Sindikati su osudili izraelsku blokadu palestinskih teritorija, naročito Gaze, te izraelski smrtonosni napad na humanitarne brodove u svibnju 2010. Pozvali su na trenutačan prekid opsade Gaze i potpunu i neovisnu istragu napada na turski humanitarni brod Mavi Marmara. Ova odluka sindikata predstavlja veliki korak naprijed za pokret za pravdu za Palestince i odražava sve veći bijes javnosti zbog izraelske agresije prema Palestincima i onima koji im, kao humanitarci na brodovima flotile za Gazu, pokušavaju pomoći.
PCHR Participate in Mission to 15th Session of UN Human Rights Council
The mission's primary purpose was to secure the effective implementation of the recommendations made by the UN Fact Finding Mission on the Gaza Conflict (the 'Goldstone Report'). Of principal importance was the pursuit of criminal accountability for all violations of international law committed in the context of Israel's 27 December 2008 – 18 January 2009 offensive on the Gaza Strip. In light of all parties failure to conduct genuine investigations and prosecutions, the interests of victims and the demands of justice require that the UN Security Council, acting under Chapter VII of the UN Charter, immediately refer the situation in Israel and the occupied Palestinian territory, to the International Criminal Court.
Nablus to host Palestine Human Rights Film Festival
Palestinski festival ljudskih prava u Nablusu (22. rujan 2010.)
Najveće sveučilište na sjeveru Zapadne obale ugostit će svoj prvi filmski festival ljudskih prava krajem rujna u Nablusu. Festival će početi 26. rujna i trajati do kraja mjeseca. Prikazat će se niz filmova i održati popratna predavanja i video konferencije s organizacijama iz drugih gradova i država na temu ljudskih prava. U središtu će biti Pojas Gaze, palestinski otpor, palestinske izbjeglice, te društvene i kulturne teme poput prava žena.
Shopping mall opens in Gaza
Israel detains 18 from north amid assassination uproar
Izrael uhitio 18 Palestinaca na sjeveru ZO (18. rujan 2010.)
Izraelska je vojska tijekom noći uhitila 18 Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući 9 u gradu Tulkaremu i najmanje 1 u Jeninu. Očevici dvaju uhićenja su izjavili da su vojnici ušli u domove uhićenih muškaraca, pretresli ih i razbijali prozore. Majka 32-godišnjeg Mohamamda Yasera Al-Jayousija iz Tulkarema je izjavila da su vojnici ušli u njegov dom u četvrti As-Suwanah, razbili nekoliko vrata i prozora, te uokolo pobacali stvari iz ladica. Dodala je da je vojska također upala i u susjedov dom, čiji je vlasnik također uhićen. Mohammad Al-Jayousi je radio za ministarstvo palestinskih zarobljenika Palestinske samouprave, dok je njegov 35-godišnji brat Hatem već nekoliko godina zatvoren u izraelskom zatvoru. Hatem je osuđen na 6 doživotnih + 55 godina zatvora zbog upletenosti u djelovanje vojnog krila Fataha. 15 oklopnih izraelskih vozila je oko 3 sata ujutro ušlo na područje sela Al-Yamun u blizini Jenina i opkolilo dom A'heda Baqle. Očevici tvrde da su vojnici upali u kuću i uhitili A'hedovog 26-godišnjeg sina Alu, te ga odveli na nepoznatu lokaciju.
Army Kidnaps Three In Hebron
Vojska otela 3 Palestinca u Hebronu (16. rujan 2010.)
Izraelski su vojnici u četvrtak u zoru oteli 3 Palestinca iz grada Hebrona na jugu Zapadne obale i odveli ih na nepoznatu lokaciju. Vojnici su provalili u dom Sufiana Jamjouma. Eksplozivnom su napravom raznijeli glavna vrata i zatim bacili šok granate u kuću, pri čemu je prouzročena materijalna šteta na namještaju. Vojnici su oteli Sufiana Jamjouma i još 2 mještana Hebrona, te fotografirali nekoliko kuća i četvrti u gradu.
Marking massacre, PLO calls to protect refugees
Na 28. obljetnicu masakra u Sabri i Shatili PLO poziva na zaštitu izbjeglica (16. rujan 2010.)
Na 28. obljetnicu pokolja u Sabri i Shatili, predsjednik PLO-ovog odjela za izbjeglice Zakaria Al-Agha je od UN-ovog Vijeća sigurnosti zatražio procesuiranje odgovornih za taj pokolj na Međunarodnom sudu pravde. Al-Agha je napomenuo da je u logorima Sabra i Shatila u Libanonu na izravnu zapovijed bivšeg izraelskog premijera Ariela Sharona ubijeno gotovo 3500 palestinskih izbjeglica. U rujnu 1982. kršćanski su falangisti ušli u 2 izbjeglička logora Sabru i Shatilu i tijekom slijedeća 3 dana pobili tisuće Palestinaca. Izraelski vojnici koji su nadzirali to područje nisu ništa učinili kako bi zaustavili krvoproliće, već su noću ispaljivali signalne rakete kako bi pomogli naoružanim falangistima. Izraelska je istraga pokazala da je Sharon kriv jer nije spriječio ubojstva stotina, a možda i tisuća, nedužnih civila. Falanga se nikad nije ispričala za sudjelovanje u ovom zločinu. Al-Agha je naglasio da će se palestinske izbjeglice nastaviti boriti za svoje legitimno pravo na povratak u svoju zemlju koja im je oteta 1948. godine, te do uspostave neovisne palestinske države. Al-Agha je također upozorio da izbjeglice ugrožava stvarna prijetnja genocida, sudeći prema sve raširenijem i izraženijem rasizmu u izjavama izraelskih političara.
Return to Shatila
Chris Hedges claims that “only the vanquished know war”; but this was not war, it was a massacre, yet these vanquished souls could tell us what vengeance is, what hate is, what sick minds are capable of inflicting on others if we only had time with them to learn. It is the destroyed that know and it is the destroyed we fear; to forget is our means to mental salvation, otherwise we are doomed to live in the hell of our memory that must see and know injustice exists and rules in this world inflicted by those who claim they are civilized but know in their souls they are but brutish beasts. What can be said of Shatila twenty eight years later? It is, after all, but an incident in the horrors of sixty years stretching from the middle of the 20th century into the second decade of the 21st. It is an icon of American and Israeli horror, a burial of thousands destroyed savagely and forgotten while a symphony of hypocrisy extolling our virtues buries the reality. Those who died never existed, their sons and daughters never existed, their dreams and aspirations never existed, the fruit of their loins never blossomed to feel the heat of the sun, the coolness of the water, the fruit of the tree of life. We the indifferent cannot accept their existence nor recognize it lest we accept as well our guilt in their deaths. To return to Shatila is an act of retribution, an act that gives voice to the dead that suffered there, to accept responsibility for the horrors we allowed to happen there, to seek forgiveness of those who lost their lives there and cannot ever live those lives again nor see the sun rise or hear the baby's cry or know the laughter of their children or weep at the loss of a mother or father … their voices have been silenced forever, yet they echo throughout the ages how vicious is the soul of humankind to remain silent and indifferent to their brothers and sisters in death.
Arab League refuses to recognize Israel as Jewish state
Arapska liga odbila Izrael priznati kao „židovsku državu“ (18. rujan 2010.)
Ministri vanjskih poslova arapskih zemalja sastali su se u četvrtak (16. rujna) u Kairu i odlučili odbaciti izraelski zahtjev u kojem Izrael od palestinskih pregovarača traži da Izrael priznaju kao „židovsku državu“. Nakon sastanka Arapska je liga objavila izjavu u kojoj podržavaju odbijanje palestinskog predsjednika Abbasa da prizna Izrael kao „židovsku državu“. Palestinski su pregovarači priznali pravo Izraela na postojanje, ali ne i na postojanje Izraela kao „židovske države“, budući da bi na taj način prejudicirali pravo na povratak palestinskih izbjeglica i povrijedili prava izraelskih nežidovskih stanovnika. Glavni tajnik Arapske lige Amr Moussa je također izjavio da se izraelsko-palestinski mirovni pregovori ne mogu nastaviti ukoliko Izrael ne zaustavi izgradnju u kolonističkim naseljima na okupiranom palestinskom teritoriju. Palestinski su pregovarači najavili da će napustiti pregovore ukoliko izraelski premijer Netanyahu ne produlji zabranu koja ograničava izgradnju u kolonističkim naseljima, a koja ističe krajem rujna.
Gaza flotilla attack: UN report condemns Israeli 'brutality'
Istražna misija UN-ovog Vijeća za ljudska prava, koja je istraživala izraelski napad na međunarodnu humanitarnu flotilu u kojem je ubijeno 9 turskih aktivista, objavila je svoj izvještaj u srijedu (22. rujna 2010.). U njemu je postupanje izraelske vojske prema flotili opisano kao „nerazmjerno“ i neprihvatljivo brutalno. Misija je kritizirala izraelsku vladu zbog odbijanja da surađuje u istrazi. Na čelu Misije bio je Karl Hudson-Philips, umirovljeni sudac Međunarodnog kaznenog suda i bivši državni odvjetnik Trinidada i Tobaga. Misija je ustanovila da su izraelska vojska i drugo osoblje koristili potpuno nepotrebno i nevjerojatno nasilje, te da se njihovo postupanje ne može opravdati nikakvim sigurnosnim ili drugim razlozima. Ono je predstavljalo teške povrede prava ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava. Misija je zaključila da postoje jasni dokazi namjernog ubijanja, mučenja ili nehumanog postupanja, te namjernog nanošenja velike patnje ili ozbiljnih ozlijeda tijela ili zdravlja, što su sve zločini prema Ženevskim konvencijama. Izraelska se vlada žestoko opirala zahtjevima za neovisnom međunarodnom istragom napada na flotilu i pokrenula 3 interne istrage kako bi ublažila pritisak UN-a, Europe i Turske. Cijeli se izvještaj na engleskom može pročitati ovdje.
Kia Ora Gaza team says “Listen to Helen Clark.”
“Since their 1967 land-grab Israel has ignored UN Security Council Resolution after Security Council Resolution, and they continue to thumb their nose at international law and international public opinion alike. The international community ignores this at their peril – it is not only a gross abuse of Palestinian rights, but also of the ethical and moral principles that guide human civilization and social organization, and we saw where that led in 1939,” added another. “Israel has repeatedly shown that it is incapable of respecting the rights of other countries and peoples As the leading international body, the United Nations has a clear obligation to exert pressure on Israel to observe international law. It is remarkable that sanctions are imposed on other countries for comparable breaches of international law and human rights – if there was any consistency, Israel would be the one being blockaded, not Gaza.”
Phyllis Bennis: Empty Promises: Obama Takes His Middle East Peace Plan to the UN
And he condemned the "slaughter of innocent Israelis," but said not one word about Israel's 2008-09 assault, which used U.S. arms to kill 1,400 Gazans--more than 900 of them civilians and more than 300 of them children. Let alone any mention of the nine killed (including a U.S. citizen) and 50+ injured in the Israeli assault on the Turkish ship in the international humanitarian flotilla a few months ago. The speech made clear that support for the moment, the endless "peace process" is, for Washington, a perfectly appropriate alternative to holding Israel accountable for any violations of human rights or international law. The Goldstone Report, UN and other efforts to hold Israel accountable for the illegalities inherent in its occupation and apartheid policies, or even the extreme violations like the Gaza war or the flotilla assault, must be sidelined or squashed entirely - because they could undermine the peace talks, whether or not those peace talks have any hope of succeeding. ... In all his discussions of the peace talks and their importance, and even in his description of the arguments of "the cynics," Obama never acknowledged the most important reason why this round of talks will almost certainly fail to bring about a just, comprehensive and lasting peace: because they are not based on international law and the UN Charter and resolutions. The president said that the cynics' view is that Israelis and Palestinians don't trust each other, that both parties are divided internally, that "the gaps between the parties are too great." But he never acknowledged that "the parties" do not come to the table as equals, that this is not a border dispute between Peru and Ecuador. These are talks between an Occupying Power, which happens to be the 23rd wealthiest country in the world and by far the strongest military and nuclear weapons power in the region, backed by the strongest and most powerful country on the globe, facing an impoverished and dispossessed occupied population. When talks are based on accepting that inequality as a given, when the arbiter of the talks is the main backer of the stronger party, and when international law is ignored, the talks cannot succeed.
NO ONE WAS SAFE: UN INQUIRY INTO ISRAEL'S FLOTILLA RAID
Nakon što je Misija UN-ovog Vijeća za ljudska prava objavila svoj izvještaj u kojem stoji da postoje dokazi da je izraelska vojska u svom napadu na humanitarnu flotilu počinila ratne zločine, britanski putnici s flotile su britansku vladu i UN-ovo Vijeće za ljudska prava pozvali da podnesu tužbe za ratne zločine na Međunarodnom kaznenom sudu. U izvještaju UN-ove misije također stoji da su humanitarna kriza nametnuta Pojasu Gaze i blokada tog područja protuzakonite, jednako kao i izraelsko presretanje flotile. Misija je preporučila da počinitelji napada na flotilu budu izvedeni pred lice pravde. Aktivisti se nadaju da će izvještaj natjerati Izraelce da shvate da bi u budućnosti mogli odgovarati za svoje postupke. Izraelski napad na flotilu stvorio je jedinstvene prilike za kazneni progon izraelskih ratnih zločinaca.
srijeda, 22. rujna 2010.
Viva Palestina 5 je u Italiji
Konvoj Viva Palestina 5 je u utorak 21. rujna 2010. iz Lyona krenuo prema francusko-talijanskoj granici, te talijanskim gradovima Torinu i Milanu. Aktiviste su na granici dočekali francuski pogranični policajci koji su od svakog putnika u konvoju zatražili da im pokaže putovnicu koju su zatim telefonski provjeravali. Mnogi su aktivisti pretraženi, a zbog ove procedure, koja je trajala 2 sata, vozila u konvoju su bila odvojena jedna od drugih. Zbog ovog zakašnjenja neki su dijelovi planiranog programa u Torinu morali biti otkazani. Međutim talijanska je policija bila susretljivija, a deseci policajaca na motorima pratili su konvoj do Torina, gdje je održano okupljanje građana i propalestinskih aktivista, nakon čega se konvoj uputio prema Milanu.
Glasnogovornik egipatskog ministarstva vanjskih poslova je pak u međuvremenu izjavio da čelniku Viva Palestine i britanskom parlamentarcu Georgeu Gallowayu, koji predvodi i ovaj humanitarni konvoj za Gazu, neće biti dopušteno da uđe u Egipat. Galloway je izjavio da zbog toga ne namjerava odustati od vođenja konvoja i upozorio da nije bio deportiran iz Egipta i da tamo nije „persona non grata“, te da o tome nikada nije primio nikakvu službenu obavijest. Pozvao je egipatske vlasti da ponovo razmotre i promijene svoju odluku i naglasio da se on ne bori protiv egipatskih vlasti, već protiv Izraela, koji zajedno sa svojim saveznicima kažnjava cjelokupno civilno stanovništvo zbog rezultata palestinskih slobodnih i demokratskih izbora. Dodao je da je Viva Palestina pokazala dobru volju da surađuje s egipatskim vlastima time što je preusmjerila svoj put prema gradu Latakia u Siriji i ispunila sve formalnosti koje je zahtijevao Egipat.
Konvoj Viva Palestina 5 u Pojas Gaze namjerava ući kroz egipatsku luku Al Arish, nakon što proputuje kroz Francusku, Italiju, Grčku, Tursku i Siriju, odakle će pomorskim putem biti prevezen u luku Al-Arish. Ovom će se konvoju pridružiti drugi humanitarni konvoji, koji su krenuli istovremeno iz zaljevskih zemalja i sjeverne Amerike.
Izvor i više informacija: Viva Palestina 5
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Army chief: More flotilla casualties possible
Izraelska vojska najavljuje moguće žrtve na budućim humanitarnim flotilama za Gazu (21. rujan 2010.)
Zapovjednik glavnog stožera izraelske vojske Ashkenazi je knessetskom Odboru za obranu i vanjske poslove rekao da humanitarni brodovi koji uskoro namjeravaju ploviti za Gazu predstavljaju izazov za izraelsku vojsku i Izrael, te upozorio da bi moglo doći do novih žrtava. Ashkenazi je odbor izvijestio da se jedan brod sprema iz Libije, zajedno s velikom flotilom iz Europe, krenuti za Gazu, te da su trenutno 4 flotile u planu, po jedna iz Sirije, Libanona i Jemena, te jedna velika međunarodna flotila koja se sastoji od nekoliko desetaka brodova, a za koju se očekuje da će krenuti iz Europe. Na brodovima ove flotile nalazit će se putnici iz različitih zemalja, uključujući SAD. Na libijskom brodu, koji je trebao napustiti Libiju u utorak (21. rujna) kako bi se pridružio europskoj flotili na putu za Gazu, nalaze se brojni parlamentarni zastupnici iz sjevernoafričkih zemalja.
Aid convoys prepare to head to Gaza
Humanitarni konvoji se pripremaju za put u Gazu (16. rujan 2010.)
Jordanski radnički sindikat u sklopu konvoja Viva Palestina 5 u Gazu šalje 50 kamiona s humanitarnom pomoći. 50 kamiona s humanitarnom pomoći iz Alžira također će se priključiti europskom konvoju u Siriji. Humanitarnu pomoć konvojem u Gazu također šalju i građani Kuvajta, Bahreina, Saudijske Arabije, Libanona i Mauritanije, a u konvoju među ostalima putuju i aktivisti iz Australije, Novog Zelanda, Malezije, Kanade i SAD. U međuvremenu je u pripremi i jedan humanitarni brod za Gazu koji organiziraju europske židovske udruge, no mjesto i vrijeme polaska drži se u tajnosti. Brod su organizirale organizacije Židovi za pravdu za Palestince i Židovski glas za pravedan mir na Bliskom istoku uz podršku organizacija Europski Židovi za pravedan mir, Američki Židovi za pravedan mir i Židovski glas za mir.
Indigenous resistance, from Colombia to Palestine
According to the UN High Commissioner for Human Rights, Colombia has one of the largest populations of internally displaced people in the world, numbering as many as 4.9 million. According to the Consultancy for Human Rights and Displacement more than 286,000 Colombians were uprooted from their land in 2009 alone. Approximately ten percent of the Colombian population has suffered forced displacement, many of them indigenous communities, afro-Colombian descendants of former slaves, and campesinos (farmers). Like Israel, Colombia is the largest recipient of US military aid in its hemisphere. Six billion US tax-dollars over the past ten years have placed Colombia third in the world for US military assistance, after Israel and Egypt. Armed with US weapons and political backing, Uribe's government and other armed actors have forced out millions through extrajudicial assassinations and terror tactics, clearing the way for the exploitation of natural resources by the government and multinational companies. Always in the name of security and the "War on Terror," Colombian soldiers have burned villages, ransacked homes and destroyed the livelihoods of communities who have taken the radical decision of staying on their own land.
An Unsettling Protest in Israel
The artists, members of some of Israel's leading repertory theater companies, are refusing to cooperate with the government's plan to have them perform in the new, $10 million, 530-seat cultural center in the West Bank settlement of Ariel. They are refusing because settlements like Ariel sprawl across Palestinian land occupied by Israel and are illegal under international law. The theater artists point out that performing in the settlement constitutes crossing the Green Line that demarcates the sovereign state of Israel and the lands it has occupied since 1967. They object to their government's attempt to use them as part of its program to erase that boundary, to treat Ariel, and other settlements like it, as if they were simply a part of the state of Israel. These artists—more than sixty of them at this writing—refuse to be deployed in an effort to normalize the existence and continual expansion of the settlements; they refuse what they see as an effort to use culture to weave the occupation of Palestinian land into the national life of Israel. Some of Israel's most prominent authors and cultural personalities quickly responded to the protest with statements of support; a letter from 150 professors and scholars vowing not to participate in academic events in the settlements soon followed. So, too, did denunciations from the highest offices of the government. Prime Minister Benjamin Netanyahu called the artists' declaration an attack on the state from within. The finance minister threatened to cut off funding to any cultural institution that boycotted settlements.
utorak, 21. rujna 2010.
Palestinskom aktivistu prijeti kazna od 2 godine izraelskog zatvora zbog organiziranja legitimnih nenasilnih prosvjeda
Djelomičan prijevod članka Sentencing begins for convicted grassroots activist od 16. rujna 2010. koji se u cijelosti i s više informacija na engleskom može pročitati na linku.
Na suđenju palestinskom aktivistu Abdallahu Abu Rahmi na izraelskom vojnom sudu Ofer u srijedu 15. rujna 2010. okupili su se brojni strani diplomati, palestinski i izraelski aktivisti za ljudska prava i politički aktivisti. 39-godišnji Abu Rahme, srednjoškolski nastavnik i koordinator Narodnog odbora protiv Zida i ilegalnih kolonističkih naselja u selu Bil'in na okupiranoj Zapadnoj obali, uhićen je u prosincu 2009, a u kolovozu 2010. je osuđen zbog „poticanja na i organiziranja prosvjeda“. U prosincu 2009. su Abu Rahmu također optuživali da je bacao kamenje i posjedovao oružje, zato što je sakupio ispaljene patrone suzavca koje je izraelska vojska upotrijebila protiv nenasilnih prosvjednika u Bil'inu i izložio ih u svojoj kući, no izraelske su vlasti od ovih smiješnih optužbi kasnije odustale.
Mještani Bil'ina svaki tjedan od siječnja 2005. organiziraju nenasilne prosvjede protiv izgradnje izraelskog ilegalnog Zida i obližnjeg kolonističkog naselja Modi'in Illit koje izraelski okupator gradi na njihovoj zemlji.
Izraelski aktivist Yonatan Pollack upozorio je da vojni tužitelji traže da Abu Rahme u zatvoru provede više od 2 godine. „Vojska je otvoreno rekla da zatvaranje Abdallaha Abu Rahmea treba poslužiti kao sredstvo kojim će Izrael odvratiti druge da sudjeluju u budućim prosvjedima i akcijama“, rekao je Pollack.
Tužiteljstvo je također tvrdilo da je tako stroga kazna potrebna jer je Abu Rahme organizator nenasilnih prosvjeda i da će ona poslužiti kako bi se od budućih prosvjeda i akcija odvratilo, ne samo njega samog, već i obeshrabrilo druge aktiviste i mještane da ubuduće krenu njegovim stopama. Ova izjava tužiteljstva potvrđuje da je optužnica bila politički motivirana. Visoka europska predstavnica za vanjsku politiku Catherine Ashton je izjavila da „moguće zatvaranje g. Abu Rahmea ima za cilj spriječiti njega i druge Palestince da koriste svoje legitimno pravo da na nenasilan način prosvjeduju protiv podizanja ograda koje odvajaju“.
Jedan je vojni časnik na sudu u srijedu također potvrdio da izraelska vojska u Bil'inu koristi bojevo streljivo kalibra .22, unatoč tome što je ta ista vojska izdala vlastite naredbe kojima se zabranjuje uporaba tog streljiva protiv prosvjednika.
Brat Abdullaha Abu Rahmea, Basem, ubijen je u travnju 2009, kad je izraelska vojska izravno u njega ispalila projektil sa suzavcem. Pollack navodi da je Izrael od početka prosvjeda u Bil'inu prije 5 godina do danas u masovnim noćnim racijama uhitio 93 aktivista, uključujući 43 uhićenih samo tijekom prošle godine. Brojni su prosvjednici ranjeni i ozlijeđeni bojevim streljivom, gumom presvučenim čeličnim metcima, vodenim topovima, kemijskim sprejevima i projektilima suzavca koje protiv njih koristi izraelska vojska.
Međunarodni sud pravde je 2004. godine presudio da je izraelski Zid na okupiranoj Zapadnoj obali protuzakonit i da mora biti uklonjen. Međutim, izraelska vlada i vojska nisu ispoštivali odluku Suda, a vojska je čak odbila provesti i odluku izraelskog suda koji je presudio da trasa Zida u selu Bil'in mora biti izmijenjena.
Osim glavne europske predstavnice za vanjsku politiku Catherine Ashton, suđenje nenasilnom aktivistu Abu Rahmeu između ostalih su osudili i južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu i irska mirovna Nobelovka Mairead Maguire. Svi su oni od izraelskih vlasti zatražili da oslobode Abdullaha Abu Rahmea.
Yonatan Pollack je međutim naglasio da zatvaranje Abdallaha Abu Rahmea neće oslabiti sve snažniju borbu i pružanje otpora u Bil'inu i na cijelom tom području.
„Bez obzira na to da li će vojska nastaviti ubijati ljude ili ih trpati u zatvore, ništa se neće promijeniti“, rekao je. „Nemaju nikakvog razloga vjerovati da će zatvaranje nekoliko ljudi dovesti do sloma narodne borbe kako se [Izrael] nada. No cijenu ovakvog zatvaranja plaćaju osobno aktivisti i cijeli pokret, a naša je uloga da iskoristimo ovu očigledno politički motiviranu zloporabu pravnog postupka aparthejdskog sustava kako bismo izvršili pritisak na Izrael i onemogućili državi da uguši narodnu borbu na način na koji su to radili proteklih 10 godina.“
Izricanje presude Abu Rahmeu bit će dovršeno u slijedeća 2 tjedna. Vojni sudac još nije odredio fiksni datum.
Ako to još do sada niste, na slijedećim linkovima možete saznati što možete učiniti protiv ovog političkog suđenja i zatvaranja nenasilnog aktivista Abdullaha Abu Rahmea:
Free Abdallah Abu Rahmah
Tražite od predsjednika Obame da od Izraela zatraži oslobađanje nenasilnog aktivista Abdallaha Abu Rahmaha iz Bil'ina
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Peres-Gul meeting canceled over Israel's refusal to apologize for raid
Izrael se odbija ispričati Turskoj zbog ubojstva 9 turskih aktivista na brodu Mavi Marmara (20. rujan 2010.)
Sastanak koji se trebao održati između izraelskog i turskog predsjednika otkazan je jer se Shimon Peres odbio ispričati za napad na civilnu humanitarnu flotilu u međunarodnim vodama u kojem su u svibnju 2010. ubijeni 9, a ranjeni deseci civila. Zamjenik izraelskog ministra vanjskih poslova Daniel Ayalon je izjavio da „nije Izrael taj koji se treba ispričati, već da to trebaju učiniti Turci“.
Dangers Of Negotiations Under Settlements
Palestinska nacionalna inicijativa, Narodni front za oslobođenje Palestine i Demokratski front za oslobođenje Palestine, te nezavisne osobe iz palestinskog javnog i političkog života u četvrtak (17. rujna 2010.) su na konferenciji za tisak odbacili „mirovne“ pregovore koji se održavaju iako Izrael istovremeno nastavlja graditi ilegalna kolonistička naselja na palestinskom teritoriju. Mustafa al-Barghouthi iz Palestinske nacionalne inicijative je izjavio da njihovo protivljenje pregovorima ne znači da se oni protive pravednom miru, već smatraju da ovakvi pregovori ne mogu biti uspješni. Upozorio je na opasnost od prihvaćanja načela zamjene teritorija jer ono znači predaju 80% vodenih resursa koji se nalaze ispod ilegalnih kolonističkih naselja koja Izrael namjerava anektirati. Qays Abdul Kareem iz Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine je izjavio da njegova stranka odbacuje pregovore pod američkim i izraelskim uvjetima, te da Izrael mora priznati rezolucije koje imaju međunarodni legitimitet. Abdul Rahim Mallouh iz Narodnog fronta za oslobođenje Palestine je naglasio da se pregovori odvijaju unatoč tome što im se većina Palestinaca protivi. Mallouh je dodao da palestinski položaj sve više slabi pod američkim i izraelskim pritiskom, naglasivši da Amerikanci nikada, od 1947. do danas, nisu prestali podržavati izraelsku okupaciju.
In photos: Leftist factions protest talks in Nablus
Pristaše palestinskih ljevičarskih stranaka su 15. rujna 2010. prosvjedovali u gradu Nablusu na ilegalno okupiranoj i koloniziranoj Zapadnoj obali protiv ovakvih izravnih „mirovnih“ „pregovora“.
Humanitarni konvoj Viva Palestina 5 je na putu za Gazu
Međunarodni humanitarni konvoj Viva Palestina 5 krenuo je u subotu 18. rujna 2010. na put za Gazu iz Londona i sada putuje kroz Francusku.
Nakon prolaza kroz Pariz, u Francuskoj je u ponedjeljak konvoju priređena dobrodošlica u gradu Valux-en-Velin u blizini Lyona, koji je prijateljski nastrojen prema Palestincima. U dobrodošlici je sudjelovao i gradonačelnik Valux-en-Velina Bernard Genin. Lokalni aktivisti organizirali su prehranu i smještaj za sudionike konvoja.
Zatim je na glavnom lyonskom trgu parkirano 36 vozila iz konvoja i organizirano okupljanje kojem su se priključile stotine građana koji su organizatorima konvoja uručili desetke razglednica i postera za Palestince u Gazi. Organizatori su morali odbiti molbe desetaka ljudi koji su se željeli priključiti konvoju i putovati za Gazu.
Video: Konvoj Viva Palestina 5 u Parizu
Video: Viva Palestina 5 Convoy on the "Place de la Bastille" in Paris | 19/09/2010
Više informacija o putovanju konvoja Viva Palestina 5 možete pronaći na: http://www.vivapalestina.org/home.htm
ponedjeljak, 20. rujna 2010.
Tjedni izvještaj o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području (8. do 15. rujan 2010.)
škola sa samo jednom učionicom u jednom palestinskom selu pored groba proroka Samuela na Zapadnoj obali koje je Izrael u potpunosti izolirao od ostatka Zapadne obale
Neke informacije iz tjednog izvještaja Palestinskog centra za ljudska prava o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području u razdoblju od 8. do 15. rujna 2010. Izvještaj se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
Izraelske okupacijske snage su u razdoblju između 8. i 15. rujna 2010. nastavile sa sustavnim napadima na palestinske civile i imovinu na okupiranom palestinskom području:
-izraelske okupacijske snage su ubile 4 palestinskih civila, uključujući 2 djece i 1 muškarca starije dobi u Pojasu Gaze;
- izraelska je policija ubila 1 palestinskog civila sa Zapadne obale u Tel Avivu;
- izraelske okupacijske snage su ranile 2 palestinska civila i 1 pripadnika palestinskog pokreta otpora u Pojasu Gaze;
- izraelske okupacijske snage su nastavile koristiti silu protiv nenasilnih prosvjednika na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze (1 je palestinski civil ranjen);
- izraelske okupacijske snage su nastavile otvarati vatru na palestinske poljoprivrednike i radnike u pograničnim područjima Pojasa Gaze;
- izraelske okupacijske snage su 36 puta ulazile u palestinske zajednice na Zapadnoj obali i 2 puta u Pojas Gaze (i uhitile 20 palestinskih civila, uključujući 9 djece, na Zapadnoj obali);
- Izrael je nastavio poduzimati mjere s ciljem stvaranja židovske demografske većine u Jeruzalemu, nametati totalnu opsadu okupiranog palestinskog područja, izolirati Pojas Gaze od ostatka svijeta i graditi u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali, dok su kolonisti nastavili napadati palestinske civile i njihovu imovinu.
1. Upadi na palestinska područja i napadi na palestinske civile i imovinu na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze
Četvrtak, 9. rujan 2010.
Oko 1 sat u noći izraelske su okupacijske snage ušle u selo Beir Liqya, zapadno od Ramalle na ZO i neko vrijeme patrolirale ulicama sela, te se zatim povukle.
Petak, 10. rujan 2010.
Otprilike oko 15:40 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Kufor Qaddoum, istočno od Qalqiliyje i neko vrijeme patrolirale ulicama tog sela i potom se povukle.
Oko 16:10 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Deir al-Ghossoun, sjeverno od Tulkarema na ZO i neko vrijeme patrolirale njegovim ulicama, te se kasnije povukle.
Oko 19 sati izraelske su okupacijske snage ušle u selo Hares, sjeverozapadno od Salfita na ZO. Neko su vrijeme patrolirale ulicama sela, a zatim su na cesti koja selo povezuje s obližnjim selom Kufor Hares postavile kontrolnu točku na kojoj su potom zaustavljale i pretraživale palestinska civilna vozila.
Oko 19:40 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Zeita, sjeverno od Tulkarema na ZO i patrolirale ulicama tog sela.
Oko 22 sata izraelski su vojnici smješteni na granici između Pojasa Gaze i Izraela otvorili vatru na poljoprivredna područja sjeverozapadno od grada Beit Lahia u sjevernom dijelu PG. Na to su područje također ispalili 4 svjetlosne bombe. Pucnjava je trajala otprilike 45 minuta, no nije bilo dojava o ranjenima, ubijenima ni materijalnoj šteti.
Subota, 11. rujan 2010.
Oko 15 sati izraelske su okupacijske snage ušle u selo Beit Liqya, zapadno od Ramalle i patrolirale njegovim ulicama.
Oko 21:30 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Kufor al-Dik, jugozapadno od Salfita na ZO i patrolirale ulicama tog sela.
Oko 22:30 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Beit Leed istočno od Tulkarema na ZO i neko vrijeme patrolirale njegovim ulicama.
Oko 23:50 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Ramin, istočno od Tulkarema i neko vrijeme patrolirale ulicama tog sela.
Nedjelja, 12. rujna 2010.
Oko 1 sat u noći izraelske su okupacijske snage ušle u selo Dura, jugozapadno od Hebrona na ZO i pretresle i pretražile kuću obitelji jednog 28-godišnjeg Palestinca kojem su naložili da dođe na ispitivanje.
Izraelske su okupacijske snage ubile 3 palestinskih civila na sjeveru Pojasa Gaze: 1 muškarca starije dobi (91), njegovog unuka (16) i još jednog maloljetnika (17). Žrtve su ubijene kad su izraelske okupacijske snage ispalile 5 granata na skupinu palestinskih poljoprivrednika i pastira na području Abu 'Eida sjeveroistočno od grada Beit Hanoun na sjeveru Pojasa Gaze. U napadu je također ubijeno i 30 ovaca.
Oko 23:45 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Marda, sjeverno od Salfita na ZO i neko vrijeme patrolirale njegovim ulicama.
Ponedjeljak, 13. rujan 2010.
Oko 1:30 izraelske su okupacijske snage ušle u Betlehem na ZO, upale u i pretražile nekoliko kuća i uhitile 2 palestinska civila.
Oko 2:10 izraelske su okupacijske snage ušle u selo 'Azzoun, istočno od Qalqiliye, upale u i pretražile nekoliko kuća i uhitile 4 palestinskih civila, uključujući 3 maloljetnika u dobi od 17 godina.
Oko 4 sata ujutro izraelske su okupacijske snage ušle u selo Qiffin, sjeverno od Tulkarema na ZO, upale u i pretražile kuću jednog Palestinca i uhitile ga.
Oko 4:10 sati ujutro izraelske su okupacijske snage ušle u Tulkarem na ZO, upale u i pretražile obiteljsku kuću jednog Palestinca i uhitile ga.
Oko 10:30 izraelske su okupacijske snage ušle u selo 'Azzoun, istočno od Qalqilyje i neko vrijeme patrolirale njegovim ulicama.
Oko 11 sati izraelske su okupacijske snage ušle u selo Jayous, sjeveroistočno od Qalqilyje, upale u kuću jednog Palestinca kojem su uručile poziv na ispitivanje.
Oko 15 sati izraelske su okupacijske snage ušle u selo Nabi Elias, istočno od Qalqilyje i patrolirale njegovim ulicama.
Između 20 i 21 sat izraelske su okupacijske snage ulazile u sela 'Azzoun, Jayous i 'Assala, istočno od Qalqiliyje i neko vrijeme patrolirale njihovim ulicama, te se zatim povukle.
Oko 22 sata izraelske okupacijske snage su ušle u izbjeglički logor Nour Shams, istočno od Tulkarema, upale u i pretražile nekoliko internet kafića i uhitile 1 Palestinca.
Utorak, 14. kolovoz 2010.
Izraelske su okupacijske snage nakon ponoći ušle su sela Jeet, istočno od Qalqiliyje i al-Zawia i Bidya, sjeverozapadno od Salfita na ZO i patrolirale njihovim ulicama, te se kasnije povukle.
Oko 1:30 izraelske su snage ušle u grad Jenin i tamošnji izbjeglički logor. Upali su u i pretražili kuću 1 Palestinca kojeg su zatim i uhitili.
Oko 2:30 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Kufor al-Dik, zapadno od Salfita na ZO i upale u kuću jednog Palestinca kojem su ostavili poziv na ispitivanje.
Oko 2:40 izraelske su okupacijske snage ušle u Tulkarem na ZO, upale u i pretražile nekoliko kuća i uhitile 2 palestinska civila.
Oko 14 sati pripadnici izraelskih okupacijskih snaga su ušli gotovo 300 metara u selo Dolina Gaze u središnjem dijelu Pojasa Gaze i poravnali dijelove palestinske zemlje na tom području. Oko 17 sati izraelske su okupacijske snage ispalile 4 topničke granate na područje udaljeno 600 metara od tog mjesta. U tom je napadu ozbiljno ranjen 1 pripadnik palestinskog pokreta otpora.
Oko 19:45 izraelske su okupacijske snage ušle u selo 'Azzoun, istočno od Qalqiliyje i upale i pretražile nekoliko kuća, te uhitile 5 palestinske djece u dobi između 15 i 17 godina.
Oko 22 sata izraelske su okupacijske snage ušle u sela Habla, južno od Qalqiliyje i Izbat al-Tabib, istočno od Qalqilyje na ZO, patrolirale njihovim ulicama, te se potom povukle. U Izbat al-Tabibu su prije povlačenja njihovi pripadnici ispaljivali svjetlosne bombe.
Srijeda, 15. rujan 2010.
Izraelske su okupacijske snage oko 1 sat u noći ušle u selo 'Azzoun, istočno od Qalqilyje na ZO. Upale su u kuću jednog Palestinca s ciljem da uhite njegovog sina. Nakon što su se uvjerili da se on ne nalazi kod kuće, počinili su materijalnu štetu na kući i konfiscirali dozvolu za rad u Izraelu koju je posjedovao njegov otac, tvrdeći da to čine zato što je njegov sin „terorist“.
Oko 1:30 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Khirbat Qais, južno od Qalqilyje i patrolirale njegovim ulicama, te se zatim povukle.
Oko 2 sata izraelske su okupacijske snage ušle u selo Beit Ummar, sjeverno od Hebrona na ZO i upale u i pretražile nekoliko kuća, te uhitile 2 palestinska civila, uključujući 1 dijete od 16 godina.
Oko 2:30 izraelske su okupacijske snage ušle u selo Jayous, sjeveroistočno od Qalqilyje, upale u i pretresle obiteljsku kuću 1 Palestinca i potom ga uhitile i konfiscirale njegovo osobno računalo.
Oko 9 sati izraelske su okupacijske snage ušle gotovo 400 metara na područje al-Fukhari jugoistočno od grada Khan Yunisa na jugu PG i buldožerima uništavale i ravnale dijelove palestinske zemlje duž granice između Pojasa Gaze i Izraela. Vojnici su se povukli prema granici 4 sata kasnije.
Oko 14:05 izraelski su ratni zrakoplovi ispalili 2 projektila na tunel u četvrti al-Brazil u gradu Rafahu, na granici između Pojasa Gaze i Egipta. Tunel je u napadu uništen, a ubijen je i 1 palestinski radnik, dok su još 2 ranjena u susjednom tunelu.
Izraelska policija ubila Palestinca u Tel Avivu
U utorak (14. rujna 2010.) ujutro izraelska je policija ubila 1 palestinskog civila iz Istočnog Jeruzalema u Tel Avivu. Izraelski je policajac vatru otvorio na Palestinca kojem su ruke bile vezane lisicama. Ubijeni je bio uhićen zajedno s još 3 drugih osumnjičenika u vezi krađe automobila. Policajac koji je otvorio vatru je izjavio da je pištolj greškom opalio. Ubijeni Palestinac je radio u jednoj brijačnici u Jeruzalemu, a njegova obitelj poriče da je upleten u krađu automobila.
2. Uporaba pretjerane sile protiv nenasilnih prosvjednika protiv izgradnje u kolonističkim naseljima i ilegalnog Zida
U razdoblju između 8. i 15. rujna 2010. izraelske su okupacijske snage protiv nenasilnih prosvjednika, palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih boraca za ljudska prava, nastavile koristiti silu.
10. rujna 2010. deseci su palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih boraca za ljudska prava organizirali miran prosvjed protiv izgradnje izraelskog ilegalnog Zida u selu Bil'in, zapadno od Ramalle na ZO. Izraelski su vojnici protiv prosvjednika upotrijebili gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac. Jedan je Palestinac pogođen projektilom suzavca u leđa, a nekoliko je prosvjednika imalo zdravstvenih problema zbog udisanja suzavca.
Isti dan, u petak, 10. rujna, desetci su palestinskih, međunarodnih i izraelskih prosvjednika sudjelovali u mirnom prosvjedu protiv izgradnje ilegalnog Zida u selu Ni'lin, zapadno od Ramalle na ZO. Vojnici su na prosvjednike ispaljivali gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i projektile sa suzavcem.
Oko 11 sati u utorak, 14. rujna 2010. izraelski su vojnici smješteni na stražarskim tornjevima na graničnom prijelazu Beit Hanoun/Erez, sjeverozapadno od grada Beit Hanouna na sjeveru Pojasa Gaze otvorili vatru na nekoliko palestinskih civila i međunarodnih aktivista koji su prosvjedovali nekoliko desetaka metara jugoistočno od spomenutog graničnog prijelaza. Pucnjava je trajala oko 20 minuta, no nema dojava o ranjenima. Prosvjed je završio oko 11:40.
3. Izrael je nastavio ograničavati slobodu kretanja na okupiranom palestinskom području
Izrael je nastavio na cijelom okupiranom palestinskom području nametati pooštrena ograničenja kretanja palestinskih civila u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, uključujući okupirani Istočni Jeruzalem.
U spomenutom su razdoblju na vojnim kontrolnim točkama na ZO uhićena 4 Palestinaca.
4. Mjere kojima je cilj stvaranje židovske demografske većine u Jeruzalemu
U utorak 14. rujna 2010, izraelski središnji sud u Jeruzalemu je odobrio plan izgradnje željeznog mosta koji bi povezivao Bab al-Maghareba (Magrepska vrata), jugozapadno od džamije Al-Aksa i cestu koja vodi do tih vrata. Palestinci su se prethodno žalili na odluku da se izgradi ovaj most, jer taj projekt šteti Palestincima i pomaže izraelskim kolonistima da lakše kontroliraju to područje, no sud je odbacio njihovu žalbu ustvrdivši da je plan „logičan i zakonit“.
Također u utorak, 14. rujna, izraelski su kolonisti, koji su 20. srpnja 2010. zauzeli jednu stambenu zgradu u vlasništvu obitelji Qirsh, iz 2 stana u vlasništvu 'Adlija i Majeda Qirsha iznijeli pokućstvo. Potom su počeli pripreme za preuređivanje tih stanova. Odvjetnik obitelji Qirsh je aktivnosti kolonista uzalud prijavio izraelskoj policiji. Obitelj Qirsh je još 29. srpnja 2010. podnijela žalbu zbog zauzimanja njihove zgrade, no izraelski sudovi njihovu žalbu nisu razmotrili.
5. Gradnja u kolonističkim naseljima i napadi kolonista na palestinske civile i imovinu
U ponedjeljak, 13. rujna, ujutro, izraelski su kolonisti iz izraelskog ilegalnog naselja Shavoth Rachel, sjeveroistočno od Ramalle na ZO, zauzeli najmanje 15 dunuma poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu palestinskih civila iz sela Qaryout, jugoistočno od Nablusa.
U utorak, 14. rujna, izraelski je dnevni list Ha'aretz izvijestio da će se uskoro sastati Odbor za planiranje i gradnju izraelske jeruzalemske gradske općine kako bi se odobrila izgradnja 1362 stambene jedinice u kolonističkim naseljima na palestinskim područjima koja je Izrael okupirao 1967. Odbor će raspravljati o gradnji na području „Givat Hamatos“ na rubu sela Beit Safafa, južno od Jeruzalema.
Također u utorak, 14. rujna tvrtka Na'out Hapisga je najavila da nastavlja graditi u kolonističkom naselju Modi'in Elite, zapadno od Ramalle na ZO, unatoč odluci o privremenom zamrzavanju gradnje u kolonističkim naseljima. Izraelski je vojni radio izvijestio da je ta tvrtka odlučila nastaviti graditi 2400 građevinskih jedinica u kolonističkom naselju.
Izvještaj izraelske organizacije Peace Now je otkrio da će izgradnja 2066 stambenih jedinica u 42 izraelska kolonistička naselja početi 26. rujna 2010, po okončanju privremenog zamrzavanja gradnje u kolonističkim naseljima. Peace Now je također upozorio da postoje planovi za izgradnju 11 000 stambenih jedinica tamo gdje su već dobivene potrebne dozvole, uključujući u kolonističkim naseljima Talmoun, Modi'in Elite, Kiryat Arba, Givat Ze'ev, Kfar Tapouh, Tsufin, Avni Hevitz, Karni Shomron, Ma'ale Ephraim, Rafafah, Taqqou, Talmoun, Qidoumim, Emanuel, Mavo Dutan i Beit Arieh.
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Gaza deaths protest comes under heavy live fire from Israeli snipers
Palestinski prosvjednici i međunarodni aktivisti prosvjedovali su 14. rujna 2010. u blizini graničnog prijelaza Erez između Izreala i Pojasa Gaze protiv "tampon zone" koju je Izrael samovoljno i jednostrano nametnuo u Pojasu Gaze i u znak sjećanja na 3 palestinska civila koje su izraelske okupacijske snage ubile dan ranije. Izraelska je vojska i ovaj puta na nenaoružane i nenasilne prosvjednike otvorila vatru.
BGU reprimands two more students over protests
Izraelsko sveučilište Ben-Gurion je ukorilo svoje studente koji su sudjelovali u prosvjedu protiv napada na međunarodnu humanitarnu flotilu i zaprijetilo im da će im ubuduće biti onemogućeno da pohađaju nastavu ako se ponovo budu bavili takvim aktivnostima. Mjere koje provodi ovo sveučilište njegovim studentima onemogućuju da se bave političkim aktivizmom.
Israeli Beauty Products Company Ahava Complicit in the Sins of Occupation
While Ahava labels its products "made in Israel," they are actually manufactured in a settlement in the Israeli-occupied West Bank in Palestine. According to the Web site Who Profits?, a project of the Israeli anti-occupation group Coalition of Women for Peace, the company exploits Palestinian resources from the Dead Sea. Under the Geneva Conventions, and various United Nations resolutions, all of Israel's settlements--which house about 500,000 settlers--are illegal, as is excavating natural resources in an occupied area. Israel has occupied the West Bank, East Jerusalem and the Gaza Strip since the 1967 Six-Day War. The settlements are widely seen as an obstacle to the creation of a viable and contiguous Palestinian state. ... Ahava, which rakes in profits of nearly $150 million a year, according to a Dec. 2009 CNN report, is owned by entities deeply involved in Israel's settlement project in the occupied West Bank. According to Who Profits? 37 percent of the company is owned by Mitzpe Shalem, an illegal settlement located in the eastern West Bank; another 37 percent by the private investment fund Hamashibr Holdings, which also is a major shareholder in two companies that export produce made in settlements; 18.5 percent by the U.S.-based Shamrock Holding, owned by the Roy E. Disney family of Walt Disney fame, and which is a shareholder in a company that manufactures electronic detection systems that are used on the West Bank separation barrier; and 7.5 percent by the West Bank settlement of Kalia.
Hamas fighter killed in West Bank
Ubijen pripadnik vojnog krila Hamasa na Zapadnoj obali
Izraelski su vojnici u petak 17. rujna 2010. ubili lokalnog zapovjednika vojnog krila Hamasa u izbjegličkom logoru Nur Shams u blizini grada Tulkarema na sjeveru Zapadne obale. Ubijeni je već prije bio u izraelskom zatvoru, a izraelska vojska tvrdi da su ga ubili jer se nastavio kretati prema vojnicima iako su mu oni naredili da stane. Obitelj ubijenog tvrdi da su vojnici odmah otvorili vatru na 38-godišnjeg Iyada Shilbayu i pogodili ga jednom u glavu i 2 puta u grudni koš. Shilbayeh je u trenutku kad je ubijen bio nenaoružan, a izraelska je vojska izjavila da će istražiti ovaj događaj. Palestinci su osudili ubojstvo, a Hamas je na konferenciji za tisak izjavio da ovaj atentat predstavlja ozbiljnu eskalaciju sukoba od strane Izraela. Izraelske snage traže osumnjičene za ubojstvo 4 Izraelca 31. kolovoza 2010. na cesti u bilizini grada Hebrona na ZO. Hamas je preuzeo odgovornost za taj napad, no nije jasno da li se Shilbayehu sumnjičilo da je upleten u ta ubojstva. Palestinski sigurnosni izvori su ranije tvrdili da je glavni osumnjičeni jedan pripadnik Hamasa u Tulkaremu.
Barak may use legal loopholes to impose de facto settlement freeze
Izrael ne bi produljio "moratorij" na ilegalnu gradnju u ilegalnim izraelskim kolonističkim naseljima na ilegalno okupiranom palestinskom teritoriju, već bi je samo ograničio tijekom slijedećih nekoliko mjeseci, kako bi se Mahmoud Abbas za to vrijeme mogao nastaviti pretvarati da sudjeluje u „mirovnim pregovorima“, a ne jalovoj PR predstavi za međunarodnu javnost.
The pharaoh of Jerusalem
As this colonization progresses, it takes more and more village land around the city and throws out more infrastructure to serve the colonists, special roads and high barbed wire fences and walls to protect the drivers and their communities. The infrastructure isolates more and more Palestinians from one another. You can tell Palestinian villages from the black water vessels dotting the rooftops—because their water is shut off for days at a time. So when Jeffrey Goldberg, pushing the Israeli side in the U.S., says that Gilo is just a neighborhood in Jerusalem, well it is actually a white stucco fortress/colony built on the outskirts of southern Jerusalem on Palestinian village land, and now requiring more of that land so as to expand, with plans to build a wall right through the neighboring village to protect the colonists from the farmers in the valley. And again, all of this on land that international law says is Palestine's. Homes are routinely demolished in that village facing Gilo, so as not to prevent the colony's growth; and as you travel through Greater East Jerusalem you often see the rubble of Palestinian buildings, Palestinians who dared to try and develop their communities. The Israeli authorities come in and destroy the houses or businesses. Even as the Israelis expand a colony nearby. Rubble and palaces. In a word, systemic racism. Maybe the most pitiable sight I saw yesterday, inside the West Bank but close to the north Jerusalem colonies of Ramot and Ramat Shlomo, is the hilltop tomb of the prophet Samuel, which is worshiped by Jews and Muslims. The tomb is both a mosque with a minaret and a Jewish place of worship. Well when we visited, busloads of Jewish schoolchildren were arriving and Israeli soldiers were in the tomb davening and Hasidic boys were descending, too. A moving sight. We must have seen 150 religious Israelis. And meantime the Islamic portion of the tomb is dead. The door is chained, pigeons fly into the outer rooms, the Palestinian who runs a store there told us that the authorities had shut down the minaret. There are no Palestinian worshipers. Alongside the tomb is a Palestinian village in the West Bank, but the occupation has now cut this village off from the rest of Palestinian life in the West Bank. The school serving the village—that is the photograph at the top of this post—is a one-room building. At this point in our travels, my wife walked away for a few minutes so that our Palestinian friend who lives under these conditions all the time would not see her feelings. And this is a National Park. An Israeli National Park for the tomb of Samuel, inside Palestinian territory!
Ostalo:
Suffocating the Poor: A Modern Parable
But why would foreign governments care about a small country, the poorest in the Western hemisphere, with only ten million inhabitants? Ira Kurzban, an American lawyer based in Haiti, explains: "Aristide represented a threat to [foreign powers] because he spoke for the 85 per cent of his population who had never been heard. If that can happen in Haiti, it can happen anywhere, including in countries where the [US and Europe] have huge economic interests and extract natural resources. They don't want real popular democracies to spread because they know it will confront US economic interests." Oxfam called this phenomenon "the threat of a good example." ... This is part of a plain pattern. When poor countries get uppity and tried to ask for basic justice, our governments have toppled them, from Iran wanting to control its own oil in 1953 to Honduras wanting its workers to be treated decently in 2009. You don't have to overthrow many to terrify the rest. It doesn't have to be this way. This is not the will of the people, in the US or Europe: on the contrary, ordinary citizens are horrified when the propaganda is stripped away and they see the truth. It only happens because a tiny wealthy elite dominates our foreign policy, and uses it to serve their purposes - low wages and control of other people's economies and resources. The people of Haiti, who have nothing, were bold and brave enough to campaign and organize to take power back from their undemocratic elites. Are we?
Lawyers for Guantánamo Prisoner in Court to Defend Successful Challenge to Detention
After being arrested in Mauritania in 2001 on suspicion of ties to al Qaeda, Salahi was rendered by the U.S. government to Jordan, where he was detained, interrogated and abused for eight months. He was then rendered to Bagram, Afghanistan and finally to Guantánamo, where he has been held since August 2002. While at Guantánamo, Salahi was held in total isolation for months, kept in a freezing cold cell, shackled to the floor, sexually abused by female interrogators, deprived of food, made to drink salt water, forced to stand in a room with strobe lights and heavy metal music for hours at a time, threatened with harm to his family, forbidden from praying, beaten and subjected to the "frequent flyer" program, during which he was awakened every few hours and moved to a new cell. Salahi's abuse was confirmed and well documented in a 2009 Senate Armed Service Committee report that investigated allegations of detainee abuse at Guantánamo. Marine Corps Lt. Col. Stuart Couch, a military lawyer originally assigned to prosecute the case against Salahi in the military commissions, determined that the defendant's self-incriminating statements were so tainted by torture that they couldn't ethically be used against him. Couch told his supervisors that he was "morally opposed" to Salahi's treatment and for that reason he refused to participate in the prosecution.
Ann Wright: Accused of Telling the Truth. A Campaign to Free Bradley Manning
WikiLeaks posted on April 5 a video showing a U.S. helicopter crew killing 12 Iraqi civilians including Reuters photographer Namir Noor-Eldeen, 22, and his assistant, Said Chmagh, 40. WikiLeaks wrote that the computer file had come from unspecified “military sources.” Reuters had filed a formal request, under the Freedom of Information Act (FOIA), in 2007 to access documents that might explain the death of its media workers. FOIA requires federal government agencies to release documents to all persons requesting them unless specifically exempted by the law. Reuters received no documents. Reporters Without Borders, the international journalists association writes of Bradley Manning, “If this young soldier had not leaked the video, we would have had no evidence of what was clearly a serious abuse on the part of the U.S. military.” ... Most Americans do not realize that our wars in Iraq and Afghanistan have violated domestic and international law, violations that have been fully exposed in the WikiLeaks documents that Manning is accused of releasing. When I joined the U.S. military I, like Bradley Manning, took an oath to protect the Constitution and the American people. This led me to resign my position when the U.S. invaded Iraq in 2003. Protecting the Constitution outweighs following orders and Manning should be lauded for choosing to do the right thing. Bradley Manning is a patriot of our democracy, who stayed loyal to what is right, risking his own security. His loyalty to the Constitution and the American people transcends partisan politics.
Oznake:
etničko čišćenje,
ilegalna izraelska naselja,
Izrael,
ljudska prava,
međunarodno pravo,
okupacija,
pchr,
pojas gaze,
ratni zločin,
Zapadna obala,
zločin protiv čovječnosti
Pretplati se na:
Postovi (Atom)