Izraelski kolonijalizam i aparthejd (3): Pravni kontekst na okupiranim palestinskim područjima, vojne naredbe, vojni sudovi

I dalje iz južnoafričke studije o izraelskom aparthejdu i kolonijalizmu. Na blogu postam samo neke dijelove koje sam izdvojila kao najzanimljivije, najinformativnije ili najstrašnije. Na 300 stranica ove studije sve je daleko opširnije objašnjeno.
U ovom postu odlomci iz 2. poglavlja – Pravni kontekst na okupiranim palestinskim područjima


[...]

Zakon [o proširenju izvanrednih propisa] primjenjuje izraelsko kazneno pravo izvanteritorijalno na osobnoj osnovi na Izraelce koji se nalaze na Zapadnoj obali, te na turiste i ostale osobe koje ne žive u Izraelu, kad se radi o prekršajima koje su navodno počinili na Zapadnoj obali, osim na područjima koja su prema Sporazumima iz Osla potpala pod sudsku nadležnost Palestinske samouprave („Zona A“).

Uz to, Zakon o proširenju izvanrednih propisa primjenjuje dug popis izraelskih zakona na Izraelce koji žive na Zapadnoj obali. Odjeljak 6 (b) Dodatka tom zakonu iz 1984. je proširio primjenu zakona navedenih u Propisima na stanovnike Zapadne obale koji nisu izraelski državljani, ali se imaju pravo useliti u Izrael prema Zakonu o povratku iz 1950.; to jest na Židove. Na ovaj se način na Palestince zakon drugačije primjenjuje ne samo u odnosu na izraelske državljane na Zapadnoj obali već i u odnosu na Židove koji nisu izraelski državljani, ali se nalaze na okupiranom području. Iako je kazneni progon Izraelaca prema vojnom pravu (koje se primjenjuje na Palestince) teoretski moguć, izričita je politika glavnog državnog odvjetnika da ga ne provodi.

Ovaj pravni dualitet stvara upadljivu nejednakost u postupanju. Na primjer, Palestinac koji je na Zapadnoj obali uhićen zbog sumnje da je počinio ubojstvo može biti pritvoren na do 8 dana prije nego bude izveden pred vojnog suca na vojnom sudu, gdje mu pritvor prije nego bude optužen može biti produljivan unedogled. Kako se na njega primjenjuju vojni kazneni zakoni, najveća kazna koja takvom pritvoreniku može biti dosuđena je doživotna kazna zatvora. S druge strane, izraelski kolonist koji je na Zapadnoj obali uhićen iz istog razloga mora u roku od 24 sata biti izveden pred građanskog suca kako bi bio optužen, a prijeti mu kazna od najviše 20 godina zatvora.

[...]


Vojne naredbe

Najvažnije vojne naredbe koje se odnose na „sigurnost“ su Vojna naredba br. 378, koja se odnosi na kaznene prekršaje i pritvaranje, i Vojna naredba br. 1229 koja dopušta dugotrajan „administrativni“ pritvor bez podignute optužnice ili suđenja. Vojna naredba br. 378 navodi široki raspon prekršaja vezanih uz „sigurnost“ i sadrži drakonske odredbe koje se odnose na pritvaranje i donošenje presuda. Na primjer, članak 78. izraelskoj vojsci dopušta da Palestince pritvori na razdoblje do 8 dana prije nego ih izvede pred vojnog suca, na razdoblje do 188 dana prije nego budu optuženi za neki prekršaj, te do 2 godine tijekom razdoblja između podizanja optužnice i suđenja. Osoba koja nadzire ispitivanje također može pritvorenom Palestincu zabraniti da u periodu od 15 dana od trenutka uhićenja dođe u kontakt sa svojim odvjetnikom. Vojne sudske vlasti ovaj period mogu produljiti na do 90 dana, ukoliko smatraju da je to nužno za sigurnost ili „dobro“ za istragu.

Postoje i drugi vojni zakoni koji se bave određenim situacijama kada do njih dođe. Na primjer, Vojna naredba br. 1500 je izdana u travnju 2002. kako bi omogućila masovno pritvaranje Palestinaca tijekom vojnih operacija na Zapadnoj obali. Ovom je naredbom svaki izraelski vojnik na okupiranom području bio ovlašten uhititi Palestince bez obrazloženja i bez ovlaštenja svog nadređenog. Ista je naredba također dozvolila okupacijskoj vojsci da pritvara Palestince na 18 dana bez da ih izvede pred suca.

Što se tiče postupaka procesuiranja maloljetnika, najvažniji zakon je Vojna naredba br. 132 koja određuje da su Palestinci mlađi od 16 godina maloljetnici, a da su samo oni mlađi od 12 djeca. Palestince koji imaju 16 i 17 godina Izrael je zakonski odredio kao punoljetne (dok u Izraelu osoba mora imati 18 godina da bi pravno bila punoljetna). Iako ih određuje kao maloljetnike, Vojna naredba br. 132 u biti omogućuje da se prema Palestincima koji imaju između 12 i 15 godina postupa isto kao i s punoljetnim osobama u vojnom pravosudnom sustavu. Zahvaljujući njoj Palestinci od svoje 12. godine mogu biti procesuirani po izraelskim vojnim zakonima, uključujući Vojnu naredbu br. 378, prema kojoj mogu npr. biti osuđeni na do 10 godina zatvora za bacanje kamena na nepokretan objekt poput Zida, te na 20 godina za bacanje kamena na vozilo u pokretu. Slično tome, mogu biti osuđeni na 10 godina zatvora zbog sudjelovanja u prosvjedu ili neodobrenom političkom sastanku u suprotnosti s Vojnom naredbom br. 101.

[...]


Vojni sudovi

Članak 64. Četvrte ženevske konvencije okupacijskoj sili dopušta da na teritoriju koji okupira uspostavi vojne sudove, ali se ti sudovi moraju pridržavati nekih standarda. Moraju biti „oformljeni u skladu s priznatim načelima koja uređuju djelovanje pravosuđa“; smiju se koristiti samo za provođenje kaznenih odredbi koje je pravno obznanila okupacijska sila u skladu s člankom 64; i ne smiju se koristiti „kao instrument političkog ili rasnog progona“. ...

Što se tiče prvog standarda, izraelski vojni sudski sustav na okupiranim palestinskim područjima ne zadovoljava međunarodne standarde koji se odnose na pravičan postupak i djelovanje pravosuđa. Na primjer, u pogledu prava branjenika da u kratkom roku i na jeziku koji razumije bude obaviješten o optužbama koje mu se stavljaju na teret, palestinski branjenik i njegov odvjetnik bit će obaviješteni o optužbama za koje se branjenik tereti tek na prvom saslušanju, nakon što je optužnica već podignuta na vojnom sudu. Od njih se zatim traži da na njih odmah odgovore, bez da su imali vremena proučiti dokaze. Optužnice, kao i svi dokumenti na vojnim sudovima, pisani su i sudu dostavljeni samo na hebrejskom, jeziku koji branjenik i njegov odvjetnik često ne razumiju. Izraelski vojni pravosudni sustav također dopušta dugotrajan pritvor prije i za vrijeme suđenja i ograničava mogućnost članova obitelji branjenika i pritvorenika da prisustvuju suđenju. Odluke vojnih sudova se ne objavljuju. U izraelskom vojnom sudskom sustavu također nema pretpostavke nedužnosti: sustav nema utvrđenih procedura koje bi osigurale da teret dokaza bude na tužiteljstvu koje mora dokazati krivnju branjenika, pa je teret dokaza prebačen na obranu. Neovisnost i nepristranost vojnih sudova je upitna. Svi suci su aktivni časnici izraelske vojske, a mnogi među njima nemaju potrebne pravne kvalifikacije ni sudačko iskustvo.

Posljedica svega toga je masovno utamničenje Palestinaca; Izrael je između 1967. i 2005. pritvorio više od pola milijuna Palestinaca, a samo od 1990. na izraelskim je vojnim sudovima procesuirano više od 150 000 Palestinaca. Branjenici su proglašeni nevinima u tek 0,29 posto svih 9123 slučajeva koji su 2006. zaključeni na vojnim sudovima, a tek je 1,42 posto tih slučajeva prošlo kroz cijeli dokazni postupak, koji se sastoji od predstavljanja dokaza i ispitivanja svjedoka.

Oko 95-97 posto osuđenika izraelskih vojnih sudova, osuđeno je zahvaljujući nagodbama. Ta brojka upućuje na nekoliko čimbenika. Visoki postotak nagodbi daje naslutiti da palestinski branjenici i njihovi odvjetnici nemaju povjerenja u vojni pravosudni sustav. Dokazi da su branjenici tijekom ispitivanja bili mučeni potvrđuju tvrdnje da se procesi često temelje na priznanjima ili inkriminirajućim izjavama, dobivenim kroz prijetnje ili primjenu fizičkih mjera tijekom ispitivanja. Štoviše, u slučajevima kada nagodba ne uspije, sud obično dosuđuje oštrije kazne. No, bez obzira koji čimbenici djeluju u korist nagodbi, postotak osuda ukazuje na to da pravični postupak ne funkcionira: saslušanja za određivanje pritvora u prosjeku traju 3 minute i 4 sekunde.

Što se tiče drugog standarda, članak 64. Četvrte ženevske konvencije vojnim sudovima dopušta da procesuiraju samo ona kršenja kaznenih zakona koja su određena kao ključna za dobrobit i prava lokalnog civilnog stanovništva ili za apsolutne vojne potrebe ili sigurnost okupacijske sile. Izraelsko vojno pravosuđe je ova ograničenja prekoračilo na dva načina. Prvo, vojni se zakon odnosi na pitanja koja nemaju veze s pravima Palestinaca ili sigurnošću okupacijske sile: na primjer, neplaćanje poreza, neovlaštena gradnja, prometni i drugi sitniji prekršaji. U razdoblju od 2002. do 2006. godine vojno je tužiteljstvo podiglo više od 43000 sudskih optužnica od kojih se tek jedna trećina odnosila na prekršaje „povezane sa sigurnošću“, a samo 1 posto ih se odnosio na branjenike koji su bili optuženi za ubojstvo s namjerom.

... Sve šira nadležnost vojnog pravosudnog sustava omogućila je da se Palestincima sudi za razne prekršaje, koji su nepovezani s pitanjima nacionalne sigurnosti; ti prekršaji uključuju neplaćanje poreza, neovlaštenu gradnju i druge manje prekršaje. ... Procesuiranjem ovih različitih prekršaja izraelski vojni sudovi na okupiranim palestinskim područjima krše pravila međunarodnog humanitarnog prava.

Ono što je najvažnije za ovu studiju je da je glavni razlog postojanja vojnog pravosudnog sustava potpora izraelskoj dominaciji nad institucijama i lokalnim stanovništvom okupiranog teritorija. Ako se na okupiranom teritoriju uspostave vojni sudovi, oni moraju jednako postupati sa svim civilima na tom teritoriju. U praksi ne postoji dokaz da je nekom židovskom civilu na okupiranim palestinskim područjima bilo suđeno na vojnim sudovima po vojnim zakonima. Umjesto toga, izraelskim se kolonistima za prekršaje počinjene na okupiranim palestinskim područjima sudi po izraelskom civilnom pravu na građanskom sudu u Izraelu. Posljedice svega toga su da će Palestincu i židovskom kolonistu koji počine isti prekršaj na istom teritoriju biti suđeno na različitim sudovima, prema različitim zakonima, po različitim procedurama, a što redovito rezultira i različitim presudama.

Slijedeća diskriminatorna obilježja vojnog pravosudnog sustava odnose se na djecu i na „administrativni pritvor“. Već smo prije razložili različite definicije „maloljetnika“ i „djeteta“ i njihov utjecaj na donošenje presuda. Uz to, izraelska vojska na okupiranim palestinskim područjima nije uspostavila nikakav poseban sud za maloljetnike (kakvi za maloljetnike postoje u Izraelu); prema tome, palestinskim se maloljetnicima (koje okupacijska sila određuje kao one između 12 i 15 godina starosti) sudi na običnim vojnim sudovima, po istom postupku kao i punoljetnim osobama. Što se tiče administrativnog pritvora, vojni sudovi funkcioniraju kao sredstvo legitimizacije proizvoljnog uhićenja i pritvora bez podizanja optužnice, zahvaljujući čemu Palestinci često budu zatvoreni godinama. ... Konačno, područje koje pokriva vojno pravo i nadležnost vojnih sudova dovoljno je široko da omogući procesuiranje Palestinaca zbog političkog i kulturološkog izražavanja i udruživanja, kretanja na nekim područjima, različitih oblika nenasilnih prosvjeda, te zbog toga što sa sobom nemaju odgovarajuće identifikacijske isprave. Na temelju ovog opsežnog mandata, okupacijska sila može vojne sudove na okupiranom palestinskom području koristiti kako bi suzbila protivljenje i progonila Palestince zbog njihovog političkog djelovanja, zahvaljujući čemu izraelski vojni sudovi postaju upravo onaj „instrument političkog ili rasnog progona“ koji vrijednosti međunarodnog humanitarnog prava nastoje spriječiti.


Dodatno Palestina/Izrael:
Repression allowed, resistance denied: Israel's suppression of the popular movement against the Apartheid Annexation Wall
Izvještaj palestinskih nevladinih organizacija Stop the Wall i Addameer o organiziranju palestinskog narodnog nenasilnog otpora ilegalnom izraelskom Zidu na okupiranoj Zapadnoj obali i izraelskoj nasilnoj represiji nenasilnih prosvjeda, uključujući prijetnje, pritvaranje, nametanje policijskog sata, kolektivno kažnjavanje, premlaćivanje, namjerno ranjavanje, izazivanje teških i trajnih tjelesnih ozljeda i ubijanje (uključujući djecu), uništavanje imovine i druga kršenja temeljnih ljudskih prava, diskriminacija u procesuiranju i presudama, itd.

DANAS: Prosvjed protiv Zakona o medicinskoj oplodnji

Preuzeto s RODA-ine stranice:

Dođite na prosvjed protiv Zakona o medicinskoj oplodnji

Udruge RODA i BETA pozivaju sve građane i građanke da nam se pridruže na prosvjedu danas, petak 17. srpnja 2009. u 18 sati u Zagrebu na Trgu Francuske Republike i u brojnim gradovima u Hrvatskoj kako bi poručili saborskim zastupnicima koji su danas izglasali Zakon o medicinskoj oplodnji – SRAM VAS BILO!

Tom prilikom će u isto vrijeme u Rodinom gnijezdu, Čanićeva 14, biti održana konferencija za medije.

Danas je Hrvatska dobila najrestriktivniji zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Europi, zakon kojim su poniženi svi građani koji imaju problema s neplodnosti, koji ugrožava njihovo zdravlje i njihova reproduktivna prava.

Pozivamo sve vas, sve roditelje, zainteresiranu javnost, sve političare i političarke koji su ovih dana predlagali povlačenje Zakona, sve predstavnike/ce medija, civilnog društva, pridružite nam se danas na prosvjedima diljem Hrvatske.

Više informacija na web stranici udruge RODA: http://www.roda.hr/

i Rodinom forumu (s informacijama o vremenu i mjestu prosvjeda u ostalim gradovima).



SLIJEDI DIO POSTA KOJI NIJE VEZAN UZ RODIN PROSVJED:
Nekoliko linkova i vijesti za Palestinu/Izrael:
Stephen Lendman: Investigating Israeli War Crimes in Gaza
HRW called the use of white phosphorous "indiscriminate, deliberate (and) reckless." It said America supplied the weapons and needs to answer for its actions. It called on the UN Security Council or Secretary-General to appoint an independent international commission to investigate credible war crimes allegations, including use of illegal weapons. Omitted from the report were over six decades of mass slaughter and destruction, a process amounting to genocide. Also not mentioned was the full impact of 22 days of attacks, Gaza still under siege, and the West Bank under military occupation. Unlisted was the death and injury toll; civilian shootings in cold blood; the vast number of homes, government buildings, hospitals, ambulances, fishing boats, crops, schools, mosques, businesses, UN buildings and shelters, entire infrastructure and neighborhoods, and all other wanton destruction. Silence as well on the incalculable toll on 1.5 million Gazans and continued assaults against them. ... "The extent of the harm to the civilian population during Operation Cast Lead is unprecedented. Only now is the full magnitude of the destruction coming to light" with further evidence from newly revealed testimonies. Entire families were killed. Parents were helpless to prevent their children from dying. Others were powerless to prevent loved ones from bleeding to death. These are permanent scars, forever etched in the collective memory of a tortured people - isolated, uncared for, and ignored by world leaders.

Kathleen and Bill Christison: Solving Palestine While Israel Destroys It
The report exists in a never-never land in which Israel has no responsibility for occupying Palestinian land and has concerns only for its own security but no obligations to the Palestinians. The report refers repeatedly to the “chicken and egg” security situation in the occupied territories -- as if it cannot be determined whether Israel’s occupation or Palestinian resistance to it came first, as if the occupation is not the reason for Palestinian resistance, as if the Palestinian suicide bombings that the report says cause Israel “understandable anxiety” might have arisen out of nowhere rather than precisely out of Israel’s oppression. The plan addresses the requirements of peace between the two envisioned states almost solely in terms of Israel’s needs -- not only its security needs, but its settlements needs and its concerns about Palestinian refugees’ right of return. ... The major element of the elders’ report proposes that the Palestinian state would be non-militarized and would be policed by a U.S.-led, UN-mandated multinational force that would function for five years but would have a renewable mandate, the intention being to permit Palestinians to control their own security affairs (and of course be able to guarantee Israel’s security) within 15 years. The force would be a NATO force supplemented by Jordanian, Egyptian and -- amazingly enough -- Israeli troops. The Alice-in-Wonderland aspect of this particular proposal is the elders’ assumption that Palestinian sovereignty would somehow be respected even as the Palestinians were being forced to turn their security over to a multinational force that included not merely elements of multiple outside armies, but troops from the very oppressor the Palestinians are presumed to have just shed by attaining statehood. This is the kind of “peace-process industry” nonsense that renders proposals such as this utterly meaningless. The proposal gives away, before negotiations have begun, more than any state-to-be could ever possibly afford to give. It cedes territory in what would be the Palestinian state before Palestinians are even able to sit down at the negotiating table. It cedes, without cavil or apology, the Palestinians’ right to redress of a gross injustice that is, and has been from the beginning 60-plus years ago, the fundamental Palestinian grievance against Israel. It cedes Palestinian sovereignty and security by inviting in an international security force including troops of precisely the occupying force that the Palestinians seek to be rid off. And it cedes any viability in the new so-called state.

Gaza Kids Art Proves Israeli War Crimes: Activist
Gaza's children make up more than half of the 1.5 million people living in the overcrowded strip, and health experts estimate that about half of these children will develop some form of post-traumatic stress disorder. According to the Gaza Community Health Program the number of reports of children bed-wetting, stuttering, falling mute, becoming violent or restless and losing their appetites is on the rise. „Giving children a constructive means to releasing pent up emotions is an effective healing mechanism that enables them to overcome the traumatic experiences they experienced or witnessed during the war," Dr. Eyad al-Siraj, head of the Community Health program told AlArabiya.net. Artistic exercises help to save children psychologically from future suicidal thoughts or actions, Siraj, who has collaborated with Cox, explained. More importantly, he added, the children know that others will see their art work and sympathize with them. "[It] gives children hope that there are people beyond the borders of Gaza who care about their ills and troubles."

This Wall is still illegal
Prosvjedi protiv izraelskog ilegalnog Zida povodom 5 godina savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde
(14. srpanj 2009.) –Ovaj su tjedan u Palestini i diljem svijeta organizirani prosvjedi kojima je obilježeno 5 godina od savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde o izgradnji izraelskog aparthejdskog Zida na palestinskom teritoriju. U selu Bil'in okupilo se oko 200 prosvjednika koji su se uputili prema Zidu i uspješno otvorili prva vrata u njemu. Okupacijska je vojska zatim prosvjednike zasula zvučnim bombama, suzavcem i gumom presvučenim čeličnim metcima. Vojska je također upotrijebila i vodeni top kojim je prosvjednike zalila smrdljivom tekućinom koja uzrokuje povraćanje, mučninu i dezorijentiranost. Vojska je također otela 2 prosvjednika. Deseci prosvjednika primili su liječničku pomoć zbog udisanja suzavca. U selu Al Ma'sara prosvjednici su, kako bi obilježili godišnjicu mišljenja suda, blokirali kolonističku cestu. Mještani su se u pratnji međunarodnih aktivista uputili na svoju zemlju, ali ih je vojska zaustavila i prisilila da se vrate u selo. U selu Ni'lin održan je prosvjed oko 300 ljudi koji su u povorci krenuli prema Zidu. Vojska je prosvjednike gađala suzavcem i zvučnim bombama. Prosvjednici su razrezali bodljikavu žicu i dijelove ograde. Vojnici su 2 mještana (17 i 18) pretukli palicama i odvukli u terensko vozilo nakon što se uspostavilo da se među prosvjednicima nalaze 2 prerušenih agenata. Ti su agenti bacali zvučne bombe i pucali pravim streljivom u zrak, zbog čega se prosvjed odmah raspršio. Prosvjed je održan i u Nahalinu, kod Betlehema, gdje su deseci mještana molili na svojoj zemlji kojoj prijeti konfiskacija radi postavljanja električnih stupova za koloniste. Aktivisti su u Dublinu prosvjedovali pred izraelskom ambasadom i uredima EU-a. Prosvjedi su također organizirani u Seulu u Južnoj Koreji i Melbourneu u Australiji.


Ostali linkovi:
Seals win in Europe!
Europska unija je u svibnju uvela zabranu trgovine proizvodima dobivenim industrijskim ubijanjem tuljana. Zahvaljujući ovoj zabrani EU-a bezbrojni će tuljani ostati na životu. To je ujedno i početak kraja kanadskog lova na tuljane, jer je EU bila glavno tržište kanadskih lovaca na tuljane. Kanadska vlada procjenjuje da kanadska industrija lova na tuljane gubitkom europskog tržišta gubi 6,6 milijuna američkih dolara svake godine. Sada lovci na tuljane traže nova tržišta, ali se s druge strane mnogi prijatelji tuljana nadaju da se kanadska industrija lova na tuljane od ovog udarca neće oporaviti. Hvala svima koji su potpisali peticiju i podržali ovu zabranu.

Peticija za zabranu borbi s bikovima u Španjolskoj

link na peticiju

Ovaj je tjedan u Španjolskoj počela godišnja sezona borbi s bikovima. Svake godine 250 000 bikova u tim „borbama“ umre polaganom smrću. Bikovi ne umiru u trenu, već su višestruko ubadani i polako krvare na smrt. Prije borbi bikovima ispuštaju vreće pijeska na leđa, podrežu im rogove kako bi im poremetili ravnotežu i drogiraju ih s ciljem da ih oslabe.

U današnjem modernom društvu borbe s bikovima više nisu prihvatljiv oblik zabave. Milijuni Španjolaca i drugih ljudi diljem svijeta osuđuju ovaj nečovječan oblik zabave i nastoje okončati sve oblike okrutnog postupanja sa životinjama.

Na linku možete potpisati peticiju kojom španjolskog predsjednika Josea Luisa Rodrigueza Zapatera pozivamo da ukine ovaj okrutni i barbarski sport. Pomognite svojim potpisom da se prekine ovo jezivo ubijanje stotina tisuća životinja svake godine.

Potrebno je upisati: Ime, Prezime, (označite kućicu ispred don't display my name ako ne želite da vam se ime vidi na internetu), E-mail adresu, (odaberite) Zemlju, Kućnu adresu, Grad, Poštanski broj i Kliknite na Sign; potom će se otvoriti nova stranica na kojoj trebate provjeriti svoj potpis, (odznačiti kvačicu u označenoj kućici ako ne želite primati care-ove mailove) i ako je sve u redu ponovo kliknuti na Sign.

Izraelski kolonijalizam i aparthejd (2)

podjela Zapadne obale (palestinskog teritorija pod izraelskom okupacijom) prema Sporazumima iz Osla na Zone A, B i C [Zona A je pod palestinskom kontrolom, Zona B pod zajedničkom izraelskom i palestinskom, a Zona C pod izraelskom kontrolom]

Još malo informacija iz već spomenute južnoafričke studije Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:


O kolonijalizmu

Deklaracija [o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima] i srodni instrumenti pokazuju da okupacijska sila može postati kolonijalna ukoliko provodi politiku koja se povezuje s kolonijalizmom; to jest, (1) ako pokušava pripojiti teritorij koji okupira ili ako njime upravlja na način da stanovništvu koje na njemu živi uskraćuje pravo na samoodređenje; (2) ako prisvaja trajni suverenitet nad prirodnim bogatstvima; i (3) ako svoje vlastito stanovništvo prebacuje na teritorij koji okupira s očitom namjerom da ga naseli. U tom slučaju sama okupacija može postati protuzakonita na temelju kolonijalizma, s popratnim posljedicama u skladu s međunarodnim pravom.

... Dugotrajna okupacija per se nije isto što i kolonijalizam. ... Dugotrajna okupacija mora poprimiti obilježja kolonijalizma – naročito putem otvorenog svojatanja suvereniteta ili kroz postupke čiji učinak je trajno uskraćivanje prava stanovništva na samoodređenje, kako bi po toj osnovi bila protuzakonita.

Zaključak da je neka okupacija stekla atribute kolonijalizma ima važne pravne posljedice. Kao prvo, okupacijska sila kojoj se dokaže da provodi kolonijalizam mora povući svoju upravu s teritorija koji drži pod kolonijalnom vladavinom. Stavak 5. Deklaracije [o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima] navodi da „će se poduzeti hitne mjere na... svim područjima koja još nisu stekla neovisnost, s ciljem prijenosa svih vlasti narodima tih područja, bez ikakvih uvjeta i pridržaja prava, u skladu s njihovom slobodno izraženom voljom i željama, bez razlikovanja po osnovi rase, vjere i uvjerenja ili boje kože, kako bi im se omogućilo da uživaju punu neovisnost i slobodu“. To zahtijeva pravo na samoodređenje prema običajnom međunarodnom pravu. Obzirom na važnost koju ova Deklaracija pridaje teritorijalnom integritetu, okupacijska sila također ne smije cjepkati, dijeliti ni komadati okupirano područje prije povlačenja s istog. Drugo, zaključak da je okupirano stanovništvo pod kolonijalnom dominacijom podupire tvrdnju da to stanovništvo ima pravo na pružanje otpora stranoj okupaciji i kolonijalnoj dominaciji „u nastojanju da ostvari [svoje] pravo na samoodređenje“. Taj se otpor mora pružati u skladu s utvrđenim pravilima i načelima međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava, a narod koji nastoji ostvariti svoje pravo na samoodređenje ima „pravo tražiti i primiti potporu u skladu sa svrhama i načelima Povelje [UN-a]“.

[...]


Implikacije Sporazuma iz Osla na zaštite iz Četvrte ženevske konvencije

Sporazumi iz Osla su navodno ozakonili pravni i upravni poredak koji je Izrael uspostavio tijekom prijašnjih 24 godine u suprotnosti s okupacijskim pravom. Na primjer, zadržavanje nadležnosti u Zoni C omogućilo je Izraelu da trajno nastavi širiti naselja, uključujući izvlašćivanjem zemlje i oduzimanjem imovine u suprotnosti s Haškim pravilima; uništavanjem privatne palestinske imovine u suprotnosti s člankom 53. Četvrte ženevske konvencije; i trajnim transferom vlastitog stanovništva u suprotnosti s člankom 49.(6). Prijelaznim su sporazumom izrijekom priznata zemljišna prava izraelskih tvrtki i kolonista na okupiranom području. Slično tome, zadržavanje odgovornosti za sigurnost je Izraelu omogućilo da nastavi sa svojim postupcima koji krše palestinsko pravo na život, slobodu od arbitrarnog pritvora, slobodu kretanja itd. Odredbe koje se odnose na infrastrukturu te vodenu infrastrukturu i snabdijevanje vodom također potvrđuju diskriminacijsku podjelu u korist izraelskih kolonista i naselja, dok se ne sklopi sporazum o konačnom statusu.

Ukratko, Sporazumi iz Osla su potvrdili mehanizme kontrole i diskriminacije koje je Izrael uspostavio na okupiranim palestinskim područjima do 1993. Budući da odredbe tih Sporazuma predstavljaju „posebne sporazume“ u skladu s člankom 7. Četvrte ženevske konvencije, i „sporazume između vlasti okupiranog teritorija i okupacijske sile“ sukladno članku 47, postavlja se pitanje njihovih pravnih implikacija. Članak 7. navodi da nikakvi posebni sporazumi ne mogu nepovoljno utjecati na položaj zaštićenih osoba, niti ograničavati prava koja im ta Konvencija daje. Članak 7. tako zabranjuje zaraćenoj strani da sklapa ugovore kojima bi svoje obveze prema zaštićenim osobama prebacila na nekog drugog; članak 8. zabranjuje zaštićenim osobama da se odreknu zaštita koje imaju prema Konvenciji; a članak 47. potvrđuje ova prethodna dva članka i nemogućnost derogacije odredbi Konvencije u slučajevima kada okupacijska sila anektira teritorij, mijenja institucije ili vladu okupiranog teritorija ili sklapa sporazume s vlastima okupiranog teritorija.

Prije Sporazuma iz Osla Izrael je provodio politiku i poduzimao radnje kojima su kršene zaštite Četvrte ženevske konvencije, od kojih su mnoge važne za razmatranje kolonijalističkih i aparthejdskih postupaka, uključujući izraelsku uspostavu naselja i ograničavanje zemljišnog planiranja i razvoja; izraelske mjere koje se odnose na podjelu prirodnih bogatstava i dostatnost dodijeljene količine, naročito vode; ograničenja kretanja i druge oblike kolektivnog kažnjavanja koji su uglavnom usmjereni prema cijelom palestinskom stanovništvu; te uporabu mučenja i administrativnog pritvora. Sporazumi iz Osla ne sadrže odredbe koje prima facie predstavljaju kršenja Konvencije, ali prihvaćaju prijašnje protuzakonite radnje i, putem podjele sudske nadležnosti i vlasti, omogućuju ili prihvaćaju nastavak tih povreda.

Članak 7, u kombinaciji s člankom 47. i člankom 8. [Četvrte ženevske konvencije] poništava one odredbe Sporazuma [iz Osla] koje prihvaćaju prijašnja kršenja Konvencije. Činjenica da je PLO potpisao Sporazume iz Osla, i time priznao izraelske postupke koji su u suprotnosti s Četvrtom ženevskom konvencijom, nema nikakvog utjecaja na izraelske obveze. Izrael se ne može odriješiti odgovornosti ni krivnje za tu politiku i postupke oslanjajući se na ratifikaciju Sporazuma iz Osla od strane PLO-a.

Ukratko, Sporazumi iz Osla, ili barem njihove odredbe, potpadaju pod područje koje pokrivaju članci 47. i 7. Četvrte ženevske konvencije. Oni se odnose na dvije različite faze, prijelazni stadij i konačni sporazum, a većina odredbi Sporazuma bavi se prijelaznom fazom. To se, kako je gore pokazano, odrazilo kao trajna okupacija, unatoč uklanjanju izraelske vojske iz neposredne blizine s područja naseljenih Palestincima. Odredbe Sporazuma iz Osla, naročito one koje se odnose na prijelaznu fazu, odražavaju ono što je predviđeno u napomeni uz Četvrtu ženevsku konvenciju: da će okupacijska sila sklapati sporazume kako bi se oslobodila odgovornosti koje ima prema stanovništvu.

Konačno, zaštite koje pružaju Ženevske konvencije prvenstveno trebaju pogodovati zaštićenim osobama, a ne okupacijskoj sili. Kao što je Međunarodni sud pravde naveo u svom mišljenju da je Četvrta ženevska konvencija de jure primjenjiva na teritoriju koji Izrael okupira od 1967, „namjera onih koji su sastavljali Četvrtu ženevsku konvenciju [bila je] zaštiti civile koji se na bilo koji način nađu u rukama okupacijske sile“. Sud je dalje ustvrdio da je Konferencija vladinih stručnjaka koju je sazvao Međunarodni Crveni križ nakon 2. svjetskog rata preporučila da se „ove konvencije primjenjuju u svakom oružanom sukobu“ bez obzira da li strane taj sukob priznaju ili ne priznaju kao ratno stanje i „u slučajevima okupacije teritorija kada ne postoji ratno stanje“, naglašavajući zaštitu civila. Primjedba uz članak 7. također naglašava ovo pitanje, navodeći da ograničavajući suvereno pravo država da sklapaju ugovore s drugim zaraćenim stranama, članak 7. predstavlja „prekretnicu u progresivnom odricanju država od njihovih suverenih prava u korist pojedinca i višeg pravnog poretka“.

Stoga, obzirom na namjeru [Ženevskih] Konvencija da zaštite zaštićene osobe i „posebne sporazume“ ili odredbe sadržane u Sporazumima iz Osla, ovi se sporazumi moraju sagledati u skladu s odredbama članka 7. i 47. Manje je važno što PLO nije državni čimbenik i što mu kao takvom nije dopušteno da pristupi Konvenciji. Ta se organizacija smatrala i jednoglasno izjasnila obvezanom [Ženevskim] Konvencijama. Štoviše, činjenica da Izrael nije priznao PLO i da je njegovo čelništvo bilo protjerano s okupiranih palestinskih područja prije 1994. ne umanjuje njegov status vlasti okupiranog teritorija. Stoga, iako su prva dva sporazuma potpisana kad se PLO još uvijek nalazio izvan okupiranog teritorija, to ne osporava primjenjivost članka 7, 8. ni 47.

U skladu s time, Sporazumi iz Osla nisu izmijenili status okupiranih palestinskih područja po međunarodnom pravu. Okupacijsko pravo, a naročito zaštite utjelovljene u Četvrtoj ženevskoj konvenciji, i dalje pružaju temeljni pravni okvir koji određuje prava i dužnosti izraelskog okupatora u upravljanju ovim teritorijima.


Ostali linkovi:
Rethink Afghanistan (Part 5): Women of Afghanistan

Update od otetim aktivistima za ljudska prava

Svi putnici s broda Spirit of Humanity su napustili Izrael. Huwaida i Lubna oslobođene su odmah jer imaju izraelsko državljanstvo. Mnogim aktivistima nisu vraćene stvari, ukradeni su im kompjuteri, nekima su kompjuteri vraćeni, ali su im potpuno obrisani hard diskovi. Dio snimateljske opreme također nije vraćen i, naravno, snimke vojske kako se ukrcava i grubo postupa s 21 mirovnim aktivistom, kao ni snimke pritvaranja aktivista također nisu vraćene.

No, svi se aktivisti već nalaze u svojim zemljama ili na putu natrag. 6 aktivista iz Britanije održalo je tiskovnu konferenciju u ponedjeljak (06. srpnja) u Londonu, a 5 bahreinskih u Bahreinu tijekom vikenda. 2 Iraca vratilo se u Dublin, gdje im je priređen veliki doček na kojem su održali tiskovnu konferenciju. 2 novinara Al-Jazeere vratili su se u Jordan preko mosta Allenby.

O 3 otetih Amerikanaca slabo se izvještavalo u američkim medijima, jer ih nisu oteli Iran ni Venezuela, nego „prijateljska“ zemlja Izrael.

Free Gaza Movement od Izraela sada traži da im vrati zaplijenjeni brod, opremu i snimke, te da se prestane uplitati i odustane od interveniranja u putovanja humanitaraca i aktivista za ljudska prava u Pojas Gaze.

Aktivisti Free Gaza Movementa se namjeravaju vratiti u Pojas Gaze. Izraelu poručuju da će se nastaviti vraćati čak i ako im bude uništavao brodove, prijetio im fizičkim nasiljem, pucao na njih, ukrcavao se na i plijenio njihove brodove i trpao ih u zatvore.

Izvor: Free Gaza Movement

Aktivisti Free Gaza Movementa nisu jedini koje je Izrael oteo

Otmica 21 međunarodnog aktivista za ljudska prava koji su pokušavali stanovništvu pod opsadom dostaviti potrebnu pomoć je sramotna, ali teško da predstavlja izolirani slučaj.

Od svog osnivanja 1948. država Izrael redovito otima i muči Palestince, baca ih u zaboravljene zatvore u kojima godinama propadaju. Danas je više od 11 000 palestinskih političkih zarobljenika bez pravednog suđenja, a neki čak nisu ni za što ni optuženi – muškaraca, žena i djece – izloženo mučenju i izolirano u izraelskim zatvorima, u zatvorskim logorima na otvorenom i na tajnim lokacijama. Palestinski zarobljenici dolaze iz svih područja života: oni su liječnici, novinari, parlamentarni zastupnici, radnici, pripadnici pokreta otpora, domaćice, studenti i drugi. Oni su naše sestre i braća.

Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu. Na tom uskom 40 kilometara dugom komadu zemlje između Egipta i Izraela živi 1,5 milijuna Palestinaca od kojih su više od polovice djeca. Većina stanovništva Pojasa Gaze su izbjeglice i njihovi potomci, koji su tijekom stvaranja Izraela istjerani iz svojih sela i gradova. U Gazu, koju okružuju 12 metara visoki željezni i čelični zidovi, može se ući i iz nje izaći na samo 3 načina: kroz granične prijelaze s Izraelom, kroz granične prijelaze s Egiptom i morskim putem.

Izrael Gazu okupira od 1967. godine i ima potpunu kontrolu nad njenim zračnim prostorom i teritorijalnim vodama, uvozom i izvozom te putovanjem osoba u i iz tog teritorija. Od siječnja 2006. Izrael Pojas Gaze podvrgava sve oštrijoj blokadi, ograničavajući ulaz goriva, rezervnih dijelova i drugih nužnih materijala na to područje.

U odnosu na stanje u prosincu 2005, Izrael u Pojas Gaze pušta manje od 20% robe potrebne za održavanje normalne trgovine. Strana ulaganja opala su za više od 95%. Sve je to rezultiralo potpunim kolapsom gospodarstva. Većina industrijskih postrojenja u Pojasu Gaze bila je prisiljena prestati s radom, što je prouzročilo nagli porast nezaposlenosti, siromaštva i stopa pothranjenosti među djecom.

U prosincu 2008. Izrael je prekršio dogovor o prekidu vatre s Pojasom Gaze i pokrenuo trotjednu kampanju bombardiranja, napada na domove i opće destrukcije. Tijekom pokolja Izrael je napadao domove, škole, džamije i UN-ove objekte. Ubijeno je 13 Izraelaca, uključujući 4 izraelskih civila, i više od 1300 palestinskih muškaraca, žena i djece.

Ulaz humanitarne pomoći, građevinskih materijala i robe je nakon okončanja pokolja postao teži nego ikad prije. Nedavni izvještaj Crvenog križa navodi da je stanovništvo Gaze zatočeno u beznađu.

30. lipnja 2009. izraelske su se okupacijske snage silom ukrcale na brod Free Gaza Movementa Spirit of Humanity i otele 21 aktivista za ljudska prava i novinara, uključujući dobitnicu Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire i bivšu zastupnicu u američkom kongresu Cynthiju McKinney. Aktivisti su u Pojas Gaze putovali kako bi dostavili potrebnu humanitarnu pomoć i materijale za obnovu Gaze koja je pod opsadom. 21 putnik s broda Spirit of Humanity strpan je u zatvor zbog pokušaja probijanja ilegalne izraelske blokade s ciljem da se simbolička pomoć dostavi članovima naše zajedničke ljudske obitelji koji su u zatvoru Gaza zatvoreni zbog zločina koji su počinili samim time što su se rodili kao Palestinci.

Opsada Gaze se nastavlja, a humanitarna situacija 1,5 milijuna ljudi koji su protuzakonito zatvoreni u Gazi nikad u proteklih 40 godina izraelske okupacije nije bila gora.

Izvor: Free Gaza Movement


Linkovi Palestina/Izrael:
Gideon Levy : Our IDF
This was not the navy's first daring operation of this kind, nor will it be the last. When there are no hostile aid ships on the horizon, the navy takes control of wretched Gazan boats, using water hoses or firing at its passengers - poor fishermen who only want to make a living at sea. This is the main activity unfolding off Gaza's shores. A navy outfitted with the best arsenal in the world is hunting surfboards. One of the best-armed forces in the world is chasing children, examining old people's documents and entering bedrooms to make arrests. We ought to pay close attention to what preoccupies our military. While defense officials hold discussions on buying the F-35 combat jet at $200 million per plane, the IDF is mostly busy with miserable, pointless police work that befits an occupation army. It is engaged in ludicrous and useless policing in a "war" against people equipped with some of the most primitive weapons in the world.

Izraelske vlasti irskoj nobelovki ne dopuštaju da uzme potrebne lijekove

Izraelski zatvorski čuvari otetoj irskoj dobitnici Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire odbijaju omogućiti pristup njenim lijekovima.

Odbijanje da se osobi kojoj su potrebni lijekovi dopusti da ih uzme među vlastitim osobnim stvarima ili da joj se na drugi način omogući da do potrebnih lijekova dođe, u najmanju je ruku nečovječno, a u najgorem slučaju može biti opasno po život.

Izraelske vlasti otetim aktivisticama također ne dopuštaju da koriste vlastitu prtljagu i odjeću.

Molimo da nastavite slati mailove i nazivati Marka Regeva i Shlomu Drora kako biste izrazili svoje nezadovoljstvo i ogorčenost načinom na koji Izrael postupa sa zarobljenim aktivistima:

Mark Regev u Uredu premijera:
+972 2670 5354 or +972 5 0620 3264
mark.regev@it.pmo.gov.il

Shlomo Dror u Ministarstvu obrane:
+972 33697 5339 or +972 50629 8148
mediasar@mod.gov.il


Mairead je odlučila početi postiti, ne samo zbog svih koji su s njom zatvoreni u istom izraelskom zatvoru, već i za 11 000 palestinskih zarobljenika od kojih mnogima nikad nije niti će im ikad biti suđeno.

Na linku možete na engleskom poslušati još jedan intervju s Mairead Maguire iz izraelskog zatvora.

Više informacija: Free Gaza Movement

Update o otetim aktivistima Free Gaza Movementa

Izraelske okupacijske snage su 30. lipnja 2009. napale i otele brod SPIRIT OF HUMANITY Free Gaza Movementa i 21 nenaoružanog i nenasilnog aktivista za ljudska prava i novinara iz 11 različitih zemalja, uključujući nobelovku Mairead Maguire i bivšu zastupnicu u američkom kongresu Cynthiju McKinney, koji su u Pojas Gaze prevozili humanitarnu pomoć, građevinski materijal i igračke za djecu.

Cilj putovanja bio je međunarodnoj zajednici ponovo svratiti pozornost na to da su postupci Izraela u Gazi protuzakoniti, te da američka vlada, ali ni ostale vlade po ovom pitanju ništa ne poduzimaju. Brod je prevozio medicinsku pomoć i građevinski materijal, jer su u izraelskom napadu na Pojas Gaze u prosincu prošle i siječnju ove godine uništene tisuće kuća, te desetci bolnica i škola koje je potrebno obnoviti.

Mairead Maguire, irska dobitnica Nobelove nagrade za mir, je iz izraelskog zatvora za emisiju Amy Goodman na Democracy Now! izjavila da su izraelske vlasti aktiviste optužile za ilegalan ulazak u Izrael, te da se čini da će aktivisti biti deportirani iz Izraela. Međutim, aktivisti s broda nisu ni željeli ići u Izrael, već su se na njihov brod ukrcali vojnici izraelske mornarice u punoj spremi za obuzdavanje nereda u trenutku kad se on nalazio 25 milija od obale Pojasa Gaze.

Prilikom ukrcavanja na humanitarni brod izraelska je vojska aktiviste licima okrenutim prema dolje rušila na pod, što su posebno teško podnijele starije žene, a nekoliko je aktivista i ozlijeđeno. Vojnici su u aktiviste uperili oružje i protiv njihove volje ih odveli u izraelski grad Ašdod, gdje su noć proveli u pritvoru. Potom su Mairead stavljene lisice na ruke nakon čega je odvezena u drugi zatvor, Giv'on u gradu Ramle.

U pritvoru u zatvoru Giv'on bilo je u četvrtak 02. lipnja zatvoreno 19 međunarodnih aktivista, dok su Huwaida Arraf i Lubna Masarwa puštene na slobodu. Te su dvije izraelske aktivistice Free Gaza Movementa odmah odvojene od ostatka aktivista i odvedene u luku Ašdod, gdje su noć provele u skladištu spavajući na cementnom podu punom žohara dok su ih nadzirali naoružani vojnici koji s aktivisticama nisu progovorili ni riječi. Izraelske su im vlasti konfiscirale sve osobne stvari i mobitele i nisu im dopustile da ikoga kontaktiraju. Aktivistice su slijedeći dan puštene na slobodu na autobusnom kolodvoru u Ašdodu bez novca i bez da su im vraćene njihove stvari.

Oteta irska Nobelovka je upozorila da je Pojas Gaze zbog zatvorenih granica poput velikog zatvora, te da je Izrael 40 godina držao zatvorenim morski put do Gaze. Spirit of Humanity bio je 7. brod koji je pokušao probiti izraelsku opsadu Gaze. Gaza je okupirano područje na kojem živi milijun i pol ljudi koji su izloženi kolektivnom kažnjavanju od strane izraelske vlade, čime se krše Ženevske konvencije i međunarodno pravo. Dodala je da je tragedija u tome što američka vlada, UN i Europa i dalje šute dok se odvijaju kršenja palestinskih ljudskih prava.

Od ukupnog broja od 10 milijuna Palestinaca, gotovo 7 milijuna su trenutno izbjeglice u drugim zemljama ili raseljene osobe u vlastitoj zemlji.

Maguire je također rekla da je nužno da u Pojas Gaze dođu znanstvenici kako bi se utvrdilo kakvo je oružje Izrael koristio u svom napadu na Pojas gaze i koliko je zagađenje tla. No, nažalost Izrael ne želi da aktivisti za ljudska prava uđu na to područje i vide što je učinio i što radi u Pojasu Gaze. Aktivisti također vjeruju da su putem vidjeli kako Izrael iskorištava izvore prirodnog plina u tampon zoni, te da je moguće da ih je Izrael iz tog razloga zaustavio, jer se radi o plinu koji pripada stanovništvu Pojasa Gaze.

Aktivisti, koji od izraelskih vlasti traže oslobađanje svih otetih osoba i vraćanje zaplijenjenog broda i humanitarne pomoći, bili su posebno zabrinuti za sigurnost 5 bahreinskih aktivista s broda, jer njihova vlada ne održava odnose s Izraelom. Međutim, u petak 03. srpnja ujutro 5 otetih aktivista iz Bahreina napustilo je Izrael privatnim avionom njihovog kralja. Dvojica novinara također su trebali biti pušteni na slobodu u petak. Izraelske vlasti su najavile da će im vratiti opremu, ali ne i snimke napada izraelskih snaga na brod i neke od putnika.

Noć prije otmice u međunarodnim je vodama nekoliko izraelskih brodova opkolilo Spirit of Humanity kako bi preko radija od aktivista zatražili da se vrate na Cipar. Vojska je tada nenaoružanim i miroljubivim aktivistima prijetila da će u suprotnom na njih otvoriti vatru. Vojska je također presjekla njihove komunikacijske i satelitsku vezu. Kad su se ukrcali na brod, vojnici nisu kapetanu broda dopustili da brod odveze u Ašdod, već su ga sami preuzeli.

U subotu 04. srpnja preostalih 14 aktivista bilo je zatvoreno u zatvorskoj ćeliji površine 7x7 metara u kojoj se nalazi WC i tuš. U ćeliji, koja ima samo jedan mali prozor, je jako vruće. Izraelci od aktivista stalno traže da potpišu obrasce, a aktivisti to odbijaju jer su obrasci na hebrejskom koji ne razumiju. Aktivisti su stupili u kontakt s odvjetnicima s kojima dogovaraju što učiniti po pitanju svoje deportacije.

Izraelske vlasti oduzele su aktivistima laptope, fotoaparate, mobitele i druge vrijedne stvari. Neki aktivisti se namjeravaju suprotstaviti deportaciji, prije svega zato što će im u slučaju deportacije slijedećih 10 godina biti zabranjen ulazak u Izrael i na Zapadnu Obalu, ali i zato što oni uopće nisu namjeravali dolaziti u Izrael, već su išli u Pojas Gaze, izravno iz međunarodnih voda u teritorijalne vode Pojasa Gaze.

U izraelskoj otmici nenaoružanog međunarodnog humanitarnog broda nema ničeg zakonitog, pa aktivisti smatraju da se trebaju opirati deportaciji jer ne žele prihvatiti i dati legitimitet barbarskoj vojnoj blokadi Pojasa Gaze. Cynthia McKinney i nekoliko drugih aktivista odbili su potpisati dokument kojim bi na pismeno priznali da su prekršili blokadu i bez dopuštenja ušli u izraelske teritorijalne vode. Aktivisti, baš kao i svi drugi ljudi, imaju pravo doći u Pojas Gaze, a to je i glavna poruka putovanja koja je do sada organizirao Free Gaza Movement.

Posebni UN-ov izvjestitelj za stanje ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranih od 1967, Richard Falk, osudio je protuzakonito zauzimanje broda Spirit of Humanity koji je u Pojas Gaze prevozio lijekove i građevinski materijal. Falk je upozorio da okrutna izraelska blokada cjelokupnog stanovništva u Pojasu Gaze predstavlja kršenje Članka 33. Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje svaki oblik kolektivnog kažnjavanja okupiranog stanovništva i dodao da neprekidna izraelska blokada u trenutnim uvjetima (posebno nakon 22-dnevne izraelske agresije na Gazu) teško krši Ženevske konvencije i predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti.

Irski ministar vanjskih poslova Micheál Martin je pozvao na brzo oslobađanje 2 irskih aktivista koje je Izrael oteo: nobelovku Mairead Maguire i Dereka Grahama, kao i na oslobađanje aktivista iz drugih zemalja. Martin je izraelsku vladu pozvao da osigura da će humanitarna pomoć s broda Spirit of Humanity biti što je prije moguće stavljena na raspolaganje palestinskim vlastima. Trenutnu izraelsku blokadu nazvao je „potpuno neprihvatljivom“ i pozvao na otvaranje svih graničnih prijelaza kako bi kroz njih mogla biti dostavljena humanitarna pomoć i omogućen komercijalni promet.

Europska kampanja za prekid opsade Gaze (ECESG) je u četvrtak 02. srpnja pozvala međunarodne organizacije za ljudska prava i lobističke udruge da organiziraju velike prosvjede ispred izraelskih veleposlanstava u Europi kako bi iskazale solidarnost s aktivistima Free Gaza Movementa koje je otela izraelska mornarica. Izraelsku otmicu osudila je i britanska barunica Jenny Tonge, a glasnogovornik Sinn Féina nazvao ju je prijezira vrijednom i gusarskom.

Aktivisti Free Gaza Movementa najavljuju da će nabaviti novi brod ili više njih i ponovo krenuti na put za Gazu. U međuvremenu, zarobljeni su aktivisti odlučili vrijeme koje su prisiljeni provesti u zatvoru korisno upotrijebiti, pa prikupljaju izjave i informacije o slučajevima ostalih zatvorenika koje su susreli u zatvoru, a od kojih su mnogima prekršena temeljna ljudska prava. Jedan od aktivista zatvorenike uči engleski, a kapetan broda im priča o pomorskom životu.

Evo priče jednog palestinskog zatvorenika kojeg je u zatvoru Ramle intervjuirao britanski novinar i koordinator Free Gaza Movementa Fathi Jaouadi:

Zatvor Ramle, 3. srpanj 2009.
Zovem se M.
Imam 26 godina.
Palestinac sam, rođen u Istočnom Jeruzalemu i imam rodni list koji to dokazuje. Moja obitelj živi u selu Sour Bahr.
Tamo imamo dvije kuće. Njihov vlasnik je moj djed, koji je 1948. pobjegao u Jordan, a kuće ostavio mojoj teti.
Kad sam imao 5 godina, išao sam s članovima svoje obitelji u Jordan po papire koji dokazuju naše vlasništvo nad tima dvjema kućama. U Jordanu smo proveli 2 godine, a zatim, kad smo prikupili sve potrebne papire, vratili smo se u Sour Bahr.
Cijeli sam život živio u jednoj od te dvije kuće, a jedan dio moje obitelji živio je u drugoj. Naše su kuće bile međusobno udaljene tek nekoliko minuta hoda.
Sada su kuće odijeljene Zidom. Nekad nam je bilo potrebno samo nekoliko minuta da dođemo do druge kuće, a sada do nje putujemo 4 i pol sata.
Kuća u kojoj sam ja živio nalazi se na Zapadnoj obali, a druga kuća u Istočnom Jeruzalemu.
Kad sam imao 16 godina pokušao sam dobiti izraelsku osobnu iskaznicu, kako bih mogao dolaziti u Istočni Jeruzalem u našu kuću koja je s druge strane Zida.
Moja je majka svaki dan odlazila na policiju i pokušavala dobiti moju osobnu iskaznicu. Obratila se mnogim odvjetnicima i uzalud provela 8 godina pokušavajući mi pribaviti iskaznicu. Za to sam vrijeme često pokušavao posjetiti kuću koja se nalazi s druge strane Zida, a izraelske su me snage svaki puta uhvatile i poslale natrag na Zapadnu obalu.
Kad mi je bilo 24, potukao sam se s prijateljem. Za vrijeme tučnjave uhvatile su me izraelske snage i osuđen sam na godinu i pol dana zatvora.
Ja sam obični Palestinac koji pokušava živjeti normalnim životom. Nisam ni u kakvom političkom pokretu i Izrael sa mnom nema sigurnosnih problema. Jednostavno pokušavam živjeti svoj život, ali nakon što sam odslužio zatvorsku kaznu, izraelske se vlasti nisu mogle odlučiti gdje da me puste na slobodu.
Na mom rodnom listu piše Istočni Jeruzalem, ali nemam izraelsku osobnu iskaznicu. Kad su počeli istraživati moj slučaj, otkrili su da sam, kad mi je bilo 5 godina, s obitelji otišao u Jordan i tamo proveo 2 godine.
Tada mi je jedan izraelski sudac rekao da u zakonu stoji:
„Palestinac koji izvan Izraela provede 2 godine nema pravo na povratak“
Poslije toga sam tijekom posljednja dva mjeseca suca vidio još 2 puta. Najavio mi je da će me vratiti u Jordan.
Ali Jordan me odbija primiti. I tako su mi rekli da jednostavno moram čekati u zatvoru.
Vrlo sam depresivan i mrzim svoj život. Brinem oko toga koliko ću još morati čekati. Moglo bi potrajati godinama. Bojim se da će me poslati u Jordan. Nemam nikoga u Jordanu. Tamo sam boravio kad mi je bilo 5 godina! Cijela je moja obitelj u Palestini. Znam da mi nikad neće dopustiti da se vratim ako me pošalju u Jordan. Nikad mi više neće biti dopušteno da vidim svoju obitelj. A ništa nisam učinio.
Želim samo živjeti jednostavnim životom sa svojom obitelji i ljudima koje poznajem i volim u vlastitoj zemlji.

Izvor: Free Gaza Movement

Letter from an Israeli Jail, by Cynthia McKinney
During Operation Cast Lead, U.S.-supplied F-16's rained hellfire on a trapped people. Ethnic cleansing became full scale outright genocide. U.S.-supplied white phosphorus, depleted uranium, robotic technology, DIME weapons, and cluster bombs - new weapons creating injuries never treated before by Jordanian and Norwegian doctors. I was later told by doctors who were there in Gaza during Israel's onslaught that Gaza had become Israel's veritable weapons testing laboratory, people used to test and improve the kill ratio of their weapons. The world saw Israel's despicable violence thanks to al-Jazeera Arabic and Press TV that broadcast in English. I saw those broadcasts live and around the clock, not from the USA but from Lebanon, where my first attempt to get into Gaza had ended because the Israeli military rammed the boat I was on in international water ... It's a miracle that I'm even here to write about my second encounter with the Israeli military, again a humanitarian mission aborted by the Israeli military. The Israeli authorities have tried to get us to confess that we committed a crime ... I am now known as Israeli prisoner number 88794. How can I be in prison for collecting crayons to kids? Zionism has surely run out of its last legitimacy if this is what it does to people who believe so deeply in human rights for all that they put their own lives on the line for someone else's children. Israel is the fullest expression of Zionism, but if Israel fears for its security because Gaza's children have crayons then not only has Israel lost its last shred of legitimacy, but Israel must be declared a failed state. I am facing deportation from the state that brought me here at gunpoint after commandeering our boat. I was brought to Israel against my will. I am being held in this prison because I had a dream that Gaza's children could color & paint, that Gaza's wounded could be healed, and that Gaza's bombed-out houses could be rebuilt.

Više informacija: Free Gaza Movement


Link za Palestinu/Izrael:
Building and weeping
Izraelski ministar obrane Barak je odlučio da kuće u ilegalnom naselju Ofra, koje su sagrađene na ukradenoj palestinskoj zemlji u privatnom vlasništvu na okupiranom palestinskom području u suprotnosti s međunarodnim pravom i domaćim zakonima, neće morati biti srušene. Barak je ovu izjavu izgovorio kao odgovor na tužbu koju su na Visokom sudu podigli Palestinci i izraelske organizacije za ljudska prava Yesh Din i B'Tselem koji traže da se provedu nalozi za rušenje izdani za ove, nedavno protuzakonito podignute objekte. Međutim izraelske vlasti često ne provode naloge za rušenje koje izdaju židovskim kolonistima na okupiranim područjima.


Dodatno:
MASA: "Brod koji tone prvo napuštaju štakori"
Ekonomskom sustavu kojemu je jedini interes profit gazda i političara, eksploatirajući radništvo i ozbiljno narušavajući ekosustav Planeta, sasvim prikladno pristoji opis „broda koji tone“. Prvi glodavac koji bježi istovremeno je i jedan od odgovornijih vladajućih kriminalaca, no da ne budemo potpuno grubi prema sada već bivšem premijeru, složit ćemo se s njegovom izjavom da kriza koja trese Hrvatsku nije neka izolirana posebna kriza, već kriza globalnih razmjera, na što mi dodajemo: prouzročena globalnim uzrokom - globalnim kapitalističkim sustavom. To je kriza kojoj je uzrok sustav kojega tako predano brane naši eksploatatori, gazde i političari koji nas marljivo pokušavaju uvjeriti u zajedničku odgovornost, za krizu njihovog sustava eksploatacije. Smatramo da je izuzetno bitno da radništvo prepozna demagogiju političkih rivala Ive Sanadera i HDZ-a, koji koriste priliku za promoviranje samih sebe i zamagljivanje pravog uzroka problema – sustava kao takvog, nudeći rješenja u obliku svojih političkih programa koji nisu drugačiji od političkih programa vladajućih kriminalaca. Podsjetimo se da je parlamentarna demokracija podvala kojom gazde i političari pokušavaju dati legitimitet svojem eksploatatorskom sustavu. ... Mi, Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja, želimo staviti naglasak na to, da upravo tu metodu, direktnu-demokraciju, trebamo i u borbi za naša radna mjesta, naša susjedstva i zajednice, i da je ne trebamo samo kao metodu, već i kao cilj. Cilj koji će nam omogućiti da odlučujemo o vlastitim sudbinama. Ne smijemo dozvoliti da za krizu koju oni – gazde i političari stvaraju, snosimo posljedice mi – eksploatirani i ponižavani. Ne smijemo dozvoliti da zamaskiraju pravi uzrok problema – kapitalizam i državu kao zaštitnicu kapitalističkih povlastica - i suzbiju svaki samoorganizirani otpor sustavu eksploatacije i podčinjavanja, te nastojanja ostvarivanja pravednog društva.

Izraelski aparthejd i kolonijalizam na okupiranim palestinskim područjima

Istraživačko vijeće za humanističke znanosti u Južnoj Africi (Human sciences Research Council of South Afirca – HSRC) je u svibnju 2009. objavilo studiju Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law u kojoj stoji da Izrael na okupiranim palestinskim područjima provodi kolonijalizam i aparthejd. Studiju je na traženje HSRC-a izradio međunarodni tim znanstvenika i odvjetnika iz Južne Afrike, Ujedinjenog kraljevstva, Izraela, te Zapadne obale. Ovaj je projekt potaknuo ugledni južnoafrički pravnik John Dugard, u svojstvu Posebnog izvjestitelja Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, kad je upozorio da su Izraelski postupci poprimili karakteristike kolonijalizma i aparthejda. Informacije koje slijede u postu tek su malen dio spomenute studije, koju u cijelosti na engleskom možete pročitati ovdje.


Iz sažetka:

Razmotrivši izraelske postupke u svijetlu Članka 2. Konvencije o aparthejdu, ova studija zaključuje da je Izrael na okupirana palestinska područja uveo sustav aparthejda. U pogledu svakog „nečovječnog djela“ navedenog u Članku 2. studija je došla do slijedećih spoznaja:

--Odredba iz Članka 2 (a), koja se odnosi na uskraćivanje prava na život i slobodu osoba, ispunjena je izraelskim mjerama za suzbijanje palestinskog protivljenja okupaciji i sustavu dominacije. Izraelska politika i postupci uključuju ubojstva, u obliku izvan-sudskih smaknuća; mučenje i druga okrutna, nečovječna ili ponižavajuća postupanja ili kažnjavanja zarobljenika; sustav vojnih sudova koji ne udovoljava međunarodnim standardima za pošteno suđenje; arbitrarna uhićenja i pritvaranje Palestinaca, uključujući administrativni pritvor kojem se osoba podvrgava bez da je za bilo što optužena ili bez suđenja, te bez odgovarajuće sudske revizije. Svi su ovi postupci diskriminatorni jer Palestince podvrgavaju pravnim sustavima i sudovima koji primjenjuju drugačije standarde dokaza i procedure od onih koji se primjenjuju na židovske koloniste na okupiranim palestinskim područjima i koji rezultiraju oštrijim kaznama za Palestince.

--Odredba iz Članka 2 (b) koja se odnosi na „namjerno nametanje pripadnicima jedne ili više rasnih skupina takvih životnih uvjeta koji imaju za cilj fizičko uništenje te ili tih rasnih skupina djelomično ili u cijelosti“ nije ispunjena, jer ne postoji nakana da se izraelskom politikom i postupcima na okupiranim palestinskim područjima prouzroči fizičko uništenje palestinskog naroda. Politika kolektivnog kažnjavanja koja podrazumijeva ozbiljne posljedice po život i zdravlje, poput zatvaranja prijelaza i putova koja su nametnuta Pojasu Gaze, a koja ograničavaju ili ukidaju mogućnost pristupa osnovnoj liječničkoj i zdravstvenoj skrbi, gorivu, odgovarajućoj prehrani, te izraelski vojni napadi koji rezultiraju visokim brojem civilnih žrtava, predstavljaju ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava, ali ne prelaze prag potreban prema ovoj odredbi u odnosu na cijela okupirana palestinska područja.


-- Odredba iz Članka 2 (c) koja se odnosi na mjere čiji je cilj sprječavanje da neka rasna skupina sudjeluje u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu zemlje i sprječavanje punog razvoja skupine kroz uskraćivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda ispunjena je u nekoliko točaka:

(i) Ograničenja palestinskog prava na slobodu kretanja endemična su na Zapadnoj obali, a rezultat su izraelske kontrole kontrolnih točaka i prijelaza, prepreka koje je stvorio Zid i prijelazne točke u Zidu, mreže odvojenih cesta, te opstruktivnih i sveobuhvatnih sustava dozvola i identifikacijskih dokumenata koji se primjenjuju samo na Palestince. Palestinci koji žive na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze ne smiju posjetiti onaj drugi dio teritorija i nije im dopušteno da ulaze u Istočni Jeruzalem.

(ii) Pravo Palestinaca da odaberu mjesto u kojem će živjeti unutar svog teritorija strogo je umanjeno sustavnim administrativnim ograničenjima palestinskog boravišta i gradnje u Istočnom Jeruzalemu, diskriminatornim zakonima koji sprječavaju palestinske supružnike da žive zajedno ovisno o kraju okupiranih palestinskih područja iz kojeg potječu, te ograničenjima sustava dozvola i identifikacijskih dokumenata.

(iii) Palestincima je uskraćeno njihovo pravo da napuste svoju zemlju i da se u svoju zemlju vrate. Palestinske izbjeglice koje su 1948. godine raseljene s teritorija koji se sada nalazi u Izraelu, a koje sada žive na okupiranim palestinskim područjima (oko 1,8 milijuna ljudi uključujući potomke) ne smiju se vratiti u mjesta u kojima su prije živjeli. Slično tome, stotinama tisuća Palestinaca koji su raseljeni u okolne države iz Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967. godine onemogućen je povratak na okupirana palestinska područja. Palestinskim izbjeglicama raseljenima 1948. u okolne države (oko 4,5 milijuna) nije dopušteno da se vrate ni u Izrael ni na okupirana palestinska područja. Palestinski stanovnici okupiranih palestinskih područja moraju od izraelskih vlasti dobiti dozvolu da napuste svoj teritorij. U Pojasu Gaze, naročito od 2006. godine, Palestinci do te dozvole gotovo uopće ne mogu doći, čak niti kad se radi o osobama koje dozvole traže iz obrazovnih ili medicinskih razloga. Politički aktivisti i aktivisti za ljudska prava često su podvrgavani arbitrarnim i neodređenim „zabranama putovanja“, a mnogim su Palestincima, koji su putovali i živjeli u inozemstvu iz poslovnih ili osobnih razloga, poništeni identifikacijski dokumenti i ukinuto pravo na prebivalište, te im je zabranjen povratak.

(iv) Izrael Palestincima na okupiranim palestinskim područjima uskraćuje pravo na nacionalnost na način da uskraćuje palestinskim izbjeglicama izbjeglim s područja unutar Zelene linije njihovo pravo na povratak, prebivalište i državljanstvo države (Izrael) koja upravlja zemljom njihovog rođenja. Izraelska politika na okupiranim palestinskim područjima također efektivno Palestincima uskraćuje njihovo pravo na nacionalnost opstruirajući ostvarivanje palestinskog prava na samo-određenje kroz stvaranje palestinske države na Zapadnoj obali (uključujući Istočni Jeruzalem) i u Pojasu Gaze.

(v) Palestincima je ograničeno pravo na rad kroz izraelsku politiku koja znatno sputava palestinsku poljoprivredu i industrijsku proizvodnju na okupiranim palestinskim područjima, ograničava izvoz i uvoz i nameće sveprisutne prepreke kretanju u unutrašnjosti zbog čega je otežan pristup poljoprivrednom zemljištu i radnim mjestima i smanjene su mogućnosti poslovnih putovanja. Iako prethodno značajan, u proteklih nekoliko godina pristup Palestinaca radnim mjestima u Izraelu je gotovo u potpunosti prekinut kroz opću politiku zatvaranja putova, pa je danas njegov udio zanemariv. Stopa nezaposlenosti na cijelom palestinskom okupiranom području dosegla je gotovo 50%.

(vi) Palestinski sindikati postoje, ali iz izraelska vlada ni Histadrut (glavni izraelski trgovinski sindikat) ne priznaju, i ne mogu učinkovito predstavljati Palestince koji rade za izraelske poslodavce i tvrtke. Iako se od tih radnika traži da plaćaju članarinu Histadrutu, ta organizacija ne predstavlja njihove interese i probleme, a Palestinci nemaju pravo glasa u formuliranju Histadrutove politike. Rad palestinskih sindikata zabranjen je i u izraelskim naseljima na okupiranom palestinskom području gdje su Palestinci zaposleni u graditeljstvu i drugim sektorima.

(vii) Pravo Palestinaca na obrazovanje nije izravno na udaru izraelske politike, jer Izrael ne upravlja školskim sustavom na okupiranim palestinskim područjima, ali vojna vladavina ozbiljno otežava obrazovanje. Zatvaranje škola, izravni napadi na škole, stroga ograničenja kretanja, te uhićenja i pritvor učitelja i studenata čine dio izraelskih vojnih akcija. Izrael je odbio stotinama studenata izdati dozvolu da napuste Pojas Gaze i na taj im način onemogućio da nastave svoje obrazovanje u inozemstvu. Diskriminacija u obrazovanju je upadljiva u Istočnom Jeruzalemu. Na Zapadnoj obali postoji odvojeni školski sustav jer Palestincima nije dopušteno da pohađaju škole koje financira vlada u židovskim naseljima.

(viii) Pravo Palestinaca na slobodu misli i izražavanja uvelike je ograničeno zakonima o cenzuri koje provode vojne vlasti i podupire Visoki sud pravde. 2001. izraelski vladin ured za medije počeo je naveliko ograničavati izdavanje akreditacija za palestinske medije. Novinarima se redovito onemogućava da uđu u Pojas Gaze, a palestinski su novinari žrtve obrazaca uznemiravanja, pritvaranja, konfiskacije materijala, pa čak i ubijanja.

(ix) Palestinsko pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja zapriječeno je vojnim naredbama. Vojni zakoni zabranjuju javna okupljanja 10 ili više osoba bez dopuštenja izraelskog vojnog zapovjednika. Izraelska vojska redovito nenasilne prosvjede svladava bojevim streljivom, gumom presvučenim čeličnim metcima, suzavcem, neispravnom uporabom projektila poput patrona sa suzavcem, te uhićuje sudionike prosvjeda. Većina palestinskih političkih stranaka je proglašena protuzakonitima, a institucije povezane s tim strankama, poput dobrotvornih društava i kulturnih organizacija, redovito su zatvarane i izložene napadima.

(x) Onemogućavanje punog razvoja na okupiranim palestinskim područjima i sudjelovanja Palestinaca u političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom životu najsnažnije je ilustrirano učincima izraelske opsade i redovitih vojnih napada na Pojas Gaze. Iako Izrael to poriče, stanovništvo Pojasa Gaze proživljava neprekidnu i tešku humanitarnu krizu.


-- Članak 2 (d), koji se odnosi na podjelu stanovništva po rasnoj osnovi, sadrži tri elementa, od kojih su 2 ispunjena:

(i) Izrael je Zapadnu obali podijelio na rezervate ili kantone u kojima su pravo na prebivalište i ulazak određeni skupnim identitetom pojedinca. Ulaz jedne skupine u zonu druge skupine zabranjen je bez dozvole. Zid i njegova infrastruktura vrata i trajnih kontrolnih točaka ukazuju na politiku koja nastoji trajno podijeliti Zapadnu obalu na rasne kantone. Ministarstva izraelske vlade, Svjetska cionistička organizacija i druge židovske nacionalne institucije djeluju kao agencije koje je ovlastila država i planiraju, financiraju i provode izgradnju naselja i infrastrukture koji su namijenjeni isključivo za Židove na Zapadnoj obali.

(ii) Odredbe Članka 2(d) nisu ispunjene što se tiče zabrane miješanih brakova između Židova i Palestinaca. Zakonska zabrana građanskog braka u izraelskom zakonu i nadležnost vjerskih sudova u pitanjima braka i razvoda, zajedno s ograničenjima koja se odnose na mjesta gdje Židovi i Palestinci mogu živjeti na okupiranim palestinskim područjima, u praksi predstavljaju ozbiljne prepreke bilo kakvom potencijalnom miješanom braku, ali ne predstavljaju formalnu zabranu.

(iii) Izrael je prisvojio velike površine palestinske zemlje na okupiranim palestinskim područjima za isključivo židovsku uporabu. Zemlja u palestinskom privatnom vlasništvu čini oko 30% zemlje koja je protuzakonito prisvojena za židovska naselja na Zapadnoj obali. Trenutno Palestinci uopće ne mogu koristiti 38% područja Zapadne obale, a i u većini preostalog dijela tog teritorija nametnuta su im znatna ograničenja.


-- Odredba Članka 2 (e) koja se odnosi na izrabljivanje radne snage danas nije ispunjena u značajnoj mjeri, jer je Izrael tijekom 1990-tih počeo pojačano ograničavati zapošljavanje Palestinaca u Izraelu, a palestinska se radna snaga danas u znatnoj mjeri koristi samo u graditeljstvu i pružanju usluga u židovsko-izraelskim naseljima na okupiranim palestinskim područjima. U ostalim je slučajevima izrabljivanje radne snage zamijenjeno postupcima koji spadaju pod Članak 2 (c) koji se odnosi na uskraćivanje prava na rad.

-- Uhićenja, zatvaranje, zabrane putovanja i ciljanje palestinskih parlamentarnih zastupnika, političkih vođa i aktivista za ljudska prava, te zatvaranje povezanih organizacija od strane Izraela predstavlja progon zbog protivljenja sustavu izraelske dominacije na okupiranim palestinskim područjima, u skladu sa značenjem Članka 2 (f).

Ukratko, čini se da Izrael očigledno provodi i održava politiku kojoj je cilj zadržati izraelsku dominaciju nad Palestincima na okupiranim palestinskim područjima i svladati svaki oblik suprotstavljanja toj politici.

[...]

(Usporedba s Južnom Afrikom)

Izraelske postupke na okupiranim palestinskim područjima određuju ista tri „stupa“ aparthejda. Prvi stup dolazi od izraelskih zakona i politike koji utvrđuju židovski identitet u svrhu zakona i daju povlašteni pravni status i materijalne povlastice Židovima. Posljedica toga na okupiranim palestinskim područjima je institucionalizirani sustav koji privilegira židovske koloniste i diskriminira Palestince na temelju podređenog položaja koji Izrael daje ne-Židovima. Temelj ovog sustava su izraelski zakoni o državljanstvu, u kojima je skupni identitet primarni čimbenik u odlučivanju o stjecanju izraelskog državljanstva. Zakon o povratku iz 1950. godine određuje tko je Židov u svrhu zakona i dopušta svakom Židovu da se useli u Izrael ili na okupirana palestinska područja. Potom Zakon o državljanstvu iz 1952. daje automatsko državljanstvo osobama koje su se uselile sukladno Zakonu o povratku, istovremeno podižući nepremostive prepreke davanju državljanstva palestinskim izbjeglicama. Izraelski zakon koji poseban položaj daje židovskom identitetu se primjenjuje izvan-teritorijalno kako bi povlašteni pravni položaj i materijalne povlastice uživali i židovski kolonisti na okupiranim palestinskim područjima, čime se diskriminiraju Palestinci. Ponovnim razmatranjem izraelskih postupaka u skladu s Člankom 2 Konvencije o aparthejdu dolazimo do opsežnih dokaza diskriminacije Palestinaca koja je posljedica njihovog podređenog položaja na području prava kao što su pravo da napuste svoju zemlju i u nju se vrate, sloboda kretanja i izbora mjesta prebivališta te pristup zemlji. Zakon o državljanstvu i ulasku u Izrael iz 2003. godine koji brani spajanje razdvojenih palestinskih obitelji slijedeći je primjer zakona koji Židovima daje povlastice nad Palestincima i ilustrira nepovoljan položaj palestinskih arapa. Nejednako postupanje prema ovim dvjema skupinama od strane Izraela istaknuto je primjenom strožih zakona i drugačijih sudova za Palestince na okupiranim područjima od onih namijenjenih židovskim kolonistima, te ograničenjima koja nameću sustavi dozvola i identifikacijskih dokumenata.

Drugi se stup ogleda u izraelskoj politici cjepkanja okupiranih palestinskih područja radi segregacije i dominacije. Dokazi ove politike su: izraelsko prisvajanje velikih područja palestinske zemlje, zbog čega se teritorijalni prostor dostupan Palestincima sužuje; hermetičko zatvaranje i izolacija Pojasa Gaze od ostatka okupiranih palestinskih područja; namjerno odsijecanje Istočnog Jeruzalema od ostatka Zapadne obale; i politika prisvajanja i izgradnje kojoj je cilj podijeliti Zapadnu obalu na zamršenu i dobro opskrbljenu mrežu povezanih naselja za izraelske Židove i arhipelag opkoljenih i zasebnih enklava za Palestince. Da je namjera tim mjerama odvojiti stanovništvo po rasnoj osnovi u suprotnosti s Člankom 2 (d) Konvencije o aparthejdu jasno je iz vidljive mreže zidova, odvojenih cesta, kontrolnih točaka i nevidljive mreže sustava dozvola i identifikacijskih dokumenata, koje zajedno osiguravaju da će Palestinci ostati zatvoreni u rezervatima koji su im namijenjeni, dok je izraelskim Židovima zabranjeno da ulaze u te rezervate, ali uživaju slobodu kretanja po ostatku tog palestinskog područja.

... Jednako kao što su ista ograničenja funkcionirala u aparthejdskoj Južnoj Africi, politika geografskog cjepkanja rezultira uništenjem palestinskog društveno-gospodarskog života, osiguranjem palestinske ranjivosti prema izraelskoj gospodarskoj dominaciji, i provođenjem rigidne segregacije palestinskog i židovskog stanovništva. Cjepkanje teritorijalnog integriteta jedinice koja ima pravo na samo-određenje radi rasne segregacije i dominacije zabranjeno je prema međunarodnom pravu.

Treći stup na kojem počiva izraelski sustav aparthejda na okupiranim palestinskim područjima su izraelski „sigurnosni“ zakoni i politika. Izrael izvan-sudska smaknuća, mučenje, okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje, te arbitrarna uhićenja i zatvaranje Palestinaca, kako je opisano u Članku 2 (a) Konvencije o aparthejdu, opravdava sigurnosnim izgovorima. To je politika koju podržava država, često je odobrena i od strane izraelskog pravnog sustava, a podupiru je ugnjetavački vojni zakoni i sustav neprikladno utemeljenih vojnih sudova. Također, pozivanjem na „sigurnost“ kako bi opravdao stroga ograničenja palestinske slobode misli, izražavanja, okupljanja, udruživanja i kretanja, Izrael često nastoji prikriti svoju pravu temeljnu nakanu gušenja protivljenja izraelskom sustavu dominacije, kako bi na taj način održao kontrolu nad Palestincima kao skupinom. Ova studija ne tvrdi da su izraelske tvrdnje o sigurnosti uvijek neutemeljene; međutim pozivanje na „sigurnost“ kako bi se opravdali oštra politika i nerazmjerni postupci naspram Palestinaca često prikriva nakanu gušenja palestinskog protivljenja sustavu dominacije jedne rasne skupine nad drugom.

Iako pojedinačni postupci navedeni u Konvenciji o aparthejdu sami po sebi ne predstavljaju definiciju aparthejda, ovi se postupci na okupiranim palestinskim područjima ne odvijaju u vakuumu, već su integrirani i dopunski elementi institucionaliziranog i ugnjetavačkog sustava izraelske dominacije i tlačenja Palestinaca kao skupine; odnosno sustava aparthejda.

Ova studija zaključuje da židovski i palestinski identitet funkcioniraju kao rasni identiteti u smislu koji tom pojmu daju Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), Konvencija o aparthejdu i Međunarodni kazneni sudovi za Ruandu i bivšu Jugoslaviju. Status Izraela kao „židovske države“ upisan je u temeljni zakon te države koja je razvila pravne i institucionalne mehanizme kojima nastoji osigurati svoj trajni židovski karakter. Ti su zakoni i institucije prebačeni i na okupirana palestinska područja kako bi židovskim kolonistima dali povlastice i oštetili Palestince na temelju njihovog skupnog identiteta. Ta se dominacija uglavnom povezuje s prebacivanjem kontrole nad zemljom na okupiranim palestinskim područjima za isključivo židovsku uporabu, čime se također mijenja i demografska situacija na tom teritoriju. Ova se diskriminacija ne može objasniti ni opravdati na temelju državljanstva, jer prelazi granice onog što je dopušteno prema ICERD-u i jer određene odredbe izraelskog građanskog i vojnog prava omogućuju da Židovi koji se nalaze na okupiranim područjima, a koji nisu državljani Izraela također uživaju povlastice koje se daju Židovima koji su izraelski državljani na okupiranim palestinskim područjima, zato što su Židovi. Stoga ova studija zaključuje da država Izrael kontrolira okupirana palestinska područja s ciljem održanja sustava dominacije Židova nad Palestincima, te da taj sustav predstavlja kršenje zabrane aparthejda.

[...]

Izrael snosi primarnu odgovornost za ispravljanje protuzakonitog stanja koje je stvorio. Kao prvo, Izrael je dužan zaustaviti svoje protuzakonite aktivnosti i ukloniti građevine i institucije kolonijalizma i aparthejda koje je stvorio. Izrael također prema međunarodnom pravu mora ispuniti svoje dužnosti odštete i zadovoljštine oštećenih kako bi se uklonile posljedice njegovih protuzakonitih postupaka. No, iznad svega, a što mu je zajedničko sa svim ostalim državama bez obzira da li djeluju pojedinačno ili kroz agenciju međuvladinih organizacija, Izrael je dužan promicati ostvarenje prava palestinskog naroda na samo-određenje kako bi on mogao slobodno odrediti svoj politički status, slobodno voditi svoju vlastitu gospodarsku politiku i društveni i kulturni razvoj.

Ostvarenje prava na samo-određenje i zabrana aparthejda imperativne su norme međunarodnog prava od kojih nije dopušteno odstupati. Obje izražavaju temeljne vrijednosti međunarodne javne politike i obvezuju cijelu međunarodnu zajednicu. Te se obveze odnose na pojedinačne države i na međuvladine organizacije kroz koje države djeluju zajedno. Iz kršenja imperativnih normi, koja uključuju teške i sustavne propuste od strane odgovorne države da ispuni obveze koje te norme nameću, proizlaze obveze suradnje i suzdržavanja za države i međuvladine organizacije.

Države i međuvladine organizacije moraju surađivati s ciljem okončanja svih ozbiljnih kršenja imperativnih normi. Obveza suradnje koja je nametnuta državama može se ispuniti kroz međuvladine organizacije, poput Ujedinjenih naroda, ukoliko države odluče da je to prikladno, no mora se također ispoštivati i izvan tih organizacija, putem međudržavnih diplomatskih mjera. Jedan od mogućih mehanizama je mogućnost da se države pozovu na međunarodnu odgovornost Izraela kako bi zatražile da ta zemlja odgovara za kršenja imperativnih zabrana kolonijalizma i aparthejda. Sve države imaju pravni interes osigurati da niti jedna država ne krši te norme, i u skladu s time sve države imaju pravnu mogućnost tražiti odgovornost Izraela. Iznad svega, međutim, sve su države i međuvladine organizacije dužne promicati ostvarenje prava palestinskog naroda na samo-određenje kako bi on mogao slobodno odrediti svoj politički status i gospodarsku politiku. Obveza suzdržavanja ima dva elementa: države ne smiju priznati kao zakonite situacije koje su stvorene kroz ozbiljna kršenja imperativnih normi niti pomagati održanje takvih situacija. Države ne smiju priznati izraelsku aneksiju Istočnog Jeruzalema niti njegov pokušaj da se domogne teritorija na Zapadnoj obali putem konsolidacije naselja, niti smiju podupirati gospodarsku održivost potonjih. Ukoliko neka država prekrši svoju obvezu suzdržavanja, dovodi se u opasnost da postane suučesnik u izraelskim protuzakonitim djelima i da na taj način zasebno i sama snosi odgovornost, sa svim pravnim posljedicama koje ona podrazumijeva.

Ukratko, pravne posljedice izraelskog kršenja imperativnih normi, kojima su zabranjeni kolonijalizam i aparthejd, za ostale države su jasne. Kada se susretnu s ozbiljnim kršenjem obveze koja proizlazi iz imperativne norme, sve države su dužne odbiti priznati nastalu situaciju i ne smiju pomagati održanje iste. Nadalje, sve države moraju surađivati kako bi se ta situacija okončala. Ako neka od država ne ispuni ove dužnosti, nedvojbeno čini međunarodno protuzakonito djelo.

Države ove obveze ne mogu izbjeći tvrdnjama da je ispravan način ispunjavanja ovih obveza zajednička akcija kroz neku od međuvladinih organizacija, a ukoliko ta organizacija ne poduzme potrebne mjere, da tada njihove individualne obveze suradnje i suzdržavanja prestaju. To jest, države ne mogu izbjegavati svoje međunarodne obveze krijući se iza međunarodnih organizacija čije su članice.

Štoviše, poput država, prema međunarodnom pravu i same međuvladine organizacije snose odgovornost za svoje postupke. Obveze erga omnes koje proizlaze iz kršenja imperativne norme međunarodnog prava obvezuju cijelu međunarodnu zajednicu i stoga jednako obvezuju kako međuvladine organizacije tako i države. Kao što je Međunarodni sud pravde naveo u svom savjetodavnom mišljenju o Pravnim posljedicama izgradnje zida na okupiranom palestinskom području, Ujedinjeni narodi snose posebnu odgovornost za rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.


Dodatni linkovi za Palestinu/Izrael:
Palestinian says settlers repeatedly damaged his home
He said he had filed a complaint with the Palestinian administration, which the soldiers regarded derogatorily. "They answered, 'Come on, no administration'," Ayid said. "The soldiers cursed and humiliated us, instead of bringing to justice those who in the course of a week vandalized and caused damage to my property three times."

Palestinians stop settler attempt to take over a house in East-Jerusalem
Palestinci zaustavili kolonistički pokušaj zauzimanja jedne kuće u Istočnom Jeruzalemu
U noći sa srijede (24. lipnja 2009.) na četvrtak (25. lipnja 2009.) palestinski građani Istočnog Jeruzalema u 2 su navrata uspjeli zaustaviti grupu izraelskih kolonista koji su pokušavali zauzeti jednu kuću u četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu. Izraelske koloniste nije pratila i štitila izraelska policija, pa su Palestinci uspjeli obraniti kuću.