Poziv na sudjelovanje u FLOTI NADE i novom proboju ilegalne izraelske blokade Pojasa Gaze

Free Gaza Movement se planira ponovo svojim brodovima suprotstaviti ilegalnoj izraelskoj blokadi Pojasa Gaze i kolektivnom kažnjavanju civilnog stanovništva na tom području. Krajem svibnja 2009. ta će udruga ponovo ploviti za Pojas Gaze, ovaj puta u flotili pod nazivom HOPE FLEET (FLOTA NADE) koja će se sastojati od više putničkih i teretnih brodova.

Free Gaza Movement je do sada već 5 puta uplovio u luku u Gazi i uspješno probio izraelsku blokadu, prevozeći aktiviste za ljudska prava i humanitarnu pomoć u Pojas Gaze, a na povratku su brodovi prevozili palestinske studente i pacijente, kojima su blokada i Izrael onemogućili da odu na svoje studije ili liječenje u inozemstvo, iz Pojasa Gaze. Na taj su način ovi hrabri i savjesni građani različitih zemalja pomogli u ublažavanju stravične izolacije Pojasa Gaze od vanjskog svijeta.

Free Gaza Movement sada traži brodove koji se žele priključiti FLOTI NADE i ploviti za Gazu potkraj svibnja ove godine, te poziva ugledne osobe, uključujući parlamentarne zastupnike i poznate osobe, da se priključe aktivistima na tom putovanju i zajedno s njima od Izraela zatraže ukidanje nehumane blokade Pojasa Gaze kojem je odsječen svaki pristup vanjskom svijetu.

Mole se svi koji žele sudjelovati ili podržati ovu akciju da se jave na email: Iristulip(at)gmail.com
Više informacija:
Rendezvous Gaza! Support the Free Gaza HOPE FLEET and help SHATTER the Israeli Siege!
www.FreeGaza.org

George Galloway na sveučilištu Columbia u SAD-u

Odlično predavanje Georgea Gallowaya (na engleskom) o izraelsko-palestinskom problemu, rješenju, te opasnosti koje predstavljaju novoizabrani izraelski tvrdolinijaški i ekstremni desničarski čelnici (fašist Avigdor Lieberman je novi izraelski ministar vanjskih poslova; vidjet ćemo sad kako EU i SAD primjenjuju svoje sankcije i izolacije na židovske ultra-desničare i ekstremiste u u-suprotnosti-s-međunarodnim-pravom nuklearno naoružanom Izraelu kojem su zločini protiv čovječnosti i kršenje međunarodnog prava svakodnevica).

Palestinci su žrtve jednog od najgoreg zločina 20. stoljeća, koji nažalost još uvijek nije završio i traje i danas u 21. stoljeću. Nažalost, Palestincima nije samo oteta zemlja, a oni pretvoreni u narod izbjeglica, već ih se još i optužuje da su sami krivi za to što su žrtve. Palestinci su žrtve terorizma, a Izraelci počinitelji. Političari i novinari znaju, ali se boje govoriti istinu. Niti jedna druga tema na svijetu nije toliko iskrivljena u medijima kao izraelsko-palestinski sukob; ni na jednu drugu temu nam se ne serviraju laži u potpunosti suprotne od istine.

Izrael je prekršio više rezolucija UN-a od svih drugih zemalja zajedno. Izrael zbog toga nikad nije kažnjen, već upravo suprotno, za svoje je zločine i kršenja međunarodnog prava nagrađen. Irak je uništen i razoren zbog toga što -- na kraju se ispostavilo -- nije prekršio UN-ovu rezoluciju.

U našem je nacionalnom interesu da ovaj problem pravedno riješimo, jer će on stalno izazivati nove sukobe između muslimanskog i zapadnog svijeta. Izraelsko nemilosrdno i nekažnjeno ubijanje palestinskih civila i djece ljuti milijune muslimana diljem svijeta. Ovo se odnosi na sve zemlje čiji političari podržavaju izraelski aparthejd i ostale zločine, ali ponajviše na SAD, jer su one te koje omogućuju Izraelu da te zločine provodi. Bez podrške SAD-a Izrael se ne bi mogao ovako ponašati. Naši političari moraju pod hitno promijeniti svoju politiku i početi pravedno rješavati taj sukob, između ostalog, i zbog naše vlastite sigurnosti. Svojom podrškom cionizmu i izraelskim zločinima naši političari, nisu samo suodgovorni za patnju, tlačenje i zločine počinjene nad palestinskim narodom, već ugrožavaju sigurnost i izraelskih Židova, ali i svih nas ostalih običnih građana različitih zemalja koje tvrde da predstavljaju kad javno riječima i djelima daju podršku izraelskim zločinima protiv Palestinaca koji traju desetljećima.
Sve ovo i još mnogo toga drugog poslušajte na linku.


Još o Georgeu Gallowayu i njegovim problemima s bušoidnim kanadskim vlastima koje su mu zabranile ulazak u Kanadu:
'A political attack from both sides of the Atlantic'
Kanadski ministar za državljanstvo, useljeništvo i multikulturalizam Jason Kenney zabranio je ulazak u Kanadu Georgeu Gallowayu, britanskom parlamentarcu koji je predvodio konvoj Viva Palestina iz Velike Britanije u Pojas Gaze, pod izgovorom da Galloway, kojeg je britanski narod nekoliko puta izabrao za svog predstavnika u britanskom parlamentu, predstavlja sigurnosnu prijetnju. Zanimljivo da Galloway nije imao nikakvih problema da uđe u SAD i tamo održi govore, te da je do sada već mnogo puta bio i govorio u Kanadi. Kenney, bušoistički konzervativac, smatra da je neprihvatljivo da se Galloway „hvali da je Hamasu dao financijsku pomoć“ te da suosjeća s „neprijateljima Kanade u Afganistanu“. Istovremeno konvoj Viva Palestina napadnut je i od strane Povjerenstva za dobrotvorna društva u Velikoj Britaniji.

They banned the wrong George
It is truly an upside down world when a government can allow a war criminal like George W. Bush--who more than any other single figure in the world has been directly responsible for the deaths and displacement of literally millions of people--to enter the country to rake in more cash and tell more lies, while keeping out George Galloway, who has devoted his life to organizing relief and humanitarian aid, telling the truth and speaking up for ordinary people.
Na linku možete poslušati i kratke isječke iz drugih govora Georgea Gallowaya koje je krajem prošlog mjeseca održao na nekim sveučilištima u SAD-u.


Nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
B'Tselem: Policy of discrimination in planning, building and land expropriation
The planning policy in East Jerusalem since its annexation in 1967 is affected by political considerations and infected by systematic discrimination against the Palestinians living there. While extensive building and enormous budget allocations have been the rule in Jewish neighborhoods, the Israeli government has choked development and building for the Palestinian population.

Gideon Levy: IDF ceased long ago being 'most moral army in the world'
All these propagandistic and ridiculous responses are meant not only to deceive the public, but also to offer shameless lies. The IDF knew very well what its soldiers did in Gaza. It has long ceased to be the most moral army in the world. Far from it - it will not seriously investigate anything. ... Everything has long been known by those who wanted to know, those who, for example, read Amira Hass's dispatches from Gaza in this paper. Everything started long before the assault on Gaza. The soldiers' transgressions are an inevitable result of the orders given during this brutal operation, and they are the natural continuation of the last nine years, when soldiers killed nearly 5,000 Palestinians, at least half of them innocent civilians, nearly 1,000 of them children and teenagers. Everything the soldiers described from Gaza, everything, occurred during these blood-soaked years as if they were routine events. It was the context, not the principle, that was different. An army whose armored corps has yet to encounter an enemy tank and whose pilots have yet to face an enemy combat jet in 36 years has been trained to think that the only function of a tank is to crush civilian cars and that a pilot's job is to bomb residential neighborhoods. To do this without any unnecessary moral qualms we have trained our soldiers to think that the lives and property of Palestinians have no value whatsoever. It is part of a process of dehumanization that has endured for dozens of years, the fruits of the occupation. "That's what is so nice, as it were, about Gaza: You see a person on a road ... and you can just shoot him." This "nice" thing has been around for 40 years. Another soldier talked about a thirst for blood. This thirst has been with us for years. ... Regarding the statement of one soldier, who said "As much as we talk about the IDF being an army of values, let's just say this is not the situation on the ground, not on the battalion level," the IDF has long ceased to be an army of "values," not on the ground, not in the battalion, not in the senior command. When an army does not investigate thousands of cases of killing over many years, the message to the soldiers is clear, and it comes from the top. Our Teflon chief of staff, Gabi Ashkenazi, cannot wash his hands of this affair. They are bloody. What the soldiers of the preparatory academy described were war crimes, for which they should be tried. This will not happen, save for the grotesque spectacle of "principled probes" in an army that killed 1,300 people in 25 days and left 100,000 homeless. Military police investigations will not lead to anything. The IDF is incapable of investigating the crimes of its soldiers and commanders, and it is ridiculous to expect it to do so. These are not instances of "errant fire," but of deliberate fire resulting from an order. These are not "a few bad apples," but rather the spirit of the commander, and this spirit has been bad and corrupt for quite some time. Change will not come without a major change in mindset. Until we recognize the Palestinians as human beings, just as we are, nothing will change.


Ostali linkovi:
Izvrstan govor Zorana Oštrića na prosvjedu protiv NATO-a: Odletjeli u Washington kao guske u maglu
Hrvatski su političari u "pregovore" o pristupanju krenuli uvjereni da NATO nema alternative, da alternativa nije moguća niti zamisliva. Dozvolili su sebi da budu posve paralizirani slikom moći globalne Imperije. Vlada HDZ-a, i vlada SDP-a, jednaki su! Zato, naravno, i nije bilo nikakvih pregovora - samo krotkog prihvaćanja diktata Imperije. Odletjeli su u Washington kao guske u maglu! ... Došli smo u društvo imperijalne moći, došli smo u društvo agresivne borbe za interese globalnog kapitala, došli smo u društvo onih koji su osmislili mučenje u Guantanamu! Kapital gazi narode i proždire Zemlju u svojoj kurjačkoj gladi za viškom vrijednosti - militaristička organizacija potrebna mu je da izbjegne ograničenja, koja mu demokratska dostignuća narodnih borbi nameću. Vojni savez NATO proklamirao je da ima pravo intervenirati i van područja zemalja članica čak i bez pokroviteljstva Organizacije ujedinjenih naroda. Vojni savez NATO proklamirao je da nuklearni rat nije neprihvatljiv, i da je spreman prvi udariti hidrogenskim bombama. Vojni savez NATO diže tenzije u Europi postavljanjem tzv. "raketnog štita", a zemlje u kojima se ta postrojenja nalaze - automatski postaju, u slučaju rata, mogući cilj protudara. ... Kažu nam, da se u NATO odlučuje demokratski, da svaka članica odlučuje samostalno. Ali, u podlozi je zavisnost od najjače sile. Samo tri od tadašnjih 19 članica NATO-a usudilo se suprotstaviti volji Sjedinjenih Američkih Država, koje su poželjele izvršiti agresiju na Irak. Samo tri vlade imale su dovoljno razuma, morala, snage i hrabrosti da se suprotstave velikom huliganu - a svakome, tko zna misliti, bilo je jasno da su izneseni razlozi lažni. I Hrvatski bi vojnici danas bili tamo, i sramotili se sudjelujući u okupaciji druge države, da nije, ipak, prevladao razum. Tada smo, u veljači 2003. okupili 5.000 ljudi na prosvjedu "Dosta je ratova!" protiv rata u Iraku. Možemo to opet, i možemo to bolje. Sada smo u NATO-u, i zajedno sa građanima i društvenim pokretima drugih zemalja članica, možemo raditi na rušenju militarističke logike i pripremi raspuštanja tog Saveza. NATO je oruđe interesa najmoćniji zemalja, oruđe interesa vladajućih klasa, oruđe interesa transnacionalnog kapitala. Na štetu podjarmljenih, na štetu siromaha, na štetu muškaraca i žena koji teže slobodi, na štetu prirodnog okoliša. Tko ide ginuti u profesionalnoj vojsci? Ne sinovi i kćeri onih koji objavljuju ratove! U jednim dnevnim novinama, u stranom vlasništvu, čitamo prije par dana na naslovnici najavu reportaže o mladim ženama, koje su se prijavile za dobrovoljno služenje vojske - naslov glasi: "Ušla sam u vojsku da prehranim sina." Cijeli je svijet danas u dubokoj ekonomskoj, socijalnoj, ekološkoj krizi. To je kriza kapitalističkog sustava, ma koliko šutjeli o tome. Sve su krize međusobno povezane. Krizu uviđaju i priznaju danas i najmoćniji. Postoje međutim dvije logike razriješavanja krize: jedna je logika onih koji brane interese kapitalskog sustava, druga logika onih koji žele drugačiji svijet - koji žude za pravdom, slobodom, ekološkom održivošću. Logika rata bazirana je na ekonomiji rata, bazirana je na sustavnom uništavanju viška proizvodnje, koja počinje smetati kapitalu da se oplođuje. Neka bude profit, pa makar propao svijet! Logika ekploatacije, koja raji udijeli ponešto na kapaljku da bude mirna. A mozak nam peru, da je svijet eto takav kakav jest, da drugačije mogućnosti nema, da nema nade, da moramo živjeti u strahu. (cijeli govor pročitajte na linku)

Please.... tell me why?!!

Molim vas, recite mi zašto?
(baš bih voljela čuti odgovore naših političara na pitanje zašto dopuštaju da Izrael nekažnjeno ubija djecu i kolektivno kažnjava 1,5 milijuna civila od kojih su više od 50% djeca)

Rod Cox, jedan od britanskih aktivista koji su konvojem Viva Palestina u ožujku probili ilegalnu izraelsku blokadu i ušli u Gazu, želi se svojim kombijem vratiti u Veliku Britaniju, iako je dogovoreno da sva vozila ostaju u Pojasu Gaze.

Rod Cox je u sklopu projekta psihološke pomoći djeci u Gazi, koja su sva istraumatizirana nedavno pretrpljenom izraelskom agresijom, prikupio crteže koje su nacrtala ta djeca, te ih zamolio da ispišu i iscrtaju i njegov kombi. Taj je iscrtani i ispisani kombi trebao biti glavni izložak na izložbi crteža školske djece iz Gaze u Velikoj Britaniji i Europi.

Djeca u Gazi ne razumiju zašto svijet pušta da ih Izrael ubija, zatvara i tlači i nadaju se da će svojim slikama vanjskom svijetu uspjeti objasniti što se u Pojasu Gaze događa. Međutim, egipatske vlasti sada odbijaju pustiti kombi kroz prijelaz Rafah, jer je, kada je konvoj pušten u Gazu, s njima dogovoreno da sva vozila moraju ostati u Pojasu Gaze.

Na linku (Under pressure in Gaza) možete vidjeti slike kombija ispisanog i iscrtanog porukama koje djeca iz Gaze žele uputiti svijetu.

Neke od crteža koje su nacrtala djeca iz Gaze u sklopu ovog projekta možete pogledati na slijedećim linkovima:
Children of Gaza Asking for Help

Picutres as Evidence of War Crimes
Crteži ratnih zločina djece iz Gaze. Djeca koja su crtala ove crteže imaju 11 godina.

Gaza War Crimes Ilustrated

Pictures from Beit Hanoun

Dvostruka mjerila ili

Kad će Palestinci najzad prestati biti Palestinci i postati ljudi

Ovo je vrlo dobar članak, ali da pojasnimo malo jednu stvar:

Neke organizacije za ljudska prava, i nažalost ne samo one, se i dalje, unatoč nečovječnoj blokadi, aparthejdu, 40-godišnjoj (!) ilegalnoj okupaciji, etničkom čišćenju, naseljavanju izraelskih civila na okupirani teritorij, svakodnevnim kršenjima ljudskih prava, milijunima palestinskih izbjeglica, otimačini zemlje i prirodnih resursa, te samoj rasističkoj naravi i praksi cionizma..., prave da se Izrael „brani“ na tuđem teritoriju.

Kad Izrael napada Palestince, kao 04. studenog 2008. u Pojasu Gaze ili im arbitrarno određuje kad će imati struje i gdje će u svom moru loviti ribu pucajući po palestinskim civilima i da li će i kada brati svoje masline i da li će i što uvoziti i izvoziti, i da li će moći na školovanje ili liječenje u inozemstvu itd..., Palestinci se nemaju pravo braniti.

Zato Palestinci ne da ne razlikuju između civilnih i vojnih meta kad se brane, nego ne razlikuju između civilnih i vojnih meta kad napadaju, a Izrael kad se brani.

Uvijek je Izrael taj koji se brani. Čak i kad njegovi čelnici namjerno podrivaju primirje u Pojasu Gaze, kad ne žele dogovor o primirju na Zapadnoj obali, kad desetljećima ne žele ispoštivati relevantne rezolucije UN-a i postići mir, i kad vrše etničko čišćenje u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali i kad zastupaju i provode rasizam i kršenja ljudskih prava milijuna ljudi. Čak i kad godinama otimaju preostalih 22% Palestine za svoje koloniste kojima grade aparthejdske ceste i infrastrukturu na tuđem teritoriju. Čak i nakon više od 60 godina etničkog čišćenja, izvlaštenja, aparthejda; čak i nakon više od 40 godina ilegalne okupacije i kolonizacije Zapadne obale (uključujući istočni Jeruzalem).

Čak i nakon tih više od 60 ili više od 40 ili više od 20 (od 1988, kad je PLO priznao Izrael na 78% teritorija Palestine) krvavih godina tlačenja i zločina, i kad namjerno bombardira civilne ciljeve i ubija na stotine civila u ratu koji je sam pokrenuo i isprovocirao, Izrael se brani.

Kad SAD Izraelu daju oružje to se zove vojna pomoć ili transakcija; naoružavanje Palestinaca je pak krijumčarenje i kršenje embarga, nametnutog samo jednoj, onoj slabijoj i praktički nenaoružanoj strani, koja se nema pravo braniti, dok jača i protuzakonito nuklearno naoružana strana svake godine dobiva brdo oružja koje plaćaju porezni obveznici SAD-a.

Palestinci nemaju vojsku i nemaju pravo na obranu, niti njihovi civili na sigurnost. Za zapadne (i satelitske) političare Palestinci se nemaju pravo naoružavati, zaštiti ni braniti svoju zemlju, iako SAD i ostatak zapada istovremeno mahnito naoružavaju Izrael koji već više od 40 godina protuzakonito okupira palestinski teritorij i koji je nad Palestincima već počinio (i dan danas čini) etničko čišćenje i sve više pokazuje genocidne tendencije, dok Palestinci nad Izraelcima nisu počinili ni etničko čišćenje ni genocid.

Ako ste se ikad pitali zašto izraelsko-palestinski sukob tako dugo traje, evo odgovora:
Ne, to nije zato što je to nerješiv i vječni „sukob dvaju prava“ (u što vas žele uvjeriti cionistički propagandisti kako biste pomislili da je sukob tamo prirodno stanje i odustali od inzistiranja na poštivanju međunarodnog i ljudskih prava svih na tom prostoru i vršenju pritiska na izraelske vlasti), već zato što zapad i sateliti (uključujući „naše“ domaće) financiraju, podržavaju i štite upravo onu stranu (cioniste) koja sukobe konstantno generira, koja okupira tuđe teritorije, tlači i teško krši ljudska prava svojih susjeda i autohtonog stanovništva, te odbija ispuniti svoje obveze prema međunarodnom pravu i poštivati rezolucije UN-a čime bi se došlo do pravednog i trajnog mira. Zapadni moćnici ne žele mir i zato mira ni nema. Iz istog se razloga u svijetu naših (i zapadnih) pro-cionističkih propagandista Izrael uvijek „brani“, a ne okupira, krade, napada i etnički čisti tuđe teritorije.

Iz izvještaja UN-ovog humanitarnog koordinatora u Gazi (10. do 16. ožujak 2009.)

Iz izvještaja s terena UN-ovog humanitarnog koordinatora o stanju u Gazi za razdoblje između 10. do 16. ožujka 2009. (FIELD UPDATE ON GAZA FROM THE HUMANITARIAN COORDINATOR 10 – 16 March 2009) koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Izraelska blokada Pojasa Gaze, kao i ispaljivanje primitivnih palestinskih raketa te izraelski zračni napadi na Gazu nastavili su se.

U razdoblju između 10. i 16. ožujka izraelske su snage bombardirale tunele na granici Pojasa Gaze s Egiptom. Ti su tuneli služili kao alternativni put za ulaz robe čiji je uvoz zabranjen na službenim graničnim prijelazima Pojasa Gaze, a izraelski dužnosnici tvrde da se također koriste i kao put kojim se „krijumčari“ oružje na to područje. Njihovim je bombardiranjem dodatno smanjena ukupna količina robe koja ulazi u Pojas Gaze. U sukobima između izraelskih snaga i palestinskih boraca u Pojasu Gaze navodno je između 10. i 16. ožujka ozlijeđeno 6 Palestinaca, uključujući 1 dijete.

Ukupne količine humanitarne pomoći koje Izrael pušta u Pojas Gaze i dalje su nedovoljne da bi se zadovoljile hitne potrebe stanovništva. Humanitarne organizacije i dalje od Izraela traže da olakša ulaz robe i humanitarnog osoblja u Pojas Gaze.

UN-ova anketa provedena između 25. siječnja i 01. veljače 2009. na slučajnom uzorku od 1815 kućanstava u Pojasu Gaze pokazala je slijedeće rezultate:
-- 65% stanovnika Gaze živi ispod praga dohodovnog siromaštva, a 37% ih živi u krajnjem siromaštvu;
-- 66% nezaposlenih su krajnje siromašni (porast s 56% koliko ih je u ovoj kategoriji bilo prije posljednjeg sukoba u Pojasu Gaze);
-- više od 1 milijun od oko 1,4 milijuna ljudi, tj. 75% stanovništva u Gazi osjeća se nesigurno iz jednog od slijedećih razloga: izraelsko-palestinski sukob (42%), izraelska kontrola granica (27%) koja sprječava kretanje osoba i roba; napetosti među palestinskim političkim pokretima;
-- većina kućanstava u Pojasu Gaze ima ograničen pristup osnovnim potrepštinama poput hrane, vode, struje, kanalizacije, novca, no trenutno je njihova najveća potreba osobna sigurnost;
-- gotovo 40% ispitanih domaćinstava raseljeno je zbog izraelskih vojnih operacija;
-- 25% domaćinstava u Gazi vjeruje da im je od svih vrsta pomoći najpotrebnija psiho-socijalna podrška, a 49% ih smatra da je psiho-socijalna podrška trenutno daleko više od bilo čega drugog potrebna djeci.

U tjednu između 10. i 16. ožujka u Pojas Gaze ušao je 671 kamion robe, uključujući 121 kamion za humanitarne agencije (18%). Tjedan prije Izrael je u Pojas Gaze pustio 1080 kamiona. U prosjeku je ovaj tjedan po radnom danu u Pojas Gaze pušten 121 kamion, dok je dnevni prosjek u trećem tjednu u srpnju 2008. bio 246. Uvezeni su: hrana (520 kamiona, 68%), lijekovi i medicinske potrepštine (16 kamiona, 2%), higijenske potrepštine ograničeno na klor, maramice, pelene (84 kamiona, 11%), pokrivači, madraci i sl, te po prvi puta nakon 28. listopada 2008, odjeća (33 kamiona, 4%). 14 kamiona obrazovnih i papirničkih materijala i 4 kamiona poljoprivrednih sirovina (oplođenih jaja) također je pušteno u PG.

Izrael u Pojas Gaze nije pustio stoku, industrijske, ni električne strojeve, prijevozna sredstva, ni građevinske materijale. Izraelske su vlasti tjedan prije zabranile uvoz džema, kolačića i paste od rajčice, zbog čega je s druge strane granice zadržano 498 kutija organizacije USAID i 2488 kutija organizacije World Vision. Izraelske su vlasti najavile da hrana koja sadrži spomenute artikle, te čaj, slatkiši i kolači s datuljama ubuduće neće moći ulaziti u Pojas Gaze.

Između 10. i 16. ožujka Izrael u Pojas Gaze uopće nije pustio benzin ni dizel. Međutim, u Udruženju vlasnika benzinskih postaja u Gazi tvrde da se povećala količina goriva koje u Pojas Gaze ulazi kroz tunele ispod granice s Egiptom na gotovo 50 000 litara dizela i 30 000 litara benzina dnevno. U odnosu na tjedan prije cijene benzina i dizela su pale. U istom je periodu u PG ušlo 675,5 tona plina za kuhanje, za tjedan prije ta je brojka iznosila 420 tona, što je 39% od količine potrebne za zadovoljavanje tjednih potreba. U Pojas Gaze je ušlo i 2 235 450 litara industrijskog plina za rad elektrane, što je 71% tjednih potreba prema podacima uprave elektrane.

U periodu između 10. i 16. ožujka izraelske vlasti nisu dopustile da se iz Pojasa Gaze bilo što izveze.

Oko 90% stanovništva u Gazi pogođeno je stalnim prekidima u dostavi električne energije i dnevno provedu 4 do 5 sati bez struje. 16. ožujka elektrana u Gazi je zbog tehničkog kvara morala prekinuti rad jedne turbine, pri čemu se količina proizvedene električne energije smanjila na 30 megawatta, a stanovništvu grada Gaze i središnjeg dijela Pojasa Gaze je najavljeno da će od sada dnevno u prosjeku bez struje biti 8 do 12 sati. Popravak je u tijeku, no u elektrani tvrde da se ovaj kvar mogao izbjeći da su dostupni potrebni rezervni dijelovi.

Oko 50 000 ljudi još uvijek uopće nema vode iz javnog vodovoda, a 100 000 ljudi povremeno ima, a povremeno nema vode.

Izraelska je vojska 11. ožujka najavila da je odlučila područje u kojem dozvoljava palestinskim ribarima da love ribu smanjiti na 3 nautičke milje od obale. Od 2002. godine izraelska je vojska palestinskim ribarima počela područje u kojem im dozvoljava ribarenje arbitrarno ograničavati na 6-8 nautičkih milja, unatoč tome što je izraelska vlada u skladu sa Sporazumima iz Osla prihvatila da Palestinci ribu mogu loviti na do 20 nautičkih milja od obale, te kasnije, u sklopu Bertini sporazuma, do 12 nautičkih milja. Zbog ograničavanja područja na kojem Izrael Palestincima dopušta da u svojim teritorijalnim vodama love ribu dolazi do pretjeranog izlova ribe, a sredstva za preživljavanje više od 3000 ribara, koji u Gazi svoje obitelji prehranjuju loveći ribu, ugrožena su.

Zbog oštrih ograničenja na ulaz poljoprivrednih sirovina i materijala usporena je obnova i ponovno osposobljavanje zemljišta, staklenika, uzgajališta i rasadnika, cesta, bunara, sustava za navodnjavanje. Zbog zabrane uvoza žive stoke otežano je uzgajanje stoke, a cijene crvenog i bijelog mesa, uključujući govedinu, janjetinu i piletinu, toliko su visoke da si većina potrošača ne može priuštiti te namirnice.

Više na engleskom možete pročitati na linku.


Linkovi za Palestinu/Izrael:
End this culture of Israeli impunity
Britanski odvjetnici tužit će vladu Velike Britanije zbog kršenja međunarodnog prava i neispunjenja njenih međunarodnih zakonskih obveza u vezi izraelskog napada na Pojas Gaze. (sve zemlje koje su ratificirale ženevske konvencije imaju obvezu osigurati da Izrael poštuje međunarodno humanitarno pravo, uključujući i Hrvatsku)
At Public Interest Lawyers, we are acting on behalf of Al-Haq, an independent Palestinian human rights NGO based in Ramallah, which is bringing a public law claim against the UK government for its breaches of international law and calling on it to fulfil its international legal obligations. We will argue in court that as a result of Israel's unlawful action the UK has certain responsibilities: to denounce Israel's actions; not recognise the situation created by Israel as lawful; not render aid or assistance or be otherwise complicit in Israel's action in Gaza; co-operate with other states to bring Israel's breaches to an end and take all possible steps to ensure Israel respects its obligations under the Geneva conventions. Everything one might reasonably expect our government to do, but none of which it has done thus far. The government's response to the Al-Haq claim is to say that it is not the place of a British court to dictate foreign policy or rule on the legality of Israel's conduct. Such an argument is misplaced. We are not asking the court to rule on the niceties of foreign policy but the legality of the government's actions in the context of clear, egregious and established breaches of international law by the state of Israel, with whom we have ongoing relations. A British court that is well versed in international law and has the authority and jurisdiction to hold our government to its international legal obligations is, on the contrary, exactly the forum in which such issues should be considered. If we are to uphold the rule of law across the world and if we are to challenge the culture of impunity that exists on the international stage, we must ensure that all states, including our own, take their responsibilities and obligations under international law seriously. It is time for our government to consider what its purported commitment to international law really means and, in the face of the Palestinian men, women and children who have lost their lives, it is time for our courts to be brave enough to hold the government to that commitment.

Gaza war crimes investigation
Guardianovi prilozi i članci o ratnim zločinima počinjenim u Pojasu Gaze tijekom 23-dnevne izraelske agresije.
Izraelska je vojska tijekom svog napada na Pojas Gaze pogodila 59 zdravstvenih ustanova i ubila 38 bolničara, a potom u svojoj izjavi navela da bolničari u Pojasu Gaze sami snose odgovornost za izlaganje svojih života opasnosti.

Hamas accused of war crimes in Gaza
Three Israeli civilians were killed by rocket attacks during the war and, in total, about 20 people have been killed in Israel by rocket and mortar attacks out of Gaza in the past eight years. "Those who wilfully conduct such attacks are responsible for war crimes," Human Rights Watch said. It said Hamas deployed fighters in civilian homes during the conflict and fired rockets from bases close to civilian areas, both violations of international humanitarian law. Israel has claimed that Hamas frequently used Palestinians as human shields against Israeli attack, but Human Rights Watch said it could not find any such cases. It said its investigation had been limited because Israel had refused to grant its researchers access to Gaza. Human rights groups, both international and Gazan, have found evidence corroborating witness accounts obtained after the war by the Guardian showing that Hamas launched a crackdown against its perceived internal rivals, injuring and sometimes killing them in a wave of attacks. Some were accused of collaborating with Israel, others were members of the security forces loyal to the rival Palestinian faction, Fatah.


Ostali linkovi:
Statement by George Galloway MP on Jason Kenney's ban
The Canadian Immigration Minister Jason Kenney gazetted in Rupert Murdoch's Sun yesterday morning that I was to be excluded from his country because of my views on Afghanistan. That's the way the right-wing last-ditch dead-enders of Bushism in Ottawa conduct their business. At least for now. ... But with the same conviction I say to the Canadian and other NATO governments today that your current policy is equally a profound mistake. From time to time and with increased regularity it is a crime. Like the bombardment of wedding parties and even funerals or the presiding over a record opium crop which under our noses finds its way coursing through the veins of young people from Nova Scotia to Newcastle upon Tyne.

Izraelska blokada i dalje na snazi

Informacije u postu izvađene su iz članka Gazans struggle for clean drinking water od 18. ožujka 2009. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

U Pojasu Gaze Crveni križ popravlja vodovodne i kanalizacijske sustave koji su teško oštećeni tijekom 3-tjednog izraelskog napada. Prema podacima ministarstva zdravstva vlade u Gazi jedna petina stanovništva nije imala izravan pristup pitkoj vodi i vodu je morala kupovati od privatnih dobavljača. I danas tisuće ljudi u Pojasu Gaze još uvijek nemaju tekuće vode.

U izraelskom napadu na Pojas Gaze uništen je velik dio infrastrukture. Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) 150 000 stanovnika Pojasa Gaze i dalje nema adekvatan pristup nezagađenoj vodi. Od tog ih broja 50 000 uopće nema vode, dok ostatak vode ima tek svaki 5. ili 6. dan. Oko 28 000 djece u Pojasu Gaze nema pristup tekućoj vodi. Dodatnih 56 000 djece pristup vodi ima tek otprilike jednom tjedno.

Javno vodovodno poduzeće u Pojasu Gaze, koje dostavlja pitku vodu potrošačima i pročišćava kanalizacijske i otpadne vode, upozorava da će se ova kriza s vodom nastaviti sve dok Izrael u Pojas Gaze ne pusti dovoljno rezervnih dijelova i materijala potrebnog za popravke. Izrael i dalje Pojas Gaze drži pod blokadom, što znači da građevinski materijal, većina rezervnih dijelova i materijala za popravke ne može ući u Pojas Gaze. Iz ovog je razloga nemoguće ponovo sagraditi i obnoviti tisuće uništenih i oštećenih zgrada. Iz istog je razloga ozbiljno otežana i ograničena mogućnost popravljanja i obnove ključne infrastrukture poput postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i zbrinjavanje otpada. Stalni prekidi u dostavi električne energije dodatno su ograničili kapacitet tih postrojenja, dok oštra ograničenja na uvoz goriva ograničavaju rad pričuvnih generatora.

Rat u Pojasu Gaze dodatno je pogoršao već ionako loše stanje u kojem je infrastruktura u Pojasu Gaze bila zahvaljujući 18-mjesečnoj pooštrenoj izraelskoj blokadi koja mu je prethodila.

Vodovodno poduzeće u Pojasu Gaze prisiljeno je na tone nepročišćenih kanalizacijskih voda ispuštati izravno u more, a to se zagađenje zatim vraća natrag u podzemne vode u Pojasu Gaze čime je sigurnost pitke vode dodatno ugrožena. Posljednji testovi pokazuju da voda u slavinama u Pojasu Gaze nije sigurna za ljudsku konzumaciju. Od 248 uzoraka vode 45 ih je bilo zagađeno, prvenstveno na sjeveru Pojasa Gaze i u dijelovima grada Gaze.

Izrael je bombardirao najveće postrojenje za otpadne vode u mjestu Sheikh Ajleen, jugoistočno od grada Gaze, koje inače pročišćava kanalizaciju za oko 400 000 ljudi. Bujica nepročišćenih kanalizacijskih voda koja je tekla naseljenim područjima, poljoprivrednim zemljištima i istjecala u more, sudeći prema satelitskim snimkama koje je objavio UN, bila je vidljiva iz svemira. Crveni križ i vodovodna služba u Pojasu Gaze pokušavaju zajedno popraviti postrojenje, no popravak otežavaju zastoji u dobivanju potrebnih izraelskih dopuštenja za uvoz cijevi i rezervnih dijelova.

Iako je ljudima u Gazi za nastavak kakvog-takvog „normalnog“ života najpotrebnija voda i struja, humanitarna kriza, koja je posljedica nedavnog rata i blokade, pogađa i gotovo sve druge vidove svakodnevnog života običnih stanovnika Gaze.

UN-ova agencija za palestinske izbjeglice (UNRWA) je krajem veljače procijenila da iznova treba sagraditi kuće za više od 2000 obitelji, te da hitno treba izvršiti popravke na kućama gotovo 11 000 obitelji. UNRWA je dodala da očekuje kako će ove brojke dodatno porasti.

Na sjeveru Pojasa Gaze u napadima je teško oštećeno i 6 javnih škola zbog čega se oko 5000 školske djece moralo preseliti u druge škole. U bolnicama u Pojasu Gaze nema rezervnih dijelova za medicinsku opremu poput aparata na neonatalnim odjelima, niti nekih lijekova. Od više od 300 pacijenata koji su željeli otputovati u inozemstvo radi liječenja, samo ih je polovica uspjela dobiti izraelsko dopuštenje da napuste Pojas Gaze.

Sve veći problem postaje pothranjenost koja najviše pogađa djecu i trudnice. UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova upozorava da 127 kamiona pomoći dnevno koje izraelske vlasti puštaju u Pojas Gaze nije dovoljno kako bi se zadovoljile potrebe tržišta. Prije blokade dnevno je u Pojas Gaze ulazilo 475 kamiona.

Nakon što je Izrael uništio različite sektore koji su stanovnicima osiguravali radna mjesta, u Pojasu Gaze također haraju siromaštvo i nezaposlenost. Procjenjuje se da je 700 poslovnih prostora privatnog sektora bilo u potpunosti uništeno bilo oštećeno. Šteta se procjenjuje na 140 milijuna američkih dolara. UN, FAO i palestinko ministarstvo poljoprivrede procjenjuju da šteta nanesena poljoprivrednoj infrastrukturi iznosi 180 milijuna američkih dolara. Procjenjuje se također da je ribarski sektor pretrpio izravne i neizravne gubitke u vrijednosti od 2,2 milijuna američkih dolara. MMF je pak izvijestio da su izraelska ograničenja na ulaz gotovinskog novca u Pojas Gaze utjecala na živote do pola milijuna stanovnika tog područja.


Vijesti/linkovi Palestina/Izrael:
Judge to decide Monday if Galloway can enter Canada
Gallowayu zabranjen ulaz u Kanadu, odluka suda očekuje se u ponedjeljak
Kanadske su vlasti odbile britanskom parlamentarcu Georgeu Gallowayu, koji je u veljači i ožujku u humanitarnom konvoju Viva Palestina s još stotinama drugih aktivista putovao iz Velike Britanije u Pojas Gaze, dopustiti da uđe u Kanadu, gdje je trebao održati nekoliko predavanja. Vlasti tvrde da Galloway ne može ući u Kanadu jer je Hamasovoj vladi u Gazi donirao 45 000 američkih dolara i pomogao u dopremanju humanitarne pomoći u Gazu. Kanadske vlasti Hamas smatraju terorističkom organizacijom. Galloway je prošli tjedan za medije izjavio da su kola hitne pomoći i lijekovi predani Hamasovoj vladi u Gazi jer su oni demokratski izabrana vlast u Pojasu Gaze. George Galloway se trentno nalazi u Sjedinjenim Državama i ukoliko mu ne bude dopušteno da uđe u Kanadu, govorit će putem video linka.

Bilin 2009 Four Years of Nonviolent Struggle


Ostali linkovi:
Grève active à la Sorbonne
Studenti, zaposlenici i predavači štrajkaju, blokiraju i okupiraju Sorbonnu i druga sveučilišta u Francuskoj zbog privatizacije i uništavanja obrazovanja.

Prosvjed protiv NATO-a u Zagrebu

Na Cvjetnom trgu
u subotu, 4. travnja u 13 sati

prosvjedujemo povodom obljetnice 60 godina od osnutka NATO- pakta – vojne alijanse zapadnog imperijalizma i hegemonije predvođenih SAD-om. Na ovaj način također želimo izraziti svoje ogorčenje i nezadovoljstvo uključivanjem Hrvatske u vojni savez, svrstavanjem Hrvatske u imperijalistički i militaristički savez, kao i zabrinutost nad samom anti-demokratskom procedurom priključivanja na koju nas je prisilila Vlada i parlamentarna većina, predvođena Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Cijeli poziv pročitajte na linku
Više informacija na grupi na Facebooku: NATO - 60 godina je DOSTA!

Peticija za zabranu industrijskog lova na tuljane u Kanadi

Kanadski senator Mac Harb je u senatu predložio zakon o zabrani lova na tuljane u Kanadi i pozvao građane da senatorima pošalju 250 000 poruka podrške tom zakonu i protiv lova na tuljane, po jednu za svakog tuljana koji će ove godine biti ubijen. Na linku možete potpisati peticiju organizacije za zaštitu životinja International Fund for Animal Welfare kojom podržavate donošenje ovog zakona. Pokretači peticije žele u slijedećih nekoliko tjedana prikupiti 250 000 potpisa ljudi koji podržavaju donošenje ovog zakona i okončanje lova na tuljane u Kanadi.


Dodatno:
Raz Bar-David Varon i Maya Yechieli Wind oslobođene vojne obveze
Two objectors exempted from military service
Raz Bar-David Varon i Maya Yechieli Wind, mlade Izraelke koje su zbog prigovora savjesti odbile sudjelovati u izraelskoj vojnoj okupaciji, prošli su tjedan oslobođene obveze služenja vojnog roka iz medicinskih razloga. Hvala svima koji su slali poruke za njih.

O gušenju slobode govora o Palestini/Izraelu u kanadskim medijima

Informacije sa site-a Seriously Free Speech: Canwest Media Bully koji je posvećen borbi protiv gušenja slobode govora od strane korporacije Canwest, koja kontrolira većinu kanadskih tiskanih medija. Korporacija Canwest se javno hvali da je najveći pristaša Izraela u Kanadi, a osim cenzure informacija o stvarnom stanju u Palestini/Izraelu, posegla je i za sudskim tužbama u pokušaju da ušutka svoje kritičare i sakrije palestinsku stranu priče od svojih čitatelja.

Canwest, najveći medijski konglomerat u Kanadi, koji se hvali da njegove publikacije tjedno čita 4,8 milijuna ljudi, podigao je tužbu protiv lokalnih aktivista u Vancouveru u Kanadi, jer su napravili i distribuirali parodiju na Canwestovu pristranost u korist Izraela.

Optuženi, Carel Moiseiwitsch i Gordon Murray, odlučili su nakon svog povratka s okupiranih palestinskih područja, gdje su u studenom 2006. pomagali palestinskim poljoprivrednicima u berbi maslina, napraviti parodiju kojom su željeli upozoriti na pristranost Canwestovih medija protiv Palestinaca. Naime, u Canwestovim se tiskovinama nije moglo pročitati ništa od zločina i kršenja ljudskih prava koje je to dvoje aktivista tijekom svog boravka u Palestini vidjelo vlastitim očima.

Canwest je u vlasništvu obitelji Asper iz Winnipega. Osnivač kompanije Israel (Izzy) Asper umro je prije nekoliko godina i tvrtka je sada u rukama njegovog sina Leonarda. I Izzy i Leonard su strastveni cionisti i pobrinuli su se da njihovi mediji zastupaju njihova stajališta. Izzy Asper je u kolovozu 2003. za Jerusalem Post izjavio da su vrlo ponosni što sve njihove novine imaju snažan pro-izraelski stav, te se pohvalio da najveću podršku Izraelu u Kanadi pruža Canwest.

U lipnju 2007. Palestine Media Collective (Carel i Gordon) je tiskao i distribuirao 12 000 primjeraka parodije na novine Vancouver Sun koja je sadržavala satiru Canwestove pristranosti protiv Palestinaca u člancima poput onog naslova „Studija pokazala da je istina pristrana protiv Izraela“ koji je napisao Cyn Sorsheep (cenzura). 6 mjeseci kasnije Canwest Mediaworks Publications Inc. je podigao tužbu protiv osoba koje su se „urotile“ kako bi napravile i distribuirale parodiju. Canwest aktiviste tuži jer su koristili zaštitni znak kompanije istovremeno ih optužujući za pro-palestinsku, anti-izraelsku pristranost, te traži da im se zabrani objavljivanje „uvredljivih neistina putem novina i drugih publikacija, na internetu i drugdje“.

Carel Moiseiwitsch je aktivistica i vizualna umjetnica iz Vancouvera koja izlaže svoje radove u inozemstvu. Predavala je na Institutu za umjetnost i dizajn Emily Carr i radila kao ilustrator za Vancouver sun i Province preko 10 godina. Gordon Murray je aktivist i informatički tehničar koji se godinama bavi alternativnim medijima. Oboje već 20 godina aktivno podržavaju prava autohtonog stanovništva u Kanadi, Palestini, Meksiku, Južnoj Africi, Zapadnoj Sahari i u drugim dijelovima svijeta.

Mordecai Briemberg, dugogodišnji mirovni i aktivist za socijalnu pravdu, aktivan u borbi protiv rasizma u Kanadi, te protiv aparthejda u Južnoj Africi i rasističke državne politike i postupaka Izraela prema Palestincima, također je bio optužen, zbog distribucije parodije, ali je zbog pritiska javnosti tužba protiv njega povučena. Mordecai ima izuzetno bogato aktivističko iskustvo i predstavlja istaknut i učinkovit glas u javnoj raspravi o tome kako postići mir i pravdu za Palestince i Židove u Palestini/Izraelu.

Više informacija na engleskom i francuskom, te snimke i poruke aktivista, možete pronaći na linku.

Isprika

... za post o diskusiji o ljudskim pravima u Gazi na kojoj nisam bila prisutna:

Odlučila sam obrisati post o diskusiji o ljudskim pravima u Gazi, jer nisam bila tamo i ne znam što je točno rečeno. Post je bio temeljen na subjektivnom dojmu jednog posjetitelja (i nekim mojim osobnim razmišljanjima), drugi su imali drugačije dojmove.

Čula sam jedan dio diskusije s kojim sam zadovoljna. Samo pozivanje i sudjelovanje Eyala Sivana je već pozitivno i za svaku pohvalu, posebno obzirom da kod nas anticionistički Izraelci i Palestinci gotovo uopće ne mogu izraziti svoja stajališta.

Ispričavam se svima na brzopletom i nepromišljenom postu. Ako i kad uspijem poslušati još materijala moći ću možda nešto više reći.

Update o Tristanu Andersonu

March 23: “Fire also upon rescue”…
Anarhisti protiv zida objavili su 22. ožujka obavijest da se stanje Tristana Andersona, američkog mirovnog aktivista kojeg su izraelske snage teško ranile u selu Ni'lin na Zapadnoj obali pogodivši ga patronom suzavca izravno u glavu, tijekom vikenda pogoršalo i da je podvrgnut još dvjema operacijama. Tristan se ponovo bori za život i stanje mu je kritično i nestabilno.
Prema izvještaju udruge Izraelski liječnici za ljudska prava, tijekom izraelske agresije na Pojas Gaze izraelske su snage napale 34 zdravstvene ustanove i onemogućavale palestinskim ekipama hitne pomoći da dođu do ranjenih... (više na engleskom na linku)

Parents of American Activist Tristan Anderson, Who was Critically Injured by Israeli Military: “We Want Justice for Our Son”
Stanje Tristana Andersona, američkog mirovnog aktivista kojeg je izraelska pogranična policija 13. ožujka 2009. teško ranila nakon nenasilnog prosvjeda u selu Ni'lin na Zapadnoj obali, pogoršalo se tijekom proteklog vikenda. 23. ožujka Tristanovi su roditelji održali konferenciju za tisak u Jeruzalemu i zatražili pravdu za svog sina. Pozvali su izraelsku vladu da javno preuzme punu odgovornost za napad na njihovog sina. Do tog dana, 23. ožujka, Tristanovu obitelj nije kontaktirao niti jedan predstavnik izraelske vlade ni vojske.
Odvjetnik obitelji Anderson, Michael Sfard, zatražio je od izraelske pogranične policije da odmah pokrene temeljitu i neovisnu istragu pucanja na Tristana. Sfard je na konferenciji rekao da od svih istraga koje su pokrenute unutar izraelskog vojnog sustava od 2000. godine do danas, 90-92% njih nije polučilo nikakve rezultate Od 2000. godine podignuto je svega 110-120 prijava protiv izraelskih vojnika zbog ranjavanja i ubijanja, a samo je 4 njih rezultiralo podizanjem optužnica. I sve to unatoč činjenici da je tijekom tog razdoblja izraelska vojska ubila i ranila na tisuće Palestinaca čije obitelji još uvijek čekaju na pravdu. Samo je jedna optužnica podignuta za ubojstvo, u slučaju Toma Hurndalla, britanskog aktivista kojeg je izraelski vojnik 2003. pogodio u glavu.

Parents of critically injured US peace activist demand justice from Israel
Tristan Anderson je do 23. ožujka (datum kad je napisan članak) bio podvrgnut trima operacijama i nalazio se u umjetno izazvanoj komi. Nije poznato u kakvom će stanju Tristan biti kada i ako se oporavi.
Tristan Anderson je sudjelovao u mirovnim prosvjedima i u drugim dijelovima svijeta, uključujući Irak 2003, te El Salvador i Guatemalu. 2000. godine Tristan je sudjelovao na prosvjedima protiv Svjetske banke i MMF-a u Pragu. U Palestini/Izraelu je, sa svojom djevojkom koja je Židovka, namjeravao provesti 3 mjeseca.
Izraelski mirovni aktivist Jonathan Pollack, koji je bio prisutan kad je Tristan pogođen, izjavio je da je Tristan pogođen oko 16:30 sati u samom selu, najmanje 1 km od izraelskog Zida, kada su se prosvjednici već počeli razilaziti. U trenutku kad je pogođen, na tom se mjestu nalazilo svega 4 ili 5 prosvjednika i prosvjed je već završio. Iako je, kao što je to često slučaj, nekolicina tijekom prosvjeda bacala kamenje, Tristan ni tada niti ikada prije nije bacao kamenje na izraelske snage, niti je sudjelovao u bilo kakvom nasilju. Pollack je dodao da je izraelska pogranična policija tog jutra ušla u selo Ni'lin, te da Tristan satima prije nego je ranjen, nije bio u blizini Zida.
Ugledni izraelski odvjetnik i aktivist za ljudska prava Michael Sfard, koji zastupa obitelj Anderson, tvrdi da, prema dokazima kojima raspolaže, Tristan u trenutku kad je ranjen ni pograničnoj policiji ni Zidu nije predstavljao nikakvu prijetnju. Sfard je dodao da se incident dogodio u selu Ni'lin, kad su se prosvjednici već vratili s mirnog prosvjeda u selo. Sfard tvrdi da i vojnik koji je ispalio patronu suzavca i njegov nadređeni koji je to naredio moraju snositi punu kaznenu odgovornost.
Izraelska je vojska pak izjavila da je prosvjed bio „nasilni nered“ tvrdeći da je „oko 400 izgrednika velikim brojem kamenja zasulo sigurnosne snage“, te da je „svrha“ ilegalnog izraelskog aparthejdskog Zida izgrađenog na okupiranoj palestinskoj zemlji „zaštita izraelskih civila“ i da „svaki Izraelac, Palestinac i strani državljanin koji protuzakonito sudjeluje u nasilnim prosvjedima na sebe preuzima rizik da će tijekom razbijanja takvih nereda biti u osobnoj opasnosti“.


Konferenciju za novinare na kojoj govore Pollack, Andersonovi i Sfard možete poslušati i downloadati ovdje.


Dodatno – 1 link o Gazi:
Amira Hass: IDF soldiers ordered to shoot at Gaza rescuers, note says
Izraelski vojnici za sobom u Gazi ostavili papir s instrukcijama koje upućuju na to da im je bilo naređeno da pucaju po ekipama hitne pomoći dok pokušavaju spasiti ranjene i evakuirati žrtve.
The reservist officer told Haaretz that "according to the details mentioned in the paper it appears the author was a low-ranking officer who dealt with the affairs of about 30 soldiers - like organizing their platoon equipment and oiling their weapons." He says the author might have taken part in an earlier briefing by more senior officers and took notes for his political and military briefing. That is where he received his instructions on the rules of engagement. "The rules of engagement are not something the platoon or company commander makes up," the reservist officer said. According to the graffiti left in the Dardone homes, and based on what is known about the IDF's deployment in the Strip, the unit involved was part of the Golani Brigade.

Eyal Sivan na Festivalu filma o ljudskim pravima u Zagrebu

Jedna najava (sa zakašnjenjem, ali bolje ikad nego nikad):

ČETVRTAK 26. 03. (dakle danas) u 18:00 sati

Ljudska prava u Gazi - pozicija žrtve kao opravdanje za zločin/e

Gostuje Eyal Sivan, izraelski anticionistički redatelj i Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (koji će pretpostavljam (na temelju reakcije na Vedranu Rudan) zastupati cionističku stranu (?) iako se navodno bavi ljudskim pravima s kojima je cionizam poprilično nespojiv).

Toplo preporučam svima koji mogu da dođu, zbog Sivana (a uostalom možda sam i u krivu sa svojim pretpostavkama i spekulacijama u vezi Puhovskog).

Ova je najava postavljena prilično nejasno i bojim se da će se pokušati razgovarati o „sprječavanju zločina“ pri čemu će se tvrditi da se izraelska vojska bori protiv terorizma i za ljudska prava svojih građana, a što nije istina (znamo da je rat unaprijed pripreman, kako je tempiran i da se prekid ispaljivanja raketa mogao postići dogovorom, samo da je Izrael zainteresiran za prekid vatre i primirje s Gazom i Zapadnom obalom; znamo da cionisti ne žele mir, nego što veći teritorij sa što manje Palestinaca i da svoj cilj provode u realnost). Izrael je u Gazi izvršio agresiju, a ne običnu ili „obrambenu“ vojnu intervenciju ili operaciju i počinio brojne ratne zločine.

Problem u Palestini/Izraelu je politički cionizam i zločini protiv čovječnosti koji su njegov sastavni dio. Problem je kolonizacija, otimačina zemlje i imovine i etničko čišćenje, te rasizam i aparthejd. Najveći problem u Palestini/Izraelu je diplomatska, financijska, politička, vojna itd. pomoć i podrška koje zapad pruža političkom cionizmu u Izraelu i njegovim zločinima protiv Palestinaca, umjesto da se sredstva i pritisak ulažu u sekularnu demokratsku državu u kojoj svi imaju zajamčena i doista zaštićena, ali jednaka prava.

Također, nitko razuman i nepristran ni ne misli da izraelska vojska ima legitimaciju za zločine na temelju genocida počinjenog nad Židovima u 2. svjetskom ratu. Izraelska je država nastala zbog genocida u 2. svjetskom ratu (u Palestini zbog cionističkih fanatika) u UN-u gdje je za židovsku državu određeno 55% Palestine (cionisti su okupirali i etnički očistili veći dio teritorija), ali nitko, osim cionista, ne opravdava etničko čišćenje Palestinaca i ostale zločine Holokaustom. To rade manipulatori javnim mnijenjem: cionisti i pro-cionistički kupljeni političari i punditi.

Istina je međutim da je Holokaust obilježio Židove i da postoje posljedice i traume na kojima treba raditi i koje treba ukloniti i riješiti. Cionisti, btw, rade upravo suprotno, manipuliraju žrtvama Holokausta i ostalim Židovima, potiču histeriju, uzgajaju militariziranu kulturu nasilja i zlorabe te traume za svoj cilj velikog etnički očišćenog i rasističkog Izraela u Palestini.

Kad netko želi nastupati s pozicije ljudskih prava, onda kao prvo treba individualzirati zločin, počinitelja i žrtvu, jer su ljudska prava individualna. Pa prema tome se ne može sve Židove gledati kao žrtve, kao što se ni sve Nijemce ne može gledati kao zločince. Zar netko stvarno misli da 60 godina kasnije „žrtve“ ubijaju djecu u Gazi bijelim fosforom? Pa oni nisu žrtve, to su zločinci. Znamo tko su imenom i prezimenom, izraelski političari i vojni zapovjednici. Neki od njih nemaju nikakve veze s Holokaustom. Ubili su u samo 3 tjedna 1300 ljudi, ranili 5000. Većina ubijenih i ranjenih su civili. Dogodili su se brojni ratni zločini, zločini protiv čovječnosti poput namjernog ubijanja civila i kolektivnog kažnjavanja civila se nastavljaju. Izraelski vojnici u medijima priznaju da im je tijekom agresije na Gazu bilo naređeno da pucaju po civilima i ekipama hitne pomoći. Nastavlja se aparthejd i etničko čišćenje u Jeruzalemu, Izraelu i na Zapadnoj obali. Zločinci nikad nisu privedeni pravdi. Sve uz podršku naših i zapadnih političara, medija i ostalih moćnika.

Dolazak Eyala Sivana u Zagreb svakako je značajan događaj i ne bi ga trebalo propustiti. Na festivalu će biti prikazano nekoliko njegovih filmova. Preporučam onima koji mogu da ih pogledaju. Šteta što nije pozvan i neki palestinski redatelj, ali mislim da je Eyal Sivan kao glavni gost festivala zapravo odličan izbor.


Neki filmovi se još uvijek mogu pogledati i u Rijeci:
U Art-kinu Croatia, u suradnji s udrugom Filmaktiv, se prikazuju sljedeći filmovi:
Eyal Sivan, Specijalist [27.03. petak 17:00h]
Grupa autora, Priče o ljudskim pravima [27.03. petak 21:00h]
Eyal Sivan, Građani K [28.03. subota 19:00h]

Nekoliko linkova o aparthejdu

Mazin Qumsiyeh: Geneva understandings promote a failing apartheid solution
Palestinian leader Yasser Arafat recognized Israel on 78% of the land of Palestine in hopes of being allowed an independent state on the remaining 22%. Many "deals" since then failed because, as Amnesty International puts it, they fail to recognize the importance of human rights. The media is now trumpeting the latest in this line of agreements: the Geneva understandings. Guided by an imbalance of power, Palestinians would be asked to abrogate the right of return to their homes and lands and to recognize Israel not as a state of its citizens but as a state "for the Jewish people."

In short, this blatantly violates international law and the Universal Declaration of Human Rights. What it means is that the victims of Israeli colonialism are expected to certify that it is OK for Israel to remain the only country in the world that identifies its lands as belonging not to its citizens but to "Jewish people everywhere." This means that the Palestinians accept that Israel caused the largest remaining refugee problem in the world and can break international law and basic human rights and refuse to allow them to return to their farms, businesses, homes and lands. The Palestinians must recognize that Israel can remain the only country in the world that gives members of a particular religion, including converts, automatic rights (citizenship, land, homes, subsidies) that supercede and mostly replace those of "citizens" and native people who belong to other religions. Israel grants automatic citizenship to any individual who has one Jewish grandparent while denying citizenship to native Christians and Muslims simply for being of the wrong religion.

Israel is the only country in the world whose legitimacy does not flow from rights of self-determination of natives but Zionist claims of biblical authority. Of course there was a UN general assembly resolution in 1947 which called for partition of a native land to give 55% to Jews who at the time represented 30% of the population and most of them new settlers/colonists and owned 7% of the land. Native Jews actually were not Zionists for the most part and rejected such partition. The resolution was unfair and could not be accepted any more than Algerians were willing to split their country with French colonists. It was accomplished by much arm-twisting by the US and USSR. Yet the resolution rejected any population transfer and included internationalizing Jerusalem, an economic union and free movement of people. All these provisions where unacceptable to the Zionist movement and are denied in the Geneva accords.
...
Israel has violated over 70 UN Security Council resolutions and was protected from 35 others by US veto. Yet Israel receives billions of dollars in tax-funded aid in direct violation of US law. Speaking of "eventually" having a Palestinian demilitarized mini-state is analogous to South Africa speaking about having mini-states for blacks (what became known as bantustans or large ghettos). The only difference is that South Africa never insisted that the appointed quisling rulers of those bantustans recognize South Africa as a state "for the white people." Yet, unless annihilated (a difficult task in the 21st century), no native people has ever succumbed to oppressors, however powerful.
(napisano u prosincu 2003.)


Ronnie Kasrils: Who Said Nearly 50 Years Ago that Israel was an Apartheid State?
It needs to be frankly raised that if the crimes of the Holocaust are at the top end of the scale of human barbarity in modern times, where do we place the human cost of what has so recently occurred in Gaza and against the Palestinians since 1948 in the ‘Nakba’ (catastrophe) they have endured?
How do we evaluate the inhumanity of dropping bombs and blazing white phosphorous on civilian populations, burning people alive, gassing them in a Gaza ghetto under relentless siege with no place to run or hide. For 22 days relentless bombardment whole families vaporized before the horrified eyes of a surviving parent or child.
...
But unquestioningly, what helped tip the balance, in Vietnam and South Africa, was the force and power of international solidarity action. It took some 30 years but the worldwide Anti-Apartheid Movements campaigns - launched in London in 1959 - for Boycott, Divestment and Sanctions - not only provided international activists with a practical role, but became an incalculable factor in (a) isolating and weakening the apartheid regime (b) inspiring the struggling people (c) undermining the resolve of those states that supported and benefited from relations with apartheid South Africa, (d) generated a change of attitude amongst the South African white public generally, and political, business, professional, academic, religious and sporting associations in particular. Boycott made them feel the pinch in their pocket and their polecat status everywhere - whether on the sporting fields, at academic or business conventions, in the world of theatre and the arts they were totally shunned like biblical lepers. There was literally no place to hide from universal condemnation backed by decisive and relentless action which in time became more and more creative.

To conclude: we must spare no effort in building a world-wide solidarity movement to emulate the success of the Anti-Apartheid Movement which played such a crucial role in toppling the apartheid regime in South Africa. Nelson Mandela stated after South Africa attained democratic rule that “we South Africans cannot feel free until the Palestinians are free.” A slogan of South Africa’s liberation struggle and our trade union movement is “An injury to one is an injury to all!“ That goes for the whole of humanity. Every act of solidarity demonstrates to the Palestinians and those courageous Jews who stand by them in Israel - that they are not alone.

Israel has lost in Gaza. Whilst many Palestinians have lost their lives the Palestinians have not been conquered or cowed. Repression generates resistance and that will grow. Israeli aggression stands exposed. A turning point has been reached in humanity‘s perception of this issue. The time is ripe for us to drive home the advantage. When 150,000 Palestinians within Israel itself demonstrated against the carnage in Gaza; when Jewish women staged a sit-in in at the Israeli Consulate in Toronto; when Norwegian tram drivers stopped their transport in sympathy; when municipalities and colleges decide to divest like Hampshire college in the USA (the first that took this step against apartheid South Africa), when Durban dockworkers refused to unload a ship with Israeli cargo; joining with the countless thousands around the world, from Australia to Britain to Belgium to Canada to Cairo, Jordan, Indonesia and the USA we know the times are changing and Zionist hegemony is fast losing control. BDS represents three words that will help bring about the defeat of Zionist Israel and victory for Palestine. Like South Africa this can mean, must mean: freedom, peace, security, equality and justice for all - Muslim, Christian and Jew. That is well worth struggling for!


From Mazin Qumsiyeh's blog on apartheid life in Palestine: Wednesday 18 March 2009
I woke up today and had a great and refreshing cup of Arabic coffee and think to myself: life is still good. I checked emails; hundreds with news and views and actions and from students and from scientific colleagues and on and on. But I lingered on one email from a British volunteer who was attacked in a peaceful demonstration in Palestine and was beaten, detained, jailed and then deported by the Israeli colonial state. Excerpt:
so im back in my home town, … it was a bit unexpected being whisked away from all that i was absorbed in, stuck in jail for 4 days and then stuck on a plane back to the uk, but im getting back into the swing of things…..the palestinians know how to live and love. the folk here have been bombarded with wealth for so long that they fail to see any other plausible way of living and so take their luxury life style with a pinch of salt…give me palestine any day….sadly i've got a ten year ban on coming back so i cant even get into the west bank. i am gutted, but i will return one day.….everyday i get anxious feelings about the work i personally left uncompleted and the people i left disappointed….all the people i never got the chance to say a proper goodbye to. i never thought it would come to deportation. after my second court appearance it seemed that all would be fine if i could get a new visa, just an application for a new visa by the time of my next bail date at kiriyat arba police station in hebron. however, first the israel ministry of the interior in jerusalem told me that as i was living in bethlehem i must get a visa from the palestinian authority. so i got an application in process in bethlehem only to be told by the israeli police that this wasn’t good enough and that the matter would be transferred to israeli immigration. so they arrested and took 4 days to deport me during which time i was moved around various jails ending up in ramle amongst african refugees. this really was an eye opener. refugees held in prison, some for 3 years without any notification as to how long they might spend there. none of them had money for lawyers and none of them had a country to return to. israel was threatening most of them with deportation even though they were pleading political assylum. i was told by a few that if they returned they would likely be killed.. the lawyer that saw me told me that if i didnt hire her services i was looking at spending 3 months in jail. i knew she was lying just to make me panic and get my money. i had already been told that the british consulate would get me out in at most a week. so, you can imagine how much money she must have swindled out of these captive refugees, those with any money that is. i would love to hear from you all. take care for now, much love…”

I drove to Bethlehem University where I met a Dean in the Parking lot who was angry that the Israelis at the checkpoint delayed him for one hour demanding he dismantle the spare tire on his car (he has a Jerusalem ID and thus a yellow license plate so could drive his car unlike me with a West Bank white/green license plate). He asked them to do it themselves and search whatever they want but it is not his job to take things apart for them! Acts of civil resistance like this are done by the millions everyday in Palestine.

In a Palestinian newspaper I read that the Israeli supreme court (after delays of five years) refused a petition that requests it to issue a ruling that Muslim Holy Sites should be treated by the Israeli government just like Jewish Holy Sites (in terms of maintenance, protection etc). The court claimed in this racist ruling that it was due to difficulty for the Jewish state to determine Muslim Holy Sites (obviously there is no “difficulty” about deciding Jewish holy sites). Hundreds of mosques have already been demolished in the past 60 years and others turned into things like nightclubs and art galleries. The remaining Muslim ancient sites are pillaged, buried, ignored, etc. while Israel spends millions to maintain and build (and in some cases even fabricate) Jewish Holy Sites.

In the web version of the Israeli newspaper Haaretz, I read that Israeli leaders blamed Hamas for failure of prisoner swap and have then taken more political prisoners to pressure Hamas. A reader response caught my eyes: “This is insane what Zionists keep indulging in, an exercise of unabashed narcissism. It’s nothing more than a self-righteous sanctimonious orgy of self-gratification and self-glorification. What are they drinking in Zion to be so out there in the stratosphere? Israel murdered over 1,300 people just a month or so ago, injured over 5,000 - majority civilians and kids, and bombed 100% civilian infrastructure (since no military infrastructure exists) and Zionists got the chutzpah to talk about ‘blood on their hands’? ARE YOU KIDDING ME? To top all of that, Israel has locked up and rounded up thousands (over 11,000 to be exact) of Palestinians who today rot in prisons somewhere in the desert and their only crime was to be born NOT JEWISH. Only in Israel, POW exchanges are performed by bleeding heart puritans. Give me a break, just because a slaughterhouse is kosher doesn’t mean it’s any less bloody than non-kosher slaughterhouses. Israel has more war criminals/terrorists than Las Vegas has gamblers. It’s time for the holier than thou act to end”. Part of me wants to think the worst is yet to come here with an extreme right government in Israel. The other part of me sees the growing chorus of Jews and non-Jews engaged in telling the reality and challenging the stereotypes and racism.

In the same newspaper website edition, we learn that “During Operation Cast Lead (Gaza Invasion earlier this year), Israeli forces killed Palestinian civilians under permissive rules of engagement and intentionally destroyed their property, say soldiers who fought in the offensive….The speakers included combat pilots and infantry soldiers. Their testimony runs counter to the Israel Defense Forces' claims that Israeli troops observed a high level of moral behavior during the operation.”



Dodatno i nevezano uz Palestinu/Izrael:
US Torture: Voices from the Black Sites
For from the moment of his dramatic capture, on March 28, 2002, the man known as Abu Zubaydah slipped from one clandestine world, that of al-Qaeda officials gone to ground in the days after September 11, into another, a "hidden global internment network" intended for secret detention and interrogation and set up by the Central Intelligence Agency under authority granted directly by President George W. Bush in a "memorandum of understanding" signed on September 17, 2001. This secret system included prisons on military bases around the world, from Thailand and Afghanistan to Morocco, Poland, and Romania—"at various times," reportedly, "sites in eight countries"—into which, at one time or another, more than one hundred prisoners...disappeared. The secret internment network of "black sites" had its own air force and its own distinctive "transfer procedures," which were, according to the writers of the International Committee of the Red Cross (ICRC) report, "fairly standardised in most cases"
...
Many officials of human rights organizations, who have fought long and valiantly to bring attention and law to bear on these issues, strongly reject any proposal that includes widespread grants of immunity. They urge investigations and prosecutions of Bush administration officials. The choices are complicated and painful. From what we know, officials acted with the legal sanction of the US government and under orders from the highest political authority, the elected president of the United States. Political decisions, made by elected officials, led to these crimes. But political opinion, within the government and increasingly, as time passed, without, to some extent allowed those crimes to persist. If there is a need for prosecution there is also a vital need for education. Only a credible investigation into what was done and what information was gained can begin to alter the political calculus around torture by replacing the public's attachment to the ticking bomb with an understanding of what torture is and what is gained, and lost, when the United States reverts to it.

Ni'lin – borba za egzistenciju

Prvi dio ovog posta čini prijevod engleskog teksta Ni'lin - a Struggle for Existence koji ukratko prezentira informacije o situaciji u selu Ni'lin i problemima s kojima se suočavaju okupirani mještani tog sela. U Ni'linu se učestalo održavaju prosvjedi i direktne akcije mještana i palestinskih, međunarodnih i izraelskih aktivista protiv izgradnje zida i konfiskacije zemlje. U napadima na nenaoružane mještane i mirovne aktiviste okupacijska je vojska do sada ubila najmanje 4 nenaoružana Palestinca, uključujući 2 maloljetnika, a ranila mnoge, uključujući međunarodne mirovne aktiviste. Vojska protiv nenaoružanih i nenasilnih prosvjednika koji vojnicima ne predstavljaju ozbiljnu ili čak nikakvu prijetnju između ostalog koristi i bojevo streljivo.

Borba u Ni'linu
Selo Ni'lin postalo je poprište aktivne borbe protiv posljednje okupacijske otimačine zemlje. Učestali prosvjedi i sukobi između mještana i okupacijskih vojnika odigravaju se na mjestu gdje buldožeri uništavaju ni'linsku zemlju kako bi na njoj sagradili posljednji dio izraelskog Zida.
Lokalni Narodni odbor za otpor Zidu aparthejda mobilizirao je mještane susjednih sela i međunarodne aktiviste i organizirao nekoliko akcija protiv izgradnje Zida koja je u tijeku. Tjedni prosvjedi koji se održavaju petkom i druge akcije koje se izvode u toku tjedna usporile su izgradnju Zida i privukle znatnu pozornost javnosti na borbu koju vodi ovo selo. Akcije protiv izgradnje Zida izraelske su vlasti dočekale silom. Okupacijske su snage ranile i uhitile mnoge. Buldožeri su iščupali brojna maslinova stabla, a mnoga su stradala i u požarima koje uzrokuje ispaljivanje suzavca.
Okrutne mjere okupacijskih vlasti nisu uspjele slomiti odlučnost Ni'lina, a lokalna solidarnost između Ni'lina i okolnih sela sve više jača.

Uvod
Selo Ni'lin nalazi se na Zapadnoj obali, 25 km zapadno od grada Ramalle. Okružuje ga sedam drugih sela: Al Midia, Qibya, Shoqba, Shebteen Budrus, Deir Kades i Kharbatha Bani Hareth. Ni'lin je kroz povijest služio kao središte obrazovanja, zdravstva, gospodarstva i pružanja javnih usluga za okolna sela. Srednja škola u Ni'linu najbolja je škola na tom području i pohađaju je učenici iz nekoliko drugih sela. U Ni'linu također postoji mala bolnica, te nekoliko tvornica koje proizvode bezalkoholna pića i gumu.

Kontinuirana otimačina zemlje
Do 1948. godine mještani sela Ni'lin imali su 58 000 dunuma (580 hektara: 1 dunum=0,01 hektar) zemlje koja se prostirala sve do gradova Ramle i Lod, koji se danas nalaze unutar Zelene linije, odnosno u Izraelu. Poslije Nakbe 1948, 40 000 dunuma te zemlje pripojeno je novostvorenoj izraelskoj državi.
Nakon okupacije Zapadne obale 1967. godine, na zemlji koja pripada selu Ni'lin sagrađena su kolonistička naselja Kiryat Sefer, Mattityahu i Makabbem. Sagrađene su i nove ceste za kolonistička naselja Nili i Na'le koja se stalno šire. Ta su naselja i s njima povezana aparthejdska infrastruktura oteli dodatnih 8000 dunuma zemlje selu Ni'lin. Štoviše, na tom je području postavljena okupacijska vojna baza i nekoliko vojnih kontrolnih točaka.
Zbog ovih je konfiskacija selu Ni'lin ostalo tek 10 000 od njegovih prvotnih 58 000 dunuma zemlje. Izgradnja Zida aparthejda na zapadnoj strani sela i vojne baze na južnoj strani Ni'linu će oteti dodatnih 2500 dunuma zemlje.
Zatvaranjem glavnog ulaza u selo, kako bi se on zamijenio tunelom koji prolazi ispod odvojene ceste koju smiju koristiti samo izraelski kolonisti, od sela Ni'lin bit će konfiscirano još dodatnih 200 dunuma zemlje. Zahvaljujući ovom potezu Ni'lin će biti pretvoren u zatvor, a okupacijske će snage tunel koji vodi do sela moći otvarati i zatvarati ovisno o svom raspoloženju.
Zahvaljujući svemu ovome, selu će u konačnici ostati samo 2300 dunuma zemlje, uključujući zemlju na kojoj su sagrađene kuće. Zemlja koju izraelske vlasti namjeravaju konfiscirati uključuje najplodnija poljoprivredna zemljišta i stotine maslinovih stabala.

Pokušaji polaganog raseljavanja stanovništva
1948. u selu Ni'lin živjelo je 2500 stanovnika. Danas, 60 godina kasnije, u Ni'linu živi oko 5000 ljudi. Prema normalnoj stopi prirasta stanovništva ta bi brojka trebala biti 5 puta veća. No stalne konfiskacije zemlje, siromaštvo i nezaposlenost kao njihove posljedice, te ograničenja kretanja doveli su do stalnog i prisilnog raseljavanja stanovništva. Mnogi nisu imali drugog izbora nego da napuste selo u potrazi za poslom.

Uništavanje i kolonizacija arheološke baštine
U Ni'linu se nalazi nekoliko arheoloških nalazišta iz kanaanskog doba, uključujući nalazište al-Natof koje je staro nekoliko tisuća godina, nalazište Zebda, špilje Shoqba, te dvorce i građevine koji su pet puta stariji od izraelske okupacije. Ovi su lokaliteti globalna kulturna baština, a Izrael ih svakodnevno uništava izgradnjom Zida ili ih nastoji staviti pod svoju kontrolu.

Tunel koji će zarobiti Ni'lin
Izraelska je vojska mještane sela obavijestila da na zapadnom ulazu u Ni'lin namjerava izgraditi novi tunel. U tu će svrhu vojska konfiscirati oko 150 dunuma zemlje koja pripada selu. Sadašnji ulaz će se zatvoriti, a umjesto njega mještani će koristiti tunel koji će biti sagrađen ispod Ceste 446.
Prvi cilj koji izraelske vlasti izgradnjom ovog tunela nastoje postići je kontrola nad životom 5000 stanovnika Ni'lina i odsijecanje njihovih veza s okolnim selima i Ramallom. Tunel će biti izgrađen na najplodnijoj zemlji sela i zbog njegove izgradnje stotine maslinovih stabala, koje su lokalnim mještanima izvor preživljavanja, bit će uništene.
Tunel će selo podijeliti na dva dijela: gornji i donji Ni'lin. Na jednoj strani 1000 stanovnika koji žive u gornjem Ni'linu bit će izolirani i neće moći ući u donji Ni'lin. Bit će odsječeni od zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga, od svojih prijatelja, poznanika i rodbine. Njihovo će kretanje ovisiti o raspoloženju izraelskih vojnika koji će otvarati vrata prema gornjem Ni'linu svaki dan na 45 minuta, kao što je to već slučaj u Jayyousu i drugim selima na Zapadnoj obali.
Drugi cilj izgradnje tunela je uništavanje gospodarstva u Ni'linu, a treći izolacija poljoprivrednika od njihovog poljoprivrednog zemljišta.

Krađa vodenih resursa
Privatna izraelska vodovodna tvrtka „Mekorot“, koja od 1967. godine uz ovlaštenje izraelske vojske kontrolira vodene resurse u zapadnom dijelu šireg područja Ramalle, zapravo krade vodu Palestincima i potom im je ponovo prodaje po neopravdano visokim cijenama. Ni'lin i okolna sela dodatno se snabdijevaju vodom iz bunara i izvora koji se nalaze su selu Shebteen. Međutim, izraelska vojska kontrolira čak i količinu vode koju mještani mogu izvući iz ovih izvora. Za to vrijeme, izraelskim kolonistima koji žive u okolnim kolonističkim naseljima na raspolaganju je četiri puta više vode nego Palestincima, a plaćaju je pet puta jeftinije od Palestinaca, koji su vlasnici tih vodenih resursa. U palestinskim selima često ljeti nastupaju ozbiljne nestašice vode jer Izrael prekida snabdijevanje tih sela vodom, čime mještane prisiljava da kupuju spremnike vode po visokim cijenama.

Aparthejdske ceste
Izraelska je vojska tijekom godina stotine dunuma ni'linske zemlje klasificirala kao „Zonu C“, čime je na toj zemlji omogućena izgradnja Obilaznice 446. Službeni izgovor kojim se nastoji opravdati ovu konfiskaciju i izgradnju je da će te ceste povezivati Ni'lin s okolnim selima. Međutim, od 2003. Palestincima je zabranjeno da te ceste koriste. Umjesto toga, Obilaznica 446 međusobno povezuje tri kolonistička naselja na tom području. Izrael sada planira izgraditi još jednu odvojenu cestu samo za koloniste na sjevernoj strani sela i njome povezati ta kolonistička naselja s Tel Avivom, što će značiti da će sela Ni'lin, Qebya i Budrus izgubiti još zemlje. Izgradnjom ove nove ceste okupacijske će vlasti također izolirati sela na tom području jedna od drugih; ovaj novi izraelski plan će 9 zapadnih sela izolirati u tri geta i zatvora.

Kolonistička naselja
Nakon izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967. godine uzastopne okupacijske vlade vodile su politiku konfisciranja zemlje za izgradnju kolonističkih naselja, aparthejdskih cesta i vojnih baza.
Selo Ni'lin doživjelo je konfiskaciju svoje zemlje za izgradnju 5 izraelskih kolonističkih naselja koja su se proširila na 1963 dunuma, 13,3% preostale zemlje u Ni'linu. U tim naseljima živi više od 40 000 izraelskih kolonista.
Selo također pati zbog istjecanja otpadnih voda iz izraelskih kolonističkih naselja poput Hashmona'ima i naselja koja se nalaze unutar Zelene linije na ni'linsku zemlju. Otpadne vode presijecaju rijeku Ad Doyeh koja odvaja selo Ni'lin od sela Al Midya (južno od Ni'lina).

Rušenje kuća
Od 1967. okupacijska vojska svaki dan čini zločine i krši ljudska prava Palestinaca: ubija, ranjava i uhićuje Palestince, otima zemlju itd. Ova kršenja uključuju i rušenje kuća pod izgovorom da vlasnici nemaju potrebne građevinske dozvole, unatoč činjenici da su te kuće sagrađene na Zapadnoj obali.
U proteklih nekoliko godina okupacijske snage uništile su pet kuća u okolnim selima. Vojska je nedavno 20 obitelji u selu Almed obavijestila da će im kuće biti srušene jer su sagrađene bez dozvola, ponovo unatoč činjenici da su sagrađene na zemlji koja je u vlasništvu tih obitelji.

Gušenje ekonomije
Stopa nezaposlenosti naglo je porasla u proteklih nekoliko godina, što je izravna posljedica konfiskacije zemlje, blokiranja kretanja i opsade. Sada je više od 80% mještana ovisno o plaći koju zarade u izraelskim radionicama i tvornicama. Trenutna izraelska politika zatvaranja granica i cesta, obustava izdavanja dozvola Palestincima da prelaze Zelenu liniju, izgradnja Zida rezultirale su stopom nezaposlenosti od oko 60% (još nema službenih podataka). Ako Zid bude dovršen, za većinu mještana bit će još teže doći do posla preko Zelene linije, a stopa nezaposlenosti dodatno će porasti. Izraelske vlasti poljoprivrednu zemlju, koja je primarni izvor prihoda mještana Ni'lina i okolnog područja, i dalje konfisciraju u korist okolnih kolonističkih naselja. Zahvaljujući tome mještani su ostali bez sigurnog izvora prihoda, a selo je iz žitnice pretvoreno u gladno stanovništvo.
Ipak, otimanje zemlje i vlasništva samo je ojačalo odlučnost zajednice u Ni'linu da nastavi pružati otpor sve dok selu Ni'lin ne bude vraćena njegova zemlja, a mještanima Ni'lina i ostalim stanovnicima Palestine njihovo dostojanstvo i pravda.


Linkovi Palestina/Izrael:
RIJEKA I PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA ZA DJECU GAZE
Kad je UNICEF sredinom siječnja u Hrvatskoj uputio apel za pomoć djeci u Gazi, Grad Rijeka je među prvim donatorima priskočio u pomoć donacijom od 100.000,00 kuna, a svoju je pomoć osigurala i Primorsko-goranska županija u iznosu od 30.000,00 kuna. Dosad je za djecu Gaze prikupljeno 170.000,00 kuna, a ta će sredstva biti utrošena na pružanje humanitarne i medicinske pomoći te za obnovu razrušenih škola i nastavak školovanja što većeg broja djece u pojasu Gaze.

Falling into the moral abyss
Still, there are many Americans who do know the score and fail to speak out. This is particularly true with Gentiles. Let's face it, although Jews make up only a few percent of the US population, the bulk of the outspoken critics of Israeli policy in this country seem to be Jewish-Americans. It may be that Gentiles are afraid to speak out for fear of being labeled "anti-Semitic," but I say that as long as you are not anti-Semitic then you should not be afraid. In fact, if you are a true friend of the Israeli people then you should stand with those in their beleaguered peace movement. ... Most of our members of Congress (and here is the big surprise!) are too self-serving to care about the impact of their votes so long as it helps them raise money for their next election. They are the kind of "friends" Israel's mother should have warned it against -- if only we were Israel's mother. ... We must condemn Israel's attack on Gaza. I know that it is customary for many to equally condemn both sides whenever violence flares up in the conflict, but there is nothing equal between the two sides. The Palestinians have for decades been subjected to occupation, disappropriation, assassination and siege, always with massive suffering to civilians, and are expected to accept it without lifting a finger. Should the Palestinians put up any resistance, Israel feels free to launch any scale of attack, secure in the knowledge that at most it will be subject to calls for "restraint" and condemnation of violence on "both sides." While I do not like the rockets that get fired from Gaza, as long as we as Americans provide the military, financial and diplomatic support that makes the Israeli occupation and siege possible I feel that we as Americans are in no position to condemn the Palestinian resistance. Remember, we as a society idolize our own forefathers who fought a violent resistance against British colonial rulers who paled in comparison in terms of brutality and repression to those the Palestinians face. Our government must withdrawal all support from Israel and instead should deliver desperately needed humanitarian aid directly into Gaza. With the US heading into the biggest economic crisis of our lifetimes, the Israeli government must realize that it cannot take American financial and military aid for granted. The Palestinians have offered so many concessions. Israel needs to accept their generous offer before it falls headlong into the abyss.

Union urges immediate boycott following Gaza university bombing
Today, at the height of the lethal Israeli assault against the Palestinian people in Gaza, we are met with deafening silence emanating from the Israeli academy. Does it condone the murderous bombing campaign that its government is carrying out in the name of all Israelis? Are the members of the academy dutifully preparing for the reserve call-up just approved by their government, ready to serve in the death squads committing war crimes around the clock? Are Israeli universities willing to call for an end to the occupation? Are they going to cut their organic and deep-rooted ties with the military-security establishment? There is no doubt that the aggression against the Gaza Strip has reached horrendous proportions, described by many international public figures as constituting war crimes and a continuation of the ethnic cleansing unleashed 60 years ago. We urge academics around the world to intensify their boycott of Israeli academic institutions, and to isolate the Israeli academy in international forums, associations of academics, and other international venues. Israeli academic institutions are complicit in the entrenched system of oppression practiced by the Israeli state, and their silence at this critical moment is only the most vociferous indicator of this complicity.


Jedan komentar nevezano uz Palestinu/Izrael:
U Nedjeljom u 2 na HRT-u 22. ožujka 2009. gost Žarko Puhovski između ostalog je rekao:
1. da budući da su žrtve partizanskih ratnih zločina pobijene prije donošenja Konvencije o genocidu da zato 1945. nije bilo moguće počiniti genocid i
2. da bi u Hrvatskoj bilo teško dokazati genocid tijekom velikosrpske agresije ne samo zbog malog broja žrtava, nego jer su ubijani npr. i Srbi u Vukovaru.
Da je ijedna od ovih Puhovskovih teza točna, tada se ni genocid nad Židovima, Srbima i Romima ne bi „mogao dogoditi“ jer se dogodio u NDH prije 1945. i jer je ustaški režim ubijao i nepodobne Hrvate.
Ne zauzimam stajalište da je u bilo kojem od ova dva slučaja (1945. i 1990-tih) doista i počinjen genocid (jer ne znam dovoljno o tim zločinima), no ako nije počinjen, to sigurno nije iz ova dva „razloga“ koje je Puhovski bez ikakve logike i iz samo njemu poznatih razloga u toj emisiji izmislio.


Ostali linkovi:
Policija silom razbila studentske prosvjede u Barceloni
EU je policijska država, a ne „demokracija“.

Studentski prosvjedi u Barceloni
This morning the Mossos D'Esquadra (catalonian police) have entered the historical building in the University of Barcelona, the rectorate, to evict it violently. they have charged brutally against people that were peacefully concentrating in front of the building. This morning, between 5:30 and 5:45 12 police vans have arrived, they have evicted the occupied rectorate by force and making use of violence. Outside the building people have made a peaceful concentration, students, professors, workers in the university, media and citizens. Police have charged brutally against all these people, turning the centre of Barcelona into a police state. It seems that there have been 17 people arrested and more than 100 people injured.

"Reclaim your Education - Global Week of Action 2009"
The loose network of struggling groups from around the world calling itself "International Students Movement" decided to call for a "Global Week of Action 2009" in April (20/04 - 29/04).