Remember Palestine

Remember Palestine

„Palestine Think Tank“ – antisemitski i antipalestinski site

aktivisti Gaza Freedom Marcha u Kairu

Drage i dragi moji,

Dužna sam svima jednu ispriku i upozorenje: Ispričavam se što sam povremeno (doduše vrlo rijetko, jer sam brzo postala svjesna loše kvalitete, antisemitizma i notorne gluposti u mnogim tekstovima koji se tamo objavljuju, a naročito kod nekih od njihovih autora – i taj site nikad nije dobio mjesto među izdvojenim linkovima sa strane na blogu upravo iz tog razloga) linkala na poneki članak objavljen na portalu „Palestine Think Tank“.

„Palestine Think Tank“ je antisemitski portal koji pokušava diskreditirati globalni pokret solidarnosti s Palestincima, na način da objavljuje tekstove i druge radove nekih od istaknutih vođa i pristaša tog pokreta, rame uz rame s ispraznim i nekvalitetnim, ali zato antisemitskim tekstovima koje piše klika antisemitskih bezveznjaka (ili prikrivenih cionističkih bezveznjaka-plaćenika koji otvoreno podupiru i pokazuju svoj antisemitizam istovremeno se pretvarajući da imaju neke veze s pravednom borbom palestinskog naroda za slobodu i ravnopravnost) koja se okupila na tom portalu, odnosno osnovala ga. Njihov cilj je zaglupiti i dezinformirati čitatelje, ali i sabotirati borbu Palestinaca za pravedan mir i slobodu.

Posljednji biseri s „Palestine Think Tanka“, u kojima se napadaju aktivisti Gaza Freedom Marcha i Viva Palestine, a brani egipatska policijska država (čak se pozivaju Gaza Freedom March i Viva Palestina da se ispričaju Egiptu), konačno dokazuju da se ne radi samo o antisemitskom siteu (što je samo po sebi dovoljno da ga svatko normalan, a naročito oni čiji je cilj doista pomoći Palestincima, odbaci i osudi), već o siteu čiji je cilj diskreditirati i sabotirati globalni pokret solidarnosti s Palestincima.

Zato svim dobronamjernim prijateljima Palestinaca, ljudskih prava, ravnopravnosti i pravednog mira u Palestini/Izraelu, ali i šire preporučam da u širokom luku zaobilaze taj portal (kao i svaki drugi antisemitski, rasistički i slične portale mržnje) i ne nasjedaju njihovoj sabotaži. Bez obzira na naziv, radi se zapravo o antisemitskom i antipalestinskom siteu. (Cenzuriraju i komentare čitatelja, tako da većinom ispada kao da se svi s njima slažu. Istina je pak da komentare koji ih kritiziraju ne objavljuju, iako u drugim prilikama neki od njih gorljivo „podržavaju“ „slobodu govora“ fašista i antisemita.)

Na ovom se linku može pročitati odlična analiza jednog od njihovih nedavnih nebuloznih napada na aktiviste koji su u Kairu prosvjedovali protiv ilegalne blokade Pojasa Gaze i na VIVA PALESTINA konvoj, koji je izanalizirao Tony Greenstein, anticionistički britanski aktivist za mir i pravdu u Palestini/Izraelu i ljudska prava Palestinaca:
Mary Rizzo's 'Palestine Think Tank' Supports the Egyptian Regime's Attack on Gaza

Osim što je sam po sebi, baš kao i svaki drugi rasizam, neprihvatljiv, antisemitizam je naročito štetan za one koji žele pomoći Palestincima u postizanju njihovih prava. Na linku možete pročitati još jedan članak o štetnosti antisemitizma za pokret solidarnosti s Palestincima koji je također napisao Tony Greenstein (a u kojem se također prokazuju neki od aktualnih antisemitskih samoprozvanih „podržavatelja“ (čitaj: cionističkih saboterskih agenata) Palestinaca i njihove borbe za oslobođenje, ljudska prava i ravnopravnost:
Why Palestinian Solidarity Activists Must Reject Anti-Semitism


Nekoliko dodatnih linkova o Gazi, Gaza Freedom Marchu, Viva Palestini:
The boy in the rubble and Gaza's Tour of Horror
Hours after I saw him, I still feel the stare of the boy on the rubble – the boy who is not playful with us because he's angry, he's tired and he's homeless. His stare haunts me because I know that he knows. He knows the reason he won't have a home by next winter is because the international community has allowed the siege of Gaza, an illegal and morally reprehensible blockade to continue with barely a comment from our political leaders. UN Human Rights Rapporteur for Palestine, Richard Falk says that because there has been no meaningful international pressure coming from Governments it is up to civil society, you and me, to step in. There are many reasons we should step in, because of the 288 children killed last year, the ongoing humanitarian catastrophe caused by the siege, the physical and mental trauma of the population, but also for the boy in the rubble. The boy in the rubble is waiting. Until he feels some hope he will maintain his defiant stance, his challenging stare. He wants to be playful again, but he's waiting for us to end the silence that has left his community in a state of constant struggle. This little boy from Gaza city, living in a tent surrounded by the rubble where his house used to be, folds his arms and stares in our direction because he is waiting for us to act. May his eyes haunt us until we do.

Viva Palestina Convoy Arrives in Gaza

Gaza and the path to accountability
In September 2009, the UN-mandated Goldstone report on Israel's invasion was released. Placing the treatment of civilian populations at the heart of the investigation, Judge Richard Goldstone, who was the Prosecutor for the International Tribunals for the former Yugoslavia and Rwanda, found Israel's attack on Gaza (as well as specific actions by Palestinian groups, including Hamas) to amount to war crimes. The Israelis refused to cooperate with the Goldstone mission, unlike the Palestinian Authority, and Hamas. Public hearings were held in Gaza. The Goldstone report called for credible independent internal investigations of Israel's actions in Gaza which included: the deliberate bombing of civilian sites (including the Palestinian Legislative Council building, a Gaza prison, two hospitals, shelters and houses); the killing of civilian police forces; the use of mortars to hit "armed" Palestinian groups in the vicinity of large numbers of civilians; the destruction of food production factories, of water and sewage treatment facilities; and the direct killing of civilians. All were deemed violations of international law. In the absence of such independent investigations, the report called for the matter to proceed to the International Criminal Court. In light of Israel's refusal to cooperate with its mission, the Goldstone report unequivocally stated its "support for reliance on universal jurisdiction" as an avenue for further investigation and action on "grave breaches" of the 1949 Geneva Conventions and to "prevent immunity and promote international accountability." Israel rejected the report's findings, accusing Judge Goldstone -- a Zionist and strong supporter of Israel -- of anti-Israel bias. Other supporters of the report were likewise attacked as being anti-Semitic. The US ambassador to the UN, Dr. Susan Rice, admonished the report's authors, and the US House of Representatives voted 344 to 36 to call on the Obama Administration to reject it. The Obama Administration has maintained this position and also exerted immense pressure on the Palestinian Authority to withdraw the report from consideration at the General Assembly of the UN. Neither the UK nor Canada supported the Goldstone report.

Gaza Freedom March marches in Cairo against blockade
Late in the evening, hundreds of Gaza Freedom March delegates gathered once again in the open plaza in front of al-Mogama to hold a candlelight vigil to celebrate the new year. They held candles and arranged more candles on the pavement to create the luminous word "Gaza" within a circle. Individuals spontaneously began passing out sweets. The novelty of this action was immensely popular with Egyptian passersby who joined in the hundreds, swelling the crowd. Then plainclothes police moved in to filter out and sweep away all Egyptian nationals. A double-row contingent of the Central Security Force also moved in, until senior commanders were told to back off, removing the contingent to a distant corner of the plaza. The state itself held no official new year festivity, as if fearing that it would turn into a spontaneous protest for Gaza and against the policies of the Mubarak regime.

Unbreakable in Cairo
As I crossed the street to get to the mass of protesters and police, I saw the police building their barricade around protesters who were trying to stage a symbolic march to Gaza. A woman about 60 years old was resisting the police who were forcibly trying to barricade her. I saw Egyptian police forces drag and beat her in the street and at the time, my reflex was to photograph the abuse. While pressing up against the commotion and shooting countless pictures, I made eye contact with one of the officers. Immediately, four men jumped on me and held me down. One of the officers covered my eyes with his hands, while other officers beat me and pried my camera out of the cage I was creating around it with my body. They told me they were going to shatter my camera in the street and I started a desperate plea with the officers to return it to me and let me leave. As I tried to get up, my hair was pulled and I was back on the ground. The officers eventually returned my camera after taking my memory card and threw me on to a pile of protesters inside the barricades.

Gaza godinu dana kasnije

Informacije iz članka Stephena Lendmana, Gaza One Year Later, koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Ni godinu dana nakon izraelske operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze ogromna nanesena šteta nije popravljena. Tisuće ljudi ne mogu obnoviti svoje porušene živote. Nije tome razlog nedostatak volje, ni sredstava, jer međunarodni su donatori za Gazu obećali uplatiti 4 milijarde američkih dolara. Razlog je taj što Izrael blokira ulaz robe i opreme u Gazu. Međunarodna zajednica i arapski svijet ne čine ništa kako bi ga u tome zaustavili, tako da je velik dio Pojasa Gaze i dalje u ruševinama.

Nakon što je u siječnju 2006. na izborima pobijedio Hamas, sva inozemna pomoć je ukinuta. Nametnute su sankcije i ekonomski embargo, a demokratski izabrana vlada krivo je označena kao teroristička organizacija i izolirana. Uslijedilo je sve gore ugnjetavanje i redoviti napadi izraelske vojske, ubojstva, ciljani atentati, uništavanje imovine itd. Od tada pa sve do danas stanovništvo Pojasa Gaze ostalo je zarobljeno.

Od lipnja 2007. Pojas Gaze je pod opsadom, koja je prouzročila pogoršanje životnih uvjeta, uništila sredstva za život i onemogućila pružanje vitalnih usluga na području zdravstva, vodoopskrbe, kanalizacije i obrazovanja, te rezultirala slomom osnovne infrastrukture koji je uslijedio zbog operacije Lijevano olovo.

Stanovnici Gaze ne mogu napustiti Pojas Gaze, ne mogu ništa izvesti, niti živjeti slobodno u vlastitoj zemlji. Izrael u Pojas Gaze pušta ograničene količine osnovnih potrepština, koje su daleko od potrebnih kako bi se ublažila teška humanitarna kriza čija je svrha izgladniti stanovnike kako bi se pokorili volji okupatora, a možda ih i eliminirati u što je moguće većem broju putem usporenog genocida.

Dodajmo tome i da je uvoz svih materijala potrebnih za obnovu, uključujući cement, staklo, drvo, šljunak, čelične šipke, rezervne dijelove i dr, zabranjen. Palestinska je gospodarska komora u svibnju izvijestila da je stopa nezaposlenosti u Pojasu Gaze dosegla 65%, a siromaštva 80%. Što dulje traje opsada, to ove brojke više rastu. 95% industrijskog kapaciteta Gaze je uništeno i zatvoreno. Više od 80% stanovništva ovisno je o humanitarnoj pomoći, no većina stanovnika dobiva manje od minimalne količine gotovo svega što im je potrebno.

Odgovornost međunarodne zajednice
Odgovornost je prvenstveno na Izraelu da prekine blokadu. No i međunarodna zajednica ima obvezu zaustaviti ilegalno kolektivno kažnjavanje 1,5 milijuna ljudi. Moćne su države iznevjerile stanovništvo u Gazi. One moraju učiniti mnogo više kako bi ilegalna i nečovječna blokada bila ukinuta. Ovo se naročito odnosi na EU koja je „glavni donator za humanitarne i razvojne programe u okupiranoj Palestini i najveće izvozno tržište za Izrael“. Do sada EU članice nisu ništa poduzele kako bi okončale blokadu, kao ni druge zemlje koje bi mogle pomoći u njenom ukidanju.

Nakon dvo i pol godišnje opsade, te masovnih ubojstava i razaranja tijekom operacije „Lijevano olovo“ došlo je vrijeme da se ljudima u Gazi dopusti da obnove svoje domove, društvo i živote. Za to je potrebno ukinuti izraelsku blokadu.

Izraelski plan: opsada i onemogućavanje obnove
Prije blokade iz Gaze je bilo dnevno izvažano 70 kamiona robe, a 583 kamiona osnovnih potrepština i druge robe bilo je uvažano. Tijekom prve dvije godine opsade, samo je oko 1/5 prijašnjih količina ulazila u Gazu, a izvoz je gotovo u potpunosti zabranjen.

Izrael trenutno u Pojas Gaze pušta tek oko 35 vrsta artikala, u usporedbi s 4000, koliko ih je puštao prije opsade. Ne postoji javni popis dozvoljenih artikala, pa se artikli čiji je uvoz dopušten mijenjaju, kao i količine koje je dopušteno uvesti. Na primjer, voće koje jedan dan može ući na blokirani teritorij, drugi je dan zabranjeno i svrstano u luksuznu kategoriju. Izraelske vlasti također nepotrebno odugovlače s uvozom robe. U prosjeku se za uvoz opreme za skloništa čeka 85 dana, zdravstvenu i pedijatrijsku opremu 68 dana, a za opremu za domaćinstva poput krevetnine ili kuhinjskog posuđa 39 dana.

Građevinski materijali
Zabrana uvoza građevinskih materijala onemogućuje osnovnu obnovu kuća i drugih građevina. Tisuće domova, tvornica, tvrtki, škola, bolnica, džamija i drugih građevina koje su u potpunosti ili djelomično uništene u izraelskom nasilju, ne mogu se obnoviti. Isto vrijedi i za uništena poljoprivredna zemljišta, uništene farme, polja, usjeve, maslinova stabla i sustave za navodnjavanje, zahvaljujući čemu poljoprivrednici nemaju sredstva za život, a stanovnici dovoljno osnovne hrane potrebne za održavanje zdravlja.

Prije opsade, građevinski je materijal predstavljao više od polovice uvoza u Gazu, oko 7400 kamiona na mjesec. Nakon lipnja 2007. u prosjeku je broj kamiona s uvezenim građevinskim materijalom na mjesec iznosio 31, a protekle godine dopušteno je tek u prosjeku 4 kamiona mjesečno. U pojedinačnim slučajevima rade se iznimke, no uvijek se radi o malim količinama, a zatim se dopuštenja povlače bez ikakvog razloga. Na primjer, pošiljka cementa kojim se trebao obnoviti mlin za brašno u Gazi, bez ikakvog je razloga otkazana, a većina robe u Gazu ulazi kroz tunele ispod granice s Egiptom. No kroz tunele ulaze nedovoljne količine robe koja se prodaje po napuhanim cijenama čime postaje nedostupna većini stanovništva.

Stanovnicima Gaze očajnički je potrebna sustavna i opsežna obnova i promjena u politici koja će tu obnovu dopustiti. Pojedinačne incijative nisu dostatne za uklanjanje posljedica razaranja u kojima stanovnici Gaze još uvijek žive i godinu dana „nakon rata“.

Cijena: bez obnove nema oporavka
Međunarodne procjene štete u Gazi kreću se između 659 i 892 milijuna američkih dolara. Drugi procjenjuju da je počinjena šteta u vrijednosti od milijardu ili više američkih dolara, jer je u ratu pogođen velik dio Pojasa Gaze, uključujući domove, poljoprivredu, vladine i privatne građevine, velik dio infrastrukture. Procjenjuje se da je rat za sobom ostavio 600 000 tona ruševina.

Domovi
UN procjenjuje da je 53 000 domova slabije oštećeno, no više od 15 000 domova u potpunosti je uništeno ili jako oštećeno, a 100 000 ljudi bilo se prisiljeno raseliti i živjeti kod rodbine, u šatorima ili, ako imaju sreće, unajmljenim stanovima. Mnogi se još uvijek nisu vratili.

Industrija i zapošljavanje
Stotine privatnih tvornica i tvrtki su uništene ili jako oštećene. Ne samo da zbog blokade u Pojas Gaze gotovo uopće ne ulazi cement, već je, prema podacima UN-a, 19 od ukupno 27 tvornica betona u Gazi uništeno ili jako oštećeno... uključujući i jedinu tvornicu za pakiranje i skladištenje cementa u Gazi.

Poljoprivreda
Prije opsade poljoprivreda je bila u dobrom stanju, godišnja proizvodnja iznosila je 400 000 tona. Jedna trećina toga bile su rajčice, paprike, jagode, cvijeće i voće, od kojih je velik dio dolazio iz staklenika. Farme su zadovoljavale jedan dio potrebe za hranom u Gazi i zapošljavale više od 40 000 ljudi, odnosno 13% radne snage. Procjenjuje se da je u ratu uništeno oko 17% obradive zemlje, uključujući polja, maslinike, te voćnjake datulja i drugog voća. U bombardiranju i uništavanju buldožerima u znatnom su broju uništeni staklenici, prostorije za držanje domaćih životinja, kanali za navodnjavanje, bunari i crpke.

Izrael je u svibnju proglasio 300 metara široku „tampon zonu“ u Gazi uz granicu s Izraelom u koju je stanovnicima Gaze zabranio pristup. Na nekim područjima ta se izraelska „tampon zona“ u Gazi proteže i do 2 km. Ona obuhvaća do 1/3 poljoprivrednog zemljišta u Pojasu Gaze.

Struja
Tijekom izraelskog napada glavna elektrana u Pojasu Gaze nije radila 10 dana zbog nestašice industrijskog dizela koji se dobavlja iz Izraela. Većina linija koje snabdijevaju stanovnike Gaze električnom energijom iz Izraela i Egipta uništena je, što je prouzrokovalo manjak od 75 i više posto.

Tijekom izraelske ofenzive, 1 milijun stanovnika Pojasa Gaze nije imao struje, a pola milijuna ih nije imalo tekuće vode. Kanalizacijske vode nisu se mogle pročistiti i ispuštane su u Sredozemno more, pri čemu su zagađene plaže. Kanalizacija se također izijevala na ulice, što predstavlja ozbiljan zdravstveni problem.

U bombardiranju su uništeni transformatori, piloni, kablovi i glavne prostorije i vozila tvrtke koja u Gazi distribuira električnu energiju. Iako su ključne linije popravljene, 90% stanovnika i dalje 4 do 8 sati dnevno nema struje. Pogođena su domaćinstva i druge ustanove, uključujući bolnice koje su se prisiljene oslanjati na rezervne generatore, koji su pak nepouzdani zbog nestašice rezervnih dijelova.

Uvoz industrijskog goriva također je ograničen, zbog čega se elektrana stalno uključuje i isključuje, umjesto da neprekidno radi kako je predviđeno. Rezultat svega toga je da se elektrana troši i da može zapasti u stanje kada je više neće biti moguće popraviti.

Vodoopskrba i kanalizacija
Vodoopskrbna i kanalizacijska infrastruktura je teško oštećena i potrebni su milijuni za njen popravak. Oštećeno je ili uništeno više od 30 km vodoopskrbne mreže. Veći je dio djelomično popravljen, no u Gazi ništa ne funkcionira kako bi trebalo zbog nestašice svega, uključujući rezervnih dijelova.

U sukobu je također uništeno ili oštećeno 6000 krovnih spremnika za vodu, 840 priključaka za domaćinstva i ključni spremnici za skladištenje diljem Pojasa Gaze. Zbog nestašice cementa obnova nije moguća. Uvoz generatora također je zabranjen, a generatori su od ključne važnosti za opskrbu vodom tijekom perioda kada nema struje, koji postaju još češći tijekom zime. Osim zaustavljanja tijeka vode, gubitak pritiska u cijevima zagađuje podzemnu vodu koja njima putuje do domaćinstava, što još više pogoršava zdravstvenu krizu.

Zdravstvo
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je u ratu uništena ili oštećena polovica od 122 zdravstvene ustanove u Gazi, uključujući 15 bolnica, 41 medicinski centar i 29 kola hitne pomoći. Većina tih ustanova sada radi, no daleko slabije od svog optimalnog kapaciteta, zbog ograničenja koja nameće opsada Gaze. Vlada kronična nestašica svega, uključujući potrebnu medicinsku opremu i specijalizirano medicinsko osoblje koje bi liječilo teške ratne ozljede koje iziskuju opsežne i složene kirurške zahvate.

Obrazovanje
Osim učinaka opsade, ratna su razaranja uvelike pogoršala ionako lošu situaciju, koja nije ublažena zbog nemogućnosti obnove. Zahvaljujući tome, u protekloj je godini 82% vladinih i 88% UNRWA-inih škola radilo u dvije smjene kako bi djeca u Gazi mogla pohađati nastavu.

U izraelskim je napadima uništeno 18 škola, a oštećeno ih je najmanje 280, što pogađa tisuće učenika. Do danas gotovo ništa nije obnovljeno ni popravljeno zbog toga što Izrael zabranjuje uvoz građevinskog materijala, kao uostalom i udžbenika i drugog školskog pribora, u Pojas Gaze. Potrebno je izgraditi nove i popraviti oštećene škole kako bi se obrazovanje u Pojasu Gaze vratilo u normalu.

Izraelska opsada
Izolacija Gaze nije ništa novo. Gaza je od 2000. podvrgnuta zatvaranju graničnih prijelaza, no od sredine 2007. Gaza je gotovo u potpunosti zatvorena u suprotnosti s međunarodnim pravom. Provodeći svoju blokadu Gaze, Izrael krši apsolutnu zabranu kolektivnog kažnjavanja koja postoji u međunarodnom pravu...

Odgovornost međunarodne zajednica, naročito EU-a
Izrael je kao okupacijska sila prema međunarodnom pravu obvezan osigurati sigurnost i dobrobit civila – „zaštićenih osoba“ u skladu s člankom 4. Četvrte ženevske konvencije.

Na donatorskoj konferenciji u ožujku 2009. zemlje donatori obećale su više od 4 milijarde američkih dolara za obnovu. 1 milijardu američkih dolara donirale su zemlje EU-a. EU i ostatak međunarodne zajednice ponovo su preuzeli odgovornost za popravljanje štete koju je prouzročio Izrael, ali nisu se pobrinuli da taj popravak i obnova doista budu i realizirani.

Članice EU-a nisu tražile nadoknadu štete nanesene projektima koje financiraju, a koja se procjenjuje na desetke milijuna dolara.

Četvrta ženevska konvencija obvezuje treće strane da poštuju međunarodno pravo u svakom pogledu. Za sada nema nikakve učinkovite akcije, unatoč pozivu na „novi pristup“ Gazi koji je uputio Kvartet. Nikakva akcija nije uslijedila ni nakon Rezolucije 1860 Vijeća sigurnosti UN-a (koja je usvojena 8. siječnja s 14 glasova, dok je Washington bio suzdržan) koja poziva na „trenutačan, trajan i u potpunosti poštivan prekid vatre u Gazi koji vodi potpunom povlačenju izraelskih snaga i neometanom pristupu humanitarnoj pomoći“ i na otvaranje graničnih prijelaza u Gazi.

Vijeće sigurnosti do sada nije poduzelo ništa kako bi implentiralo svoju rezoluciju. Ipak, EU je izrazila jasno protivljenje opsadi, posljednji put na sjednici Vijeća ministara vanjskih poslova u prosincu: „neprekidna politika blokade je neprihvatljiva i politički kontraproduktivna. Uništila je gospodarstvo privatnog sektora i oštetila prirodni okoliš, naročito vodu i druge prirodne resurse“.

Vijeće ministara vanjskih poslova EU-a također je pozvalo na „trenutačno, trajno i bezuvjetno otvaranje graničnih prijelaza za protok humanitarne pomoći, komercijalne robe i osoba u i iz Pojasa Gaze“, ali i dalje iza svojih riječi ne stoji djelom. EU nije priznala da je opsada „kolektivno kažnjavanje“ prema međunarodnom pravu, pa je stoga ova izjava mlaka, neiskrena i vrijedna prezira.

I tako dok njene članice Izraelu odobravaju nove ekonomske i trgovinske povlastice, EU stanovništvu Gaze uskraćuje najosnovnije životne uvjete i podlo Izraelu prodaje oružje koje će on upotrijebiti u svom slijedećem napadu na civile u Gazi. Vrlo je malo EU dužnosnika posjetilo Gazu kako bi iz prve ruke vidjeli razaranje i njegove posljedice.

Zapravo, Kvartet je pridonio izolaciji Gaze svojim nepriznavanjem Hamasa, demokratski izabrane vlade okupiranog područja, za razliku od Fataha pod Mahmoudom Abbasom i imenovanog premijera Salama Fayyada, koji su protuzakonito uzurpirali vlast na Zapadnoj obali.

Diplomatske inicijative i planovi
Čini se da je međunarodna zajednica prihvatila blokadu i da su jedino što traži tek sitni ustupci. Ipak, u svibnju 2009. UN je formulirao plan dostave građevinskog materijala za nekoliko odgađanih zdravstvenih, stambenih i obrazovnih projekata. Pregovori s Izraelom su taj plan pretvorili u tek nekoliko pilot projekata: „gotovo ništa nije pušteno u Gazu u skladu s tim planom... Propust međunarodne zajednice da učini dovoljno kako bi se okončala blokada znak je još šireg propusta da se odgovorni za kršenja međunarodnog humanitarnog prava privedu pravdi.“

Jimmy Carter je u lipnju 2009. izjavio: „Tragično je što međunarodna zajednica uglavnom ignorira vapaje za pomoć, dok sa stanovnicima Gaze postupaju prije kao sa životinjama, nego ljudskim bićima... Nikada do sada u povijesti nije neka velika zajednica bila razorena bombama i projektilima, a da su joj nakon toga bila uskraćena sredstva za obnovu i onemogućen popravak uništenog. Odgovornost za ovaj užasan zločin i kršenje ljudskih prava je na Jeruzalemu (i Netanyahuu), Kairu (i Mubaraku) i Washingtonu (i Obami koji se prema Palestincima odnosi s istim prezirom s kojim se prema njima odnosio George Bush i najgori republikanski ekstremisti).“

Deseci nevladinih humanitarnih organizacija i organizacija za ljudska prava (uključujući Amnesty International i Oxfam Internatnional) u svom su zajedničkom izvještaju objavljenom u prosincu 2009. od Kvarteta, EU-a i međunarodne zajednice zatražile da okončaju opsadu Gaze, te da osiguraju da će Izrael obeštetiti stanovnike Gaze za njihove gubitke i da će odgovorni za zločine i kršenja međunarodnog prava biti privedeni pravdi.


UPDATE O KONVOJU VIVA PALESTINA:
Brod s vozilima iz humanitarnog konvoja je stigao u Egipat i sva su vozila prošla carinu. Aktivisti tijekom dana avionima dolaze u Al-Arish kako bi se priključili konvoju. Nadaju se da će sutra biti u Gazi.
Više informacija: VIVA PALESTINA


Linkovi Gaza Freedom March:
Gaza Freedom March, Day 1

Gaza Freedom March, Day 2

Gaza Freedom March, Day 3

Gaza Freedom March: 'Our Work Will Not End Tonight'
The crowd was buoyed by Ehab Lotayef, who said, “We are here because we worked really hard for something we really believed in. … Our work will not end tonight. It will not end tomorrow or this week. It is our responsibility to carry the energy that we created from the time we came here with the goal of lifting the blockade of Gaza. But that's only a partial goal. The goal is justice and freedom for the people of Palestine!” In other actions, some GFM delegates climbed up one of the pyramids Jan. 2 and opened a banner that read “Open the Borders” in English and Arabic. They were following the example of the French GFM participants, who had unfurled a large Palestinian flag on one of the pyramids a couple of days earlier. The banner yesterday was quickly removed by Tourism Police, who had also stopped some GFM activists from entering the pyramids area earlier because they wore t-shirts that said “We Will Not Be Silent” in English and Arabic.

Fanning the Flames of Freedom from Cairo to Gaza and Beyond
While Egyptians turn us away from check points and borders, we remember that it is the Israeli government that has demanded we be kept out of Gaza. And the Israelis have made this demand because they are terrified of our movement. Their weapons and soldiers are no match for the ideas we carry with us, sparked in Palestine and now aflame in Egypt and throughout the world. Our global community join Palestinian civil society in some demands of our own, which the Israelis cannot quell by preventing our passage to Gaza. As the Cairo Declaration states, we demand Self-Determination for all Palestinians. We demand an End to the Occupation. We demand Equal Rights for All within historic Palestine. We demand the full Right of Return for all People of Palestine.

VIVA PALESTINA update (02. i 03. siječanj 2010.), linkovi za Gaza Freedom March

02. siječanj 2010.
Stotine izraelskih Palestinaca i Židova prosvjedovale su u središtu Tel Aviva protiv izraelske blokade Pojasa Gaze. Prosvjednici su od Izraela zatražili da ukine blokadu koju su nazvali ratnim zločinom.

Izraelske su vlasti navodno najavile da će u vodama kroz koje treba proći humanitarni konvoj VIVA PALESTINA kako bi iz Sirije doplovio u egipatsku luku Al-Arish održavati „vojne operacije“ i da zbog toga konvoj ne može ploviti iz Sirije u Egipat. Konvoj se već ukrcao na brod i trebao krenuti na put, no za sada i vozila i aktivisti još uvijek čekaju u Siriji. Više nije vjerojatno da će konvoj do prijelaza Rafah stići u periodu između 3. i 6. siječnja, kad je Egipat obećao da će otvoriti prijelaz Rafah i pustiti ovaj konvoj u Gazu.


03. siječanj 2010.
Prema neslužbenim informacijama brod s humanitarnim konvojem VIVA PALESTINA je za Egipat isplovio 02. siječnja 2010. oko 22 sata i na svoje odredište bi trebao stići 03. siječnja navečer ili 04. siječnja ujutro. I aktivisti i vozila s humanitarnom pomoći konvoja VIVA PALESTINA u Al-Arish bi trebali stići do ponedjeljka navečer i krenuti za Gazu u utorak, 5. siječnja, jedan dan prije nego Egipat ponovo zatvori prijelaz Rafah.

Više infromacija: VIVA PALESTINA


U Gaza Freedom Marchu u Kairu i Gazi proteklih je dana sudjelovalo oko 1400 aktivista iz slijedećih zemalja: Alžir, Australija, Austrija, Belgija, Bangladeš, Bosna i Hercegovina, Brazil, Kanada, Danska, Engleska, Francuska, Njemačka, Grčka, Indija, Irska, Izrael, Italija, Japan, Jordan, Kuvajt, Libanon, Litva, Malta, Mauricijus, Maroko, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Filipini, Portugal, Katar, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Španjolska, Švedska, Švicarska, Sirija, Tunis, Turska, Sjedinjene Države, Venezuela i Jemen.

Snimka: Gaza Freedom March, Day 2

Blog sa slikama, snimkama i izvještajima španjolskih sudionika Gaza Freedom Marcha

Gaza Freedom March i VIVA PALESTINA update (01. i 02. siječanj 2010.)

Gaza Freedom March u Kairu

01. siječanj 2010.
Oko 200 prosvjednika prosvjedovalo je u petak ispred egipatskog veleposlanstva u Londonu, nakon što se proširila vijest da je egipatska policija u Kairu protiv mirovnih aktivista upotrijebila silu. Prosvjednici su egipatskog predsjednika pozvali da humanitarnom konvoju Viva Palestina dopusti da uđe u Pojas Gaze. Prosvjednici su uzvikivali parole poput „Mubarak opsada mora prestati“, „Mubarak Zid će pasti“, „Slobodna Palestina“ i „Mubarak cionist“.

Oko 500 aktivista Gaza Freedom Marcha iz više od 43 zemlje u Kairu je prosvjedovalo ispred izraelskog konzulata i tražilo okončanje opsade Gaze. Prosvjednici su pjevali: „Prekinite okupaciju“ i „Bojkotirajte Izrael“. Zatražili su od svojih vlada da odgovorne za ratne zločine koje je Izrael počinio u Pojasu Gaze i ostatku Palestine privedu pravdi u skladu sa svojim obvezama prema međunarodnom pravu. Prosvjednike je okružila egipatska policija za suzbijanje nereda. Egipatski građani koji su prolazili pored prosvjeda mahali su prosvjednicima ili trubili kako bi iskazali svoju podršku prosvjednicima i njihovim zahtjevima.


02. siječanj 2010.
VIVA PALESTINA bi 02. siječnja trebala krenuti na 20 sati dug put brodom iz Sirije do egipatske luke Al-Arish. Brodom bi trebalo putovati oko 60 aktivista i vozila s humanitarnom pomoći, a preostalih 450 ljudi koji ne stanu na brod trebali bi u Egipat stići avionima. Iz VIVA PALESTINE poručuju da su slijedeća 72 sata kritična za njihovu misiju, jer nije poznato što će egipatske vlasti ovaj put izvesti kako bi ih pokušale odvratiti od njihovog cilja. U konvoju očekuju najgore, no ne sumnjaju da će im na kraju vrata Gaze biti otvorena. Naravno, sve također ovisi i o vremenu. Za sad aktivisti očekuju da će u Al-Arishu (koji je od Gaze udaljen 25 km) biti u nedjelju poslije podne. Posljednji put kad je konvoj došao u Al-Arish, egipatska je policija vozila s humanitarnom pomoći i nenasilnim aktivistima gađala kamenjem i fizički zlostavljala aktiviste. Ovaj puta u konvoju očekuju isti doček i pripremaju rješenja u slučaju da se takvi postupci egipatskih snaga ponove. Najavljuju da ih nakon prevaljenih 5000 milja kopnenog i morskog puta, nekoliko udaraca šakama neće odvratiti od nakane da dostave humanitarnu pomoć u Gazu. Aktivisti očekuju da će egipatske vlasti odugovlačiti 2-3, a možda i više dana, prije nego konvoj puste u Gazu i za sad se nadaju da će se 06. siječnja moći vratiti kući. VIVA PALESTINA je na putu za Gazu od 05. prosinca 2009.


Više informacija: VIVA PALESTINA & Gaza Freedom March


Još nekoliko linkova o Gaza Freedom Marchu:
Gaza Freedom March activists target Egypt's complicity
To avoid the detention and harassment experienced at the hands of Egyptian security forces over the last few days, delegates travelled clandestinely to the venue in small groups and pretended to be tourists. Despite these efforts, a hotel housing a large contingent of the march participants was barricaded early this morning by Egyptian police. Nobody was allowed to leave for several hours, causing many to miss the protest. Outside the Egyptian National Museum, the hundreds of small groups waited for a secret signal and instantly swarmed together, forming one large group, and began marching down the road. This tactic had to be adopted because any large gathering of people before the march would have been broken up by police. After marching for approximately 20 meters, hundreds of Egyptian riot police rushed toward the crowd and encircled them. In an effort to peacefully hold their ground, marchers sat on the ground. In what was a surprisingly heavy-handed response to foreigners, the police began pulling, beating and kicking protestors to get them out of the road. While rows of riot police shoved the group from behind, police at the front and sides pushed back, causing panic and hundreds of individuals to fall to the ground. Several women were punched, kicked and dragged out of the road, while many elderly persons were pinned beneath others who had fallen on top of them. Fortunately, there were no serious injuries beyond a few bloody noses and people who had sustained cuts and bruises.

Gaza Freedom March
And, yet, it seems that we Americans have turned our backs on the people of Gaza; we are doing nothing to end the siege, which is creating enormous suffering. We have done nothing to compel Israel to end the siege. Indeed, the US is presently facilitating a strengthening of the siege: it was announced last week that the Army Corps of Engineers is assisting Egypt in further isolating the people of Gaza by helping in the construction of a huge underground wall. This wall will cut off the only remaining sources of food, clothes, medicine, and all other necessities of life, which now enter Gaza through tunnels from Egypt. How shameful that the US is working to increase the suffering of the people of Gaza rather than to diminish it. ... In Gaza, because of US complicity with Israel in the blockade, people do not have enough food, clean water or medicine. There are no books or paper for school children, and the schools that were bombed cannot be rebuilt because building materials are not allowed into the Strip. Unemployment is at 75 percent. There is little hope in Gaza. ... And, yet, when we US citizens attempt to speak with representatives of our own Embassy - in a client state - about our desires to help alleviate a dire humanitarian situation, we are detained for hours like animals and refused an audience. Is this the audacity of hope? Is this change we can believe in? We ask our government to live by the words of our president and to help us end the illegal and immoral siege of Gaza.

Gaza Freedom Marchers issue 'Cairo Declaration': End Israeli Apartheid
We, international delegates meeting in Cairo during the Gaza Freedom March 2009 in collective response to an initiative from the South African delegation, state:
In view of:
-- Israel's ongoing collective punishment of Palestinians through the illegal occupation and siege of Gaza;
-- the illegal occupation of the West Bank, including East Jerusalem, and the continued construction of the illegal Apartheid Wall and settlements;
-- the new Wall under construction by Egypt and the US which will tighten even further the siege of Gaza;
-- the contempt for Palestinian democracy shown by Israel, the US, Canada, the EU and others after the Palestinian elections of 2006;
-- the war crimes committed by Israel during the invasion of Gaza one year ago;
-- the continuing discrimination and repression faced by Palestinians within Israel;
-- and the continuing exile of millions of Palestinian refugees;
-- all of which oppressive acts are based ultimately on the Zionist ideology which underpins Israel;
-- in the knowledge that our own governments have given Israel direct economic, financial, military and diplomatic support and allowed it to behave with impunity;
-- and mindful of the United Nations Declaration on the Rights of Indigenous People (2007)
We reaffirm our commitment to:
Palestinian Self-Determination
Ending the Occupation
Equal Rights for All within historic Palestine
The full Right of Return for Palestinian refugees
We therefore reaffirm our commitment to the United Palestinian call of July 2005 for Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) to compel Israel to comply with international law.
To that end, we call for and wish to help initiate a global mass, democratic anti-apartheid movement to work in full consultation with Palestinian civil society to implement the Palestinian call for BDS.

Minneapolis Demonstration for Peace in Gaza

Gaza Freedom March i VIVA PALESTINA (31. prosinac 2009.)

31. prosinac 2009.
VIVA PALESTINA zbog egipatske odluke da ne pusti humanitarni konvoj kroz luku Nuweiba sada mora unajmiti 3 broda i 1 avion kako bi sva humanitarna pomoć i sva vozila mogla doći do egipatske luke Al-Arish, odakle će krenuti prema prijelazu Rafah. VIVA PALESTINA moli sve koji mogu da doniraju novac kako bi se mogli platiti troškovi pomorskog i zračnog prijevoza konvoja iz Sirije do Egipta.

Egipatska je policija opkolila nenasilne prosvjednike koji su se okupili na Trgu Tahrir u centru Kaira kako bi krenuli prema Gazi. Policija je prosvjednike (uključujući žene) tukla rukama, pendrecima i nogama, maltretirala ih i odvlačila s ulice, odbila im dopustiti da dođu do hrane, vode i WC-a, uskratila im pravo na slobodu kretanja. Nekoliko je prosvjednika ozlijeđeno. Policija je također konfiscirala fotoaparate i kamere prosvjednika. Medijima, uključujući Reuters, egipatske vlasti onemogućuju da razgovaraju s prosvjednicima.

Mnogi korporativni kontrolirani mediji ionako provode autocenzuru i pokušavaju zataškati događaje bez presedana koji se ovih dana odvijaju u Egiptu i vezano uz nevjerojatna nastojanja običnih ljudi iz cijelog svijeta koji traže ukidanje izraelske nehumane blokade Pojasa Gaze. Veleposlanstva SAD-a i Kanade, u skladu sa američkom i kanadskom politikom podržavanja izraelskih zločina i drugih kršenja ljudskih prava u Palestini, ne pomažu svojim građanima u Kairu koji su žrtve kršenja ljudskih prava od strane egipatskih vlasti. Međutim, brutalnost policije u pokušaju zataškavanja prosvjeda samo je privukla još više pozornosti međunarodne javnosti na prosvjed, egipatsku ulogu u blokadi i, konačno, na ilegalnost izraelske blokade.

Na trgu Tahrir u Kairu uspjelo se na prosvjedu solidarnosti s Palestincima u Pojasu Gaze okupiti nekoliko stotina međunarodnih aktivista Gaza Freedom Marcha, dok su ostale egipatske snage zatvorile u hotelima postavivši čelične ograde na njihove ulaze. U proteklih nekoliko dana egipatska je policija također uznemiravala štrajkače glađu, otkazivala dozvole, pritvarala prosvjednike i prijetila im vodenim topovima, uhićenjem i deportacijom. Prosvjednici su organizirali niz prosvjeda koji su bili popraćeni pjesmom i transparentima. Francuski prosvjednici već gotovo tjedan dana spavaju na pločniku ispred svog veleposlanstva.

Oni koji su se uspjeli okupiti na Trgu Tahrir na vrijeme su napustili svoje hotele i odjednom se slili iz različitih smjerova na trg. Zaustavili su promet na cesti koja okružuje centar trga i sukobili se s egipatskom policijom za suzbijanje nereda. Prosvjednici su sjeli na pod, blokirajući promet na 45 minuta. Uslijedila je nasilna odmazda. Policija u civilnoj odjeći grubo je kupila prosvjednike jednog po jednog s ceste, povlačila ih za kosu, nabacivala ih okolo, dok ih sve nisu stjerali i zatvorili u jedan kut trga. Policajci su također uništavali i oduzimali fotoaparate i kamere, kako bi uništili dokaze svoje brutalnosti nad nenasilnim prosvjednicima. Nakon što prosvjednici više nisu blokirali promet, situacija se smirila. Prosvjednici su Trg Tahrir preimenovali u Trg Slobodna Gaza, pjevali, svirali harmoniku i mahali transparentima.

Unatoč tome što aktivisti nisu do 31. prosinca uspjeli ući u Pojas Gaze, sama činjenica da se u Kairu skupilo više od 1300 ljudi iz cijelog svijeta kako bi pokazali svoju solidarnost s Palestincima u Pojasu Gaze već je događaj bez presedana.

Gaza Freedom March traži da međunarodnim prosvjednicima bude dopušteno da odu u Gazu kako bi ostvarili izravan kontakt s Palestincima koji su tamo protuzakonito zatvoreni i izolirani od svijeta, želi ukinuti opsadu Gaze i dostaviti hranu, školske knjige i lijekove u sklopu humanitarne pomoći napaćenom stanovništvu. Ono što se događa u Kairu rezultat je politike SAD-a i Izraela, koji usmjeravaju postupke egipatske vlade, koja je bez integriteta i ovisna o SAD-u, pa joj je potreban masovni policijski aparat kako bi kontrolirala egipatsko stanovništvo i pomagala u izgladnjivanju i izolaciji stanovništva u Gazi. 10% djece u Gazi pati od teškog oblika pothranjenosti, a egipatska policija napada i premlaćuje nenasilne civile zato što toj djeci žele dati hranu, lijekove i školsku opremu.

Oko 85 međunarodnih aktivista (iz SAD-a, Francuske, Turske, Kanade, Njemačke, Australije i drugih zemalja), kojima je u srijedu bilo dopušteno da uđu u Gazu, prosvjedovalo je zajedno sa stotinama Palestinaca na području grada Beit Hanouna u Gazi. Prosvjednici su Izrael, Egipat i SAD pozvali da ukinu opsadu Gaze i u Pojas Gaze puste više od 1300 međunarodnih aktivista koji su zatočeni u Kairu. Osim na aktivistima u Kairu, egipatske su sigurnosne snage silu primijenile i na međunarodnim aktivistima u luci el-Arish. Oni koji su ušli u Pojas Gaze unijeli su humanitarnu pomoć u vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća američkih dolara.

Prosvjednici (međunarodni aktivisti i Palestinci) su u Gazi hodali 2 sata prema graničnom prijelazu Erez između Gaze i Izraela. Prosvjed se zaustavio na 500 metara od graničnog prijelaza zbog straha da će izraelska vojska upotrijebiti silu protiv prosvjednika ako se pokušaju približiti granici. Na izraelskoj strani prijelaza Erez okupilo se oko 1000 izraelskih mirovnih aktivista i izraelskih Palestinaca (uključujući zastupnike u Knessetu). Svoju potporu ukidanju blokade Pojasa Gaze i kolektivnog kažnjavanja Palestinaca uputila je i organizacija Other voice koja okuplja ljude iz Gaze i Sderota, grada na jugu Izraela na koji je palo najviše palestinskih raketa domaće izrade.

Više informacija: Gaza Freedom March & VIVA PALESTINA


Linkovi Gaza Freedom March:
The Real News: Gaza Freedom March

Snimka: Prosvjed sudionika Gaza Freedom Marcha na trgu Tahrir u Kairu, 31. prosinac 2009.
Egipatska policija silom uklanja međunarodne nenasilne prosvjednike s ulice

Starhawk: Gaza Freedom March: A Powerful Day of Action 12-31-09
Another couple of people piled onto me and her. The cops were really mad, but also confused. They kicked one guy and grabbed him really roughly to pull him off, but no sooner did they have him than someone else dove through five lines of police and launched himself onto the pile Every time they got rid of one person, someone else appeared. It was one of the most powerful moments of practical solidarity I've ever seen and I would have liked to savor it but almost immediately we were all being pushed, shoved, pummeled and pressed back onto the curb across the street. Our pile of people on the bottom half of Lisa got pushed one way—the top half of her went another and I lost her. I ended up on the curb smack in front of the lines of cops trying to shove us back, along with a mass of people. I was happy there—holding ground when riot cops are shoving is one of the things I'm good at. Most of the cops looked a bit sheepish and ashamed of what they were doing, but one or two were triggered and angry and out of control. I saw one cop head butt a protester, others were beating and punching people with their nightsticks. They were pushing other people onto the curb and roughly forcing them through the lines into a crowd that was already so tight there was hardly room to move.

Video compiling GFM activities in Cairo

Shoeless in Cairo
After sitting on a bench in front of the Nile Hilton for half an hour, with half a dozen police standing close and trying to persuade us to continue walking away, we suddenly saw a surge of people crossing the street a few yards from us, and we quickly rushed to join them. Free Gaza signs appeared, chants of "Free Gaza" were heard. Passengers in cars and buses gave us a wave and a smile. We were immediately encircled by several hundred policemen who placed barriers around us and began to push us more tightly together. We tried to keep space around Hedy, as we were pushed and squeezed. I feared my ribs would be crushed as I was squeezed tighter and closer to people around me. A few people fell or tried to sit in the middle of the circle and the police went after them. Suddenly I was pushed to the ground and fell flat on my face. As people around me were pushed more tightly to the center, I feared I would be trampled. Perhaps the police thought I had been sitting, because they grabbed my arms and began to drag me along the ground. I felt my one shoe fall off, then the other I tried to hang onto my things as some French people came to my rescue, reaching out to help lift me to my feet, then leading me away next to the wall and away from the police. My shoes and my cane were swallowed up and could not be located amid the mass of people. We stayed together for many hours, held tightly in our circle by the police. It was very warm, but as always spirits were high, some enormous signs were raised by young men who climbed the only tree we had in our enclosure.

Egyptian police beat Gaza peace activists

Video: Even more Egyptian Police Brutality with Gaza Freedom Marchers

Fotografije Gaza Freedom Marcha u Kairu


Linkovi Gaza:
US congressmen fighting for Gaza - 29 Dec 09

Međunarodni aktivisti iz Kaira kreću prema Gazi

Gaza Freedom March na Trgu Tahreer u Kairu, 31. prosinac 2009.

Nakon što je Egipat odbio aktivistima Gaza Freedom Marcha dopustiti da uđu u Gazu, više od 1300 nenasilnih aktivista za mir i pravdu kreće u Gazu pješice. Unatoč policijskim barikadama koje su postavljene u cijelom centru Kaira, u pokušaju egipatskih vlasti da prosvjednike zatvore i spriječe da prosvjeduju iz solidarnosti s Palestincima, međunarodni aktivisti izložili su svoje transparente i pozivaju ljude koji podržavaju mir diljem svijeta da im se pridruže u njihovom zahtjevu za okončanjem opsade Pojasa Gaze.

Aktivisti su u Kairu protiv svoje volje, jer im Egipat onemogućava da odu u Pojas Gaze. Aktivisti su došli kako bi 31. prosinca zajedno s 50 000 Palestinaca prosvjedovali protiv ilegalne izraelske blokade na palestinskoj strani graničnog prijelaza Erez između Izraela i Pojasa Gaze. Na izraelskoj strani prijelaza Erez prosvjeduju izraelski mirovni aktivisti i izraelski Palestinci.

Neki su međunarodni aktivisti uspjeli zaobići policijske barikade i započeli prosvjed na Trgu Tahreer u centru Kaira. Pridružili su im se Egipćani koji žele osuditi ulogu svoje vlade u provođenju blokade Pojasa Gaze. Egipatske su vlasti nastojale međunarodne aktiviste odvojiti od egipatskih građana.

Policija protiv prosvjednika koristi brutalnu silu. Prosvjednici pjevaju i opiru se pokušajima egipatskih vlasti da rasprše prosvjed. Baner Gaza Freedom Marcha visi s jednog drva na trgu. Neki su prosvjednici ozlijeđeni i krvare, a policija im uništava fotoaparate i kamere.

Sudionici Gaza Freedom Marcha su pripadnici svih vjera, mirovni aktivisti, liječnici, umjetnici, studenti, političari, pisci... iz 43 različite zemlje. Zajedničko im je to što na isključivo nenasilan način žele probiti i ukinuti izraelsku ilegalnu blokadu Pojasa Gaze.

Aktivisti najavljuju da će hodati koliko god budu mogli u smjeru Gaze i ako budu zaustavljeni silom, da će nastaviti prosvjedovati. Pozivaju sve ljude koji podržavaju mir i pravdu da ih podrže u njihovoj borbi za slobodu Palestinaca.

U cijelom se svijetu održavaju prosvjedi solidarnosti s Palestincima u Pojasu Gaze.


Više informacija: Gaza Freedom March

Gaza Freedom March u Egiptu i Viva Palestina update (29. i 30. prosinac 2009.)

29. prosinac 2009.
Nakon što je egipatska vlada odbila aktivistima Gaza Freedom Marcha dopustiti da odu u Gazu, na ulicama Kaira su se suprotstavili američki i europski progresivni aktivizam i represivna egipatska policijska država.

Među 50 Amerikanaca, koje je egipatska policija pretukla dok su pokušavali doći do američkog veleposlanstva kako bi se sastali sa svojim diplomatskim predstavnicima, bila je i Medea Benjamin, suosnivačica američke antiratne udruge Code Pink i jedna od organizatorica prosvjedne povorke Gaza Freedom March. Američki su aktivisti u američkom veleposlanstvu željeli uručiti pismo podrške koje su dobili od američkog senatora Johna Kerryja, no umjesto toga, egipatska ih je policija silom odvukla na pločnik i pritvorila u prostor ograđen metalnom ogradom. Benjamin, koja je bila šokirana uporabom sile, je uspjela pobjeći i na kraju se sastala s američkim diplomatima, no drugi prosvjednici ostali su zarobljeni 6 sati. Benjamin je najavila da aktivisti ne odustaju i da će organizirati šetnju do graničnog prijelaza Rafah.

Egipatska policija je francuske prosvjednike koji su blokirali promet ispred francuskog veleposlanstva okružila s 2 reda od nekoliko stotina policajaca za suzbijanje nereda naoružanih palicama i stjerala ih na pločnik, te ih prisilila da tamo ostanu. Prosvjednici već 2 dana spavaju na pločniku vrlo prometne ulice i rijetkima je dopušteno da odu po hranu ili da koriste WC. Prosvjednici su prisiljeni koristiti jednu zajedničku kantu za obavljanje nužde i egipatske vlasti optužuju da ih kolektivno kažnjavaju. Egipatske su vlasti francuskim aktivistima zaprijetile deportacijom ako budu napuštali prostor ograđen čeličnim ogradama ispred veleposlanstva u koji ih je policija za suzbijanje nereda zatvorila.

Skupina od 150 grčkih i francuskih aktivista pokušala je napustiti Kairo, no egipatska vojska i sigurnosne snage su zaustavili njihove autobuse na autocesti izvan grada. Aktivistima je dopušteno da se vrate u Kairo, no nije im dopušteno da razgovaraju s medijima. Sigurnosne snage kasnije su se motale oko hotela u kojem su odsjeli grčki aktivisti.

Bilo je još pokušaja drugih grupa da dođu do Rafaha, no sigurnosne su im snage oduzele putovnice i stavile ih u kućni pritvor. Egipatska vlada je zabranila autobusima da napuštaju Kairo i na cesti između Kaira i Rafaha postavila niz sigurnosnih kontrolnih točki. Egipat ima više od milijun pripadnika sigurnosnih snaga i prima godišnju američku vojnu pomoć u vrijednosti od 1,7 milijardi američkih dolara.

Vijest o brutalnoj represiji nad uglavnom zapadnim mirovnim aktivistima u Kairu probila se iz arapskih i europskih u američke medije, a Egipat je u utorak ipak pod međunarodnim pritiskom popustio i odlučio da u srijedu ujutro 100 od ukupno 1400 međunarodnih aktivista Gaza Freedom Marcha dopusti da otputuju za Gazu. To znači da će 50 000 Palestinaca koji će sudjelovati u prosvjedu 31. prosinca sa sobom imati barem 100 međunarodnih aktivista koji će izraelske vlasti odvraćati od uporabe sile protiv prosvjednika i pomoći da vijest o njihovom nenasilnom prosvjedu protiv izraelske ilegalne blokade dospije u međunarodne medije.

Naravno, obzirom da Gaza graniči s Izraelom i Egiptom, blokada Gaze ne bi bila moguća bez egipatskog sudjelovanja. Egipat aktivno provodi blokadu. Egipatska je vlada onemogućila konvoju Viva Palestina da u Egipat uđe kroz luku Nuweiba, stvarajući tako nepotrebne probleme i troškove humanitarcima koji u njemu putuju. Onemogućila je međunarodnim aktivistima i strancima općenito, ne samo da posjete Gazu, već i da se uopće približe egipatskoj granici s Gazom. No međunarodni pritisak koji je stvoren oko Gaza Freedom Marcha i konvoja Viva Palestina pokazuje da je izraelska blokada Pojasa Gaze vrlo ranjiva i da ju je, pod uvjetom da se pritisak i pozornost međunarodne javnosti intenziviraju, moguće ukinuti.

Odluku egipatskih vlasti da u Pojas Gaze pusti 100 od 1400 aktivista međunarodni organizatori Gaza Freedom Marcha smatraju djelomičnom pobjedom i pokazateljem da masovni pritisak djeluje. No, neke je aktiviste odluka naljutila. Jedan ju je francuski organizator odbacio smatrajući da se njome stvaraju podjele među aktivistima i najavio da će se prosvjed ispred francuskog veleposlanstva nastaviti. Aktivisti koji za sada ostaju u Kairu najavili su nove prosvjede.


30. prosinac 2009.
VIVA PALESTINA je stigla u Damask u Siriji. Egipat je, unatoč posredništvu turske vlade i štrajku glađu nekoliko aktivista iz konvoja, ostao pri svojoj odluci da konvoj VIVA PALESTINA ne pusti u Egipat kroz luku Nuweiba. Međutim, egipatske su vlasti najavile da će dopustiti konvoju da u Egipat uđe kroz luku Al-Arish. Konvoj će iz sirijske luke Tartus isploviti prema Egiptu. Turska i sirijska vlada pomažu u organizaciji brodova koji će konvoj prevesti do egipatske luke Al-Arish.

Aktiviste konvoja Jordanci i Sirijci primili su u hotelima u kojima im je bio osiguran besplatni smještaj. Aktivisti trenutno skupljaju novac kojim će platiti putovanje od Tartusa do luke El-Arish. Putovanje brodom trajat će oko 19 sati, pa će konvoj Novu godinu dočekati na moru.

U međuvremenu je u Kairu, nakon obavljenih konzultacija, Gaza Freedom March odlučio odbiti ponudu da samo 100 od 1400 međunarodnih mirovnih aktivista uđe u Gazu i zahtjeva da svima bude dopušteno da uđu u Gazu i da ilegalna blokada i opsada Gaze bude ukinuta. Prosvjednike je posebno naljutila izjava egipatskog ministra vanjskih poslova koji je, u pokušaju da zavadi aktiviste, izjavio da je ovih 100 mjesta za "dobre ljude", a da su ostali aktivisti koji ostaju u Kairu "huligani". Štoviše, prihvaćanjem ponude da samo 100 aktivista uđe u Gazu, za koju je navodno zaslužna Mubarakova supruga Suzanne kojoj su se aktivisti također obratili za pomoć, omogućilo bi se Egiptu da kasnije tvrdi da je aktivistima učinio uslugu i oslabio međunarodni pritisak da se blokada Pojasa Gaze odmah ukine.

Cilj egipatske odluke da samo 100 aktivista pusti u Gazu prepoznat je kao pokušaj egipatskih vlasti da se svijetu prikažu u pozitivnom svjetlu istovremeno nastavljajući provoditi ilegalnu i nečovjačnu blokadu 1,5 milijuna civila (od kojih su više od 50% djeca) i stvore podjele među sudionicima Gaza Freedom Marcha. Prema Rafahu su na kraju u 2 autobusa otputovali novinari koji su došli kako bi izvještavali o stanju u Gazi, Palestinci koji su došli u posjet svojim obiteljima u Gazi koje nisu vidjeli godinama, te nekolicina aktivista koji su silno željeli u Pojas Gaze uvesti pomoć koja je prikupljena, a aktivisti su odlučili da će se svi zajedno za svoje pravo da odu u Gazu izboriti u Kairu i na taj način nastaviti usmjeravati pozornost međunarodne javnosti na neprihvatljivost i nužnost trenutačnog ukidanja ilegalne izraelske (i egipatske) blokade palestinskog stanovništva u Pojasu Gaze.


Više informacija: Gaza Freedom March & VIVA PALESTINA


Linkovi za Gaza Freedom March:
Roger Waters speaks for the Gaza Freedom March

Gaza's border must be opened NOW
But too many months have gone by with no change in the crippling isolation of Gaza imposed by Israel and Egypt, and it was time to risk our privileged access to take our efforts to break the siege up a notch. Our numbers had to be massive enough to threaten the jailers' growing complacence and broad enough to send the message that this is a global movement that won't stop until the Palestinian people are given the freedom and justice they deserve. Thus, this time CODEPINK allied with a number of other organizations around the world, and the number of participants quickly ballooned to more than 1,300 from 43 countries. Likewise, while we have collected or purchased thousands of dollars' worth of school supplies, winter clothing and electronic devices (such as computers — currently only available via the tunnels and thus too expensive for the average Palestinian in Gaza), our message is also unapologetically political: the borders must be opened, to everyone, all the time. NOW.

'Israel is the persecutor,' says Holocaust survivor on hunger strike for Gaza
85-year-old Hedy Epstein insists 'we have to try everything' to break siege of territory
Hedy Epstein: „Moramo pokušati učiniti sve“ kako bismo probili opsadu Pojasa Gaze (30. prosinac 2009.)
85-godišnja Hedy Epstein 29. je prosinca 2009. započela svoj prvi štrajk glađu u životu, prosvjedujući na taj način protiv odluke egipatske vlade da međunarodne sudionike prosvjedne povorke solidarnosti s Palestincima ne pusti u Pojas Gaze. Napomenula je da je došao trenutak kada ljudi moraju „pokušati učiniti sve“ kako bi se prekinula izraelska opsada Pojasa Gaze. U štrajku glađu pridružilo joj se mnogo ljudi iz različitih zemalja. Hedy, američka mirovna aktivistica, u Kairo je došla kako bi zajedno s 1400 drugih aktivista iz 43 zemlje probila izraelsku blokadu i 31. prosinca zajedno s njima i 50 000 Palestinaca na godišnjicu izraelske invazije sudjelovala u prosvjednoj povorci protiv izraelske opsade Pojasa Gaze. Hedy je preživjela žrtva Holokausta. Iz Hitlerove Njemačke je pobjegla 1939, kad je imala 14 godina. Roditelji su je poslali u Englesku, u sklopu misije kojom su židovska djeca evakuirana iz nacističke Njemačke 9 mjeseci prije početka 2. svjetskog rata. Hedyni roditelji su ostali u Njemačkoj i više ih nikada nije vidjela. Ubijeni su u logoru u Auschwitzu 1942. godine. Ovo stravično iskustvo iz djetinjstva jedan je od razloga zašto se Hedy priključila međunarodnom pokretu solidarnosti s Palestincima. No Epstein napominje da je njeno bavljenje izraelsko-palestinskim pitanjem vjerojatno počelo još u djetinjstvu, budući da je rođena u Njemačkoj i da su joj roditelji bili anticionistički Židovi. Hedyni su roditelji Njemačku pokušavali napustiti od 1933, kad je Hitler došao na vlast, no Palestina je bila jedino mjesto u koje nisu htjeli izbjeći. Hedy je nakon 2. svjetskog rata pomagala pri nürnberškim suđenjima nacističkim liječnicima koji su na zatvorenicima u koncentracijskim logorima izvodili medicinske eksperimente. Nakon toga preselila je u SAD i postala aktivistica za mir i socijalnu pravdu. Njeno zanimanje za izraelsko-palestinski sukob potaknuli su pokolji Palestinaca u izbjegličkim logorima Sabra i Shatila u Libanonu 1982. Hedy je tada počela otkrivati što se zapravo događa u tom dijelu svijeta. Postupci izraelske vlade prema Palestincima sve su je više sablažnjavali, pa je počela javno progovarati protiv njih. Epstein priznaje da većina američkih Židova slijepo podržava Izrael, bez obzira na njegove postupke, no napominje i da je primijetila promjenu nakon prošlogodišnjeg izraelskog pokolja u Gazi, naročito među mladim ljudima. Hedy je upozorila da Izrael danas nije žrtva progona, već progonitelj.

Gaza Freedom March Protests Continue in Cairo, Organizers Say Egypt Offer to Allow 100 into Gaza Not Sufficient
Interview with Ali Abunimah
Yesterday we were at the US embassy for many hours, surrounded by police. But I think really the responsibility in that situation has to lie with the US embassy and the United States, which absolutely stonewalled and was unresponsive to the demands of its citizens to speak to their representatives. And when we finally did get a meeting, it really became very clear, from the US representative that we met, the senior political officer at the US embassy in Cairo, Greg Legrefo, that the United States was not going to do anything to support our effort to break the siege, that the policies of the United States remain unchanged.

Cairo meets the movement, with tears and chaos and exaltation
The argument for the majority went like this: We have come a long way with the support of an international community. We have come to march in Gaza to lift the siege against the people there. Many of us are walking our talk, by confronting the Egyptian power at the French Embassy. Now we are giving into the siege by accepting a piecemeal offering, when the core principle here is inarguable: the people of Gaza must have freedom of movement, freedom to come and go. We will show our power and solidarity not by acceding to the terms of a police state that is working with the U.S. and Israel, but by demanding our rights as a bloc here in Cairo. And by doing so, we will dramatize the Palestinian condition and serve the most important element of the struggle: activating an international movement.

Gaza Freedom March u Egiptu (27, 28. i 29. prosinac 2009.)

Bern, Švicarska 27. prosinac 2009.

27. prosinac 2009.
Sudionici Gaza Freedom Marcha iz 43 različite zemlje, okupili su se 27. prosinca u različitim hotelima u Kairu u Egiptu i sada broje više od 1400 ljudi, koliko se procjenjivalo da će ih sudjelovati iz inozemstva. Prosvjednici su na različitim mjestima u gradu i pred svojim veleposlanstvima održali mirne prosvjede, a do tog je vremena egipatska policija s prosvjednicima postupala dostojanstveno i nenasilno. Prosvjednici su čak stekli dojam da ih i egipatski policajci privatno podržavaju i suosjećaju s blokiranim Palestincima u Gazi.

Među prosvjednicima ima ljudi koji pripadaju 3 različitim generacijama. Oni su liječnici, odvjetnici, diplomati, studenti, umjetnici, rabini, svećenici, imami, aktivistice za prava žena, židovski aktivisti, ratni veterani i Palestinci koji su se rodili izvan svoje domovine. Svi oni pozivaju svjetske čelnike da zatraže odgovornost Izraela za prošlogodišnji napad na Gazu, a Izrael i Egipat da ukinu okrutnu blokadu koja je nametnuta Pojasu Gaze. Koalicija koja je organizirala ovu međunarodnu povorku planirala je put u Gazu 7 mjeseci. Aktivisti u Gazu žele unijeti humanitarnu pomoć i zajedno s oko 50 000 Palestinaca 31. prosinca 2009. sudjelovati u prosvjednoj povorci protiv ilegalne izraelske blokade na graničnom prijelazu Erez između Gaze i Izraela.

Egipatska vlada je međunarodnim aktivistima poručila da ne želi da organiziraju prosvjede u Kairu, da ne daju intervjue medijima, te da se ne druže s Egipćanima. Vlasti su aktivistima zabranile da se okupljaju u skupinama većim od 6 ljudi i nisu im dopustile održavanje skupa u zatvorenom prostoru. Aktivisti su se oglušili na sve ove zahtjeve i okupili se u središtu grada na javnom trgu. Policija nije intervenirala, ali su zbog vladinog pritiska otkazani svi autobusi koji su aktiviste sutradan, 28. prosinca, trebali prevesti do Gaze.

Francuski su se aktivisti nakon ove vijesti uputili pred francusko veleposlanstvo, blokirali promet i natjerali svog veleposlanika da od egipatske vlade zatraži dopuštenje da njihovi autobusi krenu prema Gazi. Francuzi su zauzeli bulevar ispred francuskog veleposlanstva, svojim šatorima okupirali ulicu i zaustavljali promet 4 sata, zahtijevajući autobuse koji će ih odvesti u Gazu.

U podne 27. prosinca egipatske su sigurnosne snage uhitile 30 međunarodnih aktivista (iz Španjolske, Francuske, Velike Britanije, SAD-a i Japana) u njihovom hotelu u gradu El-Arish i stavile ih u kućni pritvor. Kasnije im je dopušteno da napuste hotel, ali im je zabranjeno napuštati El-Arish. 8 je ljudi (iz SAD-a, Velike Britanije, Španjolske, Japana i Grčke) uhićeno na jednoj autobusnoj stanici u El-Arishu kasnije tijekom poslijepodneva.


28. prosinac 2009.
Egipatska je vlada rastjerala mirna okupljanja sudionika prosvjeda u Kairu i pritvorila međunarodne aktiviste na više različitih lokacija. Egipatske su vlasti prethodno izdale dozvole da se organiziraju javne akcije, ali su ih naknadno povukle i trenutno sudionicima Gaza Freedom Marcha odbijaju izdati dozvolu da se uopće smiju približiti granici između Egipta i Gaze.

Sudionici Gaza Freedom Marcha nastavljaju moliti egipatsku vladu da im dopusti da nastave svoj put u Gazu. Posjetili su Arapsku ligu i od njih zatražili podršku, te različita strana veleposlanstva i predsjedničku palaču kako bi predsjedniku Mubaraku predali svoj apel. Pozvali su i ljude diljem svijeta da kontaktiraju svoja egipatska veleposlanstva i zamole ih da aktivistima dopuste da odu u Gazu.

I dok su francuski aktivisti unatoč egipatskoj policiji za suzbijanje nereda i dalje prisutni ispred francuskog veleposlanstva, američke su aktiviste kordoni policije spriječili da se približe američkom veleposlanstvu, koje je policija okružila čim su američki aktivisti počeli pristizati u Kairo. Organizatori razmišljaju i o alternativnim mogućnostima dok traže pomoć od raznih veleposlanstava. Hedi Epstein, 85-godišnja preživjela žrtva Holokausta iz St. Louisa, koja je došla kako bi sudjelovala u prosvjedu s Palestincima u Gazi, svoj štrajk glađu namjerava nastaviti sve dok egipatske vlasti ne odluče otvoriti granicu s Gazom.

Stotine aktivista blokirale su zgradu Ujedinjenih naroda u Kairu tražeći od UN-a da intervenira kako bi aktivisti mogli ući u Gazu. Egipatske sigurnosne snage opkolile su prosvjednike. Pokušaji UN-ovih dužnosnika da egipatsku vladu uvjere da aktiviste pusti u Gazu nisu urodili plodom. Potkraj dana, prosvjednici su se razišli i najavili da će se vratiti slijedeći dan s novim kreativnim akcijama. 11 je sudionika (iz Španjolske, Egipta, Njemačke, Italije, SAD-a i Sjeverne Irske) obećalo da će cijelu noć provesti pred UN-ovom zgradom.

Iz organizacijskog odbora Gaza Freedom Marcha poručuju da su odlučni u svojoj namjeri da uđu u Gazu i da se zločinačka opsada Gaze ne može nastaviti.

Unatoč svim poteškoćama i preprekama, aktivisti stalno napominju da je to tek mali djelić iskustva koje Palestinci proživljavaju svaki dan i da se one ne mogu usporediti s poteškoćama s kojima se Palestinci svakodnevno suočavaju zbog izraelske opsade i okupacije.


29. prosinac 2009.
Egipatska policija je protiv nenasilnih aktivista Gaza Freedom Marcha primijenila silu. Oko 50 američkih aktivista, koji su se uputili u američko veleposlanstvo u Kairu kako bi osoblje zamolili da im pomogne da uđu u Gazu, grubo su uhvaćeni i bačeni (barem u jednom slučaju doslovno) u zatvorsku ćeliju pri američkom veleposlanstvu u Kairu. Izgleda da su naročito bili ciljani aktivisti s fotoaparatima i kamerama. Među uhićenima je i najmanje jedan 70-godišnji mirovni aktivist.


U međuvremenu VIVA PALESTINA putuje okolnim putem do egipatske luke El-Arish.

Više informacija: Gaza Freedom March & VIVA PALESTINA


Nekoliko linkova vezano uz Gaza Freedom March:
Roger Waters: A message of solidarity with THE GAZA FREEDOM MARCH
The Gaza Freedom March is a beacon to all those of us who believe that under the skin, we are all brothers and sisters, who must stand shoulder to shoulder, if we are to make a future where all have recourse to law and universal human rights. Where life, liberty, and the pursuit of happiness is not just the preserve of the few. All the oil in The Middle East is not worth one child's life. So to those of you who march, I tip my hat. It is a brave and noble thing you do, and when you reach your goal please tell our Palestinian brothers and sisters, that out here, beyond the Walls of their Prison, stand hundreds of thousands of us in solidarity with them. Today, hundreds of thousands, tomorrow, millions, soon, hundreds of millions. We Shall Overcome.

See Solidarity Action Report Backs
Prosvjedi i akcije solidarnosti s Gazom i aktivistima Gaza Freedom March-a diljem svijeta


Linkovi Gaza:
Gaza war anniversary: How one group helps victims overcome trauma
But what remains more immediate for many Gazans is dealing with the unspoken internal damage – the effect on the population's mental health. Estimates from several organizations hold that between 30 and 40 percent of the Gaza population is suffering from signs of PTSD – Post Traumatic Stress Disorder. A study by the Gaza Community Mental Health Programme in June found that two-thirds of Gaza's children have exhibited abnormal levels of anxiety, and 61.5 percent of Gaza's parents reported the emergence of unusual behaviors among their children.

Turkey renews call for ending Gaza blockade
Turski ministar vanjskih poslova ponovo je pozvao na hitno ukidanje izraelske blokade Pojasa Gaze, naglasivši da je tragedija u Gazi prepreka pomirenju između suparničkih palestinskih pokreta i napretku mirovnih pregovora. Obećao je da će Turska nastaviti u Gazu slati humanitarnu pomoć.

UPDATE O KONVOJU VIVA PALESTINA I GAZA FREEDOM MARCHU

Prema posljednjim informacijama organizatori konvoja su dogovorili da će se konvoj vratiti kroz Siriju i od tamo nastaviti put za Egipat. Dogovor je u jordanskoj luci Aqaba s egipatskim konzulom postigao turski pregovarač . Konvoj će putovati do sirijske luke Latakia i od tamo otploviti do egipatske luke El-Arish, odakle će krenuti u Gazu. Konvoj je u Aqabi 5 dana čekao na promjenu odluke egipatskih vlasti koje su konvoju zabranile da u Egipat uđe kroz luku Nuweiba u Crvenom moru. Viva Palestina je u Gazu planirala ući 27. prosinca na godišnjicu početka izraelske ofenzive.

U Egiptu su se okupile i stotine sudionika prosvjedne povorke Gaza Freedom March, koji namjeravaju u Gazi zajedno s Palestincima sudjelovati u prosvjednoj povorci na graničnom prijelazu Erez između Gaze i Izraela. Oko 300 francuskih aktivista, koji su u Egipat stigli kako bi probili izraelsku ilegalnu blokadu i sudjelovali u toj povorci, noć su proveli ispred francuskog veleposlanstva u Egiptu i zaustavili promet u jednoj od glavnih ulica egipatskog glavnog grada. Egipatska policija je čak na kratko vrijeme pritvorila 38 međunarodnih mirovnih aktivista, uključujući i američke, britanske, španjolske, japanske i grčke državljane u gradu El-Arish. Policija je također onemogućila 200 međunarodnih aktivista da unajme brodove i na rijeci Nil održe svečanost u spomen na ubijene u prošlogodišnjoj trotjednoj izraelskoj agresiji na Gazu.

Hvala svima koji su slali poruke za VIVA PALESTINU. Poruke i dalje treba slati za Gaza Freedom March, čijim su organizatorima egipatske vlasti poručile da neće otvarati granični prijelaz Rafah slijedećih nekoliko tjedana. Hedi Epstein, 85-godišnja preživjela žrtva Holokausta koja je u Kairo došla kako bi sudjelovala u Gaza Freedom March-u u Gazi, započela je štrajkati glađu kako bi privolila egipatske vlasti da promijene svoju odluku i puste 1300 međunarodnih sudionika Gaza Freedom March-a u Pojas Gaze kroz granični prijelaz Rafah. Egipatske vlasti trenutno aktivistima ne dopuštaju da napuste Kairo.

Više informacija: VIVA PALESTINA & Gaza Freedom March

Akcija: Podržite Gaza Freedom March

Egipatsko ministarstvo vanjskih poslova 20. je prosinca 2009. obavijestilo aktiviste Međunarodne koalicije za prekid ilegalne opsade Gaze -- koji se spremaju na obljetnicu izraelske agresije na Pojas Gaze okupiti u Egiptu i kroz prijelaz Rafah u humanitarnom konvoju probiti ilegalnu izraelsku blokadu, te na staru godinu organizirati zajednički prosvjed s Palestincima i izraelskim mirovnim aktivistima na graničnom prijelazu Erez između Gaze i Izraela – da će zbog napetosti na granici između Gaze i Egipta granični prijelaz Rafah nekoliko tjedana biti zatvoren i da ga egipatske vlasti neće otvarati prije siječnja.

U Koaliciji su odlučni da probiju izraelsku blokadu i najavljuju da će učiniti sve što mogu da svoju namjeru i ostvare. Egipatskim su vlastima odgovorili da se ne osjećaju ugroženima napetostima na granici, koje su ionako uvijek prisutne zbog izraelske blokade, i da su se voljni izložiti opasnostima koje bi im eventualno mogle prijetiti. Također su napomenuli da je prekasno mijenjati planove 1300 aktivista iz 42 zemlje, koliko ih se sprema 27. prosinca okupiti u Egiptu i 29. prosinca probiti izraelsku ilegalnu blokadu.

Aktivisti koji se bore za ukidanje izraelske blokade Pojasa Gaze navikli su na ovakve prepreke i napominju da niti jedna skupina aktivista, bez obzira kako velika ili mala, u proteklih 12 mjeseci do samog kraja nije znala da li će je egipatske vlasti pustiti u Pojas Gaze kroz prijelaz Rafah. Egipatske su vlasti većinu skupina nastojale nagovoriti da uopće ne kreću iz Kaira za Rafah. Nekima su na putu zaustavljali autobuse, nekima je odmah rečeno da neće moći ući u Gazu. No, zbog javnog i političkog pritiska egipatska je vlada na kraju mijenjala svoj stav i puštala aktiviste da uđu u Gazu kroz prijelaz Rafah.

Koalicija za prekid ilegalne opsade Gaze za sada ne namjerava mijenjati svoje planove i poziva ljude iz cijelog svijeta da se obrate egipatskim ambasadama i konzulatima u svojim zemljama tijekom slijedećih nekoliko ključnih dana s jasnom porukom: Pustite međunarodne aktiviste da uđu u Gazu i zajedno s Palestincima i Izraelcima održe prosvjednu povorku za slobodnu Gazu 31. prosinca.

Popis i kontaktni podaci egipatskih veleposlanstava širom svijeta mogu se pronaći na ovom linku.

Budući da ne vidim na popisu i veleposlanstvo u Zagrebu evo podataka za hrvatske građane koji žele poslati poruku egipatskim vlastima i od njih zatražiti da dopuste prolaz humanitarnog konvoja sa 1300 međunarodnih aktivista u Pojas Gaze:

Veleposlanstvo Arapske Republike Egipat
Veleposlanik Mohamed Ashraf Gamal Eldin Rashed

His Excellency, Mohamed Ashraf Gamal Eldin Rashed
Ambassador of the Arab Republic of Egypt

Petrova 51B
10000 Zagreb
Tel. +385 1 23 10 781, 23 10 798
Fax. +385 1 23 10 619
E-mail: veleposlanstvo.egipat@zg.t-com.hr

Istu poruku pošaljite i u Odjel za Palestinu pri egipatskom Ministarstvu vanjskih poslova. Kontakt osoba:
Ahmed Azzam
Tel +202-25749682
E-mail: ahmed.azzam@mfa.gov.eg


Primjer poruke na engleskom:
Your Excellency,

I am writing to express my full support for the December 31, 2009 Gaza Freedom March. I urge the Egyptian government to allow the 1,300 international delegates to enter the Gaza Strip through Egypt.

The aim of the march is to call on Israel to lift the siege. The delegates will also take in badly needed medical aid, as well as school supplies and winter jackets for the children of Gaza.

Please, let this historic March proceed.

Thank you.
(Vaše Ime i Prezime, Država)


Primjer poruke na hrvatskom:
Vaša Ekscelencijo,

Pišem Vam kako bih izrazila svoju punu podršku prosvjednoj povorci za slobodnu Gazu (Gaza Freedom March) koja će se održati 31. prosinca 2009. Molim egipatsku vladu da dopusti 1300 međunarodnih aktivista da iz Egipta uđu u Pojas Gaze.

Ovaj je prosvjed poziv Izraelu da ukine opsadu Gaze. Aktivisti će također u Gazu uvesti prijeko potrebnu medicinsku humanitarnu pomoć, te školske potrepštine i zimske jakne za djecu.

Molim Vas da ne sprječavate održavanje ovog povijesnog prosvjeda.

Hvala.

S poštovanjem,
(Vaše Ime i Prezime, Država)


Poziv na ovu akciju na engleskom možete pročitati na linku.