Peticija za oslobađanje nenasilnih prosvjednika u Bahreinu

Link na peticiju: Free Abdulhadi Al Khawaja, Bahraini Human Rights Activist

Oko 600 nenasilnih prosvjednika i aktivista za ljudska prava nalazi se u pritvoru u Bahreinu zbog sudjelovanja u prodemokratskim prosvjedima. U protekla 2 mjeseca vlasti su u Bahreinu brutalnom silom gušile prodemokratske prosvjede građana. Uhićene se stotine ljudi, a sigurnosne snage i vojska iz susjednih država, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, pobile su na desetke osoba.

Peticijom bahreinskom kralju Hamadu ibn Isi Al Khalifi tražimo prekid nasilja i oslobađanje bahreinskih aktivista za ljudska prava i nenasilnih prosvjednika.

Izvor i link na peticiju: Free Abdulhadi Al Khawaja, Bahraini Human Rights Activist


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Staying Human
Arrigoni suggests that consumers look for barcodes whose first three numbers are 729, meaning it is a product of Israel. By refusing to purchase Israeli products consumers can express their opposition to the Occupation of Palestine. Gaza: Stay Human is a searing first-hand account of life for people under siege and fire in the open air prison called Gaza. It conveys the danger, raw emotions, and gore that Palestinians face. Arrigoni urges people to stay human; but when Israelis disrespect Palestinian life, they strike at themselves and their own humanity. When people in the international community stand by, it renders so many of us culpable and less human.

Neke vijesti i linkovi o Vittoriju Arrigoniju

Chasing Ghosts: Questioning the death of Vittorio Arrigoni
Neka pitanja o ubojstvu Vittorija Arrigonija (19. travanj 2011.)
Izvori u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova navodno tvrde da Vittorio Arrigoni nije slučajna žrtva otmice, već da su otmičari namjerno ciljali baš njega osobno. Dodaju da talijanska vlada gotovo ništa ne čini kako bi se saznala potpuna istina o Arrigonijevom ubojstvu. Ni za vrijeme dok je bio živ talijanska se vlada nije previše trudila da mu pomogne prilikom uhićenja od strane izraelskih vlasti. Jedan od Vittorijevih prijatelja smatra da su ga ubili jer ga je u Italiji slušalo i čitalo mnogo ljudi i jer zbog toga njegova smrt ima snažan odjek. Vittorijevi prijatelji smatraju da su ga otmičari od samog početka namjeravali ubiti. Malo je pojedinosti poznato. Nalaz liječnika nije objavljen, a talijanske vlasti ništa ne poduzimaju jer „ne žele surađivati s Hamasom“. Izvori u bolnici Al Shifa gdje je tijelo bilo prevezeno tvrde da je Arrigoni bio mučen i da mu je bilo izvađeno jedno oko.

Candlelight Vigil for Vittorio Arrigoni (Cairo)

Vittorio Arrigoni, a winner (video)

2/11/2010: Gaza protesters 100m from israeli border on Balfour anniversary (video)

London vigil to pay respect to Vittorio Arrigoni (WARNING IMAGES OF WAR WITHIN) (video)

Napoli per Vittorio "Utopia" Arrigoni (video)

The Palestinian people inspire the world with their courage and compassion.

Vik's not gone
Our message of peace
is a call to action
for other ordinary people like ourselves
not to hand over your lives
to whatever puppeteer is in charge this time round
But to take responsibility for the revolution
First, the inner revolution
to give love, to give empathy
It is this that will change the world

Staying human: A heroic legacy - Ramzy Baroud
Vittorio Arrigoni, or Vik, was reportedly murdered by a fundamentalist group in Gaza, a few hours after he was kidnapped on April 14. The killing was supposedly in retaliation for Hamas' crackdown on this group's members. All who knew Vik will attest to the fact that he was an extraordinary person, a model of compassion, solidarity and humanity. Arrigoni's body was discovered in an abandoned house hours after he was kidnapped. His murderers didn't honor their own deadline of 30 hours. The group, known as the Tawhid and Jihad, is one of the fringe groups known in Gaza as the Salafis. They resurface under different names and manifestations, for specific -- and often bloody -- purposes. ... The group that murdered Arrigoni, like others of its kind, existed for one specific, violent episode before disappearing altogether. The mission in this case was to kill an International Solidarity Movement activist who dedicated years of his life to Palestine.

Gaza: Restiamo Umani (intervista a Vittorio Arrigoni) (video)

Italian convoy to Gaza
Talijanski konvoj za Gazu (24. travanj 2011.)
Talijanski aktivisti su 21. travnja u Rimu odlučili organizirati konvoj pod nazivom Ostanimo humani koji će u Gazu ući kroz Egipat, kroz granični prijelaz Rafah. Žele svijetu prenijeti Vikovu poruku, te svratiti pozornost međunarodne javnosti na to da nakon pada Mubarakovog režima granica između Pojasa Gaze i Egipta mora biti otvorena kako bi konačno bila prekinuta opsada stanovnika Gaze. U Gazi namjeravaju biti do 15. svibnja, mjesec dana nakon Vittorijeve smrti. Tada se također obilježava sjećanje na Nakbu, a na palestinskim područjima bit će organizirani prosvjedi protiv izraelske okupacije, te protiv unutarnjih podjela među palestinskim vlastima. Aktivisti žele pokazati da unatoč Vittorijevoj smrti nije oslabila međunarodna podrška palestinskom narodu, te namjeravaju pokrenuti medijski centar u Gazi koji će biti posvećen Vittoriju. Put i boravak konvoja u Gazi trajat će 6 ili 7 dana između 11. i 18. svibnja.

To Juliano and Vittorio with love
He initially seemed detached from his Palestinian roots but, under the influence of his Jewish mother who spent much of her later years working with Palestinian children, he was transformed. Arna Mer-Khamis, Juliano's mother, became involved with Palestinians during the first intifada. She came to understand how deeply traumatised Palestinian children were by the occupation and started programmes that aimed to heal them through art and, in particular, acting. She established a theatre in the Jenin refugee camp, where her bonds with many of the local children were such that they became known as 'Arna's children'.

Bella Ciao Gaza

Body of slain Gaza activist arrives in Rome
Lijes s ubijenim aktivistom stigao u Rim (24. travanj 2011.)
Tijelo ubijenog aktivista Vittorija Arrigonija u srijedu (20. travnja) je zrakoplovom iz Kaira prevezeno u Italiju. Stotine ožalošćenih prijatelja, Palestinaca i službenih izaslanika okupili su se u zračnoj luci Leonardo da Vinci u Rimu. Dok je lijes umotan u palestinsku zastavu bio spuštan iz aviona u mrtvačka kola okupljeni su pljeskali. Među palestinskim predstavnicima koji su Vittorijevo tijelo dočekali u Rimu bio je palestinski predsjednik Abbas i grčki pravoslavni patrijarh u Jeruzalemu Elias Issa Musleh. U četvrtak je u Institutu za forenzičnu medicinu Sveučilišta La Sapienza obavljena obdukcija. Liječnik koji je obavljao obdukciju je izjavio da je smrt najvjerojatnije nastupila zbog gušenja električnim kablom. Ured državnog odvjetnika u Rimu je otvorio istragu Arrigonijeve otmice i ubojstva.
Arrigoni je rođen u Besani u Brianzi, pored Milana. Njegova je majka gradonačelnica mjestašca Bulciaga, gdje obitelj sada živi. Vittorio je s Međunarodnim pokretom solidarnosti počeo raditi u Jeruzalemu 2002. godine. Bio je oštar kritičar izraelske politike prema Palestincima na Zapadnoj obali. Izrael ga je 2005. stavio na svoju sramotnu „crnu listu“ nepoželjnih osoba – popis na kojem su se uglavnom nalazili međunarodni volonteri koji su surađivali s različitim palestinskim nevladinim organizacijama i motrili izraelske postupke na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Vittorio se 2008. preselio u Gazu odakle je izvještavao o teškom životu pod blokadom i izraelskim vojnim napadima. Iste se godine zamjerio i Hamasu kritikom teokratskih i autoritarnih poteza vlade u Gazi. Pisao je i izvještavao za nekoliko talijanskih i stranih medija. Bio je jedan od najvažnijih glasova koji su u svijet dopirali iz Gaze za vrijeme izraelske trotjedne agresije 2008/2009, kad je Izrael ostalim novinarima zabranio ulaz i onemogućio izvještavanje iz Pojasa Gaze. Knjiga Gaza Stay Human koju je napisao o izraelskom napadu na Gazu prevedena je na francuski, engleski, njemački i španjolski. Arrigoni je primao prijetnje smrću, a njegovoj su se nazočnosti u Gazi protivile razne skupine, uključujući i neke pripadnike Hamasa.
Vittorio je pod prijetnjom vatrenim oružjem otet u četvrtak 14. travnja 2011. navečer. Kasnije istog dana nepoznata ekstremistička salafijska skupina je na YouTube-u objavila video snimku pretučenog Vittorija s trakom preko očiju. Otmičari su optužili Italiju da je „nevjernička država“, a Vittorija da „kvari“ stanovnike Gaze. Zatražili su oslobađanje nekoliko salafista koji se nalaze u palestinskim zatvorima i zaprijetili da će u suprotnom slijedeći dan poslije podne pogubiti aktivista. Hamas je Vittorijevo beživotno tijelo pronašao rano u petak ujutro, a obdukcija u Institutu forenzične medicine u Gazi je pokazala da je bio obješen. Prema nalazima forenzičara ubojstvo se vjerojatno dogodilo iste večeri kada i otmica. Simboličan državni sprovod održan je za Vittorija u Gazi u ponedjeljak. Vittorijeva djevojka doputovala je iz Italije u Gazu kako bi primila izraze sućuti ožalošćenih Vittorijevih prijatelja.

Mourners gather in Palestine and Italy for Vittorio’s funeral
Vittorio Arrigoni pokopan u Italiji (25. travanj 2011.)
U nedjelju je u Bulciagu u Italiji pokopan ubijeni talijanski aktivist Vittorio Arrigoni. Stotine ljudi su prisustvovale sprovodu. Istovremeno su u Ramalli i Gazi održane komemoracije na kojima su građani odali posljednju počast ubijenom međunarodnom aktivistu Vittoriju Arrigoniju. U Ramalli su se okupljenima obratili Vittorijevi prijatelji, političari i međunarodni aktivisti. Palestinski su govornici jasno poručili da ovo ubojstvo ne predstavlja palestinski narod i da je Vittorijeva smrt velik gubitak za sve koji se nastavljaju boriti za slobodnu Palestinu. Okupljeni su u znak sjećanja na Vittorija pjevali neke njegove omiljene talijanske pjesme. U Gazi su se na svečanoj komemoraciji okupile stotine ljudi. Palestinski predsjednik Abbas je Vittoriju Arrigoniju i Julianu Mer-Khamisu posthumno dodijelio „Medalje Jeruzalema“.

Beit Ula names garden after slain Italian activist
Grad Beit Ula na Zapadnoj obali preimenovao je u nedjelju (24. travnja) jedan mali javni park i nazvao ga po ubijenom talijanskom aktivistu Vittoriju Arrigoniju.


DODATNO:
1 link o izraelskom napadu na civilnu humanitarnu flotilu u svibnju 2010:
Gaza Flotilla Attack - The Truth (video)

Palestinski kršćani ni za Uskrs ne mogu posjetiti sveta mjesta u Jeruzalemu

Informacije iz članka WEST BANK: Palestinian Christians denied access to holy places in Jerusalem during Easter novinara Mahera Abukhatera koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

16. travanj 2011.
Za razliku od kršćana iz ostatka svijeta, palestinski kršćani koji žive na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze ne mogu posjetiti sveta kršćanska mjesta u Jeruzalemu.

Otkad je Izrael Istočni Jeruzalem početkom 1990-tih odsjekao od ostatka okupiranog palestinskog teritorija, palestinski stanovnici Zapadne obale i Pojasa Gaze moraju od izraelske vojske dobiti dozvolu da smiju ući u Jeruzalem.

Situacija se dodatno pogoršala nakon 2000. godine, a ograničenja se postrožila nakon što je oko Istočnog Jeruazelma izgrađen 6 metara visok betonski zid koji palestinskim muslimanima i kršćanima onemogućava pristup svetim mjestima i staroj gradskoj jezgri u Jeruzalemu.

„Za kršćane Sveti tjedan u Jeruzalemu ima posebno duhovno značenje“ navodi se u izjavi kršćanske zajednice na Zapadnoj obali. „Stari grad, njegova vrata i ceste, Maslinska gora, Via Dolorosa i Bazilika Svetog groba, koje posjećuju hodočasnici iz cijelog svijeta, jednako su tako važni i palestinskim kršćanima iz Gaze i sa Zapadne obale, koji žele zajedno sa svojom jeruzalemskom braćom sudjelovati u liturgijskim obredima koji prethode uskrsnuću, najsvetijoj kršćanskoj svetkovini.“

Pristup Jeruzalemu za Palestince sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze, umjesto vjerskog prava, postao je povlastica. Da bi došao u Jeruzalem svaki Palestinac iz Zapadne obale ili Pojasa Gaze mora najprije za to dobiti dozvolu izraelskih vojnih vlasti.

Te se dozvole ne dobijaju lako. Obično se izdaju bolesnim osobama radi liječenja u Jeruzalemu ili izraelskim bolnicama ili poduzetnicima. Često ih dobivaju i radnici jer Izrael iskorištava palestinsku jeftinu radnu snagu. No osobama koje žele posjetiti članove svoje obitelji koji žive u Istočnom Jeruzalemu ili prošetati Starim gradom ili moliti na svetim mjestima, te se dozvole rijetko izdaju.

„U svakoj zemlji koja poštuje slobodu vjeroispovijesti, vjernici različitih religija žive u skladu sa svojom vjerom i mogu moliti bez da ih vlasti u tome sputavaju“, navodi se u izjavi kršćana. „U Jeruzalemu već nekoliko desetljeća nemamo takvu situaciju. Okupacijska sila kršćanima i muslimanima onemogućava slobodan pristup svetim mjestima u nekoliko važnih prilika“, stoji u izjavi.

„Ograničenja nametnuta lokalnim vjernicima predstavljaju kršenja njihovih temeljnih ljudskih prava, vjerskih sloboda i stoljetnih vjerskih tradicija autohtonih kršćanskih stanovnika ove zemlje“, dodaje se u izjavi.

Izrael je nedavno počeo izdavati između 2000 i 3000 dozvola za kršćane koji tijekom Božića i Uskrsa žele posjetiti sveta mjesta u Jeruzalemu, no te su brojke i dalje relativno male u usporedbi s brojem palestinskih kršćana. Uz to, dozvole se izdaju samo starijim osobama u braku, a mlađima i samcima ne. Kršćani također moraju dozvolu zatražiti preko svojih crkava.

„Sustav izdavanja dozvola koji je nametnuo Izrael predstavlja očigledno kršenje Opće deklaracije o ljudskim pravima i drugih međunarodnih ugovora i povelja koje je Izrael potpisao“, tvrde u kršćanskoj zajednici. „Neovisno o broju osoba iz lokalne kongregacije kojima je dopušteno da sudjeluju u svetkovinama, odbacujemo nametanje sustava izdavanja dozvola i kvota kako bismo mogli doći u naše crkve.“

Na nesreću palestinskih kršćana, Uskrs se podudara sa židovskim blagdanom Pasha. Izrael obično zatvara okupirana palestinska područja tijekom židovskih blagdana, što znači da dozvole automatski ne vrijede i da čak ni oni koji su dobili dozvole neće moći prijeći kontrolne točke na ulazu u Istočni Jeruzalem.


Izvor: WEST BANK: Palestinian Christians denied access to holy places in Jerusalem during Easter


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Brod „Srebrenica“ prevozit će pomoć palestinskom narodu
Glavni organizator akcije nazvane „Freedom Flotilla Two“ je Evropska kampanja za deblokadu Gaze (ECESG), a među 1.000 organizacija koje učestvuju u akciji je i Udruženje „Solidarnost“ iz Bihaća. Prošle godine već smo sakupili oko 25.000 KM i uplatili smo ih na račun ECESG-a, a oni koji žele još mogu pomoći uplatama na naš ili direktno na žiroračun ECESG-a - kazala nam je predsjednica Udruženja „Solidarnost“ Zemira Gorinjac, uz objašnjenje da su detaljnije informacije dostupne na njihovoj web-stranici www.solidarnost-bosnia.com Gorinjac je dodala da bi, na inicijativu „Solidarnosti“, jedan od 15 brodova koji budu plovili ka Gazi trebao nositi naziv „Srebrenica“. Za sada je sigurno da će sa 1.000 aktivista iz raznih krajeva svijeta konvojem putovati i četvero građana iz BiH. Još četvero njih, među kojima su i dva demobilisana borca Armije RBiH, također je voljno ići u Gazu, ali još nije osiguran novac. Zemira Gorinjac objašnjava da će brodovi prevoziti isključivo građevinski materijal koji je stanovnicima Gaze prijeko potreban, jer oko 50.000 ljudi živi pod šatorima. Česti su i slučajevi ranjavanja djece koja u blizini tampon-zone sakupljaju kamenje.

Italian activist Vittorio Arrigoni found dead in Gaza after kidnap (video)

Tribute to Vittorio (video)

Another country
A Palestinian who is summoned to the court cannot arrive by traveling on the main road, Highway 443, the route you followed just an hour ago. That road is limited to ordinary travelers, like yourself. The High Court actually ruled that Palestinians can travel on it, but they can only travel on its less useful stretches. In order to reach the court, Palestinians must travel on a different, longer road, which features two checkpoints (Bitunia and Qalandiyah ). A Palestinian reaches the court and is placed on the left side of the fence. An Israeli who travels to the court on the fast highway, positions himself on the right side. Right now, the Palestinian and the Israeli stand relatively close to one another; neither looks the other in the eye; each tries to stay in his own world. ... A 19-year-old woman is standing in the hall, declaring "I am sorry, your honor, I've learned my lesson. I won't do it again." I look at her; she has put on a lot of makeup and is holding a handbag. She looks like an Israeli teenager a few months before her army service. I wonder, what is she sorry about? What lesson has she learned? The judge says: "I accept the plea bargain. I believe that S. has decided to rehabilitate herself and go on with her life. She expresses regret about what she did, and claims that she has learned her lesson. For this reason, I sentence her to a month's suspended sentence, and an NIS 800 fine." Here's the story: It turns out that S. has a Palestinian father and an Israeli mother. One day, loneliness overcame her, and she decided to visit her mother in Jerusalem. She traveled there and was apprehended by security forces. She was put on trial for this offense. The judge now trusts that she will rehabilitate herself, that she will change her ways. If not, next time she will spend a month in prison. ... In most cases, the discrimination precedes the stage in which the detainee is brought to court. For example, when Abdallah Abu Rahmah was arrested several years ago, during a demonstration in Bil'in, six persons were detained - Abdallah Abu Rahmah, Ratab Abu Rahmah, and four Israeli Jews. All were charged with disturbing public order. The two Palestinians were interrogated, issued denials, and were imprisoned. Ratab was held in custody for two weeks. An indictment was issued against him, along with a request that he be held in remand until proceedings in his case were completed. Abdallah was held for a similar period, and an indictment was filed against him. In contrast, the four Israeli detainees did not cooperate with investigators. In the police station, investigators offered to release three, with restrictive conditions. One agreed; two refused the offer, as an act of solidarity with their Palestinian comrades. The three Israelis who were held in custody were released by the courts after spending one night in jail. Files on all four were closed.

ISM GAZA: We Will Not Go Away from Gaza
As we had done when Vittorio was with us, we will continue to stand alongside the Palestinian people, we will continue to struggle against the occupation, we will continue to accompany farmers to their lands along the border, we will continue to participate in demonstrations, and we will continue to tell the world what happens here in the Gaza Strip, Palestine. We think that Victor would agree with Che Guevara when he said, “Don’t cry for me if I die, do what I was doing and I will live on in you.” The best way to honor Vik is to continue the work that he was doing. In particular we will soon begin crewing a boat whose mission is to monitor the violation of human rights in Palestinian waters. This boat will have its maiden voyage on April 20: Vik had strongly backed this project and he had enthusiastically participated in its realization. Vik has been an inspiration to all of us, we all hope to live up to his example. In a documentary about him, Vik said he would have liked to be remembered by Nelson Mandela's quote; “A victor is merely a dreamer who never stops dreaming.” Your dreams are our dreams; we will never forget you, Vik.

Israel: Netanyahu Warns 2nd Freedom Flotilla May Spark Middle East Situation
(11. travanj 2011.) Netanyahu je na sastanku s europskim veleposlanicima neistinito tvrdio da u Pojasu Gaze ne postoji humanitarna kriza i zatražio od europskih vlada da zabrane isplovljavanje međunarodne humanitarne Flotile slobode 2 koja za Gazu namjerava ploviti u svibnju ove godine. Netanyahu je ocijenio da je međunarodni civilni konvoj brodova koji u Gazu namjerava prevesti humanitarnu pomoć „provokacija“.

Itamar Killers Found?
According to Haaretz, the teens decided on a whim to go to Itamar armed with nothing but wire cutters and a prayer. They walked across the buffer zone without being noticed by the cameras, security guards, soldiers or residents of the colony. They reached the electrified fence, where they spent ten minutes cutting the wire. The automatic cameras and sensors seemed, by a stroke of anti-semitic fortune, to be asleep that day. Once they’d cut the fence, the two teenagers walked into the colony, where again nobody noticed them. They found a house which by sheer luck was 1) unlocked, 2) empty and 3) had an M16 rifle and ammunition lying about. Amjad and Hakim picked up the gun and the bullets, and stepped out of the empty house. There, they moved to the Fogels’ residence. They walked in, and killed four family members-one with the gun, the others with a knife. Having defied all odds, the teenagers now left the house and went back outside. They still hadn’t been noticed. Neither the gun shot nor the screams had been heard (the security services here explain that the weather wasn't conducive to carrying sound waves that evening). While realizing they STILL hadn't been noticed by any of the residents, soldiers, security guards or cameras, Amjad and Hakim spotted the Fogels' 3 month old baby through the window. So they decided to go back inside and kill the baby. Insatiable Arab thirst for blood and all that. Now the teens, armed with a big stolen M16 rifle, ammunition, and a knife simply walked back out of the colony, again unnoticed by the cameras, soldiers, guards, colonists, sensors and maybe even God himself. They walked across the buffer zone, back to their village, and thought they had gotten away with their dastardly crime. ... And before the seething masses of indignant Zionists could finish wringing their hands, out comes the family of Hakim Awad with the inconvenient revelation that their son had recently undergone testicular surgery that made it impossible for him to walk long distances and needing the toilet every hour, and was at home recovering the night the Fogels were killed. Oops. Zionism really is losing its lustre: They decided to frame a guy who can barely walk for trekking across a buffer zone, through an electrified fence, breaking into two houses, killing an entire family then jogging merrily home.

Vittorio, never more alive than now
This lost child of mine is more alive than ever before, like the grain that has fallen to the ground and died to bring forth a plentiful harvest. I see it and hear it already in the words of his friends, above all the younger among them, some closer, some from afar. Through Vittorio, they have known and understood, and now even more, how one can give 'Utopia' a meaning, like the thirst for justice and peace, how fraternity and solidarity still stand and how, as Vittorio used to say, 'Palestine can also be found at your doorsteps'. We were a long way from Vittorio, but now we are closer than ever, with his living presence magnified at every passing hour, like a wind from Gaza, from his beloved Mediterranean, blowing fierily to deliver the message of his hope and of his love for those without a voice, for the weak and the oppressed, passing the baton. Stay human.

Thousands of Gazans participate in slain Italian activist's funeral
Tisuće Palestinaca u Gazi sudjelovale u sprovodu ubijenog talijanskog aktivista (19. travanj 2011.)
Političari, pripadnici nevladinih organizacija i aktivisti sudjelovali su u ponedjeljak u sprovodu Vittorija Arrigonija kojeg je prošli petak u Gazi ubila jedna salafijska skupina. Palestinski policajci nosili su lijes s Arrigonijevim tijelom i priključili se sprovodu. Okupljeni su uzvikivali „Smrt teroristima!“ Arrigonijevo je tijelo prebačeno iz grada Gaze na granični prijelaz Rafah kako bi ga u Egiptu preuzela Arrigonijeva obitelj. Policija je medijima izjavila da se istraga Arrigonijevog ubojstva nastavlja i da će ubojice biti privedeni pravdi.

State funeral for Italian activist slain in Gaza
Državni sprovod za talijanskog aktivista ubijenog u Gazi (19. travanj 2011.)
Palestinski civili, policija i pripadnici sigurnosnih snaga u ponedjeljak su ispratili tijelo ubijenog aktivista do graničnog prijelaza Rafah. Oko lijesa su se okupili ožalošćeni građani i prijatelji s transparentima na kojima je pisalo „Ostanimo humani“, Vittorijev moto. Tijelo je do Rafaha prevezeno u povorci dok su ostali građani stajali uz cestu sa slikama Arrigonija u rukama. U Rafahu su nosači lijesa plakali. Lijes je iz Rafaha prevezen u Kairo u skladu sa željama Arrigonijeve obitelji. Hamasove sigurnosne snage do sada su uhitile 4 osobe u vezi s ovim ubojstvom, no tvrde da su najmanje još 3 osumnjičenih na slobodi. Oni su identificirani kao Bilal Al Omari, Jordanac Abdul-Rahman Al Breizat, i Hamasov policajac Mohammed Al Salfiti.

To those who murdered Juliano & Vittorio in cold blood
To the Palestinian People, We need to protect every soul who is in solidarity with us and therefore I call on Palestinians to make April 'International Activist Month'. Hold events in mosques, churches, schools, community centers and workplaces to highlight what international activists are doing and the important role those people have in defending the human rights and cultural rights of Palestinians. Talk about the high price that many have paid to defend our schools, our hospitals, our olive trees, our homes, our land, our families, our rights and our lives. Some paid the price twice, within their own communities and tragically within our community. It is our community’s responsibility to protect them, as they have come to join our struggle for freedom. Many of us did not get a chance to tell Vittorio and Juliano how much we love them. Take a minute today to tell any international activists you know that you love them. To all the international Palestine activists, I love you all.

2 dead in clash with murder suspects
Ubijena 2 osumnjičenih za ubojstvo Vittorija Arrigonija (19. travanj 2011.)
Sigurnosne snage Hamasove vlade u Gazi upale su u utorak u jednu zgradu u gradu Gazi kako bi uhitile osumnjičene za ubojstvo talijanskog aktivista Vittorija Arrigonija. Policija je prije bezuspješno pokušavala nagovoriti osumnjičene da se predaju. Poginula su 2 osumnjičenika, a treći je ranjen i uhićen. Policija tvrdi da je osumnjičenik Abdul-Rahman Al-Breizat na drugog osumnjičenika, Bilala Al-Umarija bacio granatu, te potom vatrenim oružjem izvršio samoubojstvo. Treći osumnjičenik, Mahmoud Muhammad Nimir Salfiti je ranjen i uhićen. Prije racije, sigurnosne su snage opkolile kuću u središtu Gaze u kojoj su se trojica osumnjičenih skrivala, a okolni stanovi su evakuirani. Vlasnik kuće, Amer Abu Ghulah, se predao policiji. Premijer vlade u Gazi Haniyeh je policiji ponudio nagradu za uhićenje odgovornih za otmicu i ubojstvo talijanskog aktivista, a neki su dijelovi Pojasa Gaze bili zatvoreni kako bi se spriječio bijeg osumnjičenih.

R.i.P Vittorio Arrigoni (video)

Reflections on the death of Vittorio Arrigoni - Eva Bartlett
Vik, ever determined to witness Gaza, returned on Free Gazas 5th successful mission, arriving just weeks before Israel began the 23-day assault on the entire Gaza Strip. During the war, ISM and Free Gaza rode with ambulances, documenting Israel's war crimes and crimes against civilians. Vik managed to both accompany ambulances and race back along darkened, drone and F-16 targeted roads, to Gaza Citys Ramattan News Agency -the only place we were able to report from-to give non-stop phone interviews and write for his blog, Guerilla Radio as well as Italian and international media, including IL Manifesto and Peacereporter. In those horrifying 23 days, Vik's humor and compassion matched that of our Palestinian medical colleagues, with whom we rode. Vik was a counselor to many of us, with an empathetic ear, wise words, and always a "yalla" (lets go) to get things going. His lack of mastering Arabic didn't matter, he peppering his English speech with Italian curses and Arabic adjectives. To say he was eccentric in some ways would be an understatement, but it would also be irrelevant. He was a fully-conscious humanist and used his political readings and personal experience to advocate clearly, intelligently, often humorously, and humanely for Palestinian justice. He was always ready to go out with the fishermen or get up before dawn to accompany farmers facing similar threats from the Israeli army. Many a sleepy morning we would meet to take a shared taxi Vik had arranged for our accompaniment work in the southeast or north, Vik always in good humor. He always documented our accompaniments with his hand-held camera, along with one or two of us, and would quickly have the footage transferred to computer and uploaded to the internet.

Etničko čišćenje: Istjerivanje Palestinaca iz Jeruzalema, AD 2011

Informacije iz članka Even Tony Blair can't save Palestinian bookseller to the stars, koji je napisao nazaretski novinar i autor Jonathan Cook i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

14. travanj 2011.
Munther Fahmi, poznati „jeruzalemski prodavač knjiga“ među čijim su kupcima Tony Blair, Kofi Annan, Jimmy Carter i Uma Thurman, i čija je jeruzalemska knjižara predstavljala malu oazu dijaloga između Palestinaca i Izraelaca, u kojoj su poznati pisci i intelektualci obiju strana redovito gostovali i govorili o svojim djelima, uskoro bi, unatoč svim svojim uglednim poznanstvima, mogao biti protjeran iz Jeruzalema.

Izraelski su mu dužnosnici rekli da, nakon što je 16 godina prodavao knjige u Istočnom Jeruzalemu, više nije dobro došao u Izraelu ni u Jeruzalemu.

Prije 2 mjeseca Fahmi je iscrpio sva svoja raspoloživa pravna sredstva kad je izraelski visoki sud odbio poništiti nalog o njegovoj deportaciji. Jedinu preostalu nadu sada za njega predstavlja vladin odbor kojem se obratio za pomoć iz humanitarnih razloga. Međutim, ne gaji velike nade u pozitivan ishod, jer ga je odvjetnik upozorio da molbe Palestinaca gotovo nikada nisu prihvaćene.

Munther Fahmi (57) već mnogo godina ima američku putovnicu, a u Jeruzalemu boravi s turističkom vizom koja je istekla 3. travnja. „Fahmi je samo jedan među tisućama Palestinaca koje pogađa politika poništavanja njihovog prava da žive u Jeruzalemu, koju Izrael provodi već više od 40 godina“, tvrdi Dalia Kerstein iz izraelske udruge za ljudska prava Hamoked.

Iako je Izrael 1967. godine, u suprotnosti s međunarodnim pravom, anektirao Istočni Jeruzalem, većina palestinskog stanovništva na tom području dobila je samo izraelske dozvole da žive u Jeruzalemu, a ne i državljanstvo.

Prema izraelskim podacima od tada su izraelske vlasti pravo na prebivalište u Jeruzalemu ukinule za više od 13 000 Palestinaca – od 260 000 koliko ih trenutno živi u Istočnom Jeruzalemu.

Gđa. Kerstein navodi da je broj Palestinaca kojima je ukinuto pravo na prebivalište naglo porastao tijekom proteklih godina, te da je samo tijekom 2008. godine više od 4500 Palestinaca ostalo bez prava da živi u Jeruzalemu, dok za prošlu godinu još ne raspolaže potpunim podacima.

Prema izraelskom zakonu Palestinci u Jeruzalemu mogu ostati bez prava na prebivalište ako u inozemstvu (uključujući okupirano palestinsko područje Zapadnu obalu i Pojas Gaze) provedu najmanje 7 godina ili ako imaju stranu putovnicu.

Izraelski sudovi od 1988. godine potvrđuju ukidanje prava na prebivalište u slučajevima kada vlasti tvrde da su Palestinci kojima se ukida pravo da žive u Jeruzalemu promijenili svoj „centar života“.

„Očito je da postoji politika potiskivanja Palestinaca iz Jeruzalema i Izraela kako bi se umanjilo ono što se ovdje naziva „palestinskom demografskom prijetnjom“, rekla je gđa. Kerstein. „Zapravo se radi o etničkom čišćenju.“

Prošli tjedan su Hamoked i ACRI – također jedna od izraelskih udruga za ljudska prava – izraelskom vrhovnom sudu predale zahtjev da ukine ovu politiku, tvrdeći da se njome krši međunarodno pravo. ACRI-jev odvjetnik Oded Feller je rekao da su Palestinci u Istočnom Jeruzalemu zapravo „zarobljenici“, koje Izrael kažnjava ako participiraju u globaliziranom svijetu.

„Problem je u tome što se izraelska vlada i sudovi prema ljudima poput Munthera odnose kao prema useljenicima, zanemarujući činjenicu da oni, kao autohtoni stanovnici ovog grada, imaju neotuđivo pravo u njemu živjeti“, rekla je gđa. Kerstein.

Poput većine Palestinaca u Istočnom Jeruzalemu, obitelj g. Fahmija je 1967. godine odbila izraelsko državljanstvo. „Mi smo Palestinci, a Izrael nas okupira. Zašto bismo prihvatili državljanstvo i tako dali legitimitet okupaciji?“

Međutim, zbog ove su odluke Munther i mnogi drugi Palestinci iz Jeruzalema sada u neizvjesnom položaju.

Fahmiju je pravo na prebivalište ukinuto – bez njegovog znanja – tijekom dugog razdoblja koje je proveo u Sjedinjenim Državama, počevši od 1975. kada je otišao u inozemstvo na studij. Američku je putovnicu dobio nakon što se u toj zemlji oženio i podigao vlastitu obitelj.

1995. godine, nakon potpisivanja sporazuma iz Osla, odlučio se vratiti i ponovo živjeti u Jeruzalemu.

Proteklih 16 godina Munther je bio prisiljen svakih nekoliko mjeseci ulaziti i izlaziti iz Izraela kako bi obnovio svoju turističku vizu zahvaljujući kojoj živi u Jeruzalemu.

No, prije 18 mjeseci, u ministarstvu unutarnjih poslova su ga obavijestili da mu više, u skladu s novom politikom, neće automatski izdavati turističke vize. Rekli su mu da sada može provesti samo 3 mjeseca u godini u Izraelu, uključujući Jeruzalem. U svojoj molbi humanitarnom odboru Munther je naveo da mora biti u Jeruzalemu kako bi njegovao svoju 76-godišnju majku.

„Postoji li ijedna druga zemlja u kojoj se prema autohtonim stanovnicima u njihovoj domovini ponašaju na ovakav način?“, pita se Munther.

Politika uskraćivanja turističkih viza Palestincima sa stranim putovnicama provodi se nedosljedno, tvrdi gđa Kerstein, zbog prigovora američkog i europskih veleposlanstava.

Ipak, čini se da je g. Fahmi čudan izbor za provedbu ove politike, obzirom na njegove brojne utjecajne poznanike i podržavatelje. Peticiju podrške potpisalo je više od 2000 osoba, uključujući britanskog romanopisca Iana McEwana, povjesničara Erica Hobsbawna i autora Simona Sebaga Montefiorija. Fahmi se nada da bi podrška koju njegovoj borbi za pravo da živi u svom gradu također pružaju i mnogi Izraelci i Židovi izvan Izraela, uključujući dvojicu najpoznatijih izraelskih romanopisaca Amosa Oza i Davida Grossmana, mogla spriječiti njegovo istjerivanje iz Jeruzalema. „Nadam se da će vlasti uvidjeti da mnogi od ljudi koji me podržavaju sebe opisuju kao prijatelje Izraela“, rekao je.

Rashid Khalidi, profesor srednjoistočne povijesti na sveučilištu Columbia u New Yorku, koji je također potpisao peticiju, tvrdi da slučaj g. Fahmija ukazuje na odlučnost Izraela da zadrži jasnu židovsku većinu u Jeruzalemu. „Izvještaji u izraelskim medijima upujućuju na to da su izraelske sigurnosne službe sastavile popis od nekoliko stotina aktivista u Jeruzalemu kojima žele izdati naloge o istjerivanju.“

Formulom koju je smislio jedan odbor izraelske vlade 1973. godine željeni omjer postotaka između izraelskih Židova i Palestinaca u Jeruzalemu postavljen je na 73 naprama 27. No, unatoč agresivnoj politici naseljavanja Židova u Istočni Jeruzalem, zbog viših stopa nataliteta među Palestincima, palestinsko je stanovništvo nabujalo na više od trećine ukupnog stanovništva Jeruzalema.

„Ne poznajem niti jednu obitelj u Istočnom Jeruzalemu koja nema barem jednog člana kojeg pogađa ova politika ukidanja prava na prebivalište“, tvrdi profesor Khalidi.“Ovo je sustavna politika.“

Izrael je prošle godine proširio primjenu ove politike kad je ukinuo pravo na prebivalište 4 Hamasovih zastupnika u palestinskom zakonodavnom vijeću (parlamentu) koji su živjeli u Istočnom Jeruzalemu. Ove je godine također Adnanu Gheithu, istaknutom palestinskom političkom aktivistu koji se protivio židovskoj kolonizaciji u njegovoj četvrti Silwan u Istočnom Jeruzalemu, zabranjeno da ulazi u Jeruzalem.

Pokazatelj da Palestinci u Istočnom Jeruzalemu strahuju da je ugroženo njihovo pravo na prebivalište u tom gradu zasigurno je porast zahtjeva Palestinaca za dodjelom izraelskog državljanstva tijekom proteklih 5 godina. Podaci izraelskog ministarstva unutarnjih poslova za ovu godinu pokazuju da su oko 13 000 jeruzalemskih Palestinaca ili 5 % stanovništva, sada izraelski državljani.

Izvor: Jonathan Cook: Even Tony Blair can't save Palestinian bookseller to the stars


DODATNI LINKOVI: Palestina/Izrael:
Brandeis Students Calling to Arrest Avi Dichter 4.4.11 (video)

Egypt offers to help slain activist's family enter Gaza
Egipat obećao da će olakšati ulaz u Gazu Arrigonijevoj obitelji (17. travanj 2011.)
Egipat je obećao da će dopustiti obitelji ubijenog talijanskog aktivista da u Gazu uđe kroz granični prijelaz Rafah, te da će pomoći u prijevozu njegovog tijela u Italiju. Premijer vlade u Gazi Haniyeh je u petak nazvao majku ubijenog Arrigonija, izrazio joj sućut u ime vlade, te pojasnio mjere koje vlada poduzima da odgovorni za Vittorijevo ubojstvo budu procesuirani. Haniyeh je izjavio da je Vittorio palestinski mučenik i da će jedna ulica u Gazi po njemu dobiti ime. Vlada u Gazi je također uputila izraze sućuti i žaljenja talijanskoj vladi i talijanskim građanima.

Vittorio Arrigoni's Facebook Page

Online Records of an Italian Activist's Life in Gaza (video)

"Oliva" in Gaza: Launch of international boat to monitor human rights in Palestinian waters
Međunarodni aktivisti će koristeći gliser „Oliva“ motriti kršenja ljudskih prava u palestinskim teritorijalnim vodama u Pojasu Gaze (17. travanj 2011.)
U srijedu 20. travnja gliser Oliva s međunarodnom posadom koja će motriti kršenja ljudskih prava po prvi puta će isploviti iz luke u gradu Gazi. Među posadom „Civilne mirovne službe“ nalaze se građani Španjolske, Sjedinjenih Država, Italije i Belgije. 8 metara dug gliser će pratiti palestinske ribare dok love ribu u palestinskim vodama. Kršenja ljudskih prava bit će dokumentirana, a prikupljeni podaci i video materijali objavljeni. Ubijeni aktivist za ljudska prava Vittorio Arrigoni bio je uključen u pripremu ovog projekta, pa će nakon konferencije za tisak u srijedu biti održana komemoracija u njegovu čast. Vik je izrazio želju da se brodić ne nazove po nekoj osobi, pa je on nazvan Oliva - ime koje je Vik zagovarao. Izrael od operacije Lijevano olovo unilateralno na 3 nautičke milje ograničava područje u kojem dopušta palestinskim ribarima da love ribu. Zahvaljujući ovom dramatičnom smanjenju na 3 s 20 milja koliko je dogovoreno u sporazumima iz Osla, zalihe ribe na tom području gotovo su iscrpljene. Izraelska mornarica, koja redovito napada i ulazi u palestinske vode, palestinskim ribarima prijeti otvaranjem vatre, konfiskacijom brodića i opreme i uhićenjem. Prema podacima Međunarodnog crvenog križa, gotovo 90% od 4000 ribara u Gazi su sada bilo siromašni (s mjesečnim prihodom između 100 i 190 američkih dolara) ili vrlo siromašni (oni koji zarađuju manje od 100 američkih dolara mjesečno), što predstavlja porast siromaštva u odnosu na 2008. kada je siromašno ili vrlo siromašno bilo 50% palestinskih ribara.

Neke informacije i linkovi o Vittoriju Arrigoniju

STAY HUMAN Freedom Flotilla Renames Voyage in Honor of Vittorio Arrigoni
Organizatori Flotile slobode 2 odlučili su da će svoje slijedeće putovanje u Gazu u čast Vittoriju Arrigoniju nazvati: Freedom Flotilla – Stay Human. Stay Human je naslov Vittorijeve knjige i rečenica koju je često ponavljao. Svoje je tekstove i izvještaje redovito završavao riječima Stay human ili na talijanskom Restiamo Umani - Ostanimo humani, ostanimo ljudi.
The murder of human rights activist, Vittorio Arrigoni, is a tragedy for his family, for those of us who knew him, and for the Palestinians who loved and admired him. The Steering Committee of Freedom Flotilla 2 condemns this senseless murder and the people who are behind it. They took the life of one of the most passionate supporters of justice for Palestine. This murder is damaging to the Palestinian struggle for freedom and justice as well as our work in support of that struggle. In his honor, we are naming our next voyage, FREEDOM FLOTILLA – STAY HUMAN.

Mourners demand justice for slain theater director
Vittorio Arrigoni nije jedini aktivist ubijen u posljednje vrijeme (15. travanj 2011.)
Ožalošćeni prijatelji i obitelj ubijenog glumca i kazališnog redatelja Juliana Mer Khamisa sastat će se u nedjelju s palestinskim predsjednikom Abbasom i predati mu peticiju, te održati mirni prosvjed, kojima će tražiti zaštitu Kazališta Sloboda u Jeninu. Juliana Mer-Khamisa iz Haife u Izraelu ubili su 4. travnja 2011. nepoznati naoružani napadači koji su se u vozilu s palestinskim registarskim oznakama provezli ispred Kazališta Sloboda u izbjegličkom logoru u Jeninu na Zapadnoj obali. Istraga nije otkrila mnogo o ubojicama. Palestinske vlasti na Zapadnoj obali su uhitile jednu osobu, no ona je nakon ispitivanja zbog nedostatka dokaza puštena na slobodu. Međunarodnim je aktivistima savjetovano da neko vrijeme ne dolaze u kazalište zbog njihove sigurnosti. Nakon ubojstva palestinski umjetnici i intelektualci Palestinskoj su samoupravi uputili peticiju kojom su zatražili temeljitu istragu ubojstva, objavljivanje identiteta ubojica i njihovo privođenje pravdi. Također su zatražili zaštitu kazališta, zaposlenih i studenata koji su izloženi stalnim prijetnjama.

Palestinians in Gaza and the West Bank unite in mourning of slain activist Vittorio Arrigoni
Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali oplakuju ubijenog aktivista Vittorija Arrigonija (15. travanj 2011.)
U petak (15. travnja) su organizirana okupljanja ožalošćenih građana u Gazi i Ramalli. Građani su odali počast ubijenom aktivistu, a pred sjedištem UN-a u Gazi održan je prosvjed. Tjedni prosvjedi koji su održani nakon džume u selima Bil'in i Al Masara bili su posvećeni Vittoriju Arrigoniju. U subotu se u centru Nablusa održala komemoracija na kojoj su sudionici osudili Vittorijevo ubojstvo i slavili njegovo djelo. Vittorio aktivno podržava pravednu borbu palestinskog naroda već 10 godina. Proteklih 2 i pol godine je s Međunarodnim pokretom solidarnosti pratio izraelska kršenja ljudskih prava i podržavao nenasilni otpor palestinskog naroda protiv izraelske okupacije u Pojasu Gaze i informirao javnost, kako u svojoj domovini Italiji, tako i širom svijeta, o tamošnjoj situaciji. Vittorio je o Palestini pisao za talijanske novine Il Manifesto i Peacereporter i zalagao se za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Vittorijev prijatelj iz Palestinskog centra za ljudska prava Khaleel Shaheen je izjavio: „Ovo je crni dan u palestinskoj povijesti. U potpunosti osuđujemo stravično ubojstvo našeg prijatelja Vittorija. Zahtijevamo od lokalnih vlasti da odgovorne što prije privedu pravdi. Vittorio je zauvijek u našim mislima. On je heroj Palestine.“

Gaza in shock as Islamists kill kidnapped Italian
"He's very well-known, he lives among the people," said Huwaida Arraf, a co-founder of ISM. "Vit has repeatedly put his life in danger, put his life on the line in support of the Palestinians." A journalist colleague at the Italian daily Il Manifesto said he was "astounded" by Arrigoni's death. "We're also wondering how a pacifist who was wholeheartedly pro-Palestinian could be killed by Palestinians, even though you have to ask who those Palestinians were," Maurizio Matteuzzi told AFP. In Jerusalem, shocked Italian volunteers who had just left Gaza converged on a hotel in the city's annexed eastern sector, the horror evident upon their faces. "He was a lively, lovely person, we made fun of him because he was more Palestinian than Italian," said Simona Ghizzoni, a 34-year-old photographer who worked in Gaza for the Italian NGO Cospe. "He was a real believer and a real activist for Palestinian human rights. "When we got to the Palestinian checkpoint before Erez, there were all these Palestinians coming and saying 'We are sorry, we are sorry.' All the Palestinians I met are completely shocked and sad," she said. Arrigoni is the third ISM member to be killed in Gaza -- US national Rachel Corrie was crushed to death by an Israeli bulldozer in March 2003, and a month later Briton Tom Hurndall was shot and critically injured by the army. He died in January 2004. In Gaza City, several hundred people rallied in the Square of the Unknown Soldier against the killing, while in the West Bank, around 100 people, most of them foreigners, marched through Ramallah to a house of mourning in El Bireh, an AFP correspondent said.

"A Beautiful Soul, a Big Heart": Italian Peace Activist Vittorio Arrigoni Slain by Militant Captors in Gaza Strip (video)
Salafijske skupine u Gazi sada tvrde da nisu umiješane u pogubljenje Vittorija Arrigonija.
And then the video popped up on the internet, showing him bound and blindfolded, with his face a little bit swollen and bloodied. Despite that—we started working right away, talking to everyone we knew, putting out an appeal to secure his release, and making sure that whoever had him knew what a tireless advocate for Palestinian rights Vittorio was. But, you know, even the horror of seeing that video and knowing that he was being held in that state, we didn't think—it didn't really cross our mind that they could harm him. He is such a beautiful soul. Anyone coming into contact with him would know just how committed he was. And I was sure that just if his captors would talk to him, they would see that, you know, ... All I know and all I could say is that Vittorio has one of the most beautiful souls, big heart, of anybody I've ever had the honor of meeting. And his killing is truly a loss for—you know, not just for those of us who knew him, but for all of Palestine.

Jeff Halper: REMEMBERING VIK
Vittorija je tijekom njegovog rada s palestinskim ribarima ranila izraelska vojska koja redovito otvara vatru na palestinske civilne ribarske brodiće u moru Pojasa Gaze. Izrael je na taj način u proteklih 10 godina ubio 18, a ranio oko 200 palestinskih ribara, te uništio mnoge brodiće i opremu. Vittorio je i prije proboja izraelske blokade brodovima 2008. aktivno pomagao Palestincima na Zapadnoj obali. Izrael ga je 3 puta pritvarao i zatim deportirao.
Vik was truly a person greater than life. He was so filled with energy, a mixture of joy, camaraderie and impatience with the confines of boats and prisons like Gaza, that he would suddenly lift you into the air, or wrestle with you – he was a big, strong, handsome guy, ebullient and smiling even in the most oppressive and dangerous situations – as if to tell you: Yaala! These Israel naval ships shooting at us and the Palestinian fisherman cannot prevail over our solidarity, outrage and the justice of our cause! (Vik was wounded in one of those confrontations). He would come up behind you and say: The Occupation will fall just like this! (and he would wrestle you to the ground, laughing and playing with you as he did). Vik, who like me received Palestinian citizenship and a passport when we broke the siege of Gaza and sailed into Gaza port in August, 2008, was a peace-maker exemplar. … He was especially known for accompanying the fishermen as they tried to ply their trade despite almost daily shootings at them from the Israeli navy, who confined them to the fished-out, sewage-filled waters near the Gaza coast. At least eighteen fishermen have been killed in the past decade, about 200 injured, many boats wrecked and much equipment ruined. But he was intimately involved wherever he was needed in Gaza, among the farmers as well as traumatized children, in times of distress – his book, Gaza: Stay Human, documents his experiences among the people during Israel's three-week attack in 2008-09 – and simply being with the people in their coffee shops and homes. Vik was what we call a “witness”: someone who put himself physically with the oppressed and shared with them their triumphs, tragedies, sufferings and hopes. Yet he was one who through his actions tried to affect genuine change. He, like Juliano, Rachel and so many others who have sacrificed themselves for peace and justice in Palestine and the world over, leave a huge hole in our hearts, our lives and in the struggle.

With Great Shock and Sorrow, PCHR Condemns Murder of Italian Activist, Vittorio Arrigoni
On Friday morning, 15 April 2011, security services found the body of Arrigoni in a house located in the 'Amer project area, west of al-Karamah building in the west of Jabalia, north of the Gaza Strip. In his testimony, a PCHR staff-member reported signs of beating on the victim's face, signs of handcuffs on his hands, and signs of strangulation around his neck. The Ministry of Interior in Gaza issued a press release on Friday, condemning this heinous crime. It declared the arrest of two members of the group and the continued search for others. Arrigoni had worked in Gaza since 2008, when he arrived on board the "Free Gaza" flotilla, organized to break the closure imposed on the Gaza Strip. He devoted himself to the defense of Palestinians' rights, and participated in a number of activities against the closure, against violations committed by Israeli Forces against Palestinian civilians, particularly fishermen, and against the Israeli decision to impose a ‘buffer zone’ in the Gaza Strip. He was arrested by Israel forces on18 November 2008, while he was accompanying a number of fishermen off the shores of Deir al-Balah, central Gaza Strip. However, he returned to Gaza a few months later via Rafah International Crossing. Arrigoni was also in the West Bank for a few years before coming to Gaza. He has been known for his activity with the International Solidarity Movement.

Vik Vittorio Arrigoni (video)

Vittorio Arrigoni: pacifist supporter of the Palestinian cause
But Arrigoni's life was anything but safe. In September 2008 he was injured accompanying Palestinian fishermen at sea. Two years ago he received a death threat from a US far-right website that provided any would-be killers with a photo and details of distinguishing physical traits, such as a tattoo on his shoulder.

Solidarity Statements in honor of Vittorio Arrigoni
Vik you were dedicated, full of humanity, and fun. Your love for life, music and laughter meant that your presence always created a nice atmosphere for our youth and children in different occasions. You shared our lives in Gaza for more than 2 years. You danced Dabbka. You would always reach out and shake hands with little boys and girls in the streets. You would play football with them. You were there in our funerals as well as our weddings. And, more than that, you protested daily as a member of the ISM alongside with Palestinians on the borders against the buffer zone created by Israel where farmers were unable to reach their land. Viktor you were always there with the ISM and Palestinian people, in peaceful protests against the occupation, calling for justice, peace and a free Palestine. I have known Viktor for more than 2 years. He arrived in Gaza with the Free Gaza Movement in August 2008 and stayed in Gaza during the siege and the different ongoing atrocities committed by the Israeli occupation. He was a real radical revolutionary comrade. On another occasion we met at al Aqsa hospital in the middle of the camps when Bianca, a member of the ISM, was shot by the Israelis in another peaceful protest against the buffer zone. He was so angry and showed his anger in a very open way. An angry young man, with smiling, beautiful, and peaceful eyes. In my apartment in Gaza city we had a light dinner with friends and he was so happy and sang the nice famous Italian song Bella Ciao and translated it for us. I felt empowered and inspired by him.

Vale Vittorio Arrigoni, 'hero of Palestine'
Even after Israel's forces deported him from the West Bank he still took part in a direct action, associated with the International Solidarity Movement (ISM), to highlight Israel's deportation of peace activists, taking a flight to Ben Gurion airport in the hope of being allowed to attend a peace conference in Bethlehem – only to be deported after spending Christmas 2005 in detention. I first met and interviewed Arrigoni while he was preparing for this action. He described to me how, after some years of suffering depression, he undertook volunteer work in Africa and Eastern Europe. He soon found himself in Palestine as part of ISM and felt that he had to do all he could to help bring about equality and human rights for Palestinians living under occupation and to raise awareness outside Palestine of the difficulties and injustices of their lives. … Arrigoni's brutal murder comes after the murder of a settler family and the shooting of theatre director Juliano Mer-Khamis last week. Writing as someone who has spent a great deal of time in the West Bank over the years, these events seem alien to the Palestinian culture of resistance I have come to know and respect. Such actions smack of some kind of dirty war, based on motives that have little to do with the ongoing struggle for Palestinian self-determination.

Vittorio Arrigoni: The man I knew
Vittorio se uskoro namjeravao vratiti u Italiju kako bi posjetio svog teško bolesnog oca, odmorio se od Gaze i ponovo se vratio s međunarodnom flotilom brodova koji će u Gazu ploviti u svibnju ove godine.

Vittorio Arrigoni tag on ISM site

Mother of slain Italian activist to sail to Gaza, flotilla change name in honor of Vittorio
Majka ubijenog talijanskog aktivista najavila je da će sa slijedećom međunarodnom humanitarnom flotilom slobode ona umjesto svog sina putovati u svibnju ove godine u Gazu. „Želim vidjeti Gazu koju je moj sin volio i za koju se žrtvovao. Želim upoznati dobre ljude o kojima mi je Vik uvijek govorio“. Dodala je da će se Vittorijevo djelo nastaviti kroz djelovanje njegovih prijatelja, te upozorila na činjenicu da je njenom sinu smrću prijetila jedna američka desničarska organizacija.

Ubijen Vittorio Arrigoni

Tijelo poznatog talijanskog propalestinskog aktivista i člana Pokreta za slobodnu Gazu Vittorija Arrigonija (36) pronađeno je danas u jutro u sjeverozapadnom dijelu grada Gaze, na području Mashrou Amer, u napuštenom domu jednog pripadnika male ekstremističke islamističke skupine u Gazi koja je dan prije preuzela odgovornost za njegovu otmicu.

Ta je salafijska džihadistička skupina Arrigonija otela u četvrtak i zahtijevala oslobađanje 3 svojih pripadnika, uključujući čelnika skupine šeika Abu Walida-al-Maqdasija kojeg su vlasti u Gazi uhitile početkom ožujka 2011. Na video snimci koju je objavila, skupina je Hamasovoj vladi u Gazi dala rok do petka poslije podne i zaprijetila da će ubiti aktivista, ako njeni zahtjevi ne budu ispunjeni.

Međutim, tijelo ubijenog pronađeno je već u petak u jutro. Uhićena su 2 osumnjičenika, a policija traga za ostalima. Hamasove vlasti u Gazi su izjavile da je Arrigoni pronađen obješen u praznoj kući. Forenzičari su izjavili da je ubijen na „grozan način“. Palestinske i talijanske vlasti najoštrije su osudile brutalno ubojstvo i izrazile sućut Arrigonijevoj obitelji i prijateljima.

Međunarodni pokret solidarnosti (ISM), Pokret za slobodnu Gazu i cijeli globalni pro-palestinski pokret je u dubokom šoku i žalosti zbog ubojstva ovog dragog i iznimno cijenjenog humanitarca, humanista, hrabrog aktivista i velikog i dragocjenog prijatelja palestinskog naroda.

Nakon jučerašnje vijesti o Arrigonijevoj otmici, organizacije palestinskog civilnog društva, međunarodni pokret solidarnosti, palestinske vlasti i građani osudili su otmicu i pozvali na trenutačno oslobađanje nenasilnog mirovnog aktivista. Aktivisti su se do petka u jutro nadali da Vittorio ipak neće biti ubijen ni mučen, već su vjerovali da će njegova humanost i omiljenost među Palestincima u Gazi pozitivno utjecati na njegove otmičare i da će oni s njime humano postupati, te da će što skorije biti oslobođen. Za petak su bili planirani prosvjedi građana protiv otmice aktivista.

Arrigoni je sudjelovao u prvom nenasilnom humanitarnom proboju izraelske ilegalne blokade Pokreta za slobodnu Gazu, zajedno s još 40-tak aktivista iz 17 zemalja u kolovozu 2008. Od tada je mnogo vremena proveo u Gazi, gdje je izlagao svoj život opasnosti pomažući poljoprivrednicima i ribarima koji su u Pojasu Gaze izloženi redovitim napadima izraelskih naoružanih snaga. U listopadu 2008. Vittorija je otela izraelska vojska na jednom ribarskom brodiću uz obalu Gaze. Odveli su ga u Izrael i deportirali u Italiju, no on je već nekoliko dana kasnije bio ponovno u Gazi.

Arrigoni je u Gazi proživio i izraelske brutalne napade 2008/2009. Vozio se tijekom napada u kolima hitne pomoći koja su spašavala ranjene i prikupljala mrtve kako bi dokumentirao i izvještavao o žrtvama i kršenjima ljudskih prava. Zahvaljujući Arrigoniju, čije su izjave i izvještaje prenosili talijanski mediji, talijanska je javnost bila upoznata s onim što se događa u Gazi. Pisao je članke, blog i izvještavao iz blokirane i bombardirane Gaze. Napisao je knjigu Stay human o izraelskom pokolju u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009. Nakratko je napustio Gazu kako bi sudjelovao u Gaza Freedom Marchu u Kairu. Bio je počasni palestinski građanin.

Palestinske vlasti, udruge civilnog društva, palestinski narod i propalestinski pokret oplakuju velik i bolan gubitak nezamjenjivog prijatelja, humanitarca i mirovnog aktivista i izražavaju žaljenje i sućut Vittorijevoj obitelji i prijateljima.

Vittorio Arrigoni - Humanitarian - Palestinian - Hero - Martyr - 1975-2011 RIP (video)


DODATNI LINKOVI:
Hrvatska:
Priopćenje o neprocesuiranim zločinima u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene operacije "Oluja"
Operacijom „Oluja“ definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Time je na tom području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila sa „RSK“ te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja. Istovremeno, treba imati u vidu i one posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.


Afganistan:
Anatomy of an Afghan War Tragedy
The Afghan travelers had set out early on the cold morning of Feb. 21, 2010, from three mountain villages in southern Daikundi province, a remote central region 200 miles southwest of Kabul. More than two dozen people were wedged into the three vehicles. Many were Hazaras, an ethnic minority that for years has been treated harshly by the Taliban. They included shopkeepers going for supplies, students returning to school, people seeking medical treatment and families with children off to visit relatives. There were several women and as many as four children younger than 6. … Hellfire missiles struck the first and third vehicles; they burst into flames. Qudratullah, one of the Afghan travelers, recalled, "The helicopters were suddenly on top of us, bombarding us." Dead and wounded were everywhere. Nasim, the 23-year-old mechanic, was knocked unconscious. "When I came to, I could see that our vehicles were wrecked and the injured were everywhere," he said. "I saw someone who was headless and someone else cut in half." The Predator crew in Nevada was exultant, watching men they assumed were enemy fighters trying to help the injured. " 'Self-Aid Buddy Care' to the rescue," one of the drone's crew members said."I forget, how do you treat a sucking chest wound?" said another. Soon, however, the crew in Nevada and the screeners in Florida realized something was wrong. "The thing is, nobody ran," one crew member said. "Yeah, that was weird," another replied. At 9:15 a.m., the Predator crew noticed three survivors in brightly colored clothing waving at the helicopters. They were trying to surrender. "What are those?" asked the camera operator. "Women and children," the Predator's mission intelligence coordinator answered. "That lady is carrying a kid, huh? Maybe," the pilot said. "The baby, I think, on the right. Yeah," the intelligence coordinator said. The Predator's safety coordinator, cursing in frustration, urged the pilot to alert the helicopters and the A-Team that there were children present. "Let them know, dude," he said. "Younger than an adolescent to me," the camera operator said. As they surveyed the carnage, seeing other children, the Predator crew tried to reassure themselves that they could not have known. "No way to tell, man," the safety observer said. "No way to tell from here," the camera operator added. At 9:30 a.m., the pilot came back on the radio. "Since the engagement," he said, "we have not been able to PID [positively identify] any weapons."... By the U.S. count, 15 or 16 men were killed and 12 people were wounded, including a woman and three children. Elders from the Afghans' home villages said in interviews that 23 had been killed, including two boys, Daoud, 3, and Murtaza, 4. ... McChrystal issued letters of reprimand to four senior and two junior officers in Afghanistan. The Air Force said the Predator crew was also disciplined, but it did not specify the punishment. No one faced court-martial, the Pentagon said. Several weeks after the attack, American officers travelled to the villages to apologize to survivors and the victims' families. They gave each survivor 140,000 afghanis, or about $2,900. Families of the dead received $4,800.

Masovna uhićenja u selu Awarta na Zapadnoj obali

Informacije iz članka Awarta blitzed overnight, 5 more detained od 12. travnja 2011.

71 stanovnik sela Awarta na Zapadnoj obali, uključujući 1 maloljetnicu i 2 starije žene, nalazi se u izraelskom pritvoru bez da je za bilo što optužen.

3 mještana sela privedena su iz svojih domova u gradu Ramalli tijekom noći s ponedjeljka na utorak, a njihovi rođaci u Awarti, uključujući 2 brata, uhićeni su iste noći u samom selu. Privedeni su zamjenik načelnika sela Awarta i njegov brat, lokalni novinar. Tijekom ulaska u selo vojnici su pretražili mjesno groblje i rekli mještanima da su na njemu pronašli staro oružje.

U organizaciji za ljudska prava Addameer tvrde da je jedna skupina vojnika obitelj Jibrila Awada držala zatočenu u njihovom domu do 11:30 u utorak prije podne. Vojnici su okupili 20 članova te obitelji i smjestili ih sve u jednu prostoriju u kući, te su tijekom pretraživanja kuće uništili unutarnje zidove, porazbijali namještaj i počupali drveće oko kuće. Među osobama koje su satima držane zatvorene u prostoriji bilo je 10 djece i 1 trudnica. Kolima hitne pomoći dopušteno je da evakuiraju jednu bolesnu ženu i trudnicu iz kuće. Vojnici su se u podne još uvijek nalazili u kući, zajedno s preostalih 18 članova obitelji.

Naoružane izraelske snage u 3 sata u noći opkolile su jednu zgradu na području Ramalle i istjerale sve stanare van iz njihovih stanova, gdje su zatim morali čekati do kraja pretraživanja zgrade i ispitivanja stanara. Vojnici su provjerili osobne iskaznice svih stanara i uhitili 3 muškaraca iz sela Awarta. Svu su trojicu odveli u obližnji izraelski pritvorni centar Ofer.

Mještani tvrde da je jedan od privedenih muškaraca liječnik, dok drugi pati od zatajenja bubrega i već se nalazi u kućnom pritvoru koji su mu odredile palestinske sigurnosne službe prije nekoliko mjeseci. Treći privedeni je prije mjesec dana pušten iz izraelskog zatvora.

Izraelski dužnosnici ne daju izjave o događajima u selu Awarta jer su oni dio istrage ubojstva jedne kolonističke obitelji iz obližnjeg kolonističkog naselja. Izraelska je vlada zabranila objavljivanje bilo kakvih pojedinosti o ovoj istrazi. Već mjesec dana, od 11. ožujka 2011. kad su se dogodila ubojstva, izraelske snage stalno ulaze u selo i pretražuju kuće, te privode i prisiljavaju mještane na testiranje DNK.

Organizacije za ljudska prava optužuju Izrael da cijelo vrijeme istrage stravičnog ubojstva kolonističke obitelji krši međunarodno pravo. U ponedjeljak u noći Izrael je palestinskom premijeru vlade na Zapadnoj obali Fayyadu odbio dopustiti da uđe na područje sela Awarta i posjeti mještane, pa su udruge za ljudska prava uputile poziv da se u selo hitno pošalju međunarodni promatrači kako bi bili prisutni tijekom uhićenja i pretraživanja.

6. travnja Umm Adam i njen 80-godišnji muž odvedeni su na ispitivanje u vojnu bazu Huwwara. Vojnici su u jednom dvorištu u selu okupili oko 150 žena i jednu po jednu ih odvodili na ispitivanje.

„Jedan me ispitivač optužio za ubojstvo 5 kolonista u Itamaru. Odgovorila sam mu da mi je 70 godina i da sam bolesna, te da je stoga smiješno pomišljati da bih mogla biti upletena u taj zločin … zatim su mi uzeli otiske prstiju i pustili me na slobodu nakon 4 sata“, rekla je Umm Adam.

U istom su valu uhićenja uhićene i Umm Adamine 3 kćeri. One su zajedno sa svojim supruzima odvedene na ispitivanje koje je trajalo 10 sati, nakon čega su puštene na slobodu.

Umm George tvrdi da je dom njene obitelji napadan 5 puta. Tijekom tih racija svi su članovi obitelji bili privedeni i ispitivani, uključujući nju i njenog supruga. Dvojica njenih sinova još se uvijek nalaze u izraelskom pritvoru. U petoj raciji vojnici su priveli Umm George i njenu mladu kćer, a prije nego su zaposjeli kuću u nju su ubacili zvučnu bombu.

Umm Majdi je izjavila da su svi njeni sinovi, uključujući jednog maloljetnika, u pritvoru već mjesec dana i da joj vojnici stalno uništavaju imovinu tijekom pretresa kuće. „Brutalno su pretukli moje sinove; Majdija (21), Ahamada (19) i Hakama (17). Tukli su ih bez razloga, mom su suprugu na ruke stavili lisice i porazbijali sve u unutrašnjosti kuće; prozore, hladnjak, perilicu rublja i kuhinjske uređaje. Prolili su i prosipali ulje, šećer, sol i brašno po podu i pomiješali ih.“ rekla je.

Unatoč stalnim racijama, uhićenjima, testiranjima i ispitivanjima, još uvijek nitko nije osumnjičen za zločin nad kolonističkom obitelji. Zbog zabrane objavljivanja informacija o ovom slučaju nije jasno kakvi dokazi upućuju na stanovnike sela Awarta, te nema naznaka o drugim poduzetim mjerama. Raniji su izvještaji spominjali tajlandske radnike iz kolonističkog naselja koji su odvedeni na ispitivanje nakon ubojstava, no o njihovoj mogućoj upletenosti nema nikakvih novih informacija.

Načelnik sela optužio je izraelske snage da provode kolektivno kažnjavanje nad mještanima, te da nakon što su od sela već oteli 12 dunuma zemlja za gradnju kolonističkog naselja Itamar, sada žele oteti i ostatak.

Palestinski dužnosnici i neke palestinske skupine su osudili ubojstva članova kolonističke obitelji Fogel, a izraelski dužnosnici ubojstva nazivaju „terorističkim napadom“ i za njih optužuju palestinske naoružane skupine koje poriču svoju umiješanost.

Izvor: Awarta blitzed overnight, 5 more detained


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
The 2011/5771 JVP Passover Haggadah
Almost 58 percent of Palestinians live in poverty, and about half of this group lives in extreme poverty. About 50 percent of Palestinians experience or risk experiencing food insecurity. Food insecurity is particularly severe in Gaza, where the majority of the population relies on humanitarian assistance to survive. ... The original Palestinian refugees and their descendants are estimated to number more than 6.5 million and constitute the worldʼs oldest and largest refugee population. Israel implements a Law of Return giving every Jewish person rights to settle in Israel as a citizen and denies Palestinians the Right of Return guaranteed under international Law. JVPʼs position on Palestinian refugees and the right of return: The plight of Palestinian refugees needs to be resolved equitably and in a manner that promotes peace and is consistent with international law. Within the framework of an equitable agreement, the refugees should have a role in determining their future, whether pursuing return, resettlement, or financial compensation. Israel should recognize its share of responsibility for the ongoing refugee crisis and for its resolution. ... Many Jewish schools and communities wrongly teach that in 1948 Palestine was “a land without a people for a people without a land.” Yet the place where Israel was founded was never empty or barren, it was home to almost one million Palestinians living in over 700 villages and cities, who share a vibrant history and culture. Most of these villages and cities were depopulated and renamed during and after 1948, as part of the still ongoing efforts to undermine and disavow Palestinian identity and history. … This year Palestinians are refugees next year, may all Palestinians have the right to return to their home lands and to Jerusalem. Next Year in Jerusalem! Next Year in al-Quds! Next year in a City of Peace!


O sprječavanju ulaza građevinskog materijala u Gazu (11. travanj 2011.)
Gradnja se u Pojasu Gaze odvija puževim korakom jer Izrael drži otvorenim samo jedna granični prijelaz u Pojas Gaze – prijelaz Kerem Shalom – kroz koji se na to područje uvozi sva roba, pa stoga među njom ima malo mjesta za građevinski materijal. Prosječna mjesečna količina „zabranjenih“ građevinskih materijala (čelik, cement i šljunak) koju je Izrael puštao u Pojas Gaze u razdoblju između listopada 2010. i veljače 2011. iznosila je 20 000 tona, što je tek 7,6% prosječne mjesečne količine (264 000 tona) koja je u Gazu ulazila prije zatvaranja graničnih prijelaza u razdoblju od siječnja do svibnja 2007. Izraelske sigurnosne vlasti tvrde da ograničavaju uvoz ovih građevinskih materijala zbog toga što ih Hamas može upotrijebiti u vojne svrhe, poput gradnje bunkera i tunela. Međutim, prema UN-ovom izvještaju, u razdoblju između listopada 2010. i veljače 2011. u Pojas Gaze je kroz tunele bez izraelskog nadzora ulazilo 98 000 tona čelika, cementa i šljunka - 5 puta onoliko koliko je Izrael pustio da uđe kroz granični prijelaz tijekom istog razdoblja. Osim neučinkovitosti izraelskih ograničenja u sprječavanju Hamasa da dođe do građevinskih materijala, gornja brojka pokazuje i koliko je velika potražnja za građevinskim materijalom u Pojasu Gaze u odnosu na ograničenu količinu čiji uvoz dopušta Izrael kroz granične prijelaze. Praktički monopol koji, zahvaljujući ovakvoj izraelskoj politici, tuneli imaju u uvozu građevinskih materijala, omogućuje tamošnjim vlastima da učinkovitije od međunarodnih organizacija grade vitalne građevinske objekte. Vlasti u Gazi koriste građevinske materijale koji ulaze kroz tunele, dok međunarodne organizacije to ne mogu zbog propisa koji ih u tome sprječavaju.
Izvor: Gisha


Sirija:
Deaths reported in fresh Syria violence (video)
Men loyal to Bashar al-Assad, Syria's president, are reported to have opened fire on a group of people in the northern port city of Baniyas, as widespread protests against the country's leadership continue. Casualties were unconfirmed following the shooting on Sunday but state television said a security official was killed while the Associated Press news agency, quoting witnesses, reported the deaths of four civilians. Members of the group that came under attack were armed with sticks and guarding the Abu Bakr al-Siddiq mosque when they were confronted by the Assad loyalists, known as shabbiha, who fired at them with automatic rifles from speeding cars, the Reuters news agency reported. But the official SANA news agency reported quoting a government source that an "armed group" ambushed an army patrol in Baniyas, killing one soldier and wounding others. Sunday's clashes came as days of protests and violence in Daraa, the southern flash-point city, forced many schools and government offices to close. ... The city came to a standstill after Friday's crackdown on thousands of protesters by security forces left at least 27 people dead. Continued protests were also reported in Homs and in the Damascus suburb of Douma. Tens of thousands of people, meanwhile, attended the funerals of the victims of Friday's violence. "Hundreds of people took to the streets [in Douma] after a funeral was held there," Al Jazeera's Cal Perry reported from Damascus on Sunday. "They were calling for an end to the government. This was the first time people had called for an end en masse."


Hrvatska:
Cirkus se vratio u grad
Tijekom dugotrajne rasprave prva je nastradala odvjetnica Budak koja je u nekoliko navrata dignula ruku u zrak ne bi li došla do riječi i tako zbog "grubog ometanja rada u sudnici i tijeka glavne rasprave" od sutkinje Jurić zaradila kaznu u iznosu od 1 000 kuna te tužakanje Odvjetničkoj komori. Isto je potom ponovila i odvjetnica Bonifačić koja je zbog povišenog tona glasa olakšana za nešto veći iznos - sitnicu u vrijednosti 2 000 kuna i dakako, izvještaj prvi Komori. Tijekom ispitivanja policajke Đurić, odvjetnica Bonifačić je pri nedostatku adekvatnog prostora za rad odložila svoje spise na stol zapisničarke. Sutkinja je zamolila da to ne radi jer "dekoncentrira nju i svjedokinju" na što je Bonifačić odložila papire na pod. Saldo - još 5 000 kuna kazne. Navedeni tijek događaja naveo je Tomaševića da odbije dalje govoriti o postupku budući da je smatrao kako se njegovu braniteljicu nepravedno ušutkava. Kako je pokazala ranija praksa, sutkinja Jurić nema niti previše strpljena s novinarima. Iako im je na predzadnjoj raspravi dopuštala da se izmjenjuju u prostoriji u kojoj se vodi slučaj, već prošlog puta su joj došli u nemilost. Slično je postupala i danas - jednoj od potpisnica ovih redaka nakon upita tko je i za koji medij radi (inače, nešto ranije sutkinja je zazivala ime H-Alterove novinarke koja je izvještavala s prošlog ročišta) nije dopustila da uđe na drugi dio rasprave koji se održao nakon pauze pod izlikom da je zakasnila na prvi, a kolegu Marina Veršića s HRT-a kaznila je, pogađate, novčanom kaznom u vrijednosti od 500 kuna nakon što je samoinicijativno odlučio napustiti sudnicu budući da je dobio telefonski poziv. Sutkinju je ovaj čin jako uvrijedio budući da dotični nije tražio dozvolu za napuštanje prostorije, a kada joj je odgovorio kako joj se nije usudio obratiti jer je već novčano kaznila dio prisutnih, sutkinja je utvrdila kako je novinar ciničan, drzak i bezobrazan te upozorila kako tijekom rasprave treba isključiti telefon.


Kina - peticija:
BAN Live Animals as Key Rings...
Peticija za zabranu prodavanja živih životinja kao privjesaka za ključeve u Kini
Privjesci za ključeve sa živim životinjama u zapečaćenim vrećicama prodaju se u Kini na ulicama. Životinje u vrećicama nemaju zraka, ni hrane, već su osuđene na skoru smrt. Peticiju kineskom premjeru i UN-ovom tijelu za zaštitu životinja možete potpisati na linku.


Irak:
Iraqis Launch Sit-ins at US Military Bases Across Iraq this Saturday April 9
This Saturday, April 9th, 8 civil society organizations have planned 'The Day of Salvation' - open-ended sit-ins in front of US military bases all over Iraq. They plan to continue the protests until 'the occupier and its agents leave.' Among the Iraq protest organizers is Muntazer al-Zaidi, the famed Bush shoe-thrower, who helps lead an organization called, The Popular Movement to Save Iraq. They vow that April 9th will launch a long-term sit-in across Iraq that will continue until their demands are met. They are planning to set up tents in front of US military bases in every Iraqi province. In total, these bases house 50,000 combat-ready US troops and 75,000 private contractors.

Support Iraqi protesters in the Great Iraqi Revolution

Educational comic in support of the democracy movement in Iraq