OKUPACIJA!!!

Okupacija sveučilišta u Hrvatskoj traje već 9 dana...

Sve informacije o okupaciji FF-a u Zagrebu, programu, kako se uključiti, kako pomoći u prikupljanju potpisa za peticiju za (naše pravo na) besplatno obrazovanje, fotke, izjave, izvještaji te linkovi na site-ove koji prate druge okupacije fakulteta u Hrvatskoj mogu se pronaći na službenom blogu blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu:
http://slobodnifilozofski.bloger.hr/

Podržimo i izborimo se za naše pravo na besplatno obrazovanje!!!

Oni koji ne mogu osobno otići do nekog okupiranog fakulteta mogu na ovom linku potpisati online PETICIJU ZA PRAVO NA BESPLATNO OBRAZOVANJE
http://ffzg.hr/peticija/

Ilegalna izraelska aneksija Istočnog Jeruzalema

kuća obitelji Palestinca koji je prošle godine u srpnju buldožerom usmrtio 3 osobe srušena je 07. travnja 2009. u selu Sur Bahir u okupiranom Istočnom Jeruzalemu, u suprotnosti s 4. ženevskom konvencijom, prema kojoj su ovakvi postupci zabranjeni kao oblik kolektivnog kažnjavanja

Informacije u ovom postu izvađene su iz članka Israel's Illegal Annexation of East Jerusalem Stephena Lendmana koji u cijelosti možete pročitati na engleskom na linku. Prvi dio članka bavi se izvještajem konzula zemalja EU koji sam već, uz šturi sažetak na hrvatskom, navela u jednom od prethodnih postova, a dotični izvještaj ovdje možete u cijelosti pročitati na francuskom, pa taj dio neću ponavljati (u ovom članku na početku možete pročitati opširniji sažetak istog na engleskom).

U kombinaciji sa stalnim rušenjem palestinskih kuća, širenje ilegalnog izraelskog naselja Ma'aleh Adumin na područje E1 prijeti potpunim okruživanjem grada Jeruzalema židovskim naseljima i podjelom Zapadne obale na 2 dijela. Kad ilegalni izraelski Zid bude dovršen, Istočni Jeruzalem će biti fizički, politički, komercijalno i društveno izoliran. Palestinci se s pravom pribojavaju da će Izraelu biti dopušteno da to nekažnjeno provede, i uništi bilo kakvu šansu za postizanje mira, te radikalizira „do sada relativno miroljubivu“ populaciju Istočnog Jeruzalema.

Jeruzalem je jedno od najtrnovitijih pitanja koje treba riješiti kako bi se postiglo pravedno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba, no čini se da je Tel Aviv odlučio da ga dodatno oteža. Politika EU-a temelji se na odredbama rezolucije 242 Vijeća sigurnosti UN-a (iz studenog 1967.) koja poziva na „povlačenje izraelskih oružanih snaga s teritorija okupiranih u nedavnom sukobu“. Stoga, članice EU-a (barem nominalno) odbacuju aneksiju Istočnog Jeruzalema i sve postupke koji bi izmijenili njegov status. Izrael unatoč svemu tome nastavlja kršiti međunarodne zakone s ogromnim humanitarnim i političkim posljedicama, za sada potpuno nekažnjeno.

Povijesna pozadina i osnovne informacije o okupiranoj Palestini i Jeruzalemu
U studenom 1947, 6 mjeseci prije nego je Izrael postao država, Plan o podjeli Opće skupštine UN-a (Rezolucija 181) dao je Židovima 56% povijesne Palestine, a Palestincima 42%, dok je 2% zadržano pod međunarodnim skrbništvom, uključujući Jeruzalem. U svom ratu za neovisnost 1948. Izrael je zaposjeo 78%. U prosincu 1948. Rezolucijom 194 UN-a naložen je slobodan pristup Jeruzalemu, ostalim svetim mjestima, a Palestincima je dano pravo na povratak.

U svibnju 1949. UN-ovom rezolucijom 273 Izraelu je dano članstvo u UN-u pod uvjetom da prihvati rezolucije 181 i 194 i da „bez zadrški (pristane poštivati) obveze koje proizlaze iz Povelje Ujedinjenih naroda“. Međutim, ranije je, u lipnju 1948, kabinet izraelske vlade (bez službenog glasanja) zabranio palestinskim izbjeglicama da se vrate i kao politiku usvojio „izraelizaciju“ i „dearabizaciju“, posebno u odnosu na Jeruzalem. Ista je politika i danas na snazi s ciljem očuvanja izraelskog „židovskog karaktera“ i izoliranja, zatvaranja i permanentnog tlačenja Palestinaca pod vojnom okupacijom.

Od svibnja 1948. do lipnja 1967. Izrael je kontrolirao 38 četvornih kilometara Zapadnog Jeruzalema, a Jordan je upravljao područjem od 6 četvornih kilometara koji su činili Istočni Jeruzalem. Nakon rata 1967. Izrael je anektirao 70 četvornih kilometara Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem, 28 palestinskih sela i dijelove općina Betlehem i Beit Jala kako bi Jeruzalem postao najveći izraelski grad, ali i najkontroverzniji, zbog stvaranja židovske većine kako bi se od tada nadalje učvrstila izraelska suverenost nad tim gradom.

Palestinska su sela podijeljena kako bi gusto naseljena područja bila isključena, a velik dio njihove zemlje anektiran i izvlašten za Židove. Palestinci koji su ostali na anektiranom području postali su „trajni stanovnici“:
-- neželjeni na svojoj vlastitoj zemlji;
-- tretirani kao da su strani imigranti;
-- bez većine prava koja jamči državljanstvo, čak i oni koji su rođeni u Jeruzalemu i čije su obitelji generacijama i dulje živjele u tom gradu; i
-- na meti Izraela koji ih nastoji ukloniti – srušeni dom po srušeni dom, kako bi se napravilo mjesta za nova židovska naselja.

Prema podacima izraelske organizacije za ljudska prava B'Tselem, krajem 2005. u Jeruzalemu je živjelo 723 700 stanovnika – 482 000 Židova (67%) i 241 000 Palestinaca (33%). Prema podacima Židovske virtualne knjižnice ti su brojevi još jednostraniji: od ukupno 839 300 stanovnika, 582 700 su Židovi (69%), 240 900 Palestinci (29%) i 15 700 kršćani (2%).

Izrael palestinsko stanovništvo s većim prirodnim prirastom sputava na slijedeće načine:
-- izvlašćivanjem palestinske zemlje, putem individualnih zapljena i ilegalnim Zidom;
-- fizičkom izolacijom Istočnog Jeruzalema od ostatka Zapadne obale;
-- uporabom diskriminatorskih mjera, uključujući izvlašćivanje zemlje, rušenje kuća, ograničenja gradnje (uključujući uskraćivanje građevinskih dozvola) i druga ograničenja;
-- opozivom prebivališta i drugih prava Palestincima koji u inozemstvu provedu 7 godina ili onima koji ne mogu dokazati da je Jeruzalem njihov dom; i
-- slabim pružanjem usluga u Istočnom Jeruzalemu kako bi prouzročio tešku oskudicu i potaknuo njegove stanovnike da napuste taj grad; krajnja nestašica sanitarne infrastrukture; krajnje neprikladna kanalizacijska infrastruktura; smeće se ne odvozi i gomila se na ulicama; poštanska služba jedva funkcionira; tek nekolicina četvrti dobiva pitku vodu; obrazovnih ustanova je malo i u jadnom su stanju, te mnogo toga drugog;
-- podizanjem siromaštva do bizarnih razina; podaci Središnjeg statističkog ureda su 2003. pokazivali da 64% Palestinaca u Istočnom Jeruzalemu živi u siromaštvu; za djecu, taj je postotak iznosio 76%; danas su te brojke vjerojatno još više; te
-- korištenjem brutalnosti policije i sigurnosnih snaga kako bi se uvjeti života dodatno pogoršali kroz uznemiravanje, nasilje, teror i ubojstva.

Istočni Jeruzalem i dalje je ilegalno anektiran i okupiran. Osim te činjenice, sve gore navedene povrede predstavljaju kršenje Četvrte ženevske konvencije koja od okupacijske sile zahtijeva da pruža osnovne usluge i snabdijeva okupirano stanovništvo osnovnim namirnicama bez ikakvih ograničenja. Ista konvencija zabranjuje "nasilje protiv života i osobe (uključujući) ubojstvo, sakaćenje, okrutno postupanje, mučenje (i) napade na osobno dostojanstvo“, te određuje da su svi pod okupacijom „zaštićene osobe“ koje štiti zakon. Konvencija također okupacijskoj sili zabranjuje „pojedinačne ili masovne prisilne transfere, te deportacije zaštićenih osoba (bilo kuda) te transfere dijelova vlastitog stanovništva na teritorij koji okupira“. Izrael, između ostalog, krši sve ove navedene točke.

Prepreke ujedinjavanju razdvojenih palestinskih obitelji
Do svibnja 2002. izraelski građani, uključujući Arape, koji su bili vjenčani s Palestincima na okupiranim područjima mogli su sa svojim supružnicima živjeti u Izraelu, nakon što bi prošli kroz dugotrajan postupak kod Ministarstva unutarnjih poslova koje im je to moralo odobriti. Međutim, 31. srpnja 2003. donesen je „privremeni“ zakon o nacionalnosti i ulasku u Izrael koji Izraelcima zabranjuje da u Izrael dovedu supružnike s okupiranih područja. Ovaj zakon šteti i djeci, jer oni koji žive u Istočnom Jeruzalemu, a rođeni su na okupiranim područjima, ne mogu dobiti prebivalište u Izraelu.

Ovaj zakon pogađa desetke tisuća ljudi, a parovi koji ga prekrše riskiraju da, ako ih uhvate, čak i u Istočnom Jeruzalemu, na Zapadnoj obali i Gazi, protiv njih budu podignute ozbiljne tužbe. Izraelcima je zabranjeno da bez posebne dozvole ulaze u Pojas Gaze i u „zonu A“ na Zapadnoj obali. Parovi koji su se vjenčali prije nego je spomenuti zakon stupio na snagu, mogu, u slučajevima gdje supružnik još nije dobio status trajnog prebivališta u Izraelu, živjeti zajedno, pod uvjetom da im je „Civilna uprava“ izdala dozvolu, što se događa vrlo rijetko, a često odbija.

Problem je izraelska „demografska bomba“ – odnosno vrijeme kada će palestinsko stanovništvo koje se brže povećava postati većina i prijetnja karakteru židovske države. Kako bi to spriječio, Izrael pribjegava represivnim zakonima i nasilnom etničkom čišćenju, kako u Izraelu, tako i na okupiranim područjima.

Aneksija putem pojedinačnog rušenja kuća
Izraelsko povjerenstvo protiv rušenja kuća (ICAHD), koje se bori protiv rušenja kuća na okupiranim područjima, procjenjuje da je od 1967. do prosinca 2008. srušeno ukupno 23 535 palestinskih domova. Ova je procjena izrađena na temelju podataka dobivenih od izraelskog ministarstva unutarnjih poslova, jeruzalemskog gradskog poglavarstva, Civilne uprave, UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova, drugih UN-ovih izvora, palestinskih organizacija za ljudska prava, Amnesty Internationala, Human Rights Watcha i drugih izvora. ICAHD razlikuje slijedeće vrste rušenja:
-- kaznena rušenja – kao kazna za djela povezana s kućama (oko 8,7%);
-- administrativna – zbog neposjedovanja građevinskih dozvola (oko 26,7%);
-- raskrčivanje zemlje i od strane vojske iz bilo kojeg razloga, da se postigne neki cilj obrambenih snaga ili popratno, uz izvan-sudsko smaknuće (oko 64,5%); i
-- drugi, zasad neodređeni razlozi.

Uskraćivanje socijalnih prava Palestincima u Istočnom Jeruzalemu
Samo „stanovnici Izraela“ imaju socijalna prava, uključujući zdravstveno osiguranje. Palestincima u Istočnom Jeruzalemu koji nisu „stanovnici Izraela“ ta su prava zakonski uskraćena. Posebnim su provjerama izloženi Palestinci iz Istočnog Jeruzalema koji su u braku s Palestincima koji nemaju prebivalište u Jeruzalemu, kako bi se utvrdilo da li u Jeruzalemu žive u skladu sa zakonom. Te provjere traju mjesecima i često završavaju odbijanjem zahtjeva. Kad roditelji s prebivalištem u Jeruzalemu žele registrirati svoju djecu, vrše se dodatne provjere, koje traju mjesecima, a završavaju tako da tisuće maloljetnika ostanu bez socijalnih prava. Cilj je postrožiti postupanje prema Palestincima iz Istočnog Jeruzalema i živote im učiniti što je moguće nepodnošljivijima kako bi se njihov broj u tom gradu smanjio i kako bi se oslobodilo više područja za Židove.

Završni komentar
Na početku svoje povijesti, cionisti su izabirali konfrontaciju umjesto pomirenja i koristili nasilje kako bi postigli svoje političke ciljeve. Zatim su uslijedili ratovi, državni terorizam, vojna okupacija, etničko čišćenje, otimačina zemlje, „pravda“ policijske države i usporeni genocid s ciljem uklanjanja Arapa iz „Velikog Izraela“ i učvršćivanja karaktera Izraela kao židovske države – prije svega u Jeruzalemu, „svetom gradu“ za cioniste koji su potporu za svoja nedjela potražili u mnoštvu biblijskih besmislica i mitova.

Svjetski vođe, ponajprije u SAD-u, oslobađaju Izrael njegovih obveza prema međunarodnom pravu i izraelskim vladama daju dozvolu da nekažnjeno pljačkaju, tlače i teroriziraju nenaoružane i goloruke Palestince, da ih odvajaju jedne od drugih u izolirane kantone, drže pod vojnom okupacijom, izgladnjuju na smrt u Gazi pod opsadom i nemilosrdnim bombardiranjem, te da ih bez milosti čiste iz „svetog grada“ Jeruzalema.

Evo kako stvari stoje danas, s novim vodstvom u Tel Avivu, u Washigtonu i njihovim suučesnicima u palestinskoj vladi na Zapadnoj obali koji su izvršili državni udar u službi Izraela kako bi provodili njegove naloge, pri čemu su izdali vlastiti narod.

Kad će svemu tome doći kraj? Kad obični ljudi iz svih krajeva svijeta odluče da je dosta i priključe se pokretu za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela kako bi tu zemlju prisili da poštuje međunarodno pravo, prizna palestinsko pravo na samoodređenje, ukloni svoja ilegalna naselja, sruši svoj ilegalni Zid, izraelskim Arapima osigura jednaka prava kao i izraelskim Židovima, prizna pravo na povratak palestinskih izbjeglica i Palestincima prizna pravo da Jeruzalem bude njihov glavni grad. Pokreti građana diljem svijeta odlučni su da ovo sprovedu u djelo.


Dodatne vijesti/linkovi za Palestinu/Izrael:
Israeli FM Dismisses Annapolis Deal
Novi izraelski ministar vanjskih poslova odbacio Annapolis (01. travanj 2009)
Novi izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Liberman, čelnik ultranacionalističke stranke Yisrael Beitenu, odbacio je „dogovor iz Annapolisa“ iz 2007. ustvrdivši da on ne obvezuje izraelsku vladu. Lieberman je time htio reći da se nova vlada protivi uspostavi bilo kakve palestinske države i dodao da će Izrael „ići putem koji je zacrtan u tzv. „Road map“ mirovnom planu“ prema kojem je uspostava palestinske države navodno ovisna o tome da Palestinci „odustanu od nasilja protiv Izraela“. Pomoćnik palestinskog predsjednika Abbasa, Abed Rabbo je izjavio da je novi izraelski ministar vanjskih poslova „prepreka postizanju mira“, te da će prije svega naštetiti samom Izraelu. Dodao je da je Lieberman rasist, te da Palestinci ne moraju pregovarati s osobom koja se protivi miru. Glasnogovornik palestinskog predsjednika Abbasa pozvao je SAD da na vrijeme zauzmu jasno stajalište protiv ove politike. U međuvremenu, vladi Benjamina Netanyahua pridružila su se i 5 zastupnika stranke Ujedinjeni judaizam Tore, pa sada Netanyahuova vlada uživa potporu 74 od ukupno 120 zastupnika u Knessetu. Međutim, prema anketi objavljenoj u Ha'aretzu 54% izraelskih građana već je izrazilo svoje razočaranje novom vladom, uglavnom zbog njene veličine (30 ministara – najveća vlada u 60-godišnjoj povijesti države Izrael).

Gaza Orphans in the Spotlight
Siročad u Gazi
Organizacija Islamic Relief u Gazi procjenjuje da je u 23-dnevnom izraelskom napadu na Pojas Gaze 1346 djece ostalo bez jednog ili oba roditelja. Islamic Relief siročem smatra dijete mlađe od 18 godina koje je izgubilo roditelja koji je bio glava obitelji, najčešće otac. UNICEF siročem smatra svako dijete koje je izgubilo jednog ili oba roditelja. Prema definiciji organizacije Islamic Relief trenutno u Gazi ima oko 5200 siročadi. UNICEF još uvijek utvrđuje broj siročadi u Pojasu Gaze.

Netanyahu Sworn in as Israeli PM
Netanyahu prisegao kao novi izraelski premijer
Izraelski je parlament odobrio vladu široke koalicije koju je Netanyahu okupio u nekoliko tjedana natezanja u ožujku. Knesset je 31. ožujka glasao sa 69 za i 45 glasova protiv nove vlade koja se sastoji od slijedećih stranaka: Likud, Yisrael Beitenu, laburisti, ultraortodoksna stranka Šas i stranka židovskog ognjišta. Netanyahu je već bio izraelski premijer od 1996-1999. U svom obraćanju Knessetu Netanyahu je izjavio da će njegova vlada „biti otvorena“ za mirovne pregovore s Palestincima, te da će „nastojati postići mir na tri plana – ekonomskom, sigurnosnom i političkom“, no nije spomenuo stvaranje palestinske države. „Nakon konačnog sporazuma, Palestinci će imati sva prava osim onih koja mogu ugroziti sigurnost i postojanje države Izrael“, rekao je.

Settlers Attack Israeli Police Disguised as Arabs
Kolonisti napali izraelsku policiju prerušenu u Arape
Izraelski policajci koji su se 26. ožujka prerušili u Palestince kako bi ulovili nasilne židovske koloniste na Zapadnoj obali, napadnuti su od strane 6 židovskih kolonista koji su mislili da napadaju Palestince. Kolonisti su na prerušene policajce bacali kamenje i oštetili njihovo prerušeno vozilo, te pokušali pregaziti prerušenu policiju u blizini jednog ilegalnog židovskog divljeg naselja na Zapadnoj obali. 5 napadača stavljeno je u kućni pritvor, a jedan je pušten na slobodu slijedećeg dana. Policija je izjavila da je prerušavanje u Arape posljednja taktika u pokušajima da se okonča nasilje kolonista na okupiranim područjima. Lokalni sud u Kfar Savi je policiju kritizirao jer je „živote policajaca izložila opasnosti“, a sudac David Gadol je presudio da su se „policajci ponijeli protuzakonito“. Odvjetnik obrane sudu je rekao da je prerušavanje bilo „provokativno“. Policija je pak tvrdila da je ova metoda „učinkovita“ što se tiče uhićenja kolonista koji napadaju Palestince, te da su policajci bili svjesni opasnosti u koju se dovode.

Peticija kanadskoj vladi za ZABRANU godišnjeg pokolja tuljana u Kanadi

tuljani pobijeni u samo jednom danu lova

Peticiju, upućenu ovaj puta kanadskom ministru vanjske trgovine i kanadskom premijeru, kojom tražite zabranu industrijskog lova na tuljane u Kanadi možete potpisati na linku.

Kanadski lov na tuljane najveći je lov na morske sisavce na svijetu. Sezona lova traje od sredine studenog do sredine svibnja, ali najveći dio pokolja odvija se u ožujku i travnju. Svake je godine ubijeno na stotine tisuća, pretežno mladih, tuljana. U protekle 4 godine u Kanadi je ubijeno više od milijun tuljana.

Potpišite ovu peticiju, proslijedite je svojim prijateljima i poznanicima i pomognite kanadskim aktivistima zauvijek istrijebiti ovaj barbarski i nehumani pokolj životinja.


Dodatno -- 1 link/vijest za Palestinu/Izrael:
Israel bows to U.S. pressure, lifts food restrictions on Gaza
Izrael pod američkim pritiskom ukinuo ograničenja na ulaz hrane u Pojas Gaze
Izraelski premijer na odlasku Olmert je potkraj ožujka obavijestio SAD i EU da će Izrael ukinuti ograničenja na ulaz hrane, poput tjestenine i sira u Pojas Gaze. Obamina administracija je, izgleda pod pritiskom javnosti, prosvjedovala protiv ovakvih i ostalih ograničenja koje Izrael nameće arbitrarno, a zbog čega u Pojas Gaze nisu mogle ući neke vrste tjestenine, voćni džemovi i drugi prehrambeni proizvodi. Iako je Olmertov ured obavijestio Washington i Bruxelles da će od sada sve vrste hrane moći ući u Pojas Gaze, jer je „sva hrana humanitarna“, zapadni su diplomati i dalje skeptični i nisu sigurni da će vojska na granici doista i primijeniti ove Olmertove upute. Diplomati su izjavili da je ostalo nejasno da li će izraelska vojska u PG također pustiti i „neopasnu“ robu poput toaletnog papira, sapuna i paste za zube. Izrael u PG ne pušta „luksuznu“ robu poput cigareta i čokolade, te građevinske materijale poput cementa i čelika koji su prijeko potrebni za obnovu tog područja razorenog u trotjednoj vojnoj ofenzivi. Olmert je izjavio da granični prijelazi neće biti „u potpunosti otvoreni“ sve dok Hamas ne oslobodi izraelskog ratnog zarobljenika Gilada Shalita. Zapadni se dužnosnici žale da Izrael često mijenja svoje popise s humanitarnom robom koju pušta u Pojas Gaze, stvarajući na taj način velike logističke probleme humanitarnim organizacijama i vladama donatorima kojima je zbog toga onemogućeno planiranje unaprijed.

Recite tvrtci Clearwater da ćete bojkotirati kanadsku morsku ribu i plodove mora dok ta zemlja ne ukine industrijski lov na tuljane

Svoju poruku možete poslati s ovog linka:
Tell Clearwater that you will boycott Canadian seafood until the commercial seal hunt is over

Clearwater je jedan od najvećih izvoznika morske ribe i ostalih morskih proizvoda iz kanadskih provincija u kojima se love tuljani. Ta kompanija svake godine kupuje velike količine kanadske morske ribe i plodova mora i dovoljno je moćna da kanadsku vladu uvjeri da zauvijek okonča barbarski lov na tuljane u Kanadi. Sa ovog linka možete poslati poruku tvrtci Clearwater u kojoj od nje tražite da prestane podržavati industrijski lov tuljana u Kanadi i najavljujete da ćete od sada bojkotirati kanadske morske prehrambene proizvode tako dugo dok ta zemlja ne obustavi lov na tuljane. U poruci također tvrdite da ste od svojih prijatelja, obitelji i lokalnih tvrtki zatražili da vam se pridruže u bojkotu (što jasno trebate i učiniti ako vam je stalo da ovo nečovječno i u potpunosti nepotrebno ubijanje životinja prestane), te molite Clearwater da utječe na kanadsku vladu kako bi se okončao ovaj lov kojem nije mjesto u 21. stoljeću.
Ako želite, ovu gotovu poruku na linku možete mijenjati i/ili napisati svoju vlastitu.

Kako biste poslali svoju poruku obvezno (polja označena zvjezdicom*) je u polja sa strane upisati E-mail adresu, Ime, Prezime.
Kućna adresa, Grad, (Pod State/Provice ne odabirete ništa ako niste iz SAD-a ili Kanade), Poštanski broj... mogu se upisati, ali nisu obvezni. Pod Country možete, ako želite, odabrati svoju zemlju, ali nije obvezno. (Nemojte upisivati broj mobitela, ako ionako ne razumijete o čemu se radi.)
Kad ste popunili obvezna polja kliknite na Send This Message.


Par informacija/linkova za Palestinu/Izrael:
Despite closures, Palestinians celebrate Easter in Jerusalem
Palestinci slave Uskrs u Jeruzalemu unatoč izraelskim blokadama
Tisuće palestinskih kršćana molile su i pjevale u i ispred Crkve svetog groba u Istočnom Jeruzalemu u nedjelju prilikom proslava katoličkog Uskrsa. Katolici vjeruju da je to mjesto na kojem je Isus razapet i gdje je uskrsnuo. Međutim, zbog židovskog blagdana Pashe, koji pada u isto vrijeme, Izrael je zatvorio ulaze iz ostatka Zapadne obale u grad Jeruzalem, pa Palestinci, koji bi inače dobili posebne dozvole za ulazak u Jeruzalem samo radi obilježavanja Uskrsa, nisu mogli ući u taj grad. Katolici iz Gaze nisu mogli doći u Jeruzalem zbog izraelske blokade i opsade koje se i dalje nastavljaju. Ipak, Palestinci koji žive u Jeruzalemu i Izraelu nisu se susreli s takvim poteškoćama, i sudjelovali su u proslavi sve do kasno u nedjelju poslije podne. Stotine pravoslavnih kršćana, koji će Usrks proslaviti slijedeći tjedan, obilježile su Cvjetnicu. Palestinskim kršćanima pridružili su se i strani hodočasnici, koji su prisustvovali kako katoličkoj proslavi Uskrsa, tako i pravoslavnoj Cvjetnici. Crkvu svetog groba dijeli nekoliko crkava: istočna pravoslavna, armenska apostolska, rimo-katolička, koptska, etiopska i sirijska pravoslavna crkva. Međutim, zbog svađa među različitim crkvama, Saladin je 1192. kontrolu nad tom crkvom dodijelio dvjema muslimanskim obiteljima: Joudeh i Nusseibeh, koje je čuvaju od 637. godine. Dva puta na dan, član obitelji Joudeh odnosi ključ do ulaznih vrata crkve, gdje ih otključava i zaključava član obitelji Nusseibeh.


UK economic links with Israeli settlements in occupied Palestinian territory
A research paper prepared for the Sir Joseph Hotung Programme for Law, Human Rights and Peace Building in the Middle East, School of Oriental and African Studies, University of London
Final version: 10 February 2009
Istraživanje o povezanosti tvrtki u Velikoj Britaniji s ilegalnim izraelskim naseljima koje izraelske vlade desetljećima grade u suprotnosti s međunarodnim pravom (uključujući 4. ženevsku konvenciju) na okupiranim palestinskim područjima

Izrael od 1967. godine okupira Zapadnu obalu (uključujući Istočni Jeruzalem), Pojas Gaze i Golansku visoravan. Zapadna obala i Pojas Gaze su okupirana palestinska područja, dok je Golanska visoravan dio Sirije. Ovi se teritoriji nalaze izvan Zelene linije, koja je prihvaćena kao privremena de facto granica države Izrael, dok uspješno zaključenje blisko-istočnog mirovnog procesa ne odredi trajne granice. Izrael je na tim okupiranim teritorijima uspostavio civilna naselja, što je prema međunarodnom pravu protuzakonito. U članu 49. Četvrte ženevske konvencije stoji: „Okupacijska sila ne smije deportirati ili prebacivati dijelove vlastitog civilnog stanovništva na teritorij koji okupira.“ Izraelska naselja u Pojasu Gaze uklonjena su u kolovozu 2005. (iako efektivna okupacija Pojasa Gaze nije prestala, a Izrael i dalje kontrolira sve granice, zračni prostor i morske luke tog područja). Međutim, izraelska se ilegalna naselja šire i uspostavljaju nova na Zapadnoj obali i na Golanskoj visoravni, u suprotnosti s rezolucijama Opće skupštine i Vijeća sigurnosti UN-a, mirovnim planom „Road Map“ i Četvrtom ženevskom konvencijom. Ilegalna izraelska naselja predstavljaju ozbljno i sustavno kršenje ljudskih prava i otežavaju svakodenvi život više od 3,7 milijuna Palestinaca i 21 000 Sirijaca koji žive pod izraelskom okupacijom.

Okupacijska sila prema međunarodnom pravu smije koristiti ekonomiju i bogatstva teritorija koji okupira, ali samo kako bi zadovoljila potrebe svoje vojske i kako bi namirila troškove upravljanja okupiranim teritorijem. Okupator ne smije iskorištavati ekonomiju i bogatstva okupiranog teritorija kako bi, bilo zadovoljio potrebe vlastitog stanovništva u matičnoj zemlji, bilo kako bi pogodovao svojoj ekonomiji. Okupator mora okupirani teritorij tretirati zasebno, kako politički tako i ekonomski. Međunarodno pravo zabranjuje okupatoru da anektira teritorij koji okupira.

U ilegalnim izraelskim naseljima i industrijskim zonama na Zapadnoj obali proizvode se poljoprivredni, prehrambeni i plastični proizvodi, te kozmetika i drugi proizvodi. Farme ilegalnih izraelskih kolonista koje se nalaze u Jordanskoj dolini (koja zauzima 28,5% ukupne površine Zapadne obale) troše istu količinu vode godišnje koju potroši 75% palestinskog stanovništva na cijeloj Zapadnoj obali. Većina poljoprivrednih proizvoda koje proizvode ilegalni izraelski kolonisti naseljeni na okupirani palestinski teritorij namijenjena je izvozu, uglavnom u Europsku Uniju. Popis tvrtki i proizvoda, te informacije o tome kako su povezani s ilegalnim izraelskim naseljima možete na engleskom pronaći na linku.

Nekoliko napomena uz ovo istraživanje:
Ovo se istraživanje odnosi samo na britanske tvrtke koje su povezane s izraelskim tvrtkama koje posluju u ilegalnim izraelskim naseljima na Zapadnoj obali i prodaju njihove proizvode, te britanske institucije koje financiraju projekte na okupiranim područjima u suprotnosti s međunarodnim pravom, a obzirom da proizvodi iz ilegalnih izraelskih naselja nisu oslobođeni dvostrukog oporezivanja u sklopu Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela, te obzirom da i sama britanska vlada priznaje da su ilegalna izraelska naselja na okupiranom palestinskom području najveća prepreka postizanju mira. No što se globalnog bojkota Izraela tiče, treba bojkotirati sve izraelske proizvode i tvrtke (uključujući one proizvedene u Izraelu, te proizvode kompanija koje ulažu u Izrael) kako bi se izvršio pritisak (koji su inače u obliku sankcija i izolacije dužne vršiti vlade zemalja diljem svijeta, ali to ne čine) na Izrael da počne poštivati međunarodno pravo i prestane kršiti ljudska prava Palestinaca, ukine aparthejdski sustav i ostale oblike diskriminacije i prizna pravo na, te omogući i pospješi povratak palestinskih izbjeglica u njihove domove. Ilegalna izraelska naselja nisu samostalna i za njihovo postojanje i izraelsku kolonizaciju Zapadne obale (i Golanske visoravni) nisu odgovorni samo kolonisti koji u njima žive i rade, već se radi o planskoj i smišljenoj kolonizaciji tuđih okupiranih područja od strane izraelskih vlasti. Ilegalna izraelska naselja sastavni su dio politike etničkog čišćenja i permanentnih pokušaja anektiranja što više palestinskog teritorija od strane uzastopnih izraelskih vlada.

Osim toga često je teško odrediti da li proizvod potiče iz ilegalnih naselja ili iz područja unutar Zelene linije, budući da Izrael odbija obilježavati proizvode iz ilegalnih naselja kao takve. Ponekad se događa da se zajedno pomiješani izvoze proizvodi proizvedeni u ilegalnim naseljima i Izraelu. Nadalje, ponekad proizvodi koji su obilježeni kao da dolaze sa Zapadne obale, kupce dovode u zabludu jer oni misle da se radi o palestinskim proizvodima, a zapravo se radi o proizvodima iz ilegalnih izraelskih naselja koja su na Zapadnoj obali uspostavljena u suprotnosti s međunarodnim pravom.

Međutim, ovo istraživanje je vrlo korisno, jer pruža brojne i kvalitetne informacije o tvrtkama u ilegalnim izraelskim naseljima na Zapadnoj obali koje posluju s britanskim tvrtkama i čiji proizvodi se prodaju u Velikoj Britaniji, britanskim tvrtkama koje financiraju i posluju u suprotnosti s međunarodnim pravom u ilegalnim izraelskim naseljima na okupiranim palestinskim područjima, te kompanijama čije su podružnice smještene u ilegalnim izraelskim naseljima na okupiranim palestinskim područjima u suprotnosti s međunarodnim pravom, kao npr. Mul-T-Lock ili Golden Ryd Dyl, koji je dobavljač za Lipton, jednu od Unileverovih marki. Jasno, poslovanje u ili sa ilegalnim izraelskim naseljima na okupiranim područjima još je gore i nemoralnije od poslovanja s tvrtkama iz Izraela (unutar Zelene linije).

U izvještaju također stoji da se agrumi iz ilegalnih izraelskih naselja prodaju pod markom Jaffa, što upućuje na to da je moguće da Todorićev Konzum prodaje voće iz ilegalnih izraelskih naselja s okupiranih palestinskih područja (što je dakako još gore i nemoralnije nego da ih samo uvozi iz aparthejdskog Izraela).

Neke informacije i linkovi (uglavnom na francuskom) o etničkom čišćenju Jeruzalema, novoj izraelskoj vladi, rasizmu itd...

La bataille de Jérusalem
Bitka za Jeruzalem
Izraelske su vlasti Palestincima ove godine zabranile da obilježe dan Jeruzalema kao glavnog grada arapske kulture. Izrael je, nakon okupacije istočnog Jeruzalema u lipnju 1967, taj okupirani teritorij proglasio anektiranim. Izraelske vlasti također Jeruzalem smatraju „ujedinjenim“ glavnim gradom Izraela, iako međunarodna zajednica nikada nije prihvatila ovu ilegalnu aneksiju, a glavnim gradom Izraela smatra Tel Aviv. Izraelska policija onemogućava održavanje bilo kakvih kulturnih palestinskih svečanosti u tom gradu, a ove je godine palestinskim mladićima onemogućila pristup na esplanadu džamija u starom dijelu gradu. Jeruzalem je treće najsvetije mjesto u Islamu, poslije Mekke i Medine. Policija je također u Istočnom Jeruzalemu onemogućila puštanje balona obojenih u boje palestinske zastave, te interpelirala zaposlenike palestinskog Sveučilišta Kuds koji su dijelili majice festivala. Ukupno je interpelirano dvadesetak osoba iz jeruzalemske arapske stranke.
Od 1996. arapski ministri kulture svake godine određuju po jedan grad u svijetu kao „glavni grad arapske kulture“. Prošle godine to je bio Damask. Izrael je Palestincima zabranio bilo kakve službene aktivnosti u Istočnom Jeruzalemu, iako je poznato da će Istočni Jeruzalem u sklopu rješenja s 2 države biti glavni grad buduće palestinske države.
Službeni Tel Aviv je Jeruzalem proglasio izraelskim „vječnim i nedjeljivim glavnim gradom“. Iako međunarodna zajednica izraelsku aneksiju ne priznaje, a okupaciju tog dijela grada smatra ilegalnom, uzastopne izraelske vlasti su je pokušale učiniti trajnom, vodeći bjesomučnu politiku judaizacije Jeruzalema. Palestinska samouprava Izrael optužuje za etničko čišćenje u Jeruzalemu. Izraelske su vlasti u proteklih nekoliko tjedana podijelile na desetke naloga za rušenje palestinskih kuća u okupiranom arapskom dijelu grada. „Radi se o bjesomučnoj kampanji koju vode gradske vlasti s ciljem judaizacije grada i istjerivanja palestinskog stanovništva. Ovo je organizirana kampanja etničkog čišćenja.“ rekao je glasnogovornik palestinskog predsjednika Abbasa.
Zahvaljujući ovoj kampanji u proteklih nekoliko tjedana oko 1500 ljudi ostat će bez krova nad glavom. Izrael arapskim stanovnicima (njih oko 250 000) Jeruzalema dozvole da grade kuće dijeli na kapaljku. Prema podacima izraelskog povjerenstva protiv rušenja kuća (ICAHD) u 2008. izraelske su vlasti u Istočnom Jeruzalemu na 300 zahtjeva odobrile i izdale tek 125 građevinskih dozvola. Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem tvrdi da su izraelske vlasti od 2004. do danas srušile više od 400 kuća u Istočnom Jeruzalemu. Ujedinjeni narodi i međunarodna zajednica, uključujući EU, pozvali su Izrael da prestane rušiti palestinske kuće u Istočnom Jeruzalemu. Međutim, ove usmene kritike nikada nisu popraćene djelima.

Israël a transformé la Palestine en "pays de la soif"
L'ancien ministre Yitzhak Rabin, à la suite de l'Intifada, en a fait une pratique courante : après chaque attentat, Israël prive d'eau le village dont est originaire le kamikaze et mitraille les réservoirs recueillant l'eau de pluie sur ses toits. Quand cela se produit en mai par exemple, les Palestiniens se retrouvent privés d'eau jusqu'au début de l'hiver…s'il pleut. ... S'en prendre à l'eau des Palestiniens de manière discriminatoire, c'est de la part d'Israël, une autre manœuvre pour porter atteinte à leur développement social et économique et les empêcher d'atteindre un niveau de vie décent. De plus, le manque d'eau et l'absence de gestion des eaux usées – car l'occupant interdit les travaux sur le réseau et ne permet pas l'entrée du fuel pour les pompes- génèrent de graves problèmes de santé au point que, depuis août 2006, l'Organisation Mondiale de la Santé (OMS) a prépositionné les équipements et les médicaments pour traiter une éventuelle épidémie de choléra. ... La politique constante de démolition des infrastructures : adductions, centrale électrique, réservoirs, pompes … est minutieusement planifiée pour rendre impossible la vie aux Palestiniens et les amener à quitter leur terre au bénéfice des colons sionistes et à se soumettre à l'occupation. ...L'injustice et la discrimination font qu'un Palestinien ne dispose aujourd'hui que de 60 à 90 litres d'eau par jour dans le meilleur des cas alors qu'un Israélien dispose d'une moyenne de 280 litres quotidiennement d'après le New York Times du 02 septembre 2001. Or, la grande majorité des nappes d'eau douce alimentant la Palestine se trouve en Cisjordanie et se recharge grâce à l'eau de pluie qui y tombe. Pourtant, Israël s'adjuge la part du lion et puise 340 millions de mètres cubes dans ces aquifères et ne permet aux Palestiniens que l'usage de 22 millions de mètres cubes seulement.

Rapport des chefs de mission (consuls) de l'Union Européenne sur Jérusalem Est
Izvještaj konzula zemalja EU o Istočnom Jeruzalemu
O etničkom čišćenju u Istočnom Jeruzalemu i okolnim područjima Zapadne obale: izgradnja ilegalnih izraelskih naselja na okupiranom palestinskom području Istočnog Jeruzalema i Zapadne obale; izgradnja ilegalnog izraelskog Zida na okupiranom palestinskom području Zapadne obale i njegov utjecaj na život okupiranih Palestinaca; rušenje palestinskih kuća i onemogućavanje daljnjeg širenja palestinskih zajednica u i oko Istočnog Jeruzalema (naravno na okupiranom palestinskom teritoriju); ukidanje „statusa trajnog prebivališta“ (oni nemaju izraelsko državljanstvo, nego status „trajnog“ prebivališta iako ga stalno moraju obnavljati) palestinskim (naravno da ne židovskim za koje vrijede potpuno drugi zakoni i pravila; Židovi čak smiju graditi bez građevinskih dozvola u Istočnom Jeruzalemu, u suprotnosti sa ženevskim konvencijama, i njihove se kuće ne ruše) građanima Jeruzalema u slučaju da presele (radi posla ili studija) u inozemstvo ili na Zapadnu obalu na dulje od 7 godina; zatvaranje svih palestinskih institucija (većinom sekularnih i umjerenih) u Istočnom Jeruzalemu; onemogućavanje palestinskim kršćanima i muslimanima da posjete sveta mjesta u Jeruzalemu; zanemarivanje i ugrožavanje kršćanskih i muslimanskih svetih mjesta i svjetske kulturne baštine pod okupacijom, te zloporaba „arheologije“ kao ideološki motiviranog sredstva kojim se nastoji izmijeniti identitet i karakter Jeruzalema...

Washington étudie « l'évolution des colonies juives » en Cisjordanie
Ultranacionalist Avigdor Lieberman, koji bi u novoj izraelskoj vladi trebao biti ministar vanjskih poslova, živi u jednom malom ilegalnom izraelskom naselju u okolici ilegalnog izraelskog naselja Maale Adoumim na okupiranom palestinskom teritoriju. Lieberman, u slučaju stvaranja zasebne palestinske države, želi anektirati područja Zapadne obale na kojima se nalaze „važna“ židovska ilegalna naselja.

Israël durcit les conditions de détention des membres du Hamas
Izrael će postrožiti uvjete u kojima su zarobljeni pripadnici Hamasa
Izrael će kolektivno kažnjavati palestinske zarobljenike u izraelskim zatvorima koji su članovi Hamasa (njih nekoliko tisuća) postroživši uvjete u kojima su zatvoreni, zbog neuspjeha pregovora o razmjeni izraelskog ratnog zarobljenika Shalita za palestinske zarobljenike.

Israël. Ehoud Barak entre «dans la poubelle de l'histoire»
Ehud Barak ulazi „na smetlište povijesti“
Laburisti su ušli u Netanyahuovu vladu zajedno s ekstremnom desnicom, a moguće je da će im se pridružiti i jedna stranka ilegalnih kolonista. Ehud Barak na ovaj će način ostati ministar obrane. Ovo najviše pogoduje Netanyahuu, šefu izraelske desnice, jer će zahvaljujući tome njegova vlada biti prihvatljivija na međunarodnoj sceni. Zasad njegovu vladu podržava sekularna ekstremna desnica Avigdora Liebermana (Israel Beiteinou) i ultraortodoksna stranka Shas, te Barakovi laburisti s kojima njegova vlada u Knessetu ima stabilnu potporu 66 (od ukupno 120) zastupnika. Ulazak laburista u desničarsku vladu podržalo je 59% izaslanika na kongresu te stranke, a takav potez odobrava i predsjednik sindikalne središnjice Histadrout, Ofer Eini, koji smatra da će Barak „omogućiti pokretanje vladinog programa protiv nezaposlenosti“, iako je poznato da je ultraliberalna politika privatizacije koju je Netanyahu provodio kao ministar financija imala upravo suprotan učinak. Netanyahu je također pokrenuo pregovore sa Židovskim ognjištem, strankom ekstremne desnice koja je bliska ilegalnim kolonistima. To ne bi trebalo smetati Baraka koji je, tijekom svog premijerskog mandata, pobio sve rekorde u izgradnji ilegalnih izraelskih naselja na okupiranim palestinskim područjima. Obamina reakcija, s druge strane, nam također ne ulijeva nadu da će njegova administracija izvršiti pritisak na Izrael kako bi se okončao i razriješio izraelsko-palestinski sukob. Obama je naglasio da je važno da se „nastavi napredovati“ prema rješenju s 2 države, bez spominjanja granica iz 1967, Istočnog Jeruzalema kao glavnog grada buduće palestinske države, zaustavljanja izgradnje ilegalnih izraelskih naselja i naseljavanja ilegalnih izraelskih kolonista i bez spominjanja prava na povratak palestinskih izbjeglica.

Israël : le jeu dangereux de Netanyahou
Alors que l'actuelle ministre des affaires étrangères, Tzipi Livni, chef de Kadima, a décliné jusqu'à présent les invitations à participer au gouvernement car elle n'a pu obtenir de Netanyahou qu'il s'engage à accepter la création d'un Etat palestinien, Barak semble s'être rallié au projet, avancé par le futur premier ministre, de "paix économique" avec les Palestiniens, reposant sur une aide au développement des territoires occupés et un accroissement de leur autonomie mais en aucun cas sur la naissance d'un Etat. L'accord conclu entre les travaillistes et le Likoud, évoque – en termes vagues – le respect des "accords signés" mais ne mentionne ni l'Etat palestinien, ni la Feuille de route, ni la relance du processus de paix ébauchée lors de la conférence d'Annapolis.

Uri Avnery: Un texte juridique
L'affaire est venue devant la Cour Suprême, les demandeurs, des Juifs et des Arabes, faisaient valoir que cette mesure était en contradiction avec nos Lois Fondamentales (tenant lieu pour nous d'une Constitution qui n'existe pas) qui garantissent l'égalité de tous les citoyens. Les juristes du ministère de la Justice, par leur réponse, ont fait tomber le masque. Ils ont déclaré, pour la première fois, dans un langage sans équivoque, que : "L'État d'Israël est en guerre avec le peuple palestinien, peuple contre peuple, groupe contre groupe."
ON DEVRAIT lire cette phrase à plusieurs reprises pour en apprécier toutes les conséquences. Il ne s'agit pas d'une phrase échappée à un politicien en campagne et qui s'évanouit sitôt que prononcée, mais d'un phrase rédigée par des juristes prudents pesant soigneusement chaque lettre.
Si nous sommes en guerre avec "le peuple palestinien", cela signifie que chaque Palestinien, où qu'il ou elle puisse se trouver, est un ennemi. Cela comprend les habitants des territoires occupés, les réfugiés dispersés à travers le monde aussi bien que les citoyens arabes d'Israël eux-mêmes. Un maçon de Taibeh, en Israël, un fermier de Naplouse, en Cisjordanie, un policier de l'Autorité palestinienne à Jenin, un combattant du Hamas à Gaza, une fille dans une école du camp de réfugiés de Mia Mia, près de Sidon, au Liban, un boutiquier naturalisé américain à New York – "groupe contre groupe".
Les juristes n'ont évidemment pas inventé ce principe. Cela fait longtemps qu'il est admis dans la vie quotidienne, et tous les services du gouvernement y conforment leurs actions. L'armée ferme les yeux lorsqu'un "avant-poste" illégal s'implante en Cisjordanie sur une terre de Palestiniens et envoie des soldats pour protéger les envahisseurs. Les tribunaux israéliens prononcent habituellement des sentences plus sévères à l'encontre de prévenus arabes qu'à l'encontre de Juifs coupables des mêmes fautes. Les soldats d'une unité de l'armée commandent des T-shirts représentant une femme arabe enceinte avec un fusil braqué sur son ventre et ces mots "un coup, deux morts" (vu dans Haaretz cette semaine).
CES JURISTES ANONYMES devraient peut-être être remerciés pour oser formuler dans un texte juridique une réalité jusqu'à présent masquée de mille façons différentes.
La réalité toute simple, c'est que 127 ans après le début de la première vague d'immigration juive, 112 ans après la fondation du mouvement sioniste, 61 ans après la fondation de l'État d'Israël, 41 ans après le commencement de l'occupation, la guerre israélo-palestinienne se poursuit sur toutes les lignes de front avec une force qui ne faiblit pas.
L'objectif inhérent à l'entreprise sioniste était, et est toujours, de transformer le pays – au moins jusqu'au Jourdain – en un État juif homogène. Tout au long du cours de l'histoire sioniste-israélienne, cet objectif n'a été abandonné à aucun moment.

Isti članak na engleskom: Uri Avnery: A Judicial Document


Ostali linkovi:
Viktor Ivančić: Ulazak Hrvatske u NATO s građanima kao taocima
Povjeravajući se uredniku Slobodne Dalmacije uoči slavodobitnoga govora u Saboru, hrvatski premijer istaknuo je da put do NATO-a nije bio posut ružama. „Sjetite se da je vodeća oporbena stranka prije godinu dana tražila referendum. Da smo to išli organizirati, danas nas ne bi bilo nigdje.” Imajući u vidu nešto poput demokratskih tekovina, to je ona vrsta iskrenosti koja graniči s glupošću, pa u tom smislu barem nailazi kao olakšanje. No, gdje smo to danas, ako bismo, da nismo ovdje, bili nigdje? Danas smo, naravna stvar, u dobrim rukama. U dobrim smo rukama zahvaljujući izborima kao formalnom ovjeravanju političke moći. Sanader zapravo kaže: Zamislite kakva bi se katastrofa dogodila da doista zastupamo volju i interese onih koji su nas izabrali da zastupamo njihovu volju i interese! Tu više nema mjesta tetošenju i skrupulama: politička uspješnost adekvatna je izdaji biračkoga tijela, a sam je smisao politike onemogućiti sudjelovanje u odlučivanju onih koji su legitimirali političku klasu. ... Hrvatska je valjda jedina zemlja gdje su se u otvorenu propagandu NATO-a, kao ratničke mašinerije, uključile i organizacije s tzv. civilne scene, jer je običaj da se slične udruge u svijetu zalažu za razoružanje i ukidanje vojnog saveza. Tako je lani, uz pomoć donacija američke ambasade, pokrenuta akcija s parolom koja je podražavala sigurnosnu paranoju – „Bolje pakt nego rat!” – a cilj joj je bio da odgojno-pedagoškom javnom debatom zamijeni referendumsko izjašnjavanje stanovništva. Predsjednica Instituta za demokraciju, Andrea Feldman, tada je izustila neponovljivu misao: „Ono što želimo postići je da, neovisno o tome hoće li referenduma biti ili ne, svaki hrvatski građanin na njemu zna odgovor”. Zašto bi hrvatski građanin trebao znati odgovor na pitanje koje mu nitko neće postaviti? U tome i jest tajna demokracije shvaćene kao proceduralni cinizam: hrvatski građani dužni su znati što izabiru kada im je uskraćeno pravo glasa i biti osposobljeni da se izjasne u uvjetima kad ih nitko ništa ne pita.

Hrvatska vojska!!!

Lokalni izbori u RH: Stranke za koje neću glasati

gospodo i gospođe zastupnici (i ostali NATO dupeljupci), možete mi...

Nakon bojkotiranja proteklih parlamentarnih izbora došla sam do zaključka da bi našim političarima bilo dovoljno i da samo oni i članovi njihovih užih obitelji izađu na izbore, em a da bi poslije bez srama tvrdili da predstavljaju većinu (ne biste vjerovali, ali 20% je po HDZ matematici teška većina i daje pokriće za kakve god poteze vladajućih, pa i one totalitarne i nedemokratske i u suprotnosti s Ustavom) građana.

Dakle, budući da čujem da im se opet bliže izbori, ovaj puta lokalni, a obzirom da su nas nedavno u Saboru krajnje bezobrazno izdali, prevarili, ukrali nam i uzurpirali naša Ustavna prava i obveze kad su nas tako sramotno i bahato protiv naše volje ugurali u militarističku zapadno-imperijalističku NATO vojsku u kojoj će naši sugrađani, kako bi preživjeli i prehranili svoje obitelji, biti primorani ginuti, te biti sakaćeni i tjerani činiti ratne zločine i kršiti ljudska prava za interese vladajućih klasa i krupnog kapitala, sada smatram da treba promijeniti taktiku i glasati uvijek PROTIV (naravno ako ne postoji stranka za koju smatrate da zastupa vaše interese) svih imperijalističkih/neokonzervativnih/neoliberalnih/kapitalističkih/desničarskih stranaka, kako bismo ove koji su trenutno na vlasti i u kvazi-oporbi, a koji predstavljaju neke druge interese, a ne nas građane RH, što prije uklonili s vlasti i uopće s relevantne političke scene.

Stoga zasigurno neću glasati za članove stranaka i nezavisne kandidate koji su u saboru (umjesto da obrane njihova Ustavna prava) građanima RH na krajnje sramotan i podcjenjivački način podvalili NATO.

Pa da se slučajno ne zaboravi

Ovo su imena ljudi i stranaka koji su nas na prevaru i kršeći naš Ustav protiv naše volje ugurali u NATO, čime su zaslužili da više nikada za njih ne glasamo:

Nedemokratske stranke koje su na prevaru i protiv njihove volje građane ugurale u NATO i za koje neću glasati tako dugo dok smo u NATO-u:
HDZ
SDP
HNS
IDS
HSLS
HSS
HDSSB
HSP
HSU
Ivo Josipović (nezavisni)

Nedemokratski zastupnici koji su izdali interese RH, ugrozili sigurnost njenih građana, pogazili prava birača i na prevaru i protiv njihove volje građane ugurali u NATO, a za koje (niti za njihove stranke) neću glasati tako dugo dok smo u NATO-u:

Andrić, Ivo (HDZ)
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Antunović, Željka (SDP)
Bagarić, Ivan (HDZ)
Bauk, Arsen (SDP)
Bebić, Luka (HDZ)
Bernardić, Davor (SDP)
Beus Richembergh, Goran (HNS)
Bilić Vardić, Suzana (HDZ)
Bilonjić, Mato (HDZ)
Bodakoš, Dragutin (SDP)
Borzan, Biljana (SDP)
Bošnjak, Rade (HDZ)
Brkarić, Marin (IDS)
Bukić, Perica (HDZ)
Buterin, Vesna (HDZ)
Caparin, Karmela (HDZ)
Cappelli, Gari (HDZ)
Crljenko, Brankica (SDP)
Čavlović Smiljanec, Nada (SDP)
Čehok, Ivan (HSLS)
Čuhnil, Zdenka (nezavisna; zastupnica češke i slovačke nacionalne manjine)
Čuljak, Tomislav (HDZ)
Ćosić, Krešimir (HDZ)
Denona, Luka (SDP)
Dorić, Miljenko (HNS)
Dragovan, Igor (SDP)
Đakić, Josip (HDZ)
Đurđević, Šimo (HDZ)
Ferić-Vac, Mirjana (SDP)
Filipović, Krešo (HDZ)
Fiolić, Stjepan (HDZ)
Flego, Gvozden Srećko (SDP)
Franić, Zdenko (SDP)
Friščić, Josip (HSS)
Gabrić, Stipo (HSS)
Gajica, Ratko (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Glavaš, Branimir (HDSSB)
Grbić, Ivo (HDZ)
Grčić, Branko (SDP)
Grčić, Stanko (HSS)
Grubišić, Boro (HDSSB)
Gulić, Krešimir (HDZ)
Habek, Mario (SDP)
Hanžek, Ivan (SDP)
Hebrang, Andrija (HDZ)
Heffer, Goran (SDP)
Holy, Mirela (SDP)
Horvat, Mile (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Horvat, Zlatko (HNS)
Hrelja, Silvano (HSU)
Huška, Davor (HDZ)
Ivić, Tomislav (HDZ)
Ivković, Vladimir (HDZ)
Jarnjak, Ivan (HDZ)
Jelaš, Nadica (SDP)
Jerković, Romana (SDP)
Josipović, Ivo (nezavisni)
Jovanović, Željko (SDP)
Jurčić, Ljubo (SDP)
Jurjević, Marin (SDP)
Kajin, Damir (IDS)
Kalaš, Željana (HDZ)
Kelić, Zdravko (HSS)
Klarić, Nedjeljka (HDZ)
Klemenić, Boris (HSS)
Koračević, Zlatko (HNS)
Korušec, Antun (HSLS)
Kotromanović, Ante (SDP)
Kovačević, Dragan (HDZ)
Kozlevac, Dino (SDP)
Kulušić, Ante (HDZ)
Kundić, Stjepan (HDZ)
Kunst, Boris (HDZ)
Kurelić, Bruno (SDP)
Kutija, Branko (HDZ)
Leko, Josip (SDP)
Linić, Slavko (SDP)
Lovrin, Ana (HDZ)
Lucić, Franjo (HDZ)
Lučin, Šime (SDP)
Lugarić, Marija (SDP)
Lukačić, Ljubica (HDZ)
Majdenić, Nevenka (HDZ)
Mance, Anton (HDZ)
Maras, Gordan (SDP)
Marić, Goran (HDZ)
Marinović, Nevenka (HDZ)
Markovinović, Krunoslav (HDZ)
Matković, Borislav (HDZ)
Matušić, Frano (HDZ)
Memedi, Nazif (nezavisni; zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine)
Mihalić, Anđelko (HDZ)
Milanović, Zoran (SDP)
Miletić, Boris (IDS)
Milinković, Stjepan (HDZ)
Mimica, Neven (SDP)
Mlinarić, Petar (HDZ)
Mondekar, Daniel (SDP)
Mrsić, Mirando (SDP)
Mršić, Zvonimir (SDP)
Nenadić, Živko (HDZ)
Opačić, Milanka (SDP)
Ostojić, Rajko (SDP)
Ostojić, Ranko (SDP)
Pančić, Ivica (SDP)
Pejčinović Burić, Marija (HDZ)
Petir, Marijana (HSS)
Picula, Tonino (SDP)
Podnar, Vlatko (SDP)
Puljić, Zvonimir (HDZ)
Pupovac, Milorad (SDSS; zastupnik srpske nacionalne manjine)
Pusić, Vesna (HNS)
Radin, Furio (nezavisni; zastupnik talijanske nacionalne manjine)
Rebić, Niko (HDZ)
Roksandić, Ivanka (HDZ)
Rončević, Berislav (HDZ)
Ronko, Zdravko (SDP)
Rošin, Jerko (HDZ)
Rožić, Vedran (HDZ)
Selem, Petar (HDZ)
Sesvečan, Damir (HDZ)
Sobol, Gordana (SDP)
Srb, Daniel (HSP)
Stazić, Nenad (SDP)
Strikić, Nedjeljko (HDZ)
Šantek, Ivan (HDZ)
Šeks, Vladimir (HDZ)
Šetić, Nevio (HDZ)
Šimac Bonačić, Tatjana (SDP)
Šimunović, Sonja (SDP)
Šišljagić, Vladimir (HDSSB)
Škulić, Vesna (SDP)
Škvorc, Milivoj (HDZ)
Šoja, Deneš (SDP; zastupnik mađarske nacionalne manjine)
Šolić, Božica (HDZ)
Šprem, Boris (SDP)
Šuica, Dubravka (HDZ)
Tomljanović, Emil (HDZ)
Turić, Marko (HDZ)
Turk, Željko (HDZ)
Vidović, Davorko (SDP)
Vincelj, Željko (HNS)
Vinković, Zoran (SDP)
Vranić, Biserka (SDP)
Vrbat, Tanja (SDP)
Vučić, Ivan (HDZ)
Vujić, Antun (SDP)
Vukić, Dragan (HDZ)
Zgrebec, Dragica (SDP)
Zubović, Mario (HDZ)

Dakle, dragi birači u RH, glasajte za bilo koga drugoga samo ne za ove stranke i ove ljude (časna iznimka dakako Dragutin Lesar koji je jedini glasao protiv i koji sam u saboru zastupa više od između 43 i 60% građana RH).

Ovi su ljudi izdali naše interese i uzurpirali i oteli naša prava da bi ih prodali za interese bogatih tuđinaca. Vratite im milo za drago, a posebno da se ne bi opet bahatili kako ste im na izborima dali pokriće da se ponašaju kako ih je volja, pa i da krše ustav (uostalom, kao da bi netko mogao gore od njih voditi ovu državu). Kaznite ih već jednom konačno na izborima, kad se tako uporno pretvaraju da ne trebaju za svoj nerad, prevaru i izdaju odgovarati pred zakonom. Svi su oni ista stranka, stranka krupnog kapitala kojem prodaju prava koja su nama oteli.

Revenge is ours!!! :)

ps - Iznimno na popisu nije Šemso Tanković (jer je sudjelovao u organizaciji i govorio na prosvjedu solidarnosti s Gazom), a mislim da ovaj puta možemo poštedjeti i pojedince u gradskom vijeću i poglavarstvu grada Rijeke kao i vlasti primorsko-goranske županije koji su UNICEF-u donirali sredstva za djecu žrtve izraelske agresije i ratnih zločina u Gazi.


U nastavku nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Akcija za bojkot izraelskih proizvoda u Francuskoj
Ovako treba Todoriću napraviti...
EEEJ, TODORIĆU, OVE TI ZIME NISAM KUPILA NI POJELA NITI JEDAN GREJP JER SI IH SVE KUPIO U APARTHEJDSKOM IZRAELU!!!
Na kraju mladić koji govori kaže: Danas bojkotiramo izraelske proizvode i one proizvode koji podržavaju izraelske zločine, a sutra, ako ne promijenite svoju politiku i ne prestanete prodavati i kupovati te proizvode, bojkotirat ćemo vaše trgovine.

Viva Palestina Convoy

Neke vijesti o Viva Palestini
Viva Palestina namjerava organizirati još jedan konvoj s prijeko potrebnom pomoći za Palestince u Gazi. Konvoj će vjerojatno na put krenuti u jesen, u listopadu (kako bi dobrovoljci imali dovoljno vremena da isplaniraju svoje izbivanje s posla). Razmišlja se i o probijanju blokade morskim putem.
Britansko Povjerenstvo za dobrotvorna društva zamrznulo je bankovne račune Lifeline for Gaza i North Manchester Against Wars i o njihovom su ponovnom otvaranju pregovori trenutno u tijeku.
Vatrogasna kola koja nisu puštena u Gazu preko prijelaza Rafah, sada su u Libiji. Aktivisti su odbili to vozilo ostaviti u Egiptu, pa ga je jedan libijski aktivist odvezao u Libiju, gdje je sada na sigurnom i čeka na neki budući konvoj, kada će ga aktivisti ponovo pokušati prevesti u Pojas Gaze.

U SAD-u su, potaknute inspirativnim govorima (poput ovoga o džamiji i sirotištu u Rafahu razorenima sa 7 projektila (dakle nikako ne slučajno) proizvedenih u SAD-u) i turnejom Georgea Gallowaya, počele pripreme za američki konvoj Viva Palestina US. Vođa konvoja bit će Ron Kovic, veteran rata u Vijetnamu i mirovni aktivist, kojeg je Oliver Stone ovjekovječio u svom filmu Born on the Fourth of July. Organizatori namjeravaju prikupiti 10 milijuna američkih dolara i u Pojas Gaze uvesti 500 vozila. Konvoj će se oformiti u Egiptu i u Gazu ući preko prijelaza Rafah.

Međunarodna peticija Općoj skupštini UN-a za uspostavu ad hoc Međunarodnog kaznenog tribunala za izraelske ratne zločine

Međunarodna peticija upućena Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, za uspostavu ad hoc Međunarodnog kaznenog tribunala za suđenja za izraelske ratne zločine, posebno one počinjene u Gazi

Budući da je u naše ime 1945. potpisana Povelja Ujedinjenih naroda...

Budući da je u naše ime 1947. Opća skupština UN-a odobrila plan o podijeli Palestine...

Budući da su u naše ime 1949. potpisane Ženevske konvencije...

Budući da država Izrael niti jednu od rezolucija UN-a koje se tiču Palestine, a koje su također donesene u naše ime, nije provela i budući da ta zemlja od svog osnutka permanentno, potpuno nekažnjeno i s rastućim cinizmom krši načela Ujedinjenih naroda i međunarodne konvencije.

Nama, građanima svijeta, danas je dužnost podsjetiti međunarodnu zajednicu na njene obveze!

Ovom peticijom zahtijevamo:

da Opća skupština UN-a uspostavi ad hoc Kazneni sud (po uzoru na dva takva suda koje je Vijeće sigurnosti osnovalo za bivšu Jugoslaviju i Ruandu) koji će suditi za ratne zločine koje je Izrael počinio u Palestini.


Također neodgodivo tražimo:

-- da prestanu sve iznude protiv palestinskog naroda i međunarodnu zaštitu palestinskog naroda;

-- potpuno ukidanje blokade Pojasa Gaze;

-- obveznu implementaciju rezolucija UN-a koje se odnose na Palestinu i odredbi međunarodnog prava, ako je potrebno pod prisilom međunarodnim sankcijama: diplomatskim, ekonomskim i sudskim. Izrael je zemlja kao i sve druge, s jednakim pravima i jednakim obvezama.


Posebno tražimo i suspenziju svih ugovora o suradnji s Izraelom tako dugo dok ta zemlja ne počne poštivati rezolucije UN-a.



Peticija je prevedena na nekoliko svjetskih jezika (uključujući francuski, njemački, talijanski, španjolski, engleski, ruski, turski, arapski, hebrejski itd), a potpisati je možete ovdje.

U prvo je polje potrebno upisati Prezime, Ime, Grad, Državu; a u drugo ispravnu E-mail adresu, te kliknuti na Valider. Na e-mail adresu koju ste upisali odmah ćete zatim primiti e-mail poruku s linkom koji trebate samo kliknuti ili otvoriti u svom browseru kako biste potvrdili svoj potpis.

Diskusija Eyal Sivan i Žarko Puhovski

Evo konačno sam danas uspjela do kraja odslušati snimke diskusije o ljudskim pravima u Pojasu Gaze koja je održana 26. ožujka u Zagrebu u sklopu Human Rights Festivala i sada se mogu osvrnuti na neke stvari koje su ondje rečene.

Kao prvo, općenito mislim da bi bilo dobro da diskusije na engleskom u Hrvatskoj budu prevođene na hrvatski.

Kao drugo, nemam apsolutno nikakvih prigovora što se Eyala Sivana tiče; dotaknuti su svi aspekti sukoba, naglašavane su izbjeglice od 1948. nadalje, rečeno je da su Palestinci kao okupirani narod pod sankcijama, umjesto da to bude okupator, rečeno je da okupirani narodi imaju pravo na otpor okupaciji, spomenuta je institucionalizirana diskriminacija, spomenuta je kolaboracija ljudi iz Palestinske samouprave s Izraelom... Ako još uzmemo u obzir vremensko ograničenje, njegovo je predavanje doista bilo odlično.


Stvar je ponešto drugačija što se tiče onoga što je govorio Puhovski, s kojim se ne slažem u slijedećem:

1. Da je položaj manjina u Njemačkoj i Francuskoj gori od položaja „manjina“ u Izraelu
Palestinci u Izraelu ne mogu se uspoređivati s Turcima u Njemačkoj, jer Palestinci nisu imigranti ili djeca imigranata postala punopravni građani prije par desetljeća, nego autohtono stanovništvo. I to etnički očišćeno autohtono stanovništvo koje je stoljećima (zapravo tisućljećima – Palestinci su zapravo potomci drevnih Židova) prije naseljavanja i uopće postojanja cionista živjelo na prostoru na kojem je Izrael nastao 1948. nepravednom odlukom krnjeg UN-a (i cionističkim etničkim čišćenjem i zauzimanjem većeg dijela (više od 56%) teritorija) i trebaju biti ravnopravni konstitutivni narod, a ne „manjina“.

Nadalje, nitko se u Njemačkoj nije naselio ili posadio šume na mjestima gdje su bila turska sela i gradovi i nigdje u njemačkim zakonima ne piše da zemlja (koja je zapravo vlasništvo protjeranih Turaka) pripada njemačkom narodu i ne „čuvaju“ je agencije za njemački narod. Ne izvlašćuju se Turci da bi se na njihovoj zemlji gradile kuće za Nijemce ili nacionalni parkovi. Ne ruše se „nepriznata“ turska sela na temelju etničke pripadnosti i njihovi se stanovnici ne raseljavaju kuda sami znaju i umiju. Turcima u Njemačkoj nije zakonski zabranjeno da sklapaju brak s Turcima iz Turske i nije im zabranjeno da javno obilježavaju i spominju događaje iz svoje povijesti. Reći da je položaj manjina u Izraelu bolji (pogledajte npr. postotak palestinskih zastupnika u Knessetu i postotak palestinskog stanovništva, postotak palestinskih studenata ili sveučilišnih profesora u odnosu na postotak palestinskog stanovništva itd, pa će odmah biti jasno kakav je fer položaj „manjina“, da ne govorimo o tome da se izbjeglice uopće ne mogu vratiti u svoje domove na osnovnu etničke/vjerske pripadnosti, ili odnos stanovništva koje u Izraelu živi u siromaštvu: 54% palestinskog i 15% židovskog stanovništva itd) od položaja manjina u Njemačkoj je totalni apsurd i izvrtanje realnosti. Palestinci su i danas žrtve etničkog čišćenja i institucionalizirane diskriminacije i ovo je zapravo jedna skandalozna izjava.

Vidi ovdje malo odnos prema „manjinama“ (uvijek zamišljam Pupovca na njegovom mjestu)
Posebno „manjine“ u i oko Jeruzalema su u dobrom položaju.


2. Da su rakete možda moguće opravdanje za posljednju agresiju na PG
Rakete se ne ispaljuju u vakuumu. Blokada Pojasa Gaze uvedena je nakon što je Hamas pobijedio na demokratskim izborima, pooštrena nakon što je silom zauzeo kontrolu nad sigurnosnim službama u Pojasu Gaze (koje su do tada bile pod kontrolom Fataha i ljudi poput Dahlana koji su pod pokroviteljstvom Izraela i SAD-a i arapskih diktatura izazivali krvave bratoubilačke sukobe na ulicama Pojasa Gaze). Blokada Pojasa Gaze je ratni (zlo)čin, a nije nametnuta zbog raketa, već zbog toga što Izraelci žele skršiti volju palestinskog naroda da se izbori za svoja prava. Osim blokade, Izrael je redovito bombardirao i ubijao Palestince u Pojasu Gaze, vidimo tu na blogu da se puca po ribarima i poljoprivrednicima i čak je vojska ulazila u Pojas Gaze i uništavala poljoprivredna zemljišta, a 04. studenog 2008. ubila je nekoliko pripadnika Hamasa čime je uspješno uništila primirje. Isto tako, jasno je vidljivo iz izjava i postupaka izraelskih dužnosnika pred rat da je Izrael odbijao primirje i pregovore, te bilo kakvo posredništvo u pregovorima s Hamasom, da nije htio ispuniti sve uvjete iz tog primirja i da ta agresija zapravo nije imala nikakve veze s raketama koje palestinske skupine ispaljuju na jug Izraela.


Mala digresija: Što se tiče „opravdavanja“ izraelskih zločina Holokaustom, tu se mogla povući lijepa paralela s Miloševićevom propagandom i histerijom koja je govorila da se u 90-tima u HR vraća ustaški režim. Dakle to bi bilo nešto slično, kad bi Srbi imali pravo činiti ratne zločine jer su u 2. svjetskom ratu bili žrtve genocida, naravno uz tu razliku da su Hrvati počinili genocid nad Srbima u 2. svjetskom ratu, a Palestinci nad Židovima nikad nisu počinili ni genocid ni etničko čišćenje. Šteta što se nitko toga nije dosjetio.


Gaza nije Holokaust (hm, da, pa ni Milošević nije bio Hitler, pa ipak ne bismo vikali na žrtve što su ga s njime u afektu uspoređivale), niti se to u bilo kakvoj relevantnoj i ozbiljnoj diskusiji tvrdi, pa ne znam čemu uopće o tome razgovarati. Međutim, ono što je trebalo uslijediti nakon ove rečenice je da cjelokupan „odnos“ cionista prema Palestincima tijekom proteklog i ovog stoljeća jest jedan od najgorih počinjenih zločina u 20. stoljeću, a radi se o zločinu koji je još uvijek u tijeku i za koji krvnike i odgovorne još uvijek nije stigla pravda. Štoviše, ti su krvnici, rasisti i ratni zločinci „ugledni“ gosti i saveznici naših političara. Što se Gaze tiče, tu se može govoriti o sporom genocidu u tijeku. Zatvoriti ljude na određenom prostoru tako da ne mogu izbjeći i onda ih danima ubijati (uključujući u zgradama poput UN-ovih škola u koje im je savjetovano da se sklone) znači nad njima vršiti genocid. Ne puštati u Pojas Gaze mjesecima dovoljno hrane, lijekova i humanitarne pomoći, u potpunosti razoriti njihovu ekonomiju, blokirati im novac od njihovog vlastitog poreza, puštati pacijente da umiru od izlječivih bolesti, dok raste broj pothranjene djece, nema dovoljno pitke vode i prijete bolesti od izlijevanja kanalizacije (a što je sve posljedica ilegalne izraelske blokade – dakle namjernog djelovanja čovjeka, a ne slučajne prirodne nepogode) je genocid. Ako uz to dodamo i činjenicu da su cionisti doista opsjednuti demografijom (i više nego što je to bio Milošević u Bosni npr.) onda moramo, ako smo objektivni, reći da doista postoji velika opasnost da će cionisti nad Palestincima izvršiti genocid, pogotovo jer je to jedini način na koji će konačno moći imati svoju židovsku državu u Palestini. Dakle Gaza nije Holokaust, Gaza je spori genocid u tijeku i dio konstantnog sociocida tj. uništavanja svih aspekata palestinskog društva koji Izrael provodi godinama, kako u Gazi, tako i na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu.


3. Da u javnom prostoru u Hrvatskoj nema rasprave o Gazi zbog straha od optužbi za antisemitizam
U našim medijima nema rasprave o Izraelu jednako kao što nema otvorene i slobodne rasprave o NATO-u, Afganistanu ili Iraku (samo što nas se Izrael još manje tiče, pa se o njemu još manje priča, nego o ovim ostalim temama) ili čak Haitiju ili Venezueli i to nema nikakve veze s antisemitizmom, nego sa cenzurom u kontroliranim medijima i imperijalističkim i kapitalističkim dogmama koje se nameću kroz ispiranje mozga građanima putem medija. Optužbe za antisemitizam samo više ili manje uspješno koriste cionisti i imperijalisti da bi ugušili kritiku i slobodnu javnu raspravu o Izraelu, ali urednici i vlasnici medija guše raspravu i cenzuriraju istinu o ovom pitanju jer je to u interesu njihovih oglašivača i svjetskih centara moći. Cenzura i propaganda o izraelsko-palestinskom sukobu u našim je medijima na snazi stalno (ne samo tijekom agresije na Gazu), smišljeno i planski jer je to u interesu SAD-a, zapada i moćnih korporacija, kapitalista i vladajuće klase, industrije oružja, generiranja stalno novih sukoba itd. kojima služe vlasnici i urednici medija. Naš predsjednik laže u korist cionista o Izraelu i Palestini i to nije jer se boji optužbi za antisemitizam, nego zato što su mu tako rekli zapadni moćnici kojima zapravo služi. Postoje brojne tabu teme za naše kontrolirane propagandističke neoliberalne i pro-kapitalističke medije, a jedna od njih je Izrael, o kojem je istina toliko užasna da ne smije dospjeti u mainstream medije jer ga nitko normalan ne bi mogao podržavati, a našim su političarima i medijima zapadni kapitalistički centri moći naredili da ga moraju podržavati or else... Također cionisti su tu poprilično aktivni u izmišljanju i plasiranju raznih bajkovitih mitova o Izraelu koji sa stvarnošću nemaju nikakve veze.

Međunarodni sud u Haagu nije za Izrael, jednako kao što nije ni za NATO snage. Nema to veze sa strahom od antisemitizma, nego s imperijalističkim interesima, s interesima krupnog kapitala, osvajanja novih kapitalističkih tržišta, postizanja silom i u suprotnosti s načelima ljudskih prava i međunarodnim pravom onoga što zapadni kapitalizam želi.


Ne znam da li je netko tvrdio da je Hamas „teroristička“ organizacija, jer to bi bilo u suprotnosti sa onim što je praksa u uglednim organizacijama za ljudska prava gdje se „terorizam“ koristi u navodnicima zbog zloporabe tog pojma. Ako netko Hamas želi prozivati „terorističkom“ organizacijom, onda isto, ili još i više, „teroristima“ mora prozivati izraelske političke stranke i to stoga što brojne izraelske političke stranke svoje ratove vode upravo protiv palestinskih civila. Pa i zatvaranje i ucjenjivanje stanovnika Pojasa Gaze da moraju svrgnuti one koje su demokratski izabrali na vlast je zapravo „terorizam“. Aktivisti i organizacije za ljudska prava ne moraju pribjegavati Buševoj i cionističkoj propagandi i terminologiji, jer dobro znaju da se u međunarodnom pravu radi o ratnim zločinima, povredama ženevskih konvencija, ljudskih prava itd... Terorizam je taktika. Hamas je pokret otpora, kojem je cilj oslobođenje od ilegalne izraelske okupacije (a ne promjena političkog sustava) i koji ima svoje vojno krilo (paravojnu organizaciju), koje ponekad koristi terorističke (zločinačke, nemoralne i neučinkovite) metode i čini zvjerstva i zločine nad izraelskim civilima. Isto i još češće se može reći za izraelske stranke Likud, Kadima, Laburiste, koji nemaju paravojne organizacije, nego upravljaju izraelskom zločinačkom vojskom koja za svoje ratne zločine gotovo nikada ne odgovara... Zapad određuje tko je „terorist“, a tko nije kako bi mogao nametati sankcije onima koji mu nisu poslušni. Kad bi netko rekao da je Hamas teroristička organizacija jer Hamas nije stranka u nekoj državi i ne upravlja vojskom, već samo paravojnom organizacijom, to bi bilo apsurdno, pogotovo stoga što upravo taj Izrael i Zapad koji arbitrarno određuju tko je terorist, a tko nije, onemogućuju da Hamas bude stranka u državi i da upravlja vojskom umjesto paravojne organizacije, jer su aktivno i pasivno zaslužni što palestinska država još nije ugledala svjetlo dana. Uglavnom, korištenje i primjenjivanje pojma terorizam samo na jednu stranu, besmisleno je i ne vodi nikuda, radi se o jednoj od propagandističkih taktika kojom se puku želi objasniti zašto su „oni“ gori od „nas“ iako smo „mi“ ubili više civila i djece.


4. „Rješenje“ s 2 nacionalne države
Na kraju se, tek na pitanje iz publike, Puhovski založio za rješenje s 2 nacionalne države (dakle za židovsku državu na 78% teritorija i palestinsku na 22%). Međutim, Puhovski bi, kao netko tko se bavi ljudskim pravima morao znati da Izrael ne može biti židovska država na 78% teritorija povijesne Palestine, jer se palestinske izbjeglice imaju pravo vratiti u svoje domove. Nadalje, poznato je da je prirodni prirast palestinskog autohtonog stanovništva koje već danas živi u Izraelu (a koje Puhovski zove „manjina“ iako su oni stoljećima staro autohtono stanovništvo, dok su Židovi većinom imigranti ili potomci imigranata) takav da Izrael u dogledno vrijeme neće moći biti židovska, nego će morati biti bi-nacionalna država (dakle, čak i bez povratka palestinskih izbjeglica), osim ako ih ne namjerava dodatno etnički očistiti ili nad njima počiniti genocid. Konačno, a što je i Eyal spomenuo, na Zapadnoj obali živi oko 500 000 ilegalnih židovskih kolonista koje će biti jako teško iseliti i koji najavljuju da će se uklanjanju tih ilegalnih naselja suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima. I koji je onda smisao imati 2 države, od kojih će jedna biti (rascjepkana) palestinska, a druga bi-nacionalna?

Meni je osobno svejedno da li će tamo biti 1, 2 ili 3 države (iako osobno preferiram jednu, btw „rješenje“ s 2 države se desetljećima pokazuje kao neuspješno. dosta smo čekali da Zapad (jer ovo „rješenje“ navodno deklarativno „propagiraju“ zapadni političari i centri moći) provede svoje „rješenje“ s 2 države i mislim da je konačno došlo vrijeme da to „rješenje“ koje danas više ne znači isto što je značilo 1947, 1967, ni 1988, proglasimo propalim i bankrotiranim) i mislim da o tome trebaju odlučiti ta 2 naroda na zasebnim referendumima. Međutim ono što se ne može odlučivati referendumima, niti u sjedištu UN-a ni u Washingtonu niti bilo gdje drugdje je, da li će ili ne izbjeglice imati pravo na povratak (što bi Puhovski kao netko tko se bavi ljudskim pravima u Hrvatskoj morao znati). One to pravo imaju i ono je neotuđivo i individualno i tako dugo dok ono ne bude implementirano, tako dugo ovaj konflikt neće završiti. Dakle Izrael, da se i povuče na 78% teritorija i dalje neće moći biti židovska država, (a Puhovski ako tako nešto bude zastupao onda će biti pro-cionistički aktivist, a ne aktivist za ljudska prava).

Moja ocjena je, upravo zbog ovog odgovora u kojem je Puhovski pogazio temeljna ljudska prava palestinskih izbjeglica na povratak (da je Puhovski izrazio svoju vjeru u 2 nacionalne države (iako malo mi je to čudno za nekog tko sebe naziva ljevičarem), pa rekao da se Izrael mora povući na 50 ili manje % teritorija povijesne Palestine da bi bio židovska država to bi već bilo logičnije i nepristranije), da je Puhovski zapravo „meki“ cionist upravo à la Noam Chomsky. U potpunosti očekivano i već toliko puta viđeno, ali šteta, čovjek se godinama bavi ljudskim pravima i stekne neki ugled, a onda sve to pogazi zbog cionizma. Pretpostavljam na temelju ovog razmišljanja da Puhovski onda također misli da Bosnu treba podijeliti na 3 nacionalne države, uključujući Republiku Srpsku koja je nastala na etničkom čišćenju (slično kao i Izrael) i genocidu. Ah, da zaboravila sam, to je samo za Izrael koji je tako poseban i drugačiji od svih ostalih, Izrael (i to na 78% teritorija) u koji bi se dakle i dalje trebali naseljavati židovski imigranti iz cijelog svijeta, dok se autohtoni stanovnici ne bi mogli vratiti na svoju zemlju i ognjišta samo zato što su palestinski kršćani i muslimani, a ne židovi.


Na kraju su svoje stavove iznijeli i neki Palestinci u publici, ali i jedna Izraelka koja je podsjetila na mlade Izraelce koji odbijaju služiti izraelsku vojsku zbog čega ih izraelske vlasti drže u vojnom zatvoru i zapravo jedina tijekom cijele diskusije upotrijebila riječ aparthejd.



Ostali linkovi:
Tko je poražen u sukobu NATO-a i demokracije u RH?
Na kraju je “za” bilo 119 zastupnika, a jedini je protiv bio nezavisni Dragutin Lesar. Takav rezultat je pokazao i još nešto, a to je da Sabor ne predstavlja reprezentativni uzorak političkog raspoloženja hrvatskih građana. Jer, ako je za ulazak u NATO bilo 119 zastupnika, ili 99,17 posto, gdje je onda nestala volja onih između 43 i 60 posto građana koji su protiv ulaska u NATO? Znači li to da njih tijekom glasovanja u Saboru nitko nije zastupao? Znači li to da njih i inače nitko politički ne zastupa? Ako bi to bilo istina, a ništa ne govori drugačije, to bi značilo da ovakva demokracija ne funkcionira u samoj svojoj biti. U svakom slučaju, milijuni građana su opet potpuno zaobiđeni, bez njih je donesena još jedna povijesna politička odluka, a demokracija je, kao tehnička smetnja, još jednom uspješno preskočena. Nešto je ipak posebno u cijeloj priči, a to je da se još nikada u povijesti hrvatskog političkog života nije dogodilo da se i vlast i opozicija trude tako se osramotiti neprincipijelnošću i izbjegavanjem demokratskih uzusa kao što je to bio slučaj tijekom rasprave o pristupanju Hrvatske NATO-u.