nedjelja, 15. ožujka 2009.

Uglavnom linkovi o izraelskoj agresiji na Gazu


Ovaj post sadrži uglavnom linkove (uglavnom na engleskom) na neke tekstove koji mi se čine zanimljivi i vrijedni čitanja, a koje sam propustila pročitati i preporučiti tijekom izraelske agresije na Gazu.

Vittorio Arrigoni: Guernica in Gaza
Sunday, 28 December 2008
By bombing the central police station in Al Abbas in the city centre, the neighbouring elementary school was also seriously damaged by the explosion. It was the end of the school day and the children were already in the street. Most of their flapping sky-blue aprons were splashed with blood. When bombing the Dair Al Balah police academy, some dead and wounded were also recorded from the market nearby, Gaza's central market. We've seen the bodies of animals and humans mixing their blood in rivulets trickling down the asphalt roads. A Guernica transfigured into reality. I saw many corpses in uniforms in the various hospitals I visited – I knew many of those boys. I greeted them every day when I met them in the street on my way to the port, or walked to the central café of an evening. I knew several of them by name. A name, a history, a mutilated family. The majority were young, around eighteen or twenty, mostly without political leanings, not with Fatah nor Hamas, simply enrolled into the police force once they had finished university in order to have a secure job in Gaza, which under Israel's criminal siege has more than 60% unemployment among its population.

The world's message to Gaza: No one cares
As I look again at the toll of today's Israeli airstrikes in Gaza, my eyes glance across a headline in one of the Israeli papers: "White House blames Hamas" .....and the fury and grief flow through me again. Israel drops 60 bombs on the Gaza Strip, killing hundreds of civilians, wounding and maiming many more, and the first thing the White House has to say is that it is Hamas' fault! For what? For having been elected as the Palestinian government in uncontested and fair elections? For taking the unprecedented step of engaging in a unilateral ceasefire against Israel for the last six months, which was never reciprocated or even recognized by the occupying Israeli army? For begging Israel for a ceasefire this last week, but being rebuffed at every turn? The truth is, it doesn't matter what Hamas does, it is their very existence that Israel is trying to eradicate, with full US support. The fact that there is an Islamic movement that stands in resistance to the Israeli occupation is something that Israel cannot stand, and it's clear from their targets in today's airstrikes: Hamas government buildings, police stations, municipal headquarters, offices of the bureaucrats of an elected government. And they struck during rush hour, when the streets were full, in one of the most crowded places on earth, so as to maximize casualties. And the US blames Hamas.

16 year-old has administrative detention order renewed for a seventh time
Maloljetniku po 7. puta obnovljen administrativni pritvor (27. prosinac 2008.)
Sa'd Abu Khalilu je 24. prosinca 2008. po 7. put obnovljen nalog po kojem ga izraelske vlasti drže u administrativnom pritvoru. Sa'd je iz Tulkarema na Zapadnoj obali i bilo mu je 16 godina kad su ga uhitili 28. veljače 2007. Tada je po prvi puta zatvoren administrativnom odlukom na 4 mjeseca jer navodno „pripada zabranjenoj organizaciji, Islamskom džihadu“. Sa'd poriče da je povezan s Islamskim džihadom, a „dokazi koji ga terete su tajni“. Nalog za administrativni pritvor Sa'du je ponovo obnovljen 27. lipnja 2007. (na 4 mjeseca), 26. listopada 2007. (4 mjeseca, smanjeno na 3), 25. siječnja 2008. (4 mjeseca), 26. svibnja 2008. (4 mjeseca, smanjeno na 3), 25. kolovoza 2008. i 25. prosinca 2008. na 2 mjeseca.
Izraelske vlasti Palestince često zatvaraju u administrativni pritvor na temelju „tajnih dokaza“. Izraelska vojna naredba 1226 izraelskim vojnim zapojvednicima daje ovlast da pritvaraju Palestince, uključujući djecu od 12 godina i više, na do 6 mjeseci. Početno razdoblje pritvora od 6 mjeseci može se beskrajno produljivati za dodatnih 6 mjeseci. Ovim se postupkom zatočenicima uskraćuje pravo na pošteno suđenje i mogućnost da se obrane od „dokaza“ zbog kojih su pritvoreni. 29. prosinca 2008. u izraelskim je zatvorima u administrativnom pritvoru bilo zatvoreno najmanje 569 Palestinaca, uključujući 5 maloljetnika, uključujući 2 maloljetne djevojke. Od 2000. godine, kada su izraelski vojni zapovjednici počeli izdavati naloge za administrativni pritvor djece, broj pritvorene djece stalno raste. U prosjeku Izrael godišnje pritvori oko 30 palestinskih maloljetnika.

The dogs of war
Caught between this collection of madmen, criminals and fools are the people of Gaza, who have suffered for far too long and have paid an unbelievable price for simply being Palestinian. After more then 30 months of sanctions and siege, many have become desperately poor, living a daily reality of constant terror and deprivation that few can imagine. Yet, in the face of overwhelming cruelty and a conspiracy of silence and indifference they persevere. That they must do so is an indictment of us all.

Resistance to Israeli occupation – a right?
Palestinians are a people under occupation who has the right to self-determination under the UN Charter, the Declaration on Principles of International Law concerning Friendly Relations and Co-operation among States in Accordance with the Charter of the United Nations from 1970, and Article 1 of both the International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights and the International Covenant on Civil and Political Rights.

Nir Rosen: Gaza: The Logic of Colonial Power
An American journal once asked me to contribute an essay to a discussion on whether terrorism or attacks against civilians could ever be justified. My answer was that an American journal should not be asking whether attacks on civilians can ever be justified. This is a question for the weak, for the Native Americans in the past, for the Jews in Nazi Germany, for the Palestinians today, to ask themselves. Terrorism is a normative term and not a descriptive concept. An empty word that means everything and nothing, it is used to describe what the Other does, not what we do. The powerful - whether Israel, America, Russia or China - will always describe their victims' struggle as terrorism, but the destruction of Chechnya, the ethnic cleansing of Palestine, the slow slaughter of the remaining Palestinians, the American occupation of Iraq and Afghanistan - with the tens of thousands of civilians it has killed ... these will never earn the title of terrorism, though civilians were the target and terrorising them was the purpose. Counterinsurgency, now popular again among in the Pentagon, is another way of saying the suppression of national liberation struggles. Terror and intimidation are as essential to it as is winning hearts and minds. Normative rules are determined by power relations. Those with power determine what is legal and illegal. They besiege the weak in legal prohibitions to prevent the weak from resisting. For the weak to resist is illegal by definition. Concepts like terrorism are invented and used normatively as if a neutral court had produced them, instead of the oppressors. The danger in this excessive use of legality actually undermines legality, diminishing the credibility of international institutions such as the United Nations. It becomes apparent that the powerful, those who make the rules, insist on legality merely to preserve the power relations that serve them or to maintain their occupation and colonialism.
...
A Zionist Israel is not a viable long-term project and Israeli settlements, land expropriation and separation barriers have long since made a two state solution impossible. There can be only one state in historic Palestine. In coming decades, Israelis will be confronted with two options. Will they peacefully transition towards an equal society, where Palestinians are given the same rights, à la post-apartheid South Africa? Or will they continue to view democracy as a threat? If so, one of the peoples will be forced to leave. Colonialism has only worked when most of the natives have been exterminated. But often, as in occupied Algeria, it is the settlers who flee. Eventually, the Palestinians will not be willing to compromise and seek one state for both people. Does the world want to further radicalise them?

Kucinich Calls For Independent UN Inquiry on Gaza
Yet in both cases civilian populations were attacked, countless innocents killed or injured, infrastructure targeted and destroyed, and civil law enforcement negated. All this was, and is, disproportionate, indiscriminate mass violence in violation of international law. Israel is not exempt from international law and must be held accountable. It is time for the UN to not just call for a cease-fire, but for an inquiry as to Israel's actions.

Neve Gordon: The dire cost of domestic rivalries
What is clearly missing from this list of Israeli objectives is the attempt to halt the firing of Qassam rockets into Israel's southern towns. Unlike the objectives I mentioned, which are not discussed by government officials, this one is presented by the government as the operation's primary objective. Yet, the government is actively misleading the public, since Israel could have put an end to the rockets a long time ago. Indeed, there was relative quiet during the six-months truce with Hamas, a quiet that was broken most often as a reaction to Israeli violence: that is, following the extra-judicial execution of a militant or the imposition of a total blockade which prevented basic goods, like food stuff and medicine, from entering the Gaza Strip. Rather than continuing the truce, the Israeli government has once again chosen to adopt strategies of violence that are tragically akin to the ones deployed by Hamas; only, the Israeli ones are much more lethal. If the Israeli government really cared about its citizens and the country's long term ability to sustain itself in the Middle East, it would abandon the use of violence and talk with its enemies.

Ramzy Baroud: Gaza and the World: Will Things Ever Change?
Strangely enough, Palestinian Authority President Mahmoud Abbas remained faithful to the script, despite Gaza's unprecedented tragedy. On Sunday, he blamed Hamas for the bloodbath. "We talked to them (Hamas) and we told them, 'please, we ask you, do not end the truce. Let the truce continue and not stop", so that we could have avoided what happened."
Was Mr. Abbas informed of the fact that Hamas hasn't carried out one suicide bombing since 2005? Or that the 'truce' never compelled Israel to allow Palestinians in Gaza access to basic necessities and medicine? Or that it was Israel that attacked Gaza in November, killing several people, claiming that it obtained information of a secret Hamas plot?
Even stranger that while Abbas has chosen such a position, many Israelis are not convinced that the war on Gaza was at all related to the Hamas' rockets, and is in fact an election ploy for desperate politicians vying for Israel's dominating right wing vote in the upcoming February elections. In fact, the Israeli design against Gaza had little to do with the 'escalation' of the rocket attacks of mid December.
"Long-term preparation, careful gathering of information, secret discussions, operational deception and the misleading of the public - all these stood behind the Israel Defense Forces "Cast Lead" operation against Hamas targets in the Gaza Strip," wrote the Israeli daily newspaper Haaretz on December 28, which also revealed that the plan had been in effect for six months.
"Like the US assault on Iraq and the Israeli response to the abduction of IDF reservists Eldad Regev and Ehud Goldwasser at the outset of the Second Lebanon War, little to no weight was apparently devoted to the question of harming innocent civilians," said Haaretz.
And why should Israel devote a moment to the question of harming civilians or violating international law or any such seemingly irrelevant notions – as far as Israel is concerned - as long as their „Palestinian partners“, the Arab League, or the international community continue to teeter between silence, complacency, rhetoric and inaction?
A doctor from a Khan Yunis clinic in Gaza told me on the phone, “scores of the wounded are clinically dead. Others are so badly disfigured; I felt that death is of greater mercy for them than living. We had no more room at the Qarara Clinic. Body parts cluttered the hallways. People screamed in endless agony and we had not enough medicine or pain killers. So we had to choose which ones to treat and which not to. In that moment I genuinely wished I was killed in the Israeli strikes myself, but I kept running trying to do something, anything.”
Until Arab countries and nations translate their chants and condemnations into a practical and meaningful political action that can bring an end to the Israeli onslaughts against Palestinians, all that is likely to change are the numbers of dead and wounded. But still, one has to wonder if Israel kills a thousand more, ten thousand, or half of Gaza, will the US still blame Palestinians? Will Egypt open its Gaza border? Will Europe express the same “deep concern”? Will the Arabs issue the same redundant statements? Will things ever change? Ever?


Ostali linkovi:
The story of stuff
From its extraction through sale, use and disposal, all the stuff in our lives affects communities at home and abroad, yet most of this is hidden from view. The Story of Stuff is a 20-minute, fast-paced, fact-filled look at the underside of our production and consumption patterns. The Story of Stuff exposes the connections between a huge number of environmental and social issues, and calls us together to create a more sustainable and just world. It'll teach you something, it'll make you laugh, and it just may change the way you look at all the stuff in your life forever.
(crtić je preveden na više jezika: engleski, francuski, njemački, španjolski, arapski, hebrejski... pogledajte na linku)

A Disturbing Night in Iraq: Witnessing the Abuse of 'Insurgent' Prisoners
This story was written in the early days of September, 2008; about the night that I encountered questionable treatment of Iraqi prisoners, while flying in a U.S. Army CH-47 helicopter from Fallujah, to Balad, Iraq. I have delayed publishing it, but more revelations today about the authorized torture and abuse of prisoners in Iraq by Bush Administration officials caused us to make the decision to release this today. The LA Times and other media groups today published articles about a bipartisan Senate report linking decisions made by the former Defense secretary with the inhumane treatment of prisoners of war. This report released Thursday, concludes that the decisions of former Defense Secretary Donald H. Rumsfeld, were a "direct cause" of widespread detainee abuses. The report says other Bush administration officials were to blame for creating a legal and moral climate that contributed to inhumane treatment.

utorak, 10. ožujka 2009.

Naš glavni problem s Chomskim je njegov CIONIZAM

ne slušajte cionista (tj. rasista) Noama Chomskog o pravu na povratak palestinskih izbjeglica

Nemojte uopće slušati Chomskog na temu Palestina/Izrael. Osim šešeljevanja i vezanih gluposti (od kojih neke na momente premašuju čak i žanr Monty Pythona i Ćelave pjevačice) ono na što je kod Chomskog važno upozoriti dobronamjerne i iskrene prijatelje Palestinaca i ljudskih prava jest da je Chomsky liberalni cionist, koji ne podupire bojkot Izraela (dapače čak ga i napada) i tvrdi (doduše nepoznato je s kojim „ovlastima“ i na temelju čega) da se palestinske izbjeglice neće moći vratiti u svoju domovinu, iako je to njihovo temeljno i neotuđivo ljudsko pravo i ključ rješenja sukoba na Bliskom istoku. Cionist Chomsky Palestincima govori da imaju 2 izbora:
-- prihvatiti 22% Palestine bez povratka izbjeglica (iako im čak ni to nitko ne nudi) ili
-- trpjeti aparthejd, okupaciju, etničko čišćenje itd. valjda unedogled,
a aktiviste odvraća od borbe za palestinska prava, ravnopravnost i pravedan mir i savjetuje im da se u ime Palestinaca odreknu njihovih prava.

Chomsky nije nikakav anarhist niti propalestinski aktivist ni „lijevi“ „intelektualac“. On je sluga imperijalista i za njih unosi zbrku i smućuje ljude. Po pitanju prava na povratak ponaša se kao da ga pitamo što vidi u svojoj kristalnoj kugli, umjesto da kaže da je pravedno boriti se za ostvarenje ljudskih prava i punu ravnopravnost Palestinaca, protiv rezultata cionističkog etničkog čišćenja, za pravedan mir i suživot Palestinaca i izraelskih Židova i umjesto da temelji svoje stavove na međunarodnom pravu, jednakosti i ravnopravnosti, socijalnoj pravdi, ljudskim pravima, rezolucijama i poveljama UN-a itd...

Zašto se palestinske izbjeglice ne bi mogle vratiti u svoju domovinu? Jer su Palestinci, a ne Židovi? Muslimani i kršćani, a ne židovi? Chomskome je normalno stanje stvari da Palestinci nemaju ljudska prava, a da cionisti imaju pravo na rasizam, etničko čišćenje i otimačinu tuđe imovine. Zar Noam Chomsky stvarno misli da se Palestinci već više od stoljeća pate s cionistima da bi im na kraju prepustili gotovo sve što cionisti hoće, da ne bi „vječno morali živjeti pod okupacijom i aparthejdom“? Zar se zato svake godine u Općoj skupštini UN-a potvrđuje pravo palestinskih izbjeglica na povratak? Zar Chomsky misli da su izraelska vojna premoć i podrška trenutne svjetske supersile (protiv koje bi se on kao „anarhist“ i „ljevičar“ svim silama trebao boriti, a ne govoriti da im treba popustiti i predati se) vječne? I da su izraelski aparthejd i rasizam nepobjedivi, a ne neodrživi i neprihvatljivi, pa im se zato ne treba suprotstavljati nego ih prihvatiti? E pa nisu vječni ni nepobjedivi, čak ni ako ih Noam Chomsky bude ovako uporno ili još upornije branio.

Njegova poruka nama kroz poruku koju šalje Palestincima: prepustite se i predajte jačem ugnjetavaču jer će vam inače biti još gore, naprosto pršti od anarhističkog duha. Ili je možda ova poruka namijenjena samo jednoj grupaciji koja eto nema pravo na svoja temeljna ljudska prava i na svoju domovinu, pa nek se jednom već s time pomiri?

Pravo palestinskih izbjeglica na povratak, osim što je to njihovo kolektivno pravo potvrđeno UN-ovom rezolucijom 194 i godišnjim rezolucijama Opće skupštine UN-a, je i individualno i neotuđivo ljudsko pravo svakog od tih izbjeglica pojedinačno i NITKO, ni Vijeće sigurnosti UN-a, ni Opća skupština, ni američka ni europske ni izraelska vlada, ni palestinske institucije, niti jedan referendum, niti jedan sud, ni Noam Chomsky ga ne mogu poništiti. Neotuđivo je ljudsko pravo svakog izbjeglice da pojedinačno odluči da li će se vratiti odakle je protjeran ili će primiti odštetu za imovinu, gubitke i nepravdu koju je pretrpio. A to što palestinske izbjeglice imaju to ljudsko pravo nikako ne može biti izgovor Izraelcima da krše i brojna druga ljudska prava Palestinaca na okupiranim područjima i u Izraelu, niti se smije ucjenjivati i terorizirati civile s ciljem da odustanu od svojih ljudskih prava.

Ako Vam je cilj pomagati pri oslobađanju i ostvarivanju temeljnih prava Palestinaca i postizanju trajnog i pravednog mira, po pitanju Palestine/Izraela Chomskog molim u potpunosti zanemarite. Posebno po pitanju rješenja s 1 državom kao i po pitanju prava na povratak palestinskih izbjeglica koje jest neotuđivo i jest ostvarivo, samo što cionisti i njihove pristaše (uključujući Chomskog) ne žele da se ono ostvari nego žele da vi vjerujete kako je u redu i prihvatljivo da se na vlasništvu palestinskih izbjeglica, koje desetljećima čame u skučenim sobičcima izbjegličkih logora ili u šatorima „nepriznatih“ sela, i dalje naseljavaju Židovi iz cijelog svijeta koji s Izraelom/Palestinom nemaju nikakve veze, odnosno imaju veze kao i svi mi skupa ili kao i pripadnici svih triju velikih monoteističkih religija.


Critical Analysis
Noah Cohen: Noam Chomsky and „Left“ Apologetics for Injustice in Palestine
Chomsky’s concept of "realism" has a striking resemblance to the colonial discourse of "manifest destiny": Good or bad, right or wrong so the argument goes these are the facts on the ground; this is the way of history. In the name of this "realism," activists and intellectuals in the international community have simultaneously asserted themselves as pro-Palestinian, and yet taken it upon themselves to concede every fundamental right to which the Palestinian people lay claim. In pointing to the Geneva Accords as a legitimate compromise, Chomsky concedes all of the following rights on their behalf:
-- the right to reclaim sovereignty over the land stolen from them in 1948;
-- the right of refugees even to return to this land;
-- the right to reclaim the most densely settled land in the West Bank;
-- the right to freedom of movement within the new Palestinian "state" (since the West Bank settlements ‘to be declared permanently a part of "Israel"’ cut that territory into isolated cantons, and these cantons are in turn separated from Gaza);
-- the right to full sovereignty over borders and airspace;
-- the right to maintain an independent military capable of self-defense;
-- the right to full control of resources.
In general, this means that the "best possible compromise," that promises to "lead to something better," requires first that Palestinians officially concede all of the material conditions on which the right to self-determination depends. It’s hard to see how these concessions could possibly lead to "something better." ...
Since when is it the role of solidarity activists from the society of the oppressor to make concessions on behalf of the oppressed?

ponedjeljak, 9. ožujka 2009.

Podržite poziv palestinskog civilnog društva na globalni bojkot Izraela



Na ovom linku kao organizacija ili pojedinačno možete podržati Poziv palestinskog civilnog društva na bojkot Izraela.

Molim proslijedite ovu peticiju i informacije o globalnoj kampanji za bojkot Izraela drugim organizacijama i pojedincima kako bi i oni podržali ovaj poziv i priključili se rastućem međunarodnom pokretu za bojkot Izraela.


Hrvatski prijevod teksta poziva koji je palestinsko civilno društvo 9. srpnja 2005. uputilo globalnom civilnom društvu (i koji svojim potpisom na gornjem linku podržavate):



Poziv palestinskog civilnog društva na Bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela sve dok ta zemlja ne počne poštivati Međunarodno pravo i Univerzalna načela ljudskih prava


9. srpanj 2005.



Godinu dana nakon povijesnog Savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde (ICJ) prema kojemu je izgradnja izraelskog Zida na okupiranom palestinskom području protuzakonita, Izrael nastavlja s izgradnjom svog kolonijalnog Zida u potpunosti zanemarujući odluku Suda. U 38. godini svoje okupacije palestinskih Zapadne Obale (uključujući Istočni Jeruzalem) i Pojasa Gaze, te sirijske Golanske visoravni, Izrael nastavlja širiti svoje židovske kolonije. Jednostrano je anektirao okupirani Istočni Jeruzalem i Golansku visoravan, a sada pomoću Zida de facto anektira velike dijelove Zapadne Obale. Izrael se također sprema – u sjeni planiranog povlačenja iz Pojasa Gaze – graditi nove i širiti postojeće kolonije na Zapadnoj Obali. Pedeset i sedam godina od kako je država Izrael stvorena uglavnom na zemlji koja je etnički očišćena od svojih palestinskih vlasnika, većina Palestinaca su izbjeglice od kojih većina nema državljanstvo niti jedne druge države. Izraelski čvrsto ukorijenjeni sustav rasne diskriminacije na štetu palestinskih građana Izraela i dalje je na snazi.



Uzimajući u obzir uporno kršenje međunarodnog prava od strane Izraela, a obzirom da je, od 1948, kolonijalna i diskriminatorna politika države Izrael osuđena kao protuzakonita u stotinama rezolucija UN-a koje pozivaju na trenutačna, adekvatna i učinkovita rješenja, te



Obzirom da svi dosadašnji oblici međunarodne intervencije i mirotvorstva nisu uspjeli uvjeriti ili prisiliti Izrael da djeluje u skladu s međunarodnim pravom, poštuje temeljna ljudska prava i prekine okupaciju i ugnjetavanje palestinskog naroda, a



Budući da su savjesni ljudi međunarodne zajednice povijesno na svojim plećima nosili moralnu odgovornost za borbu protiv nepravde, kao što je vidljivo iz borbe za ukidanje aparthejda u Južnoj Africi putem različitih oblika bojkota, dezinvestiranja i sankcija;


Nadahnuti borbom građana Južne Afrike protiv aparthejda, a u duhu međunarodne solidarnosti, moralne principijelnosti i otpora nepravdi i ugnjetavanju,


Mi, predstavnici palestinskog civilnog društva, pozivamo organizacije međunarodnog civilnog društva i savjesne ljude diljem svijeta da Izraelu nametnu bojkote širokih razmjera i provedu inicijative dezinvestiranja slične onima koji su primjenjivani na Južnu Afriku tijekom njenog aparthejdskog razdoblja. Pozivamo vas da vršite pritisak na vlastite države kako bi one nametnule embargo i sankcije protiv Izraela. Pozivamo također i savjesne Izraelce da podrže ovaj Poziv zbog pravde i istinskog mira.


Ove nenasilne kaznene mjere trebale bi biti primjenjivane tako dugo dok Izrael ne ispuni svoju obvezu da prizna palestinskom narodu njegovo neotuđivo pravo na samoodređenje i u potpunosti ispoštuje odredbe međunarodnog prava na način da:

1. Okonča svoju okupaciju i kolonizaciju svih arapskih teritorija i ukloni Zid;
2. Prizna temeljna prava arapskih i palestinskih građana Izraela na punu ravnopravnost; i
3. Poštuje, štiti i promiče prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu i na njihovo vlasništvo sukladno UN-ovoj rezoluciji 194.



Ovaj poziv na engleskom, arapskom, hebrejskom, španjolskom, francuskom, talijanskom i njemačkom možete pročitati i podržati na linku.


Više informacija:
Global BDS Movement
PACBI

Join the Global BDS Action Day, March 30th!
Bojkotirajte aparthejdski Izrael

nedjelja, 8. ožujka 2009.

Još malo o Chomskom


Kakva budala čovjek treba biti da „misli“ da su neki narodi ljevičarski, a drugi desničarski? I malo dijete može vidjeti da u svim zemljama postoji ljevica i desnica, bogati i siromašni, samo „glupi“ imperijalistički gatekeeper (i apologet srpskih ratnih zločina) to „ne može dokučiti“ jer mu je cilj zaglupljivanje njegovih sljedbenika, čitatelja i podrivanje ljevice.

Chomsky, razvikani kvazi-“anarhist“, je npr. podržao Obamu, imperijalista i kandidata neoliberalne stranke na posljednjim predsjedničkim izborima. Ili, drugi, za nas vrlo važan primjer: zašto bi Chomsky govorio da pravo na povratak palestinskih izbjeglica (i rješenje s 1 državom) „nije realno“, kad je to jedno od temeljnih i neotuđivih ljudskih prava i itekako je, ne samo realno, nego nužno za pravedan i trajan mir na Bliskom istoku? Zar su totalna promjena vlasničkih i proizvodnih odnosa i ukidanje kapitalizma onda „realniji“? Imam Obamu i EU i ostale pro-cioniste da mi govore da povratak izbjeglica „nije realan“.

Onda, kad je Chomsky ikad preporučio ili organizirao neki uspješan otpor imperiji? Kad je i gdje Chomsky predložio učinkovitu strategiju rušenja imperije ili sudjelovao u raspravama s tim ciljem? Kad je Chomsky bio uhapšen i pretučen na demonstracijama?

U Jugoslaviji, Chomsky je podržavao (i danas podržava) najjače i najodgovornije rasturače te države (radikalnu fašistoidnu srpsku desnicu, etničko čišćenje i šovinizam i miloševićevu demagogiju i maltretiranje (pa čak i ubijanje) i samih građana u Srbiji), dok je svoje poklonike lagao da podržava nekakav socijalizam naspram zapadnom imperijalizmu. Nikad u Chomskijevim publikacijama nije pisalo ništa o tome kako ljudi danas na Balkanu žive. Nikad se nije založio da se ti ljudi danas povežu u zajedničkoj borbi protiv kapitalista i (zapadnog) imperijalizma, već upravo suprotno, podržava one koje ostali nikada neće prihvatiti. Nikad nije pisalo ništa o hrvatskim, muslimanskim i albanskim žrtvama, niti o suživotu pripadnika različitih naroda. Za Chomskog i kompaniju Milošević je bio veći „socijalist“ od Tita. Nikad Chomsky nije spominjao dugogodišnju nenasilnu kampanju mirnih prosvjeda i građanskog neposluha Albanaca na Kosovu. Bit Chomskovog „anarhizma“ na Balkanu je spašavanje guzica visokopozicioniranim velikosrpskim ratnim zločincima koje u europskim zatvorima glade perjem, a prijeti im u najboljem slučaju doživotni zatvor. Chomsky je imperijalistički agent i suptilni cenzor – gatekeeper, koji, ovako kompromitiran jednim Šešeljom (za boga miloga) na ljevici pokušava određivati o čemu se može, a o čemu ne raspravljati.

A što se njegovih napisa tiče – pročitala sam jednu knjigu koju sam dobila na poklon i nekoliko članaka. Kad sam se počela zanimati za Palestinu, Irak, Busha, ono što sam korisno saznala od Chomskog bilo je da u Iraku većinu čine Šiiti, a da Bush želi postaviti nove sunitske diktatore. Povremeno sam u njegovim člancima dobivala potvrdu za ono što sam sama mislila (na početku svog istraživanja ovih tema, neuka kakva sam bila što se tiče kako Palestine, tako i nekakvog ljevičarstva), a na forumu bi mi neki govorili da razmišljam kao Chomsky iako gotovo ništa njegovo nisam pročitala. Danas uopće ne čitam Chomskyjeve intervjue ni članke jer sama znam puno više od onoga što će mi on reći. Ti su intervjui i članci u pravilu kilometarno dugi i dosadni i ne donose nikakve spektakularne informacije koje prosječni ljevičar već ne zna otprije (za razliku od drugih autora koje čitam i daleko više cijenim). Chomsky je samo razvikan i to naravno zahvaljujući tome što u biti štiti imperijalističke interese. Meni je inače čak bilo savjetovano da ne trošim novac i vrijeme na čitanje njegovih knjiga. Chomsky je razvikana početnica za kumice s placa, ništa više.

subota, 7. ožujka 2009.

Uglavnom linkovi: o gušenju slobode govora na kanadskim sveučilištima, bojkotu Izraela itd...

zabranjeni poster, koji uprave na nekim kanadskim sveučilištima smatraju „uvredljivim“ (istovremeno puno „uvredljiviji“ pro-izraelski posteri nikada na istim sveučilištima nisu bili zabranjivani, ni skidani, niti je aktivistima i studentima koji su sudjelovali u pro-izraelskim kampanjama prijećeno da će biti izbačeni s fakulteta i kažnjeni novčanim kaznama)

Nekoliko linkova o gušenju slobode govora i legitimne kritike izraelske politike na kanadskim sveučilištima:

Radijski prilog o gušenju slobode govora na kanadskim sveučilištima tijekom obilježavanja globalnog tjedna izraelskog aparthejda (engleski, mp3, 9 minuta)

Political stance has Carleton students fearing expulsion
Još jedan članak o zastrašivanju studentskih pro-palestinskih aktivista i gušenju slobode govora i izražavanja na sveučilištu Carleton u Kanadi.


Exposed: University of Toronto suppresses pro-Palestinian activism
O zastrašujućim pokušajima da se ušutka istina o Izraelu i Palestincima i orkestriranom sputavanju pro-palestinskog aktivizma, te podržavanju izraelskog aparthejda od strane čelnih ljudi nekoliko sveučilišta u Kanadi. Dok u gušenju slobode govora i akademske slobode npr. na sveučilištu u Torontu u suradnji s pro-izraelskim grupama učestvuju predsjednici i vodeći ljudi sveučilišta, istovremeno, kad se radi o pro-izraelskim događanjima, isti ljudi i sveučilišta primjenjuju potpuno druga mjerila.

In fact, the impression from the course of action that the UofT chose in this case, the language they used and the close coordination with Hillel shows that when it comes to the matter of the ‘Middle East conflict,' the administration unequivocally sides with Israel, even at the expense of freedom of speech -- the very principle without which universities could not exist. The personal involvement of the President and the Interim Vice President and Provost is especially alarming. This is evidence of the unfettered access that the pro-Israel lobby has to the administrations at Canadian universities, and to the fact that the top administrators of the Canadian universities are amenable to pressure from these groups. The implications are even more severe than the denial of room booking. The fact that for the sake of pro-Israel groups, top academics who are in charge of Canada's largest university are willing to make false excuses and use repressive tactics in order to silence a group of students should cast doubt on the overall commitment to principles such as the autonomy of the university and academic freedom.


Academic Freedom Threatened in Ontario Universities
The last two years have seen increasing efforts to limit advocacy of Palestinian rights on Canadian universities, amounting to a pattern of the suppression of freedom of speech and freedom of assembly. These include:
-- Statements from 19 university presidents in the summer of 2007 to foreclose debate on the academic boycott of Israel, citing “academic freedom”
-- Visits to Israel by eight university presidents in the summer of 2008, with no equivalent outreach to Palestinian institutions
-- Efforts to ban the use of the term “Israeli Apartheid” at McMaster University in February-March 2008, overturned only through a campaign of protest
-- Discipline against students involved in peaceful protests for Palestinian rights at York University in March in 2008
-- Attempted discipline against a faculty member who addressed a rally against Israeli Apartheid at York University in 2008
-- A pattern of cancellation of room bookings for meetings concerning Palestinian rights at the University of Toronto and York University in 2008
-- The use of security clearance requirements and fees to cover security costs to impede campus meetings about Palestinian rights

Ostali linkovi za Palestinu/Izrael:
Obama Pressured by Israel Lobby to Boycott World Conference Against Racism
Obama pod pritiskom izraelskog lobija bojkotira Svjetsku konferenciju protiv rasizma
Obamina administracija je najavila da neće sudjelovati na drugoj Svjetskoj konferenciji protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i vezanih oblika netrpeljivosti u Ženevi ovog travnja. Obamina administracija bojkotira konferenciju kako bi prosvjedovala protiv, kako kaže, „nepoštenog izjednačavanja“ cionizma s rasizmom u završnim dokumentima prve takve konferencije održane u Durbanu u Južnoj Africi i ove druge konferencije koja će se održati slijedeći mjesec u Ženevi. Obamina administracija kao povode svog bojkota također navodi i prijedlog da se ograniči blaćenje religija i pozive na odštetu žrtvama ropstva. Obaminu su administraciju na bojkot UN-ove Svjetske konferencije protiv rasizma pozvali Izrael, neke američke židovske udruge i nekoliko bliskih američkih saveznika, uključujući Kanadu.

Rather than join the rest of the world in Durban and in condemning the killing and discrimination on the part of the Israeli and other governments -- including our own -- Obama's boycott reflects his choice to pursue the more dangerous path to dealing with race, racism and discrimination: symbolism at the expense of real changes to very devastating policies. Such are the perils of our increasingly post-racial presidency in a racially-troubled world. Political choices like the Durban decision or the blind eye turned to the indiscriminate killing of and discrimination against Palestinian civilians in the West Bank make one wonder if the Obama Administration has also chosen to become the black face of empire.


Israel Boycott Movement Gains Momentum
U.S. and Canadian support might have offered some comfort for Israel. However, international criticism of Israel's three-week bloody offensive into Gaza, which left more than 1,300 Palestinians dead and thousands more wounded, most of them civilian, has breathed fresh life into a Boycott, Divest, Sanctions (BDS) campaign. The BDS campaign followed a 2005 appeal from over 170 Palestinian civil society groups to launch a divestment campaign "as a way of bringing non- violent pressure to bear on the state of Israel to end its violations of international law." In the wake of the BDS campaign, critics of Israel have lashed out at what they see as parallels between South Africa's former apartheid system and Israeli racism. They point to Israel's discriminatory treatment of ethnic Palestinians within Israel who hold Israeli passports, and the extensive human rights abuses against Palestinians in the occupied territories by Israeli security forces.

UK Government Boycotts Israeli Tycoon Lev Leviev over Settlement Construction
“We feel heartened by the UK government decision opposing Leviev's settlement construction, and we expect our brothers and sisters in the UAE to follow the UK government's example by banning Leviev from selling his diamonds in Dubai. We need more pressure in order to end Israeli repression, return our land, and restore our rights.” ... Leviev's companies have built Jewish-only homes on occupied Palestinian land in the Israeli settlements of Zufim, Mattityahu East, Har Homa and Maale Adumim, impoverishing villages like Bil'in and Jayyous and violating international law. Leviev also funded the settlement organization the Land Redemption Fund. In December, the Israeli financial journal Globes published an expose of Leviev's serious human rights abuses and failure to fully comply with the Kimberley Process in Angola ... And in Namibia, Leviev recently fired around 200 striking diamond polishers, some of whom were already struggling to survive on less than $2 per day.

Sweden, Israel to play Davis Cup tie in empty area
Sweden and Israel will play their first-round Davis Cup match in an empty arena next month because of security concerns. Several anti-Israeli demonstrations are planned during the best-of-five series, which will be played March 6-8 at the 4,000-seat Baltic Hall. ... This will be the second time a Davis Cup match will be played in an empty arena in Sweden. In 1975, two years after a military coup led by Augusto Pinochet against the elected Chilean government of Salvador Allende, Sweden played Chile in Bastad and no spectators were allowed. The Malmo decision came after Israeli player Shahar Peer was denied a visa to play in this week's Dubai Tennis Championships.


Dodatni linkovi:
Dragutin Lesar: Lažni čuvari rodne grude
I neće Slovenija popustiti. Niti će pristati na rješavanje graničnog spora pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Inzistirati će i dalje i DOBITI posredništvo Europske komisije u kojem će diplomatska arbitraža na čelu s Ahtisaarijem nacrtati granice.

Dragutin Lesar: Lažni čuvari istine

Europske laži: „- U sadašnjim okolnostima jedino izvedivo rješenje hrvatsko-slovenskoga graničnog spora i deblokiranja hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om jest da obje države pristanu na ponuđenu pomoć Europske komisije - rekao je povjerenik EU-a za proširenje Olli Rehn. (Hina)“

Naravno da se prema međunarodnom pravu bez ikakve europskih komisijice, birokrata i političkih demagoga može i zna odrediti gdje je Hrvatska, a gdje Slovenija. Očito EU i NATO, kao i naši korumpirani i nesposobni političari ne mogu i ne znaju poštivati međunarodno pravo, međunarodne institucije i demokratsku volju građana. Ne želim da se Hrvatska priključuje u ovakve NEDEMOKRATSKE SAVEZE i ne želim financirati i omogućavati pohode i zločine NATO vojske!

NE u NATO, NE u EU!

Deniers of Serbia's War Crimes
Popis i članci o pseudo-„intelektualcu“ Noamu Chomskom i ostalim zapadnim kvazi-„ljevičarima“ koji poriču genocid u Srebrenici, druge velikosrpske zločine u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu i podržavaju Miloševića i radikalnu zločinačku krajnju i fašističku (i antisemitsku i islamofobnu) monarhističku desnicu u Srbiji (u Bosni također podržavaju/podržavali su srpske nacionaliste, a ne „ljevičare“). (Inače su mene marxisti i anarhisti oduvijek učili da s krajnjom, fašističkom (ili fašistoidnom) i rasističkom desnicom ni-u-kojem-slučaju- nikad-nikud-i-nikamo, tako da nikako ne mogu prihvatiti da je Chomsky nekakav intelektualac ni ljevičar.) Meni je danas samo žao što je John Pilger među njima, jer njega jedinog od svih ovih kvazi-„intelektualaca“ i pridruženih im anonimusa cijenim zbog njegovih priloga, filmova i tekstova o Iraku i Palestini, pa njega jedinog još danas povremeno i napadam i ispravljam (kad imam vremena), jer hoću da se ispravi, ispriča i prestane ovako javno sramotiti i kompromitirati.
Chomsky je inače i meki cionist i mulja i oko Palestine (Chomsky naime misli da „nije realno“ očekivati da će se palestinske izbjeglice vratiti u svoju domovinu – nije mi točno poznato iz kojeg razloga, ali bit će da stoga što je Izrael rasistička zemlja, pa eto?), tako da uopće nismo na nekom gubitku bez njegovih žvrljarija i pametovanja. Danas mi je uopće više svejedno što Chomsky piše ili misli o bilo čemu, žao mi je samo što zaglupljuje i dezinformira svoje poklonike i razjedinjuje i nanosi štetu ljevici na zapadu, pa sad i ovdje na Balkanu; a vjerojatno mu je zapravo baš to i cilj. Ne vjerujem uopće da Chomsky ima na pameti dobrobit radničke klase, izbjeglica, siromašnih, potlačenih i žrtava rata, već samo koristi one koji mu dobro dođu za vlastito promicanje i promicanje interesa moguće ruskih, ali u konačnici vjerojatno kapitalističkih (budući da zapravo podriva, slabi i razjedinjuje ljevicu). Siromašni, potlačeni, deportirani, mučeni i pobijeni Albanci (izbjeglice, radnici, nezaposleni i žrtve Miloševićevog &co. terora i rata) npr. za Chomskog ne vrijede ništa i nemaju ljudska prava, ni pravo na istinu ni pravdu.

petak, 6. ožujka 2009.

Postavite pitanje o Palestini/Izraelu američkoj državnoj tajnici Clinton


Ne biste vjerovali, ali izgleda da u američkom ministarstvu vanjskih poslova ne znaju da li je tjestenina roba koja se može koristiti i u druge svrhe od prehrambenih. Naime, glasnogovornik tog ministarstva Robert Wood 25. veljače na pitanje novinarke „Da li tjestenina spada u humanitarnu pomoć?“ i „Da li Izrael treba odlučivati koja je hrana Palestincima potrebna?“ nije znao i nije htio odgovoriti. (vidi dolje na linku)

Na donatorskoj konferenciji za „obnovu“ Gaze održanoj 02. ožujka 2009. u Sharm El Sheikhu u Egiptu, SAD su najavile da će Palestincima dati oko 900 milijuna američkih dolara u 2009. godini. No taj novac nije namijenjen za obnovu Gaze, već za humanitarnu pomoć (300 milijuna), proračun Palestinske samouprave (200 milijuna) i „ekonomske i institucionalne reforme“, poboljšanje javne infrastrukture i sigurnosnog sektora na Zapadnoj obali (oko 400 milijuna). Niti jedan dolar od tog novca neće biti utrošen na obnovu Gaze razorene oružjem koje su većinom platili američki porezni obveznici. U svom govoru na konferenciji američka državna tajnica Clinton niti jednom riječju nije pozvala na okončanje ilegalne izraelske okupacije i blokade Pojasa Gaze.

S ovog linka možete poslati kratko pitanje američkoj državnoj tajnici Hillary Rodham Clinton.

U nastavku pronađite ponuđena gotova pitanja od kojih možete odabrati jedno i poslati s gornjeg linka, a možete sastaviti i poslati i vlastito pitanje. Dovoljno je upisati samo Ime i Mjesto/Državu u kojoj se nalazite te kopirati jedno od slijedećih pitanja na engleskom (u zagradama sam stavila kratki prijevod kako bi oni koji ne znaju engleski znali o čemu se u pitanju radi. Mislim da u ovom slučaju nema smisla slati pitanja osim na engleskom.)

Pitanje br. 1:

(Što poduzimate kako bi natjerali Izrael da ispoštuje odredbe rezolucije VS UN-a 1860 i otvori granice Pojasa Gaze za neometanu dostavu i distribuciju humanitarne pomoći?)
UN Security Council Resolution 1860 “Calls for the unimpeded provision and distribution throughout Gaza of humanitarian assistance, including of food, fuel and medical treatment.” What are you doing to ensure that Israel complies with this resolution?

Pitanje br. 2:
(Što poduzimate kako biste okončali izraelsku ilegalnu blokadu Pojasa Gaze?)
President Obama stated that “Gaza's border crossings should be open to allow the flow of aid and commerce.” What are you doing to end Israel's illegal blockade of the Gaza Strip?

Pitanje br. 3:
(Što Vaše ministarstvo poduzima kako bi osiguralo da će biti provedena transparentna i temeljita istraga mogućih kršenja američkog zakona o kontroli izvoza oružja tijekom posljednjeg rata u Pojasu Gaze?)
Rep. Dennis Kucinich has requested that the State Department investigate Israel's possible violations of the Arms Export Control Act during its recent war on Gaza. Could you please state what your department is doing to ensure that this investigation is conducted in an accurate and transparent manner?

Pitanje br. 4:
(Mislite li da Izrael ima pravo određivati koju vrstu hrane Palestinci u Pojasu Gaze smiju jesti?)
State Department spokesperson Robert Wood was unclear if the United States considers pasta a dual-use weapon. Could you state your opinion on whether Israel should be allowed to control what types of food Palestinians in the Gaza Strip eat?


Nekoliko vijesti i linkova za Palestinu/Izrael:
Prominent Palestinian figures appeal for national unity
The basic pillar of national action must include maintaining the democratic principles of the political system, including peaceful transfer of authority and pluralism in all its form and preserving and respecting individual rights and freedoms and human rights, and securing the rule of law, in addition to the adoption of regular and periodic elections. The pillars of the higher national interests that unite Palestinians wherever they are forces everyone to respect the unity of the cause and people and to preserve the freedom of belief and freedom of expression and the right to protest and demonstrate; this also entails the complete and immediate halt of all forms of political oppression and arrest and the need to release all political detainees and ending torture and acts of killing and ending incitement campaigns and refraining from issuing decisions or decrees that can lead to further split and division.

Peace Now: Israel planning 73,300 new homes in West Bank
Izraelska nevladina organizacija Peace Now objavila je u ponedjeljak (02. ožujka) izvještaj u kojem stoji da izraelska vlada namjerava sagraditi više od 73 300 novih stambenih jedinica na Zapadnoj obali. U izvještaju stoji da bi se u slučaju da se izgrade svi planirani stanovi veličina dvaju najvećih ilegalnih izraelskih naselja Ariel i Ma'aleh Adumim udvostručila. U izvještaju stoji da je već izdano odobrenje za izgradnju 15 000 stambenih jedinica, a očekuje se odobrenje za još dodatnih 58 000 stanova. Od ukupnog broja planiranih novih stambenih jedinica, 5722 su u Istočnom Jeruzalemu, a do sada je ukupno već izgrađeno oko 9000 stanova. Peace Now također tvrdi da je u planu izgradnja 17 000 stambenih jedinica u Gush Etzionu u okolici Betlehema i da će se ti stanovi graditi izvan granica postojećih ilegalnih izraelskih naselja, a oko 19 000 planiranih domova trebalo bi bili sagrađeno s druge strane ilegalnog izraelskog zida koji otima palestinski teritorij Zapadne obale, uključujući u ilegalnim izraelskim naseljima u Hebronu, Kiryat Arbi i Arielu. Prema izvještaju 22% stambenih jedinica čiju izgradnju trenutno planira izraelsko ministarstvo stanovanja trebalo bi biti ilegalno izgrađeno na ilegalno okupiranom palestinskom teritoriju Zapadne obale.
(Opaska uz članak u Ha'aretzu: Peace Now nije nikakva „ljevičarska“ organizacija, nego liberalno cionistička koja između ostalog, za razliku od ostatka svijeta i međunarodnog prava, ilegalno okupirani istočni Jeruzalem ne smatra dijelom Zapadne obale.)

Interview with Adam Shapiro : “60 Years of Israeli crimes should be tried”
Intervju s Adamom Shapirom, jednim od suosnivača International Solidarity Movementa
I Manu Chao podržava ISM i globalnu solidarnost s Palestincima pa je na svojoj stranici Politik kills objavio ovaj intervju (engleski tekst slijedi poslije španjolskog)
There needs to be unequivocal action in the international community to force Israel to end its aggression in Gaza. This should entail full suspension of diplomatic relations (as we have seen in Venezuela and Bolivia); full arms embargo on Israel; and the establishment of a criminal court under the ICC (mandated by the security council) to bring forward war crimes charges. While these may be long-shots, we have to remember that the Palestinian people, unlike virtually any other people in the world, are wholly dependent on the international community to act to help, both because it is the international community that is responsible for the original partitioning and displacement of the Palestinians and because Palestinians do not have a state, an army or any means of self-defense. The UN general assembly can also act and take dramatic action, and it should - and this would be a way to overcome a US veto. ... There needs to be a tribunal established to try these crimes committed in Gaza. But this is truly not sufficient. The crimes of 60 years need to be addressed. Because of the impunity Israel has enjoyed since 1948, the lesson it learned is that there are no consequences for its actions and no limits. The Palestinians have borne the brunt of that ‘freedom to act’ for 60 years. It is not enough to say what Israel is doing in Gaza today is too much. What was done in Deir Yassin, in Tantoura, in Lid, in the Jenin refugee camp, in Israeli prisons, and hundreds of other places and over the course of years, has been beyond the limit of international law and human rights. Of course, I would welcome justice for the crimes committed in Gaza, but this should just be the beginning.

:)

The Accelerated Ethnic cleansing of Al Bustan Neighborhood – Silwan City
Cionisti nastavljaju s planiranim etničkim čišćenjem u Silwanu u Jeruzalemu. Izraelske su gradske vlasti grada Jeruzalema odlučile srušiti više od 88 kuća u četvrti Al Bustan. U tim kućama živi više od 1000 Palestinaca, od kojih veliki postotak čine djeca. Gotovo pola vlasnika kuća u Al Bustanu primilo je sudske naloge kojima se naređuje rušenje njihovih kuća. Zemlja u Al Bustanu je u privatnom vlasništvu, a neke su kuće izgrađene prije ilegalne izraelske okupacije Zapadne obale (uključujući istočni Jeruzalem) 1967. Ostale kuće izgrađene su tijekom 1980-tih i 1990-tih. Cionisti na mjestu ovih kuća namjeravaju podići nacionalni park, a prave vlasnike i mještane preseliti na jedan brežuljak u Silwanu i u grad Beit Hanina sjeverno od Jeruzalema.

Ramez Al Shweiki … Another Palestinian Baby Born at An Israeli Checkpoint

25-godišnja Palestinka bila je 13. siječnja 2009. prisiljena roditi svoju bebu u automobilu na izraelskoj kontrolnoj točki Al Za'ayyam koju je trebala prijeći kako bi iz grada Al Izzariya, gdje je bila u posjeti rodbini, došla do bolnice Al Hilal u Al Siwwani u Jeruzalemu. Unatoč molbama trudničine rodbine, vojnikinja na kontrolnoj točki nije htjela ni pogledati trudnicu koja je već imala bolne trudove. Tek kad su rođaci vojnikinji rekli da trudnica krvari, ona se udostojala otići do automobila kako bi provjerila njihove tvrdnje. Do tada je dijete već bilo rođeno, a vojnikinja je tek tada propustila automobil kroz kontrolnu točku kako bi novorođenče i majka mogli doći do bolnice.

Još studija instituta ARIJ iz Jeruzalema o izraelskoj kolonizaciji, etničkom čišćenju i drugim zločinima na engleskom i arapskom

Israelis Are Beginning to See the Power of BDS
These four articles are a sign that there is a shift in the effectiveness of the BDS movement against Israel, and that if the momentum is maintained and strengthened, Israeli businessmen may decide to move their headquarters away from Israel, or to begin to put pressure on the Israeli government to begin respecting international law, and ending the occupation.

srijeda, 4. ožujka 2009.

Peticija za neovisnu istragu „protuterorističkih“ metoda Busheve administracije


Američka vlada ovaj tjedan raspravlja o tome da li da oformi istražno povjerenstvo koje će se baviti metodama koje je Busheva administracija koristila u svom „ratu protiv terorizma“. Američkim senatorima koji traže istragu potrebna je globalna podrška kako bi se doista i oformilo učinkovito povjerenstvo. Na linku možete potpisati peticiju američkoj vladi koja će biti dostavljena članovima senata prije donošenja odluke o formiranju tog istražnog povjerenstva ovaj tjedan.

Peticijom tražimo uspostavu neovisnog tijela koje će u potpunosti istražiti postupke Busheve administracije, privođenje odgovornih za zločine i kršenja ljudskih prava pred lice pravde i beskompromisno usklađivanje protuterorističkih mjera s načelima ljudskih prava i vladavinom prava.
Link na peticiju: War on Terror: Demand the Truth


Nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Israel concerned U.S. may agree to take part in 'Durban 2'
Izraelski se dužnosnici pribojavaju da bi administracija Baracka Obame mogla odlučiti da sudjeluje na drugoj UN-ovoj Svjetskoj konferenciji protiv rasizma koja bi se trebala održati u Ženevi u travnju ove godine. Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova nastoji uvjeriti američku državnu tajnicu Clinton da zaustavi svoje napore da promijeni odluku Busheve administracije da SAD na toj konferenciji ne sudjeluju, jer je cionisti smatraju „anti-semitskom“ i „anti-izraelskom“. Izrael bojkotira konferenciju jer se očekuje da će se na njoj donijeti deklaracija kojom se cionizam izjednačava s rasizmom. Očekuje se također da će sudionici i organizatori konferencije Izrael optužiti za genocid protiv Palestinaca. Busheva administracija se prethodno složila s Izraelom i odlučila da SAD neće sudjelovati na konferenciji. Kanada je također najavila da će bojkotirati konferenciju, a izraelsko ministarstvo vanjskih poslova posljednjih mjeseci nastoji uvjeriti zemlje Europske Unije da na njoj ne sudjeluju. Navodno se nekoliko dužnosnika u Obaminoj administraciji zalaže za sudjelovanje SAD-a na toj konferenciji, a jedna od vodećih među njima je Susan Rice, američka veleposlanica pri UN-u. Rice također nastoji SAD uključiti u UN-ovo Vijeće za ljudska prava sa sjedištem u Ženevi, tijelo koje su SAD do sada bojkotirale. S druge strane u američkom veleposlanstvu vanjskih poslova navodno postoje, sudeći prema ovom članku, visoki dužnosnici koji su kontaktirali izraelske diplomate i od njih zatražili da blokiraju inicijativu da SAD ipak prisustvuju na UN-ovoj konferenciji protiv rasizma u Ženevi.
(Članak iz Ha'aretza je naravno obojen pro-cionistički, pa ga u takvom svjetlu treba i čitati. Naravno da je svakoj razumnoj i nepristranoj osobi jasno da UN-ova konferencija protiv rasizma nije „anti-semitska“ (posebno obzirom da je i anti-semitizam oblik rasizma) nego cionisti ne žele priznati da su rasisti i da je ideologija na kojoj su zasnovali državu Izrael zločinačka i rasistička, te da ta država provodi aparthejd.)

MICHAEL NEUMANN and OSHA NEUMANN to the President of the State of Israel and the Director of the Yad Vashem Memorial: Remove Our Grandmother's Name from the Wall at Yad Vashem
Following the example of Jean-Moise Braitberg, we ask that our grandmother's name be removed from the wall at Yad Vashem. Her name is Gertrud Neumann. Your records state that she was born in Kattowitz on June 6, 1875 and died in Theresienstadt. M. Braitberg delivers his request with excellent reasons and eloquent personal testimony. His words are inspiring, but they give you – and those who stand with you - too much credit. I will instead be brief. Please take this as an expression of my disgust and contempt for your state and all it represents. Our grandmother was a victim of that very ideal of ethnic sovereignty in whose cause Israel has shed so much blood for so long.

Jean-Moïse Braitberg: Effacez le nom de mon grand-père à Yad Vashem
Monsieur le Président de l'Etat d'Israël, je vous écris pour que vous interveniez auprès de qui de droit afin que l'on retire du Mémorial de Yad Vashem dédié à la mémoire des victimes juives du nazisme, le nom de mon grand-père, Moshe Brajtberg, gazé à Treblinka en 1943, ainsi que ceux des autres membres de ma famille morts en déportation dans différents camps nazis durant la seconde guerre mondiale. Je vous demande d'accéder à ma demande, monsieur le président, parce que ce qui s'est passé à Gaza, et plus généralement, le sort fait au peuple arabe de Palestine depuis soixante ans, disqualifie à mes yeux Israël comme centre de la mémoire du mal fait aux juifs, et donc à l'humanité tout entière.

Jean-Moïse Braitberg: Erase my grandfather's name at Yad Vashem
(engleski prijevod gornjeg teksta)
Yet you, Mr. President, you lead the destiny of a country which claims not only to represent the Jews as a whole, but also the memory of those who were victims of Nazism. This is what concerns me and that I find unacceptable. By displaying the names of my family members at the Yad Vashem Memorial, in the heart of the state of Israel, your state imprisons my family memories behind the barbed wires of zionism, and makes it hostage of a so-called moral authority which commits every day the abomination of denying justice. So, please, remove the name of my grandfather from the shrine dedicated to cruelty against Jews so that it no longer justifies the injustice being done to the Palestinians.

nedjelja, 1. ožujka 2009.

Obnova bombardiranog Islamskog sveučilišta u Gazi


Iz članka Rebuilding the Islamic University of Gaza koji u cijelosti i s više informacija na engleskom možete pročitati na linku.

Sveučilišni profesori pozivaju na solidarnost s palestinskim sveučilištima pod izraelskom opsadom

Izrael je 28. prosinca 2008. bombardirao zgrade u kojima su se nalazili znanstveni laboratoriji Islamskog sveučilišta u Gazi. Izrael tvrdi da se u tim laboratorijima proizvodi oružje, međutim takve optužbe nisu potkrijepljene nikakvim dokazima, a ruševine bombardiranog Islamskog sveučilišta u Gazi ih demantiraju.

Istovremeno, izraelska sveučilišta (koja sva financira i kojima upravlja država Izrael) doista u nekim od svojih laboratorija razvijaju oružje koje se koristi za uništavanje palestinskih života u Gazi i drugdje. Ova je činjenica, uz činjenicu da se izraelska akademska zajednica ne protivi izraelskoj ilegalnoj okupaciji, ratnim zločinima, aparthejdu i drugim ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, jedan od najjačih argumenta za provođenje akademskog bojkota institucija i članova izraelske akademske zajednice.

Vlada SAD-a i njena vojska financiraju i na taj način suučestvuju u istraživanjima koja rezultiraju uništavanjem palestinskih života i agresijom poput bombardiranja Islamskog sveučilišta u Gazi. I dok SAD između ostalog nastavlja financirati istraživanja i razvoj oružja na izraelskim sveučilištima, USAID, vladina organizacija za stranu pomoć koja je prethodno uložila više od 900 000 američkih dolara u izgradnju Islamskog sveučilišta u Gazi, sada više ne može pomagati islamskom sveučilištu, jer je u jednom propagandističkom članku u Washington Timesu i reviziji svog poslovanja optužena da je financirala sveučilište „koje kontrolira Hamas“, a što navodno predstavlja kršenje američkog saveznog zakona.

Islamsko sveučilište u Gazi ne pripada Hamasu niti ga ta stranka kontrolira. Islamsko sveučilište u Gazi pohađaju studenti i na njemu predaju i odlučuju profesori koji pripadaju različitim političkim strankama i imaju različita politička opredjeljenja i stavove. Sveučilišni profesori u Pojasu Gaze pozivaju svoje kolege diljem svijeta da im pomognu da ponovo sagrade Islamsko sveučilište u Gazi. Odluka da se bojkotira Izrael i podrže Palestinci zbog uloge koju izraelska akademska zajednica ima u neprekidnoj vojnoj agresiji na Palestince pruža im tračak nade.

Islamsko sveučilište u Gazi treba financijsku podršku za obnovu i ponovno opremanje svojih laboratorija. No sveučilištu i studentima ne treba milostinja, već solidarnost od strane njihovih akademskih kolega i institucija iz cijelog svijeta s ciljem pokretanja partnerstava koja će pomoći u ponovnom osposobljavanju sveučilišnih prostorija. Projekti poput suradnje u predavanjima koja se održavaju putem video-konferencija, razmjene studenata i predavača, dodjeljivanje stipendija za predavače i studente su važni načini na koje je moguće iskazati solidarnost s Islamskim sveučilištem u Gazi, ali i drugim palestinskim sveučilištima pod izraelskom opsadom u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.

Više informacija o tome kako pomoći potražite ovdje i ovdje...

subota, 28. veljače 2009.

Amnesty International traži zamrzavanje prodaje oružja Izraelu

ostaci projektila kojim su 04. siječnja 2009. ubijena 3 bolničara hitne pomoći dok su pokušavali doći do ranjenih i 1 dječak u blizini svog doma u gradu Gazi (slika: Amnesty International)

Podaci izvađeni iz članka Amire Hass: Amnesty International urges freeze on arms sales to Israel koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.

Više od 20 država prodalo je Izraelu oružje čija bi uporaba tijekom izraelskog napada na Gazu mogla predstavljati ratne zločine i ozbiljne povrede međunarodnog prava, stoji u izvještaju „Fueling Conflict: Foreign Arms supplies to Israel/Gaza koji je Amnesty International objavio u ponedjeljak (23. veljače).

SAD se nalaze na vrhu popisa zemalja koje izvoze oružje u Izrael, no izvještaj također navodi i Francusku, Rumunjsku, Bosnu i Srbiju...

Amnesty International poziva na zamrzavanje izvoza oružja u Izrael sve dok više ne bude postojala opasnost da će se to oružje i vojna oprema koristiti za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava i kršenja ljudskih prava.

U izvještaju stoji i da Hamas i ostale palestinske skupine svoje oružje koriste ne razlikujući civilne od vojnih ciljeva, iako ostaje nepoznato tko te skupine snabdijeva oružjem koje nije domaće izrade (a koje je proizvedeno u Iranu i Rusiji). Amnesty International također poziva na moratorij na prodaju i isporuku oružja Palestincima. U izvještaju stoji i da je količina oružja kojim raspolaže Hamas mnogo manja od one koju posjeduje Izrael.

SAD je zemlja koja je Izraelu dostavila najviše oružja od 2001. godine. Između 2004. i 2007. ukupna vrijednost oružja koje je SAD dostavio Izraelu iznosila je oko 8,3 milijarde američkih dolara. Od 2002. do danas Izrael je primio vojnu i sigurnosnu pomoć u vrijednosti od 21 milijarde američkih dolara, uključujući direktnu vojnu pomoć u vrijednosti od 19 milijardi američkih dolara. U 10-godišnjem ugovoru, koji je na snazi do 2017, stoji da će SAD Izraelu dostaviti vojnu pomoć u vrijednosti od ukupno 30 milijardi američkih dolara. Amnesty International poziva Obaminu administraciju da odmah obustavi vojnu pomoć Izraelu.

Između 2004. i 2007. Francuska je u Izrael izvezla vojnu opremu u vrijednosti od 59 milijuna eura. Rumunjska je u Izrael izvezla opremu vrijednu oko 20 milijuna eura, a Velika Britanija oko 10 milijuna britanskih funti. Srbija je Izraelu prodala oružje i streljivo u vrijednosti od 15 milijuna američkih dolara, a Njemačka je Izraelu dala vojnu pomoć vrijednu oko 1,5 milijuna američkih dolara.

Više na linku...

Izvještaj AI-a o ratnim zločinima počinjenim u nedavnoj izraelskoj agresiji na Gazu i naoružavanju Izraela i palestinskih naoružanih skupina
AI: Fuelling conflict: Foreign arms supplies to Israel/Gaza
Od 2001. Izraelu su vojnu opremu, osim SAD-a, Velike Britanije i Francuske, isporučile i slijedeće zemlje: Austrija, Australija, Belgija, Češka, Finska, Njemačka, Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Južna Korea i Španjolska. Nizozemska i Grčka poslužile su kao tranzitne zemlje za vojnu opremu izvezenu u Izrael. Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Kolumbija i Indija su među 20 najvećih komercijalnih izvoznika oružja i streljiva u Izrael. 18 zemalja članica EU-a 2007. godine odobrilo je 1018 dozvola za prodaju oružja Izraelu. Njihova vrijednost iznosila je oko 200 milijuna eura. Među tim zemljama prednjačile su Francuska, Njemačka i Rumunjska. Zbog političkog pritiska svoje javnosti 9 zemalja EU-a (uključujući Švedsku) sada tvrdi da uopće ne izvoze oružje u Izrael. Osim ovih, u izvještaju se kao zemlje koje Izrael snabdijevaju oružjem ili dijelovima koji se koriste za proizvodnju oružja navode još i Estonija, Kazahstan, Meksiko i Kanada.
Amnesty International found remnants of air-delivered munitions – ranging from fragments of 20mm cannon and Hellfire and other missiles fired from helicopters and unmanned drones, to large fragments of large laser-guided and other bombs dropped from F-16 warplanes, as well as pieces of rocket motors, circuit boards and other electrical components of the missiles. Fragments from these bombardments are all over Gaza - on the streets, in school playgrounds, in hospitals and in people's homes. ...
According to the 1996 United Nations Guidelines for International Arms Transfers, the term “illicit arms trafficking is understood to cover that international trade in conventional arms, which is contrary to the laws of States and/or international law.” The responsibility of all states to prohibit international arms transfers that will facilitate serious violations of international humanitarian law and human rights derives from their obligation not to participate in the internationally wrongful acts of another state. The principle is stated in Article 16 of the International Law Commission's Articles on Responsibility of States for Internationally Wrongful Acts in terms which reflect customary international law, binding on all States. Article 16 states: “A State which aids or assists another State in the commission of an internationally wrongful act by the latter is internationally responsible for doing so if: (a) that State does so with knowledge of the circumstances of the internationally wrongful act; and (b) the act would be internationally wrongful if committed by that State.” General international law prohibits conduct that involves patterns of blatant abuse and complicity in such a pattern of blatant abuse.
Tvrtke iz Bosne i Srbije Izraelcima prodaju streljivo:
According to research by Amnesty International and International Peace Information Service (a NGO based in Antwerp), Serbian and Bosnian companies have in recent years exported large quantities of small arms ammunition and components, as well as artillery shell and mortar components to Israeli companies that supply such weapons to the IDF. Such exports have been sanctioned by the governments of Serbia, Montenegro and Bosnia-Herzogovina. The primary Israeli importer of small arms ammunition components and finished products from the Balkans is the company Israeli Military Industries (IMI). During 2005 and 2006, IMI imported millions of rounds of 5.56 calibre ammunition from the Prvi Partizan factory in Serbia. IMI also ordered 45 million rounds of 5.56 calibre ammunition compatible with IDF assault rifles from a Bosnian factory in September 2005. IMI continued to import massive quantities of IDF compatible ammunition from Serbia. IMI is the leading small arms supplier to the IDF. ... Israeli companies such as Soltam Systems have also purchased large quantities of key mortar and artillery shell components from Bosnia & Herzegovina. Soltam Systems is a leading supplier of artillery and mortar shells to the IDF.


Ostali linkovi za Palestinu/Izrael:
The Fifth Annual Israeli Apartheid Week March 1 - 8, 2009
Mark your calendars - the 5th Annual Israeli Apartheid Week will take place across the globe from March 1-8, 2009! First launched in Toronto in 2005, IAW has grown to become one of the most important global events in the Palestine solidarity calendar. Last year, more than 25 cities around the world participated in the week's activities, which also commemorated 60 years since the expulsion of the Palestinian people from their homes and land in 1947-1948. IAW 2008 was launched with a live broadcast from the South African township of Soweto by Palestinian leader and former member of the Israeli Knesset, Azmi Bishara. This year, IAW occurs in the wake of Israel's barbaric assault against the people of Gaza. Lectures, films, and actions will make the point that these latest massacres further confirm the true nature of Israeli Apartheid. IAW 2009 will continue to build and strengthen the growing Boycott, Divestment, and Sanctions (BDS) movement at a global level.

Q&A: Israel Bars Credible Observers from Gaza

Thalif Deen Interviews U.N. Human Rights Expert RICHARD FALK
Falk, whose official title is U.N. Special Rapporteur for Human Rights in the Occupied Palestinian Territories, is a Professor of International Law who has taught at several U.S. academic institutions, including Princeton, Ohio State and the University of California. The detention and expulsion were "unprecedented and regrettable," Pillay said, complaining that Falk was not only separated from two U.N. staffers accompanying him but was also held incommunicado for more than 20 hours at the Ben Gurion airport last week and denied the use of his U.N.-issued cell phone. ... Of course, the geopolitical realities of great powers unconditional support for Israel places a great obstacle in the path of the Palestinian struggle for self-determination, and continues to expose the Palestinian people living under occupation to severe hardship that has been harmful to health and wellbeing. But it is important also not to lose hope. The struggle against apartheid in South Africa also seemed to be decisively blocked by political obstacles and the relation of forces, but unforeseen results produced a positive outcome due, in large part, to the anti-apartheid campaign waged globally.


Ostali linkovi:
Center for Constitutional Rights: CURRENT CONDITIONS OF CONFINEMENT AT GUANTÁNAMO STILL IN VIOLATION OF THE LAW February 23, 2009
U američkom koncentracijskom logoru Guantánamo u kojem su godinama zatvoreni, zlostavljani i mučeni ljudi koji nikada ni za što nisu optuženi i/ili nikada nisu imali priliku iznijeti svoju obranu na poštenom suđenju:
After over seven years of unlawful executive detention, the approximately 240 men who remain imprisoned at the U.S. Naval Base at Guantánamo Bay, Cuba continue to be held in inhumane conditions that violate U.S. obligations under the Geneva Conventions, the U.S. Constitution, and international human rights law. Most of these men have never been charged or had an opportunity to challenge the legality of their detention in a habeas hearing. ... The descriptions of ongoing, severe solitary confinement, other forms of psychological abuse, incidents of violence and the threat of violence from guards, religious abuse, and widespread forced tube-feeding of hunger strikers indicate that the inhumane practices of the Bush Administration persist today at Guantánamo, despite President Obama's Executive Order, and should be remedied immediately. ...
On the afternoon of January 7, 2009, Yasin Ismael was in one of the outdoor cages of Camp 6 for “recreation” time. The cage was entirely in the shade. Mr. Ismael asked to be moved to the adjoining empty cage because it had sunlight entering from the top. The guards, who were outside the cages, refused. One guard told Mr. Ismael that he was “not allowed to see the sun.” Angered, Mr. Ismael threw a shoe against the inner mesh side of the cage; which bounced harmlessly back onto the cage floor. The guards, however, accused Mr. Ismael of attacking them and left him in the cage as punishment. He eventually fell asleep on the floor of the cage, but hours later he was awakened by the sound of an IRF team entering the cage in the dark. The team shackled him and he put up no resistance. They then beat him. They blocked his nose and mouth until he felt that he would suffocate, and hit him repeatedly in the ribs and head. They then took him back to his cell. As he was being taken back, a guard urinated on his head. Mr. Ismael was badly injured and his ear started to bleed, leaving a large stain on his pillow. ...
Mentally ill prisoners have been grossly mistreated and mismanaged in ways that have exacerbated their mental illnesses and suffering. Psychiatric visits are often cursory, and detainees who have reported problems to psychiatrists have been placed in more restricted isolation and denied basic items, termed “privileges” or “comfort items.” Suicide attempts have been downplayed and classified as “manipulative self-injurious behavior.” Members of the medical staff have assisted with or acquiesced to beatings by military guards. Some have gone so far as to verbally abuse detainees and laugh at their pain. Prisoners have been denied information about their test results, existing diseases, and the nature and risk of drugs and procedures to which they were subjected. They have been forced to accept unwanted medical care. Medical staff have permitted guards without medical training to assist in administering treatment. They have failed to address conditions of detention that undermined the health and well-being of the prisoners, such as inadequate and insufficient food, water, sanitation, shelter from inclement weather, as well as isolation, fear, mistreatment, and the mental anguish caused by indefinite detention. Improper or insufficient food, water, and sanitation has led detainees to suffer from, among other symptoms, renal pain, chronic constipation, weight loss, rotted teeth and receded gums. The U.S. government has denied detainees access to independent medical experts, leaving them in the exclusive care of medical staff, including psychiatrists and psychologists, that have collaborated with interrogators and systematically violated their legal and ethical duties to oppose, stop, record, and report abuse. Further, detainees have been subjected to medical examinations for non-therapeutic purposes, including vetting for interrogations designed, pursuant to medical findings, to be harmful to the prisoners' physical and mental health. Medical treatment, including mental health treatment, has been deliberately withheld or dispensed conditioned on prisoners' cooperation with interrogation, and interrogation-related medical exams have been kept apart from the prisoners' medical files, facilitating the concealment of injuries suggesting abuse. ...
A tube described by the men as the thickness of a finger is forcibly inserted up their noses and down into their stomachs and as much as 1.5 liters of formula is pumped through the tube. In the case of hunger strikers, this amount can be more than their stomachs can comfortably hold and the effect can be an uncomfortable, sometimes painful bout of nausea, vomiting, bloating, diarrhea, and shortness of breath. Men are kept strapped to the chairs for an hour after “feeding” to prevent them from purging the formula. No sedatives or anesthesia are given during the procedure. The tubes are generally inserted and withdrawn twice a day, and the same tubes, covered in blood and stomach bile, are reportedly used from one patient to another without adequate sanitization. The policy of force-feeding with restraint chairs continues to this day under the Obama Administration.