Židovi za pravo palestinskih izbjeglica na povratak

Ghada Karmi i Ellen Siegel, 1973, 1992 i 2001 (slike: Francis Khoo i Jean-Pascal Deillon)

Prijevod izjave Jews for Palestinian right of return koju potpisuju Židovi koji se zalažu za poštivanje i implementaciju prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu kao ključ svakog pravednog rješenja sukoba u Izraelu/Palestini. Među brojnim početnim uglednim potpisnicima su i Max Ajl, Gabriel Ash, Max Blumenthal, Haim Bresheeth, Lenni Brenner, Lynn Gottlieb, Jeff Halper, Ilan Pappé i Miko Peled. Izjavu i više informacija na engleskom možete pročitati na linku.


01. siječnja 2013.

„Palestincima pravo da se vrate u svoje domove i pravo na dostojanstven život i ravnopravnost u njihovoj vlastitoj zemlji nisu ništa manje važna od prava da se oslobode vojne okupacije.“ prof. Saree Makdisi

Već dulje od stoljeća cionisti pokušavaju izgraditi „židovsku državu“ prisilnim uklanjanjem domorodačkog palestinskog naroda.

Ova je država uspostavljena 1948. godine uz pomoć Nakbe (Katastrofe): uništenja i okupacije više od 500 palestinskih gradova i sela, izvlaštenja više od 750 000 Palestinaca i kampanje terora koje je masakr u Deir Yassinu tek najzloglasniji primjer.

Od 1967. godine Izrael također okupira i kolonizira i ostatak povijesne Palestine. Danas se ovo nemilosrdno etničko čišćenje nastavlja – naoružavaju ga i financiraju SAD i njegovi saveznici – na obje strane „Zelene linije“ iz 1948.

Zahvaljujući svemu tome 70% Palestinaca živi u egzilu i oni su najveća izbjeglička populacija na svijetu.

Ovo je najočiglednije u Gazi, gdje Izrael nameće naročito brutalno kolektivno kažnjavanje 1,7 milijuna ljudi – većinom izbjeglica – zato što se prkosno opiru protjerivanju iz njihovih domova diljem povijesne Palestine.

„Odaberite neku točku, bilo koju, duž 25 milja duge obale [Gaze],“ piše stanovnica grada Gaze Lara Aburamadan, „i ona će biti otprilike 7 milja – nikad više – udaljena od druge strane. Na drugoj su se strani rodili moji bake i djedovi, u selu koje je sada postalo nečija tuđa zemlja, u koju je meni zabranjen pristup. Vi je zovete Izrael, ja je zovem mjesto odakle dolaze bombe.“

Kako bi zataškao ove zločine i zaštitio se od njihovih posljedica, cionistički režim službeno poriče Nakbu, što je etički ekvivalent poricanja Holokausta. Režim je čak donio zakone koji kažnjavaju one koji komemoriraju Nakbu – korak prema potpunoj kriminalizaciji njenog obilježavanja.

Kao što je to slučaj kod svih koloniziranih naroda, oslobođenje znači ispravljanje nepravde počinjene izvlaštenjem. „Palestinski cilj,“ piše dr. Haidar Eid u Gazi, „je pravo na povratak svih izbjeglica i ništa manje od toga.“

Povratak – jedan od ključnih zahtjeva kampanje za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS) – potvrđen je UN-ovom rezolucijom 194, ali proizlazi iz načela univerzalnih ljudskih prava i kao takvog ga se ne može odreći niti od njega odustati niti jedno tijelo ni predstavnik; on je neotuđivo vezan uz Palestince, individualno i kolektivno.

Unatoč tome čak i neki kritičari izraelske okupacije koja je započela 1967. tvrde da je povratak palestinskih izbjeglica „nerealističan“.

Međutim, biti solidaran znači bezuvjetno podupirati pravedne ciljeve onih koji se opiru ugnjetavanju. Kao što je pojasnio palestinski novinar i aktivist Maath Musleh: „Ako mislite da [povratak] nije moguć, tada zapravo niste solidarni s palestinskom borbom.“

Neki također prigovaraju da bi povratak izbjeglica značio kraj „židovske države“. No zagovaratelji socijalne pravde se moraju zapitati kako mogu braniti državu čije samo postojanje ovisi o strukturalnom uskraćivanju palestinskih prava.

Nedavno je više od stotinu vodećih palestinskih aktivista ponovo izrazilo svoje protivljenje „svim oblicima rasizma i bigotnosti, uključujući između ostalog antisemitizam, islamofobiju, cionizam i druge oblike bigotnosti usmjerene protiv bilo koga, a osobito protiv ljudi neeuropskog podrijetla i urođeničkih naroda svugdje u svijetu.“

Takav se rasizam i bigotnost odražava upravo u pokušaju cionizma da uništi palestinski narod, stoljetnoj kampanji koja sramoti sjećanje na židovsku patnju i otpor u Europi.

Moralni je odgovor jasan: „U povijesnoj Palestini postoji jedan geopolitički entitet“, piše palestinski novinar Ali Abunimah. „Izraelu se ne smije dopustiti da nastavi ukopavati svoj aparthejd, rasističku i kolonijalnu vladavinu diljem te zemlje.“

Kao savjesni Židovi, pozivamo sve koji se zalažu za socijalnu pravdu da se zauzmu za palestinsko pravo na povratak i demokratsku državu u cijeloj povijesnoj Palestini – „Od rijeke do mora“ – s jednakim pravima za sve.

Punu pravdu, o kojoj ovise nade cijelog čovječanstva, ne može zadovoljiti ništa manje od toga.


Početni potpisnici
Max Ajl, autor i aktivist; Cornell Students for Justice in Palestine
Gabriel Ash, International Jewish Anti-Zionist Network Switzerland
Max Blumenthal, novinar i autor
Prof. Haim Bresheeth, sineast, fotograf, znanstvenik s područja filmskih studija
Lenni Brenner, autor i mirovni aktivist
Mike Cushman, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Sonia Fayman, French Jewish Union for Peace; International Jewish Anti-Zionist Network France
Sherna Berger Gluck, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign
Rabin Lynn Gottlieb, Fellowship of Reconciliation Peacewalks, Mural Arts in Palestine i Shomer Shalom Network for Jewish Nonviolence
Hector Grad, International Jewish Anti-Zionist Network (Spain)
Abraham Greenhouse, bloger, Electronic Intifada
Tony Greenstein, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Jeff Halper, Israeli Committee Against House Demolitions (ICAHD)
Stanley Heller, moderator informativnog programa “The Struggle”
Tikva Honig-Parnass, bivša pripadnica cionističkih oružanih snaga (1948); autorica knjige False Prophets of Peace: Liberal Zionism and the Struggle for Palestine
Adam Horowitz, urednik, Mondoweiss.net
Selma James, Global Women's Strike; International Jewish Anti-Zionist Network UK
David Klein, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel
Dennis Kortheuer, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign; Dump Veolia LA
David Letwin, aktivist i pisac; Gaza Freedom March
Michael Letwin, suosnivač Labor for Palestine; US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Al-Awda NY: The Palestine Right to Return Coalition
Antony Loewenstein, australski novinar i autor
Barbara Lubin, Middle East Children's Alliance
Mike Marqusee, autor knjige If I Am Not for Myself: Journey of an Anti-Zionist Jew
Hajo Meyer, preživjela žrtva Auschwitza; International Jewish Anti-Zionist Network
Linda Milazzo, novinarka i pedagoginja
Prof. Ilan Pappé, izraelski povjesničar i socijalistički aktivist
Miko Peled, autor knjige The General's Son
Karen Pomer, unuka Henrija B. van Leeuwena, nizozemskog anticionističkog vođe i preživjele žrtve nacističkog koncentracijskog logora Bergen-Belsen
Diana Ralph, Independent Jewish Voices-Canada
Dorothy Reik, Progressive Democrats of the Santa Monica Mountains
Prof. Dr. Fanny-Michaela Reisin, predsjednica, International League for Human Rights (Njemački ogranak FIDH); osnivačica, Jewish Voice for a Just Peace – EJJP Germany
Rachel Roberts, odvjetnica i spisateljica
Ilana Rossoff, International Jewish Anti-Zionist Network
Carol K. Smith, aktivistica i odvjetnica
Lia Tarachansky, Seven Deadly Myths
Hadas Thier, jedna od autorica u knjizi The Struggle for Palestine; izraelska kćer i unuka preživjelih žrtava nacističkog Holokausta
Dr. Abraham Weizfeld, Montréal; Jewish People's Liberation Organization
Sherry Wolf, autorica; International Socialist Organization; Adalah-NY
Marcy Winograd, bivša mirovna kandidatkinja za američku kongresnicu; nastavnica u javnoj školi
Dr. Roger van Zwanenberg, Pluto Books Ltd.


Izvor i više informacija: Jews for Palestinian right of return


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Olive Trees – More Than Just a Tree in Palestine
Olive trees carry more than an economic significance in the lives of Palestinians. They are not just like any other trees, they are symbolic of Palestinians' attachment to their land. Because the trees are draught-resistant and grow under poor soil conditions, they represent Palestinian resistance and resilience. The fact that olive trees live and bear fruit for thousands of years is parallel to Palestinian history and continuity on the land. Palestinians are proud of their olive trees; they take care of them with care and appreciation. Palestine has some of the world's oldest olive trees, dating back to 4,000 years. Some families have trees that have been passed down to them for generations and the olive harvest season in October bears a socio-cultural meaning where families come together to harvest olive trees bearing in mind that their forefathers and mothers had tended to the same trees several years ago.
Read more...

Hamas rival Fatah party stages first Gaza rally since 2007
The Fatah party of Western-backed Palestinian President Mahmoud Abbas staged a massive rally today in the Gaza Strip, the first such gathering in the territory since the Islamist Hamas group took control there in 2007 and a reflection of the warming ties between the two rival factions. Throngs camped out overnight in a downtown Gaza square to ensure themselves a spot for the anniversary commemoration of Fatah's 1959 founding, and tens of thousands marched early today carrying Fatah banners. Top party officials arrived in Gaza for the first time since they were ousted from Gaza by Hamas rivals in 2007, and a recorded speech by Abbas, who rules in the West Bank, was also screened to the crowd. "There is no substitute for national unity," Abbas said in the televised address.
Read more...

Israeli-Palestinian clashes erupt in northern West Bank (video)
Izbili sukobi između Izraelaca i Palestinaca na sjeveru Zapadne Obale (01. siječanj 2013)
Palestinci tvrde da je napad izraelskih vojnika, koji su se prerušili u prodavače povrća kako bi uhitili muškarca s njihovog popisa traženih osoba, izazvao sukobe na sjeveru Zapadne Obale. Stanovnici grada Tamouna tvrde da su lokalni mladići na izraelske vojnike bacali kamenje i boce, dok su vojnici uzvratili bojevim streljivom. 8 je muškaraca ozlijeđeno, uključujući neke bojevim streljivom. Sukobi su izbili rano u utorak (01. siječnja) nakon što su izraelski vojnici preobučeni u prodavače uhitili jednog muškarca. Nakon toga su uniformirani vojnici ušli u grad, a lokalni muškarci počeli su ih gađati kamenjem kako bi spriječili daljnja uhićenja.
Read more...

Abbas' newfound courage
The Oslo accords do state that neither Palestinians nor Israelis are supposed to take unilateral action that can prejudge the final outcome of negotiations. But while Palestinians obediently respected this clause, the Israelis were busy expanding Jewish colonies, confiscating Palestinian land for Jewish settlements and barring Palestinians from developing outside their restricted city limits. More than 60 per cent of West Bank Palestinian land declared in the Oslo accords as areas C were closed to any Palestinian expansion. Even travelling on roads in these areas is restricted to Palestinians, while Israelis and Jewish settlers can use them freely.
Read more...

Critics of Likud's new vanguard say party has abandoned founder's ideals
The primary also saw the rise to 15th on the Likud party list of candidates of Moshe Feiglin, a Jewish fundamentalist who calls for rebuilding the biblical temple in Jerusalem and has campaigned on a proposal to pay Arab families half a million dollars each to emigrate from the West Bank. And moving the party even further to the right was a merger of lists with Yisrael Beiteinu, whose leader, Avigdor Lieberman, calls for the ouster of Palestinian President Mahmoud Abbas. Yisrael Beiteinu stoked anti-Arab racism during the 2009 election campaign with its slogan "Only Lieberman understands Arabic," hinting he would get tough with the Arab minority. Mr. Danon, who soared from 24 to six within the Likud in the primaries, has not espoused Mr.Feiglin's initiative for a voluntary removal of Arabs but he does make clear in remarks to the Monitor his view that the international community should forget about a two-state solution to the conflict, to which Netanyahu gave qualified endorsement in 2009. Danon believes that Israel should annex the Jewish settlements along with open land in the West Bank, leaving the Palestinians with scraps. "I believe that the ones who need to be in blocs are the Palestinians and not the settlers in Judea and Samaria," he says.
Read more...

Welcome, Chuck
American policy plays a major role in the agony of the Israeli peace camp, which is so manifest in the present election campaign. Just one example: the huge settlement effort now in process, which makes the two-state peace solution more and more difficult to implement, is financed by American Jews who funnel their donations through tax-free organizations. Thus the US government in practice finances the settlements, which it officially condemns as illegal.
Read more...

The documentary that should make every decent Israeli ashamed
This documentary should make every decent Israeli ashamed of being an Israeli. It should be shown in civics classes and heritage classes. The Israelis should know, at long last, what is being done in their name every day and every night in this ostensible time of no terror. Even in a West Bank village like Bil'in, which has made nonviolence its motto. The soldiers - the friends of our sons and the sons of our friends - break into homes in order to abduct small children, who may be suspected of throwing stones. There is no other way to describe this. They also arrest dozens of the organizers of the popular weekly protest at Bil'in. And this happens every night. I have often been to this village, to its protests and to its funerals. Once or twice I joined the Friday demonstrations against the separation fence that was built on its land to enable Modi'in Ilit and Kiryat Sefer to rise on its olive groves. I have breathed the tear gas and the stinking "skunk" gas. I have seen the rubber bullets that wound and sometimes kill, and the violent behavior of the soldiers and the police toward the demonstrating inhabitants. Yet nevertheless, what I saw in this film shocked me more than all those hasty visits. The apartment buildings of Modi'in Ilit are swallowing up the village, just like the wall that was built here on their land. The inhabitants decided to embark on a struggle for their property and their existence. With a mixture of naivete, determination and courage - and, now and then, some exaggerated theatricality - the residents undertake various gimmicks, with the help of a handful of Israeli and international volunteers.
Read more...

Israel destroys Palestinian home as punishment
Izrael kaznio palestinskog zarobljenika koji štrajka glađu rušenjem doma njegovog brata (01. siječanj 2013)
Izraelski su buldožeri srušili kuću Ra'afata Al-Eisawija, brata palestinskog zarobljenika Samera Al Eisawija koji odbija prekinuti svoj štrajk glađu pokrenut prije 159 dana. Obitelj Al-Eisawi je izraelsku vojsku optužila da rušenjem kuće pokušava izvršiti pritisak na Samera kako bi on okončao svoj štrajk glađu. Prema tvrdnjama Samerove sestre Sherine, izraelske su snage s rušenjem započele odmah po dolasku pred Ra'afatovu kuću, a obitelji nije omogućeno da iz nje iznesu namještaj i drugu imovinu. Ra'afata Al-Eisawija izraelske vlasti u Jeruzalemu nisu ni na koji način upozorile ni obavijestile o predstojećem rušenju. Izraelske su snage Al-Eisawijev dom došle rušiti u vrijeme kad su sve ustanove u Jeruzalemu bile zatvorene, pa obitelj nije imala nikakve mogućnosti ulaganja hitne žalbe sudu kako bi se obustavilo ili odgodilo rušenje. Izraelska vojska tvrdi da je Ra'afat svoju kuću izgradio bez ishođenja službene građevinske dozvole, no njegova sestra upozorava da u četvrti Al Eisawiyah niti jedna kuća nema službenu dozvolu, budući da Izraelci Palestincima u okupiranom Istočnom Jeruzalemu ne izdaju građevinske dozvole. Ra'afat je u srušenoj kući površine 150 kvadratnih metara živio sa suprugom i troje djece. Izgradio ju je na vlastitoj zemlji, a u više je navrata pokušavao doći do građevinske dozvole, no izraelske su vlasti odbile sve njegove zahtjeve. Sherine tvrdi da je u četvrt radi rušenja kuće došlo više od 300 izraelskih vojnika. Dodala je da izraelska vojska njihovu kuću okružuje gotovo svakodnevno, te da su tijekom prošlog mjeseca pet puta rušili šator solidarnosti podignut ispred doma obitelji Al Eisawi u znak potpore Sameru. Dok su izraelski buldožeri rušili Ra'afatovu kuću, mještani četvrti Al Eisawiyah ponovo su, po šesti put, podigli šator solidarnosti i na taj način izraelskim snagama poslali poruku da ne odustaju od svoje potpore Sameru koji je u izraelskom zatočeništvu. Samer glađu štrajka već 159 dana, prosvjedujući na taj način protiv svog administrativnog pritvora. Izraelske su snage Samera ponovo uhitile ubrzo nakon što je oslobođen iz izraelskog zatvora u sklopu razmjene palestinskih zarobljenika i izraelskog vojnika Shalita. Samera u izraelskom zatvoru drže na temelju tajnih optužbi koje je podnijela izraelska sigurnosna služba, a sudi mu se istovremeno na 2 različita suda, vojnom sudu Ofer na Zapadnoj Obali i jeruzalemskom prekršajnom sudu.
Read more...

Pravo palestinskih izbjeglica na povratak

(Slika: Occupied Palestine; na linku možete pogledati još slika palestinskih izbjeglica i Nakbe iz 1948.)

Neke informacije o palestinskim izbjeglicama iz informativnog letka Američke kampanje za okončanje izraelske okupacije The Palestinian right of return koji u cijelosti možete na engleskom pročitati na linku.


TKO SU PALESTINSKE IZBJEGLICE?
Palestinske izbjeglice su autohtoni arapski stanovnici povijesne Palestine – područja koje danas obuhvaća Izrael i okupirani palestinski teritorij – koji su tijekom i nakon prvog izraelsko-arapskog rata 1948. bili prisiljeni napustiti svoje domove. Danas su dvije trećine Palestinaca izbjeglice. Palestinske izbjeglice čine jednu trećinu svjetske izbjegličke populacije i jedna su od najstarijih izbjegličkih populacija na svijetu. Danas je oko 3,8 milijuna palestinskih izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka registrirano pri Ujedinjenim narodima. Dodatnih 1,5 milijuna izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka nije registrirano kod UN-a. Dodatnih 250 000 Palestinaca raseljeno je unutar Izraela, dok ih je još 250 000 također postalo izbjeglicama 1967. godine, nakon trećeg arapsko-izraelskog rata. Procjenjuje se da ukupno ima oko 5,8 milijuna Palestinskih izbjeglica.

KAKO SU POSTALI IZBJEGLICE?
Palestinska izbjeglička kriza počela je kad je 1948. godine stvorena država Izrael. Tijekom arapsko-izraelskog rata koji je uslijedio, jake paravojne postrojbe koje su uskoro postale vojska države Izrael, prisilno su protjerale ili zastrašivanjem natjerale u bijeg 750 000 autohtonih Palestinaca. Neke su fizički istjerali, dok su drugi čuli priče o masakrima, poput onog koji se u travnju 1948. dogodio u selu Deir Yassin, gdje su pripadnici cionističkih paravojnih postrojbi ubili 254 palestinskih civila. Paravojne skupine svojim su pripadnicima poslale poruku: „Kako u Deir Yassinu tako svugdje.“ Vijesti o pokolju proširile su strah među Palestincima i tisuće su ljudi pobjegle u susjedne zemlje. Tisuće su pobjegle zbog rata, vjerujući da će borbama doći kraj za nekoliko tjedana i da će se vratiti kući. Mnogi su sa sobom ponijeli ključeve svojih kuća, vjerujući u skori povratak, a ključ je postao simbol prava palestinskih izbjeglica. Oko milijun Palestinaca koji danas u Izraelu čine gotovo 20% stanovništva su oni koji 1948. godine nisu istjerani ili izbjegli i njihovi potomci. Drugi egzodus dodatnih 250 000 Palestinaca dogodio se 1967. godine, tijekom trećeg arapsko-izraelskog rata koji je doveo do izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze.

GDJE ŽIVE PALESTINSKE IZBJEGLICE?
Većina palestinskih izbjeglica živi na udaljenosti manjoj od 100 milja od svojih prvotnih kuća i sela. Od 3,8 milijuna izbjeglica registriranih pri UN-u, 33% ih živi u 59 prenapučena i slabo opremljena logora kojima upravlja UN na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze, te u Jordanu, Siriji i Libanonu. Ostalih 67% raspršeno je diljem Srednjeg Istoka i u drugim zemljama širom svijeta.

KOJA SU TEMELJNA PRAVA PALESTINSKIH IZBJEGLICA?
Pravo na povratak sastavni je dio međunarodnog prava, a Palestincima je to pravo i posebno zajamčeno UN-ovom Rezolucijom 194 iz prosinca 1948. godine, koja navodi da „izbjeglicama koje se žele vratiti u svoje domove i živjeti u miru sa svojim susjedima treba to dopustiti što je prije moguće, te da onima koji se ne žele vratiti treba isplatiti odštetu za imovinu“. I drugi međunarodni zakoni i konvencije uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Četvrtu ženevsku konvenciju, Hašku konvenciju, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, te nekoliko regionalnih konvencija podupiru pravo izbjeglica na povratak i odštetu.

ZAŠTO SE PALESTINSKE IZBJEGLICE NE MOGU VRATITI U SVOJE DOMOVE I SELA?
U suprotnosti s međunarodnim pravom i posebnim rezolucijama UN-a, Izrael palestinskim izbjeglicama nije dopustio da se vrate. I to unatoč činjenici da je primanje Izraela u UN 1949. godine bilo uvjetovano voljom te države da ispoštuje rezoluciju 194 Opće skupštine UN-a koja poziva na povratak izbjeglica i isplatu odštete. Danas Izrael tvrdi da bi se dopuštanjem palestinskim izbjeglicama da se vrate izmijenila demografska ravnoteža u Izraelu i više nego udvostručilo izraelsko palestinsko stanovništvo koje trenutno čini 19% ukupnog stanovništva u Izraelu. Izrael također tvrdi da nema prostora na koji bi se mogle smjestiti palestinske izbjeglice koje se žele vratiti u svoje domove. Međutim, oko 80% Izraelaca trenutno živi na oko 15% teritorija Izraela. Preostalih 85% zemlje je uglavnom zemlja koja je nekad pripadala palestinskim izbjeglicama i većina je nije u uporabi. Drugim riječima, 90% iseljenih palestinskih sela moglo bi biti ponovo naseljeno bez raseljavanja Izraelaca ili utjecanja na njihov život.

ŠTO SAD PODUZIMAJU KAKO BI PODUPRLE PRAVO PALESTINSKIH IZBJEGLICA NA POVRATAK?
SAD nisu pravedan posrednik u mirovnim pregovorima između izraelske vlade i Palestinske samouprave. U suprotnosti sa svojom ustavnom obvezom da podupiru ljudska prava i slobodu, SAD ignoriraju izraelska kršenja međunarodnog prava i nastavljaju Izrael snabdijevati ogromnom financijskom i vojnom potporom.


Izvor i više informacija: The Palestinian right of return



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mosque set on fire in the Galilee — “A wave of racism has risen in Israel”
U Galileji zapaljena džamija – „Val rasizma u porastu u Izraelu“ (5. listopad 2011.)
U ponedjeljak, 3. listopada, u 2:30 u noći mještanina većinski beduinskog sela Tuba u sjevernoj Galileji koji živi u susjednoj kući probudila je buka lomljenja stakla, a kad je izašao na ulicu vidio je seosku džamiju u plamenu i veliki automobil s 4 ljudi kako se udaljava s tog područja. Selo Tuba ili Tuba-Zangaria, u kojem živi oko 7000 ljudi, okruženo s gotovo 50 židovskih gradova, postalo je poprište napetosti i posljednjeg incidenta „naplaćivanja cijene“, politike koju uobičajeno židovski kolonisti na Zapadnoj obali provode protiv Palestinaca kad izraelska vlada poduzima mjere protiv kolonista. Na zidovima zapaljene džamije napadači su ispisali „Cijena. Palmer. Osveta.“ „Palmer“ se odnosi na Ashera Palmera, židovskog kolonista iz Kiryat Arbe koji je poginuo u prometnoj nesreći na Cesti 60 u blizini svog doma prije 2 tjedna. U sudaru je poginulo i njegovo 1-godišnje dijete. Nakon provedene istrage, policija je zaključila da su nesreću prouzročili palestinski mladići koji su promet gađali kamenjem. Nije jasno kakva veza postoji između smrti Ashera Palmera i sela Tuba Zangaria. Kiryat Arba se nalazi 150 milja južno od Tube, a mještani Tube, iako uglavnom beduini, donekle su se integrirali u izraelsko društvo. Između 200 i 300 mještana služi u izraelskoj vojsci. Mještani su ogorčeni napadom na džamiju. Oko 300 mještana okupilo se tog jutra i prosvjedovalo na izlazu iz sela. Iskazi svjedoka o onome što se potom dogodilo se razlikuju. Jedan mještanin tvrdi da su prosvjednici htjeli otići u obližnji židovski grad Roshe Pina i počeli policiju gađati kamenjem kad ih je spriječila da napuste selo. Jedan učitelj iz sela tvrdi da su prosvjednici samo htjeli prosvjedovati na rubu sela kako bi iskazali svoj bijes, dok je policija odmah ispalila suzavac na okupljene koji su se brzo nakon toga razišli. Jedan mještanin tvrdi da je policija pokušala obrisati grafite ispisane na zidovima džamije, što je razljutilo okupljeno mnoštvo koje je odlučilo vandalizam najprije pokazati međunarodnim medijima. Nakon što su prosvjednici otjerani s izlaza iz sela, neki od njih su zapalili hrpe smeća na glavnoj cesti. Kasno poslije podne džamiju je posjetio izraelski predsjednik Peres kako bi osudio napad. Peres je rekao da je „cijela zemlja uz“ građane Tube i pridružio se židovskim, kršćanskim i muslimanskim čelnicima koji su podržali građane Tube i založili se za vjersku toleranciju. Nazočan je bio i ministar sigurnosti Aharonovitch koji je građane uvjeravao da će počinitelji ovog napada biti kažnjeni. Nekoliko se stotina ljudi okupilo kako bi čulo govornike, uključujući mještane Tube i stanovnike susjednih kibuca. Jedan od mještana Tube, odvjetnik Jamal, vjeruje da su za napad odgovorni ljudi iz obližnjeg grada Safeda u kojem živi većinsko židovsko stanovništvo, uključujući i znatan broj ultraortodoksnih Židova: „Rabin u Safedu mrzi Arape. Stalno se služi rasističkim govorom mržnje.“ Radi se o rabinu Eliyahuu, koji je prošlog listopada stanovnicima Safeda naredio da ne iznajmljuju sobe ili stanove arapskim studentima fakulteta u Safedu. Jamal smatra da je odgovornost vlade da kazni ljude koji poput Eliyahua među građanima raspiruju mržnju. Odnosi između okolnih židovskih gradova i sela do sada nisu bili nasilni, mještani Tube rade u gradskim tvornicama i na gradilištima obližnjih gradova. Mještane Tube podržao je i jedan židovski poduzetnik koji zapošljava neke od njih u svojoj tvornici. Tuba je do sada bila mirna zajednica, a sada se ljudi više ne osjećaju sigurno. Izraelski su mediji izvijestili da su mještani Tube u noći zapalili lokalno vijeće i oštetili zdravstvenu kliniku i društveni centar, te da je policija upotrijebila suzavac kako bi rastjerala izgrednike. Vijećem u Tubi predsjeda židovski političar Zvika Fogel kojeg mještani nisu izabrali demokratskim putem, već ga je postavila država, nakon što su vlasti zaključile da izabrani članovi vijeća ne obavljaju učinkovito svoj posao.
Read more…

Children's Art from Palestine--Censored! (video)

Palestinian Statehood: Mixed Views, Low Visibility
More favor (42%) than oppose (26%) the United States recognizing Palestine as an independent nation, while nearly a third (32%) express no opinion. ... This week's planned debate at the United Nations over Palestinian statehood has mostly been off of the public's radar. Just 10% say they have heard a lot about the upcoming debate, while 38% say they have heard a little; fully half (51%) say they have heard nothing at all. Press coverage of this issue has been minimal as well, according to an analysis by the Pew Research Center's Project for Excellence in Journalism (PEJ). Last week, less than 2% of all news coverage was devoted to the debate over Palestinian statehood, far less than the amount of coverage devoted to the U.S. economy (20%) or the 2012 presidential campaign (12%).
Read more…

US Campaign to End the Israeli Occupation's Frequently Asked Questions on Palestinian diplomatic initiative at the UN
Odgovori Američke kampanje za okončanje izraelske okupacije na često postavljana pitanja u vezi palestinske diplomatske inicijative pri UN-u (29. lipanj 2011.)
1947. godine Opća skupština UN-a je donijela Rezoluciju 181 o podjeli Palestine na 2 države – židovsku državu (55%) i arapsku državu (45%) – s time da je Jeruzalem određen kao corpus separatum, otvoreni grad kojim upravlja UN. U trenutku podjele palestinski su Arapi posjedovali oko 93% Palestine, Židovi tek 7% zemlje. Plan o podjeli Palestine nikad nije implementiran. Cionističke paravojne skupine i kasnije izraelska vojska, koja je nastala odmah po uspostavi države Izrael 1948. godine, istjerale su Palestince iz njihovih domova, kako unutar teritorija koji je UN-ovim planom o podjeli Palestine bio dodijeljen za židovsku državu, tako i s područja preko tih granica. Drugi su Palestinci izbjegli iz svojih domova zbog ratnih uvjeta, no namjeravali su se vratiti kad se situacija smiri. Do potpisivanja sporazuma o primirju između Izraela i susjednih arapskih zemalja 1949, između 750 000 i 1 100 000 Palestinaca su postali izbjeglice, a Izrael je kontrolirao 78% povijesne Palestine. Od preostalih 22% dio je anektirao Jordan (Zapadnu obalu, uključujući istočni Jeruzalem), a dio je Egipat stavio pod svoju vojnu upravu (Pojas Gaze). Ova se situacija zadržala do 1967. godine, kad je Izrael zauzeo i okupirao i ovaj preostali palestinski teritorij, te sirijsku Golansku visoravan i egipatski Sinajski poluotok.
Read more…


SAD:
Protesting Bush Era+ War Criminals in New York City & throughout the country! (video)
CODEPINK activists have been bird-dogging former Bush administration officials across the country, moving Cheney's book to the crime section and demanding accountability and justice for the lies they told the American people during their time in office.
Read more…

Moving Dick Cheney's Book (video)

CodePINK Moves Dick Cheney's Book @ Dallas, Texas (video)

Izraelska vojska ubila 23 prosvjednika na Golanskoj visoravni

Izraelska je vojska u nedjelju, 5. lipnja, otvorila vatru na prosvjednike koji su iz ostatka Sirije pokušavali prijeći na Golansku visoravan, sirijski teritorij pod izraelskom okupacijom od 1967.

Sirijski izvori tvrde da je ubijeno 23 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika i 1 ženu, dok je ranjeno 350 osoba.

Stotine prosvjednika pokušale su na Golansku visoravan ući kroz minirano polje i prepreke od bodljikave žice. Prosvjednici su izjavili da žele na okupiranoj zemlji podići sirijsku zastavu.

Glasnogovornik izraelske vojske je izjavio da je vojska usmeno i pucanjem u zrak upozorila prosvjednike, te da je potom bila prisiljena otvoriti vatru u smjeru nogu prosvjednika kako bi ih odvratila od njihovog nauma da uđu na Golansku visoravan. Mještani sela Majdal Shams, na okupiranoj Golanskoj visoravni, za to su vrijeme molili izraelske vojnike da prestanu pucati na prosvjednike.

Vojska također tvrdi da je 1 osoba ranjena u eksploziji mine na neokupiranom dijelu Sirije koja se dogodila uslijed vatre zapaljene Molotovljevim koktelima koje su prosvjednici navodno bacali na izraelske snage. Izraelski mediji također javljaju da je mnogo ljudi ozlijeđeno u eksploziji u blizini mjesta Quneitra, no sirijska strana nije potvrdila ovaj navod.

Slični su prosvjedi održani na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze gdje je 16 prosvjednika lakše ozlijeđeno gumenim metcima, a 20-tak ih je primilo liječničku pomoć zbog udisanja suzavca. Stotine prosvjednika okupile su se na kontrolnoj točki u Qalandiyi u blizini Ramalle i na sjeveru Pojasa Gaze. Desetci prosvjednika koji su u Gazi pokušali krenuti na sjever prema graničnom prijelazu Erez s Izraelom, sukobili su se s Hamasovom policijom, koja je uhitila najmanje 12 prosvjednika.

Prosvjedi održani 5. lipnja, na 44. obljetnicu Šestodnevnog rata u kojem je Izrael okupirao sirijsku Golansku visoravan, te Zapadnu obalu i Pojas Gaze, nastavak su prosvjeda palestinskih izbjeglica koje su se 15. svibnja ove godine pokušale vratiti u svoju domovinu.

Izraelske su snage bile u visokom stupnju pripravnosti nakon što su aktivisti na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i susjednim zemljama pozvali prosvjednike da se 5. lipnja ponovo upute na izraelske kontrolne točke i granice.

Oko 100 ljudi je prosvjedovalo u središtu Hebrona, a desetci prosvjednika pokušali su iz sela Deir Al-Hatab na sjeveru Zapadne obale doći do obližnjeg kolonističkog naselja Elon Moreh.

Libanonska je vojska zabranila okupljanja prosvjednika na granici s Izraelom u toj zemlji kako bi se izbjeglo krvoproliće kakvo se na libanonsko-izraelskoj granici dogodilo na prošlom takvom prosvjedu 15. svibnja 2011.


Izvor: '23 dead' as Israel opens fire on Golan

Iz tjednog izvještaja PCHR-a o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području (12. – 18. svibanj 2011.)

na 63. obljetnicu palestinske Nakbe izraelske su okupacijske snage u napadu na nenasilne prosvjednike na graničnom prijelazu Beit Hanoun/Erez na sjeveru Pojasa Gaze ranile desetke civila

Informacije iz tjednog izvještaja Palestinskog centra za ljudska prava Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (12– 18 May 2011) o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranom palestinskom području u razdoblju između 12. i 18. svibnja 2011. Cijeli izvještaj, s više informacija, možete na engleskom pročitati na linku.

[…]

Sažetak

[…]


Otvaranje vatre:

U razdoblju između 12. i 18. svibnja izraelske su okupacijske snage ubile 2 palestinska maloljetnika. 1 je ubijen u Jeruzalemu, a drugi, s mentalnom retardacijom, je ubijen u Pojasu Gaze uporabom pretjerane smrtonosne sile od strane okupacijskih snaga. Izraelske okupacijske snage su također ranile 148 civila, uključujući 49 maloljetnika i 1 međunarodnog mirovnog aktivista. Od ukupnog broja ranjenih, 144 ih je ozlijeđeno kad su izraelske okupacijske snage upotrijebile pretjeranu silu kako bi rastjerale nenasilne prosvjednike koji su obilježavali 63. obljetnicu palestinske Nakbe, 3 civila je ozlijeđeno tijekom nenasilnih prosvjeda protiv gradnje kolonističkih naselja i aneksijskog Zida. Jedno je palestinsko dijete ranjeno u eksploziji sumnjivog predmeta koji je za sobom ostavila izraelska okupacijska vojska.

13. svibnja 2011. u četvrti Silwan u Jeruzalemu na Zapadnoj obali hladnokrvno je ubijen 1 palestinski maloljetnik. Metak je došao iz smjera 2 kuća koji su ranije usred Silwana zauzeli izraelski kolonisti. U trenutku kad je ubijen, maloljetnik je hodao po zemljanom putu između 10 i 15 metara od te 2 kuće. Jedna privatna zaštitarska agencija i izraelska pogranična policija štite koloniste koji su zauzeli te 2 kuće.

U Pojasu Gaze 15. svibnja 2011. izraelske su okupacijske snage upotrijebile pretjeranu smrtonosnu silu i ubile jednog mentalno retardiranog palestinskog maloljetnika pored graničnog prijelaza Nahal Oz, istočno od grada Gaze. Maloljetnik je ubijen granatom koju je na njega ispalila izraelska okupacijska vojska. Bolničarske ekipe su tijelo ubijenog pronašle gotovo 300 metara zapadno od prijelaza Nahal Oz. […]

15. svibnja 2011. izraelske su okupacijske snage upotrijebile pretjeranu silu kako bi rastjerale prosvjednike koji su nenasilnim prosvjedima obilježavali 63. obljetnicu palestinske Nakbe u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Ozlijeđeno je 144 palestinskih civila, uključujući 47 maloljetnika, 5 žena i 4 novinara. U Pojasu Gaze ranjeno je 105 osoba, uključujući 31 maloljetnika, 3 žene i 3 novinara. Na Zapadnoj obali ozlijeđeno je 38 civila, uključujući 16 maloljetnika, 2 žene i 1 novinara. […]

Izraelske okupacijske snage su također upotrijebile pretjeranu silu kako bi rastjerale nenasilne prosvjednike koji su prosvjedovali protiv izgradnje ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja i Zida na Zapadnoj obali. Ranjeno je 3 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika i 1 međunarodnog mirovnog aktivista. Desetci palestinskih civila i međunarodnih aktivista za ljudska prava koji su sudjelovali u nenasilnim prosvjedima na Zapadnoj obali imali su zdravstvenih poteškoća zbog udisanja suzavca i modrice od udaraca izraelskih okupacijskih snaga.

Jedan je palestinski maloljetnik 13. svibnja 2011. teško ranjen u eksploziji sumnjivog predmeta koji je iza sebe u Jordanskoj dolini na sjeveroistoku Zapadne obale ostavila izraelska okupacijska vojska.


Upadi vojske u palestinske zajednice:

U razdoblju između 12. i 18. svibnja izraelske su okupacijske snage izvele najmanje 20 vojnih upada u palestinske zajednice na Zapadnoj obali tijekom kojih su uhitile 15 palestinskih civila, uključujući 3 maloljetnika.

Izraelske su okupacijske snage nastavile gušiti nenasilne prosvjede, te sprječavati međunarodne aktiviste za ljudska prava da sudjeluju u nenasilnim prosvjedima protiv izgradnje kolonističkih naselja i Zida. U sklopu svojih nastojanja, izraelske su okupacijske snage uhitile 4 prosvjednika, uključujući 2 izraelskih mirovnih aktivista, i privele ih u policijsku postaju „Benjamin“ na jugoistoku Ramalle. Uhićeni su kasnije oslobođeni. Izraelske okupacijske snage su također uhitile 6 prosvjednika koji su sudjelovali u nenasilnom prosvjedu u blizini kontrolne točke u Qalandiyji povodom 63. obljetnice palestinske Nakbe.


Ograničenja kretanja:

Izrael je okupiranim palestinskim područjima nastavio nametati strogu opsadu, a palestinskim civilima u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, uključujući okupirani Istočni Jeruzalem, oštra ograničenja kretanja.

[…]


Napadi izraelskih kolonista na palestinske civile i imovinu:

[…]

14. svibnja 2011. nekoliko kolonista iz kolonističkog naselja „Gilad“ je napalo 3 palestinska poljoprivrednika iz sela Jeet, sjeveroistočno od Qalqilyje. […] Napad se dogodio pred očima izraelskih okupacijskih snaga.

15. svibnja 2011, skupina izraelskih kolonista iz kolonističkog naselja „Kiryat Arba“, jugoistočno od Hebrona, napala je jednu kuću u četvrti Wadi al-Hussain koja se nalazi pored tog kolonističkog naselja. Kolonisti su pokušali zapaliti kuću i ugrozili živote stanara. […]

17. svibnja 2011, nekoliko je izraelskih kolonista upalo u školu sirotišta u okupiranom Istočnom Jeruzalemu. Kolonisti su napali učenike u učionicama, a izraelska je policija zatim uhitila ravnatelja škole i njegovog zamjenika i odvela ih na ispitivanje.


Dokumentirana izraelska kršenja međunarodnog prava u razdoblju između 12. i 18. svibnja 2011.

1. Upadi na palestinska područja i napadi na palestinske civile i imovinu na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze

Uporaba pretjerane sile protiv prosvjeda kojima se obilježavala obljetnica palestinske Nakbe

U nedjelju 15. svibnja 2011. izraelske su okupacijske snage upotrijebile smrtonosnu silu kako bi rastjerale sudionike nenasilnih prosvjeda koji su organizirani u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali povodom obilježavanja 63. godišnjice palestinske Nakbe. Ranjeno je ukupno 144 palestinskih civila, uključujući 47 maloljetnika, 5 žena i 4 novinara; i to u pojasu Gaze 105 osoba (uključujući 31 maloljetnika, 3 žena, 3 novinara) i na Zapadnoj obali 38 osoba, uključujući 16 maloljetnika, 2 žene i 1 novinara. […]


Prema istragama koje je proveo Palestinski centar za ljudska prava, događaji su se odvili na slijedeći način:

Pojas Gaze:

Oko 10:30 sati u nedjelju 15. svibnja 2011. desetci Palestinaca su se počeli okupljati otprilike 1700 metara južno od graničnog prijelaza Beit Hanoun (Erez) na sjeveru Pojasa Gaze, s namjerom da sudjeluju u obilježavanju 63. obljetnice palestinske Nakbe. Oko 11:30 sati desetci Palestinaca uputili su se prema ogradi na granici s Izraelom u blizini graničnog prijelaza Beit Hanoun (Erez). 10 minuta kasnije izraelske snage smještene na granici ispalile su 4 topničke granate na područje na kojem su se Palestinci okupili. Izraelski vojnici su istovremeno na prosvjednike otvorili vatru s osmatračnica. Vojnici su nastavili povremeno pucati sve do večeri, dok su istovremeno područje nadlijetali helikopteri koji su također otvorili vatru na područje oko prosvjednika. Vojska je također ispaljivala suzavac i dimne bombe što je kod nekih prosvjednika izazvalo nesvjesticu i neurološke simptome. Ranjeno je 103 Palestinaca, a deseci su imali zdravstvenih poteškoća zbog udisanja suzavca. […]

Ozlijeđeno je i 3 novinara, a 3 pripadnika liječničkog osoblja Palestinskog Crvenog polumjeseca se zbog gušenja onesvijestilo.

Izraelske snage smještene na granici istočno od Khan Yunisa na jugu Pojasa Gaze oko 15 sati su otvorile vatru u blizini desetaka Palestinaca koji su sudjelovali u nenasilnom prosvjedu u istočnom dijelu sela 'Abasan, istočno od Khan Yunisa i ranile 2 Palestinaca.


Zapadna obala:

Oko 13:30 u nedjelju 15. svibnja 2011. desetci palestinskih civila okupili su se na ulazu u izbjeglički logor Qalandya, sjeverno od Jeruzalema, odakle su se uputili prema kontrolnoj točki u Qalandyji koja odvaja Ramallu od Jeruzalema. Prosvjednici su prema izraelskim vojnicima bacali kamenje i prazne boce. Vojnici su od ranog jutra bili pojačano raspoređeni u blizini ove kontrolne točke. Izraelske su snage odmah počele ispaljivati gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac na prosvjednike. Ozlijeđeno je 26 civila, uključujući 11 maloljetnika i 1 ženu. […] Liječnički izvori navode da se većina ozljeda nalazila u gornjem dijelu tijela. Izraelske su snage, pomoću svojih prerušenih jedinica, uhitile 6 Palestinaca, uključujući 1 koji je zadobio povredu u predjelu glave.

Također oko 13:30, desetci palestinskih studenata sveučilišta u Bir Zeitu i desetci Palestinaca iz okolnih sela, okupili su se u središtu sela Bir Zeit na nenasilnom prosvjedu povodom 63. obljetnice palestinske Nakbe. Prosvjednici su hodali ulicama, uzvikivali slogane i nosili palestinske zastave. Zatim su stigli do kontrolne točke Attara, sjeverno od sela Bir Zeit, gdje su se izraelske okupacijske snage sakrile iza cementnih blokova. Izraelske okupacijske snage su zatvorile kontrolnu točku, a prosvjednici su ih počeli gađati kamenjem na što su izraelske okupacijske snage odgovorile ispaljivanjem bojevih metaka, gumom presvučenih metalnih metaka, suzavca i zvučnih bombi. Desetci prosvjednika imali su poteškoća zbog udisanja suzavca, a mnogi su zadobili modrice od udaraca izraelskih okupacijskih snaga, no svima je pružena pomoć na mjestu događaja i nitko nije hospitaliziran.

Palestinski civili su na hebronskom području također organizirali nekoliko nenasilnih prosvjeda, u središtu Hebrona i južno od tog grada, na sjevernom ulazu u grad, na ulazima u sela Beit Ummar, Bani N'eim i Zeef, te na ulazu u izbjeglički logor Fawwar. U sukobima s izraelskim snagama ozlijeđeno je 12 civila, uključujući 5 maloljetnika i 1 ženu. Nekoliko se prosvjednika onesvijestilo zbog udisanja suzavca, dok su neki zadobili modrice od udaraca vojnika.

Izraelske su okupacijske snage tijekom prosvjeda namjerno opstruirale rad brojnih novinara. Neki od njih su izravno napadnuti, drugima je onemogućeno da rade svoj posao, neki su otjerani s mjesta događaja koje su pokušavali pratiti. Najeh Diab al-Hashlamon (48), kamerman američke novinske agencije APA, ranjen je metkom u lijevo stopalo. […] Izraelske okupacijske snage također su otvorile vatru i razbile staklo na vozilu jednog kamermana agencije AFP.

Al-Hashlamon je Palestinskom centru za ljudska prava izjavio da se u nedjelju 15. svibnja oko 15 sati nalazio u ulici Talaat al-Zahed, sjeverno od stare gradske jezgre grada Hebrona. Snimao je skupinu izraelskih vojnika koju su pucali po palestinskim prosvjednicima istočno od ulice Talaat al-Zahed. Tada je pogođen pravim metkom u lijevo stopalo. Tvrdi da je bio jasno vidljiv izraelskim vojnicima koji su od njega bili udaljeni svega 8 metara. […]

U nedjelju, 15. svibnja, ujutro, izraelske su okupacijske snage zauzele brojne krovove kuća u gradu Hebronu i selu Beit Ummar i pretvorile ih u vojne položaje. Desetci snajperista razmješteni su na tim krovovima kako bi mogli ciljati palestinske civile koji su sudjelovali u nenasilnim prosvjedima. […]


2. Uporaba pretjerane sile protiv nenasilnih prosvjednika protiv izgradnje ilegalnih kolonističkih naselja i Zida

U razdoblju koje pokriva ovaj izvještaj izraelske su okupacijske snage koristile silu protiv nenasilnih prosvjednika – palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudskih prava – koji su prosvjedovali protiv izgradnje Zida i kolonističkih naselja na Zapadnoj obali. Ranjeno je 3 prosvjednika, uključujući 1 maloljetnika i 1 međunarodnog aktivista. Desetci palestinskih civila i aktivista za ljudska prava imali su poteškoća zbog udisanja suzavca i zadobili su modrice. Izraelske su okupacijske snage također uhitile 4 prosvjednika, uključujući 2 izraelskih mirovnih aktivista, i odvezli ih u policijsku postaju „Benjamin“, jugoistočno od Ramalle. Na slobodu su pušteni isti dan oko 22 sata.

U petak, 13. svibnja 2011., nakon džume desetci palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudska prava organizirali su nenasilan prosvjed u selu Bil'in, zapadno od Ramalle. Prosvjed je organiziran protiv izgradnje izraelskog ilegalnog Zida, a poklopio se i s 63. obljetnicom palestinske Nakbe. Prosvjednici su nosili slike ubijenih mještana Jawaher i Basema Abu Rahme i veliki ključ s brojem 63, brojem godina koliko je prošlo od protjerivanja Palestinaca iz njihovih domova 1948. godine. Starije osobe i djeca vozili su se na kolima obučeni u tradicionalnu palestinsku odjeću, prikazujući na taj način povratak u svoju domovinu. Prosvjednici su se zatim uputili prema ilegalnom Zidu. Izraelske su okupacijske snage oko 100 metara od Zida postavile prepreku od bodljikave žice. Prije nego su prosvjednici stigli do postavljene prepreke, izraelske su okupacijske snage počele ispaljivati prave metke, gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac na prosvjednike. Izraelske su okupacijske snage prosvjednike također polijevale otpadnom vodom i ganjale ih po poljima maslinika. Ranjena su 2 Palestinaca, uključujući 1 maloljetnika, a desetci su imali poteškoća zbog udisanja suzavca i/ili su zadobili modrice.

Istog dana, također nakon džume, desetci palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudska prava organizirali su nenasilni prosvjed u selu Ni'lin, zapadno od Ramalle. Prosvjed je organiziran protiv izgradnje ilegalnog izraelskog Zida. Prosvjednici su se uputili prema Zidu, a izraelske su okupacijske snage prolaz u Zidu zatvorile bodljikavom žicom. Kad su prosvjednici pokušali prijeći Zid i doći do zemlje koja se nalazi s njegove druge strane, izraelske su ih okupacijske snage u tome spriječile. Prosvjednici su na to uzvratili gađajući izraelske okupacijske snage kamenjem, a izraelske su okupacijske snage tada počele na prosvjednike ispaljivati bojevo streljivo, gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac. Izraelske su okupacijske snage također ganjale prosvjednike kroz polja maslinika. Mnogi su prosvjednici imali poteškoća zbog udisanja suzavca.

Istog dana, nakon džume, desetci palestinskih civila i međunarodnih i izraelskih aktivista za ljudska prava mirno su prosvjedovali protiv izgradnje izraelskog ilegalnog Zida i kolonističkih naselja u selu Nabi Saleh, sjeverozapadno od Ramalle. Prosvjednici su prošli ulicama sela i uzvikivali slogane protiv izraelske okupacije i arbitrarnih postupaka. Noseći palestinske zastave uputili su se prema zemlji koju pokušavaju zauzeti kolonisti iz kolonističkog naselja „Halmish“. Izraelske okupacijske snage su zatvorile južni ulaz u selo kako bi palestinske i međunarodne prosvjednike spriječile da dođu do te zemlje. Izraelske okupacijske snage su onemogućile aktivistima da dođu do spomenute zemlje i na prosvjednike ispalile bojevo streljivo, gumom presvučene metalne metke, zvučne bombe i suzavac. Izraelske okupacijske snage su također prosvjednike polijevale otpadnom vodom i dale se u potjeru za njima. Jedan je američki aktivist (23) pogođen patronom suzavca u glavu i prebačen u bolnicu u Ramalli. Mnogi su prosvjednici imali poteškoća zbog udisanja suzavca i zadobili modrice […] Izraelske su okupacijske snage također uhitile 4 prosvjednika, uključujući 2 izraelskih mirovnih aktivista, i prebacile ih u policijsku postaju Benjamin, jugoistočno od Ramalle. Pušteni su na slobodu istog dana u 22 sata.

[…]


Izvor i više informacija: Weekly Report On Israeli Human Rights Violations in the Occupied Palestinian Territory (12– 18 May 2011)


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Man shot dead by gunmen near Nablus
Naoružani muškarci ubili muškarca u okolici Nablusa (21. svibanj 2011.)
Jedan je muškarac (32) ustrijeljen u subotu (21. svibnja 2011.) u selu Beit Dajan pored Nablusa na sjeveru Zapadne obale. Motiv ubojstva zasad nije poznat, a ubijeni je prethodno bio u palestinskom zatvoru pod optužbama da je izraelski agent. Ovo je drugo takvo ubojstvo ovog mjeseca. 6. svibnja je pored Ramalle na Zapadnoj obali ubijen jedan 30-godišnji Palestinac kojeg se također sumnjičilo da radi za Izrael.

UNRWA: Palestinian refugees' health still at risk
UNRWA: Zdravlje palestinskih izbjeglica i dalje ugroženo (21. svibanj 2011.)
UN-ova agencija za pomoć palestinskim izbjeglicama suočava se s velikim izazovima u pružanju zdravstvenih usluga palestinskim izbjeglicama, poručuju iz te agencije. Unatoč napretku na nekim ključnim područjima – uključujući smanjenje smrtnosti novorođenčadi – zdravlje palestinskih izbjeglica sve je ugroženije. Veliko siromaštvo, nezaposlenost i društvena diskriminacija također loše utječu na zdravlje izbjeglica, na primjer: ograničen im je pristup zdravstvenoj skrbi. Medicinski centri su zatrpani, a jedan liječnik u prosjeku dnevno pregleda 100 pacijenata, navodi se u UNRWA-inom izvještaju. Izraelska ilegalna blokada Pojasa Gaze i ograničenja kretanja na Zapadnoj obali također utječu na pružanje zdravstvenih usluga. U UNRWA-i su upozorili da su sve češći slučajevi u kojima izbjeglicama ne mogu pružiti primjerenu razinu liječničke skrbi i pomoći.

Ni'lin marks 3rd anniversary of non-violent protests
Ni'lin obilježio 3 godine održavanja nenasilnih prosvjeda (21. svibanj 2011.)
Selo Ni'lin na Zapadnoj obali u petak (20. svibnja) je obilježilo 3 godine tjednih nenasilnih prosvjeda protiv izraelskog Zida. Od 2008. ubijeno je 5 Palestinaca koji su prosvjedovali protiv izraelske konfiskacije 1/3 zemlje u tom selu. Stotine prosvjednika su ozlijeđene i pritvorene jer su vojnici silom gušili prosvjede, koristeći ponekad i bojevo streljivo. U lipnju 2008. selo je bilo pod opsadom izraelske vojske koja je u ljeto te godine ubila 10-godišnjeg Ahmeda Moussu, te na njegovom sprovodu 18-godišnjeg Yousifa Amiru. 2 su prosvjednika iz sela ubijena u prosincu 2008. – Arafat Khawaja (22) i Mohammad Khawaja (18). Američki aktivist Tristan Anderson je zadobio tešku povredu glave i mozga kad ga je izraelski vojnik u glavu pogodio patronom suzavca na prosvjedu u ožujku 2009. 2 mjeseca kasnije vojnici su bojevim streljivom u grudni koš pogodili i ubili Yousefa Awela Sadiqa Sroura (36). U petak su se stotine Palestinaca okupile i molile pored ilegalnog Zida, te su se potom zajedno s desetcima međunarodnih aktivista, uputile prema prolazu u Zidu. Izraelske snage koje su ih čekale na vratima, ispaljivale su na prosvjednike suzavac i zvučne granate. Iako je do sada u prosvjedima ubijeno 5, ozlijeđeno 700, a uhićeno 150 ljudi, uključujući maloljetnike, mještani najavljuju da, ohrabreni promjenama koje su postigli prosvjedi u Egiptu, nastavljaju s prosvjedima u selu Ni'lin.

Sha'ath: We will stick to UN statehood plan
Palestinci će tražiti priznanje palestinske države u UN-u u rujnu (22. svibanj 2011.)
Viši Fatahov dužnosnik Nabil Sha'ath izjavio je AFP-u da je, svojom izjavom kako ne prihvaća povlačenje na granice iz 1967, izraelski premijer Netanyahu dokazao da odbacuje mirovni proces. Sha'ath je dodao da će Palestinci nastaviti raditi na svom strateškom cilju – UN-ovom priznanju palestinske države (na granicama iz 1967.) u rujnu ove godine. Obama je u svom govoru Palestince nastojao odvratiti od ovog poteza.

Un bateau français pour Gaza; des dizaines de personnalités françaises le soutiennent
Desetci francuskih umjetnika i intelektualaca podržavaju francuski brod za Gazu koji će u sklopu civilne međunarodne flotile Stay Human (Ostani čovjek), krajem lipnja ploviti za Gazu.
A ce jour, les seuls changements notables observés sont l'augmentation des importations de biens de consommation et de denrées alimentaires et un accroissement des autorisations de circulation aux hommes et femmes d'affaires. Pour le reste, comme vient de le confirmer un rapport publié par 26 ONG européennes, « Des espoirs réduits à néants. Prolongement du blocus de Gaza », rien n'a changé à Gaza. 80% de la population dépend de l'aide internationale; les pannes d’électricité durent 4 à 6 heures par jour et souvent davantage ; 60% de la population ne reçoit l'eau courante qu'une fois tous les 3 à 4 jours, pendant 6-8 heures.


Sirija:
Syria buries its dead after anti-regime protests
Qurabi said 26 people were killed in the province of Idlib and 13 in Homs. Two people were also killed in the eastern town of Deir Ezzor, one in Daraya, a suburb of the capital Damascus, one in the coastal city of Latakia and one in central Hama. Among the dead were a 12-year-old boy and four others between the ages of 15 and 18. One was also identified as a soldier. ... Foreign media are not allowed to travel in the country to report on the unrest making it difficult to verify information. Fridays have become a rallying point in the nine-week revolt that has posed the greatest challenge to President Bashar Al-Assad's 11-year rule. ... Assad's regime has responded to the violence with a brutal crackdown that has left at least 850 people dead and hundreds injured, according to rights groups. Thousands more have been arrested and tortured, activists say. ... The protests have posed the greatest challenge to Assad's 11-year regime, dominated by members of his minority Alawite community, an offshoot of Shiite Islam. The majority of Syria's 23-million population are Sunni Muslims. ... Some 250 people fleeing the unrest in Syria had already crossed into Turkey last month. At least 5,000 have also sought refuge in neighboring Lebanon.

Novi prosvjedi za povratak izbjeglica najavljeni za 5. lipanj

Izvor: Committee: Refugee 'return rallies' planned for June 5

21. svibanj 2011.

Organizatori prosvjeda za povratak palestinskih izbjeglica koji su održani 15. svibnja najavili su da će se palestinske izbjeglice ponovo uputiti na izraelske granice 5. lipnja ove godine.

U nedjelju 15. svibnja izraelske su snage otvorile vatru na tisuće izbjeglica koje su se pokušavale vratiti na svoju zemlju u Izraelu. Ubijeno je 14 prosvjednika: 10 palestinskih izbjeglica koji su pokušavali iz Libanona prijeći u Izrael i 4 palestinskih izbjeglica koji su pokušavali ući na Golansku visoravan koja je pod izraelskom okupacijom.

Stotine prosvjednika su ozlijeđene kad su izraelski vojnici ispalili suzavac i gumom presvučene čelične metke na Palestince koji su prosvjedovali na kontrolnoj točki Qalandiya koja odvaja Jeruzalem od ostatka Zapadne obale. Izraelske su snage također ubile 1 palestinskog tinejdžera koji je sudjelovao u prosvjedu na graničnom prijelazu Erez na sjeveru Pojasa Gaze.

Međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch i Amnesty International su zatražile istragu ubojstava. Human Rights Watch tvrdi da su izraelske snage na gađanje kamenjem od strane mladića odgovorile bojevim streljivom, što je predvidljivo dovelo do smrtnih posljedica. Amnesty International je Izrael optužio za uporabu „pretjerane sile kojom su ubijene i ozlijeđene osobe koje nisu predstavljale prijetnju životima vojnika ni drugih osoba“.

Prosvjednici su 15. svibnja obilježavali Dan Nakbe, obljetnicu protjerivanja Palestinaca iz njihovih domova i sela prilikom uspostave države Izrael 1948. i tražili ostvarenje svog prava na povratak.

Odbor koji organizira prosvjede za povratak najavio je da je ovo bio tek početak, te pozvao sve palestinske izbjeglice da se 5. lipnja priključe nenasilnoj prosvjednoj povorci. 5. lipnja se obilježava obljetnica rata iz 1967. kad je Izrael okupirao južni Libanon, Golansku visoravan, Istočni Jeruzalem, Pojas Gaze i Zapadnu obalu. Na taj će dan tisuće izbjeglica prosvjedovati na granicama s Izraelom u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali, te u Siriji, Jordanu i Libanonu, zahtijevajući svoje pravo na povratak. U izjavi su dodali da će se prosvjedi nastaviti tako dugo dok se palestinske izbjeglice ne vrate u sve okupirane palestinske gradove. Palestinske odvjetnike su pozvali da podignu tužbe za ubijanje prosvjednika 15. svibnja.


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Jonathan Cook: Is Israel at a Strategic Dead End as Palestinian "Arab Spring" Arrives?
The Palestinian "Arab Spring" is arriving and Israel has no diplomatic or political strategy to deal with it. Instead on Sunday, Israel used the only weapon in its current arsenal - brute force - against unarmed demonstrators. Along the northern borders, at least 14 protesters were killed and dozens wounded, both at Majdal Shams in the Golan and near Maroun al-Ras in Lebanon. In Gaza, a teenager was shot dead and more than 100 other demonstrators wounded as they massed at crossing points. At Qalandiya, the main checkpoint Israel created to bar West Bank Palestinians from reaching Jerusalem, at least 40 protesters were badly injured. There were clashes in major West Bank towns too. And inside Israel, the country's Palestinian minority took their own Nakba march for the first time into the heart of Israel, waving Palestinian flags in Jaffa, the once-famous Palestinian city that has been transformed since 1948 into a minor suburb of Tel Aviv.

Palestinian factions react to Obama's speech
Palestinian People's Party general-secretary Bassam As-Salhi said Obama demonstrated a clear bias toward Israel, particularly by trying to obstruct Palestinian efforts to seek UN recognition of a state. Dismissing Palestinians' intention to seek recognition of their state at the UN, Obama said "Symbolic actions to isolate Israel at the United Nations in September won't create an independent state." As-Salhi said Obama gave "dangerous hints" that he aimed to pursue an interim solution to the occupation. The president also failed to condemn illegal Jewish-only settlements in the occupied West Bank, As-Salhi said. The last round of Israeli-Palestinian negotiations collapsed within weeks over Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu's refusal to extend a partial freeze on illegal construction on occupied Palestinian land. But Obama tried to equate Palestinian and Israeli responsibility on the breakdown of talks, the PPP official said, adding that the president "evaded" the implementation of UN resolutions. The Popular Front for the Liberation of Palestine also said Obama's speech was biased toward Israel, and ignored the need to respond to democratic changes across the region. It was out of sync with US claims to value freedom, democracy and justice, PFLP said in a statement. Obama had subdued to Israeli pressure and ignored the legitimate demands of Palestinians, the leftist faction said, particularly by trying to prevent Palestine seeking recognition at the UN as a member of the international community. Continued attempts by the US administration to restart the peace process reflected Washington's growing need to distract attention from Israel's invasions and assaults on Palestinian people, PFLP said. While the president applauded uprisings in Arab countries in demand of human rights, he said an end to the Israeli occupation "must be negotiated." PFLP accused the US and Israel of seeking a return to talks to avoid being forced to comply with international law and the Geneva Conventions.

Palestinian shot dead near Gaza-Israel border
Izraelske snage su u subotu (21. svibnja) u Gazi ubile 1 Palestinca za kojeg tvrde da je puzao prema ogradi na granici s Izraelom. Izraelske su snage u petak (20. svibnja) otvorile vatru i ranile 1 prosvjednika na jugu Pojasa Gaze.


Sirija:
Activist: 44 killed Friday in Syria protest
Security forces killed 44 people on Friday during anti-regime protests which swept Syria, with most of the casualties in the western province of Idlib and the central city of Homs, a human right activist told AFP on Saturday. "Syrian authorities are continuing to use excessive force and live ammunition to face popular protests in various regions throughout the country," said Ammar Qurabi, head of the National Organisation for Human Rights, who was reached by telephone. Qurabi said 26 people were killed on Friday in the province of Idlib and 13 in Homs. Two people were also killed in the eastern town of Deir Ezzor, one in Daraya, a suburb of the capital Damascus, one in the coastal city of Latakia and one in central Hama. The authoritarian government has responded to the protests that have swept Syria since March 15 with a brutal crackdown that has left at least 850 people dead and hundreds injured, according to rights groups. Thousands have been arrested.

Palestinske izbjeglice: Rana na savjesti čovječanstva

Al-Tanf, palestinski izbjeglički logor na sirijsko-iračkoj granici

Nekoliko informacija o palestinskim izbjeglicama, iz izvještaja palestinske udruge za prava izbjeglica Badil: Palestinian Refugees: A Wound to the Conscience of Humanity

Palestinske su izbjeglice najveća i najdugotrajnija skupina izbjeglica na svijetu. Od 1948. prisilno je raseljeno najmanje 7,6 milijuna Palestinaca. Njihovo je raseljavanje posljedica sustavne izraelske politike i postupaka kolonizacije, okupacije i aparthejda.

Palestinske izbjeglice čine 71 posto ukupnog (u cijelom svijetu) palestinskog stanovništva od 10,6 milijuna. Tek 28,7 posto od ukupnog broja Palestinaca nikada nije bilo raseljeno iz svog doma.

Velika većina raseljenih osoba (6,2 milijuna ljudi – 81,5%) palestinske su izbjeglice iz 1948, koje su etnički očišćene kako bi se napravilo mjesta za državu Izrael, i njihovi potomci. U tu je brojku uključeno 4,7 milijuna palestinskih izbjeglica koje su registrirane kod Ujedinjenih naroda (kod UNRWA-e). Slijedeću veliku skupinu (940 000 – 12,5%) čine palestinske izbjeglice iz 1967, koje su raseljene u arapsko-izraelskom ratu 1967, i njihovi potomci.

Rješavanje problema prisilnog raseljavanja Palestinaca tim je važnije što se radi o fenomenu koji traje sve do danas.

Rastući broj unutarnje raseljenih Palestinaca posljedica je neprekidnog prisilnog raseljavanja koje se odvija u Izraelu (oko 335 000 unutarnje raseljenih osoba od 1948.) i na Okupiranom palestinskom području (oko 120 000 od 1967.). Sustavni i rašireni izraelski postupci i politika prisilnog raseljavanja uključuju deportacije i ukidanje prava na prebivalište, rušenje kuća, konfiskaciju zemlje, gradnju i širenje isključivih židovskih naselja, blokade i segregaciju, prijetnje životima i fizičkoj sigurnosti kroz vojne operacije i uznemiravanje od strane rasističkih židovskih nedržavnih aktera. Izraelske vlade ovu politiku i postupke provode s ciljem izmjene demografskog sastava određenih područja i cijele zemlje.

Ukupan broj raseljenih osoba za 2007. i 2008. je nepoznat. UN-ove agencije potvrđuju da je 100 000 Palestinaca raseljeno iz svojih domova u okupiranom Pojasu Gaze tijekom izraelske operacije „Lijevano olovo“, da 198 zajednica na okupiranom palestinskom području prijeti prisilno raseljavanje, da 60 000 Palestinaca u okupiranom Istočnom Jeruzalemu prijeti rušenje njihovih domova.

Pitanje palestinskih izbjeglica ostalo je neriješeno, a prisilno se raseljavanje nastavlja, zbog toga što su zapadne vlade i međunarodne organizacije ostale suučesnice u ilegalnoj politici i preseljavanju stanovništva koje provodi Izrael i jer nisu zaštitile palestinski narod.


Ostali linkovi:
Care2's Click to Donate site
Stranica na kojoj klikom miša svaki dan možete pridonijeti skupljanju sredstava za rješavanje različitih globalnih problema.

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (6): pravo Palestinaca na prebivalište u istočnom Jeruzalemu, palestinske izbjeglice

Nastavljam sa zapanjujućim informacijama iz 4. poglavlja studije Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:


Pravo Palestinaca na prebivalište u okupiranom istočnom Jeruzalemu

Cionističke su snage 1948. godine zauzele zapadni Jeruzalem, dok je istočni dio grada, kojeg su u početku držale zajedničke arapske snage, potpao pod jordansku vladavinu. Jeruzalem je između 1948. i 1967. bio podijeljen. Izrael je u ratu iz 1967. osvojio istočni Jeruzalem i dodatnih 64 četvornih kilometara okolne zapadnoobalne zemlje koje je jednostrano odredio kao proširenu jeruzalemsku gradsku općinu. Izrael je tada proveo popis stanovništva na temelju kojeg se zatim dobivalo trajno prebivalište u gradu. Do lipnja 1967. u istočnom je Jeruzalemu živjelo 75 000 ljudi, a ukupan broj stanovnika na području koje uključuje i okolne anektirane dijelove ostatka Zapadne obale iznosio je 130 000. Broj palestinskih građana istočnog Jeruzalema i anektirane okolice kojima je Izrael 1967. dao status trajnog prebivališta iznosio je 66 000, što je bilo 25% stanovništva „ujedinjenog grada“. Stanovnici Jeruzalema koji tijekom popisivanja stanovništva nisu bili u istočnom Jeruzalemu (na primjer, oni koji su studirali ili bili na putovanju u inozemstvu) izgubili su pravo da žive u istočnom Jeruzalemu i to pravo mogu ponovo steći samo tako da od izraelskog ministarstva unutarnjih poslova zatraže i dobiju dopuštenje da se ponovo spoje i žive sa svojom obitelji. 60 000 Palestinaca na ovaj je način ostalo zakinuto za pravo na povratak u svoje domove u istočnom Jeruzalemu.

Između 1967. i 2007. vrlo je malen broj Palestinaca iz istočnog Jeruzalema zatražio izraelsko državljanstvo. Umjesto toga, oko 253 000 Palestinaca je do 2007. imalo osobne iskaznice s pravom na trajno prebivalište. Većina Palestinaca odbila je izraelsko državljanstvo jer bi u tom slučaju morali priseći na odanost državi Izrael, čime bi de facto prihvatili okupaciju. No, nakon 2007. je broj palestinskih građana istočnog Jeruzalema koji su zatražili izraelsko državljanstvo naglo porastao. Ovaj se porast pripisuje strahu građana da će u potpunosti izgubiti svoj prebivališni status u slučaju da Zid njihove četvrti odvoji od grada i/ili da one budu prebačene pod palestinsku kontrolu u sklopu budućih sporazuma.

Status „trajnog“ prebivališta nije trajan. Propisi o ulasku u Izrael iz 1974, koji dopunjuju Zakon o ulasku u Izrael (1952.) navode uvjete pod kojima ističe pravo na trajno prebivalište u Izraelu. Izraelski ministar unutarnjih poslova također može ukinuti pravo na prebivalište, ali se razlozi na kojima se temelje ove njegove odluke ne objavljuju, nejasni su i često se mijenjaju.

Prema izraelskom zakonu palestinski stanovnici istočnog Jeruzalema nisu izloženi istim ograničenjima kretanja koja su nametnuta stanovnicima ostatka okupiranih palestinskih područja. Oni koji imaju status trajnog prebivališta imaju pravo živjeti i raditi u Izraelu bez da za to moraju tražiti posebne dozvole, imaju pravo na socijalne olakšice i zdravstveno osiguranje i imaju pravo glasati na lokalnim izborima (iako ih samo malen broj izlazi na te izbore, jer bi se njihovo glasanje moglo protumačiti kao priznanje sadašnje jeruzalemske gradske općine). Za razliku od izraelskih državljana, trajni stanovnici Jeruzalema ne mogu glasati na izraelskim parlamentarnim izborima i ne mogu obnašati javne funkcije, uključujući funkciju suca. Svoj status trajnog stanovnika na svoju djecu mogu prenijeti samo pod određenim uvjetima.

Izrael je poduzeo nekoliko mjera koje upućuju na to da se radi o namjernoj politici kojoj je cilj smanjenje broja Palestinaca koji žive u istočnom Jeruzalemu. Središnja je mjera koju je 1995. počelo provoditi izraelsko ministarstvo unutarnjih poslova, a koja se odnosi na provjeru „centra života“ koju moraju proći Palestinci kako bi mogli trajno prebivati u Jeruzalemu. U skladu s ovom politikom, ministar unutarnjih poslova će ukinuti pravo na trajno prebivalište onim Palestincima čiji „centar života“ više nije u istočnom Jeruzalemu. Izbivanje tijekom perioda od sedam godina ili stjecanje prava na prebivalište ili državljanstvo u nekoj drugoj zemlji dokaz su da se centar života stanovnika promijenio. Teret dokaza da je istočni Jeruzalem „centar njihovog života“ je na palestinskim građanima, a od njih se između ostalog traži da pokažu račune za plaćanje poreza na imovinu, račune za struju i telefon, radnu knjižicu, dječje školske svjedodžbe za proteklih dvije do sedam godina. Boravljenje u stranoj zemlji dulje od tri godine osim u obrazovne svrhe daljnji su razlog za ukidanje prava na trajno prebivalište.

Između 1996. i 1999. izraelski je ministar unutarnjih poslova ukinuo pravo na trajno prebivalište stotinama Palestinaca jer su tijekom duljih razdoblja živjeli izvan Izraela , pa makar to bilo i na Zapadnoj obali ili u Pojasu Gaze. Izraelske organizacije za ljudska prava ove su poteze nazvale „tihom deportacijom“. U razdoblju između 1967. i 2006. godine izraelsko je ministarstvo unutarnjih poslova ukinulo status trajnog prebivališta za 8269 Palestinaca. Tijekom 2005. ministarstvo unutarnjih poslova je ukinulo pravo na trajno prebivalište za 222 palestinska stanovnika istočnog Jeruzalema; 2006. ovaj se broj popeo na 1363.

[...]


Izbjeglice

Usporedba izraelskih zakona i prakse koji se primjenjuju na palestinske izbjeglice (koje se suočavaju s drakonskim preprekama pri povratku u svoju zemlju porijekla) s onima koji se primjenjuju na židovske useljenike (koji slobodno mogu ući u Izrael i na temelju svog židovskog identiteta automatski dobiti državljanstvo) pruža dokaz o diskriminacijskim mjerama čija je svrha uspostava i održavanje dominacije jedne rasne skupine nad drugom.

Kad je prvi arapsko-izraelski rat završio 1949. godine potpisivanjem primirja, oko 750 000 Palestinaca postali su izbjeglice. Uz to, u izraelskom napadu i okupaciji istočnog Jeruzalema, Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967. raseljeno je 550 000 Palestinaca, koji su većinom pobjegli ili bili protjerani u Jordan. 31. prosinca 2007. broj osoba registriranih kod UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) iznosio je više od 4,5 milijuna, od čega ih oko 1,8 milijuna živi na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Preostalih 2,7 milijuna izbjeglica registriranih pri UN-u raseljeno je u okolne zemlje Libanon, Siriju i Jordan.

Prema pravu ljudskih prava ove izbjeglice te njihovi potomci imaju pravo na povratak na mjesta u kojima su prije živjeli. Rezolucija Opće skupštine UN-a 194 iz 1948. navodi da palestinskim izbjeglicama treba dopustiti „da se vrate svojim domovima“ što je prije moguće:
... [Palestinskim] izbjeglicama koje se žele vratiti u svoje domove i živjeti u miru sa svojim susjedima treba biti dopušteno da to učine što je prije moguće, a za imovinu onih koji odluče da se ne žele vratiti i za gubitak imovine ili štetu na imovini treba im isplatiti naknadu, što prema načelima međunarodnog prava ili po pravičnosti trebaju učiniti vlade ili odgovorne vlasti.

Izrael nije ispoštovao ovaj uvjet. Palestincima koji su protjerani 1948. nije bilo dopušteno da se vrate svojim kućama, povrate svoju imovinu ili dobe pravo na prebivalište ili državljanstvo u Izraelu. Palestinskim je izbjeglicama člankom 3 Zakona o državljanstvu iz 1952. isključena mogućnost da postanu izraelski državljani zbog toga što nisu bili „u Izraelu ili na području koje je postalo izraelski teritorij nakon uspostave države Izrael, od dana uspostave države [svibanj 1948.] do dana kada je ovaj zakon stupio na snagu [travanj 1952.]“. Samo oni Palestinci koji su trajno prebivali u Izraelu u razdoblju između 1948. i 1952. mogli su dobiti izraelsko državljanstvo i na taj način ostati u zemlji.

Štoviše, Izrael je spriječio i povratak na okupirana palestinska područja velike većine Palestinaca koji su iz svojih domova izbjegli 1967, u suprotnosti s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 237. Među izbjeglicama registriranim pri UNRWA-i koje danas žive u Jordanu, Libanonu i Siriji, 650 000 ih je živjelo na zemlji koja se sada nalazi na okupiranim palestinskim područjima. Procjenjuje se da je oko 90 000 palestinskih stanovnika Zapadne obale, uključujući istočni Jeruzalem, bilo u inozemstvu za vrijeme rata 1967. i stoga nisu registrirani u popisu stanovništva koji je nakon rata proveo Izrael. Izraelske su vlasti Palestince koji nisu registrirani u popisu stanovništva odbile smatrati legalnim stanovnicima okupiranih palestinskih područja i upotrijebile su administrativne mjere kako bi ih spriječile da se vrate. UN-ov Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije (CERD) je u više navrata izražavao zabrinutost ovakvim stanjem i pozivao Izrael da „osigura ravnopravnost u pravu na povratak u svoju zemlju“.

Suprotno tome, država Izrael aktivno potiče useljavanje Židova u Izrael, a od 1967, i u izraelska naselja na okupiranom palestinskom teritoriju. Članak 1 Zakona o povratku iz 1950. navodi „Svaki Židov se ima pravo vratiti u ovu zemlju kao oleh“. Ova je odredba dopunjena člankom 2 Zakona o državljanstvu iz 1952. koji daje automatsko izraelsko državljanstvo svakom Židovu koji uđe u zemlju u skladu sa Zakonom o povratku. Ovi zakoni osiguravaju da Židovi ne moraju zadovoljiti strogo ograničavajuće kriterije (naime dokaz o trajnom prebivalištu tijekom razdoblja od 1948. do 1952.) koji su nametnuti Palestincima koji se žele vratiti u svoju zemlju ili, od 1967. na okupirana palestinska područja.

Konačno, država Izrael je ovlastila Židovsku agenciju i Svjetsku cionističku organizaciju da djeluju kao njene „ovlaštene agencije“ za promicanje židovskog useljavanja u Izrael. Ove različite procedure dodatni su znak da je davanje različitih prava i povlastica Židovima i Palestincima u pogledu „povratka“ u zemlju izraelska državna politika. U američkom ministarstvu vanjskih poslova su napomenuli da su Zakon o povratku iz 1950. i Zakon o državljanstvu iz 1952. godine nedvosmisleno diskriminacijski, i zaključili da ti zakoni „daju prednosti Židovima u pitanjima useljavanja i državljanstva“.

[...]


Linkovi Palestina/Izrael:
How Can You Trust The Cowardly BBC?
The BBC Trust is now a mouthpiece for the Israeli lobby which abused Bowen
UN Security Council Resolutions 242 and 338 called upon Israel to withdraw its forces from territories that it occupied in the 1967 war – and it refused to do so. The Americans stated for more than 30 years that Israel's actions were illegal – until the gutless George Bush accepted Israel had the right to keep these illegally held territories. Thus the BBC Trust – how cruel that word "trust" now becomes – has gone along with the Bush definition of Israel's new boundaries (inside Arab land, of course). The BBC's preposterous committee claims that Bowen's article "breached the rules [sic] on impartiality" because "readers might come away from the article thinking that the interpretation offered was the only sensible view of the war". Well, yes of course. Because I suppose the BBC believes that Israel's claim to own land which in fact belongs to other people is another "sensible" view of the war. The BBC Trust – and I now find this word nauseous each time I tap it on my laptop – says that Bowen didn't give evidence to prove the Jewish settlement at Har Homa was illegal. But the US authorities said so, right from the start. Our own late foreign secretary, Robin Cook – under screamed abuse from Zionists when he visited the settlement– said the same thing. ... And this, remember, is the same institution which said that to broadcast an appeal for medicines for wounded Palestinians in Gaza might upset its "neutrality".

A Step Toward Ending Israel's Impunity
Evidence, indeed, suggests that Israel committed war crimes and crimes against humanity before, during, and after its winter assault on the Gaza Strip. Long before the attack, Israel had imposed a ruinous siege on Gaza, collectively punishing its residents for choosing Hamas in democratic elections in January 2006. During the December-January invasion, Israeli troops apparently killed civilians without justification, wantonly destroyed civilian infrastructure and private property, used weapons illegally, and abused Palestinian detainees. Since a January cease-fire, Israel has blocked relief supplies to Gaza, and it continues to attack and kill Palestinians. Individual misconduct does not explain Israel's offenses during the invasion; lax rules of engagement were the root problem. Israeli military lawyers classified any Palestinian who remained in an area after a warning of an impending attack as a "voluntary human shield" and therefore a combatant subject to attack. Warnings were issued via leaflets, cell phone calls, and in some cases, bombing of a building's corners (before the roof was collapsed by additional fire). Yet Gaza Palestinians were barred refuge outside of the tiny strip, and thus were denied effective flight. Israeli jurists also approved the bombing of a police cadet graduation ceremony; in total, some 250 civilian Palestinian policemen lost their lives during the invasion.

Gisha: Two Years of Gaza Closure by the Numbers
Podaci izraelske udruge Pravni centar za slobodu kretanja (Gisha) o dvogodišnjoj izraelskoj blokadi Pojasa Gaze:
Lipanj 2007. – lipanj 2009: zatvoreni granični prijelazi; ograničen uvoz robe
Postotak robe koji je pušten u Gazu, u usporedbi s potražnjom: 25% (oko 2500 kamiona po mjesecu, umjesto 10 400 na mjesec, kakva je bila praksa prije lipnja 2007).
Dopuštena opskrba industrijskim dizelom u odnosu na potrebe: 63% (2,2 milijuna litara na tjedan, umjesto 3,5 milijuna litara na tjedan koliko je potrebno za proizvodnju struje).
Prosječno razdoblje koje stanovnici Gaze provedu bez struje: pet sati na dan.
Trenutan broj ljudi koji su bez pristupa tekućoj vodi u Gazi: 28 000.
Broj prehrambenih artikala koje je kabinet izraelske vlade obećao da će puštati u Pojas Gaze: neograničen.
Broj prehrambenih artikala čiji je uvoz doista u stvarnosti dopušten: 18.
Iznos novca koji je obećan za obnovu na donatorskoj konferenciji u ožujku 2009: 4,5 milijarde američkih dolara.
Količina građevinskih materijala čiji je ulaz u Pojas Gaze dopušten: nula.
Stopa nezaposlenosti u Gazi 2007, godine kada je nametnuta blokada: 30%.
Stopa nezaposlenosti u Gazi 2008: 40%.
Izraelska vojska dopušta ulaz margarina u pojedinačnom pakiranju, ali je zabranjen uvoz margarina u kantama, jer bi se mogao koristiti u industrijskoj proizvodnji (odnosno mogle bi ga koristiti tvornice koje proizvode hranu i nude radna mjesta).
Među zabranjenim prehrambenim artiklima su: halva, čaj, sok u prahu.
Među ostalim zabranjenim proizvodima su: nogometne lopte, gitare, papir, tinta.
Broj dana kad je granični prijelaz Rafah bio otvoren za redoviti promet: nula.
Broj ljudi koji svaki mjesec nisu mogli putovati kroz prijelaz Rafah: 39 000.
Kroz granični prijelaz Erez puštani su samo iznimni humanitarni slučajevi.

Gisha: Actions Speak Louder than Words
(16. lipanj 2009.) Novouvedena izraelska procedura onemogućava Palestincima iz Gaze da se presele na Zapadnu obalu i podiže gotovo nepremostivu prepreku između ta dva dijela palestinskog teritorija. Prema spomenutoj proceduri Palestinci koji se iz Pojasa Gaze žele preseliti na Zapadnu obalu moraju proći kroz 7-godišnji proces „naturalizacije“ i to unatoč tome što u Sporazumima iz Osla stoji da Palestinci slobodno mogu birati mjesto prebivališta unutar palestinskog teritorija. Zahvaljujući ovoj novoj proceduri Palestincima iz Pojasa Gaze je teže nego strancima dobiti prebivalište na Zapadnoj obali. Novom se procedurom također siročadi koja su ostala bez jednog od roditelja u Pojasu Gaze ne dopušta da odu živjeti s drugim roditeljem na Zapadnoj obali, ako u Pojasu Gaze postoje rođaci koji su se sposobni brinuti za dijete. Jedan je primjer slučaj Nissrin Iseed, koja ima dvoje djece na Zapadnoj obali koju je morala prisilno napustiti jer ima registrirano prebivalište u Pojasu Gaze. Već dvije godine nije vidjela svoju djecu, uključujući sina koji sada ima 5 godina.

HaMoked's and Gisha's full position paper: New Procedure – Israel bars Palestinians in Gaza from moving to West Bank

Backed by their army, settlers bid for expansion in three locations
Izraelski su kolonisti u petak (07. kolovoza) pokušali oteti dodatnu zemlju od Palestinaca na Zapadnoj obali. U gradu Hebronu kolonisti su uz zaštitu vojske počeli saditi na zemlji u palestinskom vlasništvu. Kolonisti iz ilegalnog izraelskog naselja Kiryat Arba došli su na zemlju u vlasništvu Muhammada Mustafe Jabera na području Al-Beqa'a u okolici Hebrona. Izraelski su vojnici spriječili Jaberovu obitelj da dođu do svoje zemlje. Desetci izraelskih vojnih vozila su u četvrtak (06. kolovoza) zatvorili selo Kfil Haris, sjeverno od grada Salfita na Zapadnoj obali kako bi kroz to područje mogla proći skupina ilegalnih kolonista. Vojnici su naredili da se zatvore trgovine, a obiteljima koje su bile u šetnji naredili su da se vrate svojim kućama. Zaustavljen je sav automobilski promet u selu, a vozači su bili prisiljeni čekati na ulazu u selo dok su se vojnici raspoređivali po cijelom području. Vojnici su po cijelom selu postavili kontrolne točke kako bi osigurali da će mještani ostati u svojim kućama kad je gomila kolonista ušla na to područje u autobusima. Kolonisti su posjetili svetište lokalnog proroka Zela Kefla koje je okruženo seoskim grobljem. Proteklih su godina kolonisti znali vandalizirati svetište i obližnje grobove antiarapskim grafitima, ali ovaj su četvrtak išli na to područje kao hodočasnici. U gradu Beit Sahouru, u okolici Betlehema, kolonisti su se okupili u napuštenoj izraelskoj vojnoj bazi koju pokušavaju pretvoriti u naselje. Skupine kolonista dolaze na to mjesto svaki tjedan i tamo održavaju molitve, predavanja i obuku u borilačkim vještinama, a sve pod zaštitom izraelske vojske.


Ostali linkovi:
Zoran Oštrić: Kako biti pacifist u napadnutoj zemlji: jedan tekst iz 1992.
U takvoj situaciji, mnogi protivnici rata i kritičari vlasti promijenili su stav i otišli u vojsku. Ali oni nisu, bar ne nužno, promijenili i svoja uvjerenja. Nisu prihvatili oružje u borbi za velike riječi, nego u obrani svojih bližnjih. Ovo je najbolje izrazio moj stari prijatelj Deni, u tekstu Kako sam ubio dvojicu objavljenom u ARKzinu br. 4 (veljača 1992). »Ratujem na strani Hrvatske; ne zbog teritorija, ne zbog mlade demokracije, ne zbog lidera, ne zbog barjaka, ne zbog mržnje. U ovaj rat ušao sam dobrovoljno. Zbog humanističkih načela kojima sam indoktriniran (da li ratnik može biti humanist?), zbog svih onih (…) koji su agresivno napadnuti, izvrgnuti progonu, masakru, ubijanju, zbog onih koji pate, plaču i preklinju. Zbog onih na drugoj strani, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, koji su protiv svoje volje uvučeni u ovaj rat, koje su drugi natjerali da postanu ubojice, palikuće, ljudi dostojni prezira.« Deni sebe opisuje ovako: »genetski Hrvat, osjećajem Jugoslaven i kozmopolit, komunist, simbolički vezan za petokraku«. Poznam ga otprije pet-šest godina kao mladog radnika i borca za radnička prava. Komunist je na način radničkih lidera starih vremena. Odavno je u vojsci, zadnja dva mjeseca nemam nikakvih vijesti, ne znam da li je živ.