Izrael nastavlja s rušenjem palestinskih kuća i gradnjom kolonističkih naselja

kuća srušena 30. studenog u al-Isawiyyi (Anne Paq/ActiveStills)

Informacije iz članka Palestinian property destroyed as Israeli settlements grow od 2. prosinca 2010. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.


Diljem Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem i Jordansku dolinu, izraelski su vojnici i buldožeri u nešto više od tjedan dana uništili brojne palestinske kuće i građevine.

24. studenog 2010. u selo Abu al-Ajaj u Jordanskoj dolini ušla su 2 buldožera i oko 200 vojnika koji su potom uništavali torove za stoku i šupe. Ovo je rušenje uslijedilo 2 tjedna nakon što je država konfiscirala zemlju koja pripada tom selu kako bi je pripremila za širenje obližnjeg ilegalnog izraelskog kolonističkog naselja. Tijekom rušenja ubijeno je nekoliko jarića. Izraelski je sud naredio zamrzavanje širenja obližnjeg izraelskog kolonističkog naselja Massua, no palestinska je imovina unatoč tome uništena, a kolonisti namjeravaju nastaviti graditi svoje ilegalno naselje usprkos sudskoj odluci.

Jordanska se dolina većinom nalazi u "Zoni C", području koje obuhvaća 60% Zapadne obale i koje je prema odredbama Sporazuma iz Osla pod potpunom izraelskom kontrolom.

Istog su se dana, 24. studenog, deseci mještana sela Bani Hassan pokušali suprotstaviti izraelskim vojnicima dok su buldožeri rušili njihove selo koje se nalazi u blizini palestinskog grada Salfita i ilegalnog izraelskog kolonističkog naselja Ariel. Istovremeno su izraelske vlasti na području Wadi Qana u blizini sela Bani Hassan buldožerima uništile projekt rehabilitacije područja Wadi Qana, na koji je palestinsko ministarstvo financija utrošilo 120 000 američkih dolara. Uništen je vodeni kanal, te dijelovi spremnika i sustava za poljoprivredno navodnjavanje.

Istoga dana, 24. studenog, izraelski je buldožer u pratnji izraelske policije srušio dom Abeda Zablaha u četvrti at-Tur u blizini Maslinske gore u Istočnom Jeruzalemu. Zablah je otac 5 djece i uspio je dobiti sudski nalog kojim se naređuje obustavljanje rušenja njegovog doma, no kad se s nalogom vratio sa suda kući, izraelske su snage njegovu kuću već sravnile sa zemljom.

Nekoliko dana ranije, 22. studenog 2010, izraelske su snage ponovo srušile selo palestinskih beduina al-Araqib u negevskoj pustinji. To je bilo 7. puta od srpnja 2010. da izraelske vlasti ruše to selo. Međunarodna organizacija za ljudska prava Amnesty International u svojem je priopćenju upozorila da "najmanje 50 od 250 mještana sela al-Araqib ponovo živi u ruševinama svojih domova koje pokušavaju ponovo izgraditi. Drugi kampiraju u šatorima na seoskom groblju". Izraelski su mediji početkom 2010. izvijestili da je vlada odlučila utrostručiti rušenje beduinskih građevina u Negevu.

Selo al-Araqib sravnjeno je sa zemljom 27. srpnja 2010. Tada je oko 1000 izraelskih interventnih policajaca na tom području osiguravalo rušenje nekoliko desetaka domova. Mještani koji su se vratili na svoju zemlju izgradili su skloništa nakon rušenja u srpnju, no njih su izraelske vrasti ponovo uništile 4. kolovoza, 10. kolovoza, 17. kolovoza, 13. rujna, 13. listopada, te prošli tjedan. Amnesty International osudio je izraelske vlasti zbog ovih "uzastopnih rušenja kojima je cilj silom istjerati mještane al-Araqiba sa zemlje na kojoj su živjeli generacijama... Činjenica da je ovo selo bilo srušeno 7 puta u 4 mjeseca pokazuje da se ne radi o nekoj administrativnoj pogrešci, već o svjesnoj politici izvlašćivanja izraelske vlade."

U Istočnom Jeruzalemu su pak 22. studenog izraelske vlasti buldožerima rušile objekte u naseljima al-Isawiyye i Hizma. Prema izvještaju Amnesty Internationala srušeni su torovi za stoku i kućice koje su koristili poljoprivrednici.

Slijedećeg jutra izraelska je policija u četvrti Jabal Mukkaber, također u Jeruzalemu, izbacila jednu palestinsku obitelj iz njihovog doma, nakon što je sud presudio da je ta kuća vlasništvo židovskih kolonista. Odmah po deložaciji obitelji Qarain, izraelska je policija kuću predala kolonistima koji su povezani s kolonističkom organizacijom Elad.

Izraelska nevladina organizacija Izraelski odbor protiv rušenja kuća (ICAHD) u svom izvještaju navodi da se organizacija Elad bavi naseljavanjem ektremističkih kolonista usred palestinskih četvrti na području oko starog dijela grada u Jeruzalemu, naročito u onim četvrtima Istočnog Jeruzalema koje povezuju stari dio grada s ostatkom Zapadne obale, uključujući četvrti Sheikh Jarrah, Silwan, Ras al-Amud i Jabal Mukkaber.

U ICAHD-u upozoravaju da su razlozi za deložaciju obitelji Qarain nejasni, te naglašavaju da, bez obzira na odluku izraelskog suda i način na koji su se kolonisti domogli imovine, svako naseljavanje izraelskih civila u okupiranom Istočnom Jeruzalemu predstavlja kršenje međunarodnog prava koje zabranjuje okupacijskoj sili da svoje civile naseljava na okupiranom teritoriju.

Tjedan dana kasnije, 30. studenog 2010. izraelske su snage srušile još jedan palestinski dom i poslovni prostor u Jeruzalemu, u četvrti al-Isawiyye. Tijekom rušenja policija je protiv prosvjednika upotrijebila suzavac.

25. studenog 2010. izraelske su snage srušile jednu kuću u selu al-Rifayaia, istočno od Yatte na Zapadnoj obali. U kući su živjele 2 obitelji odnosno 20 osoba, uključujući 16 maloljetnika. Nekoliko sati prije ovog rušenja izraelske su snage srušile 4 doma i 3 zgrade za držanje domaćih životinja, te nedavno obnovljenu džamiju u mjestu Khirbet Yerza, u kojem živi više od 120 mještana. To područje okružuju izraelski vojni logori, uključujući logore Samrah, Almaleh i Kopra, a stanovništvo je izloženo učestalom uznemirivanju od strane vojske. Za većinu kuća na tom području izraelske su vlasti izdale naloge za rušenje.

29. studenog 2010. izraelske su snage podijelile naloge za rušenje 1 džamije i 2 kuće u selu al-Masara u blizini Betlehema. Vojska je u selo došla u 6 terenskih vozila i fotografirala džamiju i spomenute kuće.

U isto vrijeme jedno je kolonističko naselje u Istočnom Jeruzalemu najavilo gradnju novih stambenih jedinica isključivo za Židove. Izraelske su vlasti odobrile plan izgradnje u kolonističkom naselju Gilo, u blizini Betlehema na okupiranoj Zapadnoj obali. Plan obuhvaća izgradnju 130 stambenih jedinica na zemlji u četvrti Beit Safafa u Istočnom Jeruzalemu.


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
The (old) news from wikileaks so far – The US is Israel's greatest enabler
That there is nothing new, or surprising, in these cables yet that we feel the need to parse through them is indicative of our frustration with the current state of affairs, leading us to believe this will be a worthwhile endeavor. Surely there is nothing new in the often-delusional Netanyahu's petulance, or his persistent paranoid belief that Israel – nay, the Jews – is constantly under attack from all sides, even its allies. That the US will do just about anything for its protégé is likewise old – yawn – news. Netanyahu manages to coerce the US into supporting Israel in its pursuance of its divine mandate for constant, international protection no matter what, and in the face of every real or imagined obstacle. In the WikiLeaked cables, the Israeli government constantly highlights three threats: "Iran's nuclear program, the build-up of rockets and missiles in Lebanon, Syria and Gaza, and the Goldstone Report." (#09TELAVIV2777) In defense against each of these threats, and in other arenas, the Israelis seem adept at coercing the US into doing their bidding.

Why NGO Monitor is attacking The Electronic Intifada
NGO Monitor has launched a campaign targeting a Dutch foundation's financial support to The Electronic Intifada, accusing the publication among other things of "anti-Semitism." NGO Monitor is an extreme right-wing group with close ties to the Israeli government, military, West Bank settlers, a man convicted of misleading the US Congress, and to notoriously Islamophobic individuals and organizations in the United States. ... NGO Monitor's attack on The Electronic Intifada is part of a well-financed, Israeli-government endorsed effort to silence reporting about and criticism of Israel by attacking so-called "delegitimizers" -- those who speak about well-documented human rights abuses, support boycott, divestment and sanctions (BDS), or promote full equality for Palestinians. Last February, The Electronic Intifada reported that a leading Israeli think-tank had recommended a campaign of "sabotage" against Israel's critics as a matter of state policy ("Israel's new strategy: "sabotage" and "attack" the global justice movement," 16 February 2010). NGO Monitor has already been at the forefront of a campaign to crush internal dissent by Jewish groups in Israel that want to see Israel's human rights record improved. The Jerusalem-based organization poses as a project concerned with accountability for nongovernmental organizations (NGOs), but as Israeli human rights activist and journalist Didi Remez has stated, "NGO Monitor is not an objective watchdog: It is a partisan operation that suppresses its perceived ideological adversaries through the sophisticated use of McCarthyite techniques -- blacklisting, guilt by association and selective filtering of facts" ("Bring on the transparency," Haaretz, 26 November 2009). ... In becoming the latest target of NGO Monitor's defamation and sabotage efforts, The Electronic Intifada joins previously targeted organizations including Amnesty International, Doctors Without Borders, Human Rights Watch, Adalah, Al-Haq, Mada al-Carmel as well as Israeli groups such as B'Tselem, Breaking the Silence, HaMoked and New Israel Fund, among dozens of others. NGO Monitor -- as a glance at its publications reveals -- characterizes any documentation of, or call for an end to Israel's systematic human rights abuses, violent colonization of the occupied West Bank including Jerusalem, or its siege and amply documented war crimes and crimes against humanity in Gaza as "hate," "incitement" and/or "anti-Semitism." NGO Monitor is closely tied to Israel's far-right, its government and military as well as leading anti-Palestinian and anti-Muslim activists in the United States. NGO Monitor states on its website that it is "a joint venture of the Institute for Contemporary Affairs, founded jointly with the Wechsler Family Foundation, and B'nai B'rith International." As The Electronic Intifada reported in 2005, the Institute of Contemporary Affairs at the Jerusalem Center on Public Affairs is a think-tank providing a home for Israel's military and political elite. Among the panoply of Israeli officers who speak and write for the Institute is Doron Almog, who notoriously chose to remain on board an El Al aircraft at London's Heathrow airport and flee back to Israel rather than face a pending arrest warrant for alleged war crimes while he was a division commander in the occupied Gaza Strip ("NGO Monitor should not be taken seriously," 18 October 2005). Among NGO Monitor's International Advisory Board are some unusual choices for an organization focused on accountability. In addition to Alan Dershowitz and Elie Wiesel (who has gone on record saying he can never criticize Israel), there is former CIA chief and pro-Iraq-war activist James Woolsey, and Elliott Abrams. Abrams was convicted in 1991 of withholding information from the United States Congress in the Iran-Contra affair in which he was deeply involved as an official in the Reagan administration. As deputy national security advisor during the administration of George W. Bush, Abrams was the architect of covert US policies intended to overturn the January 2006 Palestinian legislative elections by arming Palestinian militias opposed to Hamas, which had won the vote. Abrams' policies led to a Palestinian civil war that cost hundreds of lives (David Rose, "The Gaza Bombshell," Vanity Fair, April 2008). NGO Monitor's "Legal Advisory Board" includes former Israeli ambassador Alan Baker, who as an Israeli government official spent years publicly defending Israel's violations of international law, including its settlements in occupied territory, which are nominally opposed by all EU governments, including the Netherlands. Cementing the link even more closely, NGO Monitor recently published a joint report with its partner the Institute for Zionist Strategies entitled "Trojan Horse: The Impact of European Government Funding for Israeli NGOs." The Institute for Zionist Strategies, as Didi Remez has pointed out, is led by Israel Harel, a founder of the fanatical Gush Emunim settler movement.

Boycott roundup: French companies to drop out of Jerusalem rail project
In a significant victory for the global Palestinian-led boycott, divestment and sanctions (BDS) movement, French companies Veolia and Alstom have dropped out of the Jerusalem light rail project due to sustained pressure from Palestine solidarity groups. The companies were contracted by the Israeli government to construct and manage the tramway linking Jerusalem to several illegal Israeli settlement colonies in the occupied West Bank. ... Palestinian soccer players, coaches and athletic clubs in the occupied Gaza Strip released an open letter on 20 November to Michel Platini, president of the Union of European Football Associations, calling on the organization to "reverse apartheid Israel's participation" in European soccer matches ("An Open letter from Besieged Gaza to Michel Platini and UEFA: Reverse Apartheid Israel's Participation in European Competitive Football," 20 November 2010). In August, the Israeli government denied players from Gaza to travel to Mauritania for a match. A month later, Platini threatened Israel with expulsion from the soccer union if it continued to restrict Palestinian athletes from freedom of movement. "Israel must choose between allowing Palestinian sport to continue and prosper or be forced to face the consequences for their behavior," he added ("Platini: I'll kick Israel out of Europe," Palestine Monitor, 2 October 2010). The athletes' letter praised Platini's remarks, and accounted in detail the various ways in which Israel's ongoing siege and blockade against the Gaza Strip affects daily life for Palestinians -- athletes or not. "Like all residents of Gaza, footballers are continually deprived entry or exit from what many mainstream human rights organizations call the world's largest open-air prison," stated the letter. "You must know that we are still grieving the loss of over 430 of our children, who were among the 1,443 people killed during Israel's three-week bombing of Gaza in winter 2009. Two of our national football team heroes, Ayman Alkurd and Wajeh Moshate, were among those 1,443. 5,300 more people were injured. Many had their legs amputated. They will never have the chance to play football." The authors of the letter, representing more than thirty athletic and civic organizations in Gaza, highlighted the historic anti-racism campaigns by European soccer unions, including UEFA's recent policy to support referees in stopping games for racist behavior. The letter pointed out that racism "is at the heart of why our national team cannot play abroad. It is the core reason why our sporting equipment does not arrive. It is the reason why our stadiums do not get built and why our football season ends prematurely through resource shortages or violent attacks. The letter concluded with a plea to Platini and UEFA to rescind Israel's participation in European competitions until the state's racist policies end against Palestinians and it abides by international law.

Without land, Gaza farmers grow crops on roofs
Hussein Shabat, director of the Palestinian Center for Youth Development, guides families working on rooftop garden projects, sometimes with the aid of outside donors. "Beit Hanoun is an important place for such gardens. It's near the border with Israel, and much agricultural land has been destroyed repeatedly by the Israeli army," he says. The Palestinian Agricultural Relief Committee reports that up to 75,000 dunams (a dunam equals 1,000 square meters) of prime agricultural land has been destroyed by Israeli bulldozers and bombings. "Also many farmers are unable to access their land because of the Israelis," Shabat adds. The Israeli imposition of a "buffer zone" along Gaza's borders swallows at least a third of Gaza's farmland and renders lethal any border regions farmers try to access. This land formerly produced wheat, barley and a variety of fruits and nuts; it was Gaza's food basket. "Many people have left their homes and land near border areas, because they are afraid of the constant Israeli shooting and shelling attacks," Shabat says. Beit Hanoun is now a waterless, treeless landscape. ... Home-grown food projects like rooftop gardens, and raising rabbits and chickens on the roof help combat the severe poverty of Gaza's 80 percent food-aid dependent population. Those living in tightly-packed refugee camps or overcrowded towns but with access to a roof can potentially stave off malnutrition and at the same time generate a small income.

Cape Town Opera plays Tel Aviv amid calls for boycott
The Cape Town Opera is performing Porgy and Bess in Tel Aviv, Israel. On opening night a group of Israeli Peace activists held a flash mob outside the opera house, calling on the performers to boycott Israel. (video)

Why we walked out
Students across the US are protesting a public relations campaign that brings soldiers from the Israeli army to speak on campuses. These tours are an attempt to justify recent war crimes committed by the army and are coordinated by various organizations, the most well-known being the Zionist organization StandWithUs. Our protests have drawn attention to the massive Israeli human rights abuses in the occupied Gaza Strip and the West Bank. The protests started on 20 October 2010, when two Israeli army soldiers visited the University of Michigan campus. Students, staff and community members collectively engaged in a silent walk-out in memory of and in solidarity with the Palestinian children who were silenced by the Israeli military during Israel's three-week bombardment of the Gaza Strip in winter 2008-09.

Domu palestinske obitelji Shawamreh u Anati (Zapadna obala) ponovo prijeti rušenje

Izraelski je vrhovni sud 13. lipnja 2009. presudio da dom Alima i Arabiye Shawamreh u Anati, koji su izraelske vlasti do sada srušile već 4 puta, ponovo može biti srušen.

Izraelske su vlasti od 1967. godine do danas srušile više od 24 000 palestinskih kuća na Okupiranim područjima. Neke su od tih srušenih kuća bile „kolateralna šteta“ u vojnim operacijama (u posljednjem napadu na Gazu uništeno je 4000 kuća), neke su srušene kao kolektivno kažnjavanje (uništenje izbjegličkog logora Jenin 2002. je samo jedan primjer), mnoge su srušene jer vlasnici nisu imali građevinsku dozvolu, i to usprkos tome što Izrael namjerno Palestincima odbija izdavati građevinske dozvole. Tisuće palestinskih obitelji bile su prisiljene da same sruše svoje domove pod prijetnjom novčane i kazne zatvora. Postoje deseci tisuća naloga za rušenje kuća u Istočnom Jeruzalemu i na Zapadnoj obali i oni mogu biti provedeni u bilo kojem trenutku.

Javnost je problema rušenja kuća prvi puta postala svjesna 09. srpnja 1998. kad je „Civilna uprava“, izraelska vojna vlada na Zapadnoj obali, došla srušiti kuću Salima i Arabiye Shawamreh i njihovo 6 djece u „Zoni C“ u Anati, sjeveroistočno od Jeruzalema. Zahvaljujući izraelskim i palestinskim aktivistima, to se rušenje pretvorilo u prvu priliku da Izraelci, diplomati i novinari svjedoče rušenju palestinskog doma.

Prošli tjedan, nakon odgode od više od 2 godine, 3 suca izraelskog vrhovnog suda (Eliezer Rivlin, Ayala Procaccia i David Cheshin) odbili su drugu žalbu obitelji Shawamreh koja je tražila da se 17 godina stari nalog za rušenje njihove kuće poništi. Molba obitelji Shawamreh da im sud izda građevinsku dozvolu je također odbačena. Civilna je uprava od 07. lipnja ovlaštena da po peti put sruši njihov dom. Očito je da obitelj Shawamreh ne može postići pravednu presudu unutar izraelskog sudskog sustava. Obitelj se, a što je Sud odbacio, poziva na Četvrtu ženevsku konvenciju koja okupacijskoj sili zabranjuje da provedbu svojih zakona i svoju upravu širi na okupirano područje, zbog čega je cijeli proces izdavanja ili uskraćivanja dozvola Palestincima očigledno protuzakonit prema međunarodnom humanitarnom pravu.

Shvativši da taj argument izraelski sudovi ne priznaju (jer sude na temelju uvjerenja da ne postoji okupacija pa stoga nije ni potrebno primjenjivati Četvrtu ženevsku konvenciju koja štiti civile pod okupacijom), obitelj je zatim tvrdila da je pravni temelj koji je Izrael prihvatio za rušenje njihovog doma i tisuća drugih domova na Zapadnoj obali – RJ-5, plan iz vremena britanske vladavine iz 1942. prema kojem je cijeli južni dio Zapadne obale „poljoprivredno zemljište“ – sam protuzakonit jer nije revidiran više od 67 godina unatoč značajnim demografskim promjenama i promjenama u korištenju zemlje. Osim što se plan koristi da pripadnicima obitelji Shawamreh uskrati njihovo temeljno pravo na stanovanje, RJ-5 kažu, se primjenjuje diskriminatorno, jer ga se izraelske vlasti ne pridržavaju kad izdaju dozvole za desetke izraelskih naselja na istoj zemlji na kojoj je Palestincima zabranjeno graditi. Sud je odbacio i ovaj argument.

Obitelj Shawamreh je tada ustvrdila da ne postoji stvaran razlog zbog kojeg građevinsku dozvolu nisu dobili unatoč stalnom predavanju zahtjeva za izdavanjem građevinskih dozvola kod Civilne uprave (na što su potrošili 15 000 američkih dolara). Sama je Civilna uprava u intervjuu u Ha'aretzu izjavila da bi obitelji Shawamreh bila izdana dozvola da su imali, prema tvrdnjama Civilne uprave, još dva potpisa na vlasničkom listu – no unatoč opetovanim upitima uprava nije htjela otkriti o čijim se potpisima radi, dok su kasnije tvrdili da su izgubili cijeli spis Shawamreh.

Obitelj smatra da su im svi pravni putovi prema ispravljanju nanesene nepravde uskraćeni ili zatvoreni. Unatoč tome što je izraelska politika protuzakonita, obitelj Shawamreh je pokazala dobru volju izvršavajući sve što su izraelske vlasti od nje tražile, no njihovi su zahtjevi odbijeni. Suci su u svojoj presudi obitelj Shawamreh optužili za „nepoštenje“ jer je svoj srušeni dom ponovo gradila 4 puta bez ispravne dozvole. Da bi dodatno pogoršali situaciju, kaznili su obitelj novčanom kaznom od 2000 američkih dolara jer se uopće usudila sa svojim slučajem obratiti sudu.

Izraelski odbor protiv rušenja kuća (ICAHD) se boji da će Civilna uprava brzo srušiti kuću obitelji Shawamreh. Stanovnici okupiranih područja trebaju prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji uživati dvostruku zaštitu. Okupacijska sila, u ovom slučaju Izrael, mora štititi prava i dobrobit Palestinaca nad kojima ima kontrolu, a međunarodna zajednica im tu zaštitu mora jamčiti. I Izrael i međunarodna zajednica po ovom su pitanju iznevjerili kako obitelj Shawamreh tako i tisuće drugih obitelji koji se susreću s istim problemima. Kad odluče poduzeti korake kako bi ostvarili svoja temeljna prava, kao što je ponovna izgradnja vlastitog srušenog doma, ovi ljudi uviđaju da nemaju učinkovitu pravnu ni političku zaštitu.

Izvor: ICAHD
Više informacija: ICAHD office at or +972-(0)2-624-5560.


Dodatno Palestina/Izrael:
Laila El-Haddad: The quintessential Palestinian experience
Egipatske vlasti Palestincima bez trajnog prebivališta u inozemstvu ne dopuštaju ulazak u Egipat. Granični prijelaz Rafah je također zatvoren i Laili El-Haddad, palestinskoj novinarki iz Gaze koja živi u SAD-u, egipatske vlasti nisu dopustile da sa 2 male djece uđe u Egipat kako bi iz SAD-a (odakle je krenula) doputovala kući i u posjet svojim roditeljima u Pojasu Gaze. Na linku možete pročitati opis njenog putovanja na engleskom.
Yassine is a third-generation Palestinian refugee from the village of Waarit al-Siris in northern historic Palestine; he was born in a refugee camp in Lebanon and holds a laissez passer for Palestinian refugees. Israel denies him return to his own home -- or even to the home of his spouse in Gaza. So when we go overseas, we often go our separate ways; we cannot live legally, as a unit, as a family, in our own homes. I hold a Palestinian Authority passport. It replaced the "temporary two-year Jordanian passport for Gaza residents" that we held until the Oslo Accords and the creation of the Palestinian Authority in the mid 1990s, which itself replaced the Egyptian travel documents we held before that. A progression in a long line of stateless documentation. It is a passport that allows no passage. A passport that denied me entry to my own home. This is its purpose: to mark me, brand me, so that I am easily identified and cast aside without questions; it is convenient for those giving the orders. It is a system for the collective identification of those with no identity.

Raseljavanje palestinskih beduina u Negevu

Elektrana u nepriznatom palestinskom selu Wadi al-Na'am.
Wadi al-Na'am je jedno od najbijednijih mjesta u Palestini. Oko 5000 palestinskih stanovnika tog sela raseljeni su u ranim 1950-tim iz zapadnog dijela Negeva u koji su im izraelske vlasti zabranile povratak. Osim problema sa stalnim rušenjem kuća, nedostatkom vode i struje itd, s kojima se suočavaju stanovnici nepriznatih sela u Izraelu, usred sela Wadi al-Na'am nalazi se i velika elektrana. Sjeveroistočno od sela nalazi se industrijska zona Ramat Hovav koja se bavi proizvodnjom kemikalija. Vjetar iz industrijske zone sa sobom donosi opasne pare što je rezultiralo ektremno visokim postotkom oboljenja od raka, oboljenja dišnih putova, kožnih bolesti, neplodnosti i pobačaja. Izraelske vlasti blokiraju napore da se opremi i opskrbi klinika u selu.

Informacije iz članka al-Naqab: The Ongoing Displacement of Palestine's Southern Bedouin Hazema Jamjouma koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Izraelske su snage, radnici i 2 buldožera, slijedeći naloge vlade, u selo Twail Abu-Jirwal ušli 08. svibnja 2007. u 9:30 sati, u vrijeme kada su svi muškarci iz sela bili na poslu. Uništili su sve postojeće objekte u selu, a žene, djecu i starce iz sela istjerali iz 30 domova koje su potom srušili, zahvaljujući čemu je dodatnih 100 Palestinaca ostalo bez krova nad glavom pod užarenim ljetnim suncem. Ovo se rušenje nije dogodilo na Zapadnoj obali niti u Gazi, već u selu Twail Abu-Jirwal u Negevu (Naqabu), a svih stotinu Palestinaca koji su prisilno raseljeni bili su građani države Izrael.

Mještani sela Twail Abu-Jirwal bili su izloženi rušenju svojih domova najmanje 15 puta od 2006. godine, a u većini slučajeva cijelo je selo bilo u potpunosti sravnjeno sa zemljom. Ovo selo ne predstavlja iznimku, već pravilo u Negevu; Izrael sustavno ove palestinske beduine na jugu zemlje nastoji istisnuti na manje dijelove zemlje konfiscirajući ostatak ove zaboravljene polovice Palestine.

Prije Nakbe (1947-1949) u Naqabu (Negevu) je živjelo više od 100 000 palestinskih beduina i činili su više od 99 posto stanovništva na tom području. Specifičan način života beduina u tom velikom i djelomično plodnom pustinjskom području temeljio se na stočarskom gospodarstvu, za koje su potrebni prostrani pašnjaci za koze, ovce i deve, te na poljoprivredi onih godina kad je pala odgovarajuća količina oborina. Društvena struktura koja se temelji na klanovima nije prihvatila cijepanje zemlje na čestice u privatnom vlasništvu, već je svako pleme imalo vlasništvo nad određenim teritorijem, a plemena su, kao i osmanske, a kasnije i britanske vlasti, poštivala međusobne teritorijalne granice.

Masovno i sustavno prisilno raseljavanje palestinskih beduina počelo je 1948, s izraelskim osvajanjem grada Beershebe i potpunim uništenjem i raseljavanjem svih palestinskih zajednica u toj regiji. Početkom 1950-tih prisilno je raseljeno više od 90 000 palestinskih beduina; većina njih postali su izbjeglice smještene u Pojasu Gaze, na Zapadnoj obali, na Sinajskom poluotoku i u Jordanu. Masovno i sustavno izvlašćivanje koje je uslijedilo posljedica je odluke države Izrael da ne prizna običajna prava beduina na zemlju koja pripada njihovim plemenima. Izrael svu beduinsku zemlju tretira kao državnu, osim u slučaju kada je ona registrirana kao privatno vlasništvo.

Transfer stanovništva (etničko čišćenje), izvlašćivanje i ugnjetavanje se između 1948. i 1967. nastavilo kroz diskriminatorni vojni režim koji je kontrolirao palestinske Arape koji su uspjeli ostati unutar granica nove države; ti se vojni zakoni nisu primjenjivali na izraelske Židove. Oko 10 000 palestinskih beduina koji su uspjeli ostati u Negevu sustavno su skupljani i prisilno prebačeni, te zatvoreni u tzv. siyaj (ograđeno) područje koje se nalazi u sjeveroistočnom kutu Negeva, južno od Zapadne obale, u trokutu između gradova Beershebe, Arada i Dimone.

Izrael je davanje državljanstva (u skladu sa Zakonom o državljanstvu iz 1952.) palestinskim beduinima u Negevu uvjetovao registracijom kod jednog od 18 plemena koje priznaje država. Izraelske vojne i civilne vlasti su s beduinskom populacijom komunicirale isključivo preko šeika ili čelnika ovih plemena koji su služili kao posrednici. Pod vojnom vladavinom Palestinci nisu smjeli napuštati niti ulaziti u svoje gradove i sela bez vojnih dozvola.

1965. u Izraelu je donesen Zakon o planiranju i izgradnji 5275-1965 u kojem se deteljno navode ovlasti različitih službenih tijela koja su zakonski odgovorna za planiranje i provedbu, te master plan na razini čitave države uključujući karte svih postojećih zajednica i zona za stambeni, industrijski i poljoprivredni razvoj, cestovne i električne mreže, arheološke i drevne lokalitete, prognoze trendova među stanovništvom, potrebe za naseljvanjem itd. Ključni element Zakona o planiranju i izgradnji iz 1965. je to što je on izrađen kako bi ometao razvoj autohtonog palestinskog stanovništva u Izraelu, te to što je diskriminacijski na štetu tog dijela stanovništva na području pružanja javnih usluga i dodijeljivanja sredstava.

Iako je većina palestinskih zajednica koje su postojale unutar zelene linije 1965. postojala i mnogo prije uspostave Izraela, mnoga palestinska sela u Galileji, te najmanje 50 beduinskih zajednica u Negevu, nisu uključeni u Zakon o planiranju i izgradnji iz 1965. Oni ne čine dio državnog master plana i postali su „nepriznati“ ili protuzakoniti.

Od 1965, kad je donesen ovaj zakon, nepriznata sela više nisu prikazana na državnim kartama; nisu snabdjevana vodom, strujom, nisu im pružane kanalizacijske usluge, usluge zbrinjavanja otpada niti bilo koja druga javna usluga; za ta se sela ne grade ceste, ni škole, ni društveni centri, ništa. Odbijanje da ih se opskrbi električnom energijom je posebno bezobzirno, obzirom da većina tih sela ima visokonaponske električne kablove koji prolaze iznad njih. Jedna od glavnih elektrana koja strujom opskrbljuje područje Bir Sabe' nalazi se usred nepriznatog sela Wadi al-Na'am koje nema struje. Uz sve to, budući da Izrael ta sela smatra ilegalnima, domovi mještana mogu biti srušeni u bilo koje doba, kao i svi ostali objekti od šatora, spremnika za vodu do torova za stoku, što za više od 75 000 palestinskih beduinskih građana države Izrael, koji u tim selima, uključujući selo Twail Abu-Jirwal, u Negevu žive, predstavlja realnost i stalan izvor straha.

Iako su kroz razdoblje vojne vladavine palestinski beduini masovno raseljavani, a njihova zemlja konfiscirana, sjeveroistočno je područje Naqaba (Negeva) ostalo vrlo gusto naseljeno Palestincima. Slijedeći korak bio je istisnuti što je moguće više palestinskih beduina na komadić zemlje unutar „ograđenog područja“.

Od 1968. izraelska je vlada „priznala“ sedam palestinskih sela, koja se spominju kao koncentracijske općine. Tel Sheva, Rahat, Arara, Kseiffa, Segev Shalom, Houra i Laqiyya su najsiromašnije priznate zajednice u Izraelu i potpuna su suprotnost obližnjih izraelsko-židovskih naselja, od kojih se mnoga mogu pohvaliti s najvišim društveno-gospodarskim pokazateljima u zemlji. Jasna svrha koncentracijskih općina, kao što je očigledno iz njihovog naziva, je koncentracija palestinskih beduina u getoiziranim urbanim prostorima, čime su oni odsječeni od svog pastirskog i nomadskog načina života i pretvoreni u izrabljive radnike za različite industrije u židovskom vlasništvu u Naqabu (Negevu).

Dok se taktike koje su različite izraelske vlasti upotrebljavale razlikuju, glavni je cilj izraelske politike u Negevu (Naqabu) od sredine 1970-tih bilo prisilno raseljavanje palestinskih beduina iz nepriznatih sela u koncentracijske općine. Na primjer, škole su se gradile samo u koncentracijskim općinama, a u Izraelu su doneseni zakoni o obveznom obrazovanju što je značilo da su roditelji u nepriznatim selima bili suočeni s teškim izborom: tjerati djecu da pješače do po nekoliko kilometara udaljenih škola, preseliti se u obližnju općinu, ili se suočiti s kaznom zbog kršenja zakona o obveznom obrazovanju.

U kasnim 1970-tima Ariel Sharon, tadašnji izraelski ministar poljoprivrede, je uspostavio vojne jedinice pod nazivom Zelene patrole koje su odgovarale njegovom ministarstvu. Glavni im je zadatak bilo uznemiravanje palestinskih beduina iz nepriznatih sela, često uništavanjem njihove imovine. Crne koze, koje možda predstavljaju najvažniju vrstu stoke kod beduina, izraelski je zakon smatrao opasnima za okolinu; a izraelske su vlasti konfiscirale „odlutale“ koze. Pripadnici Zelenih patrola su napadali palestinske pastire stvarajući što je moguće glasniju buku svojim terenskim vozilima i oružjem kako bi prestrašili koze i natjerali ih da se razbježe na sve strane. Slijedećih nekoliko sati pastiri i njihove obitelji nastojali bi skupiti što je moguće više svojih prestrašenih „odlutalih“ koza prije nego bi ih se dočepali pripadnici Zelene patrole.

Sve do danas, izraelska politika prema pastirima je ostala izrazito discriminacijska na štetu palestinskih pastira na svakoj razini provedbe. Pastiri moraju imati dozvole da uzgajaju stoku, a izraelske vlasti dopuštaju da se izda ograničeni broj dozvola; ne izdaju se nove dozvole, niti bilo kakve dozvole za uzgajanje deva, životinja o kojima je beduinski način života diljem arapskog svijeta izrazito ovisan. Tijekom sušnih godina, palestinski pastiri moraju svoja stada prevesti sjevernije radi ispaše, a za taj su prijevoz potrebne dozvole koje se teško dobivaju, baš kao i dozvola za ispašu stoke na zemlji koju često moraju unajmljivati od Židovskog nacionalnog fonda.

Od 1980-tih izraelske su vlasti uništavale palestinske poljoprivredne usjeve u Naqabu (Negevu) kako bi i na taj način pokrenule prisilno raseljavanje u općine. Zelene patrole i drugi državni agenti koristili su buldožere i druge strojeve kako bi fizički uništili palestinske usjeve, čime su uništili sredstva za preživljavanje njihovih vlasnika. Tijekom razdoblja od 2002. do 2004. agenti izraelskih zemljišnih vlasti počeli su koristiti novu metodu: zaprašivanje usjeva iz zraka uporabom otrovnog herbicida pod nazivom „Roundup“. U tom je razdoblju na ovaj način uništeno više od 30 000 dunuma zemlje koju su obrađivali beduini, a uporaba otrovnih kemikalija za posljedicu je imala uginuće na stotine životinja, pobačaje palestinskih trudnica i nagli porast oboljenja među Palestincima koji su udisali kemikaliju ili jeli zaprašene usjeve. S ovim se postupcima prekinulo tek kad su palestinske i izraelsko-židovske organizacije za ljudska prava dobile žestoku pravnu bitku, a sud naredio prekid zaprašivanja.

Najočitija metoda kojom izraelske vlasti raseljavaju palestinske beduine iz nepriznatih sela je rušenje kuća. 15. prosinca 2008, u 5 sati ujutro (u vrijeme pisanja ovog članka) više od 200 pripadnika policije i nekoliko jedinica Zelene patrole napalo je beduinski logor Abdallah al-Atrash u blizini općine Rahat. U slijedećih 6 sati srušili su cijelo selo i prisilno protjerali svih 20 obitelji koje su tamo živjele. Niti jedan objekt nije pošteđen, a svi su muškarci, žene i djeca protjerani sa svoje zemlje. Mještani ovog sela na istom su mjestu živjeli gotovo 20 godina, nakon što su prethodno istjerani iz svojih prijašnjih domova koji su se nalazili zapadnije.


Nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Canadian Filmmaker John Greyson Turns Down Offer to Premiere Film at the Tel Aviv International LGBT Film Festival
This choice has been very difficult to make. As I've said before, I have great respect for the work you're doing, and know what a struggle your festival faces to keep going. I want to be very clear: my decision isn't in opposition to your festival, which has done much to promote the voices of global queers, or to you, who have done much to get queer films made and shown in your city. Instead, I feel I must join the many Jews and non-Jews, Israelis and Palestinians, queers and otherwise, who are part of the growing global BDS (Boycott, Divestment and Sanctions) movement against Israeli apartheid. I've come to the conclusion that, in this moment, to not take this stand is unthinkable, impossible.

The campaign to isolate apartheid Israel -- lessons from South Africa
There are moments in modern history when particular struggles galvanise millions around the world to act in solidarity. This occurred during the Spanish Civil War, the struggle of the Vietnamese people against US imperialism and the liberation struggles of Southern Africa. The time has now come for progressive humanity to cut through the obfuscations, canards and calumnies and meaningfully support the resistance of the Palestinian people. For more than 60 years Palestinians have alerted us to one outrage after another, injustices piled upon injustices without the commensurate scale of global solidarity required to make a significant difference to their lives. It is now in our hands to change this unconscionable situation. Not by appealing to the ruling classes of the world and their institutions -- which remain, in the face of abundant evidence, unmoved, callous and hypocritical. Which in fact sustain and provide succour to Israel's apartheid and terror. It is rather by applying the most potent weapon we have learnt to rely on, forged and steeled through the tried and tested struggles of workers and oppressed people spanning time and space: solidarity. International solidarity in this sense in the words of the late Mozambican revolutionary, Samora Machel is “not an act of charity but an act of unity between allies fighting on different terrains toward the same objectives”.

Not an analogy: Israel and the crime of apartheid
Each of these Bantustans was given a flag and a government made up of indigenous intermediaries on the Pretoria payroll, and all the trappings of a sovereign government including responsibility over municipal services and a police force to protect the apartheid regime, but without actual sovereignty. The idea was that by getting international recognition for each of these homelands as states, the apartheid regime would transform South Africa from a country with a 10 percent white minority, to one with a 100 percent white majority. Since it was a democratic regime within the confines of the dominant community, the state's democratic nature would be beyond reproach. No one was fooled. The African National Congress launched a powerful campaign to counter any international recognition of the Bantustans as independent states, and the plot failed miserably at the international level -- with the notable, but perhaps unsurprising, exception that a lone "embassy" for Bophuthatswana was opened in Tel Aviv. Israel has employed similar strategies in Palestine. For example, Israel recognized 18 Palestinian Bedouin tribes and appointed a loyal sheikh for each in the Naqab (Negev) desert during the 1950s as a means of controlling these southern Palestinians, forcing those who did not belong to one of the tribes to affiliate to one in order to get Israeli citizenship (see Hazem Jamjoum, "al-Naqab: The Ongoing Displacement of Palestine's Southern Bedouin," al-Majdal #39-40, Autumn 2008/Winter 2009). In the late 1970s, the Israeli regime tried to invent Palestinian governing bodies for the West Bank and Gaza Strip in the form of "village leagues" intended to evolve into similar non-sovereign governments -- glorified municipalities of a sort. As with apartheid's Homelands, the scheme failed miserably, both because the Palestine Liberation Organization (PLO) had established itself as the sole legitimate representative of the Palestinian people, and because Palestinians largely understood the plot and opposed it with all means at their disposal. The main lesson for Israel was that the PLO would have to either be completely destroyed or would have to be transformed into Israeli apartheid's indigenous intermediary. Israel launched a massive campaign to destroy the PLO throughout the 1980s and early '90s. With the demise of the PLO's main backers in the Soviet bloc at the end of the Cold War and its strained relations with Saudi Arabia and Kuwait after the first Gulf War, Israel capitalized on the opportunity, and worked to transform the PLO from a liberation movement to a "state-building" project that was launched by the signing of the Oslo Accords, seven months before South Africa's first free election. The push for the establishment and international recognition of an independent Palestinian state within the Palestinian Bantustan is no different from the South African apartheid regime's campaign to gain international recognition of Transkei or Ciskei. This is the core of the "two-state solution" idea. The major and crucial difference is that in the current Palestinian case, it is the world's superpower and its adjutants in Europe and the Arab world pushing as well, and armed with the active acceptance of Palestine's indigenous intermediaries.

Applicability of the Crime of Apartheid to Israel
Odlična analiza izraelskog aparthejda na žalost za sada samo na engleskom
Fundamental laws, policies and practices of the Israeli government aim to establish and maintain Zionist Jewish Israeli domination over Palestinian nationals through the colonization of their lands and resources. These laws, policies and practices affect all Palestinian nationals, irrespective of their location and status since at least the Nakba of 1948. Hence, the crime of apartheid is applicable to Israel over all of Israel and the OPT. The ongoing exclusion of Palestinians from their homes, lands and country through internal and external displacement over the past 60 years has forced 70 percent of Palestinians to live as refugees and/or IDPs; the largest and longest standing refugee and IDP crises in the world today. In order to challenge Israel's rejection of international law as a valid framework capable of bringing a lasting solution to the conflict and its apartheid laws, policies and practices, it is necessary to support the shift of the struggle from the limited focus on the occupation of the OPT back to its roots as a struggle against apartheid and colonialism and occupation in all of mandate Palestine. In other words, only reparations based on an end to racial discrimination through the institutionalization of justice will end the conflict and bring peace. Uri Davis describes this process as "the dismantlement of the state of Israel as a Jewish state in the political Zionist sense of the term, an apartheid state, and its replacement with a democratic Palestine."81 Hence, the conflict will end when the colonizer and colonized live together, in equality, in all of Palestine. Until then, the racist and discriminatory laws, policies and practices of the state of Israel must be exposed and the government encouraged and pressured to annul its apartheid and colonial laws, policies and practices.


Ostali linkovi:
Otvoreno pismo javnosti nezavisne studentske inicijative Split
Kako nadležne institucije i dalje pokazuju potpuno nerazumijevanje tog jednostavnog i jasno artikuliranog zahtjeva, možemo samo zaključiti da se radi o tipičnoj demagogiji i pokušaju manipulacije akademskom zajednicom, ali i najširom javnošću. Pozivamo stoga tu istu javnost da ne nasjeda na ovakve pokušaje obmane od strane nadležnih tijela, a njima poručujemo: Ne ispuni li se naš zahtjev za potpuno javno financiranim visokoškolskim obrazovanjem na svim razinama, vidjeti ćemo se opet na jesen!

Rodina Online peticija za povlačenje vladinog Prijedloga nacrta zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji

www.roda.hr

Peticija za povlačenje Prijedloga nacrta zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji
Na linku možete pročitati i potpisati Rodinu online peticiju za povlačenje vladinog Prijedloga nacrta zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji


Linkovi i vijesti za Palestinu/Izrael (uglavnom o rušenju palestinskih kuća u Istočnom Jeruzalemu početkom travnja 2009.):
Al-Fakhouri home demolished in East Jerusalem
Srušen dom obitelji Al-Fakhouri u Istočnom Jeruzalemu (06. travanj 2009.)
Oko 150 izraelskih vojnika, policajaca i pograničnih policajaca ušlo je 06. travnja ujutro u četvrt Burj Al-Laqlaq i probudilo 22 člana obitelji Al-Fakhouri u njihovom domu. Izraelske su snage blokirale sve pristupne ceste do kuće obitelji Al-Fakhouri i okupirale 3 krova susjednih kuća zaprijetivši da će uhititi svakoga tko se bude približio kući koju su došli srušiti. Potom je oko 30 radnika 5 sati rušilo spomenutu kuću, a ostatke betona i ostali otpad koji je preostao nakon rušenja kuće ostavili su na ulici. Obitelji je rečeno da će morati platiti rušenje kuće kao i 600 šekela za svaki dan tijekom kojeg otpad od rušenja bude ostavljen na ulici. Obitelj je 2 dana prije rušenja na svojim vratima pronašla nalog za rušenje. Kuća obitelji Al-Fakhouri već je bila srušena prije 3 godine, a obitelj ju je ponovo počela graditi prije godinu i pol. Zemlja na kojoj je kuća izgrađena i sama kuća u vlasništvu su obitelji Al-Fakhouri već dulje od 100 godina. Rušenje doma obitelji Al-Fakhouri sastavni je dio etničkog čišćenja koje Izrael provodi u okupiranom Istočnom Jeruzalemu. Izraelske vlasti namjeravaju srušiti još više od 100 drugih kuća, a zahvaljujući tim rušenjima tisuće će ljudi ostati bez doma.

Support the Gaza 6; citizens decommission weapons for Israeli use in attacks on Gaza
Građani onesposobili oružje namijenjeno za uporabu u izraelskim napadima na Gazu (06. travanj 2009.)
17. siječnja, dok su izraelske bombe još uvijek padale po građanima Gaze, 6 je osoba uspjelo ući u EDO MBM/ITT u Brightonu (u Velikoj Britaniji), tvornicu koja proizvodi vojnu opremu koju koriste izraelske zračne snage, i razbilo strojeve i kompjutere pri čemu je počinjena materijalna šteta od najmanje 300 000 funti, a tvornica je gotovo tjedan dana bila zatvorena. Ovi su građani odlučili onesposobiti oružje koje proizvodi ta tvornica kao izravan odgovor na ubijanje Palestinaca u Pojasu Gaze od strane izraelske vojske. Prije nego su provalili u tvornicu nekoliko je aktivista snimilo poruke u kojima su objasnili da su se na ovu akciju odlučili kako bi spriječili izraelsku vojsku da ubija djecu. Svoje su poruke objavili na internetu odmah nakon akcije. Predali su se policiji kad je došla po njih i optuženi su za urotu kako bi počinili materijalnu štetu. Aktivisti će se braniti da im zakon daje pravo da prouzroče takvu materijalnu štetu jer su smatrali da će oprema koju proizvodi ta tvornica biti korištena prilikom počinjenja ratnih zločina od strane izraelske vojske. U izraelskom je bombardiranju Gaze ubijeno oko 1400 ljudi, uključujući više od 300 djece. Postoje nepobitni dokazi da je izraelska vojska u Gazi počinila ratne zločine. Izraelski vojnici te zločine ne bi mogli počiniti da ih tvrtke poput EDO MBM-a ne snabdijevaju oružjem.


Sheikh Jarrah residents organize in the face of mass house evictions
Mještani četvrti Sheikh Jarrah se organiziraju kako bi se oduprli masovnim deložacijama (07. travanj 2009.)
Izraelske vlasti žele deložirati 51 stanara 2 stambenih jedinica u četvrti Sheikh Jarrah u okupiranom Istočnom Jeruzalemu. Stanare podržavaju brojni lokalni palestinski mještani, te međunarodni i izraelski aktivisti za ljudska prava. Međunarodni aktivisti iz 10 različitih zemalja i Izraelci raspoređeni su u 2 stambene jedinice kojima prijeti rušenje, i odlučni su, zajedno s pogođenim obiteljima, da ostanu u kućama tako dugo dok to bude moguće. Kuće pripadaju obiteljima Hanun i al-Ghawe, a izraelski je sud izdao naloge za njihovo nasilno uklanjanje jer je, prema tvrdnjama suda, vlasništvo nad zemljom na kojoj se kuće nalaze „sporno“. No, te su kuće sagrađene u sklopu zajedničkog projekta UN-ove agencije za palestinske izbjeglice (UNRWA) i jordanske vlade 1956. godine, 11 godina prije nego je Izrael okupirao Istočni Jeruzalem. Kuće su dodijeljene ovim dvjema obiteljima, čiji su članovi 1948, kad su protjerani i izvlašteni u cionističkom etničkom čišćenju Palestinaca s područja na kojem je tada napravljena država Izrael, postali izbjeglice. Sada tim obiteljima prijeti novo etničko čišćenje. Izraelski kolonisti, koji su se uselili u četvrt Sheikh Jarrah, imaju krivotvorene dokumente i tvrde da su oni vlasnici te zemlje. Obitelji Hanun i al-Ghawe su sudu predočile svoje prave dokumente, no izraelski sudac još uvijek nije presudio o tome koji su dokumenti ispravni, a koji krivotvoreni. Međutim, izraelske vlasti nastavljaju s provedbom naloga o deložaciji, iako izraelski sudovi još uvijek nisu odlučili tko je pravi vlasnik zemlje. Obje obitelji već su bile prisilno izbačene iz svojih domova 2002, nakon čega su 4 mjeseca živjele u šatorima u blizini svojih bivših domova. Tog se traumatičnog iskustva i danas živo sjećaju čak i djeca iz tih obitelji. Dok čekaju novu deložaciju pribojavaju se da će se ono ponoviti. Članovi obitelji proveli su mnoge noći bez sna očekujući policiju, jer se nikad ne zna u koje doba noći će se ona pojaviti. Žene iz obitelji al-Ghawe često prepričavaju kako je policija prilikom posljednje deložacije njihovu djecu bacala kroz prozor s drugog kata kuće. Osim ovim dvjema obiteljima, rušenje kuća prijeti još 25 palestinskih domova u četvrti Sheikh Jarrah, no izraelski sudovi za sad još nisu izdali službene naloge za njihovo rušenje.

U studenom 2008. iz svog je doma, usred noći i unatoč širokoj javnoj podršci i diplomatskom pritisku američkih i europskih diplomata, izbačena obitelj al-Kurd. Obitelj al-Kurd podigla je prosvjedni šator usred četvrti Sheikh Jarrah iz kojeg nastavlja tražiti pravo da se vrati u svoj dom. Izraelska je policija već 5 puta rušila taj šator jer se radi o „ilegalno podignutom objektu“ iako se šator nalazi na privatnom palestinskom zemljištu. Uglednici iz različitih zemalja, novinari, konzularni predstavnici iz različitih europskih zemalja, pa čak i članovi Knesseta posjetili su ugrožene domove i prosvjedni šator kako bi izrazili svoju podršku mještanima četvrti Sheikh Jarrah. Održane su konferencije za tisak, organizirani prosvjedi ispred sudova, sastavljane izjave koje osuđuju naloge za rušenje. U sklopu proslava Jeruzalema kao Glavnog grada arapske kulture u ožujku ove godine, koje su izraelske vlasti zabranile, mještani su organizirali prosvjed protiv deložacija i pojačane represije nad palestinskim zajednicama u Istočnom Jeruzalemu. Policija je nasilno onemogućila mještanima četvrti Sheikh Jarrah da mole ispred šatora u sklopu proslava, sudionici prosvjeda su jako pretučeni, a 8 je osoba uhićeno. Slijedeći je tjedan policija uhitila još jednog mještana jer je odbio skinuti palestinsku zastavu koja je obješena u unutrašnjosti šatora. Mještanima obližnjih četvrti Silwan, Beit Hanina i izbjegličkog logora Shufat također prijete deložacije i rušenja domova. Izraelske vlasti u al-Bustaanu, u četvrti Silwan, namjeravaju srušiti 88 kuća. Mještani al-Bustaana također su podigli prosvjedni šator i čini se da se takav model otpora u Istočnom Jeruzalemu širi.


Israeli forces demolish family home of Hussam Dwayat and kill 20 year old Palestinian
Izraelske snage srušile obiteljski dom Hussama Dwayata i ubile 20-godišnjeg Palestinca (07. travanj 2009.)
Rušenje kuće obitelji Hussama Dwayata u selu Sur Bahir u središtu Istočnog Jeruzalema izvršeno je kao oblik kolektivnog kažnjavanja. Hussam Dwayat je ubio 3 ljudi u navodnom napadu buldožerom u Jeruzalemu u srpnju 2008. Iako je Hussam ubijen na licu mjesta, izraelske su okupacijske vlasti odlučile srušiti i kuću u vlasništvu njegove obitelji, unatoč tome što je izraelsko vojno povjerenstvo još 2005. donijelo zaključak da su takvi postupci neučinkoviti i ne odvraćaju Palestince od budućih napada. Prema tvrdnjama mještana, vojska je na mjesto rušenja stigla u 6 sati ujutro i potom istjerala 20 članova obitelji iz kuće. Na okolnom je području bilo mnogo policajaca i vojnika, uključujući policiju za kontrolu nereda koja je bila naoružana suzavcem. Aktivisti međunarodnog pokreta solidarnosti s Palestincima (ISM) na mjesto rušenja stigli su malo prije 9 sati ujutro, malo prije nego su izraelske snage počele rušiti kuću. Svi su članovi obitelji Hussama Dwayata ostali bez posla nakon incidenta s buldožerom, a prije 2 tjedna su primili i nalog za rušenje njihove kuće. Nije poznato što će biti s vlasništvom nad zemljom na kojoj je kuća bila izgrađena. Kuća je rušena nekoliko sati; dva su gornja kata u potpunosti uništena, a stan u prizemlju je ostavljen netaknut. Kad je vojska počela napuštati mjesto događaja, vlasnici su na ruševini svoje kuće podigli palestinsku zastavu.

Dok je rušenje još bilo u tijeku, izraelska je vojska ustrijelila 1 mladog Palestinca u samom središtu istog sela, na oko 10 minuta hoda od mjesta gdje se rušila kuća. Vojska tvrdi da je ubijeni pokušavao ubiti ili raniti vojnike, no očevici tvrde da to nije istina i vjeruju da je njegovo ubojstvo posljedica pojačane prisutnosti vojske i policije koje su na to područje došle radi rušenja kuće obitelji Dwayat. Aktivisti ISM-a na mjesto incidenta stigli su oko 30 minuta nakon ubojstva, a tijelo mladića još je uvijek ležalo pored njegovog automobila. Na vjetrobranu automobila bilo je oko 15 rupa od metaka. Nakon još 30 minuta, na mjesto događaja stigla su kola hitne pomoći, a okupilo se i mnoštvo lokalnih mještana koji su počeli uzvikivati pro-palestinske parole, nakon čega su izbili sukobi s izraelskom policijom koja je počela ispaljivati suzavac, uključujući i direktno u gomilu. Sukobi su trajali oko jedan sat, nakon čega su se policija i vojska konačno povukle s tog područja.


Settler violence on the rise in Hebron
Kolonističko nasilje u Hebronu u porastu


Ostali linkovi (Bolivija):
Parcialización de “Superfiscal” Sosa invalida investigación de supuesto terrorismo
Bolivijsko odvjetničko vijeće odvjetnika koji vodi istragu navodnog „terorizma“ u Boliviji Marcela Sozu optužuje za pristranost, ovisnost o vladi, kršenje nekoliko članaka zakona i poziva ga da odstupi s tog slučaja, da se slučaj prebaci pod jurisdikciju Santa Cruza, te da u istrazi sudjeluju i organizacije međunarodne zajednice.

Eduardo Rózsa habría planeado formar un ejército con mil hombres
Istražitelji tvrde da su do sada u zaplijenjenim kompjuterima iz njegove prepiske (nejasno je da li s nepoznatom osobom najvjerojatnije u Mađarskoj ili s Ivanom Pistovcákom iz Slovačke) otkrili da je Eduardo u Boliviji navodno oformio vojsku od 50 ljudi, a cilj mu je bio sastaviti vojsku od 1000 ljudi za obranu grada i pokrajine Santa Cruz. Prema tvrdnjama istražitelja u vezi dosada proučenih i prevedenih informacija sa zaplijenjenih kompjutera njegov cilj nije bilo svrgavanje vlade predsjednika Moralesa, nego obrana Santa Cruza od vladinih snaga za koje je tvrdio da ih obučavaju Venecuelanci i Kubanci, a u svojoj je prepisci navodio i da su u Boliviji prisutni ruski obavještajci.

Rušenje palestinskih kuća u Jeruzalemu, kolektivno kažnjavanje u Pojasu Gaze, nasilje kolonista, ostale vijesti i linkovi

izraelske vlasti Caterpillar bagerima ruše palestinsku kuću u okupiranom istočnom Jeruzalemu, studeni 2008. (IMEMC)

Israeli Authorities demolish a Palestinian house in East Jerusalem
Izraelske su vlasti u utorak (18. studenog) srušile 1 palestinsku kuću u četvrti Al-Isawiya u Istočnom Jeruzalemu, te uhitile 3 građana. Policajci su okružili spomenutu četvrt i mještanima onemogućili da se približe kući koju su potom srušili. Mještanima su prijetili uhićenjem ako se približe tom području i napali ih, pri čemu je ozlijeđeno 7 mještana, uključujući nekoliko žena. Sin vlasnika kuće tvrdi da je jeruzalemsko gradsko poglavarstvo 16. studenog odlučilo da tu kuću treba srušiti i dalo obitelji 30 dana da je sami sruše. No 30 sati nakon te odluke izraelski su buldožeri srušili veći dio kuće i to bez da su obitelji dopustili da iz kuće iznese namještaj. Srušena kuća imala je 180 kvadratnih metara i u njoj je živjelo 7 ukućana. Izgradnja kuće stajala je 200 000 novih izraelskih šekela. Zaposlenici jeruzalemske općine bili su u kući i fotografirali je iznutra i izvana 02. veljače 2008, a gradsko je poglavarstvo kuću odlučilo srušiti 03. ožujka 2008. Obitelj se nekoliko puta žalila na tu odluku, on ona nikada nije poništena. Obitelj je kuću bila prisiljena sagraditi bez građevinske dozvole, jer jeruzalemske vlasti gotovo nikad palestinskim građanima Jeruzalema ne izdaju građevinske dozvole, dok istovremeno ohrabruju izgradnju ilegalnih židovskih naselja u tom, ilegalno okupiranom, dijelu grada, u sklopu svojih nastojanja da iz Istočnog Jeruzalema protjeraju što više palestinskih građana i umjesto njih nasele izraelske građane židovske nacionalnosti. Jeruzalemske vlasti također namjeravaju srušiti 1 palestinsku kuću u četvrti Jabal Al-Shayyah u gradu Al Mokabbir istočno od Jeruzalema. Ta je kuća već bila srušena prošle godine, no vlasnik ju je ponovo sagradio u srpnju ove godine. Vlasnik te kuće tvrdi da je, zajedno s braćom, građevinsku dozvolu pokušavao dobiti od 2004. godine, no njihove su molbe uporno odbijane. Izraelske su vlasti samo ove godine već srušile 51 palestinsku kuću na području Jeruzalema.

Abdul-Qader: “Israel is launching an open war against the Palestinians in Jerusalem“
Savjetnik palestinskog predsjednika za jeruzalemska pitanja Hatim Abdul-Qader je u utorak izjavio da Izrael vodi rat protiv Palestinaca i njihovih kuća u Jeruzalemu i potiče na neprijateljsko djelovanje protiv Palestinaca kako bi ih istjerao iz tog grada, te da međunarodna zajednica po tom pitanju ništa ne poduzima čime samo ohrabruje Izrael da intenzivira svoje neprijateljsko i ilegalno djelovanje protiv palestinskih građana Istočnog Jeruzalema. Dodao je da Izrael neće moći riješiti pitanje Jeruzalema rušenjem palestinskih kuća u tom gradu, te da se Palestinci u Jeruzalemu bore za svoj opstanak.

Israel continues blockade of Gaza
Izraelski ministar obrane Barak je odlučio da će granice s Pojasom Gaze ostati zatvorene čime će se nastaviti 2-tjedna postrožena blokada tog područja. Izrael kao izgovor za kolektivno kažnjavanje civila u Pojasu Gaze navodi palestinske projektile domaće izrade koje palestinske naoružane skupine iz PG ispaljuju na Izrael. Izrael je u ponedjeljak (16. studenog) u Pojas Gaze pustio 33 kamiona s hranom i drugim nužno potrebnim namirnicama, no Ujedinjeni narodi i glavne humanitarne organizacije upozoravaju da to nije dovoljno kako bi se spriječila humanitarna kriza na tom području. U Pojasu Gaze i dalje nema redovite opskrbe električnom energijom, a vlada i nestašica hrane. UN-ova povjerenica za ljudska prava je u utorak (17. studenog) od Izraela zatražila da odmah ukine svoju blokadu Pojasa Gaze i njegovih 1,5 milijuna stanovnika kojima uskraćuje temeljna ljudska prava već mjesecima. Izrael je na tu izjavu ljutito reagirao pokušavši svoju odgovornost za kolektivno kažnjavanje stanovnika Gaze prebaciti na Hamas.

In night of mass arrests Israeli forces detain at least 30 across West Bank
Izraelske su snage pred zoru u utorak (17. studenog) na Zapadnoj obali otele više od 30 osoba, uglavnom iz izbjegličkog logora Al-Fawwar, južno od Hebrona na jugu Zapadne obale. Većina otetih su muškarci mlađi od 30 godina. Vojnici su pretražili i pretresli nekoliko kuća, a ukućane istjerali iz njihovih domova na ulicu uperivši u njih vatreno oružje. Izraelska vojska tvrdi da je u pretresima zaplijenila 2 lovačke puške, te 100 metaka i drugu vojnu opremu. Među otetim Palestincima je i jedan 13-godišnji dječak.
Izraelske su snage također u utorak na nabluškom području na Zapadnoj obali otele 1 ženu u selu Beit Furik, te 3 mladića na kontrolnim točkama Huwwara i Beit Iba južno i zapadno od Nablusa. U Beit Furiku izraelski su vojnici okupirali 3 kuće, a njihove ukućane stjerali u jednu prostoriju u svakoj od kuća. Spomenutu ženu vojnici su oteli nakon što su je pretukli. Oteta je odvezena do kontrolne točke Huwwara na Zapadnoj obali i oslobođena nakon nekoliko sati.
Na betelehmskom području vojnici su napali izbjeglički logor Al-Azza, sjeverno od Betlehema i grad Nahhalin gdje su oteli 2 osobe, uključujući 1 ljekarnika. U Betlehemu je otet 1 Palestinac, nakon što su vojnici pretresli njegovu obiteljsku kuću.

Colonisation juive en Palestine : "L'Histoire est trompeuse"
L'avis juridique sur lequel s'appuyait Eshkol avait été rédigé par Theodor Meron, le conseiller juridique du Ministère des Affaires étrangères. Meron, un rescapé du génocide, titulaire d'un doctorat en droit de l'Université de Harvard, était à l'époque le plus éminent spécialiste en droit international au service de l'Etat. Dix ans plus tard, il fut nommé à un poste académique aux Etats-Unis et est devenu, dans son domaine, une autorité de réputation internationale. Il siège actuellement comme juge au Tribunal Pénal International pour l'ex-Yougoslavie. Son statut dans le monde du droit confère un poids particulier à ce qu'il disait il y a 41 ans. Lorsque Meron avait communiqué son avis au cabinet du Premier ministre, il y avait joint un condensé succinct: « Ma conclusion est qu'une colonisation civile dans les territoires détenus contrevient aux dispositions explicites de la quatrième Convention de Genève ». Pour le dire plus simplement, Meron avertissait que la colonisation dans les Territoires [occupés] était parfaitement illégale. L'argument selon lequel la Cisjordanie ne serait pas un territoire occupé « normal » ne viendrait pas à l'appui d'Israël sur la scène internationale, écrivait-il. D'un autre côté, disait-il, la colonisation « par des corps militaires » était permise, si elle avait un « caractère temporaire et non pas permanent ».

O cionizmu iz Enciklopedije o rasi i rasizmu

Irish Parliamentarian Protests to Israeli Embassy
Irski parlamentarac prosvjeduje protiv otmice 18 civila, uključujući 3 međunarodnih mirovnih aktivista, u vodama Pojasa Gaze.

Essential health facilities at the Al Shifa medical center stopped functioning
Glavni odjeli u najvećoj bolnici Al Shifa u Gazi su u srijedu (19. studenog) prestali pružati usluge pacijentima zbog nestašice osnovne medicinske opreme i pribora. Odjel za liječenje kisikom, odjel za srčane bolesti i jedinica za fizikalnu terapiju, te glavni laboratorij uopće ne rade. Glavni generator struje u bolnici je također prestao s radom zbog nestašice goriva uzrokovane neprekidnom izraelskom opsadom i blokadom Pojasa Gaze. Elektrana u Pojasu Gaze također ne radi zbog nestašice goriva, pa mještani provode od 12 do 18 sati na dan bez struje.

Free Gaza to Aid Agencies: "Deliver it by Sea?"
Free Gaza Movement je međunarodnim humanitarnim organizacijama i Ujedinjenim narodima ponudio mogućnost da humanitarnu pomoć Palestincima u Pojasu Gaze, zbog pooštrene izraelske blokade i egipatskog suučesništva u kolektivnom kažnjavanju civila na tom području, dostave na brodovima te organizacije morskim putem kako bi se spriječila humanitarna katastrofa.

ISM activists in an Israeli prison
Izraelska vojska je u srijedu (19. studenog) na slobodu pustila 15 palestinskih ribara koje su oteli u utorak u vodama Pojasa Gaze , no njihovi brodići su i dalje u posjedu izraelske vojske koja ih je konfiscirala. Troje mirovnih aktivista ISM-a koji su bili u pratnji ribara i koji su oteti zajedno s njima nalaze se u izraelskom zatvoru.

Israeli military continues rampage in the Taqou' village
Izraelska je vojska u srijedu (19. studenog) nastavila napadali selo Taqou na Zapadnoj obali. Vojnici su selu nametnuli policijski sat i pretresali kuće, te prostorije lokalnih organizacija. Vojnici su brojne lokalne mladiće odveli u djevojačku srednju školu u selu i zauzeli krovove nekoliku kuća koje su pretvorili u vojne položaje, dok su vojnim teretnim vozilima blokirali sve ulaze u selo. Vojnici su uznemiravali nekoliko maloljetnika ispred njihovih domova, uključujući i jednog 12-godišnjaka. Izraelska vojska svakodnevno napada mjesta na Zapadnoj obali, uhićuje mještane i ograničava slobodu kretanja palestinskog stanovništva.

Israel to boycott UN anti-racism conference
Izraelska ministrica vanjskih poslova Livni je u srijedu (19. studenog) najavila da Izrael neće sudjelovati na nadolazećoj UN-ovoj konferenciji o rasizmu. Livni je izjavila da Izrael neće sudjelovati jer će ta konferencija postati forum na kojem će biti iznošene štetne optužbe protiv Izraela. Ta je konferencija nastavak Svjetske konferencije protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih oblika netolerancije koja je u rujnu 2001. održana u južnoafričkom gradu Durbanu, a koja je, prema Livninim riječima, postala forum za napade na cionizam, koji je proglašen oblikom rasizma, te za „poricanje jedinstvene i posebne prirode Holokausta, i izvrtanje značenja pojma anti-semitizam“. UN je prije 2 godine najavio da će Opća skupština UN-a 2009. u Ženevi sazvati konferenciju koja će biti revizija konferencije u Durbanu. Livni je optužila arapske države da „žele kontrolirati sadržaj konferencije i skrenuti je s njene prvobitne misije“. Livni je izjavila da su izraelske vlasti u proteklih nekoliko mjeseci odlučile da neće dopustiti da Izrael na toj konferenciji bude izdvojen, te da će prigovoriti osudama Izraela. Livni je nadolazeću UN-ovu konferenciju protiv rasizma u Ženevi proglasila „platformom za daljnje anti-izraelsko i anti-semitsko djelovanje“. Pozvala je međunarodnu zajednicu da ne sudjeluje na konferenciji koja, prema njenim riječima, „pokušava legitimizirati mržnju i ekstremizam pod geslom 'borbe protiv rasizma'“.

Al-Qassam fighter killed by tank shrapnel in Gaza City
Izraelski tenk je u četvrtak (20. studenog) s područja u blizini terminala Nahal Oz ispalio projektil kojim je u Pojasu Gaze ubijen 1 pripadnik vojnog krila Hamasa. Nije bilo dojava o ozlijeđenima.

Israeli authorities demolish Sheikh Jarrah protest tent
Izraelske su snage u srijedu (19. studenog) srušile protestni šator obitelji Al-Kurd u četvrti Sheikh Jarrah koja je istjerana iz svog doma pod prijetnjom vatrenog oružja. Očevici tvrde da su izraelski vojnici i policajci upali na to područje i nametnuli policijski sat prije nego su počeli prazniti i rušiti šator pod izgovorom da je šator tamo postavljen protuzakonito. Vojnici i policajci su zaprijetili da će protiv palestinskih građana Jeruzalema upotrijebiti silu ako budu ulazili na to područje i prosvjedovali. Kad je šator podignut ranije u toku tjedna izraelske su vlasti deložiranoj obitelji odredile kaznu od 450 novih izraelskih šekela po danu. Izraelske su vlasti navodno zabrinute što šator iz solidarnosti s obitelji posjećuju brojna izaslanstva i uglednici. Fawziyya Al-Kurd, supruga vlasnika kuće, koji je invalid, je palestinskom predsjedniku Abbasu poručila da ga moli da smjesta prekine pregovore s Izraelcima, optuživši ga da pregovara s Izraelom, dok ta zemlja istovremeno uništava palestinski narod. Dodala je da je izraelska vlada vlada razaranja, a ne mira. Ubrzo je umjesto srušenog podignut novi šator na zemlji koja je u vlasništvu Kamala Ubeidata, navodno na njegov zahtjev. Ubeidata je ubrzo potom uhitila izraelska policija jer je pristao da se na njegovom zemljištu podigne protestni šator.

Five seized at East Jerusalem house demolition protest
Izraelske su snage u srijedu (19. studenog) tijekom prosvjeda u Istočnom Jeruzalemu otele 1 Palestinca i 4 međunarodna aktivista. Oteti su prosvjedovali protiv rušenja doma palestinske obitelji Al-Kurd u četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu čija je kuća srušena 09. studenog. Srušena kuća je bila u vlasništvu obitelji Al-Kurd i sagrađena na zemljištu u privatnom palestinskom vlasništvu u ilegalno okupiranom Istočnom Jeruzalemu čiju izraelsku aneksiju međunarodna zajednica nikada nije priznala ni prihvatila. Kasnije u toku dana svi oteti prosvjednici su pušteni na slobodu bez da su protiv njih podignute optužnice. Aktivisti su iz Danske, Velike Britanije i Švedske. Svih petoro prosvjednika bilo je zatvoreno u izraelskom zatvoru u Jeruzalemu. Kuća obitelji Al-Kurd srušena je kako bi se napravilo mjesta za stambenu zgradu od 26 katova u toj istočno-jeruzalemskoj, dakle ilegalno okupiranoj palestinskoj, četvrti. Zahvaljujući tom projektu bez doma će ostati oko 500 Palestinaca. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a službeno se u srpnju ove godine žalilo kod izraelske vlade na planiranu deložaciju obitelji Al-Kurd. Četvrt Sheikh Jarrah je 1956. godine sagradila jordanska vlada i u njoj nastanila palestinske izbjeglice koje su tijekom etničkog čišćenja 1948. pobjegle s područja na kojem je danas Izrael. Obitelj Al-Kurd čine izbjeglice iz Jaffe i Zapadnog Jeruzalema. 1967. godine, Izrael je okupirao Istočni Jeruzalem, a ubrzo nakon toga izraelski su kolonisti počeli tvrditi da zemlja na kojoj je sagrađena četvrt Sheikh Jarrah pripada njima. 1972. godine kolonisti su služeno zatražili vlasništvo nad tom zemljom, navodeći dokument koji navodno dokazuje da je ta zemlja kupljena 1800. od otomanskih vlasnika. 2006. izraelski je sud poništio zahtjev kolonista i presudio da je dokument na koji se pozivaju krivotvorina. Odvjetnik obitelji Al-Kurd je nakon toga od izraelskog katastra tražio da poništi upis kojim su kolonisti tu zemlju registrirali kao svoju i pojasni tko su pravi vlasnici tog zemljišta. Sud je pristao poništiti upis, ali odbio priznati da je zemlja u vlasništvu obitelji Al-Kurd.

PFLP fighters say three projectiles fired from Gaza
Pripadnici vojnog krila Narodne fronte za oslobođenje Palestine su u srijedu (19. studenog) poslijepodne ispalili 3 projektila domaće izrade iz Pojasa Gaze na izraelski grad Kfar Aza koji se nalazi u Izraelu, istočno od Pojasa Gaze. Izraelski su mediji javili da su 3 projektila pala na različita područja u Izraelu u blizini grada Zikim, sjeverno od Pojasa Gaze, te da nitko nije ozlijeđen niti je prouzročena materijalna šteta.

National Resistance Brigades launches projectile toward Ashkelon
Pripadnici vojnog krila Demokratske fronte za oslobođenje Palestine su u srijedu (19. studenog) u noći ispalili 1 projektil iz Pojasa Gaze na izraelski grad Aškelon.

Palestinian, Israeli officials alarmed by Hebron settlers' attacks
Palestinski i izraelski dužnosnici su u četvrtak (20. studenog) izrazili zabrinutost zbog napada izraelskih kolonista na Palestince i izraelske vojnike u Hebronu na Zapadnoj obali. Kolonisti su tijekom svog prosvjeda u četvrtak napali palestinske mještane. Neki od kolonista su također ozlijedili jednog izraelskog vojnika polijavši ga terpentinom dok ih je pokušavao spriječiti da kamenjem gađaju Palestince. Kolonisti su ogorčeni jer je izraelski sud presudio da ih izraelska vojska smije deložirati iz jedne kuće u Hebronu koja je u palestinskom vlasništvu, a koju su kolonisti ilegalno zaposjeli 2007. Kuća je u vlasništvu obitelji Rajabi. Sud je kolonistima odredio rok do srijede (19. studenog) u podne da napuste zauzetu kuću, a izraelsko ministarstvo obrane pokušavalo je koloniste uvjeriti da mirno napuste spomenutu kuću. Kolonisti su najavili da će se opirati nalogu o deložaciji. Jedan je viši izraelski vojni zapovjednik za izraelske medije izjavio da je nasilje kolonista postalo „nepodnošljivo“ i da će vojska odgovoriti na ove napade. Nekoliko zastupnika u Knessetu je također pozvalo na akciju kako bi se obuzdalo nasilje kolonista. Kolonisti su vandalizirali mjesnu džamiju i pisali uvredljive grafite po njenim zidovima. Izraelski mediji također navode da su kolonisti polupali vojne nadzorne kamere i oštetili ogradu od bodljikave žice koja okružuje ilegalno izraelsko naselje Kiryat Arba. Palestinski ministar informiranja i vanjskih poslova vlade u Ramalli Al-Maliki je u četvrtak osudio napade kolonista izjavivši da su oni dovoljan razlog za intervenciju međunarodne zajednice. Al-Maliki je također dodao da izraelska vlada nije vodila računa o zaposjedanju kuće Rajabi od strane kolonista i da je čak štitila koloniste rasporedivši vojnike na krovu i području koje okružuje tu kuću.

Gaza Strip militias fire projectiles toward Israeli targets
Pripadnici vojnog krila Narodne fronte za oslobođenje Palestine su u četvrtak (20. studenog) iz Pojasa Gaze ispalili 3 projektila na izraelski grad Sderot. Još je jedna palestinska naoružana skupina, Brigade orlova, ispalila 3 projektila u petak (21. studenog) na izraelski kibuc Kissufim na granici s Pojasom Gaze. U svojoj su izjavi pozvali sve palestinske naoružane skupine da se ujedine i zajedno napadnu Izrael. Pripadnici vojnog krila Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine su iz istočnog Khan Younisa u Pojasu Gaze u petak ujutro ispalili projektile na kibuc Kissufim u Izraelu. Sve su palestinske naoružane skupine tvrdile da su njihovi napadi odgovor na zločine izraelske vojske počinjene protiv Palestinaca.

Al-Aqsa Brigades launches projectile toward Kfar Azza
Pripadnici glavnog vojnog krila Fataha su u četvrtak (20. studenog) iz Pojasa Gaze ispalili 1 projektil na izraelski grad Kfar Azza, koji se nalazi u Izraelu, istočno od grada Gaze.

Israeli prosecutors charge Islamic leader over Syrian flag
Izraelsko je tužiteljstvo podiglo optužnicu protiv čelnika Islamske organizacije u Izraelu Sheikha Raeda Salaha jer je tijekom prosvjeda u Jeruzalemu u četvrtak (20. studenog) mahao sirijskom zastavom. Optužen je za „podizanje sirijske zastave“ na jeruzalemskom prosvjedu. Salah je sirijsku zastavu nosio tijekom prosvjeda protiv izraelskog plana da se uništi ulica koja vodi do Marokanskih vrata u staroj jezgri Jeruzalema. Budući da su u prosvjedu sudjelovali i Sirijci, nekoliko je prosvjednika nosilo sirijske zastave. Salah je optužbe protiv sebe okarakterizirao kao smiješne i dodao da je na prosvjedu sudjelovalo izaslanstvo Sirijaca s ilegalno okupirane sirijske Golanske visoravni. Rekao je da je ponosan što je nosio sirijsku zastavu i da te optužbe ne namjerava poricati, te da je njegovoj organizaciji svejedno to što Izrael gostoprimstvo ukazano Sirijcima želi proglasiti zločinom.

De facto Agriculture Ministry: Gaza blockade killing livestock
Ministarstvo poljoprivrede vlade u Gazi je u četvrtak (20. studenog) upozorilo da će zbog izraelske blokade i nestašice stočne hrane i goriva uginuti domaće životinje stočara i uzgajivača peradi u Pojasu Gaze. U ministarstvu tvrde da će vlasnici farmi pretrpjeti velike gubitke ako u Pojas Gaze ne bude isporučen prirodni plin i stočna hrana, te upozoravaju da mladi, tek izlegnuti, pilići neće preživjeti hladnoću. Za grijanje se koristi 150 tona prirodnog plina na mjesec. Vlasnici inkubatora i peradarskih farmi bili su prisiljeni eutanazirati stotine tisuća pilića zbog nestašice goriva i hrane od početka gotovo totalne izraelske blokade koja traje već 17. dan. Ako se ova situacija nastavi, još 2 milijuna jaja bit će uništeno. Zbog svega toga na lokalnom će tržištu zavladati nestašica bijelog mesa, a cijene će porasti. U Pojasu Gaze također već dulje od 2 tjedna gotovo uopće nema crvenog mesa.

Maguire: UN should suspend Israeli membership
Irska nobelovka Mairead Maguire je u četvrtak (20. studenog) pozvala Ujedinjene narode da suspendiraju ili ukinu izraelsko članstvo u toj organizaciji zbog dugogodišnjeg izraelskog nepoštivanja rezolucija UN-a. Maguire je 1976. dobila Nobelovu nagradu za mir za svoj rad s katolicima i protestantima u Sjevernoj Irskoj i trenutno je u posjeti palestinskim područjima kako bi prosvjedovala protiv izraelske blokade Pojasa Gaze.

Amira Hass: Cette « double autorité » qui écartèle les Palestiniens
Fatah i Hamas u svojem se međusobnom sukobu i borbi za prevlast igraju životima običnih Palestinaca čiju egzistenciju, uz sve izraelske zločine i ugnjetavanje kojem su izloženi, čine još nepodnošljivijom.

M. Bernard Kouchner est aussi Docteur Folamour
Dvostruka mjerila francuskog ministra vanjskih poslova Bernarda Kouchnera: Francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner traži bezuvjetno oslobađanje izraelskog vojnika s francuskim državljanstvom Gilada Shalita (kojeg je Hamas naoružanog zarobio na izraelskom tenku na ilegalno okupiranom teritoriju Pojasa Gaze), ali odbija od Izraela tražiti da oslobodi palestinskog civila s francuskim državljanstvom Salaha Hamourija (koji je u Izraelu osuđen na 7 godina zatvora ni za što*). Kouchner je također odbio osuditi američki napad na Irak, iako je taj napad predstavljao kršenje međunarodnog prava, te svojim izjavama podržava izraelski napad na Iran pod izgovorom da Iran namjerava proizvesti nuklearno oružje, dok istovremeno Izrael (koji nuklearno naoružanje posjeduje zahvaljujući atomskoj centrali koju je za civilne svrhe kupio od Francuske) čak niti ne poziva da potpiše Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja (koji je Iran potpisao) koji Izrael kategorički odbija potpisati.
*Salaha Hamourija je izraelski vojni sud bez ikakvih dokaza osudio na 7 godina zatvora za „urotu i članstvo u mladeži Narodne fronte za oslobođenje Palestine“. Optužen je za pokušaj atentata na rabina Yossefa Ovadiju, duhovnog vođu izraelske vjerske stranke Shas, jer je prošao ispred njegove kuće. Njegovo članstvo u mladeži Narodne fronte za oslobođenje Palestine nikada nije dokazano.


Ostali linkovi:
Robert Fisk: Once more fear stalks the streets of Kandahar
Khorea Horay is a victim of that other tormentor of southern Afghanistan, the forces of Western "civilisation" who dispense "collateral damage" to the poor and the illiterate of Kandahar province in their determination to bring "freedom" and "democracy" to the land that defeated both Alexander the Great and Ghengis Khan. The Americans air-raided her village of Shahrwali Kut in their battle against "terrorism"; a Taliban on a nearby hilltop appears to have fired a missile at Nato troops before our Western technology arrived to crush Khorea's village. "I looked downwards and my foot was in little pieces," she said. "They came from the sky and from the ground. It started in the afternoon and went on into the night." In all, 36 members of a wedding party were killed in Shahrwali Kut on 5 November. That's why she is one of the lucky ones. But luck is relative. Nato forces in southern Afghanistan have promised an inquiry. Needless to say, not a single Western soldier has visited Khorea's hospital ward to say sorry, even to offer a little compassion.

Karikatura: Sanader pred provalijom

Izvještaj posebnog UN-ovog odbora o kršenjima ljudskih prava Palestinaca i Sirijaca na okupiranim područjima

6-godišnjak kojeg su 08. studenog na Zapadnoj obali uz nazočnost izraelskih vojnika kamenovali ilegalni izraelski kolonisti (MaanImages/Mamoun Wazwaz)

Mnogi od podataka o kršenju ljudskih i ostalih prava Palestinaca iz ovog poduljeg izvještaja posebnog UN-ovog Odbora za istraživanje izraelskih postupaka koji pogađaju ljudska prava Palestinaca i drugih Arapa na okupiranim područjima (Report of the Special Committee to Investigate Israeli Practices Affecting the Human Rights of the Palestinian People and Other Arabs of the Occupied Territories) mogli su se već pročitati na ovom blogu, pa izdvajam samo neke. Izdvojeni podaci ne predstavljaju cijelovitu sliku kršenja ljudskih prava na okupiranim palestinskim i sirijskim područjima. Izvještaj se na linku na engleskom može pročitati u cijelosti, a pred kraj možete saznati nešto i o ilegalnoj izraelskoj aneksiji sirijske Golanske visoravni, naseljavanju izraelskog civilnog stanovništva na taj, također ilegalno okupirani, teritorij i maltretiranju autohtonog sirijskog stanovništva koje na tom području živi i koje Izrael prisiljava i ucjenjuje da prihvati izraelsko državljanstvo.

Uz ovakva UN-ova izvješća stvarno ne razumijem naše državne dužnosnike i sramim se svoje države jer uopće s Izraelom održava bilo kakve odnose. Također osjećam krajnje gađenje i prezir prema političarima, urednicima medija i „analitičarima“ koji nam kao vjerodostojne i relevantne prezentiraju laži glasnogovornika izraelskih državnih institucija i ostalih cionista, a ne nepristrana UN-ova stajališta o ovom sukobu koja se baziraju na međunarodnim konvencijama i međunarodnom pravu.

Izgradnja ilegalnih izraelskih naselja
Od održavanja konferencije u Annapolisu Izrael je znatno ubrzao izgradnju ilegalnih izraelskih naselja na Zapadnoj obali. Stambene se jedinice grade u više od 100 ilegalnih naselja i 58 divljih naselja, uključujući 16 novo uspostavljenih divljih naselja. Postoje planovi za izgradnju više od 940 novih stambenih jedinica. U Istočnom Jeruzalemu se nastavlja izgradnja ilegalnih naselja, objavljene su ponude za izgradnju još 745 stambenih jedinica, a revidiraju se planovi za izgradnju još dodatnih više od 3600 stambenih jedinica. Između kolovoza 2007. i lipnja 2008. Izrael je objavio ponude i planove za izgradnju ukupno 23 653 novih stambenih jedinica u ilegalnim izraelskim naseljima na Zapadnoj obali. Od tog se ukupnog broja 64% (15 254) planiranih stambenih jedinica namjerava izgraditi na području koje potpada pod jeruzalemski guvernerat, a 32,3% (7640) na području koje potpada pod betlehemski guvernerat.

Rušenje palestinskih kuća
Od održavanja konferencije u Annapolisu nije bilo nikakvih promjena na bolje po pitanju rušenja kuća. Upravo suprotno, u prvoj je polovici 2008. godine broj srušenih kuća na okupiranim područjima porastao u odnosu na 2007. 2007. je u Istočnom Jeruzalemu srušeno 78 kuća, na Zapadnoj obali 208, a u Izraelu (uglavnom u Negevu) 759. Samo u prvih 6 mjeseci 2008. godine u Istočnom je Jeruzalemu srušeno 46 kuća, a na Zapadnoj obali 135.

Više od 94% molbi za izdavanje građevinskih dozvola u „Zoni C“ koje su Palestinci podnijeli izraelskim vlastima između siječnja 2000. i rujna 2007. je odbijeno. Istovremeno je izdano 5000 naloga za rušenje, a u istom je periodu srušeno 1600 palestinskih kuća. Palestinci zahvaljujući ovoj situaciji nemaju drugog izbora nego da kuće grade bez građevinskih dozvola.

Namjena postojećeg urbanističkog planiranja, uvjeta za izdavanje dozvola i rušenja kuća je osigurati da se postotak Palestinaca u Jeruzalemu zadrži na 30% kako bi se održala „demografska ravnoteža“.

U periodu koji pokriva ovaj izvještaj (kolovoz 2007. – lipanj 2008.) na Zapadnoj je obali (uključujući Istočni Jeruzalem) srušeno 129 kuća, od čega 78 (60%) u Istočnom Jeruzalemu i 51 (40%) na Zapadnoj obali.

Izrael tvrdi da palestinske kuće ruši iz „sigurnosnih razloga“, no glavni razlog za rušenje tih kuća je pravljenje mjesta za izgradnju ilegalnih izraelskih naselja, mreže cesta koje ih povezuju i ilegalnog aparthejdskog Zida. Palestinske se kuće također ruše kao kazna i odmazda za protuokupacijsko djelovanje.

Tijekom prva 3 mjeseca 2008. godine izraelske su vlasti zbog neposjedovanja građevinskih dozvola srušile 124 građevine. U 61 od tih srušenih kuća stanovali su ljudi i njihovim je rušenjem raseljeno 435 osoba, uključujući 135 djece.

Od 1967. godine provode se sustavni napori s ciljem da se prikrije palestinska nazočnost u Istočnom Jeruzalemu i judaizira Jeruzalem.

Voda na Zapadnoj obali
Od dostupnih izvora podzemnih voda na Zapadnoj obali, Palestinci trenutno koriste 18%, dok 82% kontroliraju i koriste Izraelci.

Blokada Pojasa Gaze
Nametnutom blokadom i izolacijom Pojasa Gaze na tom je području u potpunosti zabranjen sav izvoz, a uvoz je od lipnja 2007. ograničen na osnovne potrepštine zahvaljujući čemu je zatvoreno 90% od 3900 industrijskih tvrtki koliko ih je bilo u Pojasu Gaze, dok je bez zaposljenja ostalo 75 000 osoba. 80% stanovnika u Pojasu Gaze živi ispod granice siromaštva.

Kronična pothranjenost djece mlađe od 5 godina je 13%. 1 na svakih 10 djece je zaostalo u rastu.

Broj ubijenih i ranjenih
Tijekom 2007. u izraelsko-palestinskom sukobu je ubijeno 392 Palestinaca (91 na Zapadnoj obali i 301 u Pojasu Gaze). Ranjeno je 1180 Palestinaca na Zapadnoj obali i 661 u Pojasu Gaze. U istom je periodu ubijeno 13 Izraelaca, a ranjeno njih 322.

Od 24. siječnja do 24. veljače 2008. izraelske su snage najmanje 9 puta napadale Pojas Gaze i 106 puta različita područja na Zapadnoj obali. Od 25. veljače do 25. travnja 2008. ubijen je 221 Palestinac (19 na Zapadnoj obali i 202 u Pojasu Gaze). Izraelske su snage u istom razdoblju 30 puta napadale Pojas Gaze i 348 puta različita područja na Zapadnoj obali.

Od siječnja do 28. lipnja 2008. u izraelskim je vojnim operacijama na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze ubijeno 80 djece, od čega velik dio u razdoblju od samo 5 dana u Pojasu Gaze.

Zarobljenici
U izraelskim se zatvorima trenutno (izvještaj je objavljen u kolovozu 2008.) nalazi više od 10 000 Palestinaca, uključujući oko 325 maloljetnika. Zarobljenici su (uključujući djecu i žene) često izloženi mučenju, tjelesnom i psihičkom, a stotine se nalaze u administrativnom pritvoru, bez da je protiv njih podignuta optužnica i bez da im se namjerava suditi.

Ilegalno okupirana i anektirana sirijska Golanska visoravan
Ovaj se izvještaj također bavi i, od strane Izraela, ilegalno okupiranom Golanskom visoravni i kršenjima ljudskih prava Sirijaca koje Izrael na tom području na razne načine prisiljava i ucjenjuje da prihvate izraelsko državljanstvo. Međunarodna zajednica, kao ni ilegalnu aneksiju Istočnog Jeruzalema, nikada nije priznala izraelsku aneksiju tog sirijskog teritorija i stalno traži od Izraela da se povuče s tog područja i evakuira svoje ilegalne koloniste.

Trenutno na Golanskoj visoravni postoji 45 ilegalnih izraelskih naselja, od kojih je najveće Katsrin u kojem živi oko 20 000 izraelskih kolonista. Nedavno je, povodom obilježavanja 30 godina postojanja tog ileglanog naselja izraelski premijer izjavio da će to naselje zauvijek „ostati dio Izraela“. Izrael i na tom području također gradi nove stambene jedinice i poziva svoje stanovnike da se, kršeći ženevske konvencije, naseljavaju na to ilegalno okupirano sirijsko područje.

Izrael je na tom području postavio brojne mine od kojih su do sada poginule 202 osobe, uglavnom djeca. 329 osoba je u eksplozijama mina zadobilo trajna tjelesna oštećenja. Procjenjuje se da na okupiranoj Golanskoj visoravni postoji oko 2 milijuna mina i 76 minskih polja.


Još vijesti i linkova za Palestinu/Izrael:
Palestinian family evicted from Jerusalem home despite US complaint
Izraelska je policija u nedjelju (09. studenog) u 4 sata ujutro iz njihovog doma u četvrti Sheikh Jarrah u Jeruzalemu istjerala palestinsku obitelj Al-Kurd. Policija je ukućane iz kuće istjerala uperivši u njih vatreno oružje. Policija je tijekom istjerivanja to područje proglasila „zatvorenom vojnom zonom“ kako bi onemogućila ostalim građanima da dođu do kuće i pomognu ukućanima. Policija je također uhitila 8 međunarodnih aktivista iz Kanade, SAD-a, Velike Britanije i Švedske koji su kampirali na zemlji istjerane obitelji u znak prosvjeda protiv izbacivanja te obitelji iz njihovog doma. Deložacija se dogodila unatoč službenoj diplomatskoj žalbi koju su uložile Sjedinjene Države u srpnju ove godine tražeći od Izraela da odustane od istjerivanja ove obitelji iz njihovog doma. SAD su se žalile na dokument koji je priznao jeruzalemski okružni sud, a prema kojem to područje pripada Odboru jedne sefardske skupine koja želi na tom mjestu podići ilegalno izraelsko naselje. Izraelski vrhovni sud je u srpnju naredio deložaciju obitelji jer je ona odbijala plaćati najamninu novim kolonističkim „posjednicima“ čiju nazočnost na tom području istjerana obitelj, kao i međunarodna zajednica, u skladu s međunarodnim pravom smatraju protuzakonitom. Kolonističke skupine pokušavaju zauzeti kuću obitelji Al-Kurd i još 26 drugih kuća u toj četvrti kako bi na tom mjestu osnovale novo ilegalno židovsko naselje.

Settlers stone six-year-old boy in Hebron
Izraelski su kolonisti u subotu (08. studenog) u blizini ilegalnog izraelskog naselja Kiryat Arba na Zapadnoj obali 6-godišnjeg palestinskog dječaka gađali kamenjem pri čemu je on zadobio umjerene ozlijede glave. Očevici tvrde da su cijelo vrijeme napada izraelski vojnici bili prisutni, ali nisu ništa poduzeli kako bi zaustavili ovaj nečovječni napad, a kad se na mjestu zločina pojavila izraelska policija nitko od kolonista koji su na dijete bacali kamenje nije uhićen. Dječak je hospitaliziran u bolnici u Hebronu.

Gideon Levy: Let's hope Obama won't be a 'friend of Israel'
When we say that someone is a "friend of Israel" we mean a friend of the occupation, a believer in Israel's self-armament, a fan of its language of strength and a supporter of all its regional delusions. When we say someone is a "friend of Israel" we mean someone who will give Israel a carte blanche for any violent adventure it desires, for rejecting peace and for building in the territories. [...] That's just how we like U.S. presidents. They give us a green light to do as we please. They fund, equip and arm us, and sit tight. Such is the classic friend of Israel, a friend who is an enemy, and enemy of peace and an enemy to Israel.

IDF asks police, Shin Bet for info on left-wing figures active in W. Bank
Izraelska je vojska od izraelske sigurnosne službe Shin Bet zatražila informacije o izraelskim ljevičarskim aktivistima koji djeluju na Zapadnoj obali kako bi im lakše onemogućila pristup tom području. Do tog je zahtjeva došlo jer izraelska vojska ne prikuplja informacije o izraelskim građanima. Do sada su takve zabrane pristupa bile izdavane protiv ekstremističkih desničara koje se sumnjičilo za subverzivne aktivnosti. Sada se vojska usredotočila na određeni broj aktivista koji prosvjeduju protiv ilegalnog izraelskog Zida, one koji Palestincima pomažu u berbi maslina i druge. Čini se da su sada ljevičarski aktivisti po prvi puta metom takvih naloga. Vojska je također od policije zatražila sve informacije o tim osobama. Jedan od aktivista o kome vojska traži informacije je Yonatan Pollak iz organizacije Anarhisti protiv Zida. Pollack tvrdi da ga ne čudi što mu vojska pokušava zabraniti pristup na Zapadnu obalu i da je prije 2 tjedna bio na razgovoru i ispitivanju kod Shin Beta. Tamo su mu rekli da im je dosta njegovih aktivnosti i zaprijetili mu da će protiv njega poduzeti mjere, ako ih nastavi. Pollack im je tada odgovorio da on svoje aktivnosti ne skriva i da su one, ukoliko je njima prekršio zakon, predmet kojim se treba baviti policija.

Refusing the occupation: an interview with Rotem Mor
In a letter to foreign organizations, asking for their help to further his case, at the time of his refusal, he wrote, "questions began arising long before I was recruited. They stemmed from information I had been acquiring about the Israel-Arab conflict and the discovery of the disinformation I had been subjected to over the years about it. I found that the more I educated myself, the less I believed the 'official' Israeli version of events. This point of view is the moral premise on which most Israeli youths justify their army service. I had begun to realize how much hate and fear were instilled in me from a very young age. I found that I do not believe in the existence of an 'enemy,' but of people of another culture who were just as scared and angry as I was."

Israeli police kidnaps a Palestinian reporter in Jerusalem
Izraelska policija je u ponedjeljak (10. studenog) uhitila palestinskog novinara Abdula-Baseta Al Razima u njegovom domu u mjestu Abu Dis na Zapadnoj obali. Policija je provalila u njegovu kuću i pretražila je. Pri pretraživanju je prouzročena velika materijalna šteta, zaplijenjen njegov laptop, nekoliko dokumenata, mobitel, a novinar je odveden u zatvor Moskobiyya u Jeruzalemu. Njegova je supruga uhićenje prijavila mjesnim i međunarodnim organizacijama za ljudska prava i palestinskom novinarskom sindikatu, te od njih zatražila da interveniraju, posebno obzirom da uhićeni novinar pati od nekoliko kroničnih bolesti i da mu je potreban redoviti liječnički nadzor. Dodala je da mu policija nije dopustila da sa sobom ponese svoje lijekove.

Israeli soldier beats Palestinian laborers with rock; three in hospital with multiple fractures
Izraelski vojnici su u ponedjeljak (10. studenog) pretukli 3 palestinska radnika koji su potom prevezeni u bolnicu Sheikh Zaid u Ramalli gdje su liječnici utvrdili da im je slomljeno nekoliko kostiju. Pretučeni radnici tvrde da im je skupina izraelskih vojnika zaplijenila osobne iskaznice dok su putovali prema Izraelu rano u ponedjeljak ujutro. Radnici su išli na posao i trebali prijeći kontrolnu točku kod Nil'ina sjeverno od Ramalle na Zapadoj obali. Vojnici su radnike zaustavili uperivši u njih puške i potom od njih tražili da govore „mi nismo ljudi“. Kad su radnici to odbili vojnici su ih počeli udarati kundacima pušaka, a jedan je vojnik uzeo veliki kamen i uzastopce njime udarao radnike, pri čemu su oni zadobili nekoliko prijeloma kostiju, a liječnici su njihove ozlijede okarakterizirali kao umjerene i teške.

Palestinians boycott Jerusalem municipal elections
Samo mali broj Palestinaca je u utorak (11. studenog) izašao na glasanje na lokalnim izborima u Jeruzalemu. Većina ih je bojkotirala izbore, odazvavši se pozivu palestinskih stranaka i političara u tom gradu. Palestinci su bojkotom izraelskim vlastima poručili da je Jeruzalem okupirani grad i da Palestinci odbacuju izraelsku vlast u onim dijelovima grada koje je Izrael okupirao 1967. godine. Palestinski politički čelnici su upozorili da je jeruzalemska gradska uprava sredstvo kojim izraelska vlada provodi etničko čišćenje, konfiskaciju i rušenje kuća istovremeno Palestincima namećući visoke porezne namete. Dodali su da izraelsko gradsko vijeće zapostavlja potrebe palestinske zajednice u tom gradu, uključujući obrazovne ustanove, te pružanje socijalnih i javnih usluga.

Bojkotirajte Interliber
Za kraj, čujem da je na ovogodišnjem Interliberu zemlja partner Izrael. Ovom prilikom apeliram na savjest svih književnika, nakladnika, izvođača, autora, čitatelja i ostalih posjetitlja da pokažu solidarnost s palestinskim narodom i odazovu se pozivu na kulturni bojkot Izraela na način da se na tom sajmu ne pojavljuju i odbiju na njemu sudjelovati kako bi izrazili svoje neslaganje s višedesetljetnom izraelskom politikom ugnjetavanja, etničkog čišćenja i aparthejda.