Linkovi, vijesti – Palestina/Izrael

Part 1: What's going on in Silwan? The Story of Al Bustan
“As a Jew and a citizen, I feel it is your right to stay here and live here as a Palestinian neighbourhood,” says Maimon. “The policy of planning in East Jerusalem is appalling and in Al Bustan particularly, it is demographic and racist.” “It is not a just plan. We told the Mayor Nir Barkat that if he wants tourism in Jerusalem to be so great, he must admit there are two communities with the right to the city. In order for more tourists, we don't need the King's Garden, or more monuments, we just need a non-violent city. Archaeology is no better than the rights of residents to live in their own place.”
Read more...

Britain must atone for its sins in Palestine
Ninety-five years ago tomorrow, on November 2, 1917, British imperialism in Palestine began when Lord Balfour, the then British foreign secretary and former prime minister, sent a letter to Baron Rothschild, one of the leaders of the Zionist movement. This letter became known as the “Balfour Declaration”. In that letter, Balfour promised British support for the Zionist programme of establishing a “national home for the Jewish people” in Palestine. This pledge of support was made without consulting the indigenous Christian and Muslim inhabitants of Palestine, the Palestinian people. And it was made before British troops had even conquered the land. Balfour, on behalf of Britain, promised Palestine – over which Britain had no legal right – to a people who did not even live there (of the very small community of Palestinian Jews in Palestine in 1917, very few were Zionists). And he did so with the worst of intentions: to discourage Jewish immigration to Britain. No wonder Lord Montagu, the only Jewish member of the Cabinet, opposed the declaration.
Read more...

Israeli Ministry of Tourism map annexes over 60% of the West Bank
But by far the largest portion of the West Bank, Area C, was handed over to Israel's full control. It was assumed by most observers that this land, 61 per cent of the West Bank, would eventually become the territorial bulk of a future Palestinian state. Over the past two decades, however, Israel has used its hold over Area C – and the lack of an agreement, due to its own intransigence – to entrench and expand the settlements there. There are now nearly 350,000 Jewish settlers living in more than 250 settlements and outposts dotted all over Area C (a further 200,000 settlers live in East Jerusalem). These settlers, backed by Israeli soldiers and a network of civilian and military bureaucrats, have created a reign of terror that has gradually encouraged Palestinians in Area C to migrate to the cities, still nominally under Palestinian Authority control. There were once hundreds of thousands of Palestinians in Area C, most making their living from agriculture. Today, some estimates put that number below 100,000, but the population is certainly no higher than 150,000. Of these, most live in extreme poverty and insecurity: their homes are liable to be demolished at any moment; they can access water expensively and intermittently from water-trucks only; their livelihoods as farming communities are under constant threat from water shortages, land confiscations and the walls and fences Israel constantly erects to divide up their holdings; and their physical safety is threatened by attacks from ever-more fanatical settlers living nearby.
Read more...

Palestinian youth arrested and 4 detained at Nabi Saleh weekly demonstration
Na prosvjedu u Nabi Salehu uhićen 1 palestinski maloljetnik, privedena 4 aktivista (2. studeni 2012)
Jedan je palestinski maloljetnik uhićen, a 2 izraelskih i 2 međunarodnih aktivista su privedeni tijekom nenasilnog tjednog prosvjeda 2. studenog 2012. u selu Nabi Saleh na Zapadnoj Obali. Mještani sela počeli su se okupljati na glavnom trgu u selu u 11:30, a prosvjed je započeo u podne. Prosvjednici su se uputili glavnom cestom pjevajući i plješćući rukama. Djeca su mahala zastavama i izvikivala poruke preko megafona. Prosvjednici su se zatim uputili prema svom cilju: prirodnom izvoru do kojeg je mještanima sela Nabi Saleh onemogućen pristup zbog ilegalnog kolonističkog naselja Halamish. Prosvjednicima se na putu ispriječio red izraelski vojnika, a u 12:30, bez ikakvog povoda i upozorenja izraelska je vojska ispalila suzavac izravno u prosvjednike, dok su se oni još uvijek nalazili u selu. Prosvjednici se nisu pokolebali i nastavili su hodati uzbrdo prema izvoru. Vojnici su zatim ispalili suzavac u visini glava prosvjednika, umalo pogodivši jednog od njih u glavu. Prosvjednici su došli što su bliže mogli vojnicima, mašući zastavama i podižući svoje ruke ispred oružja vojnika kako bi spriječili daljnje ispaljivanje suzavca u selo. Djeca Nabi Saleha hrabro su stala u prve redove prosvjeda, pokazujući rukama znak pobjede, pjevajući pjesme i izvikujući slogane, i držeći palestinske marame pred licima vojnika kako ovi ne bi pucali iz svog oružja. Vojnici su bili prisiljeni povući se s brda prema izvoru, a za njima su nastavili hodati muškarci, žene i djeca iz Nabi Saleha. No oko 13:05 iz sela se začulo zapomaganje i mještani su se vratili u selo, te saznali da je vojska uhitila 14-godišnjeg Waeda Bassima Tamimija, sina nedavo uhićenog nenasilnog aktivista Bassema Tamimija. Vojska je također privela 2 izraelskih aktivista, 1 francuskog novinara i 1 međunarodnog aktivista koji su podržavali majku uhićenog djeteta dok se bunila protiv uhićenja. Nakon toga vojnici su na prosvjednike u selu otvorili vatru bojevim streljivom.
Read more...

Israeli Justice Endorses Continued Abuse of Dirar Abusisi
Israeli Mossad agents collaborating with Ukrainian authorities kidnapped Gaza civil engineer Dirar Abusisi on a Ukrainian train nearly two years ago. He was spirited to a Kiev apartment and by some accounts drugged and shipped in a coffin to Israel. There he was imprisoned under sham charges that he was Hamas' chief “rocket engineer.” He has languished in solitary confinement without trial during that period.
Read more...

Palestinian Injured By Settlers Near Nablus
Kolonisti ozlijedili Palestinca u okolici Nablusa (3. studeni 2012)
Izraelski kolonisti ušli su u Palestinsko selo Orif i počeli kamenjem gađati lokalne mještane, pri čemu je jednom 19-godišnjem Palestincu ozlijeđena glava. Izbili su sukobi između kolonista i mještana, a kad se na mjestu događaja pojavila izraelska vojska, vojnici su oteli ozlijeđenog mještana i odveli ga na nepoznatu lokaciju.
Read more...

18 Palestinians Kidnapped In East Jerusalem After A Settler Was Stabbed
U istočnom Jeruzalemu oteto 18 Palestinaca nakon što je nožem uboden 1 kolonist (3. studeni 2012)
Izraelska je policija otela 18 Palestinaca u četvrtima Ras Al-Amoud i Silwan u okupiranom istočnom Jeruzalemu nakon što je nepoznati napadač u petak (2. studenog) navečer nožem ubo jednog židovskog kolonista u četvrti Ras Al-Amoud. Desetci vojnika i vojnih terenskih vozila raspoređeni su na ulazu u Ras Al-Amoud, a izraelsko sigurnosno osoblje, prerušeni vojnici i pogranični policajci u velikom su broju raspoređeni po uličicama u četvrtima Silwan i Ras Al-Amoud, prije nego su počeli provaljivati u arapske domove u pokušaju pronalaska napadača. 18 je mladih palestinskih mještana Jeruzalema odvedeno u istražnu i pritvornu ustanovu Al-Maskobiyya u zapadnom Jeruzalemu, no 6 su puštena na slobodu nekoliko sati po uhićenju. Svjedoci također tvrde da je policija tijekom potrage provalila u jedan samostan u Ras Al-Amoudu. U izraelskoj policiji tvrde da je jedan kolonist uboden nožem dok je hodao od Zapadnog zida prema ilegalnom kolonističkom naselju koje je u četvrti Ras Al-Amoud izgradio židovski milijunaš Moskowitz. Prema tvrdnjama žrtve i njegovog prijatelja koji je svjedočio napadu „napala su ih 2 arapskih mladića i jednog od njih uboli u leđa, prije nego su pobjegli s mjesta događaja“. Nakon toga su kolonisti otišli do kolonističkog naselja i tamo potražili pomoć. Bolničari su ranjenog kolonista prevezli u izraelsku bolnicu Hadassah Ein Karem u Jeruzalemu. U policiji su najavili da će uhićene zadržati u pritvoru radi istrage do daljnjega. Izraelska policija je nešto kasnije nametnula zabranu informiranja o istrazi i prestala informirati javnost o novim saznanjima u vezi napada i potrage za počiniteljima, te ostalim povezanim informacijama.
Read more...

New report by European groups highlights growing consensus for ban on Israeli settlement goods
A coalition of 22 European NGOs along with Richard Falk, the UN special rapporteur for human rights in the occupied Palestinian territories have in the last week released significant reports on financial links with illegal Israeli settlements. Running into 35 pages, the report from European NGOs, titled Trading Away Peace, is the most wide-ranging report yet into the various forms of economic support for illegal Israeli settlements provided by European states and corporations. Opening with an overview of the reality for Palestinians in the West Bank, the report highlights the inconsistency between the EU's stated opposition to settlements and its failure to take action to halt economic activity that encourages their continued existence and expansion.
Read more...

Neke vijesti o globalnom bojkotu Izraela, linkovi

Informacije iz članka BDS Update: Buttressing an Independent Palestine od 22. rujna 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Ujedinjena crkva Kanade pokrenula je ovog ljeta kampanju bojkota, dezivestiranja i sankcija kojom će pokušati uvjeriti 6 kompanija koje djeluju u Kanadi - Caterpillar, Motorola, Ahava, Veolia, Elbit Systems i Chapters/Indigo – da prestanu podupirati izraelsku okupaciju. Sličnu su kampanju prije nekog vremena pokrenule 2 protestantske crkve u SAD-u.

Kongres britanskih sindikata odlučio je razmotriti svoje odnose s izraelskim nacionalnim sindikalnim savezom Histadrut i potvrdio svoju politiku ohrabrivanja svojih članova, poslodavaca i mirovinskih fondova da dezinvestiraju iz i bojkotiraju robu tvrtki koje profitiraju od ilegalnih kolonističkih naselja, okupacije i izgradnje Zida.

Londonski kulturni djelatnici okupljeni u skupinu „Beethovians for Boycotting Israel“ 1. su rujna svojom verzijom Ode radosti tijekom koncerta Izraelske filharmonije u londonskom Royal Albert Hallu natjerali BBC da obustavi prijenos koncerta.

Južnoafrički studenti podržali su nacionalni bojkot Izraela.

Košarkaš NBA lige Kareem Abdul-Jabbar odbio je nastupiti u Izraelu zbog nasilja na obljetnicu obilježavanja Nakbe.

Najveći izraelski poljoprivredni izvoznik, Agrexco, koji prodaje proizvode iz ilegalnih kolonističkih naselja kao „izraelske proizvode“, ovo je ljeto, suočen s intenzivnom kampanjom bojkota diljem Europe, otišao u stečaj.

Francuska multinacionalna kompanija Veolia je od početka palestinske kampanje 2005. godine izgubila ugovore u vrijednosti većoj od 14 milijardi američkih dolara. Veolia prekida svoje aktivnosti u više od 40 zemalja, ali ne i zemlji koja je glavni uzrok njenih financijskih poteškoća – Izraelu. Veolia je uključena u pružanje usluga prijevoza lakom željeznicom između zapadnog Jeruzalema i ilegalnih kolonističkih naselja u okupiranom istočnom Jeruzalemu i njegovoj okolici na Zapadnoj obali.

Švedski trgovački lanac Coop najavio je da prekida kupnju svih proizvoda izraelske tvrtke Sodastream, čiji se glavni proizvodni pogoni nalaze u izraelskom kolonističkom naselju Mishor Adumim na okupiranoj Zapadnoj obali. Kampanja protiv tvrtke Sodastream proširila se i u druge zemlje, uključujući SAD.

Unilever je u srpnju najavio da najerava svoju tvornicu pereca Bagel and Bagel preseliti s okupiranog područja na izraelsku stranu Zelene linije.

U Australiji je u srpnju nenasilne BDS aktiviste napala policija, a 19 aktivista iz Melbourna prijete novčane kazne od 32 000 američkih dolara. Trenutno su protiv stotina propalestinskih aktivista u SAD-u, Francuskoj i Grčkoj podignute kaznene prijave zbog nenasilnog zauzimanja za palestinska ljudska prava.

Norveška je ovog ljeta odlučila iz svog naftnog fonda vrijednog 450 milijardi eura isključiti 2 izraelske tvrtke - Africa Israel Investments i njenu podružnicu Danya Cebus - zbog njihovog poslovanja u kolonističkim naseljima.

Egipatski prosvjednici protjerali su izraelskog veleposlanika, a izraelski veleposlanik u Jordanu je također pobjegao iz straha da bi se u toj zemlji mogli dogoditi slični prosvjedi.

Jedna od loših vijesti je da je Velika Britanija prošli tjedan izmijenila zakon koji je, zahvaljujući univerzalnoj jurisdikciji, omogućavao izdavanje britanskih naloga za uhićenje izraelskih političara i vojnih dužnosnika osumnjičenih za teške ratne zločine.


Izvor i više informacija: BDS Update: Buttressing an Independent Palestine


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Obama: America's 'first Jewish president'?
He spoke of historical "facts" that have long been repudiated by Israeli historians, and of truths that are nothing more than one sided interpretations of a political situation. Obama claimed that the Arabs launched wars against Israel. But, in actual fact, Israel is the aggressor, launching or instigating wars in: 1956, 1967, 1982, 2006 and 2008. Only the 1973 war was launched by Arabs, but only to recuperate occupied territories after the US and Israel rejected Anwar Sadat's peace overtures. He underlined the work of Israelis in forging a successful state in their "historic homeland". But most of the world, and certainly the Arab world, saw Israel's inception as a colonial project with theological pretexts. Serbia also believes that Kosovo is the birth place of its nation; should they be allowed to forge a successful state of their own, an exclusively Serbian state in that territory? Should each and every occupied people search from accommodation with their occupiers without interference from the international community? Is that how African and Middle Eastern nations gained their independence from European colonial powers? Should a whole people go on living under occupation until their occupier is satisfied with the conditions for surrender?
Read more...

Bill Clinton: Rick Perry's like Israeli 'militants'
“There's an enormous reservoir of support for Israel in the Christian evangelical community, and a lot of them believe — as some of the more militant subgroups do — that God meant for all Judea and Samaria [the West Bank] to be in the hands of Israel. … I'm sure there are hundreds of thousands of people that have never missed church on Sunday in Texas who believe it.” Clinton also said Perry and Republicans in Congress are willing to capitulate to Israel on too many issues. The former president summed up his views on the GOP perspective as, “'You guys [Israel] do whatever you want — keep the West Bank. We're coming back, we'll have the White House and Congress, and we'll let you do whatever you want.'”
Read more…

Gideon Levy: Netanyahu Proved Israel Doesn't Want Peace
Netanyahu, peddler of emotions, did not shrink from or forget anything, save reality. Abraham the patriarch, Hezekiah, Isaiah, pogroms, the Holocaust, 9/11, the children, the grandchildren and, of course, Gilad Shalit - all fodder for the tear wringer that assuredly didn't bring forth a single tear anywhere on the planet, with the possible exception of a few Jewish nursing homes in Boca Raton, Florida. There, perhaps, people were still moved by this kitschy death speech. Netanyahu needed thousands of years of history to obscure reality, but Abbas' sense of history proved to be much more developed: He had no need to call up distant memories to elicit sympathy; all he needed was to soberly depict current events in order to attempt to shape a new history. The world and the auditorium cheered for Abbas because he spoke like a 21st-century statesman, not like a co-opted archaeologist of centuries past. Abraham or Ibrahim, Hezekiah or Netanyahu, Benjamin or Jacob-Israel, Jew or Judea - our prime minister's Bible and Holocaust stories should have made Israelis sitting down to their Friday night dinner feel awkward and uncomfortable. Is that all we have to sell to the world? Is that all we have to say? Is that what is being said on our behalf? Is that what we look like? The faces said it all. Sitting around the table of Netanyahu's cheerleading squad (all of them Ashkenazi men, of course ) were two kippa-wearers, two generals, two former Russians, three current beard-wearers - a depressing and threatening group portrait of Israel's extreme right, class of 2011. The table of the Israeli delegation, even more than Netanyahu himself, revealed the true face of the most denounced country in the world today, with the exception of Iran and North Korea.
Read more...

Obama Throws Palestine Under the Bus
Not once did he refer to Jewish "settlements" on Palestinian lands; nor did he even use the word "occupied" - or any declension of that word - to describe those lands and their people in an address that was largely, if ironically, devoted to celebrating this year's Arab struggles to end autocratic rule in their region. ... "He presented a double standard when he disassociated the Arabs' fight for their freedom in the region from the Palestinian freedom fighters, who deal with the occupation for 63 years," she said. ... Given his fading approval ratings and an economy that shows no signs of substantial improvement any time soon, the White House and Democrats on Capitol Hill appear increasingly panicked over their re- election prospects in November 2012. They will do nothing that risks alienating key constituencies, particularly Jewish voters in a couple of key "swing states", but most especially Jewish donors who account for an estimated between 40 and 50 percent of all contributions to national Democratic campaigns.
Read more...

Jonathan Cook: UN Bid Heralds Death of Palestine's Old Guard
The Palestinian application, handed to UN Secretary-General Ban Ki-Moon last week, has now disappeared from view -- for weeks, it seems -- while the United States and Israel devise a face-saving formula to kill it in the Security Council. Behind the scenes, the pair are strong-arming the Council's members to block Palestinian statehood without the need for the US to cast its threatened veto. Whether or not President Barack Obama wields the knife with his own hand, no one is under any illusion that Washington and Israel are responsible for the formal demise of the peace process. In revealing to the world its hypocrisy on the Middle East, the US has ensured both that the Arab publics are infuriated and that the Palestinians will jump ship on the two-state solution. But there was one significant victory at the UN for Mahmoud Abbas, the head of the Palestinian Authority, even if it was not the one he sought. He will not achieve statehood for his people at the world body, but he has fatally discredited the US as the arbiter of a Middle East peace. In telling the Palestinians there was “no shortcut” to statehood -- after they have already waited more than six decades for justice -- the US President revealed his country as incapable of offering moral leadership on the resolution of the Israeli-Palestinian conflict. ... we are entering a new phase of the conflict in which the US, Europe, and the UN will have only a marginal part to play. The Palestinian old guard are about to be challenged by a new generation that is tired of the formal structures of diplomacy that pander to Israel's interests only. The young new Palestinian leaders are familiar with social media, are better equipped to organise a popular mass movement, and refuse to be bound by the borders that encaged their parents and grandparents. Their assessment is that the PA – and even the Palestinians' unrepresentative supra-body, the PLO – are part of the problem, not the solution. Till now they have remained largely deferential to their elders, but that trust is fast waning. Educated and alienated, they are looking for new answers to an old problem. They will not be seeking them from the countries and institutions that have repeatedly confirmed their complicity in sustaining the Palestinian people's misery. The new leaders will appeal over the heads of the gatekeepers, turning to the court of global public opinion. Polls show that in Europe and the US, ordinary people are far more sympathetic to the Palestinian cause than their governments.
Read more...


SIRIJA:
Syria: The revolution will be weaponised (video)
The overwhelming majority of the opposition is peaceful and unarmed. For some it is a question of principal or strategy; for many it is simply because they do not have access to weapons that would be useful against the powerful Syrian security forces. There are various different armed opposition actors in Syria. Together they have killed around 700 members of the Syrian security forces in various clashes and ambushes. The most organised and professional armed opposition members are those who are deserters from the army. However, it is important to point out they have not deserted with their weapons and it is not entire units that are deserting, currently just individuals. In much of the country young men arm themselves or are provided weapons by wealthier people to protect themselves from the onslaught of security forces. There are also local self-defence militias and armed civilians throughout various villages and slums. Though many are socially and religiously conservative, they do not appear to consider themselves mujahedin or otherwise fit the stereotype of Islamic extremists. Accordingly, individuals have told me that Islam does provide them with inspiration and strength but they do not fight for Islam and their goals are generally secular.
Read more…


AFGANISTAN:
Three Italian soldiers killed in Afghanistan
Three Italian soldiers were killed in a road accident in Afghanistan Friday raising Italy's death toll in Afghanistan to 44 since it joined the NATO-led mission in the Asian country in 2004. A fourth soldier was "seriously" wounded in the incident involving an Italian patrol in the western Afghan city of Herat, sources said. The 41st came on July 26 when Corporal Major David Tobini, 28, was shot dead in a firefight in the Bala Murghab Valley, also in western Afghanistan.
Read more...


SAD:
A Message from Occupied Wall Street (Day Nine) (video)

OccupyWallStreet
Like our brothers and sisters in Egypt, Greece, Spain, and Iceland, we plan to use the revolutionary Arab Spring tactic of mass occupation to restore democracy in America. We also encourage the use of nonviolence to achieve our ends and maximize the safety of all participants. … Occupy Wall Street is leaderless resistance movement with people of many colors, genders and political persuasions. The one thing we all have in common is that We Are The 99% that will no longer tolerate the greed and corruption of the 1%.
Read more…

Rušenje palestinskih domova u Jordanskoj dolini, ljeto 2011.

Fasayil al-Wusta (slika: ©Ben Guss/ICAHD)

Informacije iz članka Summer of Demolitions Izraelskog odbora protiv rušenja kuća (ICAHD) objavljenog 7. rujna 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Ilegalna židovska kolonistička naselja i njihove plantaže datulja i vinogradi raštrkani su po cijeloj Jordanskoj dolini, dok se tamošnje palestinske zajednice bore za smještaj, pitku vodu i najosnovniju zdravstvenu zaštitu i obrazovanje.

Jordanska se dolina prostire duž Zapadne obale i obuhvaća gotovo 30% tog teritorija, ukupno 2400 četvornih kilometara. Prije 1967. kad je okupirana, u Jordanskoj je dolini živjelo oko 250 000 Palestinaca, no prema nedavno provedenom istraživanju Palestinskog središnjeg ureda za statistiku, danas ih je na tom području ostalo manje od 65 000.

Jordanska je dolina potpala pod potpunu izraelsku kontrolu, u skladu s prijelaznim izraelsko-palestinskim sporazumom iz 1995. godine, poznatim kao Sporazum iz Osla II, koji je svrstava u Zonu C. Prema sporazumima iz Osla, ovlasti i odgovornosti vezane uz prostorno zoniranje i planiranje u Zoni C trebale su biti prebačene pod palestinsku kontrolu, no to se nije dogodilo, a Izrael je jasno dao do znanja da namjerava protuzakonito anektirati to područje i riješiti se njegovih palestinskih stanovnika.

U usporedbi s prošlom godinom, u proteklih je 8 mjeseci broj rušenja kuća i prisilnih deložacija porastao za 5 puta. Ukupno je srušeno 184 objekata, uglavnom obiteljskih domova, raseljene su stotine ljudi i razdvojene zajednice.

Jedna od takvih zajednica je Fasayil al-Wusta gdje se ranije ovog ljeta dogodilo rušenje velikih razmjera u kojem je Izraelska civilna uprava srušila 21 objekt – 18 domova i 3 tora za životinje – zahvaljujući čemu je 103 ljudi, uključujući 64 djece, ostalo bez krova nad glavom, izloženo neprijateljskom pustinjskom okolišu. Tijekom rušenja, koje je osiguravalo 50 brutalnih pripadnika pogranične policije, jedan je stariji mještanin ozlijeđen. Mještanima čiji su domovi tom prilikom srušeni nije osigurano preseljenje na drugu lokaciju niti im je isplaćena ikakva odšteta.

U Fasayil al-Wusti živi palestinska beduinska zajednica čiji pripadnici potiču s betlehemskog područja. To je mjesto smješteno između kolonističkih naselja Tomer, Yaift i Patzael, čiji stanovnici priželjkuju zemlju koju obrađuju Palestinci za širenje svojih plantaža. Nakon rušenja domova, palestinska zajednica je rastjerana i kolonisti sada mogu zaposjesti njenu zemlju.

Sjeverno od Fasayila al-Wuste nalazi se kontrolna točka al-Hamra koja izolira Jordansku dolinu od ostatka Zapadne obale. 2006. godine Izrael je Palestincima koji u to vrijeme nisu prebivali u Jordanskoj dolini zabranio da slobodno putuju tim područjem. Ograničenje pristupa provodi se putem 18 prepreka, 6 jaraka i zemljanih nasipa ukupne duljine od 50 kilometara, te 4 poljoprivredna prijelaza, čija je navodna namjena omogućiti palestinskim zajednicama koje nisu priključene na vodovod da prevezu vodu do svojih polja i domova.

Mjerama koje koristi Izrael, u potpunoj suprotnosti s međunarodnim pravom ljudskih prava, palestinskim je zajednicama, koje sada u bijedi žive na nekad bogatom području, uskraćen pristup tisućama dunuma njihove zemlje.

Abu Saker, iz sela al-Jiftlik, opisuje kako nabavlja vodu za svoju obitelj: „Da bih kupio vodu, moram se traktorom 3 sata voziti u oba smjera, dok naš bunar smiju koristiti samo Židovi.“ Poljoprivredni prijelaz, službeno otvoren 3 dana u tjednu na samo 20 minuta u jutro i 20 minuta poslije podne, u stvarnosti je vrlo rijetko otvoren, a Palestinci moraju satima čekati u redu kako bi došli do vode, zdravstvene pomoći ili obrazovnih ustanova.

Ovakve se kaznene mjere primjenjuju na još jednu zajednicu na periferiji Jeruzalema, Khan al Ahmar, u kojem živi palestinska beduinska zajednica izbjeglica iz 1948. Ovim ljudima prijeti prisilno raseljavanje ukoliko izraelske vlasti u djelo provedu planove za rušenje njihovih domova i škole tijekom nadolazećih tjedana. Khan al Ahmar je jedna od 20 beduinskih zajednica na ovom području koje su postale žrtve etničkog čišćenja tijekom izraelskih nastojanja povezivanja judaiziranog istočnog Jeruzalema, kolonističkog naselja Ma'ale Adumim, u kojem živi 40 000 kolonista, u središnjem dijelu Zapadne obale, i kolonističkih naselja u Jordanskoj dolini.

Izraelske vlasti beduinske zajednice poput Khan al Ahmara, koje zajedno broje više od 2300 ljudi, smatraju „smetnjom“ planiranom širenju Ma'ale Adumima, Kfar Adumima i drugih kolonističkih naselja, te izgradnji Zida na Zapadnoj obali.

Škola Jahalin u Khan al Ahmaru, koju je ustanovila lokalna zajednica, jedina je škola koja pruža osnovno obrazovanje djeci beduinskog plemena Arab al-Jahalina. Škola je izgrađena 2009, od potrošenih automobilskih guma i cigli od blata, i pohađa je više od 70 učenika. Izraelski je vrhovni sud nedavno odbio zahtjev kolonista iz Kfar Adumima da se škola zatvori, no još joj uvijek prijeti rušenje.

Jordanska dolina predstavlja ključnu zemljišnu površinu, poljoprivredno zaleđe i stratešku gospodarsku infrastrukturu za buduću održivu palestinsku državu. To područje također obuhvaća jedini kopneni ulaz u potencijalnu buduću državu.

Međutim, od njene okupacije 1967. Izrael priželjkuje Jordansku dolinu zbog njenog gospodarskog potencijala i strateške važnosti u onemogućavanju stvaranja održive palestinske države. Izrael opravdava svoju nazočnost na tom području tvrdeći da je ona nužna za sigurnost – u svom svibanjskom govoru pred američkim kongresom izraelski premijer Netanyahu je ustvrdio kako će, u sklopu konačnog dogovora koji bi mogao biti postignut s Palestincima, Izrael zadržati kontrolu nad Jordanskom dolinom.

I tako je proteklih desetljeća, a naročito tijekom proteklih 6 godina od kada se povukao iz Gaze, Izrael kolonizirao to područje, uspostavljajući ono što smatra nepovratnim „činjenicama na terenu“, pomoću kolonističkih naselja i vojnih baza.

Od 65 000 Palestinaca koji žive u Jordanskoj dolini, njih oko 25 000 živi u gradu Jerihonu, pretvorenom u zatvor na otvorenom, okružen kontrolnim točkama i preprekama sa svih strana. Ostali žive u ruralnim zajednicama gdje je njihovo nekad plodno i bogato zemljište isušeno, jer su gotovo svi izvori vode rezervirani isključivo za kolonistička naselja.

Pomoću 36 kolonističkih naselja u kojima živi više od 9000 kolonista, te proglašavanjem zemljišnih površina zatvorenim vojnim zonama i rezervatima prirode, Izrael danas kontrolira više od 90% Jordanske doline. Za to se vrijeme palestinske zajednice, suočene s rušenjem kuća, prisilnim deložacijama i konfiskacijom imovine, kolonističkim nasiljem i ekonomskim posljedicama ograničenja kretanja, bore za preživljavanje.

Palestinci u Jordanskoj dolini žive u stalnom strahu od raseljavanja i raspršivanja njihovih zajednica.


Izvor i više informacija: Summer of Demolitions



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Europe Divided Over Palestinian State
Germany, Italy, the Netherlands, and the Czech Republic are risking an open schism within the EU that would undermine the group's ability to decisively intervene in conflicting geopolitical issues.
Read more…

King Abdullah's Message to the USA 1947: "As the Arabs see the Jews"
This fascinating essay, written by King Hussein's grandfather King Abdullah, appeared in the United States six months before the 1948 Arab-Israeli War. In the article, King Abdullah disputes the mistaken view that Arab opposition to Zionism (and later the state of Israel) is because of longstanding religious or ethnic hatred. He notes that Jews and Muslims enjoyed a long history of peaceful coexistence in the Middle East, and that Jews have historically suffered far more at the hands of Christian Europe. Pointing to the tragedy of the holocaust that Jews suffered during World War II, the monarch asks why America and Europe are refusing to accept more than a token handful of Jewish immigrants and refugees. It is unfair, he argues, to make Palestine, which is innocent of anti-Semitism, pay for the crimes of Europe. King Abdullah also asks how Jews can claim a historic right to Palestine, when Arabs have been the overwhelming majority there for nearly 1300 uninterrupted years? The essay ends on an ominous note, warning of dire consequences if a peaceful solution cannot be found to protect the rights of the indigenous Arabs of Palestine.
The unimaginable persecution of the Jews was not done by the Arabs: it was done by a Christian nation in the West. The war which ruined Europe and made it almost impossible for these Jews to rehabilitate themselves was fought by the Christian nations of the West. The rich and empty portions of the earth belong, not to the Arabs, but to the Christian nations of the West. And yet, to ease their consciences, these Christian nations of the West are asking Palestine—a poor and tiny Moslem country of the East—to accept the entire burden. "We have hurt these people terribly," cries the West to the East. "Won't you please take care of them for us?" We find neither logic nor justice in this. Are we therefore "cruel and heartless nationalists"? We are a generous people: we are proud that "Arab hospitality" is a phrase famous throughout the world. We are a humane people: no one was shocked more than we by the Hitlerite terror. No one pities the present plight of the desperate European Jews more than we. But we say that Palestine has already sheltered 600,000 refugees. We believe that is enough to expect of us—even too much. We believe it is now the turn of the rest of the world to accept some of them. I will be entirely frank with you. There is one thing the Arab world simply cannot understand. Of all the nations of the earth, America is most insistent that something be done for these suffering Jews of Europe. This feeling does credit to the humanity for which America is famous, and to that glorious inscription on your Statue of Liberty. And yet this same America—the richest, greatest, most powerful nation the world has ever known—refuses to accept more than a token handful of these same Jews herself! I hope you will not think I am being bitter about this. I have tried hard to understand that mysterious paradox, and I confess I cannot. Nor can any other Arab. Perhaps you have been informed that "the Jews in Europe want to go to no other place except Palestine." This myth is one of the greatest propaganda triumphs of the Jewish Agency for Palestine, the organisation which promotes with fanatic zeal the emigration to Palestine. It is a subtle half-truth, thus doubly dangerous. The astounding truth is that nobody on earth really knows where these unfortunate Jews really want to go! You would think that in so grave a problem, the American, British, and other authorities responsible for the European Jews would have made a very careful survey, probably by vote, to find out where each Jew actually wants to go. Amazingly enough this has never been done! The Jewish Agency has prevented it. Some time ago the American Military Governor in Germany was asked at a press conference how he was so certain that all Jews there wanted to go to Palestine. His answer was simple: "My Jewish advisors tell me so." He admitted no poll had ever been made. Preparations were indeed begun for one, but the Jewish Agency stepped in to stop it. The truth is that the Jews in German camps are now subjected to a Zionist pressure campaign which learned much from the Nazi terror. It is dangerous for a Jew to say that he would rather go to some other country, not Palestine. Such dissenters have been severely beaten, and worse. Not long ago, in Palestine, nearly 1,000 Austrian Jews informed the international refugee organisation that they would like to go back to Austria, and plans were made to repatriate them. The Jewish Agency heard of this, and exerted enough political pressure to stop it. It would be bad propaganda for Zionism if Jews began leaving Palestine. The nearly 1,000 Austrian are still there, against their will. The fact is that most of the European Jews are Western in culture and outlook, entirely urban in experience and habits. They cannot really have their hearts set on becoming pioneers in the barren, arid, cramped land which is Palestine. One thing, however, is undoubtedly true. As matters stand now, most refugee Jews in Europe would, indeed, vote for Palestine, simply because they know no other country will have them. If you or I were given a choice between a near-prison camp for the rest of our lives—or Palestine—we would both choose Palestine, too. But open up any other alternative to them—give them any other choice, and see what happens! No poll, however, will be worth anything unless the nations of the earth are willing to open their doors—just a little—to the Jews. In other words, if in such a poll a Jew says he wants to go to Sweden, Sweden must be willing to accept him. If he votes for America, you must let him come in. Any other kind of poll would be a farce.
Read more...

ICAHD: THE CONTINUING CAMPAIGN OF INTERNAL DISPLACEMENT IN ISRAEL/PALESTINE – Video


JEMEN:
Third day of violence leaves 12 dead in Yemen
Clashes intensified on Tuesday between forces loyal to Yemeni President Ali Abduallah Saleh and army defectors, leaving at least 12 people killed. Heavy gunfire and shelling hit the capital Sana'a in what has been described by activists as the fiercest attack yet against peaceful protesters, who since February have been calling for Saleh to step down from his 32-years of rule. More than 77 people have been killed since Sunday, when government forces began an attack on protesters, activists in Sana'a said. Clashes began early Tuesday in the capital Sana'a after government forces shelled protesters in a sit-in, leaving at least nine dead. One person was killed later after a shell hit al-Iman University in Sana'a. In the flashpoint city of Taiz, protesters staged a march that ended at the provincial council building. Government forces used heavy artillery and machine guns against protesters and residential areas in the southern city over night, leaving one person dead, activists said. Another person was reportedly killed in clashes with gunmen. Enraged with the fresh repression of protesters, demonstrators organized marches Tuesday in six Yemeni provinces denouncing the killings by Saleh forces and the regional and international silence. Protesters vowed to step up the uprising, chanting slogans such as 'we will not retreat' and 'we will topple the regime at whatever cost.'
Read more...


SIRIJA:
Five killed in Syria as rebels struggle to organise
“Five residents, including a woman, were shot dead yesterday by security forces, who have been conducting a sweep in Houla since Sunday,” the Syrian Observatory for Human Rights said in a statement. A 26-year-old man died of his wounds yesterday after being among a group of people whom security forces shot at the night before in the town of Irbin, near Damascus, the Britain-based activist group said earlier. Security forces also opened fire on hundreds of demonstrators in two other towns in Homs, and carried out arrests in the second city Aleppo, eastern Deir Ezzor and the coastal cities of Latakia and Banias, it said. According to UN estimates at least 2,600 people, most of them civilians, have been killed in the Damascus regime’s crackdown on pro-democracy protests since the movement was launched six months ago on March 15.
Read more...

Kolonistička naselja: Prepreka postizanju mira

Informacije iz informativnog članka Settlements: An Obstacle to Peace koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Uvod

Gotovo odmah po okupaciji koja je uslijedila nakon rata 1967. Izrael je počeo kolonizirati Zapadnu obalu i Pojas Gaze. Izraelski kolonisti počeli su stvarati „isključivo židovska“ naseljena područja koja je čvrsto branila izraelska vojska. Od njihovog nastanka kolonistička naselja i njihovo stanovništvo nastavili su rasti i širiti se po palestinskom teritoriju, anektirajući velike dijelove Zapadne obale (Izrael se iz Pojasa Gaze „povukao“ 2005.). Sva su kolonistička naselja pod kontrolom izraelske vlade i njene vojne uprave. Nije moguće stvoriti održivu palestinsku državu bez potpunog uklanjanja kolonističkih naselja i njihovog stanovništva sa Zapadne obale.

Međunarodno pravo

Izraelska kolonistička naselja na Zapadnoj obali predstavljaju očito kršenje međunarodnog prava, uključujući Četvrtu ženevsku konvenciju i Haški pravilnik. Članak 49 Četvrte ženevske konvencije zabranjuje okupacijskim silama da građane vlastite države prebacuju na okupirani teritorij, a Haški pravilnik zabranjuje okupacijskoj sili da mijenja krajolik okupiranog teritorija osim za vojne svrhe i u korist lokalnog stanovništva.

Prema B'Tselemu, izraelskoj organizaciji za ljudska prava na okupiranim područjima:

„Uspostava kolonističkih naselja prouzročila je kršenja prava koja Palestincima jamči međunarodno pravo ljudskih prava. Između ostalih povreda, kolonistička naselja krše pravo na samoodređenje, jednakost, vlasništvo, adekvatan životni standard, te slobodu kretanja.

Protuzakonitost kolonističkih naselja prema međunarodnom humanitarnom pravu ne utječe na status kolonista. Kolonisti po svim standardima predstavljaju civilnu populaciju koja uključuje djecu i koja ima pravo na posebnu zaštitu. Iako su neki od kolonista ujedno i pripadnici sigurnosnih snaga, ta činjenica nema nikakav utjecaj na status ostalih stanovnika kolonističkih naselja.“

Brojne međunarodne organizacije i tijela, uključujući Ujedinjene narode, Međunarodni sud pravde, Europsku uniju, Amnesty International i Human Rights Watch, kolonistička su naselja prozvali protuzakonitim i pozvali Izrael da zaustavi svu gradnju u kolonističkim naseljima.

U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvaćene su rezolucije koje osuđuju Izrael zbog gradnje kolonističkih naselja, uključujući UN-ove rezolucije 446, 452, 465, 471 i 476. Sve one utvrđuju da izraelska kolonistička naselja nemaju nikakvu zakonitost i jednoglasno ih označavaju kao protuzakonita prema međunarodnom pravu.

Odmah nakon što je Izrael zauzeo Zapadnu obalu i Pojas Gaze Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda pozvalo je Izrael da se povuče s tog teritorija. Osuđujući postupke Izraela Vijeće sigurnosti prihvatilo je UN-ovu rezoluciju 242. Ta rezolucija poziva na „povlačenje izraelskih naoružanih snaga s teritorija okupiranog tijekom nedavnog sukoba“. Izrael se oglušuje na rezoluciju i nastavlja svoju vojnu okupaciju Zapadne obale i širenje kolonističkih naselja, a Pojas Gaze je pretvorio u zatvor na otvorenom.


Činjenice i statistički podaci

Kolonistička naselja

Trenutno na Zapadnoj obali postoji 121 službeno izraelsko kolonističko naselje, dok ih je još 12 izgrađeno na zemlji koju je Izrael anektirao Jeruzalemu. Tom broju treba dodati i više od 100 neslužbenih divljih kolonističkih naselja i desetke tisuća ara palestinske zemlje koja je osigurana za njihovu izgradnju. Prema podacima Izraelskog središnjeg ureda za statistiku (ICBS), u rujnu 2009. je broj kolonista koji žive na Zapadnoj obali, ne računajući istočni Jeruzalem, dosegao 310 200. Procijenjeno je da je krajem 2008. godine u židovskim četvrtima izgrađenim na zemlji anektiranoj Jeruzalemu živjelo gotovo 194 000 osoba. Ukupna kolonistička populacija čini 6,5% izraelskog stanovništva (za više informacija vidi B'Tselem Annual Report, 2009)

Do 2008. kolonističko je stanovništvo (isključujući u istočnom Jeruzalemu) raslo mnogo brže (4,7%) od općeg stanovištva (1,6%). 2007. kolonističko je stanovništvo (isključujući istočni Jeruzalem) poraslo za 4,5%, dok se opće stanovništvo povećalo za 1,5%. Oko 40% prirasta stanovništva u kolonističkim naseljima čine Židovi koji su u kolonistička naselja emigrirali iz Izraela i inozemstva.

Prema podacima Palestinskog središnjeg ureda za statistiku, na kraju 2009. godine broj kolonista na Zapadnoj obali dosegao je 517 774, od čega ih više od polovice živi u jeruzalemskom guverneratu. Prema istom izvoru, broj kolonista koji žive u izraelskim kolonističkim naseljima u Palestini povećao se za više od 40 puta tijekom razdoblja između 1972. i 2009. godine.

Unatoč protuzakonitosti kolonističkih naselja, gradnja se ubrzano nastavlja. 2009. započeta je gradnja na 1703 stambene jedinice u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali (ICBS). 2006. započeta je gradnja 1518 stambenih jedinica, 2007. započeta je gradnja 1471 stambene jedinice i 2008. započeta je gradnja 2107 stambenih jedinica. 2009. godine dovršena je gradnja 2077 stambenih jedinica. Izraelski središinji ured za statistiku (ICBS) je također objavio da je u prosincu 2009, ubrzo nakon nametanja moratorija na gradnju, ukupno 2778 stambenih jedinica u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali bilo u različitim fazama izgradnje (za više informacija vidi http://www.fmep.org/reports/archive/vol.-20/no.-3/settlement-timeline).

Postoje također i nepriznata kolonistička naselja, koja se u medijima nazivaju „položajima“ ili na divlje izgrađenim kolonističkim naseljima. Nije moguće iznijeti točan broj divljih kolonističkih naselja, no procjenjuje se da se taj broj kreće oko 100 ili više. Ova su kolonistička naselja obično vrlo mala i njihov se broj stalno mijenja. Iako su ona protuzakonita i prema izraelskom zakonu, vlada nastavlja financirati njihovu izgradnju.

Istočni Jeruzalem

Jedno od najprijepornijih pitanja koje iscrpljuje mirovni proces je pitanje istočnog Jeruzalema. Prema međunarodnom pravu, istočni Jeruzalem je okupirani teritorij, što znači da Izrael na njega nema pravo zato što ga je vojno zauzeo, a izraelskim se operacijama na tom području krše Četvrta ženevska konvencija i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, te Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Izrael se oglušuje na uzaludne neprekidne pozive na poštivanje međunarodnog prava: Mirovni plan Road Map for Peace iz 2003. od Izraela je tražio da prekine svo širenje kolonističkih naselja, a Bliskoistočni Kvartet ponovno je naglasio važnost tog zahtjeva 2009, osudivši kontinuirane planove širenja kolonističkih naselja u istočnom Jeruzalemu. Kvartet je od Izraela zatražio da zamrzne svu gradnju „uključujući onu za prirodni prirast“, ukloni divlja kolonistička naselja uspostavljena nakon ožujka 2001. i „suzdrži se od rušenja kuća i deložacija u istočnom Jeruzalemu“.

Unatoč tome, Izrael nastavlja provoditi svoju nepokolebljivu strategiju s ciljem istjerivanja Palestinaca s tog područja i poticanja židovskog naseljavanja na to područje. Od kad je Izrael zauzeo grad 1967, gotovo 200 000 Židova se preselilo u istočni Jeruzalem. Izrael je 2010. najavio planove za izgradnju 1600 novih domova na tom području. Organizacija Peace Now tvrdi da je time broj planiranih domova u istočnom Jeruzalemu prešao 8000. U svibnju 2010. počela je gradnja 14 stambenih jedinica u Ras al-Amudu, četvrti u kojoj živi 14 000 Palestinaca. „Ako pogledate 2009. i 2010. godinu, shvatit ćete kakav je tred. Tred je masivna ekspanzija“, tvrdi Arieh King, koji vodi skupinu koja kupuje zemlju za Židove u istočnom Jeruzalemu i drugim područjima. Tvrdi da je cilj njegove organizacije stvoriti „židovski kontinuitet“ od Jeruzalema do kolonističkih naselja na Zapadnoj obali, zahvaljujući čemu će ih kasnije biti teže odvojiti. Izraelski ministar unutarnjih poslova Eli Yishai je izjavio da Izrael nikada neće prestati graditi u istočnom Jeruzalemu, dijelu grada koji bi trebao biti glavni grad palestinske države.

Kolonističko nasilje

Kolonističko nasilje usmjereno protiv Palestinaca je svakodnevna pojava. Većina kolonističkih domaćinstava posjeduje oružje, a Palestinci su izloženi stalnom uznemiravanju, krađi zemlje u privatnom vlasništvu, čupanju maslinovih stabala, pucnjavi iz vatrenog oružja, ometanju radova palestinskih poljoprivrednika… Brojne međunarodne organizacije su osudile nasilje koje nad Palestincima provodi manjinska kolonistička populacija.

Slučaj Hebron

Grad Hebron je na zlu glasu zbog kolonističkog nasilja. Od 290 zabilježenih nasilnih izgreda kolonista tijekom 2008. godine na cijeloj Zapadnoj obali, 42% ih se dogodilo u Hebronu. Manjina izraelskih kolonista naselila se u središte grada usred palestinskog stanovništva. Prema podacima Privremenih međunarodnih promatrača u gradu Hebronu (TIPH) u Hebronu živi oko 500 izraelskih kolonista, dok ih dodatnih 7000 živi u kolonističkim predgrađima. Istovremeno u gradu Hebronu živi oko 170 000 Palestinaca. Izraelski kolonisti u Hebronu su naročito agresivni i silom zauzimaju palestinske kuće u gradu u svom pokušaju da iskorijene lokalno stanovništvo. U tom su gradu nasilni incidenti redovita pojava. Prema TIPH-u:

„U travnju 2002. izraelska je vojska zauzela kontrolu nad cijelim gradom. Trajne osmatračnice izgrađene su u zoni H1 2005. Od tada izraelska vojska djeluje na cijelom području u suprotnosti sa sporazumima.

Više od 100 cestovnih blokada, ograda, zidova i kontrolnih točaka postavljeno je u središtu grada oko kolonističkih naselja i cesta koje do njih vode. Na ovaj su način odvojeni židovski kolonisti od palestinskih stanovnika i onemogućena je sloboda kretanja.

Zbog ograničenja i nasilja povezanih s kolonističkim naseljima, kao i zbog dugih policijskih satova, veliki su dijelovi starog grada napušteni. Vojnom je naredbom zatvoreno nekoliko glavnih trgovačkih ulica.“

Kolonistička naselja imaju izrazito negativan ekonomski učinak na hebronsku palestinsku zajednicu.

Izraelske udruge za ljudska prava dokumentirale su teške okolnosti koje otežavaju svakodnevni život Palestincima. B'Tselem i Udruženje za građanska prava u Izraelu objavili su potkraj 2006. da je više od 40% palestinskih stanova u centru grada ispražnjeno, te da je zatvoreno 75% palestinskih tvrtki zbog teških životnih uvjeta koje uzrokuju kolonističko uznemiravanje i restriktivna politika izraelske vojske.


Izvor i više informacija: Settlements: An Obstacle to Peace


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Flashpoints with Dennis Bernstein: Interview with Barbara Lubin, Executive Director, and Ziad Abbas, Associate Director, of MECA (audio)

Salvaging September: an ICAHD Statement Regarding the Palestinian Statehood Initiative at the UN
As non-Palestinians, ICAHD activists do not advocate for a particular solution to the Israel-Palestine conflict. Overall, we subscribe to the three basic principles embodied in the Palestinian Civil Society Call: (1) ending its occupation and colonization of all Arab lands and dismantling the Wall;
(2) recognizing the fundamental rights of the Arab-Palestinian citizens of Israel to full equality; and
(3) respecting, protecting and promoting the rights of Palestinian refugees to return to their homes and properties as stipulated in UN resolution 194. Believing that it is the Palestinian people's right to determine what they consider a just peace and it is our role as their Israeli partners to support them – with one caveat: that any solution be inclusive of all the people residing in Palestine/Israel – we will follow the lead of our Palestinian partners regarding particular initiatives or resolutions to the conflict. As non-Palestinians, we find ourselves in a bind regarding “September.” During the months leading up to the approach to the UN in late September, and especially in the last couple weeks, we have received mixed messages from our Palestinian civil society partners. Most Palestinians in the Occupied Territories and Israel seem to be sitting out the September initiative at the UN – although Marwan Barghouti did issue an impassioned plea for international support and involvement from his prison cell. One influential Palestinian commentator has called September a “non-event;” others, especially in the Palestinian Diaspora, are actively opposing it.
Read more...

The Children Lose, Again (video)

British Policy in Mandate Palestine: Institution Building and the Thwarting of a Palestinian State
In order to understand the current dilemmas of Palestinian political leadership and the continuing statelessness of the Palestinians, it is helpful to examine how British policy influenced institutional development and power dynamics during the mandate era, the remnants of which are still clearly visible today. British policies toward the Jewish and Arab communities in Palestine during the British Mandate period greatly influenced the defeat of the Palestinians, and the emergence of the state of Israel in 1948. Although the British attempted to maintain an appearance of balance and neutrality in which they proclaimed, “that Arabs and Jews would live in harmony together,” and in which they publicly denied Zionist aims for statehood, their policy was far from even-handed between the two parties. While the British did adjust their policy according to events unfolding on the ground over time, and did sometimes display pragmatism and sympathy to Palestinian grievances, British policies largely favored Zionist goals and aims. This was particularly true of British policy regarding the creation of para‐state mechanisms and institution building during the Mandate.
Read more...

Oakland museum cancels Palestinian kids' war art
Yet it wouldn't have been the first time the museum has featured wartime art by children. In 2007, it exhibited paintings made during World War II by American children in the Kaiser shipyard child care center. The art featured images of Hitler, burning airplanes, sinking battleships, empty houses and a sad girl next to a Star of David. In 2004, art by Iraqi children hung on the museum's walls. The pictures, made shortly after the U.S. invasion, included a picture of a helicopter shooting into a field of flowers.
Read more…

Oakland museum cancels exhibition created by Palestinian children
These and other artwork created by Palestinian children ages 6-14 were to have been included in "A Child's View of Gaza," which was to open with a day of cartooning workshops and poetry readings. Hilmon Sorey, chairman of MOCHA's board of directors wrote in a statement that while the museum supports art that fosters "insight and understanding," an exhibit of art about the Israeli-Palestinian conflict was "not appropriate for an open gallery accessible by all children."
Read more…

See some banned Palestinian children's art


HRVATSKA:
Najmlađa žrtva silovanja imala je šest, najstarija 80 godina (video)
No njihovi su iskazi ostali u nečijim ladicama. Iako ih je većina zapamtila imena svojih mučitelja, od kojih su mnogi bili njihovi prijeratni poznanici ili susjedi, procesi uopće nisu pokrenuti. Što je još gore, o njihovim se patnjama ne govori, o njima nitko ne priča, broj silovanih nije poznat, jer žrtve silovanja u sustavu uopće ne postoje iako je najmlađa žrtva imala samo šest godina, a najstarija 80!
Pročitajte više…

Izraelski ilegalni Zid u selu al-Walajah

uništavanje drevnih poljoprivrednih terasa na zemlji sela al-Walajah, Zapadna obala, 5. studeni 2010. (slika: Photo: Eyal Hareuveni, B'Tselem)

Informacije iz B'Tselemovog članka 24 Aug. '11: High Court approves Separation Barrier route in al-Walajah od 24. kolovoza 2011. o izgradnji izraelskog ilegalnog Zida u selu al-Walajah na Zapadnoj obali, koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Izraelski visoki sud pravde je 22. kolovoza 2011. odobrio plan da se izgrađeno područje palestinskog sela al-Walajah okruži betonskim 9 metara visokim i 700 metara dugim Zidom koji Izrael gradi na Zapadoj obali. Zid će selo odvojiti od stotina dunuma poljoprivredne zemlje njegovih stanovnika. Selu će preostati samo jedan ulaz i izlaz iz sela, na cesti koja povezuje selo s mjestom Beit Jala prema istoku i područjem Malha u južnom Jeruzalemu. Izgradnjom planirane trase Zidom će također biti okruženo izgrađeno područje obližnjeg sela Batir.

Selo al-Walajah
Selo al-Walajah se nalazi južno od rječice Refaim. Prije 1948. godine selo se nalazilo sjeverno od te rječice, na zemlji koja je upotrijebljena za uspostavu mošava Aminadav. 1948. neki su mještani sela prebjegli na poljoprivredno zemljište sela koje je ostalo s druge strane Zelene linije i tu su sagradili današnje selo. 1967. godine izraelska je vlada odlučila oko 70 000 dunuma [70 kvadratnih kilometara] Zapadne obale anektirati jeruzalemskoj općini. U sklopu ove aneksije anektirana je i oko 1/3 zemlje sela al-Walajah, dok su preostalih 2/3 ostale na ostatku Zapadne obale. Polovica anektirane zemlje sela al-Walajah upotrijebljena je za izgradnju kolonističkih naselja – Har Gilo i četvrt Gilo, koja se nalazi unutar proširene općinske granice Jeruzalema. Selo al- Walajah danas ima 2000 stanovnika, a samo neki od njih imaju status stanovnika Jeruzalema.

Sprječavanje razvoja sela
Tijekom godina jeruzalemska općina nije selu pružala nikakve usluge, a gradski su dužnosnici selo posjećivali prvenstveno kako bi u njemu dokumentirali gradnju kuća bez izdanih dozvola ili kako bi ih srušili. Potkraj 1990-ih mještani su pripremili plan za selo kojim bi se sredile građevine koje su već izgrađene u selu, omogućila buduća izgradnja javnih zgrada i cesta i očuvale jedinstvene drevne poljoprivredne terase. Mještani su počeli zagovarati svoj plan kod općinskih dužnosnika i odbora za planiranje Civilne uprave, ali vlasti mjerodavne za planiranje nisu se ovim planom bavile tijekom druge Intifade. Po okončanju 2. Intifade, jeruzalemske vlasti odbijale su raspravu o tom planu zbog toga što će planirana trasa Zida za to područje selo odsjeći od grada. U veljači 2009. Okružni odbor za planiranje i gradnju odbio je plan, tvrdeći da se selo nalazi u zelenoj zoni u kojoj gradnja nije dopuštena.

Zid u selu al-Walajah
Tijekom godina trasa Zida, koja na tom području u potpunosti ide po Zapadnoj obali, nekoliko je puta mijenjana. Po prvotnom je planu selo trebalo biti smješteno na zapadnoj, tzv. „izraelskoj“ strani Zida, čime bi selo bilo odvojeno od betlehemskog guvernerata kojem su mještani pripadali i koji im je pružao javne usluge. Kasnije su vojne vlasti tu trasu izmijenile na način da ona ide oko izgrađenog područja u selu, koje odvaja od stotina dunuma njegovog poljoprivrednog zemljišta, od izvora koji poljoprivrednici koriste za navodnjavanje svojih usjeva i od starog seoskog groblja. Zid odvaja selo od obližnjeg kolonističkog naselja Har Gilo, i ostavlja samo jednu cestu kojom osobe mogu ući i izaći iz sela, u smjeru susjednog grada Beit Jala. Trasa Zida još je jednom izmijenjena, na zahtjev samostana Cremisa, i tom su izmjenom samostan i njegovo zemljište smješteni sa zapadne strane Zida.

Izrael je zbog proračunskih ograničenja gradnju Zida na području al-Walajah zamrznuo do početka 2010. Kad je u ožujku 2010. ponovo pokrenuta gradnja, selsko vijeće se žalilo izraelskom Visokom sudu pravde, tvrdeći da se gradnja dijelom temelji na vojnim naredbama o rekviziciji koje više ne vrijede i da se dio gradnje odvija na zemlji koja uopće nije zaplijenjena temeljem vojnih naredbi. Visoki sud nije izdao privremeni sudski nalog kojim bi se zabranili radovi, a vojne su vlasti ubrzale gradnju Zida. Visoki je sud tek u prosincu 2010. izdao privremeni nalog za obustavu gradnje. Do tada su široka cesta i 9 metara visok betonski Zid već bili izgrađeni. Zid okružuje gotovo cijelo izgrađeno područje sela, s time da je strana koja je okrenuta prema kolonističkom naselju Har Gilo obložena dekorativnim jeruzalemskim kamenom, dok je strana okrenuta selu al-Walajah od golog betona. Izgradnja Zida prouzročila je ogromnu štetu krajoliku, vidljivu s velike udaljenosti.

Protivljenje ovakvoj trasi Zida
Društvo za zaštitu prirode u Izraelu u svom se mišljenju usprotivilo trasi Zida na području sela al-Walajah. U njegovom se mišljenju terasasti krajolik, koji datira od prije 1500 godina, opisuje kao kulturno dobro koje je očuvalo tradiciju obrađivanja zemlje u terasama. Društvo za zaštitu prirode u Izraelu je predložilo da se to područje očuva i proglasi svjetskom baštinom, te da se trasa Zida pomakne blizu ceste koja povezuje selo i kolonističko naselje Har Gilo s južnim Jeruzalemom. Izraelski ministar za zaštitu okoliša Gilad Erdan, također je od ministra pravde zatražio da spriječi uništavanje jedinstvenih terasa na tom području.

Presuda Visokog suda pravde
Visoki sud je odbacio sve argumente selskog vijeća, nakon što su vojne vlasti duž Zida postavile 2 vrata kroz koja bi mještanima trebalo biti dopušteno da prolaze kako bi došli do svoje poljoprivredne zemlje. Da bi prošli kroz vrata mještani će od izraelske Civilne uprave morati za to dobiti dozvolu. Vojne vlasti su također najavile da će trasa Zida biti pomaknuta sjevernije kako bi izvor vode ostao na području sela koje okružuje Zid, te da će se izgraditi podzemni prolaz do starog groblja. Suci - Dorit Beinisch, Asher Grunis i Uzi Fogelman – u svom su mišljenju ustvrdili da je trasa kojom ide Zid „razumna i proporcionalna“ u odnosu na „veliku sigurnosnu prednost“ koja je dobivena njegovom izgradnjom. Suci su ignorirali upozorenja o ozbiljnoj šteti koja će izgradnjom Zida biti nanesena krajoliku s drevnim terasama.

Učinak Zida na selo
Zid je već nanio veliku štetu selu i očekuje se da će ona biti još veća kad izgradnja Zida bude dovršena. Zid onemogućava razvoj sela jer je izgrađen uz kuće. Priprema trase i izgradnja Zida nanijele su ozbiljnu štetu poljoprivrednim terasama koje mještani obrađuju. Uvjet da mještani dobe dozvole kako bi mogli doći do svoje zemlje vjerojatno će smanjiti njihove prihode. Prema iskustvu iz drugih područja Zapadne obale, Civilna uprava poljoprivrednicima dozvole izdaje u nedovoljnom broju i mnogi su mještani čija se zemlja nalazi na drugoj strani Zida bili prisiljeni zapustiti svoju zemlju.


Izvor: 24 Aug. '11: High Court approves Separation Barrier route in al-Walajah


DODATNI LINKOVI:
PALESTINA/IZRAEL:
US lawmaker links UN funding to Palestinian statehood bid
A senior US Republican lawmaker announced on Tuesday she was seeking to cut off US funds to any United Nations organization that embraces an upgrade to the Palestinians' diplomatic status this autumn. Representative Ileana Ros-Lehtinen included the cutoff clause in legislation that would change US financing of the United Nations so that Washington could choose the programs it wants to fund there, and the ones it does not.
Read more…

Steinitz: Palestinian UN bid 'greater threat' than Hamas
Izraelski ministar financija smatra da je priznanje palestinske države od strane UN-a „veća prijetnja“ od Hamasa (31. kolovoz 2011.)
Izraelski ministar financija Yuval Steinitz je izraelskom radiju izjavio da zahtjev Palestinaca za priznanjem palestinske države od strane UN-a predstavlja „ozbiljniju prijetnju od one koju predstavlja Hamas“ i zaprijetio da će Izrael „odgovoriti“ u slučaju da Palestinci zatraže članstvo u UN-u. Ove su izjave objavljene netom nakon što je izraelski list Haaretz objavio da je ministar financija blokirao isplatu 380 milijuna šekela (106 milijuna američkih dolara) prihoda od poreza Palestinskoj samoupravi. Steinitz je član vladajuće stranke Likud izraelskog premijera Netanyahua i smatra da nije moguće zaustaviti Palestince u njihovoj namjeri da pred Općom skupštinom UN-a zatraže priznanje. Ministar infrastrukture Uzi Landau je izjavio da će to značiti poništenje svih sporazuma koje su Palestinci potpisali s Izraelom. Landau je član ultranacionalističke stranke Yisrael Beitenu. On smatra da Izrael treba anektirati Jordansku dolinu, najveća kolonistička naselja i drugu zemlju na okupiranom palestinskom teritoriju kao odgovor na palestinsko traženje priznanja.
Read more…


SIRIJA:
'Hundreds killed' in Syria protests during Ramadan
Syrian security forces carried out arrests and set fire to homes on Wednesday, activists reported, at the end of the Muslim holy month of Ramadan during which a rights group said 473 people were killed. The Syrian Observatory for Human Rights said 16 people were arrested in Houle, 20 kilometers from Homs, where the authorities sparked anger on Monday as they returned the bodies of 13 people arrested in early August. The Local Coordination Committees, grouping activists on the ground, said security forces set fire to the homes of two men in Houle and threatened to arrest their wives and children if they did not surrender. In the village of Aqrab, security forces burned down another house and carried out searches and arrests, terrorizing local residents at the start of the Eid holidays which follow Ramadan, according to the committees. They said that in Hama province, central Syria, opposition figure Mustafa Rostom was arrested from his home by military intelligence agents who prevented him from taking medicines with him although he has health problems. The Britain-based Observatory said 360 civilians and 113 members of the security forces and army were killed during protests during the just-ended Muslim fasting month of Ramadan. The civilians included 25 people aged under 18, 14 women, and 28 who died in detention or under torture, the Observatory said, mainly in the region of the central province of Homs. The Observatory said at least five of the 13 people whose bodies were returned to their families at Houle were still alive when they had been taken away for questioning. Almost daily protests have taken place against the regime of President Bashar al-Assad since mid-March, defying a crackdown which according to UN figures has killed a total of at least 2,200 people. Amnesty International said in a separate report that it had heard of 88 deaths in custody between April 1 and August 15, including 10 children aged between 13 and 18. For at least 52 of them, Amnesty said "there is evidence that torture caused or contributed to the deaths," citing signs of violent beatings, burn marks and cuts. Some had been mutilated "before or after death in particularly grotesque ways apparently intended to strike terror into the families to whom their corpses were returned."
Read more...

Amnesty: Syria prison deaths show sharp rise in 2011
"No less than 88 such deaths have been reported to Amnesty International as occurring during the period from April 1 and August 15," including 10 children aged between 13 and 18, the human rights group said. "The sharp rise in the number of reported deaths in custody has been one of the most shocking features of the government's bloody crackdown on the protests," the London-based group added. This figure was "already many times higher than the yearly average over recent years," Amnesty said, noting the previous average annual death rate was five. All 88 fatalities were male. For at least 52 of them, Amnesty said "there is evidence that torture caused or contributed to the deaths." ... The rights group had examined 45 videos filmed by relatives or human rights defenders, after their bodies were returned to families. Twenty of the videos were also shown to forensic experts. The corpses showed signs of violent beatings, burn marks and cuts, noted the group. "Some of the dead ... were also mutilated either before or after death in particularly grotesque ways apparently intended to strike terror into the families to whom their corpses were returned," said Amnesty International. The rights campaigner launched an urgent appeal to the UN Security Council to condemn the mass violations and take measures to bring those responsible to account. "The reaction of the UN Security Council has so far been inadequate," said the rights group, pointing to China, Russia, Brazil and India's opposition to any stronger response.
Read more...

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) (linkovi na sve postove)

Linkovi na sve postove s djelomičnim prijevodom izvještaja o izraelskim kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali BY HOOK AND BY CROOK Israeli Settlement Policy in the West Bank koji je u srpnju 2010. objavila izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem:

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 1. dio

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 2. dio

Izvještaj se u cijelosti na engleskom (zajedno s kartama nekih kolonističkih naselja) može pročitati na ovom linku.

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 2. dio

(slika: B'Tselem)

2. dio djelomičnog prijevoda izvještaja o izraelskim kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali BY HOOK AND BY CROOK Israeli Settlement Policy in the West Bank koji je u srpnju 2010. objavila izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. Izvještaj na linku također sadrži karte nekih ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali.
Link na 1. dio: Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 1. dio


Četvrto poglavlje
Pogodnosti i ekonomski poticaji za koloniste i kolonistička naselja
[…]

Međunarodno pravo zabranjuje okupacijskoj zemlji da svoje građane seli na okupirani teritorij. Kako bi izbjegao ovu zabranu, Izrael tvrdi da izraelski državljani dobrovoljno odabiru živjeti u kolonističkim naseljima i da zbog toga uspostavljanje kolonističkih naselja ne predstavlja kršenje međunarodnog prava.

Ova je tvrdnja neutemeljena. Poticanje civila da se nastane u kolonističkim naseljima i razvijanje gospodarskih projekata u kolonističkim naseljima i njihovoj okolici bili su i ostaju deklarirana politika svake izraelske vlade. Vlade daju trenutačne znatne novčane olakšice i poticaje Izraelcima različitih društveno-ekonomskih skupina – onima slabijeg imovinskog statusa, onima koji su financijski osigurani, sekularnim, nacionalistički-religioznim i ultraortodoksnim Izraelcima – u obliku jeftinog, kvalitetnog stambenog zbrinjavanja, olakšica u obrazovanju i socijalnoj pomoći kakve ne bi mogli dobiti da žive u zajednicama u Izraelu.

[…]

A. Pogodnosti koje uživaju Područja državnog prioriteta
Zajednice koje su određene kao Područja državnog prioriteta u Izraelu imaju pravo na neke povlastice. Područje cijele Zapadne obale također je definirano kao Područje državnog prioriteta, a kolonistička naselja zbog toga imaju pravo na slične pogodnosti. Olakšice i poticaje primaju sami kolonisti, na području stanovanja, obrazovanja, industrije, poljoprivrede i turizma, a primaju ih i kao dodatnu potporu izraelske lokalne vlasti i gospodarski projekti na Zapadnoj obali.

Kolonisti dobivaju olakšice unatoč činjenici da ih je većina financijski osigurana:
[…]

B. Analiza olakšica i poticaja za koloniste – u prošlosti i danas
Gotovo je nemoguće izračunati vrijednost olakšica koje se daju kolonističkim naseljima i kolonistima kao Područjima državnog prioriteta, obzirom da vladina ministarstva prikrivaju dokumentaciju o novcu koji se iz njihovih proračuna izdvaja i usmjerava u kolonistička naselja. […]

Olakšice u stanovanju – Za razliku od situacije u Izraelu, gdje se velika većina gradnje izvodi privatno, većinu gradnje u kolonističkim naseljima pokreću Ministarstvo graditeljstva i stanovanja i Izraelska zemljišna uprava. Ta su tijela odgovorna za dodjelu olakšica i poticaja u stanovanju, zahvaljujući kojima je cijena stanovanja u kolonističkim naseljima znatno niža i omogućena brza i laka kupnja prostranijih i kvalitetnijih stanova od onih koji su dostupni u Izraelu.

Ministarstvo graditeljstva i stanovanja status Područja državnog prioriteta koja imaju pravo na olakšice priznaje 104 kolonističkim naseljima. Od tog broja, 91 kolonističko naselje, koje čini 75% svih kolonističkih naselja, ima pravo na maksimalne olakšice kao Područje državnog prioriteta A; 12 kolonističkih naselja imaju pravo na olakšice koje se dodjeljuju na Područjima državnog prioriteta B – koje ne uključuju doprinos ministarstva u izgradnji infrastrukture za stanove; a samo 1 kolonističko naselje (Sal'it) ima pravo na olakšice koje se dodjeljuju na Područjima državnog prioriteta C. […]

Neke olakšice mogu koristiti samo kolonistička naselja, a ne sve zajednice klasificirane kao Područja državnog prioriteta A. […]

Do državnog Plana gospodarskog oporavka iz lipnja 2003, olakšice su također uključivale subvencije kupcima stanova u Područjima državnog prioriteta. Te su subvencije zamijenjene povećanom subvencijom za otplatu hipoteka koje je odobrilo Ministarstvo graditeljstva i stanovanja, a koja pokriva znatan dio kupovne cijene stana. […]

Stanovnici kolonističkih naselja na Području državnog prioriteta A imaju pravo i na automatsko subvencioniranje hipoteke, što uključuje 1500 dodatnih bodova pri izračunu iznosa pomoći. Ti bodovi služe za produžetak razdoblja u kojem kolonist ima pravo na primanje pomoći i roka otplate hipoteke, te omogućuju izbor uvjeta otplate.

Ministarstvo graditeljstva i stanovanja također daje i jedan drugi oblik pomoći za novu gradnju – drugu, dvostruku hipoteku koju subvencionira država. U razdoblju između 1997. i 2002. godine to je ministarstvo u te hipoteke uložilo 419 milijuna novih izraelskih šekela za 1800 stanova u 68 zajednica, velikom većinom u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali. […]

Ove su pogodnosti dramatično utjecale na korištenje hipoteka koje daje Ministarstvo graditeljstva i stanovanja. Prema istraživanju Centra Adva, vladine su hipoteke u 2000. godini dodijeljene za 37,5 % kupnji stanova u kolonističkom naselju Betar Illit. 2001. godine taj je postotak iznosio 23,2%, a 2002. 24,3%. U razdoblju od 2000. do 2002. godine kolonisti na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze su bili populacija koja je koristila najviše vladinih hipoteka, 3 puta više nego stanovnici zajednica unutar Izraela – 5,6% stanova prodanih 2000, 4,3% 2001. i 3,6% 2002. u kolonističkim naseljima, za razliku od 1,3% 2000. i 2001. i 1,2% 2002. godine u Izraelu.

[…]

Jedna je druga provjera, koju je proveo državni revizor, pokazala da je u razdoblju od 2000. do 2002. godine Ministarstvo graditeljstva i stanovanja za gradnju stanova u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i na Golanskoj visoravni dalo pomoć u iznosu 5,5 puta većem od iznosa pomoći koja je dodijeljena za stanove na Području državnog prioriteta unutar Zelene linije. Kolonistička naselja su dobila 63% pomoći koja se daje Području državnog prioriteta A, iako kolonističko stanovništvo čini samo 42% stanovništva koje živi na Područjima državnog prioriteta. Pomoć, koja je bila namijenjena za financiranje infrastrukture, javnih institucija i planiranje, iznosila je 36 024 novih izraelskih šekela po stanu u kolonističkim naseljima, za razliku od 10 166 novih izraelskih šekela po stanu unutar Zelene linije.

Olakšice u obrazovanju – Olakšice u sferi obrazovanja, koje daje prvenstveno Ministarstvo prosvjete, čine kolonistička naselja privlačnijima, naročito za mlado, homogeno stanovništvo s relativno velikim brojem djece, poput vjersko-nacionalističkog i ultraortodoksnog stanovništva. Te olakšice uključuju provedbu Zakona o besplatnom obveznom obrazovanju od 3. godine života, produljenje školskog dana u vrtićima i školama do 15:30 sati, produljenje školske godine za dodatnih mjesec dana, plaćanje 90-100% putnih troškova za prijevoz do obrazovne institucije, plaćanje pristojbi za prijemni ispit za upis na fakultete. Imaju prioritet i kod dodjele studentskih stipendija.

Učitelji koji žive u kolonističkim naseljima izravno dobivaju olakšice, čime njihove plaće postaju za 12-20% veće od plaća učitelja koji žive unutar Zelene linije. Tu su uključeni vladina isplata 75% troškova koji se odnose na isplatu plaća, svi putni troškovi (čak i tijekom godine kad su odsutni radi usavršavanja), 80% troškova unajmljivanja stambenog prostora, uplata učiteljskog udjela u njihov fond za trajno obrazovanje (hishtalmut), promicanje seniorstva, i djelomično financiranje školarina za akademske studije. Ove pogodnosti utječu na broj kolonista koji odabiru rad u obrazovanju: 25,1% svih zaposlenih osoba u kolonističkim naseljima, što je dvostruko više od državnog prosjeka od 12,9%.

Budući da su kolonistička naselja definirana kao Područja državnog prioriteta, ona uživaju dodatne olakšice, uključujući veće subvencije lokalnim vlastima za pokrivanje troškova obrazovanja, 20% više školskih sati u osnovnim školama, dodatne školske sate ovisno o pedagoškim potrebama, financiranje punog iznosa za uspostavu i rad kompjuterskih sustava u školama i subvencija od 100 000 novih izraelskih šekela za svaki društveni centar, kako bi se potaklo naseljavanje novog kolonističkog stanovništva.

Iznosi predviđeni za dodjelu javnim institucijama u kolonističkim naseljima – poput centara za čuvanje djece, knjižnica i društvenih centara – veći su od onih u Izraelu i dosežu 6500 novih izraelskih šekela po stanu u kolonističkom naselju, za razliku od 4200 novih izraelskih šekela po stanu unutar Izraela. […]

Olakšice u industriji – Izrael je uspostavio oko 13 industrijskih zona u okolici kolonističkih naselja, najveće su Mishor Adummim, koja se nalazi istočno od kolonističkog naselja Ma'ale Adummim, te Barkan u okolici kolonističkog naselja Ariel. Nekih godina, poput 1997-2001, Ministarstvo trgovine i industrije je uložilo oko 20% svog razvojnog proračuna u te industrijske zone, potrošivši ukupno 237 milijuna novih izraelskih šekela.

K tome, Izraelska zemljišna uprava za 69% smanjuje najamnine za zemlju namijenjenu za industrijsku uporabu, turizam i trgovinu na Području državnog prioriteta A. U zajednicama svrstanim pod poljoprivredne, ova olakšica uključuje dodjelu 150 dunuma zemlje za zapošljavanje – što je dvostruka površina u odnosu na zemlju koja se u istu svrhu dodjeljuje na područjima koja nisu svrstana pod Područja državnog prioriteta.

U skladu sa Zakonom o poticanju kapitalnih ulaganja Ministarstvo industrije i trgovine tvornicama daje i druge olakšice. One uključuju subvencioniranje 24% ulaganja, olakšice kod plaćanja poreza na prihod, veće subvencije za istraživanje i razvoj do 60% troškova svakog projekta, i pomoć pri zapošljavanju radnika, na području djelatnosti koje odobrava Centar za ulaganja pri Ministarstvu industrije i trgovine. Štoviše, Izrael nadoknađuje tvornicama u kolonističkim naseljima plaćanje poreza koji na njihove proizvode nameće Europska unija, koja smatra da ti proizvodi nemaju pravo na carinske olakšice navedene u Ugovoru o slobodnoj trgovini s Izraelom.

Unatoč znatnom ulaganju, važnost industrijskog sektora u kolonističkim naseljima je marginalna. Tek 4600 osoba, 1,3% zaposlenih u industriji u Izraelu, radi u izraelskim industrijskim zonama na Zapadnoj obali, a dodana vrijednost po svakom radniku na tim područjima je manja od one unutar Izraela.

Olakšice u poljoprivredi – Proračun Ministarstva poljoprivrede uključuje vladine troškove u sklopu Odjela za kolonizaciju Svjetske cionističke organizacije, nevladinog tijela koje djeluje kao glavna poluga vlade u pružanju potpore kolonističkim naseljima. U državnom proračunu za 2009/2010. godinu Odjel za kolonizaciju namijenio je 143 milijuna novih izraelskih šekela za „razvoj regionalnih sastavnica“ na Zapadnoj obali, Golanskoj visoravni i u Galileji. […]

Ministarstvo poljoprivrede zajednice u Jordanskoj dolini i ostatak kolonističkih naselja svrstava u Administrativno razvojno područje A. Kao takva ta naselja imaju pravo na subvencije za osnivanje poljoprivrednog poduzeća u vrijednosti od do 25% ulaganja, subvencioniranje poljoprivredno-turističkih projekata (preše za masline, vinogradi, male mljekare) i porezne olakšice na dobit u rasponu od 25-30% i na ulaganja.

Vlada također obeštećuje poljoprivrednike u kolonističkim naseljima za gubitak prihoda koji nastaje uslijed plaćanja carinske pristojbe koju na njihove proizvode nameću zemlje Europske unije.

Ove olakšice i poticaji prvenstveno pomažu kolonistima u Jordanskoj dolini, koji se uglavnom bave poljoprivredom za izvoz. Pomažu i projektima pojedinačnih kolonista u ruralnim kolonističkim naseljima koja razvijaju lokalne poljoprivredne projekte.

Porezne olakšice – Većina stanovnika kolonističkih naselja koristila je olakšicu smanjenja poreza na prihod od 7% sve dok ono nije ukinuto Planom gospodarskog oporavka iz 2003. Nema službenih podataka o novčanoj vrijednosti ove olakšice, već postoje samo različite procjene koje se odnose na različita vremenska razdoblja. Dror Tzaban je došao do podatka da je samo 2001. godine 36 320 poreznih obveznika na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze iskoristilo porezne olakšice u iznosu od ukupno 163 milijuna novih izraelskih šekela, u prosjeku 4487 novih izraelskih šekela po poreznom obvezniku. Ova se olakšica dodjeljuje iako je društveno-gospodarska situacija u većini kolonističkih naselja relativno vrlo dobra. […]

Lokalni porezi su u kolonističkim naseljima niži od onih u Izraelu, iako većina kolonista ima relativno visoke prihode. Prema podacima Centra Adva, u razdoblju od 2000. do 2006. godine prihodi lokalnih vlasti od poreza i pristojbi u kolonističkim su naseljima iznosili 2130 novih izraelskih šekela po stanovniku, što je oko 60% od iznosa koji su po glavi stanovnika u obliku prihoda od poreza i pristojbi primale lokalne vlasti unutar Izraela, koji je bio 3496 novih izraelskih šekela. Ovaj je prihod niži čak i od onog u gradovima u razvoju u Izraelu, koji je iznosio 3174 novih izraelskih šekela po stanovniku.


Olakšice za kolonistička naselja
Vlada također uplaćuje sredstva u proračune izraelskih lokalnih vlasti na Zapadnoj obali, financiranjem vladinih usluga i davanjem subvencija vlastima za poravnavanje proračuna koji su u deficitu.

Lavovski komad proračuna određen za vladine usluge namijenjen je za učiteljske plaće. Vlada također financira uspostavu i rad klinika za majke i djecu, plaće socijalnih radnika, funkcioniranje sigurnosnih prostorija, kupnju sigurnosnih vozila, te izgradnju sinagoga, društvenih centara, centara za dnevni boravak i infrastrukture poput gradskih trgova i semafora. […]

I ovdje, nastavljajući politiku svih prošlih izraelskih vlada, kolonističkim naseljima pogoduje diskriminacija u njihovu korist, u usporedbi s lokalnim vlastima unutar Zelene linije. […]

[…]


Peto poglavlje
Kolonistička naselja u međunarodnom pravu i kršenje ljudskih prava Palestinaca na Zapadnoj obali
Uspostavom kolonističkih naselja na Zapadnoj obali Izrael je prekršio mnoga pravila međunarodnog prava. Međunarodno humanitarno pravo zabranjuje uspostavu kolonističkih naselja. Nepoštivanje ove zabrane dovelo je do kršenja mnogih temeljnih ljudskih prava Palestinaca, prava koja su ugrađena u međunarodno pravo ljudskih prava.

[…]

A. Međunarodno humanitarno pravo
Uspostava kolonističkih naselja na Zapadnoj obali predstavlja kršenje 2 ključne konvencije međunarodnog humanitarnog prava koje sadrže pravila koja vrijede u doba rata i okupacije: Haaška konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. i popratna pravila (u daljnjem tekstu: Haški pravilnik) i Četvrta ženevska konvencija o zaštiti civila u vrijeme rata iz 1949. (u daljnjem tekstu: Četvrta ženevska konvencija).

Haaški pravilnik
Jedno od temeljnih načela međunarodnog humanitarnog prava je privremenost vojne okupacije. Zahvaljujući tom načelu okupacijskoj zemlji zabranjeno je mijenjati postojeće stanje na terenu.

Haški pravilnik okupacijsku zemlju smatra nekom vrstom „povjerenika“ koji djeluje kao predstavnik zakonitog suverena na određenom teritoriju. Članak 55. navodi pravila o dopuštenoj uporabi vladine imovine, uključujući zemlju pod kontrolom okupacijske zemlje. Okupacijska zemlja može upravljati imovinom okupirane zemlje i koristiti je za svoje potrebe, no obzirom da okupacijska zemlja nije suveren na tom teritoriju, zabranjeno joj je mijenjati karakter i prirodu vladine imovine, osim iz vojnih potreba ili za dobrobit lokalnog stanovništva.

Haaški pravilnik također štiti privatno vlasništvo na okupiranom teritoriju. Članak 46. zahtijeva od okupacijske zemlje da poštuje privatno vlasništvo osoba, Članak 47. zabranjuje pljačku, a Članak 52. zabranjuje rekviziciju osim za vojne potrebe.

Izraelski visoki sud pravde je priznao da Izrael nije suveren na tom teritoriju, te da je njegova uprava tamo privremena. Stoga je njegovo djelovanje ograničeno na služenje 2 vrstama potreba: vojnim potrebama i dobrobiti lokalnog stanovništva. Izrael ne smije dati prednost vlastitim interesima, bili oni nacionalni, ekonomski ili društveni.

Ogromna ulaganja u kolonistička naselja i preseljenje stotina tisuća izraelskih civila u ta kolonistička naselja stubokom su i opsežno izmijenili krajolik Zapadne obale, što je realnost koja krši načelo privremenosti okupacije. Uspostavom kolonističkih naselja također je prekršen Haaški pravilnik jer kolonistička naselja nisu izgrađena za dobrobit lokalnog stanovništva, Palestinaca, već isključivo za Izraelce.

Četvrta ženevska konvencija
Jedan od ciljeva Članka 49. Četvrte ženevske konvencije je očuvati demografski status quo na okupiranom teritoriju. Članak navodi da „Okupacijska sila ne smije deportirati ili prebacivati dijelove vlastitog civilnog stanovništva na teritorij koji okupira“. Prema tumačenju Međunarodnog odbora Crvenog križa, svrha ovog članka je spriječiti praksu kakvu su primjenjivale neke sile tijekom 2. svjetskog rata, „koje su dijelove svog vlastitog stanovništva prebacivale na okupirani teritorij iz političkih i rasnih razloga, ili kako bi, kako su tvrdile, kolonizirale te teritorije.“

Izrael tvrdi da ovaj članak ne brani uspostavu kolonističkih naselja, pod uvjetom da se civili u njih naseljavaju dobrovoljno. Ta je tvrdnja obmana. Cilj koji se želi postići ovim Člankom je zaštita lokalnog stanovništva od naseljavanja drugog stanovništva u njegovoj zemlji. Iz tog razloga članak također zabranjuje vladinu politiku koja omogućuje ili ohrabruje selidbu stanovnika okupacijske zemlje na okupirani teritorij. Izrael krši ovaj članak budući da je država zauzela velike dijelove zemlje za kolonistička naselja, pokrenula, odobrila, planirala i financirala uspostavu velike većine kolonističkih naselja i stvorila mehanizam koji daje velikodušne olakšice i poticaje s ciljem poticanja izraelskih građana da se presele i žive na okupiranom palestinskom teritoriju.

Ovo je stajalište poduprto Rimskim statutom iz 1998, prema kojem je uspostavljen Međunarodni kazneni sud. Statut navodi da je izravno ili neizravno prebacivanje stanovništva na okupirani teritorij ratni zločin. U mišljenju Međunarodnog suda pravde u Haagu o zakonitosti Separacijske pregrade (Zida), koji je taj sud objavio 2004, navodi se da su izraelska kolonistička naselja protuzakonita prema Ženevskoj konvenciji.

B. Međunarodno pravo ljudskih prava i kršenje ljudskih prava Palestinaca
Nepoštivanje zabrane uspostave kolonističkih naselja rezultiralo je kršenjem dugog popisa ljudskih prava Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali, prava koja su sadržana u međunarodnim konvencijama koje je Izrael ratificirao. Te konvencije uključuju Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. Tvrdnje izraelskih vlasti i predstavnika da se ove konvencije ne odnose na izraelske postupke na okupiranim područjima odbacuju pravnici i profesionalna tijela zadužena za njihovu provedbu. Oni tvrde da se konvencije primjenjuju na svako područje koje kontrolira država, bez obzira na to tko ima suverenitet.

Pravo na vlasništvo
Pravo na vlasništvo sadržano je u članku 17 Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji navodi da svaka osoba ima pravo posjedovati imovinu i zabranjuje samovoljno lišavanje imovine. Zaštita vlasništva također je ugrađena u međunarodno humanitarno pravo, između ostalog, u članak 46 Haaškog pravilnika i članak 53 Četvrte ženevske konvencije. Izraelski zakon ovo pravo priznaje u Odjeljku 3. Temeljnog zakona: Ljudsko dostojanstvo i sloboda, koji navodi: „Ne smije se prekršiti pravo osobe na vlasništvo.“

Izrael je uspostavio pravno-birokratski aparat kako bi stekao kontrolu nad Zapadnom obalom, na temelju lažnih tvrdnji kako je zemlja bila potrebna za „vojne potrebe“ ili za „javne potrebe“ ili kako se radilo o „državnoj zemlji“, s ciljem da privatnu i javnu palestinsku zemlju prebaci kolonističkim naseljima kako bi je ona mogla koristiti. Ovaj je aparat omogućio transfer više od 42% zemlje na Zapadnoj obali kolonističkim naseljima i izgradnju 21% izgrađenih površina u kolonističkim naseljima na privatnoj palestinskoj zemlji. Upravljajući ovim aparatom Izrael je iscrpno i sustavno narušio pravo na vlasništvo nad imovinom Palestinaca na Zapadnoj obali.

U slučajevima kada su kolonisti sami zauzeli kontrolu nad privatnom palestinskom zemljom, vlasti zadužene za provedbu zakona ponekad su se pravile da toga nisu svjesne. Neki od ovih slučajeva dogodili su se pod okriljem vladinih ministarstava i pomoću vladinog i javnog financiranja, te vojne zaštite. Na ovaj je način država ozakonila krađu palestinske privatne imovine.

[…] Evidentno kršenje prava na pravičan postupak koje je pratilo procese stjecanja kontrole nad zemljom čini narušavanje ovog prava naročito samovoljnim.

Pravo na jednakost
Pravo na jednakost je stup zaštite ljudskih prava. Ono je između ostalog ugrađeno u članak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te u članak 1 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Prema ovim ugovorima, svaka osoba ima prava i slobode bez diskriminacije bilo kakve vrste, uključujući diskriminaciju na temelju nacionalnog podrijetla, ili političkog položaja njene zemlje, „bez obzira je li ta zemlja neovisna, pod nečijom upravom, samoupravna ili joj je suverenitet na neki drugi način ograničen.“

Izrael je de facto anektirao kolonistička naselja, stvorivši izraelske enklave na Zapadnoj obali, putem statuta, pravilnika i vojnih naredbi koje na kolonistička naselja primjenjuju veliku većinu izraelskih zakona. Iz ovih je postupaka proizašla situacija u kojoj se odvojeni pravni sustavi primjenjuju na 2 stanovništva koja žive na tom području – izraelsko židovsko stanovništvo i palestinsko stanovništvo. U sklopu ove politike nad kolonistima se primjenjuje izraelsko građansko pravo, koje sadrži pravila, vrijednosti i prava kakvi vrijede za građane demokratskih zemalja, uključujući brojne zaštite njihovih prava. U slučajevima u kojima su Palestinci oštećena strana, ovaj je sustav već desetljećima neučinkovit i blag prema kolonistima koji čine različite prekršaje, od fizičkih napada na Palestince, uništavanja palestinske imovine, remećenja javnog reda, do nezakonite gradnje i kriminalnog otimanja privatne palestinske zemlje za kolonističku uporabu, te zagađivanja okoliša.

S druge strane, Palestinci na Zapadnoj obali žive pod okupacijskim režimom i vojnim pravosudnim sustavom koji sustavno krši njihova prava, uključujući pravo na pravični postupak.

Davanje različitih prava civilima koji žive na istom teritoriju, na temelju njihovog nacionalnog podrijetla, predstavlja očigledno kršenje prava na jednakost.

Pravo na adekvatan životni standard
Članak 11 Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima sadrži pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara njoj i njenoj obitelji, uključujući odgovarajuću prehranu, odjeću i stanovanje, kao i pravo na neprekidno poboljšanje životnih uvjeta“. Izrael u nekoliko aspekata narušava ovo pravo, kako je niže prikazano.

Urbani razvoj – Smještaj kolonističkih naselja u blizini palestinskih zajednica, naročito onih u blizini 6 velikih palestinskih gradova – Betlehem, Istočni Jeruzalem, Hebron, Ramallah i al-Bireh, Nablus i Jenin – blokira njihov potencijalni urbani razvoj u najmanje jednom smjeru. U nekim slučajevima, poput slučaja Ariela, kolonističko je naselje izgrađeno na području za prirodni razvoj susjednih palestinskih zajednica – Salfita, Harisa, Kifl Harisa, Qire, Marde i Iskake.

Onemogućavanje pristupa izvorima vode – Gotovo totalna kontrola nad zajedničkim izraelsko-palestinskim izvorima vode na Zapadnoj obali – podzemnim zalihama vode i planinskim vodonosnikom – rezultira strukturnom i trajnom diskriminacijom u količini vode koja je na raspolaganju za palestinsku potrošnju u usporedbi s količinom vode dostupnom stanovnicima Izraela i stanovnicima kolonističkih naselja: Palestinci konzumiraju 73 litre vode po glavi stanovnika dnevno (Svjetska zdravstvena organizacija preporuča potrošnju od najmanje 100 litara dnevno) dok dnevna potrošnja vode po glavi stanovnika u izraelskim urbanim zajednicama doseže 242 litre, a u ruralnim zajednicama 211 litara.

Kontinuirana diskriminacija u podjeli zajedničkih izvora vode stvara kroničnu nestašicu vode kod Palestinaca, ponajprije u sjeveroistočnim i južnim dijelovima Zapadne obale, dok istovremeno obližnji kolonisti primaju redovitu i neograničenu količinu vode. Izraelska politika drastično smanjuje prihod i narušava životni standard palestinskih obitelji.

Gospodarsko-poljoprivredni razvoj – Izrael Palestincima uskraćuje korištenje bogatih izvora vode u Jordanskoj dolini, gdje se nalaze 32 od 38 bunara koje je Mekorot, izraelska državna vodoopskrbna tvrtka, izbušila na Zapadnoj obali. Mekorot crpi 31,5 milijuna kubnih metara vode godišnje i dostavlja je isključivo za otprilike 8000 kolonista u Jordanskoj dolini i na sjevernom području Mrtvog mora, zahvaljujući čemu oni mogu razvijati poljoprivredu intenzivnog navodnjavanja na relativno sušnom i vrućem području. Osim toga, prema podacima Svjetske banke, 10,2 % obrađene zemlje na Zapadnoj obali nalazi se zapadno od Separacijske pregrade, na zemlji na kojoj se godišnje proizvedu poljoprivredni proizvodi u vrijednosti od 38 milijuna dolara, što predstavlja 8% ukupne palestinske poljoprivredne proizvodnje. Izraelska politika Palestincima uskraćuje dodatni prihod od poljoprivrede i pojačanog zapošljavanja u tom sektoru.

Svjetska banka procjenjuje ovaj gubitak nanesen palestinskom gospodarstvu na 480 milijuna dolara godišnje i gubitak oko 110 000 radnih mjesta.

Ograničavanja gradnje – […] Ova se diskriminacija provodi posredstvom vojnih naredbi koje su izmijenile sustav planiranja kakav je postojao za vrijeme jordanske vladavine, s ciljem da se pogoduje interesima Izraela i kolonističkih naselja.

Ovaj novi sustav, kojim upravlja Civilna uprava, i sustav kojim u Istočnom Jeruzalemu upravljaju jeruzalemske gradske vlasti i Okružni odbor za planiranje i gradnju pri Ministarstvu unutarnjih poslova, namjerno ne planiraju i ne odobravaju građevinske planove koji bi omogućili gradnju i razvoj u palestinskim zajednicama na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu. Na primjer, Izrael palestinskim zajednicama u „Zoni C“ nameće doslovno i usko tumačenje urbanih planova Britanskog mandata koji potječu od prije 70 godina, a koji su većinu zemlje na Zapadnoj obali svrstavali pod poljoprivredno zemljište, sprječavajući izdavanje građevinskih dozvola.

Izrael također palestinske stanovnike potiskuje iz „Zone C“, prvenstveno one koji žive na južnom hebronskom gorju i u Jordanskoj dolini, putem opetovanih rušenja objekata u njihovim zajednicama. U Jeruzalemu Palestinci koji žele dobiti građevinske dozvole moraju udovoljiti preduvjetima koji im uskraćuju gotovo svaku realnu mogućnost da dobiju građevinsku dozvolu.

U međuvremenu ovaj je sustav planiranja odobrio planove za izgradnju desetaka tisuća stanova u kolonističkim naseljima i dijelovima Zapadne obale koje je Izrael anektirao Jeruzalemu.

Pravo na slobodu kretanja
Članak 12 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da svatko ima pravo na slobodu kretanja unutar svoje zemlje. Ovo je pravo važno zbog toga što je sloboda kretanja nužna u svakodnevnom životu i za ostvarivanje drugih prava koja sadrži međunarodno pravo, uključujući pravo na rad, zdravlje, obrazovanje i obiteljski život.

Znatan dio kolonističkih naselja izgrađen je na planinskom lancu pored Ceste 60, glavne prometne arterije koja povezuje sjever i jug Zapadne obale. Kao što je gore spomenuto, položaj kolonističkih naselja presjekao je urbani kontinuitet palestinskih zajednica.

U brojnim B'Tselemovim izvještajima […] dokumentirani su desetci kontrolnih točaka koje je Izrael postavio u unutrašnjosti Zapadne obale, uz još stotine drugih prepreka (zemljanih humaka, betonskih pregrada, i vrata) i cestovni režim koji zabranjuje kretanje palestinskih vozila.

Broj ograničenja mijenjao se tijekom godina. 2009. Izrael je znatno smanjio broj kontrolnih točaka na Zapadnoj obali, zadržavajući sposobnost reguliranja i ograničavanja palestinskog prometa unutar Zapadne obale pomoću nekoliko glavnih kontrolnih točaka. Velika većina ograničenja koja su trenutno na snazi namijenjena su kako bi Palestinci ostali podalje od kolonističkih naselja ili glavnih cesta koje koriste kolonisti, te kako bi se smanjio i onemogućio palestinski promet na većim područjima, poput Istočnog Jeruzalema, Jordanske doline i područjima zapadno od Separacijske pregrade.

Zbog ovih trajnih ograničenja Palestincima na Zapadnoj obali je otežano vođenje normalnog života. Osim znatnog gubitka vremena koji prouzrokuju ova ograničenja, ona također dovode do kršenja dodatnih prava: prava na zdravlje, zbog otežanog pristupa medicinskim centrima s kojim se suočavaju liječnički timovi i pacijenti; prava na adekvatni životni standard, zbog poteškoća s kojima se susreću radnici na putu do svog posla i stalne odgode u prijevozu robe; pravo na obiteljski život, zbog poteškoća koje se pojavljuju pri putovanju iz jedne zajednice u drugu, čak i kad se radi o susjednim zajednicama, i dozvola koje su potrebne za posjet nekih zajednica; prava na obrazovanje, zbog otežanog i dugotrajnog puta koji Palestinci moraju prevaliti da bi došli do obrazovnih institucija, uključujući palestinska sveučilišta; i prava na slobodu vjeroispovijesti, što je posljedica ograničenja kretanja do vjerskih središta u Jeruzalemu i Betlehemu.

Pravo na samoodređenje
Prvi članak zajednički Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi:

1. Svi narodi imaju pravo na samoodređenje. Na temelju toga prava oni slobodno određuju svoj politički status i osiguravaju svoj gospodarski, društveni i kulturni razvoj.

2. Svi narodi mogu slobodno raspolagati svojim prirodnim bogatstvima i izvorima za svoje osobne ciljeve … Ni u kojem slučaju se neki narod ne smije lišiti sredstava za svoj opstanak.

[…]

Položaj kolonističkih naselja cjepka palestinsku teritorijalnu povezanost na Zapadnoj obali i umjesto toga stvara desetke enklava koje onemogućavaju uspostavu neovisne i održive palestinske države, čime je onemogućeno ostvarenje prava na samoodređenje.

Već samo planovi za proširenje kolonističkog naselja Ma'ale Adummim, naročito u pogledu gradnje planirane na području E-1, sjeverno od tog kolonističkog naselja, čine uspostavu održive teritorijalno povezane palestinske države nemogućom. Provedbom ovih planova, koji čekaju odobrenje političkog ešalona, blokirat će se kretanje između sjevernog i južnog dijela Zapadne obale i to će područje biti podijeljeno u 2 kantona, a Istočni će Jeruzalem, još više nego što je to slučaj sada, biti fizički odijeljen od ostatka Zapadne obale. Postojanje kolonističkih naselja također palestinskom narodu uskraćuje znatan dio zemlje i vodenih resursa na Zapadnoj obali, koji su vitalni za urbani i gospodarski razvoj.


Zaključak
Uspostava kolonističkih naselja je protuzakonita. Unatoč tome, tijekom proteklih 43 godine, više od 42% zemlje na Zapadnoj obali dodijeljeno je za uspostavu više od 200 kolonističkih naselja, te 12 četvrti na području koje je anektirano Jeruzalemu. Istovremeno, Izrael je ohrabrivao preseljenje oko pola milijuna Izraelaca u ta kolonistička naselja nudeći im dug popis velikodušnih olakšica i poticaja. Ovaj je proces doveo do značajnih promjena u krajoliku Zapadne obale.

Tijekom godina izraelske okupacije Zapadne obale, izgradnja i naseljavanje kolonističkih naselja bili su promicani od strane svake od vlada. Glavni cilj projekta je steći kontrolu nad što više zemlje na Zapadnoj obali kako bi se uspostavljala i širila kolonistička naselja. Kolonistička su naselja podijelila i odvojila područja pod palestinskom kontrolom, pretvarajući ih u nepovezane enklave i brišući granicu između Izraela i Zapadne obale.

Uz projekt kolonizacije, Izrael je na Zapadnoj obali uspostavio i institucionalizirao 2 odvojena pravosudna sustava: jedan za koloniste, što de facto anektira kolonistička naselja i daje njihovim stanovnicima sva prava koja imaju državljani demokratskih zemalja; i drugi, vojni pravosudni sustav koji sustavno krši prava Palestinaca i uskraćuje im bilo kakvu stvarnu moć u oblikovanju politika koje utječu na njihove živote. Ovi odvojeni sustavi utvrđuju režim zaštite prava osoba na temelju njihovog nacionalnog identiteta.

Razvoj i jačanje kolonizacijskog pothvata tijekom proteklih 4 desetljeća stvorili su novo prostorno-geografsko, gospodarsko i pravno činjenično stanje diljem Zapadne obale, koje je uzrok kontinuiranog kršenja palestinskih ljudskih prava. Najprije je tu kršenje prava na vlasništvo, koje se manifestira zapljenom stotina tisuća dunuma zemlje koja pripada Palestincima i uzurpiranje osobne imovine palestinskih zajednica i pojedinaca, sve pod različitim izgovorima i putem raznih sredstava. Postojanje kolonističkih naselja također krši palestinska prava na adekvatan životni standard, slobodu kretanja, jednakost i samoodređenje.

Kolonistički pothvat od njegovog početka obilježava instrumentalan, ciničan, pa čak i kriminalan odnos prema međunarodnom pravu, lokalnim zakonima, izraelskim vojnim naredbama i izraelskim zakonima. Taj je odnos omogućio kontinuirano zaposjedanje zemlje Palestinaca na Zapadnoj obali. Izrael ignorira eksplicitne zabrane u međunarodnom pravu koje se odnose na uspostavu kolonističkih naselja, i nudi vlastito tumačenje uspostave kolonističkih naselja, tumačenje koje ne prihvaća gotovo niti jedan pravnik u svijetu ili međunarodnoj zajednici. Izrael se oslanja na neistinite tvrdnje o „vojnim potrebama“ ili „javnim potrebama“ kako bi opravdao zapljenu zemlje za kolonistička naselja. Izrael je također izvrnuo osmanski zemljišni zakon kako bi stotine tisuća dunuma zemlje, uključujući zemlju u privatnom palestinskom vlasništvu, proglasio „državnom zemljom“. Štoviše, država uporno odbija provoditi zakon nad kolonistima koji su zaposjeli zemlju u privatnom palestinskom vlasništvu.

Izrael je plaštem zakonitosti prikrio neprekidnu otimačinu zemlje. Pravni sustav kojim Izrael upravlja na Zapadnoj obali ne uključuje temeljne vrijednosti prava i pravde, i pokazuje se sustavom namijenjenom da bi služio političkim ciljevima i omogućio rutinsko kršenje ljudskih prava Palestinaca.

Odgovornost za kolonizacijski pothvat i mnoga kršenja ljudskih prava koja su njegova posljedica prvenstveno je na svim izraelskim vladama, koje su pokrenule, uspostavile i širile kolonistička naselja. Međutim, mnoga druga tijela također snose odgovornost, uključujući izraelski pravni sustav, koji je odobrio ovaj pothvat odobrivši zabranjeno djelovanje izvedeno od strane policije ili vojske, odbijajući spriječiti sustavnu i kontinuiranu štetu Palestincima, i podupirući režim s 2 pravosudna sustava koji je blag prema kolonistima i šteti Palestincima.

Kontinuirano širenje ovog pothvata proturječi proglašenim ciljevima pregovora koje Izrael vodi s palestinskim predstavnicima već više od 18 godina, te izraelskim obvezama tijekom tog razdoblja u sklopu mirovnog plana Road map for peace i prema američkoj administraciji. Obzirom da je kršenje zakona sadržano u kolonizacijskom pothvatu, te obzirom na njegov neizbježno diskriminacijski režim, postojanje kolonističkih naselja također potkopava temelje izraelske demokracije i šteti ugledu Izraela među drugim državama u svijetu.

Obzirom da su kolonistička naselja nezakonita od samog početka, te obzirom na kršenja ljudskih prava koja su uslijedila, B'Tselem ponovo traži od izraelske vlade da ukloni sva kolonistička naselja. To je potrebno provesti na način da se poštuju ljudska prava kolonista, uključujući isplatu odštete.

Do tada, moguće je odmah poduzeti nekoliko prijelaznih mjera kako bi se ublažila kršenja ljudskih prava. Između ostalog, izraelska vlada mora prekinuti svu novu izgradnju u kolonističkim naseljima, otkazati postojeće graditeljske planove, i zamrznuti procedure za zapljenu dodatne zemlje. Vlada također mora ukinuti sve olakšice i poticaje koje daje kako bi izraelske građane potakla da se presele u kolonistička naselja.