Napad na Gazu: Život pod bombama

Prijevod izjava i svjedočanstava ljudi u Pojasu Gaze za vrijeme posljednjeg izraelskog napada, objavljenih 21. studenog 2012. Izvor i više informacija na engleskom: Gaza Under Attack: Stories From on the Ground.


Yasmeen El Khoudary

„Dok pišem ovaj članak Izraelci na Gazu bacaju letke kojima od stanovnika traže da se evakuiraju iz nekih četvrti. U Gazi nema skloništa poput onih u Isdudu ili Aškelonu, a čak i da ih ima, vjerojatno bi ostala prazna. Palestinci ne traže sklonište. Kao izvorni stanovnici ove zemlje sigurni smo samo tamo gdje pripadamo.

Svjestan ove činjenice, Izrael će vjerojatno letke iskoristiti u svoju obranu u slučaju da noćas bude ubijeno još civila (što će se vjerojatno dogoditi, obzirom na gustu naseljenost u Pojasu Gaze). Svaki civil koji pritom bude ubijen je ili „kolateralna žrtva“ ili ljudski štit kojeg je koristio Hamas. Tu priču znamo napamet.

Ali kad 7-godišnje dijete nosi svog 2-godišnjeg brata nakon što su im roditelji ubijeni u izraelskom napadu ili kad se jednogodišnja beba pokušava igrati sa svojom mrtvom 8-godišnjom sestrom, ostaje vam samo da posumnjate i u ono malo vjere koju imate u čovječanstvo. U međuvremenu u Izraelu Jerusalem Post besramno objavljuje članke o kućnim ljubimcima koji osjećaju tjeskobu svaki put kad se oglase sirene za uzbunu.“


Jehad Saftawi

„Ne možemo otići. Čak i da možemo, zašto bismo to učinili? Već jesmo izbjeglice.

Roditelji mojih roditelja učili su me o palestinskim selima u onome što se sada zove Izrael – selima koja 4/5 Pojasa Gaze još uvijek zove domom. Židovski teroristi sravnili su sa zemljom, preimenovali i ukrali više od 500 tih sela tijekom stvaranja Izraela.

21 mi je godina i to je bilo davno. Ali svaka me eksplozija ovaj tjedan podsjetila na tu nepravdu. I nikad neću zaboraviti.

Između eksplozija zapisujem buduća sjećanja mojih unuka. Dolaze u intervalima i mjere se u koracima. Koracima do dna ove 5-katne zgrade. Koracima kojima trči moja majka, za njom sestre i brat, kako bi se pridružili drugim okupljenim obiteljima.“

„Najgori je osjećaj kad čujete zvuk aviona. Osjećate kao da vam se približava smrt koja će vas odvesti sa sobom.“ Ovo su riječi 21-godišnjeg Jehada Saftawija čiji se dom nalazi na sjeveru Pojasa Gaze koji je najviše pogođen granatiranjem iz izraelskih bespilotnih letjelica i ratnih zrakoplova.

„Osjećam se odgovornim za svoje sestre, majku i brata. Okupe se svi zajedno na najnižem katu.“ Jehad je sin političkog zatvorenika, a njegova se majka brine o njegovoj mlađoj braći i pokušava ih umiriti uvjeravajući ih kako je odlazak na najniži kat i okupljanje svih susjeda iz 5-katnice samo igra koju igraju.

Nema se kamo pobjeći: „sada se najgore osjećam dok gledam svoje sestre i majku kako plaču, u strahu za vlastite živote, bez skrovišta, bez mjesta na koje bi mogle otići. Nikada neću ovo zaboraviti.“

Svako malo u Jehadovoj četvrti nestane struje. Ljudi se u mraku još više plaše i osjećaju bespomoćnije. A od danas više nemaju ni najosnovnije prehrambene namirnice: „Potrošili smo kruh, ali smo imali još riže. Ne znamo kad ćemo ponovo moći nabaviti kruh.“


Dr. Mads Gilbert

„Užasna noć bombardiranja. Zgrade sravnjene sa zemljom. Uskraćivanje sna kao oblik kolektivnog mučenja, koje najteže pogađa djecu. Bombardiraju sada. Psi laju. Nema ljudskih zvukova u jutarnjim satima.“


Sabah Al Barakoni

„Ovo pišem usred noći. Ne mogu spavati. Bombe i rakete padaju svuda oko nas. Osjećam se kao da mi se srce trga na komadiće. Svako jutro telefonom zovem svo osoblje i oni mi kažu da ni oni ne mogu spavati. Kažu da pate od glavobolja. Naša su srca vrlo umorna. Kolegica svojoj 4-godišnjoj kćeri kaže da je glasna buka tek grmljavina kako se dijete ne bi bojalo. Ali ona zatim pita: „A gdje je kiša?“

Okupljamo se ovdje u kući podalje od prozora koji bi se mogli razbiti ako bombe padnu preblizu. Bojimo se izaći, čak i samo otići po kruh. Pekara nije tako blizu. Moj se suprug brine o svom paraliziranom ocu i ne može ga ostaviti kako bi otišao u pekaru. Previše bih se bojala za njega kad bi samo pokušao. Sretni smo, jer imamo dovoljno hrane za možda tjedan dana. Imamo riže i šećera, ulja za kuhanje, leće i nešto povrća.

Strah raste. Nema sigurnog skrovišta. Ne možemo napustiti Gazu kako bi negdje drugdje pronašli utočište.“


Sami Zimmo, 14 godina

„Ne možemo spavati. Ako zaspimo, budimo se uz zvuk bombi. Svaki put kad jedna od njih pogodi tlo, moja sestrica viče od straha. Počeli smo sanjati o mogućnosti da samo jedan dan spavamo bez ubijanja i bombardiranja.

Način na koji je rat počeo nas je iznenadio. Svaki dan jedni drugima govorimo da će danas biti kraj, ali tada shvatimo da je to samo još jedan početak.“


Raneen Haddad, 19 godina

„Izraelci su prošle noći bombardirali prazan komad zemlje do prozora naše dnevne sobe. Cijela je kuća bila obasjana. Bilo je toliko glasno da sam mislila da je bomba pala na nas. Čula sam lom prozorskih stakala i kako naše stvari padaju na pod. No ništa nisam mogla učiniti. Nisam mogla čak ni izaći iz sobe u kojoj smo se skrivali.

Nismo jedini. Svaka osoba koja živi u Gazi trpi istu sudbinu. Po mom su mišljenu ovakva djela među najgnjusnijim, najodvratnijim djelima koje netko može počiniti protiv vlastite vrste.

U 3 dana bilo je više od 900 zračnih udara. Broj poginulih među Palestincima stotinu je puta veći od onog među Izraelcima. Da vam kažem što stanovnici Gaze osjećaju kad čuju zvuk izraelskih raketa? Strah u dječjim srcima? A nemoć naših roditelja da nas zaštite?

Mi Palestinci nismo teroristi; opiremo se izraelskoj okupaciji. Da vam netko silom otme zemlju i sustavno nadzire cijelu vašu zajednicu zidovima i kontrolnim točkama, da vam uništi sveučilišta, kanalizacijske sustave i gospodarstvo, što biste vi učinili?“


Mohammed Omer

„Rado bih se riješio mirisa spaljenih tijela koji mi je ostao u nosu... Užasno je u bolnici Shifa.“


Dr. Ghada Ageel

„Moj 3-godišnji nećak iz Gaze, Abdallah, je veseo dječak. Jako se boji bombi i neprekidnog granatiranja. Ali mi je rekao da sada koristi taktiku koja mu pomaže da se smiri. Ode pod svoj krevet, začepi uši i počne vikati tako da svojim glasom nadglasa zvuk bombi i raketa. A danas je pronašao još kreativnije rješenje: 'Kad projektil dođe u našu kuću nadam se da će ga moji jaki i veliki roditelji udariti i otjerati. No, ako to ne upali, tada ću mu dati sve svoje grickalice, slastice i slatkiše kako me ne bi pogodio.'“


Samia Ageel

„Čim je moja kćer Noor prošle noći zaspala staklo na našim prozorima popucalo je od teškog bombardiranja. Staklo je palo po njenom tijelu i ozlijedilo joj lice. Mislila je da bombardiraju našu kuću i počela histerično vikati i pozivati da je spase iz ruševina. Probudila sam je i zavidala joj ranu. Ostale smo budne do jutra.

Ako sam i mogla ukrasti nekoliko sati sna prije, sada se bojim sklopiti oči jer bi mi tada smrt mogla ukrasti djecu. Ne znam što da radim. Kao roditelji trebali bismo zaštititi svoju djecu, ali mi to u Gazi više ne možemo, mehanizam terora udara po nama iz zraka, s kopna i s mora. Prati nas danonoćno u našim domovima, na ulicama, u našim krevetima i u našim snovima.“


Beesan Al-Hasham

„Moram kontrolirati svoje osjećaje i igrati se sa svojom djecom. Čim počne granatiranje počnem se šaliti i zabavljati ih. Prestrašena sam, ali želim spriječiti da se djeca uspaniče.“ Beesan je majka 4 djece. Tvrdi da se ono što trenutno kao majka osjeća ne može usporediti ni sa čime drugim. "Živimo sa spoznajom da bi danas mogao biti posljednji dan. Ako i sklopim oči, nikada ne mogu spavati. Ne želim ispustiti djecu iz vidokruga, jer, čak i da se radi o posljednjem trenutku života, želim biti pored njih, i pokušati postići da se osjećaju sigurno.“

Osigurati sigurnost svoje djece za Beesan je gotovo nemoguća misija. Svjesna je da nema nikakvu kontrolu nad time gdje bi projektil mogao pasti ili kada će Izrael ispaliti slijedeću bombu s čavlima, eksploziv koji je zabranjen na međunarodnoj razini.

„Moj sin Karim ima samo 12 godina. Još nije uspio zaboraviti sve što je vidio kad mu je bilo 8 godina tijekom prethodne izraelske invazije 2008. Pun je tjeskobe. Postavlja mi pitanja na koja je tako teško dati odgovore: Kamo idu svi ovi ubijeni ljudi? Brinem kako će reagirati i kako će se nositi sa svim ovim iskustvima. Bez obzira na to koliko bili pametni ili na koji način pokušali objasniti stvari, osjećaje straha i tjeskobe podjednako ne mogu kontrolirati ni stari ni mladi.“

Osim što brine zbog projektila koji padaju, Beesan se mora brinuti i o dobrobiti svoje djece. „Vrlo je hladno. Moramo prozore držati otvorenima kako od granatiranja ne bi popucala stakla. Zbog toga su nam noći postale nepodnošljive. Čujem glasove svoje djece, ali ih stalno gledam kako bih se uvjerila da još uvijek dišu.

Najgori je osjećaj nemoći. Ne mogu ih zaštititi. Ne mogu im pružiti ugodan i miran život kakav imaju druga djeca u svijetu. Mladi su. Imaju energije. Bistri su, ali ne znam što ih čeka u budućnosti. Osjećam da su izolirani. Vjernica sam, ali kad bombe padaju s neba osjećam se bespomoćno.“


Mohamed Abu Safia

„Danas sam otišao do doma obitelji Salah – ili onoga što je nekoć bio njihov dom, prije nego su ga potpuno uništili u bombardiranju. Razgovarao sam sa ženama i djecom koji su bili zakopani pod ruševinama, ali su se ih njih uspjeli izvući. Rekli su mi da su uspjeli preživjeti zbog svoje snažne volje da žive i pruže otpor.“

Duboko uzdahnuvši Mohamed kaže kako se djeca u njegovoj četvrti jako teško nose s onim čemu svjedoče. „Oni vide što im okupacijske snage rade. Djeca njihove dobi u europskim zemljama pohađaju sportske klubove i uživaju u svom djetinjstvu, dok ovdje djeca u Gazi jedva prežive svaki dan. Ostao sam bez riječi pred tom djecom i njihovom patnjom. Svi su bili mlađi od 15 godina.“

„Noćas četvoro djece i njihova majka spavaju u mrtvačnici bolnice. Ispaljuju li oni rakete? Prijete li sigurnosti? Djeca u bolnici Shifa stoje na vratima i opraštaju se od svojih prijatelja. Želimo da ova brutalna okupacija prestane. Želimo slobodu za svoju djecu.“


Mahmoud Abu Galwa

„Svjetlo nam daje osjećaj sigurnosti. Zato se osjećam vrlo tjeskobno kad nestane struje.“ Mahmoud živi u Jabalyji, jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu.

Najpotresnije iskustvo mu je bilo „gledati oči djece kad zvuk ratnog zrakoplova probije zvučni zid. Oči im potamne. O tome brinem, o budućnosti ove djece. Kako će ikad zaboraviti ove zvukove? Kako će uspjeti proživjeti ovo razdoblje?“

Mahmoud je dobro upoznat s traumama. Ovaj bivši fotograf kaže kako više ne može uzeti fotoaparat u ruke. „Ne mogu se osloboditi užasnih slika koje sam vidio tijekom izraelske invazije 2008. Sjećanje mi onemogućava da se ponovo bavim fotografijom.“

Ali njegova mu je budućnost zadnja na pameti. Mahmoud brine da će izgubiti nekog od svojih najmilijih. „Što ako se probudim i bude ubijen netko koga volim? U Gazi u svakom trenutku možete sve izgubiti, voljenu osobu, kuću, pripada nam sve i ništa.“ Ali Mahmoud tvrdi da u Gazi pobjeđuje ljubav. „Unatoč svemu što se oko mene događa snagu crpim iz načina na koji se ljudi brinu jedni za druge. Dijelimo hranu, sklonište i ljubav. U ovo vrijeme dajemo jedni drugima. Nestrpljivo iščekujem trenutak kad će sve ovo završiti kako bi naša djeca mogla živjeti.“


Majed Abusalama

„Jučer je ubijen otac mog najboljeg prijatelja, a kćer jednog mog drugog prijatelja je ostala bez ruke. Sedam joj je godina.“ „U svojim smo domovima i čekamo da u njima umremo. Nemamo skloništa.“

Majed želi da svijet vidi što se događa: „Čak i ako ne preživim želim da svijet zna što nam se događa ovdje. Bombardiraju nas u našem izbjegličkom logoru. U Jabalyji nemamo humanitarne pomoći i nitko nam ne pomaže. Naša djeca plaču. Prestrašena su i vide stvari koje ne razumiju.

Izrael nas napada od dana kad sam rođen. Ovo nije rat. Ovo je napad. Nismo jednaki. Oni imaju bespilotne letjelice, avione F16 i brojna druga smrtonosna oružja. Kako da se borimo protiv treće najjače vojske na svijetu? Potrebna nam je međunarodna zaštita. Ovdje pljušte bombe, teške bombe.“


Lara Aburamadan

„Proteklih 48 sati moja majka i ja bdjele smo pored mojih sestara i brata – moje blizanke, brata adolescenta i sestre koja će uskoro završiti srednju školu. Majka i ja sjedimo zajedno u unutarnjoj sobi bez prozora gledajući naborana čela mog brata i dviju sestara koji se naprežu da zaspu.

I cijelo vrijeme čujemo bombe. Bombe koje nose miris jeseni i studen zime. Bombe koje udaraju. Bombe koje ubijaju. Još uvijek se budim iz noćnih mora s bombama koje su parale naše nebo prije gotovo četiri godine, kad je moja prijateljica iz razreda Maha izgubila majku u izraelskom zračnom udaru. A prijateljica iz djetinjstva Hanan vidjela je odsječenu nogu svoje majke u ruševini nakon jednog drugog napada.

Dok promatram umorne oči svoje majke pitam se: Što se događa onima koji izgube dijete? I hoću li ikada vidjeti svoje?“


Inas Safadi

19-godišnja Inas je bila sama kod kuće i učila za ispite kad je počelo granatiranje. „Nazvala sam majku kako bih bila sigurna da će odmah doći kući jer situacija nije sigurna. Kad je došla zagrlila me i počela moliti kako bi me umirila. Bila sam prestrašena. Jako se bojim za svoju obitelj i prijatelje. Bojim se za sve koje volim.“

Inas je već izgubila 2 prijateljice tijekom izraelske invazije 2009. „Bojim se da će se tako nešto ponovo dogoditi. Mislim da neću preživjeti ponovni gubitak nekog koga volim.“

Osim mrtvih prijatelja i članova obitelji, mlada Inas kaže da umiru i njeni snovi. „Iz minute u minutu uništavaju sve moje snove. Sve stvari koje sam planirala možda nikada neću moći učiniti jer bi me mogli ubiti svakog trenutka. Sada razgovaram s vama, a svuda padaju rakete.“

„Svi sjedimo u jednoj sobi. Zalijepljeni smo za TV i gledamo vijesti. Punimo telefone jer se bojimo da ćemo svakog časa ponovo ostati bez struje.“


Kawther Abuhani

„Svakih pola sata čujemo glasne eksplozije. Vidimo vatru i bombe kako padaju s neba. Svaki se put osjećamo kao da je na nas došao red i da će bombe pasti na našu kuću.“ 23-godišnja Kawther Abuhani iz sjevernog Pojasa Gaze živi s devet članova svoje obitelji.

„Okupili smo se u jednoj sobi. Uključen je radio. Ne gasimo ga. Kad počne granatiranje ja i sestra se jako uplašimo. Zatvorimo oči. Ništa drugo ne možemo učiniti. Sklapanje očiju je jedino što nam pomaže kako ne bismo vidjele žuta i crvena svjetla granata koje padaju poput krvave kiše.“

Kawtherina majka pokušava grliti svoje kćeri i umiriti ih. Kawther kaže: „Imam malu sestru. Vrlo je prostodušna. Kad dođe do eksplozija uvjerimo je da se radi o vatrometu. Ne mogu zadržati suze kad je vidim kako se igra jer ne zna što se stvarno događa i da bismo svi mogli umrijeti svakog trena.“

Dok se boji za svoje živote, poput mnogih obitelji u Gazi, Kawtherina obitelj prima uznemiravajuće pozive nepoznatih ljudi iz Izraela. „Više se ne javljamo na telefon. U užasnoj smo situaciji. Ovo je fizički i psihološki rat.“


Joe Catron

„Oko 13:10 na odjel je donesena 10-mjesečna djevojčica Haneen Tafesh. Nije bila pri svijesti, a njeno maleno tijelo bilo je sivo. Zadobila je prijelom lubanje i krvarenje mozga, u napadu koji se dogodio oko 11 sati dan ranije u četvrti Sabra u Gazi. Bila je u komi i na mehaničkoj ventilaciji. Kasnije tijekom poslije podneva zanimalo nas je kako je Haneen i liječnici su nam rekli da joj se stanje pogoršalo. Kad smo se navečer vratili kući, saznali smo da je umrla.“


Mohammed Abu Amsha

2 i pol-godišnji Mohammed Abu Amsha je ranjen dok je sjedio ispred kuće svog djeda u Beit Hanounu. Lovac F16 je ispalio projektil u njegovoj blizini, a komadi ruševina građevina koji su letjeli zrakom pogodili su ga u glavu. U napadu je ranjen i Mohammedov ujak.


Zuhdiye Samour

Zuhdiye Samour, majka i baka iz izbjegličkog logora Obala u gradu Gazi, još je uvijek bila vidljivo potresena onim što je proživjela dok je pričala svoju priču: „Sjedili smo zajedno u našoj kući. Bilo je oko 20:30 i gledali smo TV, filmove kako bi se djeca manje bojala. Tada smo začuli zvuk 12 granata ispaljenih iz ratnih brodova na moru.“ Zuhdiye i još 3 civila su ranjeni kad su granate pale na njenu četvrt, stambeno područje u gradu Gazi.


Shahd Abusalama

„Prijatelj mojih roditelja, Marwan Abu Al-Qumsan (52), koji često posjećuje našu kuću, hodao je ulicom vraćajući se iz posjeta obitelji svoje sestre. Izraelska je vojska ispalila jedan projektil na praznu česticu zemlje nekoliko metara od njega koji je u zemlji ostavio veliku i duboku rupu. On je nekako pao u tu rupu gdje je živ zakopan. Ljudi su kopali 4 sata kako bi ga izvadili. (Njegov brat je hodao oko 20 metara iza njega i čudesno preživio napad, ali ima rane po cijelom tijelu.)

...

(kasnije) Moj je otac otišao iz kuće na pogreb svog prijatelja. Nismo htjeli da ide jer bi Izrael lako mogao ciljati put do pogreba, no on je obećao da će se brzo vratiti. Znam da ćemo se opustiti tek kad vidimo da se kući vratio živ i zdrav.“


Duaa Hejazi

13-godišnja Duaa Hejazi se iz šetnje s majkom i braćom vraćala kući u četvrti Sabra u Gazi kad je oko 20 sati na cestu ispred njihovog doma ispaljen izraelski projektil. „Mnogo sam krvarila. Moj je brat također bio ranjen, u ruku. Susjedi su me doveli u bolnicu.“ Duaa je zadobila ozljede od šrapnela po cijelom gornjem dijelu tijela, a neki su joj komadi još uvijek usađeni u grudni koš. Želi uputiti poruku drugoj djeci, koja ne žive u Pojasu Gaze:

„Kažem, mi smo djeca. Ni za što nismo krivi da bismo se morali s ovim suočavati. Oni nas okupiraju i ja ću reći, kao što je Abu Omar rekao, 'Ako si planina, vjetar te ne može zatresti.' Ne bojimo se, ostat ćemo čvrsti.“


Shahd Abusalama

„Dvije bombe su upravo pale u našoj četvrti, na udaljenosti od oko 100m. Istovremeno smo čuli krik traumatiziranih ljudi u našoj četvrti. Imao sam osjećaj da mi je na sekundu stalo srce.“


Izvor i više informacija: Gaza Under Attack: Stories From on the Ground



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
In the Name of Justice: Key Issues Around a Single State
A just peace requires that the refugee issue be addressed directly. While details may be negotiated, especially if some refugees prefer resettlement elsewhere and/or economic compensation, two conditions are critical if the refugee issue is to be resolved: the refugees' unconditional right to return, as it is advocated by UN General Assembly resolution 194 related to the Right of Return of Palestinians, must be accepted, so that “goodwill” or “humanitarian” gestures do not replace the refugees' alienable rights to repatriate, return to their homes and live at peace; and Israel must acknowledge its responsibility for driving out half the Palestinian people in 1947/48, as well as for the expulsions of 1967 and displacement ongoing since – a symbolic admission of responsibility crucial to reconciliation between the people and to eventual historical “closure.”
Read more...

Jordan Valley Matrix of Control
In 1967 The Palestinian Population in the Jordan Valley was 320,000 people. In 2011 it was reduced to 56,000 people who live In 29 communities.
Read more...

'Anin, Mevo Dotan (Imriha), Reihan, Shaked, Thu 17.1.13, Morning
'Anin Checkpoint is located on the separation fence, east of Mei Ami, between the village of 'Anin in the West Bank and Um el-Fahm in Israel. Those who pass and return here are residents of 'Anin, mostly to cultivate their lands which have been cut off from the village by the separation fence. The checkpoint opens two days a week, morning and afternoon, and daily during the olive harvest season. People go out from the village in the morning and must return the same afternoon. Anyone who does not return that same day has his permits confiscated, and until he gets the situation corrected he is prohibited from transit.
Read more...

Bethlehem Christians feel the squeeze as Israeli settlements spread
But this terrain will soon be covered in concrete after the authorisation last week of the construction of more than 2,600 homes in Givat Hamatos, the first new Israeli settlement to be built since 1997. It lies between two existing settlements: Gilo, home to 40,000 people, sits atop one hill; to its east, on another hill, stands Har Homa, whose population is around 20,000, with further expansion in the pipeline. Both are largely built on Bethlehem land. Givat Hamatos will form a strategic link between these twin towns, further impeding access between Bethlehem and the intended capital of Palestine, East Jerusalem, just six miles away.
Read more...

Palestinska djeca u izraelskim zatvorima

Informacije iz članka Child Prisoners Shazije Arshad objavljenog 9. studenog 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Zatvaranje palestinske djece uobičajeno je obilježje izraelske okupacije Zapadne obale. Organizacija za prava djeteta Defence for Children International (DCI) procjenjuje da je od 2000. na izraelskim vojnim sudovima procesuirano 7500 palestinske djece. Mnogi su očekivali da će 164 djece (u dobi između 12 i 17 godina) koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima biti među više od 1000 Palestinaca razmijenjenih za Gilada Shalita; no to se nije dogodilo. Većina (62%) djece je pritvorena zbog „gađanja kamenjem“.

UN-ova konvencija o pravima djeteta: „U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.“

Članak 37(b) te konvencije dodaje: „Uhićenje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta obavljat će se u skladu sa zakonom, kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme.“

Izraelske vlasti nastavljaju uhićivati i pritvarati palestinsku djecu, često ograničavajući njihov pristup članovima obitelji i odvjetnicima. Priznanja su u većini slučajeva iznuđena na hebrejskom, a, prema izvještaju DCI-a, djeca se u 95% slučajeva izjašnjavaju krivima bez obzira da li su prekršila zakon ili ne.

Prava djece pritvorenika

Unatoč UN-ovim jamstvima o zaštiti prava djece, izraelske vlasti često ne poštuju prava na sigurnost i zaštitu palestinske djece.

Djeca između ostalog imaju pravo da ne budu podvrgnuta neselektivnom uhićenju, pravo da znaju razlog svog uhićenja i pritvora, pravo na pravno savjetovanje, te pravo na kontakt sa članovima obitelji.

Većina uhićene djece živi na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, i zatvorena su u zatvoru Hasharon.

Zlostavljanje djeteta često počinje u trenutku uhićenja, koje se često odvija tijekom noćnog napada u kojem dijete odvode iz obiteljskog doma bez da ono i njegova obitelj znaju kamo ga odvode.

Dijete ispituju u istražnom centru, bez nazočnosti ili kontakta s članovima obitelji ili pravnim predstavnikom.

Ispitivanje je naročito iscrpljujuće i uključuje zastrašivanje prijetnjama i fizičkim nasiljem; djeca dobe „priznanja“ koja trebaju potpisati. Mnoga od tih „priznanja“ su napisana na hebrejskom i malo koje dijete ih zna pročitati.

Pritvaranje i postupanje s djecom u zatvorima

Većina palestinske djece koju su pritvorile izraelske vlasti nalazi se u zatvoru u Izraelu što predstavlja kršenje članka 76 Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje transfer zatvorenika s okupiranog područja.

Zatvori i pritvorni centri u kojima drže palestinsku djecu često ne zadovoljavaju međunarodne standarde u zaštiti dječjih prava i općenito prava zatvorenika.

Pritvorne ustanove su prenapučene, ponekad s vrlo slabim prozračivanjem i lošim higijenskim uvjetima, te pune kukaca.

Postoje izvještaji u kojima se tvrdi da ta djeca također ne dobivaju adekvatnu hranu, piće i zdravstvenu skrb.

Pojavili su se izvještaji o fizičkom, verbalnom, te, povremeno i, seksualnom zlostavljanju palestinske djece. Od trenutka uhićenja tu djecu zastrašuju prijetnjama i stvarnim zlostavljanjem.

Tijekom pritvora djeci često onemogućavaju da spavaju, stavljaju ih u ekstremno vruće ili hladne prostorije, ne dopuštaju im da odu na WC ili da se operu.

Javni odbor protiv mučenja je izvijestio da „u uzorku od 100 iskaza djece koje su prikupili odvjetnici 2009. godine, 69% djece tvrdi da su ih udarali, 49% da su im prijetili, 14% da su ih držali u samicama, 12% da su im prijetili seksualnim zlostavljanjem uključujući silovanje i 32% da su bili prisiljeni potpisati priznanja na hebrejskom.“

Svoj se palestinskoj djeci „sudi“ na vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali. Ti sudovi nisu obvezni udovoljavati izraelskim pravnim uvjetima, a kamoli poštivati međunarodne pravne obveze.

Tijekom vojnih suđenja sudski proces nadziru izraelske okupacijske snage, ali se on ne snima.

Izraelski vojni sudovi maloljetnima smatraju Palestince u dobi između 12 i 16 godina, dok je u Izraelu dijete maloljetno dok ne navrši 18 godina života. Zbog pojačanog međunarodnog pritiska, naročito od strane britanskih parlamentaraca i vlade, izraelska je vojska pristala ubuduće maloljetnima smatrati Palestince mlađe od 18 godina.

Pristup pravnim zastupnicima je minimalan, a obitelji se često moraju pomučiti kako bi saznale gdje im se dijete nalazi. Dozvole za posjet pritvorenom maloljetniku teško se dobivaju.

Odvjetnici djeci često savjetuju da se izjasne krivima jer to često može dovesti do puštanja na slobodu nakon 3 mjeseca pritvora; u slučaju da se izjasne nevinima mogli bi u zatvoru provesti do godinu dana.

Procjenjuje se da 81% palestinske djece prizna krivnju tijekom ispitivanja; ta se „priznanja“ zatim koriste na vojnim suđenjima.

Za vrijeme dok su lišena slobode, djeci je uskraćeno pravo na obrazovanje.

Udruga Save the Children u svojoj studiji procjenjuje da u prosjeku palestinska djeca u zatvoru provedu 147 dana.

Save the Children također tvrdi da 90% djece nakon boravka u zatvoru pati od psiholoških trauma i stresa.

Neki pojedinačni slučajevi

Ahmad F (15) je uhićen 6. srpnja 2011. u selu Buring na Zapadnoj obali. Optužili su ga da je bacao kamenje i uhitili ga u 2 sata u jutro kad su izraelski vojnici upali u njegov obiteljski dom. Ahmadu su tijekom vožnje bile vezane ruke i stavljen mu je povez preko očiju. Izložili su ga ekstremnoj hladnoći, nisu mu dali nikakvu hranu dulje od 8 sati i u zatvoru se morao skinuti radi pretresa.

Mounir Khalifa (17) je uhićen 12. kolovoza 2009. u izbjegličkom logoru u Nablusu. Vojnici su ga uhitili u 2 sata u noći u njegovom domu. Stavili su mu povez preko očiju i ruke mu vezali lisicama, a zatim su ga tijekom vožnje udarali u lice i trbuh. Prevezli su ga u ilegalno izraelsko kolonističko naselje Ariel i nisu mu dopustili da ode na WC.

Amr Imran Hussain (16) je uhićen 29. ožujka 2011. Uhitilo ga je 10 vojnika u njegovom domu u Qalqilyji na Zapadnoj obali. Tijekom uhićenja su ga udarali po glavi i izgubio je svijest; k svijesti se vratio tek u medicinskom centru u Arielu.

Mohammed Jamal Khalil Abu Marya je uhićen 21. veljače 2011. u 3 sata u noći. Uhitili su ga izraelski vojnici u njegovom domu u Beit Omaru kod Hebrona i udarali ga tijekom vožnje do kolonističkog naselja. Nekoliko su ga sati ostavili na hladnoći i kiši, te ga zatim prebacili u zatvor Etzion.

Ayed Khalil Abu Rahma (15) je uhićen 26. siječnja 2011. u selu Bil'in na Zapadnoj obali. Prije i za vrijeme vožnje do ilegalnog kolonističkog naselja na Zapadnoj obali tukla su ga 4 vojnika.

Zaqiq Jamil Ahmed Hamed je uhićen u 3 sata u jutro 28. ožujka 2011. u selu Beit Omar u okolici Hebrona. Najprije su ga prevezli u jedno kolonističko naselje, gdje tvrdi da su ga pretukli, a potom je prebačen u zatvor Etzion gdje su mu ispitivači prijetili.

Amjad Majdi Haddad (17) je uhićen 15. svibnja 2011. u svom domu u Hebronu. Vojnici su ga pretukli, pri čemu je zadobio ozljedu na glavi, i zatim ga prevezli u ilegalno kolonističko naselje, gdje mu nije ukazana liječnička pomoć. Kasnije su ga prebacili u zatvor Etzion.

Reakcije iz međunarodne zajednice

Mnogi u međunarodnoj zajednici osuđuju izraelsko postupanje s palestinskom djecom.

Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava, Richard Falk, je izjavio da Izrael prilikom pritvaranja palestinske djece ne poštuje Konvenciju o pravima djeteta.

Irski laburistički zastupnik u europskom parlamentu Proinsias De Rossa, predsjednik izaslanstva Europskog parlamenta za Palestinu, pozvao je na oslobađanje sve 164 palestinske djece koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima. De Rossa je također Visoku predstavnicu EU-a Catherine Ashton pozvao da o ovom problemu razgovara s izraelskim vlastima.

UNICEF-ov posebni predstavnik na okupiranom palestinskom području, Jean Gough, pozvao je izraelsku vladu da oslobodi svu palestinsku djecu u izraelskim zatvorima i poštuje Konvenciju o pravima djeteta.

Britanski parlamentarni zastupnici u brojnim su prilikama upozoravali na problem djece u pritvoru i pitanje vojnih sudova, uključujući i raspravu u donjem domu britanskog parlamenta. Nakon ove rasprave i obećanja britanske vlade da će o ovim pitanjima razgovarati s izraelskom vladom, izraelske su vlasti najavile da će od sada ubuduće djecu od 17 i 18 godina svrstavati u maloljetnike.

Britanski su parlamentarci u parlament uputili nekoliko prijedloga vezano uz lišavanje slobode palestinske djece u Izraelu, među kojima jedan poziva na oslobađanje svih 164 maloljetnika koji se trenutno nalaze u izraelskom zatvoru. Taj je prijedlog do sada poduprlo 53 zastupnika.

Preporuke organizacija za ljudska prava

Palestinski dio organizacije za prva djeteta Defence for Children International pozvao je Izrael da:
osigura da niti jedno dijete ne bude ispitivano bez nazočnosti odvjetnika po njegovom izboru i člana obitelji;
osigura da sva ispitivanja djece budu snimljena video kamerom;
osigura da vojni sudovi odbace sve dokaze za koje se sumnja da su iznuđeni zlostavljanjem ili mučenjem;
osigura da svi vjerodostojni navodi o zlostavljanju i mučenju budu temeljito i nepristrano istraženi, te da odgovorni za takvo zlostavljanje budu privedeni pravdi.

Nadalje: „Niti jedno dijete ne smije biti pritvoreno u Izraelu u suprotnosti s člankom 76 Četvrte ženevske konvencije.“

Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem izraelskim je vlastima uputila slijedeće preporuke:
odmah uskladiti dob do koje se osobu smatra maloljetnom u vojnim zakonima s dobi do koje se osobu smatra maloljetnom u Izraelu i ostatku svijeta;
zabraniti uhićivanje maloljetnika noću;
ispitivanje provoditi tijekom dana, uz nazočnost roditelja, te omogućiti maloljetnicima da se savjetuju sa svojim odvjetnikom na način koji poštuje prava maloljetnika;
zabraniti zatvaranje maloljetnika mlađih od 14 godina;
promicati alternative pritvoru i pronaći rješenja koja nude alternative zatvaranju;
uspostaviti obrazovne programe u svim zatvorima i ponuditi mogućnost učenja svih predmeta kako bi maloljetnici mogli nadoknaditi nastavu propuštenu za vrijeme dok su bili lišeni slobode;
pojednostavniti izdavanje dozvola za posjet maloljetnicima koji su u pritvoru i zatvoru.

Dok izraelske vlasti i dalje 164 djece drže u zatvorima u tijeku su neprekidni i sve glasniji pozivi da ih se oslobodi i da izraelske okupacijske snage na Zapadnoj obali prekinu s praksom agresivnih uhićenja, vojnih suđenja i nepotrebnog lišavanja slobode, te da izraelska politika i postupanje u tom pogledu poštuju Konvenciju o pravima djeteta.


Izvor: Child Prisoners



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mordechai Vanunu deserves freedom from Israel
Mordechai Vanunu zaslužuje da ga Izrael oslobodi (9. studeni 2011.)
Izraelski zviždač Mordechai Vanunu koji je svijetu otkrio pojedinosti o izraelskom nuklearnom naoružanju i zbog toga odslužio 18 godina zatvorske kazne, od toga 11 godina u izolaciji u samici, u nedjelju (12. studenog) je konačno trebao saznati da li mu je ili ne oduzeto izraelsko državljanstvo. Vanunu je sam zatražio da mu se oduzme državljanstvo (koje se u Izraelu oduzima za izdaju, za što je Vanunu bio osuđen) u nadi da će na taj način konačno moći napustiti Izrael. Vanunu već 7 godina pokušava napustiti Izrael. Iz zatvora su ga oslobodili 2004. i tada mu je rečeno da će zemlju moći napustiti tek za 6 mjeseci i da za to vrijeme ne smije razgovarati sa strancima. Od tada je Vanunu nekoliko puta bio uhićivan i privođen zbog tehničkog kršenja uvjeta koje su mu nametnuli. Kao pacifist koji je odluku da objavi informacije o izraelskom nuklearnom programu donio jer se protivio nuklearnom naoružanju, Vanunu vjeruje da Palestinci trebaju koristiti nenasilne oblike otpora i građanskog neposluha u borbi za svoja prava. Nije jasno zbog čega ga izraelske vlasti još uvijek nisu oslobodile. Samo najciničniji izraelski političari danas tvrde da Vanunu još uvijek posjeduje informacije koje bi mogle nauditi izraelskoj sigurnosti. Vanunu je sve informacije koje je imao o nuklearnom postrojenju Dimona dao objaviti još 1986. uz pomoć novinara britanskog Sunday Timesa.
Read more…

Susya, Twaneh, Beit Umar – By David Shulman
Where is my place? Where is the place of any good man or woman at such a moment? Then I know: I am not getting on that van. We send one party of activists and internationals off toward Jerusalem, and I turn back to the incredulous policeman who thought he was finally getting rid of us for today, and I say, easily, strangely joyful, calm, “Arrest me now.” With me are another 14 or so who are marched to the hideous, airless, armored arrest vehicle with its small slits for rifle fire that are now locked shut. One by one we are pushed inside. ... “You should know,” says the chief policeman, “that the village of Beit Umar will pay tomorrow for what you've done today.” I'm sure he's right: the only operative law in the Occupied Territories works just like that. They'll make them pay. Isa, wise, humane, naturally brave Isa, watches sadly from the hill as we disappear. It's good to be here for Isa's sake. In fact, I recommend such moments, odd as this may sound. Really, there's nothing like it. You feel free. Of course, the plastic handcuffs are too tight and your wrists hurt, and you're thirsty and physically exhausted and you don't know how long you'll be like this and what will happen to you, but you're with the salt of the earth, truly, and you can laugh, and you recall previous arrests that you're proud of, and there are other memories to be shared, and a burden has been lifted from your shoulders and a kind of sweet relief takes its place, and there's no fear but only a tense readiness or anticipation, and bits of texts or broken sentences flit through your mind, I've been reading Spinoza lately and some childish inner voice absurdly announces that Spinoza would approve, but actually what you mostly feel is simply, deeply alive. Incongruous well-being mingles with minor bodily pain (after a while your wrists start to chafe and turn red). With this, and with your friends, you wait.
Read more…

Raw footage from Gaza-bound ships (video)

Freedom Wave riders beaten, denied access to family; organizers demand accountability
Aktivisti na humanitarnim brodovima pretučeni, zabranili im kontakt s članovima obitelji (5. studeni 2011.)
Suprotno tvrdnjama izraelske vojske presretanje humanitarnih brodova Tahrir i Saoirse nije bilo nenasilno. Protiv broda Tahrir izraelska je vojska upotrijebila vodeni top, čime je ugrozila živote putnika i posade. Aktivisti koji su vojnicima pružili nenasilan otpor prilikom preuzimanja broda bili su izloženi prijetnjama i pretučeni su. Naročito je jako pretučen 45-godišnji kanadski sveučilišni profesor David Heap. Izraelske vlasti uhićenim aktivistima nisu dopustile kontakt s članovima obitelji koji su bili zabrinuti za njihovu sigurnost. Kanadski konzularni predstavnici su članovima obitelji rekli da nekoliko aktivista ima vidljive modrice.
Read more…

Podržite UNICEF-ov zahtjev za oslobađanjem svih 164 palestinskih maloljetnih zarobljenika

Link na peticiju: Please Release all 164 Palestinian Child Prisoners

S linka možete poslati gotovu poruku Ronu Prosoru, izraelskom veleposlaniku pri UN-u, Riyadu H. Mansouru, veleposlaniku stalne promatračke misije Palestine pri UN-u i Jeanu Goughu, UNICEF-ovom posebnom predstavniku na okupiranom palestinskom području, kojom podržavate UNICEF-ov zahtjev upućen izraelskim vlastima da oslobode svih 164 palestinske djece zarobljenika kako bi se djeca mogla vratiti svojim obiteljima.

Kako biste poslali svoju poruku potrebno je u polju pod Take action on this issue u za to predviđene kućice upisati Ime i prezime (Name*), Email adresu (Email*) i odabrati Zemlju (Country*), te zatim kliknuti na Send This Message.


Hrvatski prijevod teksta poruke:
Pišem kako bih izrazio/la podršku UNICEF-ovom zahtjevu izraelskoj vladi da oslobodi svu palestinsku djecu koja se trenutno nalaze u izraelskom pritvoru, nakon što je objavljeno da će u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika izraelska vlada osloboditi neke palestinske zatvorenike.

1. listopada 2011. u izraelskom se pritvoru ili zatvoru nalazilo 164 palestinske djece (u dobi između 12 i 17 godina), uključujući 35 djece u dobi između 12 i 15 godina, i postoji ozbiljna zabrinutost da izraelsko postupanje s palestinskom djecom zarobljenicima nije u skladu s odredbama UN-ove konvencije o pravima djeteta.

„Na primjer, 2 ili 3 dana nakon incidenta gađanja kamenjem u okolici nekog sela smještenog u blizini nekog kolonističkog naselja, vojnici dolaze u selo i uhićuju djecu čija se imena nalaze na unaprijed pripremljenom popisu, djeci nanose bol vežući im ruke i stavljaju im povez preko očiju, trpaju ih u vojna vozila i odvode u noć, a njihovim roditeljima ne govore zašto su im djeca uhićena ni gdje ih odvode.

Zatim ih odvode u istražni centar i obično ih fizički i verbalno zlostavljaju tako dugo dok od njih ne dobe priznanje. U oko 30% slučajeva kojima se bavimo priznanja su napisana na hebrejskom, jeziku koji ta djeca uopće ne razumiju.

Zatim kad nakon ili u roku od 8 dana dospiju pred vojni sud, tek se tamo obično po prvi put susreću sa svojim odvjetnikom. Prije toga im nitko nije rekao da imaju pravo na šutnju, koje navodno imaju.

Većina ih je potpisala priznanje i većinom im nije dopušteno da izađu na slobodu uz jamčevinu, pa je najkraći put kojim mogu izaći iz sustava izjasniti se krivima bez obzira na to da li su ili ne prekršili zakon.“

Iz humanitarnih razloga pozivam izraelsku vladu da odmah i bezuvjetno oslobodi svih 164 djece zajedno sa zarobljenicima koje je prethodno pristala osloboditi, kako bi se ta djeca mogla vratiti u svoje obitelji.


Izvor i link na peticiju: Please Release all 164 Palestinian Child Prisoners



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Candidate à l'Unesco, la Palestine craint le blocage
Palestina – kandidat za UNESCO (27. listopad 2011.)
Zapadni političari žele spriječiti da Palestina postane članica UNESCO-a. Sjedinjene Države i nekoliko europskih država, uključujući Francusku i Njemačku, pokušavaju odgoditi glasanje o primanju Palestine u UNESCO i vrše pritisak na afričke frankofone zemlje i Španjolsku koja podržava prihvaćanje Palestine kao članice. Da bi Palestina bila primljena u UNESCO potrebno je da za nju glasa 2/3 od 193 članica. Palestina će kao članica UNESCO-a moći tražiti da vrijedni lokaliteti na okupiranom palestinskom području budu priznati kao svjetska baština.
En lire plus…

In South Hebron Hills, Even Sheep Are Not Safe from Settlers
Na južnim hebronskim brdima ni ovce nisu sigurne od kolonista (27. listopad 2011.)
Kolonisti iz divljih kolonističkih naselja Ma'on, Susya i Karmel, koja su sva izgrađena na zemlji koja pripada palestinskom selu Yatta, napali su u četvrtak pod zaštitom izraelske vojske sela al-Litwani i al-Jawaya i ubili 10 ovaca. Kolonisti su također 300 ovaca istjerali na polja kako bi pojele usjeve koje su mještani obrađivali cijelu godinu i ukrali ovce mještana. Za vrijeme napada izraelski su vojnici blokirali područje, koje su proglasili zatvorenom vojnom zonom, i na taj način onemogućili mještanima okolnih sela da zaštite i pomognu napadnutim Palestincima. Izraelska je okupacijska vojska već tisuće jutara zemlje sela Yatta pretvorila u područje za vojne vježbe u proteklih nekoliko godina i uništila izvore prihoda mještana. Mještani se žale da su njihova djeca, zemlja, pa čak i ovce, svakodnevno izloženi napadima kolonista, a prema službenim podacima općine Yatta od prvotnih 95 000 dunuma zemlje, izraelski su vojnici i kolonisti do sada mještanima oduzeli 30 000 dunuma.
Read more…

Take Action - Isolation of Ahmad Sa'adat continued in violation of promise to prisoners
Ahmad Sa'adat i dalje u izolaciji suprotno obećanju koje su izraelske vlasti dale zatvorenicima (27. listopad 2011.)
Samo tjedan dana nakon što su, kako bi ih pridobile na prekid štrajka glađu, palestinskim političkim zatvorenicima obećale da više neće stavljati zatvorenike u samicu, izraelske su vlasti najavile da namjeravaju produljiti izolaciju Ahmada Sa'adata za najmanje još godinu dana. Odluku da se Sa'adatova izolacija produlji za još godinu dana donio je izraelski sud u Bir Sabi. Ahmad Sa'adat je u samici već više od 2 i pol godine, a njegovo vraćanje među ostale zatvorenike bio je jedan od ključnih zahtjeva nedavnog zatvoreničkog štrajka glađu. Izraelske su vlasti zatvorenike obmanule tobože pristajući na taj zahtjev tjedan dana ranije. Ova je sudska odluka, koja se temelji na tajnim dokazima kao i sve takve presude, bila donesena već 8. kolovoza, no tek je 27. listopada objavljena. Tijekom saslušanja na sudu Ahmad Sa'adat nije bio u pratnji odvjetnika. Iako je štrajk glađu obustavljen 17. listopada, u samicama se još uvijek nalazi 20 palestinskih zarobljenika. Izrael je zarobljenicima obećao da će ih osloboditi iz samice nakon oslobađanja 477 zatvorenika u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika, no izraelske su vlasti u potpunosti pogazile svoja obećanja. 18. listopada Posebni UN-ov izvjestitelj za mučenje Juan Mendez je UN-ovu Opću skupštinu pozvao da zabrani stavljanje ljudi u samicu na dulje od 15 dana, navodeći da takva izolacija može prouzročiti „jaku duševnu bol i patnju“ i „predstavljati mučenje ili okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje kada se koristi kao kazna, tijekom pritvora prije početka suđenja, na neodređeno vrijeme ili na dulja razdoblja…“.
Read more…

They Got Married Today (photo)
Nedavno oslobođeni palestinski zatvorenik „Zahir Kabha“ oženio se svojom zaručnicom koja ga je čekala 18 godina. Zahira je uhitila i zatvorila izraelska vojska ubrzo nakon što se par prije 18 godina zaručio.
Read more…

"A Child's View From Gaza"
Crteži djece iz Gaze
Click to watch…


HRVATSKA:
Nova svjetlost (video)


JAPAN:
Fighting for Life (video)
A last mother Risso's dolphin and her tiny little baby were fighting and struggling hard to escape the clutches of the hunters. They tried to pass the nets surrounding them and the little one became tangled, struggling, wrapped in the netting and fighting for breath. Shouting, the hunters finally yanked it free. Over and over, we thought the two lost, vanishing under the deadly tarps, but again and again they would reappear, trying to find a way through the nets and noise... finally a wet-suited hunter entered the water, grabbing the mother, restraining her and trying to wrangle her beneath the tarps. The dolphins fought for life with every ounce of strength, but in the end, the hunters' nets, boats and divers converged, and the two were dragged from sight...
Read more…


SAD:
About 1,000 Attend Vigil for Injured Iraq Vet (video)

Footage of Scott Olsen being shot by Police at Occupy Oakland (video)

Palestinski maloljetnici u izraelskim zatvorima, napad u Tel Avivu i druge vijesti, linkovi…

(slika: B'Tselem)

PALESTINA/IZRAEL:
Nablus man wounds 8 in Tel Aviv
Palestinac iz Nablusa ranio 8 osoba u Tel Avivu (29. kolovoz 2011.)
8 je osoba ozlijeđeno u napadu Palestinca koji se ukradenim taksijem zabio u skupinu pograničnih policajaca ispred jednog noćnog kluba u Tel Avivu i potom ih napao nožem. U napadu su ranjena 4 pograničnih policajca i 2 prolaznika. Jedna je osoba u kritičnom stanju, 2 su teško ozlijeđene, a ostali su zadobili lakše ozljede. Policija tvrdi da je napadač (20), iz grada Nablusa na Zapadnoj obali, u 1:40 ujutro ukrao taksi i tom prilikom lakše ozlijedio ruku taksi vozača kojeg je izvukao iz njegovog taksija. Potom se zabio u skupinu pograničnih policajaca ispred kluba HaOman 17 i ranio 2, zatim je izašao iz automobila i nožem napao slučajne prolaznike i pogranične policajce, pri čemu su ozlijeđene 4 osobe, uključujući 2 pograničnih policajaca. Napadač je svladan, pri čemu je zadobio lakše ozlijede, i odveden u bolnicu gdje ga je ispitala izraelska unutarnja sigurnosna agencija Shin Bet. Izraelski mediji javljaju da je u napadu bilo 8 ozlijeđenih. Izraelska je policija u stanju visoke pripravnosti od napada naoružanih napadača 18. kolovoza kada je sjeverno od grada Eilata ubijeno 8 Izraelaca, a na granici s Pojasom Gaze i Sinajskim poluotokom pojačan je broj vojnika s ciljem sprječavanja takvih napada.
Read more…

B'Tselem: No Minor Matter: Violation of the Rights of Palestinian Minors Arrested by Israel on Suspicion of Stone-Throwing, July 2011 (video)
B'Tselem: Kršenja prava palestinskih maloljetnika koje je Izrael uhitio zbog sumnje da su bacali kamenje, srpanj 2011.
Od početka 2005. do kraja 2010. najmanje je 835 palestinskih maloljetnika uhićeno i izvedeno pred izraelske vojne sudove na Zapadnoj obali pod optužbama da su bacali kamenje. 34 su imali 12 i 13 godina, 255 14 i 15, 546 16 i 17 godina. Samo je jedan od svih 835 oslobođen krivnje; svi su ostali proglašeni krivima. Izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem je intervjuirala 50 maloljetnika koji su opisali svoja iskustva od trenutka uhićenja do časa kad su pušteni iz zatvora. Njihova svjedočanstva ukazuju na brojna ozbiljna kršenja njihovih prava. 30 ispitanih maloljetnika je izjavilo da su ih vojnici uhitili u njihovim domovima usred noći i da njihovim roditeljima nije bilo dopušteno da pođu s njima. Samo 3 maloljetnika koji su bili uhićeni u noći ispitani su te iste noći. 19 ih je ispitano slijedećeg jutra, 3 poslije podne, a 2 su ispitana tek 5 dana nakon uhićenja. S 19 ih je nasilno postupano i prijećeno im je tijekom ispitivanja. 23 su izjavila da im satima nije bilo dopušteno otići na WC, ni jesti ni piti. Za razliku od izraelskog zakona vojni pravosudni sustav nema alternative držanju u pritvoru do okončanja postupka. U većini slučajeva suci maloljetniku određuju pritvor do okončanja postupka. Od 133 slučajeva maloljetnika kojima je suđeno za bacanje kamenja koje je obradila palestinska organizacija za prava djeteta DCI-Palestine 2009. i 2010. godine, samo ih je 23 (17%) pušteno da uz jamčevinu sa slobode čekaju suđenje. Zbog ovoga mnogi maloljetnici biraju nagodbu, u kojoj oni priznaju optužbe protiv sebe u zamjenu za kraću zatvorsku kaznu, strahujući da će, ako budu išli na suđenje, u zatvoru provesti dugo vremensko razdoblje potrebno za dovršetak suđenja. Vojni sudovi zatvorsku kaznu, umjesto kao alternativnu, odabiru kao glavnu kaznu. U razdoblju između 2005. i 2010. godine 93 % maloljetnika osuđenih za gađanje kamenjem osuđeno je na zatvorsku kaznu, u duljini od nekoliko dana do 20 mjeseci. 19 maloljetnika mlađih od 14 godina, koji su činili 60% te dobne skupine, osuđenih za gađanje kamenjem tijekom ovog razdoblja, osuđeni su na zatvorske kazne. Stavljanje maloljetnika mlađeg od 14 godina u zatvor je u Izraelu zakonom zabranjeno. Djeca mlađa od 14 godina na dan izricanja presude bila su osuđena na zatvorske kazne u trajanju od do 2 mjeseca, 26% maloljetnika u dobi od 14 i 15 godina odslužilo je zatvorske kazne u trajanju od 4 mjeseca ili više, dok je među maloljetnicima u dobi od 16 i 17 godina 59% njih odslužilo zatvorske kazne od 4 ili više mjeseci. Tijekom izdržavanja kazne većinu maloljetnika koje je intervjuirao B'Tselem nisu posjetile njihove obitelji. Od 20 maloljetnika koji su u pritvoru ili zatvoru proveli više od tjedan dana, samo je jedan izjavio da su ga redovito posjećivali svaka 2 tjedna, dok su još 4 rekla da su nekoliko puta primili posjet. Budući da spadaju pod sigurnosne zatvorenike, maloljetnici koji su osuđeni zbog gađanja kamenjem nemaju dopuštenje da koriste telefon. Zatvorske vlasti omogućuju im da uče samo neke predmete koje su pohađali u školi što umanjuje njihove mogućnosti da uspješno završe tu godinu školovanja.
Read more…

B'Tselem: 24 Aug. '11: Rare decision by State Attorney's Office: prosecute officer responsible for killing of Palestinian
B'Tselem: 24. kolovoz 2011: Rijetka odluka Ureda državnog odvjetnika: procesuirat će se vojnik odgovoran za ubojstvo Palestinca
Na zahtjev koji je uputio B'Tselem Ured državnog odvjetnika najavio je 18. kolovoza 2011. Visokom sudu pravde da će vojnik odgovoran za ubojstvo Firasa Qasqasa počinjeno u prosincu 2007. biti procesuiran. Prije gotovo 4 godine izraelski su rezervisti ubili Qasqasa iz udaljenosti od nekoliko stotina metara, unatoč tome što je bio nenaoružan i nije učinio ništa što bi ugrožavalo vojnike. Razumno je pretpostaviti da odluka da se ovaj slučaj procesuira ne bi bila donesena, da se B'Tselem nije uključio. B'Tselem je dokumentirao mnoge slučajeve ubojstava Palestinaca koje Istražna jedinica vojne policije nikad nije istražila. B'Tselem je dokumentirao i slučajeve ubojstava Palestinaca od strane vojnika koje je Istražna jedinica vojne policije istraživala, ali Ured državnog odvjetnika nije odlučio poduzeti nikakvu akciju. U nekim se slučajevima još uvijek čeka na odluku, iako su prošle godine od završetka istrage. Firasa Qasqasa (32) ubili su izraelski vojnici 2. veljače 2007. otvorivši na njega vatru u selu a-Tira, u okolici Ramalle. Qasqas je živio u Batiru, na betlehemskom području, a u a-Tiru je otišao s obitelji posjetiti rodbinu. Tog je dana poslije podne Firas s 2 šogora šetao na otvorenom području pored seoskih kuća. Skupina vojnika je na njih s udaljenosti od otprilike 500 metara otvorila vatru. Qasqasa je metak pogodio u leđa i izašao mu kroz želudac. Odveden je u bolnicu u Ramallu gdje je preminuo od posljedica ovih ozljeda.
Read more…

Israeli army trains West Bank settlers
Izraelska vojska obučava koloniste na Zapadnoj obali (30. kolovoz 2011.)
Izraelska vojska obučava ilegalne izraelske koloniste na Zapadnoj obali kako bi ih pripremila za odbijanje potencijalnih napada nasilnih prosvjednika na okupiranim područjima za vrijeme nastojanja palestinskih vlasti da Ujedinjeni narodi priznaju Palestinu kao neovisnu državu u rujnu 2011. Izraelski list Haaretz je izvijestio da vojska uvježbava sigurnosne voditelje u kolonističkim naseljima i njihove timove, te da im je podijelila suzavac i granate za omamljivanje kako bi ih opremila protiv nereda koji bi mogli izbiti u to vrijeme. Većina kolonista već otprije ima vatreno oružje. Sada vojska pripadnike sigurnosnih snaga u kolonističkim naseljima namjerava opskrbiti sredstvima za rastjerivanje prosvjeda.
Read more…

Gaza teen dies from injuries sustained in Israeli airstrikes
Palestinski maloljetnik preminuo od ozljeda zadobivenih u izraelskim zračnim napadima na Gazu (29. kolovoz 2011.)
Jedan je palestinski maloljetnik (14) preminuo u Gazi u ponedjeljak nakon što je teško ranjen prije 10 dana u izraelskom zračnom napadu na Beit Lahiyu u Pojasu Gaze. Kratko nakon ponoći 19. kolovoza 2011. izraelski su ratni zrakoplovi izvršili niz napada na gradove Gazu, Beit Hanoun, Beit Lahiya i Khan Younis. Ovi su napadi uslijedili nakon što je u izraelskom gradu Eilatu u napadu vatrenim oružjem ubijeno 8 Izraelaca. Izrael je za napad okrivio palestinsku organizaciju Odbor narodnog otpora sa sjedištem u Pojasu Gaze. U izraelskom bombardiranju Pojasa Gaze u 4 je dana ubijeno 13, a ranjeno nekoliko desetaka osoba.
Read more…

Open letter to Israeli and Palestinian leaders
Otvoreno pismo izraelskim i palestinskim čelnicima (29. kolovoz 2011.)
25 palestinskih i izraelskih novinara uputilo je otvoreno pismo izraelskim i palestinskim čelnicima u kojem pozivaju na poštivanje prava novinara da obavljaju svoj posao na izraelskom i palestinskom teritoriju. Novinari upozoravaju da je predstojeći pokušaj dobivanja priznanja palestinske države od strane Ujedinjenih naroda događaj od interesa za cijelu regiju i svijet, ali i za sve koji žive u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima. Zbog toga je važno da novinari mogu svoj posao obavljati bez straha od napada ili zakonskog progona i imati neometani pristup i mogućnost prikupljanja i objavljivanja informacija.
Read more…


SIRIJA:
Activists: Syrian forces kill 7 on Eid Al-Fitr
Syrian forces killed seven people Tuesday when they opened fire in several towns to disperse protesters who emerged from mosques on the first day of the Muslim Eid Al-Fitr feast, activists said. The Local Coordination Committees said in a statement that "seven people were killed on the first day of Eid Al-Fitr in Syria, including four in the town of Al-Harra and two in Inkhil, in the Daraa province, and one in the (central) city of Homs." ... On the last day of Ramadan Monday, 17 people were killed by Syrian forces and dozens wounded as troops and security forces conducted raids in several areas across the country, according to the Britain-based Observatory. ... More than 2,200 people have been killed in the Syrian regime's crackdown on pro-democracy protests since mid-March, according to United Nations' figures.
Read more…

6 killed in Syria raids on dissidents
A child was among five people killed when troops and security forces opened fire during search operations in the Sarmin district of the northwest province of Idlib, the Syrian Observatory for Human Rights said. One person died when part of his home was leveled as Syrian forces raked houses in Sarmin with heavy machine-gun fire, the head of the Britain-based Observatory, Rami Abdel Rahman, said. At least 60 people were also wounded in Sarmin and six houses were partly destroyed, he told AFP by telephone. A sixth person was killed when security forces raided his home at dawn in the town of Qara outside Damascus during an arrest operation, the Local Coordination Committees reported. Around 10 trucks and armored vehicles entered Qara, said the group which organizes anti-regime protests and has militants on the ground across Syria. It said some 40 people whose names were on a "wanted list" were detained. Meanwhile, troops backed by tanks and personnel carriers early on Monday stormed the village of Hit, two kilometers from the border with Lebanon, south of the central city of Homs, Abdel Rahman said. "There has been high intensity gunfire since 9:00 am (0600 GMT)," he told AFP, adding that at least five people were wounded and 13 were arrested. "The homes of activists wanted by the authorities were torched," he added. Activists also reported six people killed by security forces on Sunday. … More than 2,200 people have been killed in the Syrian regime's crackdown on pro-democracy protests since mid-March, according to the United Nations.
Read more...


LIBIJA:
Anxious Libyan families await news of loved ones
Anxiety is written clear on the faces of those gathered at the port after the rebels said on Sunday that nearly 50,000 prisoners, mostly rebels fighting Gadhafi's forces over the past months, are still missing. ... Relief is also evident on the face of Ahmed Omar Shakmak, who had been arrested on Tripoli's Green Square and jailed. When asked why, he just smiles and says: "Because, like everyone else, I do not like Gadhafi and his sons." "Thank you, God! I got out of prison alive. We had no food or water. ..."... Fathi Al-Jamaa Majhabi is another survivor who feels lucky to be alive. Captured early on in the conflict outside the eastern oil hub of Ras Lanuf by Gadhafi's forces, he says he was tortured during the six months he spent in prison. "They gave me electric shocks in my legs, my arms, all over my body. It was a nightmare. It's unimaginable, but I'm finally free. I'm so happy," says the exhausted man before leaving the dockside, his relatives helping him to walk. ... From time to time a cluster of rebel fighters boards the vessel and returns with young men, some still teenagers. "These are Gadhafi's men. We brought them here to judge them. They'll be treated fairly," says one, guarding five teenagers before they are quickly driven off in a pick-up.
Read more...

Uhićivanje palestinske djece, kolonizacija i etničko čišćenje u istočnom Jeruzalemu

Informacije iz članka The tactic of arresting Palestinian children kanadske novinarke Jillian Kestler-D'Amours od 8. srpnja 2011. Članak u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Prošle je godine porastao broj uhićenja palestinskih maloljetnika od strane izraelske policije u istočnom Jeruzalemu. Prema podacima izraelske policije pokrenuto je 1267 kaznenih postupaka protiv maloljetnika koji su optuženi za gađanje kamenjem u istočnom Jeruzalemu u razdoblju između studenog 2009. i prosinca 2010. Ovaj se obrazac nastavio i 2011. Stotine maloljetnika i dalje bivaju uhićene i pritvarane, navodno zbog gađanja kamenjem, naročito u Silwanu.

Izraelska policija djecu često uhićuje usred noći dok spavaju u svojim krevetima, djecu ispituje bez prisutnosti odvjetnika, roditelja ili drugih članova obitelji, a gotovo sva su djeca izložena nekom obliku bilo fizičkog bilo psihičkog zlostavljanja tijekom uhićenja i ispitivanja. Ovakvim se postupcima krše brojne međunarodne konvencije, poput UN-ove Konvencije o pravima djeteta i Četvrte ženevske konvencije, ali i izraelski zakoni koji se odnose na prava maloljetnika.

U izraelskoj nevladinoj organizaciji Udruga za građanska prava u Izraelu (ACRI) tvrde da se prilikom uhićenja i ispitivanja palestinske djece iz istočnog Jeruzalema rutinski krši izraelski Zakon o mladima. Policija redovito ignorira njegove odredbe koje govore o tome da uhićenje maloljetnika treba izbjegavati ukoliko je to moguće, da maloljetnika treba uhititi na najkraće moguće vrijeme i da „prilikom svake odluke o uhićenju maloljetnika treba uzeti u obzir dob osumnjičenika i učinak koji će uhićenje imati na njegovo fizičko i psihičko zdravlje i razvoj“.

Nadalje, iako je dob kada počinje kaznena odgovornost 12 godina, u Silwanu su uhićena i ispitivana zbog sumnje da su bacala kamenje i djeca od 7 godina. U ACRI-jevom izvještaju iz ožujka 2011. navodi se: „Čak i kad je bila svjesna da je uhićeni maloljetnik mlađi od 12 godina, policija nije takvu mlađu djecu razlikovala od starije u načinu na koji je provodila svoja ispitivanja“.

„Djecu drže zatočenu satima, stavljaju im lisice na ruke, prijete im tijekom ispitivanja, viču na njih i svim sredstvima ih prisiljavaju da otkriju informacije o incidentima koji su se odigrali u njihovim četvrtima. U tom je kontekstu važno naglasiti da je vjerojatnost da će dijete proživjeti traumatično iskustvo i imati štetne posljedice zbog ovakvog postupanja to veća što je dijete mlađe“, navodi se u izvještaju.

Svrha uhićivanja palestinske djece naročito je očita u Silwanu: odvratiti palestinske građane od odupiranja neprekidnom širenju izraelskog kolonističkog naselja i isključivo židovskoj kontroli te četvrti, te postići njihovu pokornost pred nasiljem policije i vojske, rušenjem kuća i svakodnevnim ugnjetavanjem koji se odvijaju zajedno s projektom kolonizacije.

Posljednjih godina svoju su prisutnost u Silwanu pojačale privatne, desničarske izraelske organizacije, uključujući Elad i Ateret Cohanim, koje kao svoj cilj navode naseljavanje židovskih obitelji u različitim dijelovima istočnog Jeruzalema.

Prema podacima iz izvještaja koji je objavila izraelska nevladina udruga Ir Amim, prvi kolonisti povezani s organizacijom Elad u četvrt Wadi Hilweh u Silwanu preselili su 1991. godine. Danas ta organizacija posjeduje brojnu imovinu i upravlja arheološkim lokalitetom Davidov grad, koji godišnje privlači stotine tisuća posjetitelja.

Građani tvrde da jeruzalemske vlasti također provode politiku prostornog planiranja i izgradnje isključivo u korist židovskih stanovnika i turista u Silvanu. Na primjer, planovi da se sagradi park na mjestu gdje se nekad navodno nalazio vrt kralja Davida iziskuju rušenje 88 domova u al-Bustanu, čime će de facto biti uništena čitava četvrt, a njeni stanovnici izbačeni iz svojih domova.

Danas se procjenjuje da u Silwanu živi oko 400 izraelskih kolonista i 40 000 palestinskih građana.

Ti kolonisti uživaju zaštitu privatnih zaštitara 24 sata na dan – većinu zaštitara zapošljava privatna izraelska zaštitarska tvrtka Građanska sigurnosna služba (Modi'in Ezrahi na hebrejskom) koju je unajmilo izraelsko Ministarstvo graditeljstva i stanovanja – a u cijeloj su četvrti postavljene sigurnosne kamere.

Prema izvještaju „Nesiguran prostor“, koji je ACRI objavio u rujnu 2010, troškovi unajmljivanja privatnih zaštitara za zaštitu židovskih kolonista u istočnom Jeruzalemu samo za 2010. godinu iznosili su otprilike 54,5 milijuna novih izraelskih šekela (16 milijuna američkih dolara). Te su troškove u cijelosti platili izraelski porezni obveznici.

„Iz izjava lokalnih mještana vidljiva je percepcija koja vlada u četvrti, da zaštitari zlostavljaju i djecu koja se igraju na ulicama i odrasle osobe. Pri tome se služe verbalnim i fizičkim nasiljem, pa čak i oružjem. Mještani tvrde da zaštitari „rado pucaju“ i da su sami sebe ovlastili da svojevoljno odlučuju o odvijanju svakodnevnog života u četvrti“, stoji u izvještaju.

Za razliku od policije, čija je dozvola da koristi silu ograničena strogim direktivama utvrđenim na zakonu i policijskom postupku, privatni zaštitari ne podliježu tim zakonima, i ne obvezuju ih temeljna pravila kojima se vodi policija pri ispunjavanju svojih dužnosti, što je situacija koja pogoduje zloporabi ovlasti.

U 7-katnom izraelskom kolonističkom naselju Beit Yonatan u okrugu Baten el-Hawa u Silwanu ove je godine u svibnju ubijen 17-godišnji Milad Ayyash. Točne okolnosti Ayyashove smrti još nisu u potpunosti istražene, a čak je i izraelski državni tužitelj izjavio da tu zgradu, koju je 2004. sagradila ekstremna kolonistička desničarska skupina Ateret Cohanim, treba iseliti što je prije moguće.

U rujnu 2010. jedan je izraelski kolonistički zaštitar vatrenim oružjem ubio 32-godišnjeg stanovnika Silwana Samera Sarhana u upitnim okolnostima. Ovo je ubojstvo izazvalo višednevne nerede u istočnom Jeruzalemu i niz uhićenja u Silwanu zbog gađanja kamenjem i drugih optužbi, koje su sve proizišle iz sukoba s izraelskim sigurnosnim snagama.

Kratko nakon izraelske okupacije istočnog Jeruzalema poslije rata 1967. godine, Izrael je proveo popis palestinskih stanovnika i oko 66 000 njih podijelio jeruzalemske osobne iskaznice. Svatko tko nije bio prisutan tijekom popisa stanovništva izgubio je pravo da prebiva u Jeruzalemu.

Od tada je više od 14 000 Palestinaca ostalo bez svoje jeruzalemske osobne iskaznice, zahvaljujući drakonskom sustavu izraelskih vlasti koji zahtijeva da jeruzalemski Palestinci dokažu da im je Jeruzalem „središte života“. Ako napuste istočni Jeruzalem na 7 godina ili steknu strano državljanstvo, jeruzalemski Palestinci mogu ostati bez svog prava da žive u Jeruzalemu, pa čak i da ulaze u taj grad kako bi u njemu radili, posjetili sveta mjesta ili vlastitu obitelj i prijatelje.

Politika poništavanja jeruzalemskih osobnih iskaznica – u kombinaciji sa širenjem ilegalnih isključivo židovskih kolonističkih naselja, diskriminatornom politikom prostornog planiranja i rušenjem kuća koje je rezultat nemogućnosti Palestinaca da dobiju građevinske dozvole – provodi se kako bi se očuvala takozvana „demografska ravnoteža“ grada. Jeruzalemske vlasti revno rade na povećanju židovske prisutnosti u Jeruzalemu, naročito na području koje okružuje Stari grad, kojeg je Silwan dio, kako bi održale židovsku većinu i ograničile broj palestinskih stanovnika Jeruzalema na manje od 30%.

Richard Falk, UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca upozorio je u ožujku 2011. da kumulativni učinak stalnog širenja kolonističkih naselja u istočnom Jeruzalemu i prisilnog izbacivanja dugogodišnjih palestinskih stanovnika iz tog grada predstavlja oblik etničkog čišćenja.

Uhićenje više od 1200 maloljetnika u istočnom Jeruzalemu, kojem je cilj zastrašivanje i odvraćanje jeruzalemskih Palestinaca od opiranja izraelskoj politici u Jeruzalemu, predstavlja još jedno sredstvo kojim se izraelske vlasti danas služe kako bi potakle raseljavanje palestinskih građana Jeruzalema i zadržale židovsku kontrolu nad tim gradom.


Izvor i više informacija: The tactic of arresting Palestinian children



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Free Gaza endorses the BNC call for immediate embargo on Israel
Pokret za slobodnu Gazu podržava poziv na trenutačni embargo za Izrael (9. srpanj 2011.)
Pokret za slobodnu Gazu, južnoafrički i brazilski savezi sindikata COSATU i CUT samo su neke od organizacija civilnog društva koje su već podržale poziv na vojni embargo za Izrael koji je globalnom civilnom društvu uputio palestinski Nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Poziv su također podržali dobitnici Nobelove nagrade za mir nadbiskup Desmond Tutu, Mairead Maguire, Betty Williams i Adolfo Pérez Esquivel, te dobitnici alternativne Nobelove nagrade Walden Bello i Chico Whitaker i kanadska spisateljica i novinarka Naomi Klein. Europska mreža protiv trgovine oružjem također je najavila da će podržati poziv na embargo. Poziv je objavljen na 7. godišnjicu objavljivanja mišljenja Međunarodnog suda pravde o ilegalnosti izraelskog aparthejdskog Zida na Zapadnoj obali i 6. godišnjicu poziva palestinskog civilnog društva na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela.
Read more…

Palestinians launch campaign to embargo arms sales to Israel
Palestinci pokrenuli kampanju za embargo na prodaju oružja Izraelu (8. srpanj 2011.)
Iz otvorenog pisma koje supotpisuju predstavnik Palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela i predstavnici 3 britanskih organizacija civilnog društva: Palestine Solidarity Campaign, War on Want i Campaign Against Arms Trade: 7 godina nakon objavljivanja mišljenja Međunarodnog suda pravde da je aparthejdski Zid koji Izrael gradi na okupiranoj Zapadnoj obali protuzakonit i da ga treba ukloniti, Izrael i dalje gradi Zid, odvaja djecu od njihovih škola, poljoprivrednike od njihove zemlje i članove obitelji međusobno, uništava gotovo svaki vid palestinskog života. Vojni embargo je Izraelu trebalo nametnuti već odavno. Na 7. obljetnicu mišljenja Međunarodnog suda pravde palestinsko civilnog društvo i njegovi simpatizeri diljem svijeta pokreću globalnu kampanju za sveobuhvatni, vojni embargo protiv Izraela, sličan onom koji je u doba aparthejda u Južnoj Africi bio nametnut toj zemlji. Britanska vlada Izraelu prodaje oružje vrijedno milijune funti, u suprotnosti s vlastitom politikom izvoza oružja. 2010. britanska je vlada odobrila licencije za izvoz oružja u Izrael u vrijednosti od 23,7 milijuna britanskih funti. Britanska vlada također kupuje vojnu opremu od Izraela, opremu koja je „testirana u borbi“ protiv Palestinaca koji žive na okupiranim područjima. Prodajući oružje Izraelu Ujedinjeno Kraljevstvo daje izravnu materijalnu podršku izraelskoj agresiji i šalje jasnu poruku da odobrava izraelske postupke. Potrebno je odmah nametnuti embargo na oružje između Ujedinjenog Kraljevstva i Izraela.
Read in English…

Committee to Stop FBI Repression: We Salute the Gaza Flotilla
The Committee to Stop FBI Repression stands in solidarity with the activists of the Gaza flotilla ships and the people of Palestine. As Americans, we denounce the U.S. government's support for the Israeli blockade on Gaza and demand that Palestinians get access to the food, water, medical supplies and building materials they need for their daily lives. We denounce the U.S., Greek, and Israeli sabotage and blocking of the flotilla taking the much-needed humanitarian aid to Gaza. We are particularly outraged by U.S. State Department statements that regard the delivery of humanitarian aid to Gaza as some sort of crime — equivalent to "conspiring to deliver material support" to Hamas. The expanding criminalization of humanitarian aid means the U.S. government is threatening arrests, trials, and lengthy prison sentences for Americans on board the solidarity boat named, “The Audacity of Hope”. The Gaza flotilla is an incredibly brave act of international solidarity, not a criminal act punishable by the United States. The real criminals are the elected and government officials working to keep badly needed supplies out of Gaza!
Read more…

Cindy Corrie: US collusion in the Gaza blockade is an affront to human rights
When Greek authorities prevented the US ship the Audacity of Hope leaving its port in Athens this week, they dealt a blow to a group of brave and principled Americans who were trying to carry thousands of letters from US citizens to those who wait on Gaza's shores. I know many of the people who were on this boat, and my family's letter was part of their cargo. In 2003 my daughter Rachel Corrie made her journey to Gaza and was run down and killed by a US-made Israeli military Caterpillar D-9 bulldozer. She was trying to protect a Gazan family and their home, one of thousands illegally destroyed in Israeli military clearing operations. ... Rachel did the right thing going to Gaza – taking all of us with her. Her example is best served by supporting those who journey there in the same brave spirit, acting upon values articulated in our own Declaration of Independence, rather than circumventing them as our government seems bound to do.
Read more…

America's Response to the Gaza Flotilla Brings Shame on the Founders
Before leaving the United States, I was cautioned by a source with access to very senior staffers at the National Security Council that not only does the White House plan to do absolutely nothing to protect our boat from Israeli attack or illegal boarding, but that White House officials “would be happy if something happened to us.” They are, I am reliably told, “perfectly willing to have the cold corpses of activists shown on American TV.” So here we are, passengers and crew of “The Audacity of Hope,” awaiting further instructions from the local Greek authorities, some of whom have been quite candid in expressing their embarrassment and resentment at being manipulated by Washington/Tel Aviv in this new Great Game. The instructions, of course, come from a weak Greek government unable to stand on principle because of the economic damage that can be done to Greece by the U.S.-dominated IMF, the European Union and Israel, a major trading partner. We await a deus ex machina to extract us from this seemingly intractable situation. We remain determined to sail to Gaza at the earliest opportunity. And so do the passengers on the other boats in our international flotilla, at least on those boats that have not been physically sabotaged.
Read more…

Action Alert, July 12th
Američki brod za Gazu ostao bez struje (12. srpanj 2011.)
U 10 sati prije podne po lokalnom vremenu 12. srpnja 2011. američkom brodu za Gazu – The Audacity of Hope – presječen je dovod električne energije s obale, pa je brod trenutno bez električne struje. Brod je zatočen u pristaništu američkog veleposlanstva i grčke obalne straže, u blizini Pireja, pored Atene u Grčkoj, gdje se nalazi od kada je 1. srpnja pokušao isploviti za Gazu. Brod su tada presreli pripadnici grčke obalne straže i odvukli ga u ovo pristanište. 6 aktivistica, uključujući 4 starije od 60 godina, odbija napustiti brod i čuva ga od sabotaže. Aktivisti i dalje od grčke vlade traže da dopusti isplovljavanje broda za Gazu.
Read more…

Interview with Chris Verweij, activist on the Dutch Flotilla boat
There are still 10 boats, 2 of them cargo boats, but the US boat has been stopped, the Canadian one is surrounded in the harbor, the French boat has also been stopped after refueling, I think on Crete; the Irish ship is still damaged, so how many boats are still fit to set sail I don't know. Regarding the number of activists: the last total I heard is 350, some people have returned home but will come back if we will really sail, so it's a bit uncertain. It's quite difficult to communicate at the moment, because of all this chaos caused by the Greek authorities.
Read more…