Prikazani su postovi s oznakom palestinska djeca zarobljenici. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom palestinska djeca zarobljenici. Prikaži sve postove

nedjelja, 4. studenoga 2012.

Izraelske vojne naredbe koje se odnose na uhićenja, pritvaranje i procesuiranje Palestinaca


Informacije iz članka Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians palestinskog Udruženja za potporu zarobljenicima i zaštitu ljudskih prava Addameer koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Vojna naredba 101 – „Naredba kojom se zabranjuje huškanje i neprijateljska propaganda“

Vojna naredba 101 izdana je u kolovozu 1967, samo 2 mjeseca nakon početka izraelske okupacije palestinskog teritorija. Ova naredba kriminalizira građanske aktivnosti, uključujući: organiziranje i sudjelovanje u prosvjedima; sudjelovanje u skupovima ili bdijenjima; mahanje zastavama i drugim političkim simbolima; tiskanje i distribuciju političkog materijala. Povrh toga, prema naredbi svaki čin utjecanja na javno mnijenje predstavlja zabranjeno „političko huškanje“. Pod naslovom „Potpora neprijateljskoj organizaciji“ naredbom je zabranjena svaka aktivnost kojom se pokazuje naklonost prema nekoj od organizacija koje su ilegalne prema vojnim naredbama, bez obzira radilo se o uzvikivanju parola ili mahanju zastavom ili drugim političkim simbolima.

Vojna naredba 101 određuje da je za svaki skup političkog karaktera ili koji bi se moglo „protumačiti kao politički“, neovisno o tome održavao se on u javnom ili u privatnom prostoru, potrebno imati dozvolu. U odredbama naredbe 101 skup je definiran kao okupljanje 10 ili više osoba.

U naredbi se dalje navodi da vojni zapovjednik može narediti zatvaranje područja na kojem se održava takvo zabranjeno okupljanje. Zahvaljujući tome se smatra da je svatko tko uđe na to područje unatoč tome što ga je vojska zatvorila prekršio ovu naredbu. Vojna naredba 101 također uspostavlja temelj za cenzuru na okupiranoj Zapadnoj obali time što svima zabranjuje „tiskanje ili objavljivanje svih obavijesti, plakata, fotografija, pamfleta ili drugih dokumenata koji sadrže materijal koji ima političko značenje“, osim u slučajevima u kojima je vojni zapovjednik za to dao dozvolu.

Vojna naredba 101, koja je još uvijek na snazi na okupiranoj Zapadnoj obali i na kojoj se često temelje uhićenja aktivista za zaštitu ljudskih prava i političkih aktivista, izmijenjena je i dopunjena Naredbom 718 (22. srpanj 1977), Naredbom 938 (5. listopad 1981), Naredbom 1079 (14. listopad 1983) i Naredbom 1423 (26. siječanj 1995)

Vojna naredba 378 (1970)

Vojnom naredbom 378, u kojoj su definirani „sigurnosni prijestupi“ i regulirana prava pritvorenika prema vojnom pravu, uspostavljeni su vojni sudovi, određena njihova jurisdikcija i primjenjivi krivični zakon. Vojna naredba 378 vojnim sudovima daje široku osobnu, teritorijalnu i stvarnu nadležnost. [...]

Vojnom naredbom 378 nije uspostavljen nikakav postupak za utvrđivanje borbenog statusa pojedinca prema međunarodnom pravu, niti se uopće priznaje mogućnost da bi neki Palestinac mogao udovoljavati tim kriterijima. Posljedica ovog propusta u praksi je kriminalizacija svih oblika palestinskog otpora izraelskoj okupaciji i proglašavanje takvih aktivnosti „terorizmom“.

Vojna naredba 1644

Vojnom naredbom 1644, izdanom 29. srpnja 2009, uspostavljen je prvostupanjski vojni sud za palestinsku djecu, kojoj se prethodno, od početka izraelske okupacije palestinskog teritorija, sudilo pred istim sudovima kao i odraslima. Sud za maloljetnike počeo je s radom 1. studenog 2009. Iako značajna kao prvi korak prema propisivanju posebne sudske nadležnosti za djecu, ova naredba nije puno pomogla u jamčenju zaštite djeteta tijekom uhićenja i ispitivanja. Palestinska djeca koju uhite izraelske snage i dalje su ispitivana bez prisutnosti odvjetnika ili roditelja i bez video snimanja ispitivanja. Iako UN-ova Konvencija o pravima djeteta „dijete“ određuje kao „svako ljudsko biće mlađe od 18 godina“, prema izraelskoj vojnoj naredbi 132, palestinskoj djeci u dobi od 16 i više godina ranije je bilo suđeno kao odraslima i osuđivana su na izraelskim vojnim sudovima kao odrasle osobe. Usporedbe radi, maloljetničko zakonodavstvo izraelsku djecu definira kao osobe u dobi od 18 ili manje godina. Izraelsko središnje zapovjedništvo je 27. rujna 2011. potpisalo amandman kojim je dob palestinskih maloljetnika u vojnom pravosudnom sustavu podignuta sa 16 na 18 godina. Međutim, ovaj amandman i dalje u praksi ne pruža nikakve dodatne zaštite palestinskim maloljetnicima. Štoviše, palestinska su djeca i dalje optuživana na temelju njihove dobi u trenutku izricanja presude, umjesto na temelju njihove dobi u vrijeme navodnog počinjenja prijestupa, kako to određuje međunarodno pravo. Zahvaljujući ovoj praksi palestinski su maloljetnici osuđivani kao odrasle osobe za prijestupe koje su možda počinili dok su bili djeca, ako imaju tu nesreću da optužnica protiv njih bude podignuta nekoliko godina nakon što je počinjen navodni prijestup, ili ako jednostavno navrše 16 godina dok čekaju na izricanje presude. [...]

Vojna naredba 1650

Dana 13. travnja 2010. na snagu je stupila izraelska vojna naredba 1650 kojom je proširena definicija osoba koje se mogu smatrati „uljezima“ prema vojnim naredbama koje su na snazi na okupiranom palestinskom području. Sadržaj naredbe, kojom je po prvi put postavljen zahtjev da svi koji se nalaze na okupiranom palestinskom području moraju za to imati dopuštenje koje izdaju izraelske vlasti, sve je osobe koje se nalaze na Zapadnoj obali, a osobito Palestince iz Gaze [...] i Palestince koji su rođeni na Zapadnoj obali, ali imaju adresu stanovanja u Gazi, suočio s novom prijetnjom. Do danas nije jasno koristi li se Vojna naredba 1650 kao pravni temelj za provođenje deportacija ili prisilnog transfera, no prema podacima izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Hamoked, procjenjuje se da je gotovo 35 000 osoba u skladu s ovom naredbom izloženo visokom riziku prisilnog preseljenja u Gazu.

Vojna naredba 1650 bitno je izmijenila i dopunila Vojnu naredbu 329, koja je izdana 1969, a odnosila se na izricanje presuda naoružanim i nenaoružanim „uljezima“, koji su definirani kao „osobe koje su svjesno i protuzakonito ušle na ovo područje, nakon što su se prethodno nalazile na istočnoj obali rijeke Jordana, u Siriji, Egiptu ili Libanonu, nakon datuma stupanja na snagu“. Glavna svrha ove naredbe bilo je onemogućavanje palestinskim izbjeglicama da se vrate u svoje domove, te sprječavanje ulaska palestinskih naoružanih skupina na to područje.

Vojna naredba 1651

Vojna naredba 1651 (2009) stupila je na snagu 1. svibnja 2010. Ta naredba kodificira nekoliko prethodno izdanih naredbi u ono što se sada naziva Krivični zakon. Novi Krivični zakon predstavlja konsolidiranu verziju brojnih naredbi koje su izdane od 1967. i koje se odnose na uhićivanje, pritvor i sudski progon pojedinaca. Zakon je zamijenio ukupno 20 vojnih naredbi izdanih u razdoblju između 1967. i 2005, uključujući Vojnu naredbu 378, kojom su uspostavljeni izraelski vojni sudovi na okupiranom teritoriju, definirane optužbe prema vojnom pravu i koja je služila kao temelj za uhićenja i pritvaranja od strane izraelske vojske. Zakon je također zamijenio Vojnu naredbu 132 o „suđenju maloljetnim prijestupnicima“, kojom je određeno da Palestinci punoljetni postaju sa 16 godina, a palestinska su djeca podijeljena u 3 različite kategorije – djeca mlađa od 12 godina smatrana su djecom, oni u dobi između 12 i 14 svrstani su u kategoriju „mladež“, a oni između 14 i 16 godina u kategoriju „mlade odrasle“ osobe.

Važno je spomenuti da je članak 285 Vojne naredbe 1651 zamijenio Vojnu naredbu 1591, koja je činila temelj za izdavanje naloga o administrativnom pritvaranju i izraelskim vojnim zapovjednicima davala ovlasti da pritvaraju Palestince bez optužbi ili suđenja na do 6 mjeseci. Od 1. svibnja 2010. nalozi o administrativnom pritvaranju izdaju se na temelju članka 285 Vojne naredbe 1651 (2009), kojim su vojni zapovjednici ovlašteni pojedince pritvarati na obnovljiva razdoblja od do 6 mjeseci ukoliko iz „razumnih razloga smatraju kako je zbog sigurnosti područja ili javne sigurnosti potrebno njihovo pritvaranje“. Na dan kad ističe razdoblje pritvora ili nekoliko dana ranije, nalog o pritvaranju često se obnavlja. Ovaj se proces može nastaviti unedogled.


Izvor i više informacija: Israeli military orders relevant to the arrest, detention and prosecution of Palestinians


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Hamas activist killed in Israeli air strike
Pripadnik Hamasa ubijen u izraelskom zračnom napadu (28. listopad 2012.)
Izraelski zrakoplov ispalio je u nedjelju u gradu Khan Younisu u Pojasu Gaze 1 projektil na skupinu pripadnika islamističkog pokreta Hamas pri čemu je ubijen 1 pripadnik oružanog krila Hamasa, te ranjen još 1 pripadnik Hamasa. Izraelske kopnene snage su također istog dana u zoru pomoću 3 tenka i 4 buldožera na palestinskom području istočno od sela Abasan, istočno od Khan Younisa, otvorile vatru na palestinske kuće, obrađena polja i drugu imovinu, te nekoliko objekata i voćnjaka na tom području uništile i sravnile sa zemljom. Ova su vojna djelovanja uslijedila nakon 3-dnevnog krhkog prekida vatre koji je dogovoren uz posredovanje Egipta. Prošli je tjedan u eskalaciji nasilja ubijeno 8 Palestinaca.
Read more...

Sudan: a front for Israel's proxy war on Sinai jihadis?
If Israel bombed a Sudanese munitions factory, as Khartoum alleges, the raid was part of its widening proxy war against Islamist militants in neighbouring Egypt which the Jewish state is reluctant to confront directly. A huge explosion ripped through the factory near the Sudanese capital Khartoum on Tuesday, killing two people, with Sudan swiftly accusing Israel of sending four military planes to take out the complex.
Read more...


SIRIJA:
Syrian regime launches nationwide airstrikes
World powers remain divided on how to stop Syria's crisis, with the U.S. and many Arab and European nations calling for Assad to step down while Russia, China and Iran continue to back the regime. But with the sides largely stalemated on the battlefield and little international appetite for military intervention, few expect the war to end soon. Anti-regime activist say more than 35,000 people have been killed since the anti-Assad uprising started in March 2011. The holiday cease-fire was the first international effort in months to try to stop the violence, and it accomplished little. The Britain-based Syrian Observatory for Human Rights, which compiles daily death tolls based on contacts inside Syria, said more than 500 people had been killed during the four-day holiday. It said more than 80 people were killed Monday and that the number was likely to rise further. Prior to the holiday, about 150 people were reported dead each day.
Read more...


LIBIJA:
Libyans disillusioned with government amid chaos
The protesters converged on the conference center housing Libya's newly elected congress, trying to force their way in past startled guards. Mostly young and half of them women in headscarves, they demanded an end to the siege of the town of Bani Walid, where the government was in the midst of an attack to uproot holdouts from Moammar Gadhafi's former regime. Police rushed to the scene. But in Libya, the police are actually militias, in this case from the Tripoli neighborhood of Souq al-Jumaa that last year lost several men in a battle with Bani Walid residents. Instead trying to control the crowd, the "police" dressed in t-shirts and pants of a military uniform exchanged threats with protesters and then mounted a rival demonstration of their own. Soon they were firing their assault rifles in the air to intimidate the protesters. As tensions soared, a dozen pickup trucks mounted with anti-aircraft guns and carrying soldiers in newly pressed camouflage uniforms pulled up to parliament, swiveled their guns forward and fired in the air as an apparent crowd-control method. The deafening noise of a dozen heavy-caliber machine guns sent demonstrators running and filled the upscale neighborhood with the sounds of battle.
Read more...


srijeda, 16. studenoga 2011.

Palestinska djeca u izraelskim zatvorima


Informacije iz članka Child Prisoners Shazije Arshad objavljenog 9. studenog 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Zatvaranje palestinske djece uobičajeno je obilježje izraelske okupacije Zapadne obale. Organizacija za prava djeteta Defence for Children International (DCI) procjenjuje da je od 2000. na izraelskim vojnim sudovima procesuirano 7500 palestinske djece. Mnogi su očekivali da će 164 djece (u dobi između 12 i 17 godina) koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima biti među više od 1000 Palestinaca razmijenjenih za Gilada Shalita; no to se nije dogodilo. Većina (62%) djece je pritvorena zbog „gađanja kamenjem“.

UN-ova konvencija o pravima djeteta: „U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.“

Članak 37(b) te konvencije dodaje: „Uhićenje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta obavljat će se u skladu sa zakonom, kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme.“

Izraelske vlasti nastavljaju uhićivati i pritvarati palestinsku djecu, često ograničavajući njihov pristup članovima obitelji i odvjetnicima. Priznanja su u većini slučajeva iznuđena na hebrejskom, a, prema izvještaju DCI-a, djeca se u 95% slučajeva izjašnjavaju krivima bez obzira da li su prekršila zakon ili ne.

Prava djece pritvorenika

Unatoč UN-ovim jamstvima o zaštiti prava djece, izraelske vlasti često ne poštuju prava na sigurnost i zaštitu palestinske djece.

Djeca između ostalog imaju pravo da ne budu podvrgnuta neselektivnom uhićenju, pravo da znaju razlog svog uhićenja i pritvora, pravo na pravno savjetovanje, te pravo na kontakt sa članovima obitelji.

Većina uhićene djece živi na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, i zatvorena su u zatvoru Hasharon.

Zlostavljanje djeteta često počinje u trenutku uhićenja, koje se često odvija tijekom noćnog napada u kojem dijete odvode iz obiteljskog doma bez da ono i njegova obitelj znaju kamo ga odvode.

Dijete ispituju u istražnom centru, bez nazočnosti ili kontakta s članovima obitelji ili pravnim predstavnikom.

Ispitivanje je naročito iscrpljujuće i uključuje zastrašivanje prijetnjama i fizičkim nasiljem; djeca dobe „priznanja“ koja trebaju potpisati. Mnoga od tih „priznanja“ su napisana na hebrejskom i malo koje dijete ih zna pročitati.

Pritvaranje i postupanje s djecom u zatvorima

Većina palestinske djece koju su pritvorile izraelske vlasti nalazi se u zatvoru u Izraelu što predstavlja kršenje članka 76 Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje transfer zatvorenika s okupiranog područja.

Zatvori i pritvorni centri u kojima drže palestinsku djecu često ne zadovoljavaju međunarodne standarde u zaštiti dječjih prava i općenito prava zatvorenika.

Pritvorne ustanove su prenapučene, ponekad s vrlo slabim prozračivanjem i lošim higijenskim uvjetima, te pune kukaca.

Postoje izvještaji u kojima se tvrdi da ta djeca također ne dobivaju adekvatnu hranu, piće i zdravstvenu skrb.

Pojavili su se izvještaji o fizičkom, verbalnom, te, povremeno i, seksualnom zlostavljanju palestinske djece. Od trenutka uhićenja tu djecu zastrašuju prijetnjama i stvarnim zlostavljanjem.

Tijekom pritvora djeci često onemogućavaju da spavaju, stavljaju ih u ekstremno vruće ili hladne prostorije, ne dopuštaju im da odu na WC ili da se operu.

Javni odbor protiv mučenja je izvijestio da „u uzorku od 100 iskaza djece koje su prikupili odvjetnici 2009. godine, 69% djece tvrdi da su ih udarali, 49% da su im prijetili, 14% da su ih držali u samicama, 12% da su im prijetili seksualnim zlostavljanjem uključujući silovanje i 32% da su bili prisiljeni potpisati priznanja na hebrejskom.“

Svoj se palestinskoj djeci „sudi“ na vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali. Ti sudovi nisu obvezni udovoljavati izraelskim pravnim uvjetima, a kamoli poštivati međunarodne pravne obveze.

Tijekom vojnih suđenja sudski proces nadziru izraelske okupacijske snage, ali se on ne snima.

Izraelski vojni sudovi maloljetnima smatraju Palestince u dobi između 12 i 16 godina, dok je u Izraelu dijete maloljetno dok ne navrši 18 godina života. Zbog pojačanog međunarodnog pritiska, naročito od strane britanskih parlamentaraca i vlade, izraelska je vojska pristala ubuduće maloljetnima smatrati Palestince mlađe od 18 godina.

Pristup pravnim zastupnicima je minimalan, a obitelji se često moraju pomučiti kako bi saznale gdje im se dijete nalazi. Dozvole za posjet pritvorenom maloljetniku teško se dobivaju.

Odvjetnici djeci često savjetuju da se izjasne krivima jer to često može dovesti do puštanja na slobodu nakon 3 mjeseca pritvora; u slučaju da se izjasne nevinima mogli bi u zatvoru provesti do godinu dana.

Procjenjuje se da 81% palestinske djece prizna krivnju tijekom ispitivanja; ta se „priznanja“ zatim koriste na vojnim suđenjima.

Za vrijeme dok su lišena slobode, djeci je uskraćeno pravo na obrazovanje.

Udruga Save the Children u svojoj studiji procjenjuje da u prosjeku palestinska djeca u zatvoru provedu 147 dana.

Save the Children također tvrdi da 90% djece nakon boravka u zatvoru pati od psiholoških trauma i stresa.

Neki pojedinačni slučajevi

Ahmad F (15) je uhićen 6. srpnja 2011. u selu Buring na Zapadnoj obali. Optužili su ga da je bacao kamenje i uhitili ga u 2 sata u jutro kad su izraelski vojnici upali u njegov obiteljski dom. Ahmadu su tijekom vožnje bile vezane ruke i stavljen mu je povez preko očiju. Izložili su ga ekstremnoj hladnoći, nisu mu dali nikakvu hranu dulje od 8 sati i u zatvoru se morao skinuti radi pretresa.

Mounir Khalifa (17) je uhićen 12. kolovoza 2009. u izbjegličkom logoru u Nablusu. Vojnici su ga uhitili u 2 sata u noći u njegovom domu. Stavili su mu povez preko očiju i ruke mu vezali lisicama, a zatim su ga tijekom vožnje udarali u lice i trbuh. Prevezli su ga u ilegalno izraelsko kolonističko naselje Ariel i nisu mu dopustili da ode na WC.

Amr Imran Hussain (16) je uhićen 29. ožujka 2011. Uhitilo ga je 10 vojnika u njegovom domu u Qalqilyji na Zapadnoj obali. Tijekom uhićenja su ga udarali po glavi i izgubio je svijest; k svijesti se vratio tek u medicinskom centru u Arielu.

Mohammed Jamal Khalil Abu Marya je uhićen 21. veljače 2011. u 3 sata u noći. Uhitili su ga izraelski vojnici u njegovom domu u Beit Omaru kod Hebrona i udarali ga tijekom vožnje do kolonističkog naselja. Nekoliko su ga sati ostavili na hladnoći i kiši, te ga zatim prebacili u zatvor Etzion.

Ayed Khalil Abu Rahma (15) je uhićen 26. siječnja 2011. u selu Bil'in na Zapadnoj obali. Prije i za vrijeme vožnje do ilegalnog kolonističkog naselja na Zapadnoj obali tukla su ga 4 vojnika.

Zaqiq Jamil Ahmed Hamed je uhićen u 3 sata u jutro 28. ožujka 2011. u selu Beit Omar u okolici Hebrona. Najprije su ga prevezli u jedno kolonističko naselje, gdje tvrdi da su ga pretukli, a potom je prebačen u zatvor Etzion gdje su mu ispitivači prijetili.

Amjad Majdi Haddad (17) je uhićen 15. svibnja 2011. u svom domu u Hebronu. Vojnici su ga pretukli, pri čemu je zadobio ozljedu na glavi, i zatim ga prevezli u ilegalno kolonističko naselje, gdje mu nije ukazana liječnička pomoć. Kasnije su ga prebacili u zatvor Etzion.

Reakcije iz međunarodne zajednice

Mnogi u međunarodnoj zajednici osuđuju izraelsko postupanje s palestinskom djecom.

Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava, Richard Falk, je izjavio da Izrael prilikom pritvaranja palestinske djece ne poštuje Konvenciju o pravima djeteta.

Irski laburistički zastupnik u europskom parlamentu Proinsias De Rossa, predsjednik izaslanstva Europskog parlamenta za Palestinu, pozvao je na oslobađanje sve 164 palestinske djece koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima. De Rossa je također Visoku predstavnicu EU-a Catherine Ashton pozvao da o ovom problemu razgovara s izraelskim vlastima.

UNICEF-ov posebni predstavnik na okupiranom palestinskom području, Jean Gough, pozvao je izraelsku vladu da oslobodi svu palestinsku djecu u izraelskim zatvorima i poštuje Konvenciju o pravima djeteta.

Britanski parlamentarni zastupnici u brojnim su prilikama upozoravali na problem djece u pritvoru i pitanje vojnih sudova, uključujući i raspravu u donjem domu britanskog parlamenta. Nakon ove rasprave i obećanja britanske vlade da će o ovim pitanjima razgovarati s izraelskom vladom, izraelske su vlasti najavile da će od sada ubuduće djecu od 17 i 18 godina svrstavati u maloljetnike.

Britanski su parlamentarci u parlament uputili nekoliko prijedloga vezano uz lišavanje slobode palestinske djece u Izraelu, među kojima jedan poziva na oslobađanje svih 164 maloljetnika koji se trenutno nalaze u izraelskom zatvoru. Taj je prijedlog do sada poduprlo 53 zastupnika.

Preporuke organizacija za ljudska prava

Palestinski dio organizacije za prva djeteta Defence for Children International pozvao je Izrael da:
osigura da niti jedno dijete ne bude ispitivano bez nazočnosti odvjetnika po njegovom izboru i člana obitelji;
osigura da sva ispitivanja djece budu snimljena video kamerom;
osigura da vojni sudovi odbace sve dokaze za koje se sumnja da su iznuđeni zlostavljanjem ili mučenjem;
osigura da svi vjerodostojni navodi o zlostavljanju i mučenju budu temeljito i nepristrano istraženi, te da odgovorni za takvo zlostavljanje budu privedeni pravdi.

Nadalje: „Niti jedno dijete ne smije biti pritvoreno u Izraelu u suprotnosti s člankom 76 Četvrte ženevske konvencije.“

Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem izraelskim je vlastima uputila slijedeće preporuke:
odmah uskladiti dob do koje se osobu smatra maloljetnom u vojnim zakonima s dobi do koje se osobu smatra maloljetnom u Izraelu i ostatku svijeta;
zabraniti uhićivanje maloljetnika noću;
ispitivanje provoditi tijekom dana, uz nazočnost roditelja, te omogućiti maloljetnicima da se savjetuju sa svojim odvjetnikom na način koji poštuje prava maloljetnika;
zabraniti zatvaranje maloljetnika mlađih od 14 godina;
promicati alternative pritvoru i pronaći rješenja koja nude alternative zatvaranju;
uspostaviti obrazovne programe u svim zatvorima i ponuditi mogućnost učenja svih predmeta kako bi maloljetnici mogli nadoknaditi nastavu propuštenu za vrijeme dok su bili lišeni slobode;
pojednostavniti izdavanje dozvola za posjet maloljetnicima koji su u pritvoru i zatvoru.

Dok izraelske vlasti i dalje 164 djece drže u zatvorima u tijeku su neprekidni i sve glasniji pozivi da ih se oslobodi i da izraelske okupacijske snage na Zapadnoj obali prekinu s praksom agresivnih uhićenja, vojnih suđenja i nepotrebnog lišavanja slobode, te da izraelska politika i postupanje u tom pogledu poštuju Konvenciju o pravima djeteta.


Izvor: Child Prisoners



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mordechai Vanunu deserves freedom from Israel
Mordechai Vanunu zaslužuje da ga Izrael oslobodi (9. studeni 2011.)
Izraelski zviždač Mordechai Vanunu koji je svijetu otkrio pojedinosti o izraelskom nuklearnom naoružanju i zbog toga odslužio 18 godina zatvorske kazne, od toga 11 godina u izolaciji u samici, u nedjelju (12. studenog) je konačno trebao saznati da li mu je ili ne oduzeto izraelsko državljanstvo. Vanunu je sam zatražio da mu se oduzme državljanstvo (koje se u Izraelu oduzima za izdaju, za što je Vanunu bio osuđen) u nadi da će na taj način konačno moći napustiti Izrael. Vanunu već 7 godina pokušava napustiti Izrael. Iz zatvora su ga oslobodili 2004. i tada mu je rečeno da će zemlju moći napustiti tek za 6 mjeseci i da za to vrijeme ne smije razgovarati sa strancima. Od tada je Vanunu nekoliko puta bio uhićivan i privođen zbog tehničkog kršenja uvjeta koje su mu nametnuli. Kao pacifist koji je odluku da objavi informacije o izraelskom nuklearnom programu donio jer se protivio nuklearnom naoružanju, Vanunu vjeruje da Palestinci trebaju koristiti nenasilne oblike otpora i građanskog neposluha u borbi za svoja prava. Nije jasno zbog čega ga izraelske vlasti još uvijek nisu oslobodile. Samo najciničniji izraelski političari danas tvrde da Vanunu još uvijek posjeduje informacije koje bi mogle nauditi izraelskoj sigurnosti. Vanunu je sve informacije koje je imao o nuklearnom postrojenju Dimona dao objaviti još 1986. uz pomoć novinara britanskog Sunday Timesa.
Read more…

Susya, Twaneh, Beit Umar – By David Shulman
Where is my place? Where is the place of any good man or woman at such a moment? Then I know: I am not getting on that van. We send one party of activists and internationals off toward Jerusalem, and I turn back to the incredulous policeman who thought he was finally getting rid of us for today, and I say, easily, strangely joyful, calm, “Arrest me now.” With me are another 14 or so who are marched to the hideous, airless, armored arrest vehicle with its small slits for rifle fire that are now locked shut. One by one we are pushed inside. ... “You should know,” says the chief policeman, “that the village of Beit Umar will pay tomorrow for what you've done today.” I'm sure he's right: the only operative law in the Occupied Territories works just like that. They'll make them pay. Isa, wise, humane, naturally brave Isa, watches sadly from the hill as we disappear. It's good to be here for Isa's sake. In fact, I recommend such moments, odd as this may sound. Really, there's nothing like it. You feel free. Of course, the plastic handcuffs are too tight and your wrists hurt, and you're thirsty and physically exhausted and you don't know how long you'll be like this and what will happen to you, but you're with the salt of the earth, truly, and you can laugh, and you recall previous arrests that you're proud of, and there are other memories to be shared, and a burden has been lifted from your shoulders and a kind of sweet relief takes its place, and there's no fear but only a tense readiness or anticipation, and bits of texts or broken sentences flit through your mind, I've been reading Spinoza lately and some childish inner voice absurdly announces that Spinoza would approve, but actually what you mostly feel is simply, deeply alive. Incongruous well-being mingles with minor bodily pain (after a while your wrists start to chafe and turn red). With this, and with your friends, you wait.
Read more…

Raw footage from Gaza-bound ships (video)

Freedom Wave riders beaten, denied access to family; organizers demand accountability
Aktivisti na humanitarnim brodovima pretučeni, zabranili im kontakt s članovima obitelji (5. studeni 2011.)
Suprotno tvrdnjama izraelske vojske presretanje humanitarnih brodova Tahrir i Saoirse nije bilo nenasilno. Protiv broda Tahrir izraelska je vojska upotrijebila vodeni top, čime je ugrozila živote putnika i posade. Aktivisti koji su vojnicima pružili nenasilan otpor prilikom preuzimanja broda bili su izloženi prijetnjama i pretučeni su. Naročito je jako pretučen 45-godišnji kanadski sveučilišni profesor David Heap. Izraelske vlasti uhićenim aktivistima nisu dopustile kontakt s članovima obitelji koji su bili zabrinuti za njihovu sigurnost. Kanadski konzularni predstavnici su članovima obitelji rekli da nekoliko aktivista ima vidljive modrice.
Read more…

ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Podržite UNICEF-ov zahtjev za oslobađanjem svih 164 palestinskih maloljetnih zarobljenika


Link na peticiju: Please Release all 164 Palestinian Child Prisoners

S linka možete poslati gotovu poruku Ronu Prosoru, izraelskom veleposlaniku pri UN-u, Riyadu H. Mansouru, veleposlaniku stalne promatračke misije Palestine pri UN-u i Jeanu Goughu, UNICEF-ovom posebnom predstavniku na okupiranom palestinskom području, kojom podržavate UNICEF-ov zahtjev upućen izraelskim vlastima da oslobode svih 164 palestinske djece zarobljenika kako bi se djeca mogla vratiti svojim obiteljima.

Kako biste poslali svoju poruku potrebno je u polju pod Take action on this issue u za to predviđene kućice upisati Ime i prezime (Name*), Email adresu (Email*) i odabrati Zemlju (Country*), te zatim kliknuti na Send This Message.


Hrvatski prijevod teksta poruke:
Pišem kako bih izrazio/la podršku UNICEF-ovom zahtjevu izraelskoj vladi da oslobodi svu palestinsku djecu koja se trenutno nalaze u izraelskom pritvoru, nakon što je objavljeno da će u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika izraelska vlada osloboditi neke palestinske zatvorenike.

1. listopada 2011. u izraelskom se pritvoru ili zatvoru nalazilo 164 palestinske djece (u dobi između 12 i 17 godina), uključujući 35 djece u dobi između 12 i 15 godina, i postoji ozbiljna zabrinutost da izraelsko postupanje s palestinskom djecom zarobljenicima nije u skladu s odredbama UN-ove konvencije o pravima djeteta.

„Na primjer, 2 ili 3 dana nakon incidenta gađanja kamenjem u okolici nekog sela smještenog u blizini nekog kolonističkog naselja, vojnici dolaze u selo i uhićuju djecu čija se imena nalaze na unaprijed pripremljenom popisu, djeci nanose bol vežući im ruke i stavljaju im povez preko očiju, trpaju ih u vojna vozila i odvode u noć, a njihovim roditeljima ne govore zašto su im djeca uhićena ni gdje ih odvode.

Zatim ih odvode u istražni centar i obično ih fizički i verbalno zlostavljaju tako dugo dok od njih ne dobe priznanje. U oko 30% slučajeva kojima se bavimo priznanja su napisana na hebrejskom, jeziku koji ta djeca uopće ne razumiju.

Zatim kad nakon ili u roku od 8 dana dospiju pred vojni sud, tek se tamo obično po prvi put susreću sa svojim odvjetnikom. Prije toga im nitko nije rekao da imaju pravo na šutnju, koje navodno imaju.

Većina ih je potpisala priznanje i većinom im nije dopušteno da izađu na slobodu uz jamčevinu, pa je najkraći put kojim mogu izaći iz sustava izjasniti se krivima bez obzira na to da li su ili ne prekršili zakon.“

Iz humanitarnih razloga pozivam izraelsku vladu da odmah i bezuvjetno oslobodi svih 164 djece zajedno sa zarobljenicima koje je prethodno pristala osloboditi, kako bi se ta djeca mogla vratiti u svoje obitelji.


Izvor i link na peticiju: Please Release all 164 Palestinian Child Prisoners



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Candidate à l'Unesco, la Palestine craint le blocage
Palestina – kandidat za UNESCO (27. listopad 2011.)
Zapadni političari žele spriječiti da Palestina postane članica UNESCO-a. Sjedinjene Države i nekoliko europskih država, uključujući Francusku i Njemačku, pokušavaju odgoditi glasanje o primanju Palestine u UNESCO i vrše pritisak na afričke frankofone zemlje i Španjolsku koja podržava prihvaćanje Palestine kao članice. Da bi Palestina bila primljena u UNESCO potrebno je da za nju glasa 2/3 od 193 članica. Palestina će kao članica UNESCO-a moći tražiti da vrijedni lokaliteti na okupiranom palestinskom području budu priznati kao svjetska baština.
En lire plus…

In South Hebron Hills, Even Sheep Are Not Safe from Settlers
Na južnim hebronskim brdima ni ovce nisu sigurne od kolonista (27. listopad 2011.)
Kolonisti iz divljih kolonističkih naselja Ma'on, Susya i Karmel, koja su sva izgrađena na zemlji koja pripada palestinskom selu Yatta, napali su u četvrtak pod zaštitom izraelske vojske sela al-Litwani i al-Jawaya i ubili 10 ovaca. Kolonisti su također 300 ovaca istjerali na polja kako bi pojele usjeve koje su mještani obrađivali cijelu godinu i ukrali ovce mještana. Za vrijeme napada izraelski su vojnici blokirali područje, koje su proglasili zatvorenom vojnom zonom, i na taj način onemogućili mještanima okolnih sela da zaštite i pomognu napadnutim Palestincima. Izraelska je okupacijska vojska već tisuće jutara zemlje sela Yatta pretvorila u područje za vojne vježbe u proteklih nekoliko godina i uništila izvore prihoda mještana. Mještani se žale da su njihova djeca, zemlja, pa čak i ovce, svakodnevno izloženi napadima kolonista, a prema službenim podacima općine Yatta od prvotnih 95 000 dunuma zemlje, izraelski su vojnici i kolonisti do sada mještanima oduzeli 30 000 dunuma.
Read more…

Take Action - Isolation of Ahmad Sa'adat continued in violation of promise to prisoners
Ahmad Sa'adat i dalje u izolaciji suprotno obećanju koje su izraelske vlasti dale zatvorenicima (27. listopad 2011.)
Samo tjedan dana nakon što su, kako bi ih pridobile na prekid štrajka glađu, palestinskim političkim zatvorenicima obećale da više neće stavljati zatvorenike u samicu, izraelske su vlasti najavile da namjeravaju produljiti izolaciju Ahmada Sa'adata za najmanje još godinu dana. Odluku da se Sa'adatova izolacija produlji za još godinu dana donio je izraelski sud u Bir Sabi. Ahmad Sa'adat je u samici već više od 2 i pol godine, a njegovo vraćanje među ostale zatvorenike bio je jedan od ključnih zahtjeva nedavnog zatvoreničkog štrajka glađu. Izraelske su vlasti zatvorenike obmanule tobože pristajući na taj zahtjev tjedan dana ranije. Ova je sudska odluka, koja se temelji na tajnim dokazima kao i sve takve presude, bila donesena već 8. kolovoza, no tek je 27. listopada objavljena. Tijekom saslušanja na sudu Ahmad Sa'adat nije bio u pratnji odvjetnika. Iako je štrajk glađu obustavljen 17. listopada, u samicama se još uvijek nalazi 20 palestinskih zarobljenika. Izrael je zarobljenicima obećao da će ih osloboditi iz samice nakon oslobađanja 477 zatvorenika u sklopu dogovora o razmjeni zarobljenika, no izraelske su vlasti u potpunosti pogazile svoja obećanja. 18. listopada Posebni UN-ov izvjestitelj za mučenje Juan Mendez je UN-ovu Opću skupštinu pozvao da zabrani stavljanje ljudi u samicu na dulje od 15 dana, navodeći da takva izolacija može prouzročiti „jaku duševnu bol i patnju“ i „predstavljati mučenje ili okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje kada se koristi kao kazna, tijekom pritvora prije početka suđenja, na neodređeno vrijeme ili na dulja razdoblja…“.
Read more…

They Got Married Today (photo)
Nedavno oslobođeni palestinski zatvorenik „Zahir Kabha“ oženio se svojom zaručnicom koja ga je čekala 18 godina. Zahira je uhitila i zatvorila izraelska vojska ubrzo nakon što se par prije 18 godina zaručio.
Read more…

"A Child's View From Gaza"
Crteži djece iz Gaze
Click to watch…


HRVATSKA:
Nova svjetlost (video)


JAPAN:
Fighting for Life (video)
A last mother Risso's dolphin and her tiny little baby were fighting and struggling hard to escape the clutches of the hunters. They tried to pass the nets surrounding them and the little one became tangled, struggling, wrapped in the netting and fighting for breath. Shouting, the hunters finally yanked it free. Over and over, we thought the two lost, vanishing under the deadly tarps, but again and again they would reappear, trying to find a way through the nets and noise... finally a wet-suited hunter entered the water, grabbing the mother, restraining her and trying to wrangle her beneath the tarps. The dolphins fought for life with every ounce of strength, but in the end, the hunters' nets, boats and divers converged, and the two were dragged from sight...
Read more…


SAD:
About 1,000 Attend Vigil for Injured Iraq Vet (video)

Footage of Scott Olsen being shot by Police at Occupy Oakland (video)

srijeda, 31. kolovoza 2011.

Palestinski maloljetnici u izraelskim zatvorima, napad u Tel Avivu i druge vijesti, linkovi…


PALESTINA/IZRAEL:
Nablus man wounds 8 in Tel Aviv
Palestinac iz Nablusa ranio 8 osoba u Tel Avivu (29. kolovoz 2011.)
8 je osoba ozlijeđeno u napadu Palestinca koji se ukradenim taksijem zabio u skupinu pograničnih policajaca ispred jednog noćnog kluba u Tel Avivu i potom ih napao nožem. U napadu su ranjena 4 pograničnih policajca i 2 prolaznika. Jedna je osoba u kritičnom stanju, 2 su teško ozlijeđene, a ostali su zadobili lakše ozljede. Policija tvrdi da je napadač (20), iz grada Nablusa na Zapadnoj obali, u 1:40 ujutro ukrao taksi i tom prilikom lakše ozlijedio ruku taksi vozača kojeg je izvukao iz njegovog taksija. Potom se zabio u skupinu pograničnih policajaca ispred kluba HaOman 17 i ranio 2, zatim je izašao iz automobila i nožem napao slučajne prolaznike i pogranične policajce, pri čemu su ozlijeđene 4 osobe, uključujući 2 pograničnih policajaca. Napadač je svladan, pri čemu je zadobio lakše ozlijede, i odveden u bolnicu gdje ga je ispitala izraelska unutarnja sigurnosna agencija Shin Bet. Izraelski mediji javljaju da je u napadu bilo 8 ozlijeđenih. Izraelska je policija u stanju visoke pripravnosti od napada naoružanih napadača 18. kolovoza kada je sjeverno od grada Eilata ubijeno 8 Izraelaca, a na granici s Pojasom Gaze i Sinajskim poluotokom pojačan je broj vojnika s ciljem sprječavanja takvih napada.
Read more…

B'Tselem: No Minor Matter: Violation of the Rights of Palestinian Minors Arrested by Israel on Suspicion of Stone-Throwing, July 2011 (video)
B'Tselem: Kršenja prava palestinskih maloljetnika koje je Izrael uhitio zbog sumnje da su bacali kamenje, srpanj 2011.
Od početka 2005. do kraja 2010. najmanje je 835 palestinskih maloljetnika uhićeno i izvedeno pred izraelske vojne sudove na Zapadnoj obali pod optužbama da su bacali kamenje. 34 su imali 12 i 13 godina, 255 14 i 15, 546 16 i 17 godina. Samo je jedan od svih 835 oslobođen krivnje; svi su ostali proglašeni krivima. Izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem je intervjuirala 50 maloljetnika koji su opisali svoja iskustva od trenutka uhićenja do časa kad su pušteni iz zatvora. Njihova svjedočanstva ukazuju na brojna ozbiljna kršenja njihovih prava. 30 ispitanih maloljetnika je izjavilo da su ih vojnici uhitili u njihovim domovima usred noći i da njihovim roditeljima nije bilo dopušteno da pođu s njima. Samo 3 maloljetnika koji su bili uhićeni u noći ispitani su te iste noći. 19 ih je ispitano slijedećeg jutra, 3 poslije podne, a 2 su ispitana tek 5 dana nakon uhićenja. S 19 ih je nasilno postupano i prijećeno im je tijekom ispitivanja. 23 su izjavila da im satima nije bilo dopušteno otići na WC, ni jesti ni piti. Za razliku od izraelskog zakona vojni pravosudni sustav nema alternative držanju u pritvoru do okončanja postupka. U većini slučajeva suci maloljetniku određuju pritvor do okončanja postupka. Od 133 slučajeva maloljetnika kojima je suđeno za bacanje kamenja koje je obradila palestinska organizacija za prava djeteta DCI-Palestine 2009. i 2010. godine, samo ih je 23 (17%) pušteno da uz jamčevinu sa slobode čekaju suđenje. Zbog ovoga mnogi maloljetnici biraju nagodbu, u kojoj oni priznaju optužbe protiv sebe u zamjenu za kraću zatvorsku kaznu, strahujući da će, ako budu išli na suđenje, u zatvoru provesti dugo vremensko razdoblje potrebno za dovršetak suđenja. Vojni sudovi zatvorsku kaznu, umjesto kao alternativnu, odabiru kao glavnu kaznu. U razdoblju između 2005. i 2010. godine 93 % maloljetnika osuđenih za gađanje kamenjem osuđeno je na zatvorsku kaznu, u duljini od nekoliko dana do 20 mjeseci. 19 maloljetnika mlađih od 14 godina, koji su činili 60% te dobne skupine, osuđenih za gađanje kamenjem tijekom ovog razdoblja, osuđeni su na zatvorske kazne. Stavljanje maloljetnika mlađeg od 14 godina u zatvor je u Izraelu zakonom zabranjeno. Djeca mlađa od 14 godina na dan izricanja presude bila su osuđena na zatvorske kazne u trajanju od do 2 mjeseca, 26% maloljetnika u dobi od 14 i 15 godina odslužilo je zatvorske kazne u trajanju od 4 mjeseca ili više, dok je među maloljetnicima u dobi od 16 i 17 godina 59% njih odslužilo zatvorske kazne od 4 ili više mjeseci. Tijekom izdržavanja kazne većinu maloljetnika koje je intervjuirao B'Tselem nisu posjetile njihove obitelji. Od 20 maloljetnika koji su u pritvoru ili zatvoru proveli više od tjedan dana, samo je jedan izjavio da su ga redovito posjećivali svaka 2 tjedna, dok su još 4 rekla da su nekoliko puta primili posjet. Budući da spadaju pod sigurnosne zatvorenike, maloljetnici koji su osuđeni zbog gađanja kamenjem nemaju dopuštenje da koriste telefon. Zatvorske vlasti omogućuju im da uče samo neke predmete koje su pohađali u školi što umanjuje njihove mogućnosti da uspješno završe tu godinu školovanja.
Read more…

B'Tselem: 24 Aug. '11: Rare decision by State Attorney's Office: prosecute officer responsible for killing of Palestinian
B'Tselem: 24. kolovoz 2011: Rijetka odluka Ureda državnog odvjetnika: procesuirat će se vojnik odgovoran za ubojstvo Palestinca
Na zahtjev koji je uputio B'Tselem Ured državnog odvjetnika najavio je 18. kolovoza 2011. Visokom sudu pravde da će vojnik odgovoran za ubojstvo Firasa Qasqasa počinjeno u prosincu 2007. biti procesuiran. Prije gotovo 4 godine izraelski su rezervisti ubili Qasqasa iz udaljenosti od nekoliko stotina metara, unatoč tome što je bio nenaoružan i nije učinio ništa što bi ugrožavalo vojnike. Razumno je pretpostaviti da odluka da se ovaj slučaj procesuira ne bi bila donesena, da se B'Tselem nije uključio. B'Tselem je dokumentirao mnoge slučajeve ubojstava Palestinaca koje Istražna jedinica vojne policije nikad nije istražila. B'Tselem je dokumentirao i slučajeve ubojstava Palestinaca od strane vojnika koje je Istražna jedinica vojne policije istraživala, ali Ured državnog odvjetnika nije odlučio poduzeti nikakvu akciju. U nekim se slučajevima još uvijek čeka na odluku, iako su prošle godine od završetka istrage. Firasa Qasqasa (32) ubili su izraelski vojnici 2. veljače 2007. otvorivši na njega vatru u selu a-Tira, u okolici Ramalle. Qasqas je živio u Batiru, na betlehemskom području, a u a-Tiru je otišao s obitelji posjetiti rodbinu. Tog je dana poslije podne Firas s 2 šogora šetao na otvorenom području pored seoskih kuća. Skupina vojnika je na njih s udaljenosti od otprilike 500 metara otvorila vatru. Qasqasa je metak pogodio u leđa i izašao mu kroz želudac. Odveden je u bolnicu u Ramallu gdje je preminuo od posljedica ovih ozljeda.
Read more…

Israeli army trains West Bank settlers
Izraelska vojska obučava koloniste na Zapadnoj obali (30. kolovoz 2011.)
Izraelska vojska obučava ilegalne izraelske koloniste na Zapadnoj obali kako bi ih pripremila za odbijanje potencijalnih napada nasilnih prosvjednika na okupiranim područjima za vrijeme nastojanja palestinskih vlasti da Ujedinjeni narodi priznaju Palestinu kao neovisnu državu u rujnu 2011. Izraelski list Haaretz je izvijestio da vojska uvježbava sigurnosne voditelje u kolonističkim naseljima i njihove timove, te da im je podijelila suzavac i granate za omamljivanje kako bi ih opremila protiv nereda koji bi mogli izbiti u to vrijeme. Većina kolonista već otprije ima vatreno oružje. Sada vojska pripadnike sigurnosnih snaga u kolonističkim naseljima namjerava opskrbiti sredstvima za rastjerivanje prosvjeda.
Read more…

Gaza teen dies from injuries sustained in Israeli airstrikes
Palestinski maloljetnik preminuo od ozljeda zadobivenih u izraelskim zračnim napadima na Gazu (29. kolovoz 2011.)
Jedan je palestinski maloljetnik (14) preminuo u Gazi u ponedjeljak nakon što je teško ranjen prije 10 dana u izraelskom zračnom napadu na Beit Lahiyu u Pojasu Gaze. Kratko nakon ponoći 19. kolovoza 2011. izraelski su ratni zrakoplovi izvršili niz napada na gradove Gazu, Beit Hanoun, Beit Lahiya i Khan Younis. Ovi su napadi uslijedili nakon što je u izraelskom gradu Eilatu u napadu vatrenim oružjem ubijeno 8 Izraelaca. Izrael je za napad okrivio palestinsku organizaciju Odbor narodnog otpora sa sjedištem u Pojasu Gaze. U izraelskom bombardiranju Pojasa Gaze u 4 je dana ubijeno 13, a ranjeno nekoliko desetaka osoba.
Read more…

Open letter to Israeli and Palestinian leaders
Otvoreno pismo izraelskim i palestinskim čelnicima (29. kolovoz 2011.)
25 palestinskih i izraelskih novinara uputilo je otvoreno pismo izraelskim i palestinskim čelnicima u kojem pozivaju na poštivanje prava novinara da obavljaju svoj posao na izraelskom i palestinskom teritoriju. Novinari upozoravaju da je predstojeći pokušaj dobivanja priznanja palestinske države od strane Ujedinjenih naroda događaj od interesa za cijelu regiju i svijet, ali i za sve koji žive u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima. Zbog toga je važno da novinari mogu svoj posao obavljati bez straha od napada ili zakonskog progona i imati neometani pristup i mogućnost prikupljanja i objavljivanja informacija.
Read more…


SIRIJA:
Activists: Syrian forces kill 7 on Eid Al-Fitr
Syrian forces killed seven people Tuesday when they opened fire in several towns to disperse protesters who emerged from mosques on the first day of the Muslim Eid Al-Fitr feast, activists said. The Local Coordination Committees said in a statement that "seven people were killed on the first day of Eid Al-Fitr in Syria, including four in the town of Al-Harra and two in Inkhil, in the Daraa province, and one in the (central) city of Homs." ... On the last day of Ramadan Monday, 17 people were killed by Syrian forces and dozens wounded as troops and security forces conducted raids in several areas across the country, according to the Britain-based Observatory. ... More than 2,200 people have been killed in the Syrian regime's crackdown on pro-democracy protests since mid-March, according to United Nations' figures.
Read more…

6 killed in Syria raids on dissidents
A child was among five people killed when troops and security forces opened fire during search operations in the Sarmin district of the northwest province of Idlib, the Syrian Observatory for Human Rights said. One person died when part of his home was leveled as Syrian forces raked houses in Sarmin with heavy machine-gun fire, the head of the Britain-based Observatory, Rami Abdel Rahman, said. At least 60 people were also wounded in Sarmin and six houses were partly destroyed, he told AFP by telephone. A sixth person was killed when security forces raided his home at dawn in the town of Qara outside Damascus during an arrest operation, the Local Coordination Committees reported. Around 10 trucks and armored vehicles entered Qara, said the group which organizes anti-regime protests and has militants on the ground across Syria. It said some 40 people whose names were on a "wanted list" were detained. Meanwhile, troops backed by tanks and personnel carriers early on Monday stormed the village of Hit, two kilometers from the border with Lebanon, south of the central city of Homs, Abdel Rahman said. "There has been high intensity gunfire since 9:00 am (0600 GMT)," he told AFP, adding that at least five people were wounded and 13 were arrested. "The homes of activists wanted by the authorities were torched," he added. Activists also reported six people killed by security forces on Sunday. … More than 2,200 people have been killed in the Syrian regime's crackdown on pro-democracy protests since mid-March, according to the United Nations.
Read more...


LIBIJA:
Anxious Libyan families await news of loved ones
Anxiety is written clear on the faces of those gathered at the port after the rebels said on Sunday that nearly 50,000 prisoners, mostly rebels fighting Gadhafi's forces over the past months, are still missing. ... Relief is also evident on the face of Ahmed Omar Shakmak, who had been arrested on Tripoli's Green Square and jailed. When asked why, he just smiles and says: "Because, like everyone else, I do not like Gadhafi and his sons." "Thank you, God! I got out of prison alive. We had no food or water. ..."... Fathi Al-Jamaa Majhabi is another survivor who feels lucky to be alive. Captured early on in the conflict outside the eastern oil hub of Ras Lanuf by Gadhafi's forces, he says he was tortured during the six months he spent in prison. "They gave me electric shocks in my legs, my arms, all over my body. It was a nightmare. It's unimaginable, but I'm finally free. I'm so happy," says the exhausted man before leaving the dockside, his relatives helping him to walk. ... From time to time a cluster of rebel fighters boards the vessel and returns with young men, some still teenagers. "These are Gadhafi's men. We brought them here to judge them. They'll be treated fairly," says one, guarding five teenagers before they are quickly driven off in a pick-up.
Read more...


srijeda, 13. srpnja 2011.

Uhićivanje palestinske djece, kolonizacija i etničko čišćenje u istočnom Jeruzalemu


Informacije iz članka The tactic of arresting Palestinian children kanadske novinarke Jillian Kestler-D'Amours od 8. srpnja 2011. Članak u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Prošle je godine porastao broj uhićenja palestinskih maloljetnika od strane izraelske policije u istočnom Jeruzalemu. Prema podacima izraelske policije pokrenuto je 1267 kaznenih postupaka protiv maloljetnika koji su optuženi za gađanje kamenjem u istočnom Jeruzalemu u razdoblju između studenog 2009. i prosinca 2010. Ovaj se obrazac nastavio i 2011. Stotine maloljetnika i dalje bivaju uhićene i pritvarane, navodno zbog gađanja kamenjem, naročito u Silwanu.

Izraelska policija djecu često uhićuje usred noći dok spavaju u svojim krevetima, djecu ispituje bez prisutnosti odvjetnika, roditelja ili drugih članova obitelji, a gotovo sva su djeca izložena nekom obliku bilo fizičkog bilo psihičkog zlostavljanja tijekom uhićenja i ispitivanja. Ovakvim se postupcima krše brojne međunarodne konvencije, poput UN-ove Konvencije o pravima djeteta i Četvrte ženevske konvencije, ali i izraelski zakoni koji se odnose na prava maloljetnika.

U izraelskoj nevladinoj organizaciji Udruga za građanska prava u Izraelu (ACRI) tvrde da se prilikom uhićenja i ispitivanja palestinske djece iz istočnog Jeruzalema rutinski krši izraelski Zakon o mladima. Policija redovito ignorira njegove odredbe koje govore o tome da uhićenje maloljetnika treba izbjegavati ukoliko je to moguće, da maloljetnika treba uhititi na najkraće moguće vrijeme i da „prilikom svake odluke o uhićenju maloljetnika treba uzeti u obzir dob osumnjičenika i učinak koji će uhićenje imati na njegovo fizičko i psihičko zdravlje i razvoj“.

Nadalje, iako je dob kada počinje kaznena odgovornost 12 godina, u Silwanu su uhićena i ispitivana zbog sumnje da su bacala kamenje i djeca od 7 godina. U ACRI-jevom izvještaju iz ožujka 2011. navodi se: „Čak i kad je bila svjesna da je uhićeni maloljetnik mlađi od 12 godina, policija nije takvu mlađu djecu razlikovala od starije u načinu na koji je provodila svoja ispitivanja“.

„Djecu drže zatočenu satima, stavljaju im lisice na ruke, prijete im tijekom ispitivanja, viču na njih i svim sredstvima ih prisiljavaju da otkriju informacije o incidentima koji su se odigrali u njihovim četvrtima. U tom je kontekstu važno naglasiti da je vjerojatnost da će dijete proživjeti traumatično iskustvo i imati štetne posljedice zbog ovakvog postupanja to veća što je dijete mlađe“, navodi se u izvještaju.

Svrha uhićivanja palestinske djece naročito je očita u Silwanu: odvratiti palestinske građane od odupiranja neprekidnom širenju izraelskog kolonističkog naselja i isključivo židovskoj kontroli te četvrti, te postići njihovu pokornost pred nasiljem policije i vojske, rušenjem kuća i svakodnevnim ugnjetavanjem koji se odvijaju zajedno s projektom kolonizacije.

Posljednjih godina svoju su prisutnost u Silwanu pojačale privatne, desničarske izraelske organizacije, uključujući Elad i Ateret Cohanim, koje kao svoj cilj navode naseljavanje židovskih obitelji u različitim dijelovima istočnog Jeruzalema.

Prema podacima iz izvještaja koji je objavila izraelska nevladina udruga Ir Amim, prvi kolonisti povezani s organizacijom Elad u četvrt Wadi Hilweh u Silwanu preselili su 1991. godine. Danas ta organizacija posjeduje brojnu imovinu i upravlja arheološkim lokalitetom Davidov grad, koji godišnje privlači stotine tisuća posjetitelja.

Građani tvrde da jeruzalemske vlasti također provode politiku prostornog planiranja i izgradnje isključivo u korist židovskih stanovnika i turista u Silvanu. Na primjer, planovi da se sagradi park na mjestu gdje se nekad navodno nalazio vrt kralja Davida iziskuju rušenje 88 domova u al-Bustanu, čime će de facto biti uništena čitava četvrt, a njeni stanovnici izbačeni iz svojih domova.

Danas se procjenjuje da u Silwanu živi oko 400 izraelskih kolonista i 40 000 palestinskih građana.

Ti kolonisti uživaju zaštitu privatnih zaštitara 24 sata na dan – većinu zaštitara zapošljava privatna izraelska zaštitarska tvrtka Građanska sigurnosna služba (Modi'in Ezrahi na hebrejskom) koju je unajmilo izraelsko Ministarstvo graditeljstva i stanovanja – a u cijeloj su četvrti postavljene sigurnosne kamere.

Prema izvještaju „Nesiguran prostor“, koji je ACRI objavio u rujnu 2010, troškovi unajmljivanja privatnih zaštitara za zaštitu židovskih kolonista u istočnom Jeruzalemu samo za 2010. godinu iznosili su otprilike 54,5 milijuna novih izraelskih šekela (16 milijuna američkih dolara). Te su troškove u cijelosti platili izraelski porezni obveznici.

„Iz izjava lokalnih mještana vidljiva je percepcija koja vlada u četvrti, da zaštitari zlostavljaju i djecu koja se igraju na ulicama i odrasle osobe. Pri tome se služe verbalnim i fizičkim nasiljem, pa čak i oružjem. Mještani tvrde da zaštitari „rado pucaju“ i da su sami sebe ovlastili da svojevoljno odlučuju o odvijanju svakodnevnog života u četvrti“, stoji u izvještaju.

Za razliku od policije, čija je dozvola da koristi silu ograničena strogim direktivama utvrđenim na zakonu i policijskom postupku, privatni zaštitari ne podliježu tim zakonima, i ne obvezuju ih temeljna pravila kojima se vodi policija pri ispunjavanju svojih dužnosti, što je situacija koja pogoduje zloporabi ovlasti.

U 7-katnom izraelskom kolonističkom naselju Beit Yonatan u okrugu Baten el-Hawa u Silwanu ove je godine u svibnju ubijen 17-godišnji Milad Ayyash. Točne okolnosti Ayyashove smrti još nisu u potpunosti istražene, a čak je i izraelski državni tužitelj izjavio da tu zgradu, koju je 2004. sagradila ekstremna kolonistička desničarska skupina Ateret Cohanim, treba iseliti što je prije moguće.

U rujnu 2010. jedan je izraelski kolonistički zaštitar vatrenim oružjem ubio 32-godišnjeg stanovnika Silwana Samera Sarhana u upitnim okolnostima. Ovo je ubojstvo izazvalo višednevne nerede u istočnom Jeruzalemu i niz uhićenja u Silwanu zbog gađanja kamenjem i drugih optužbi, koje su sve proizišle iz sukoba s izraelskim sigurnosnim snagama.

Kratko nakon izraelske okupacije istočnog Jeruzalema poslije rata 1967. godine, Izrael je proveo popis palestinskih stanovnika i oko 66 000 njih podijelio jeruzalemske osobne iskaznice. Svatko tko nije bio prisutan tijekom popisa stanovništva izgubio je pravo da prebiva u Jeruzalemu.

Od tada je više od 14 000 Palestinaca ostalo bez svoje jeruzalemske osobne iskaznice, zahvaljujući drakonskom sustavu izraelskih vlasti koji zahtijeva da jeruzalemski Palestinci dokažu da im je Jeruzalem „središte života“. Ako napuste istočni Jeruzalem na 7 godina ili steknu strano državljanstvo, jeruzalemski Palestinci mogu ostati bez svog prava da žive u Jeruzalemu, pa čak i da ulaze u taj grad kako bi u njemu radili, posjetili sveta mjesta ili vlastitu obitelj i prijatelje.

Politika poništavanja jeruzalemskih osobnih iskaznica – u kombinaciji sa širenjem ilegalnih isključivo židovskih kolonističkih naselja, diskriminatornom politikom prostornog planiranja i rušenjem kuća koje je rezultat nemogućnosti Palestinaca da dobiju građevinske dozvole – provodi se kako bi se očuvala takozvana „demografska ravnoteža“ grada. Jeruzalemske vlasti revno rade na povećanju židovske prisutnosti u Jeruzalemu, naročito na području koje okružuje Stari grad, kojeg je Silwan dio, kako bi održale židovsku većinu i ograničile broj palestinskih stanovnika Jeruzalema na manje od 30%.

Richard Falk, UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca upozorio je u ožujku 2011. da kumulativni učinak stalnog širenja kolonističkih naselja u istočnom Jeruzalemu i prisilnog izbacivanja dugogodišnjih palestinskih stanovnika iz tog grada predstavlja oblik etničkog čišćenja.

Uhićenje više od 1200 maloljetnika u istočnom Jeruzalemu, kojem je cilj zastrašivanje i odvraćanje jeruzalemskih Palestinaca od opiranja izraelskoj politici u Jeruzalemu, predstavlja još jedno sredstvo kojim se izraelske vlasti danas služe kako bi potakle raseljavanje palestinskih građana Jeruzalema i zadržale židovsku kontrolu nad tim gradom.


Izvor i više informacija: The tactic of arresting Palestinian children



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Free Gaza endorses the BNC call for immediate embargo on Israel
Pokret za slobodnu Gazu podržava poziv na trenutačni embargo za Izrael (9. srpanj 2011.)
Pokret za slobodnu Gazu, južnoafrički i brazilski savezi sindikata COSATU i CUT samo su neke od organizacija civilnog društva koje su već podržale poziv na vojni embargo za Izrael koji je globalnom civilnom društvu uputio palestinski Nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Poziv su također podržali dobitnici Nobelove nagrade za mir nadbiskup Desmond Tutu, Mairead Maguire, Betty Williams i Adolfo Pérez Esquivel, te dobitnici alternativne Nobelove nagrade Walden Bello i Chico Whitaker i kanadska spisateljica i novinarka Naomi Klein. Europska mreža protiv trgovine oružjem također je najavila da će podržati poziv na embargo. Poziv je objavljen na 7. godišnjicu objavljivanja mišljenja Međunarodnog suda pravde o ilegalnosti izraelskog aparthejdskog Zida na Zapadnoj obali i 6. godišnjicu poziva palestinskog civilnog društva na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela.
Read more…

Palestinians launch campaign to embargo arms sales to Israel
Palestinci pokrenuli kampanju za embargo na prodaju oružja Izraelu (8. srpanj 2011.)
Iz otvorenog pisma koje supotpisuju predstavnik Palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela i predstavnici 3 britanskih organizacija civilnog društva: Palestine Solidarity Campaign, War on Want i Campaign Against Arms Trade: 7 godina nakon objavljivanja mišljenja Međunarodnog suda pravde da je aparthejdski Zid koji Izrael gradi na okupiranoj Zapadnoj obali protuzakonit i da ga treba ukloniti, Izrael i dalje gradi Zid, odvaja djecu od njihovih škola, poljoprivrednike od njihove zemlje i članove obitelji međusobno, uništava gotovo svaki vid palestinskog života. Vojni embargo je Izraelu trebalo nametnuti već odavno. Na 7. obljetnicu mišljenja Međunarodnog suda pravde palestinsko civilnog društvo i njegovi simpatizeri diljem svijeta pokreću globalnu kampanju za sveobuhvatni, vojni embargo protiv Izraela, sličan onom koji je u doba aparthejda u Južnoj Africi bio nametnut toj zemlji. Britanska vlada Izraelu prodaje oružje vrijedno milijune funti, u suprotnosti s vlastitom politikom izvoza oružja. 2010. britanska je vlada odobrila licencije za izvoz oružja u Izrael u vrijednosti od 23,7 milijuna britanskih funti. Britanska vlada također kupuje vojnu opremu od Izraela, opremu koja je „testirana u borbi“ protiv Palestinaca koji žive na okupiranim područjima. Prodajući oružje Izraelu Ujedinjeno Kraljevstvo daje izravnu materijalnu podršku izraelskoj agresiji i šalje jasnu poruku da odobrava izraelske postupke. Potrebno je odmah nametnuti embargo na oružje između Ujedinjenog Kraljevstva i Izraela.
Read in English…

Committee to Stop FBI Repression: We Salute the Gaza Flotilla
The Committee to Stop FBI Repression stands in solidarity with the activists of the Gaza flotilla ships and the people of Palestine. As Americans, we denounce the U.S. government's support for the Israeli blockade on Gaza and demand that Palestinians get access to the food, water, medical supplies and building materials they need for their daily lives. We denounce the U.S., Greek, and Israeli sabotage and blocking of the flotilla taking the much-needed humanitarian aid to Gaza. We are particularly outraged by U.S. State Department statements that regard the delivery of humanitarian aid to Gaza as some sort of crime — equivalent to "conspiring to deliver material support" to Hamas. The expanding criminalization of humanitarian aid means the U.S. government is threatening arrests, trials, and lengthy prison sentences for Americans on board the solidarity boat named, “The Audacity of Hope”. The Gaza flotilla is an incredibly brave act of international solidarity, not a criminal act punishable by the United States. The real criminals are the elected and government officials working to keep badly needed supplies out of Gaza!
Read more…

Cindy Corrie: US collusion in the Gaza blockade is an affront to human rights
When Greek authorities prevented the US ship the Audacity of Hope leaving its port in Athens this week, they dealt a blow to a group of brave and principled Americans who were trying to carry thousands of letters from US citizens to those who wait on Gaza's shores. I know many of the people who were on this boat, and my family's letter was part of their cargo. In 2003 my daughter Rachel Corrie made her journey to Gaza and was run down and killed by a US-made Israeli military Caterpillar D-9 bulldozer. She was trying to protect a Gazan family and their home, one of thousands illegally destroyed in Israeli military clearing operations. ... Rachel did the right thing going to Gaza – taking all of us with her. Her example is best served by supporting those who journey there in the same brave spirit, acting upon values articulated in our own Declaration of Independence, rather than circumventing them as our government seems bound to do.
Read more…

America's Response to the Gaza Flotilla Brings Shame on the Founders
Before leaving the United States, I was cautioned by a source with access to very senior staffers at the National Security Council that not only does the White House plan to do absolutely nothing to protect our boat from Israeli attack or illegal boarding, but that White House officials “would be happy if something happened to us.” They are, I am reliably told, “perfectly willing to have the cold corpses of activists shown on American TV.” So here we are, passengers and crew of “The Audacity of Hope,” awaiting further instructions from the local Greek authorities, some of whom have been quite candid in expressing their embarrassment and resentment at being manipulated by Washington/Tel Aviv in this new Great Game. The instructions, of course, come from a weak Greek government unable to stand on principle because of the economic damage that can be done to Greece by the U.S.-dominated IMF, the European Union and Israel, a major trading partner. We await a deus ex machina to extract us from this seemingly intractable situation. We remain determined to sail to Gaza at the earliest opportunity. And so do the passengers on the other boats in our international flotilla, at least on those boats that have not been physically sabotaged.
Read more…

Action Alert, July 12th
Američki brod za Gazu ostao bez struje (12. srpanj 2011.)
U 10 sati prije podne po lokalnom vremenu 12. srpnja 2011. američkom brodu za Gazu – The Audacity of Hope – presječen je dovod električne energije s obale, pa je brod trenutno bez električne struje. Brod je zatočen u pristaništu američkog veleposlanstva i grčke obalne straže, u blizini Pireja, pored Atene u Grčkoj, gdje se nalazi od kada je 1. srpnja pokušao isploviti za Gazu. Brod su tada presreli pripadnici grčke obalne straže i odvukli ga u ovo pristanište. 6 aktivistica, uključujući 4 starije od 60 godina, odbija napustiti brod i čuva ga od sabotaže. Aktivisti i dalje od grčke vlade traže da dopusti isplovljavanje broda za Gazu.
Read more…

Interview with Chris Verweij, activist on the Dutch Flotilla boat
There are still 10 boats, 2 of them cargo boats, but the US boat has been stopped, the Canadian one is surrounded in the harbor, the French boat has also been stopped after refueling, I think on Crete; the Irish ship is still damaged, so how many boats are still fit to set sail I don't know. Regarding the number of activists: the last total I heard is 350, some people have returned home but will come back if we will really sail, so it's a bit uncertain. It's quite difficult to communicate at the moment, because of all this chaos caused by the Greek authorities.
Read more…


srijeda, 17. studenoga 2010.

Palestinska djeca zarobljenici - neki podaci za listopad 2010.

Informacije iz biltena palestinske nevladine organizacije za prava djeteta DCI-Palestine o palestinskoj djeci u izraelskom zatočeništvu s podacima za listopad 2010. koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.

Izraelski vojni pravosudni sustav svake godine pritvori i procesuira oko 700 palestinske djece, među kojima neka imaju tek 12 godina. Djeca najčešće bivaju optuživana za gađanje kamenjem. Većina ove djece zatočena je u Izraelu, u suprotnosti s člankom 76. Četvrte ženevske konvencije.



Ukupan broj palestinske djece u izraelskom zatočeništvu na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008. (Aver. - prosjek)

Prema posljednjim podacima koje je prikupio DCI-Palestine u izraelskom se zatočeništvu 31. listopada 2010. nalazilo 256 palestinske djece u dobi između 12 i 17 godina, što je 13 djece manje u odnosu na prethodni mjesec.


Broj palestinske djece u dobi između 12 i 15 godina u izraelskom zatočeništvu na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008.
31. listopada 2010. u izraelskom se zatvoru nalazilo 34 palestinske djece u dobi između 12 i 15 godina, 2 djece više u odnosu na prethodni mjesec.


Broj palestinskih djevojčica u izraelskom zatočeništvu na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008.
U listopadu 2010. u izraelskim zatvorskim ustanovama nije bilo palestinskih djevojčica.


Broj palestinske djece u izraelskom administrativnom pritvoru na kraju svakog mjeseca počevši od siječnja 2008.
Emadu Al-Ashrabu (17) početkom studenog 2010. po četvrti je put produljen administrativni pritvor za dodatnih 3 mjeseca. Emad se u administrativnom pritvoru, bez optužnice i suđenja, nalazi od 26. veljače 2010. Moatasem Nazzal (16) se u izraelskom administrativnom pritvoru bez optužnice i suđenja nalazi od 10. ožujka 2010.


Primjeri uhićivanja i zlostavljanja palestinske djece od strane izraelske vojske u listopadu 2010.
Baha' R. (13 godina)
Izraelski su vojnici 11. listopada uhitili 13-godišnjeg dječaka iz Silwana u Istočnom Jeruzalemu, na okupiranom palestinskom teritoriju, i optužili ga da je bacao kamenje. Oko 17 sati Baha' je skupa s prijateljima stajao ispred kuće svoje sestre. U tom su ih trenutku napala 10 muškaraca u civilnoj odjeći. Čini se da se radilo o pripadnicima izraelskih sigurnosnih snaga. Muškarci su Bahu odvukli u obližnju džamiju i zatim počeli pucati iz oružja i ispaljivati suzavac na ljude koji su se nalazili ispred džamije. Bahi su ruke vezali na leđima, a majicu mu navukli preko očiju kako ništa ne bi vidio. Baha' je osjetio djelovanje suzavca koji su muškarci ispaljivali. Ubrzo nakon toga, Bahu su smjestili u izraelsko vojno vozilo gdje su ga udarali rukama i nogama. Potom su ga prevezli do istražnog centra Al Mascobiyya ("Ruske zgrade") na drugom kraju Jeruzalema, gdje su ga ispitivali o tome tko je bacao kamenje na vojnike. Baha' je ubrzo priznao da je bacao kamenje "jer sam se toliko uplašio jer su me tukli kad su me uhitili i jer sam bio sam u sobi za ispitivanje". Baha' je pušten na slobodu u 23 sata istog dana uz jamčevinu od 5000 šekela (1400 američkih dolara).

Msallam O. (10 godina)
18. listopada 2010. izraelski su vojnici uhitili i optužili da je bacao kamenje 10-godišnjeg dječaka iz Silwana u Istočnom Jeruzalemu, na okupiranom palestinskom teritoriju. Msallam je stajao ispred prosvjednog šatora u četvrti al-Bustan u Silwanu gdje se okupila skupina mladića koji su bacali kamenje na koloniste, prosvjedujući na taj način protiv planova da se sruše kuće mještana u toj četvrti. Msallam nije prekrio lice jer nije namjeravao bacati kamenje, već je samo htio vidjeti što će se dogoditi. Odjednom je 15 muškaraca u civilnoj odjeći iskočilo iz 2 bijela kombija, a 3 među njima pograbila su Msallama. Jedan ga je držao za vrat. Msallamu su ruke vezali na leđima plastičnim lisicama, a jedan ga je muškarac pitao tko je bacao kamenje i zatim počeo 10-godišnjaka udarati šakom u glavu, te mu naredio da začepi kad je dječak počeo vikati. Zatim su Msallama odvukli 100 metara dalje i stavili ga u prtljažnik jednog vozila. Oko 30 minuta kasnije vozilo se zaustavilo i Msallamu su naredili da izađe iz prtljažnika. Msallam je vidio da se nalaze u blizini Magrepskih vrata i Silwana. Msallam je tamo prestrašen na hladnoći morao stajati 30 minuta, a zatim su ga ponovo strpali u prtljažnik vozila i prevezli u istražni centar Al Mascobiyya ("Rusku zgradu"). Msallama su ispitivali u nazočnosti njegovog oca i pitali ga zašto je bacao kamenje, što je on poricao, te je također odbijao reći tko je bacao kamenje. "Ovog te puta neću staviti u zatvor, ali slijedeći puta hoću, a morat ćeš i platiti novčanu kaznu", rekao je 10-godišnjem Msallamu ispitivač. Msallam je pušten na slobodu istog dana.

Mohammad G. (12 godina)
Vojnici su 12-godišnjeg dječaka iz Silwana u Istočnom Jeruzalemu, na okupiranom palestinskom teritoriju, uhitili 25. listopada 2010. na putu do škole i optužili ga da je bacao kamenje. Mohammad je bio na putu u školu u 8 sati ujutro kad su neka djeca počela bacati kamenje na teško naoružane izraelske policajce u četvrti. Policajci su u terenskim vozilima počeli ganjati svu djecu i Mohammad je pobjegao "jer se bojao da će ga istući". Uhvatili su ga zajedno s ostalom djecom i strpali u stražnji dio velikog bijelog vozila proizvođača GMC. U vozilu se također nalazilo oko 7 policajaca koji su tijekom 15 minuta vožnje neprestano Mohammada dlanovima udarali po glavi. Prevezli su ga u istražni centar Al Mascobiyya u Jeruzalemu. Po dolasku, djeca su izvedena iz vozila i poredana licem okrenuta prema zidu. Jedan im je policajac zaprijetio "ako čujem kako netko od vas diše, razbit ću vas". Djeca su nasuprot zidu morala stajati oko 2 sata. Nakon 2 sata Mohammada je ispitivao zapovjednik Shadi u nazočnosti dječakove majke i pitao ga zašto je bacao kamenje na izraelsku policiju. Dječak je tvrdio da nije bacao kamenje. Ispitivač mu je na njegovo poricanje odgovorio uvredom. Mohammad je odbio potpisati papir koji su mu nudili i odveden je van gdje je ponovo licem okrenut prema zidu skupa s ostalom djecom stajao još 30 minuta. Zatim je odveden pred sud i kažnjen novčanom kaznom od 250 šekela, te mu je određen kućni pritvor od 14 dana. Nakon toga Mohammada su držali u jednoj prostoriji 4 sata i za to mu vrijeme nisu dali ni hrane, ni vode, niti ga odveli na WC. Na slobodu je pušten oko 17 sati.


U izvještaju koji je organizacija DCI-Palestine 23. listopada 2010. dostavila Pododboru za ljudska prava EU-a vezano uz zatvorske uvjete u kojima su u izraelskom pritvoru držana palestinska djeca između ostalog stoji:
- da je 58 % palestinske djece pritvoreno na teritoriju Izraela, u suprotnosti s člankom 76 Četvrte ženevske konvencije.
- da do 42,5% palestinske djece zatvorenika nije prikladno odvojeno od odraslih zatvorenika, u suprotnosti s odredbama međunarodnog prava.
- da se 55% palestinske djece zarobljenika žali na neprimjerenu hranu, vodu ili smještaj.
- da većina palestinske djece zarobljenika ne prima posjete obitelji tijekom prva 3 mjeseca svog zatočeništva, te da niti jednom palestinskom djetetu zatvoreniku nije dopušteno da telefonski kontaktira sa svojom obitelji.
- da su djeca u istražnom i pritvornom centru Al Jalame rutinski izložena ozbiljnom zlostavljanju i mučenju, uključujući smještanje u neudobne položaje, onemogućavanje spavanja i stavljanje u samicu.

Izvor i više informacija na engleskom: Detention Bulletin October 2010


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael
Police, Bedouin clash as state demolishes condemned Negev mosque
Izraelske vlasti srušile džamiju u beduinskom gradu Rahatu u Negevu (7. studeni 2010.)
U beduinskom gradu Rahatu u Izraelu izbili su neredi u subotu (6. studenog) navečer kad su izraelske snage došle u taj grad kako bi srušile džamiju koja je izgrađena bez građevinske dozvole. Tisuće mještana navodno su policajce koji su osiguravali rušenje gađale kamenjem, a policija im je uzvratila suzavcem. Nekoliko je prosvjednika uhićeno. U općini Rahat proglašen je zbog rušenja džamije opći štrajk, a građani su već u nedjelju ponovo počeli graditi srušenu džamiju.

Israel is right to be concerned
Izrael brine da bi izraelski dužnosnici mogli biti uhićeni i optuženi za zločine protiv čovječnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nedavno je svoj posjet Londonu otkazala čelnica izraelske stranke Kadima Tzipi Livni, a pretprošli je tjedan isto učinio zamjenik izraelskog premijera Dan Meridor. Zahvaljujući univerzalnoj jurisdikciji u Ujedinjenom se Kraljevstvu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti može suditi čak i kada se oni nisu dogodili na tlu Ujedinjenog Kraljevstva i kada među žrtvama nema britanskih državljana.

Palestine: Roadmap to Peace?

Jonathan Cook: Why Palestinians may one day thank Netanyahu
The war of 1948 that created Israel led to the first and most significant division: between the minority of Palestinians who remained inside the new territory of Israel and the refugees forced outside its borders, who today are numbered in millions. Since 1967, Israel has fostered many further splits: between the cities and rural areas; between the West Bank and Gaza; between East Jerusalem and the West Bank; between the main rival political movements, Fatah and Hamas; and between the PA leadership and the diaspora. Israel's guiding principle has been to engender discord between Palestinians by putting the interests of each group into conflict, said Dr. Ghanem. "A feuding Palestinian nation was never likely to be in a position to run its own affairs."

The Palestinians of Israel are poised to take centre stage
Throughout the Arab areas of Jerusalem, as in the West Bank, the government is pressing ahead with land expropriations, demolitions and settlement building, making the prospects of a Palestinian state ever more improbable. More than a third of the land in East Jerusalem has been expropriated since it was occupied in 1967 to make way for Israeli colonists, in flagrant violation of international law. ... About 87,000 Bedouin live in 45 "unrecognised" villages, without rights or basic public services, because the Israeli authorities refuse to recognise their claim to the land. All have demolition orders hanging over them, while hundreds of Jewish settlements have been established throughout the area. ... At the weekend, a mosque in the Bedouin town of Rahat was torn down by the army in the night. By Sunday afternoon, local people were already at work on rebuilding it, as patriotic songs blared out from the PA system and activists addressed an angry crowd. The awakening of the Negev Bedouin, many of whom used to send their sons to fight in the Israeli army, reflects a wider politicisation of the Arab citizens of Israel. Cut off from the majority of Palestinians after 1948, they tried to find an accommodation with the state whose discrimination against them was, in the words of former prime minister Ehud Olmert, "deep-seated and intolerable" from the first. That effort has as good as been abandoned. The Arab parties in the Israeli Knesset now reject any idea of Israel as an ethnically defined state, demanding instead a "state of all its people". The influential Islamic Movement refuses to take part in the Israeli political system at all. The Palestinians of '48, who now make up getting on for 20% of the population, are increasingly organising themselves on an independent basis – and in common cause with their fellow Palestinians across the Green Line.

Major Dutch pension fund divests from occupation
The major Dutch pension fund Pensioenfonds Zorg en Welzijn (PFZW), which has investments totaling 97 billion euros, has informed The Electronic Intifada that it has divested from almost all the Israeli companies in its portfolio. PGGM, the manager of the major Dutch pension fund PFZW, has adopted a new guideline for socially responsible investment in companies which operate in conflict zones. In addition, PFZM has also entered into discussions with Motorola, Veolia and Alstom to raise its concerns about human rights issues. All three companies have actively supported and profited from Israel's occupation of the West Bank (including East Jerusalem) and the Gaza Strip.

The great book robbery of 1948
Between May 1948 and February 1949, librarians from the Jewish National Library and Hebrew University Library entered the desolate Palestinian homes of west Jerusalem and seized 30,000 books, manuscripts and newspapers alone. These cultural assets, which had belonged to elite and educated Palestinian families, were then "loaned" to the National Library where they have remained until now. Furthermore, across cities such as Jaffa, Haifa, Tiberias and Nazareth, employees of the Custodian of Absentee Property gathered approximately 40,000-50,000 books belonging to Palestinians. Most of these were later resold to Arabs although approximately 26,000 books were deemed unsuitable as they contained "inciting material against the State [Israel]" and were sold as paper waste. This untold story of the Nakba has remained hidden over the years until, by complete accident, Israeli graduate student Gish Amit stumbled across archives documenting the systematic looting of Palestinian books.

The Great Book Robbery
The Great Book Robbery is a multifaceted cultural heritage project. It has two major components, a documentary film to be produced, broadcast and screened internationally and this very website which will grow into a multi-function platform. ... 60,000 Palestinian books were systematically looted by the newly born State of Israel during the 1948 war. The story of the stolen books is not only at the heart of our project but also the launching pad of a much bigger and wider endeavor: We intend on communicating the scope and depth of the Palestinian tragedy through the destruction of Palestinian culture in 1948.

Jonathan Cook: Rabbis provoke riots in Israel's "most racist" city
Meanwhile, the mayor of Upper Nazareth, Shimon Gapso, who is also allied with Yisrael Beiteinu, has announced plans to build a new neighborhood for 3,000 religious Jews to halt what he called the city's "demographic deterioration." Hundreds of Palestinian families from neighboring Nazareth have relocated to the Jewish city to escape overcrowding. Today, one in eight of Upper Nazareth's 42,000-strong population is Palestinian. ... Hatia Chomsky-Porat, who leads Galilee activists for Sikkuy, a group advocating better relations between Jews and Palestinians, said: "The political atmosphere is growing darker all the time. Racism among Jews is entirely mainstream now." In Safed, the Palestinian student body, heavily outnumbered by nearly 40,000 Jewish residents, has tried to keep a low profile. However, one small act of defiance appears to have further contributed to Jewish residents' fears of a "takeover." Inhabitants awoke recently to find a Palestinian flag draped on the top of a renovated mosque -- one of the many old stone buildings in Safed that attest to the city's habitation long before Israel's establishment. In 1948, when Jewish forces captured the town, Safed was a mixed city of 10,000 Palestinians and 2,000 Jews. All the Palestinian inhabitants were expelled, including a 13-year-old Mahmoud Abbas, now the president of the Palestinian Authority who continues to hold office under controversial emergency decrees extending his expired term.

Activism roundup: Netanyahu disrupters tell of "mob mentality"
Jewish American and Israeli activists with the Young, Jewish and Proud project of US-based Jewish Voice for Peace (JVP) successfully disrupted a speech given by Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu on 8 November. Netanyahu was attempting to deliver a thirty-minute address during the Jewish Federation's General Assembly conference in New Orleans. One by one, in carefully-orchestrated intervals, five activists stood up and repeatedly shouted different ways in which Israeli policies "delegitimize" the state while holding a banner with the same message. The activists were attacked by conference attendees after they stood up and confronted Netanyahu, and were escorted out of the room by police officers and security personnel.


Ostalo:
AWOL Soldier Refusing Deployment Because of Severe PTSD
As the war in Afghanistan stretches into its tenth year, now the longest war in US history, Jeff's story has become all too familiar in a military that is overextended and exhausted, pushing soldiers beyond their mental and physical capacities in order to fill the ranks. The wars in Iraq and Afghanistan have been marked by staggering rates of trauma and suicide. Between 20 percent and 50 percent of all service members deployed to Iraq and Afghanistan have suffered PTSD. Suicide rates among active duty service members are twice as high as that of the civilian population and veterans with PTSD are six times more likely to attempt suicide.

Help Put This Ad On Air - Go to BuildingWhat.org

9/11 Families Ask: What Happened to the Third Building That Collapsed in the WTC Attacks?
NIST's report, released years after the 9/11 Commission Report, argued that the "new phenomenon" of thermal expansion could bring down a steel frame structure. The scientists added that their findings made them worry numerous other structures could be prone to the same style of collapse. In spite of their conclusions, only three skyscrapers are known to have officially collapsed from hydrocarbon fires weakening steel supports, and all of them fell on Sept. 11, 2001. Oddly enough, that same day the BBC reported that building seven had fallen some 23 minutes before it went down and featured a reporter speaking about the third dose of tragedy even as the tower remained standing behind her. Discovery of the mistaken and ill-timed reportage has since fueled talk of an international conspiracy, but the network insists it was simply mistaken and has adamantly denied allegations that it received advance notice of the collapse. "Building seven came down, went into a sudden collapse across the full width and length of the building, for 2.25 seconds, which amounted to 105 feet or eight stories, eight 13-foot-tall stories -- it was in full free-fall acceleration, " explained Tony Szamboti, a mechanical engineer who appeared on Fox News with McIlvaine. "That is impossible because, in a natural collapse, columns would have to buckle," he said. "When columns buckle, there is a minimum resistance. ... It would slow down." "What are you suggesting brought it down?" Geraldo asked. "I'm suggesting there was some form of demolition devices in that building," he replied. "... I'm not saying I know what it is. I'm saying that it was at freefall acceleration and the NIST admitted to that." Geraldo agreed that it looked like a structure "being demolished by the professionals who can actually collapse a building right into its own footprint".

Building What?
Building 7 was a 47-story skyscraper that was part of the World Trade Center complex. It would have been the tallest high-rise in 33 states. It collapsed at 5:20 pm on September 11, 2001. It was not hit by an airplane and suffered minimal damage compared to other buildings much closer to the Twin Towers.

White House Says Child Soldiers Are Ok, if They Fight Terrorists
The phenomenon of child soldiers, like genocide, slavery and torture, seems like one of those crimes that no nation could legitimately defend. Yet the Obama administration just decided to leave countless kids stranded on some of the world's bloodiest battlegrounds. The administration stunned human rights groups last month by sidestepping a commitment to help countries curb the military exploitation of children. Josh Rogin at Foreign Policy reported that President Obama issued a presidential memorandum granting waivers from the Child Soldiers Prevention Act to four countries: Chad, the Democratic Republic of the Congo, Sudan and Yemen.