Amnesty International od Izraela traži oslobađanje nenasilnog aktivista Bassema Tamimija

Informacije iz članka Israeli authorities must release Palestinian prisoner of conscience in West Bank od 1. studenog 2012. koji u potpunosti na engleskom možete pročitati na linku.

Amnesty International je pozvao izraelske vojne vlasti da prekinu kampanju uznemiravanja, zastrašivanja i arbitrarnog pritvora usmjerenu protiv palestinskog aktivista Bassema Tamimija na okupiranoj Zapadnoj Obali.

Tamimi se nalazi u izraelskom pritvoru od prošlog tjedna kada je uhićen na nenasilnom prosvjedu protiv otimanja palestinske zemlje od strane izraelskih kolonista.

Amnesty International je upozorio da se Tamimi u pritvoru nalazi isključivo zbog nenasilnog korištenja svojih prava na slobodu izražavanja i okupljanja, te od izraelskih vlasti zatražio njegovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje.

Tamimi je uhićen 24. listopada nakon nenasilnog prosvjeda u jednom supermarketu u kolonističkom naselju Sha'ar Benjamin sjeverno od Ramalle. Više od 100 prosvjednika okupilo se kako bi pozvalo na okončanje okupacije i bojkot svih izraelskih proizvoda.

Tamimija optužuju da je napao policajca, te da je sudjelovao u nedopuštenom prosvjedu i aktivnostima protiv javnog reda, a ako bude osuđen, morat će odslužiti i još jednu ili više uvjetnih kazni s prethodnog suđenja: 2 mjeseca zbog sudjelovanja u nedopuštenom prosvjedu i 17 mjeseci zbog „aktivnosti protiv javnog reda“.

Tamimi je prethodno osuđen u svibnju 2012. na 13 mjeseci zatvora zbog svoje uloge u organiziranju redovitih nenasilnih prosvjeda protiv izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali, a Amnesty International je već tada tražio njegovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje, vjerujući kako se radi o zatočeniku savjesti.

Gradnja i širenje izraelskih kolonističkih naselja na okupiranoj Zapadnoj Obali predstavljaju kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Prema izjavama svjedoka i izvještavanju medija, 24. su listopada izraelske policijske i sigurnosne snage nenasilne prosvjednike nakon prosvjeda, po njihovom izlasku iz supermarketa, pretukle i na njih ispalile granate za omamljivanje.

Bassemova žena Nariman je izjavila: „Policija je brutalno postupala tijekom uhićenja. Bassema su bacili na zemlju i pritiskali ga dok su mu na ruke stavljali lisice. Tukli su svakog tko im se pokušao približiti.“

Unatoč tome što je policija koristila nepotrebnu i pretjeranu silu, vojni je tužitelj Bassema Tamimija optužio za napad na policajca na temelju svjedočanstva jednog policajca koji tvrdi da ga je Tamimi udario po ruci.

U Amnesty Internationalu tvrde kako su njihovi pripadnici razgovarali sa svjedocima i pregledali brojne video snimke prosvjeda, no unatoč tome nisu pronašli nikakav dokaz da su Tamimi ili bilo koji drugi prosvjednik bili nasilni. Tamimi je predan nenasilnom pružanju otpora i poznat je po sudjelovanju i organiziranju nenasilnih prosvjeda. Još je jedan palestinski prosvjednik, koji je u međuvremenu pušten na slobodu uz jamčevinu, optužen za slične prijestupe.

Tamimi se nakon uhićenja u pritvoru žalio na bol u prsnom košu, otežano disanje i umor.

Bassem Tamimi živi u selu al-Nabi Saleh, 21 km sjeverozapadno od Ramalle na Zapadnoj obali.

U srpnju 2008. izraelski su kolonisti iz obližnjeg kolonističkog naselja Halamish počeli koristiti izvor Qaws koji se nalazi na zemlji sela al-Nabi Saleh i koji mještani tog i obližnjeg sela Deir Nitham koriste za navodnjavanje usjeva. Kolonisti su u veljači 2009. počeli graditi objekte na mjestu izvora.

Palestinci su se žalili da kolonisti grade na privatnoj palestinskoj zemlji i da njihova gradnja šteti drugoj imovini uključujući drveću, no izraelska je policija rutinski odbacila sve pritužbe Palestinaca protiv kolonista zbog „nedostatka dokaza“.

Izraelska Civilna uprava zabranila je Palestincima da posjećuju mjesto izvora Qaws u skupinama i petkom, kad je kolonistima dopušten slobodan pristup izvoru.

Mještani su 9. prosinca 2009. počeli održavati tjedne prosvjede svakog petka kada se oko podneva u središtu sela okupe mještani i mirovni aktivisti te se mirno upute prema izvoru. Izraelska vojska u mnogo je navrata upotrijebila nepotrebnu i pretjeranu silu, uključujući uporabu granata za omamljivanje, papreni sprej, palice i vatreno oružje.

Prosvjednicima obično nije dopušteno da dođu do izvora, a izraelska vojska redovito upada u selo, obično tijekom noći, pretražuje kuće i uhićuje mještane, uključujući djecu mlađu od 15 godina.

Bassem Tamimi, kao jedan od organizatora prosvjeda u al-Nabi Salehu i koordinator selskog narodnog odbora, i njegova obitelj meta su oštrog postupanja od strane izraelske vojske.

Izraelske su snage od početka održavanja redovitih prosvjeda mnogo puta upadale u Tamimijevu kuću i pretraživale je. Tamimijeva je supruga bila uhićena 2 puta, a dvojica njegovih sinova bili su ozlijeđeni – Wa'ed je 5 dana proveo u bolnici nakon što je pogođen u nogu gumenim metkom, a Mohammed je ozlijeđen patronom suzavca koja je ispaljena izravno u njega i koja ga je pogodila u rame.

Izraelska je vojska Bassema Tamimija do danas uhićivala 11 puta, a vojni ga je sud osudio samo jednom, na temelju optužbi koje Amnesty International smatra neutemeljenima.


Izvor i više informacija: Israeli authorities must release Palestinian prisoner of conscience in West Bank


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israeli raids on Gaza draw 18 rocket fires
Nakon izraelskih napada iz Gaze ispaljeno 18 raketa (29. listopad 2012.)
Pripadnici palestinskih naoružanih skupina ispalili su u ponedjeljak (29. listopada) iz Pojasa Gaze 18 raketa na južni Izrael, nakon što je u izraelskom zračnom napadu u nedjelju (28. listopada) ubijen 1 pripadnik Hamasa, čime je okončano razdoblje od nekoliko dana prekida vatre. Najmanje je 18 raketa palo na izraelski teritorij, no u raketiranju nije bilo ozlijeđenih niti je prouzročena materijalna šteta. Palestinske naoružane skupine rakete su na Izrael ispaljivale i dan ranije, u nedjelju. Tijekom noći između nedjelje i ponedjeljka izraelska je vojska izvela 2 zračna udara u kojima također nitko nije ozlijeđen. Posljednji val nasilja pokrenut je rano u nedjelju (28. listopada) kada su izraelske snage prešle granicu i ušle na jug Pojasa Gaze, te se sukobile s pripadnicima oružanog krila Hamasa. Nakon što je u nedjelju u zračnom napadu ubijen jedan, te ranjen još jedan pripadnik Hamasa, iz Pojasa Gaze je istog dana na Izrael ispaljeno 7 raketa, od kojih su 2 pogodile grad Beershevu na jugu Izraela, u kojem je zbog raketiranja taj dan otkazana nastava u školama.
Read more...

The Levy report vs. international law
The West Bank is under the effective control of Israel. Israel acquired this control through a military campaign and maintains it through military force. Even those who hold that Israel has "a claim to sovereign rights" in the West Bank cannot claim that Israel was the rightful sovereign of the territory when it seized control over it. Accordingly, contrary to what is claimed in the Levy report, it is manifestly clear that the West Bank is occupied by Israel. Indeed, the Israeli Supreme Court has repeatedly and consistently ruled that the territory of the West Bank is subject to belligerent occupation. Furthermore, concerning the settlements in the West Bank, it has to be emphasized that Article 49 (6 ) of the Fourth Geneva Convention, which prohibits a state from transferring parts of its own civilian population to territory it occupies, does not merely prohibit the occupying state from forcefully transferring parts of its population; it also prohibits any action by the occupier which facilitates such transfer. The ICRC commentary on the Fourth Geneva Convention makes clear that Article 49 (6 ), like the convention as a whole, aims to protect the local population in the occupied territory and not the population of the occupying state. Furthermore, international humanitarian law prohibits any action by an occupying power aimed at altering the intrinsic characteristics of the occupied territory, including any measures that affect its demographic, cultural or social composition.
Read more...

Israel's illegal closure of the Gaza Strip
Ilegalna izraelska blokada Pojasa Gaze
Izrael Pojasu Gaze nameće svoju politiku zatvaranja granica i izolacije od 1991. Trenutni, najekstremniji, oblik te politike primjenjuje se bez prekida od 14. lipnja 2007, nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze. Unatoč razornim učincima „Operacije Lijevano olovo“ Izrael nastavlja primjenjivati svoju politiku zatvaranja granica i graničnih prijelaza. Pojas Gaze je već dulje od 5 godina neprekidno odsječen od vanjskog svijeta. Palestincima je dopušteno da to područje napuste samo u krajnje ograničenim okolnostima, izvoza gotovo da ni nema, a uvoz je sveden na vrlo ograničen broj proizvoda u dramatično nedovoljnim količinama. Izraelske vlasti ilegalnu blokadu Pojasa Gaze provode kao oblik kolektivnog kažnjavanja. Trenutni režim blokade krši brojna načela međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava, između ostalog, članak 43 Haških pravila, te članke 33, 55 i 56 Četvrte ženevske konvencije, pravo na život, pravo na adekvatni životni standard, pravo na najviši dostupni zdravstveni standard, pravo na slobodu kretanja i pravo na samoodređenje, koje je neophodno za razvoj društva u kojem ljudi mogu živjeti dostojanstvenim životom.
Read more...

Violations of Children's Rights in the Gaza Strip (01– 30 September 2012)
Kršenja prava djeteta u Pojasu Gaze (1-30. rujan 2012)
Osmero djece u dobi između 4 i 15 godina ranjeno je u incidentima u kojima su prekršena prava djeteta u Pojasu Gaze. 5 je djece ozlijedila izraelska okupacijska vojska: 10. rujna 2012. 4 djece u dobi između 3 i 10 godina, uključujući 3 braće, ranjeno je u izraelskom granatiranju civilnih kuća u izbjegličkom logoru al-Nusairat u središnjem dijelu Pojasa Gaze. Istog je dana jedno 6-godišnje dijete ranjeno šrapnelom u desno bedro pri izraelskom granatiranju tunela u selu al-Shoka, jugoistočno od Rafaha. Još je 3 djece ranjeno u različitim incidentima: jedan je 8-godišnji dječak ranjen dok se igrao oružjem svog oca, jedan je 15-godišnji dječak ranjen metkom iz nepoznatog izvora, dok je 3. dječak (17) ranjen metkom u desnu ruku za vrijeme dok se nalazio na lokaciji za obuku palestinskih oružanih skupina u Rafahu. Od početka godine do rujna 2012. u izraelskim je napadima u Pojasu Gaze ranjeno 60 djece, dok je broj ostale djece ranjene u Pojasu Gaze (zbog sigurnosnog kaosa ili neispravnog rukovanja oružjem) u istom razdoblju iznosio 35. Izraelska okupacijska vojska također je tijekom rujna uhitila 9 palestinske djece u dobi između 13 i 16 godina, uključujući 6 djece iz izbjegličkog logora al-Bureij u središnjem dijelu Pojasa Gaze i 3 djece iz grada Beit Lahia na sjeveru Pojasa Gaze dok su pokušavala prijeći granicu između Pojasa Gaze i Izraela i ući u Izrael. Od početka 2012. do 30. rujna u Pojasu Gaze je uhićeno ukupno 21 dijete. Također, jednoj je 10-godišnjoj djevojčici iz izbjegličkog logora Jabalia u Pojasu Gaze, koja se trebala liječiti u bolnici al-Maqased u Jeruzalemu, u rujnu onemogućeno da prijeđe granicu na graničnom prijelazu Beit Hanoun (Erez) kako bi otputovala u Jeruzalem.
Read more...

‘Material support’ law used in Holy Land 5 case is how U.S. government harasses Palestine solidarity activists
Američka vlada zlorabi zakon o „materijalnoj potpori“ kako bi kriminalizirala solidarnost s Palestincima (2. studeni 2012)
5 propalestinskih activista u SAD-u osuđeno je za „materijalnu potporu“ terorističkim skupinama zbog doniranja istim humanitarnim organizacijama za siromašne Palestince koje je američka vlada podupirala putem američke državne agencije USAID.
Read more...


SVIJET:
British have invaded nine out of ten countries
A new study has found that at various times the British have invaded almost 90 per cent of the countries around the globe. The analysis of the histories of the almost 200 countries in the world found only 22 which have never experienced an invasion by the British.
Read more...

Hitna akcija AI-a (Sirija) i linkovi - uglavnom Sirija

HITNA AKCIJA AI-a - SIRIJA:
Amnesty International URGENT ACTION: Fears for Syrian human rights lawyer: Abdullah al-Khalil
Human rights lawyer Abdullah al-Khalil is being held in incommunicado detention at an unknown location where he is at risk of torture and other ill-treatment. He has not been seen since he was arrested on a street in al-Raqqa, eastern Syria, on 3 February. Abdullah al-Khalil, who is 50 years old, is a well-known lawyer who represents political prisoners and prisoners of conscience. He is a member of the Detainees' Defence Team in al-Raqqa, where he lives, and has reported on human rights violations taking place before and during the past year of protest and unrest. According to Syrian human rights activists, he was arrested on 3 February 2012 with several other lawyers, who have since been released, while on a street in al-Raqqa. Unconfirmed reports suggest he was tortured or otherwise ill-treated while detained at a branch of Military Intelligence in al-Raqqa, and then may have been transferred to another branch of Military Intelligence in Damascus, the capital. He is not known to have been charged with any offence. He had been detained on three other occasions in the past year and he and his family had been subjected to other forms of harassment from the Syrian authorities. ... Abdullah al-Khalil appears to have been subjected to a campaign of harassment by the Syrian authorities for his peaceful human rights activities, including carrying out his duties as a lawyer, Abdullah al-Khalil had been arrested three times already since May 2011 and was due to appear at court on 6 February 2012 on charges that appear to be politically motivated, namely “illegal building” on what the authorities alleged to be state land. On 1 May 2011 he was detained for one month and questioned about his alleged participation in unauthorised demonstrations and incitement of sectarian strife, charges commonly brought against perceived opponents of the government. Several days after his release he was included in a presidential amnesty. On 22 August 2011 he was arrested with 21 other lawyers and held for one week for participating in a peaceful sit-in at the Palace of Justice at al-Raqqa. On 15 December 2011 he was arrested in front of his home, along with his son who was released the next day, and held for some 11 days during which he was questioned about information he had posted on Facebook regarding the alleged torture in detention of several of his clients. He was charged with “spreading false news” and with both inciting and taking part in protests. On 18 December 2011 the family's farmhouse was demolished on the orders of the Governor of al-Hasaka, apparently as a punishment for the human rights work of Abdullah al-Khalil. During the demolition, several of his family members were attacked by individuals working on behalf of the authorities and his nephew required medical treatment in hospital. As early as April 2011 Abdullah al-Khalil said that he had received death threats and that although he reported the threats to the authorities, they do not appear to have been investigated.
Read more...



DODATNO - LINKOVI:
IRAN:
Threats, Aggression, War Preparations...and Lies – U.S. and Israel Accelerate Campaign Against Iran
Put another way, if Iran does not have a nuclear weapon, and the U.S. and Israel know this, why are they threatening war? In a nutshell, the U.S., Britain, and France represent the most militarily, politically, and economically dominant coalition of predatory capitalist-imperialist powers on earth, which together possess thousands of nuclear weapons. Israel is their heavily armed surrogate and enforcer in the Middle East with an estimated 75-200 nukes. Iran, on the other hand, is a much less powerful Third World capitalist state without nuclear weapons. The U.S. can project power thousands of miles from its shores and has 737 military bases around the world; Iran's navy rarely ventures beyond the Persian Gulf/Arabian Sea area and has no foreign military bases. The U.S. spends 100 times as much on its military as Iran, and has over 2,000 deployed nuclear weapons. Its population is over three times as large as Iran's; its economy is nearly 18 times larger and much more technologically advanced than Iran's. At bottom, this is a battle by the U.S. and its allies to maintain their dominance over the Middle East and the world. This need is rooted in the core functioning and power of their entire system, which is based on the global exploitation of labor, control and access to key resources and markets, and the military-political control of vast swaths of the globe. Controlling the Middle East has been a key part of the entire structure of U.S. global dominance for the past 60-plus years because together with Central Asia it contains roughly 80 percent of the world's proven energy reserves. Control of this energy spigot is a key lever on the entire global economy—and on all the other powers that depend on oil and natural gas—from allies in Europe and Japan to rivals Russia and China. The region is a crossroads for global trade and a critical military-strategic pivot. In short, the U.S., Israel, Britain, and France are battling for empire and hegemony—not for justice, liberation, or a nuclear-free world.
Read more...


HRVATSKA:
Tribina Kriza kapitalizma - kapitalizam kao kriza, Filozofski fakultet u Zagrebu, 28. ožujka 2012. (video)


MAGREB I SREDNJI ISTOK:
YEAR OF REBELLION: THE STATE OF HUMAN RIGHTS IN THE MIDDLE EAST AND NORTH AFRICA
It was a year like no other, when the whole region shook as ordinary people summoned up the courage to provide a demonstration of “people’s power” such as the region had never seen before and, incredibly, to sustain it even when the might of the state and its repressive security forces were deployed against them. This failed in Tunisia and then in Egypt, where peaceful protests triumphed, albeit at heavy human cost, while in Libya the result was a slide into armed conflict in which international intervention tipped the scales against the oppressive regime of Colonel Mu'ammar al-Gaddafi. In Yemen, the President's obstinate refusal until almost the end of the year to stand down despite mass anti-government protests and increasing levels of repression and violence exacerbated the country's already deep social, political and economic problems. Bahrain's rulers, backed by Saudi Arabia, faced down the protests by force, again at heavy human cost and deepening divisions, but ended the year committing to reform, reparation and reconciliation. Meanwhile, Syria teetered at the edge of civil war as its obdurate President, facing unprecedented demands for change, used relentless brute force to crush the protests, but in doing so succeeded only in exposing further the rotten nature of his rule. This report describes the events of this historic, tumultuous year, one which saw so much suffering and sadness but also spread so much hope within the region and beyond, to countries where other people face repression and everyday abuse of their human rights.
Read more...


SIRIJA:
Local Residents Used as Human Shields, Reports of Residents Forced to March in Front of Soldiers in Idlib (video)
Witnesses from the towns of al-Janoudyah, Kafr Nabl, Kafr Rouma, and Ayn Larouz in the Idlib governorate in northern Syria told Human Rights Watch that they saw the army and pro-government armed men, referred to locally as shabeeha, force people to march in front of the advancing army during the March 2012 offensive to retake control of areas that had fallen into the hands of the opposition. ... "As we were going to Friday prayer, soldiers from a base near the mosque were rounding up people. They took maybe 25 people, including me. There were also eight children, aged from 10 to 15, among us. They made us march in front and around the military vehicles to some houses where they were searching for wanted opposition activists. We marched for about 600 meters. They were insulting us the whole time. They arrested several people from the houses. Then they made us march back to their base, after which they released all of us, apart from the detained activists. The whole operation lasted for about two hours." Abdullah said that the army often forced town residents to march alongside them, particularly when they needed to get food supplies. Raed Fares, an opposition activist from Kafr Nabl, told Human Rights Watch that the Syrian army, which increased its presence in the town when demonstrations there begun seven months ago, started using civilians as human shields in January after opposition forces tried to attack the army with a roadside explosive device. Since then, he said, the soldiers have gathered residents and forced them to walk in front of the soldiers whenever they want to move around in the town. "They take anybody who opens the door when they knock," he told Human Rights Watch. "It doesn't matter whether it is a man, woman, or child." ... "Ahmed", a resident from Kafr Nabl, also said that the army made civilians walk in front of them on a regular basis and described how the army used civilians when he was detained and transferred to the town of Ma'aret al-Nu'man, five kilometers away ... "After a Friday demonstration about a month ago, the army conducted house searches around 12:30 a.m. I was in one of the streets when I saw that the soldiers forced people out of their houses, put the men in police buses, and made women, children, and elderly people walk in front of the tanks followed by the other police buses transporting the detainees." ... "I could see through my binoculars that when they reached the first houses at the limits of the village, the shabeeha accompanying the army started taking people out of their houses. From my position, I saw them taking about 20 people. They gathered them in front of the advancing tanks to protect themselves from the FSA. They made them march for 600 to 700 meters. Among them were children and old people. " ... "When we went out into the street we saw several tanks and buses. There were three or four children on each tank and in each bus. Several women were shouting at the soldiers and tried to grab the children from the tanks, but the soldiers were just kicking them away. We recognized children from all over the village, but most lived along the main street. We found out from the other mothers that the soldiers had come to their houses and taken the children. When the soldiers left the village, they left the children at the north side of the village."
Read more...

Government Uses Homs Tactics on Border Town, Indiscriminate Shelling, Sniper Killings, Attacks on Fleeing Residents (video)
Syrian security forces are committing serious abuses in their military campaign on al-Qusayr, a city of approximately 40,000 in Homs governorate near the Lebanese border, Human Rights Watch said today. Witnesses describe heavy shelling of residential neighborhoods, snipers shooting residents on the streets, and attacks on fleeing residents. Humanitarian conditions are dire, including food and water shortages, communications blackouts, and virtually non-existent medical assistance. ... "It was a peaceful protest with about 200 participants, after the Friday prayer. There were no security or army present, but 30 minutes into the protest we heard the sound of rockets and then an explosion. The rockets hit a building near the protest, and people started running in all directions while the shelling continued. Three people died and five were injured, including me. " ... "A mortar landed in the street where they were playing. My friend who was in the street with them, he was 28, died instantly. I found him 3 meters away from where he was sitting when I went into the house. A piece of shrapnel hit his head and decapitated him. The son of my neighbor who was with them also died. He was 7. He was lying by a wall 2 meters away from the house.… My two girls were still alive. I saw my 4-year-old's arm was moving in an unnatural way. I started yelling "help…help." I put them in a taxi and took them to the field hospital." ... "They were passing behind the mosque to the other side of the street, but my daughter, Tamara who was carrying her 7-month-old cousin made a mistake when crossing and took the wrong corner, passing in front of the mosque giving the sniper on the municipal building a clear view of her. The next thing I heard was a gunshot and Tamara was yelling. Men in the neighboring buildings ran toward her. They were revolutionaries (thuwar). Some were wearing military uniforms others were in civilian clothes. Some of them carried her and put her in a car while others were shooting at the municipal building to protect her and the others rescuing her." ... "I have never seen such a dire situation in terms of medical assistance in any other conflict I've covered – not in Libya, not in Afghanistan. The "hospital" was just a tent under a tree, about 6 square meters, with one doctor and a medical student. They had nothing – no morphine, no alcohol for disinfecting the wounds, let alone proper equipment; they were running out of bandages. Before leaving, I gave the doctor 10 doses of morphine that I normally carry to war zone assignments, and he accepted it as the most precious gift. But it would probably only last him for a few days. At that point, they could no longer arrange the transfer of the wounded to Lebanon, and knew they were likely to die."
Read more...

Kršenja ljudskih prava u Siriji - neke hitne akcije Amnesty Internationala

URGENT ACTION: FEARS FOR MISSING SYRIAN MAN
Syrian farmer Hussam Ahmed al-Nabulsi was arrested by members of the Syrian Military Intelligence on his way to work in the coastal town of Banias, on 31 December 2011. He has been held incommunicado at an unknown location since then. There are grave concerns that he is being subjected to torture and other ill-treatment. Hussam al-Nabulsi was reportedly arrested by Syrian Military Intelligence officers on 31 December 2011, after he and another man riding with him on a motorbike were shot at. An eyewitness said Hussam al-Nabulsi appeared to be bleeding from the legs and was unable to run away; the other man was not seen to move and his subsequent fate is unknown. According to reports, Hussam al-Nabulsi was beaten and taken away by security forces. Hussam al-Nabulsi's family has not been given any information about his whereabouts or wellbeing, despite having inquired about him through numerous channels, including the authorities. He is not thought to have been charged with any offense. A family member outside Syria said Hussam al-Nabulsi had not attended any of the pro-reform demonstrations, but he had given food and money to families who had suffered as a result of the unrest. He is at grave risk of torture or other ill-treatment, indicated in a video added to the YouTube website, showing him with what appears to be blood and severe bruising and swelling on his face, and an injury to his left arm, and almost unable to speak. An independent forensic expert who viewed the video believes the type and distribution of injuries indicates that they are the result of an assault - a beating about the head and face. The date and source of this video are unknown, but a relative of Hussam al-Nabulsi based abroad confirmed to the organization that it was Hussam al-Nabulsi in the video. A former detainee also told the organization that he believes the background is a room in the Military Intelligence branch in Tartus, south of Banias, where he, too, was detained and subjected to torture.
Read more...

URGENT ACTION: DISAPPEARANCE OF SYRIAN KURD STUDENT ACTIVIST
Student activist, Jaqar Khoen Mullah Ahmed, a member of Syria's Kurdish minority, has not been seen since 3 March. There are fears he may have been arrested by the security forces. If so, with the security forces denying he is in their custody, he has been subjected to enforced disappearance. He is at risk of torture and other ill-treatment.
Read more...

URGENT ACTION: SYRIAN MAN HELD AFTER MEDIA INTERVIEW
Syrian man Kamal Saloum has been missing since 11 February 2012 after he gave an interview with Al Jazeera following an earlier demonstration in his hometown of al-Suwayda, south Syria. He is being held incommunicado and there are fears for his health as it is unclear whether he has access to medical attention and regular medication which he requires to treat heart problems, diabetes and high blood pressure.
Read more...

Urge Syria's First Lady to use her influence for women's rights!
Since March 2011, Syrian President Bashar al-Assad’s government has overseen a brutal crackdown on dissent that has left more than 6,000 people dead, including more than 200 women and girls. Thousands have been arrested, with many held incommunicado for long periods at unknown locations where torture and other ill-treatment are reported to be rife. Amnesty International believes these violations amount to crimes against humanity.
Read more...

AI: EYES ON SYRIA: Tracking Human Rights Violations in Syria
Interaktivni site Amnesty Internationala na engleskom s više izvještaja, svjedočanstava i dokaza o zločinima protiv čovječnosti i drugim kršenjima ljudskih prava u Siriji.
Read more...

Amnesty International Syria page
Human Rights in SYRIAN ARAB REPUBLIC.
Read more...


DODATNO:
HRVATSKA:
Ida Prester za Earth Hour 2012 (video)


SVIJET:
Earth Hour 2012 Official Video

AI: Izrael/Gaza: Operacija "Lijevano olovo": 22 dana smrti i razaranja (linkovi na sve postove)

U ovom postu linkovi na sve postove s prijevodom dijelova iz izvještaja Amnesty Internationala o počinjenim ratnim zločinima i drugim kršenjima međunarodnog i ljudskih prava tijekom trotjedne izraelske operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze: ISRAEL/GAZA OPERATION ‘CAST LEAD’: 22 DAYS OF DEATH AND DESTRUCTION, koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na ovom linku.


1. Izrael/Gaza: Operacija "Lijevano olovo": 22 dana smrti i razaranja (UVOD)

2. O ubijanju palestinskih civila tijekom izraelske operacije "Lijevano olovo"

3. Bez sigurnog utočišta, "ljudski štitovi", uskraćivanje pristupa humanitarnoj pomoći

4. Bezobzirno i neopravdano uništavanje u Gazi

5. Postupci palestinskih naoružanih skupina tijekom izraelske agresije na Gazu

6. Međunarodno pravo i izraelska agresija na Gazu; još slučajeva palestinskih i izraelskih civilnih žrtava

Izrael/Gaza: Operacija „Lijevano olovo“: 22 dana smrti i razaranja (UVOD)

Iz izvještaja Amnesty Internationala o ratnim zločinima i drugim kršenjima međunarodnog i ljudskih prava tijekom trotjedne izraelske operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze: ISRAEL/GAZA OPERATION ‘CAST LEAD’: 22 DAYS OF DEATH AND DESTRUCTION koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.


UVOD

„Još uvijek ne razumijemo zašto. Želimo mir; i istragu; želimo znati zašto smo ja i moje sestre postali siročad. Zašto su ubili naše roditelje, obitelj?“
Fathiya Mousa, čiji su roditelji i braća ubijeni u izraelskom zračnom napadu dok su sjedili u svom dvorištu

27. prosinca 2008. u 11:30 izraelske su snage u Pojasu Gaze bez upozorenja pokrenule razornu vojnu kampanju bombardiranja prozvanu Operacija „Lijevano olovo“. Njen je navedeni cilj bilo zaustavljanje raketiranja Izraela od strane naoružanih skupina povezanih s Hamasom i drugim palestinskim organizacijama. Do 18. siječnja 2009, kada su Izrael i Hamas proglasili jednostrane prekide vatre, ubijeno je oko 1400 Palestinaca, uključujući oko 300 djece i stotine drugih nenaoružanih civila, a veliki dijelovi Gaze sravnjeni su sa zemljom, ostavljajući tisuće ljudi bez krova nad glavom; privreda, koja je već ionako bila u očajnom stanju, je uništena.

Velik dio razaranja bio je bezobziran i posljedica je izravnih napada na civilne objekte te napada u kojima nije pravljena razlika između legitimnih vojnih ciljeva i civilnih objekata. Takvim su napadima prekršene temeljne odredbe međunarodnog humanitarnog prava, osobito zabrana izravnih napada na civile i civilne objekte (načelo razlikovanja), zabrana nediskriminativnih ili nerazmjernih napada i zabrana kolektivnog kažnjavanja.

Stotine civila ubijene su u napadima koji su izvedeni oružjem visoke preciznosti – bombama i projektilima iz zraka i tenkovskim granatama. Drugi su, uključujući i žene i djecu, ustrijeljeni iz blizine u trenutku kada nisu predstavljali nikakvu prijetnju životima izraelskih vojnika. U zračnim bombardiranjima iz borbenih zrakoplova F-16 bez upozorenja su ciljani i uništeni civilni domovi, pri čemu je također ubijen i ranjen određen broj stanara, često za vrijeme dok su spavali. Djeca koja su se igrala na krovovima svojih kuća ili na ulici, te drugi civili koji su se bavili svakodnevnim poslovima, kao i medicinsko osoblje koje je pružalo pomoć ranjenima ubijani su usred bijela dana projektilima Hellfire i drugim projektilima visoke točnosti iz helikoptera i bespilotnih zračnih letjelica, te preciznim projektilima koji se ispaljuju iz tenkova. Još uvijek nema odgovora na uznemirujuće pitanje zašto je oružje ovako visoke preciznosti, čiji operateri vide čak i sitne detalje na svojim metama i koje s preciznošću pogađa čak i vozila koja se kreću velikom brzinom, ubilo tako mnogo djece i drugih civila.

Civili su također ubijani i ranjavani manje preciznim oružjem, poput topničkih granata i minobacačkih mina, te tenkovskim granatama punjenim metalnim strelicama (flechette) koje se mogu precizno naciljati, ali velikom brzinom raspršuju na tisuće smrtonosnih metalnih strelica na širokom području.

Bijeli je fosfor, visoko zapaljiva tvar, uzastopce i bez razlikovanja vojnih i civilnih ciljeva, ispaljivan nad gusto naseljenim područjima, pri čemu su ubijeni i ranjeni civili, te uništena imovina civila. Bijeli je fosfor često bio ispaljivan iz topničkih granata i rasprsnut u zraku, čime su pogoršane već ionako razorne posljedice ovih napada. Svaka je granata izbacila više od stotinu pustenih klinastih komadića impregniranih visoko zapaljivim bijelim fosforom i ti su komadići pali na kuće i ulice, zapalili se pri dodiru s kisikom i zapalili ljude i imovinu. Nakon što se oslobodio zapaljivi sadržaj, topničke granate često su padale na zgrade pri čemu su također ubijeni i ranjeni ljudi. Opetovano poricanje uporabe bijelog fosfora od strane izraelskih dužnosnika tijekom sukoba odgodilo je ili spriječilo adekvatno liječenje ljudi s teškim opeklinama. Da su liječnici znali da se radi o bijelom fosforu, nekima koji su umrli mogao je biti spašen život.

Topništvo općenito, a naročito granate s bijelim fosforom nikada se ne smiju upotrebljavati u naseljenim područjima. No izraelske su ih snage više puta ispaljivale na gusto naseljena područja, znajući da će takvo neprecizno oružje ubiti i raniti civile. U tim napadima nije pravljena razlika između vojnih i civilnih ciljeva i zbog toga su oni protuzakoniti prema međunarodnom pravu.

Opseg i jačina napada bili su bez presedana, čak i u kontekstu sve smrtonosnijih izraelskih vojnih kampanja u Gazi tijekom prethodnih godina. U ovoj je 22-dnevnoj vojnoj kampanji ubijeno više Palestinaca i uništeno više imovine nego u bilo kojoj prethodnoj izraelskoj ofenzivi.

Nezamislivo je da izraelske snage nisu bile svjesne prisutnosti civila na lokacijama koje su opetovano napadane, uključujući bijelim fosforom i drugim nepreciznim oružjem, obzirom da su ta područja pod strogim nadzorom izraelskih bespilotnih letjelica. Iako su izraelski dužnosnici od prvih dana operacije „Lijevano olovo“ znali da su u znatnim brojevima ubijeni i ranjeni civili, izraelske su snage nastavile koristiti iste taktike cijelo vrijeme trajanja 22-dnevne ofenzive, što je rezultiralo rastućim brojem civilnih žrtava. Obrazac napada i visoki broj civilnih žrtava pokazuju elemente bezobzirnog postupanja, nepoštivanje života i imovine civila, te dosljedno zanemarivanje razlike između vojnih ciljeva i civila i civilnih objekata.

Uništene su tisuće civilnih domova, poslovnih prostora i javnih zgrada. U nekim su dijelovima sa zemljom sravnjene cijele četvrti i pobijena je stoka. Velik dio uništavanja bio je neopravdan i namjeran, te izveden na način i u okolnostima koje ukazuju na to da se ono ne može opravdati vojnom nužnošću. Razaranje je često bilo rezultat bezobzirnih napada u kojima vojni ciljevi nisu razlikovani od civila i civilnih objekata, što su zapovjednici izgleda tolerirali ili čak izravno odobrili, a koji su povremeno izgledali kao da im je namjera kolektivno kazniti lokalne stanovnike za djela počinjena od strane naoružanih skupina.

Tijekom operacije „Lijevano olovo“ izraelske su snage često ranjenima i zatočenima onemogućavale pristup liječničkoj i humanitarnoj pomoći. Onemogućavale su kolima hitne pomoći i medicinskom osoblju da pruže pomoć ranjenima i prevezu ih do bolnice, a u nekoliko su slučajeva gađale kola hitne pomoći, spasilačke ekipe i druge koji su pokušavali evakuirati ranjene. Zbog toga su ljudi koji su mogli biti spašeni umrli, a neki su bez potrebe patili i njihove su se ozljede pogoršale. Među onima koji su bili zatočeni i kojima je onemogućen pristup liječničkoj pomoći i/ili prolaz iz područja koja su zauzele izraelske snage bila su i djeca, žene te osobe starije dobi. U namjernim ciljanim izraelskim napadima i napadima u kojima nije pravljena razlika između vojnih i civilnih meta uništena su i oštećena kola hitne pomoći te humanitarna vozila i prostorije.

U nekoliko su slučajeva izraelski vojnici također civile, uključujući djecu, koristili kao „ljudske štitove“, ugrožavajući njihove živote prisiljavajući ih da ostanu unutar ili u blizini kuća koje su vojnici zauzeli i koristili kao vojne položaje. Neki su bili prisiljeni izvršavati opasne zadatke poput pregledavanja imovine ili objekata za koje se sumnjalo da skrivaju postavljene bombe ili mine. Vojnici su također zauzeli položaje u naseljenim kućama i iz njih ili njihove okolice napadali, čime su lokalne stanovnike izložili opasnosti da postanu žrtve napada ili unakrsne vatre.

Izrael i Egipat držali su granice s Pojasom Gazom zatvorenima tijekom trajanja operacije „Lijevano olovo“, a 1,5 milijuna stanovnika tog područja nije ga moglo napustiti niti unutar njega pronaći mjesto na kojem bi im bila zajamčena sigurnost. Za razliku od južnog Izraela, gdje su izraelske vlasti sagradile skloništa kako bi lokalne stanovnike zaštitile od raketnih napada palestinskih naoružanih skupina, u Gazi ne postoje skloništa koja bi stanovnike mogla zaštititi od izraelskih bombardiranja, niti se ona mogu sagraditi jer Izrael već dugo vrijeme brani ulaz građevinskog materijala u Pojas Gaze.

Nasumični telefonski pozivi sa snimljenim porukama upozorenja, emitiranje poruka na radiju i letci koje je izraelska vojska bacala diljem Gaze, a u kojima se ljude pozivalo da napuste svoje domove i četvrti, prouzročili su opću paniku, ali nisu predstavljali neku zaštitu. Na nekim su područjima stanovnici bili zatočeni u svojim domovima; oni su čuli upozorenja koje je izraelska vojska emitirala upozoravajući civile da napuste svoje domove, no oni svoje domove nisu mogli napustiti jer izraelske snage na tom području nisu dopuštale nikakvo kretanje i stoga se svatko tko je izašao iz kuće stavljao u opasnost da na njega bude otvorena vatra. Neki koji su pobjegli iz svojih domova, ubijeni su ili ranjeni kad su izraelske snage napale UN-ove škole i druga mjesta u kojima su civili potražili sklonište.

U južnom su Izraelu civili i dalje bili izloženi napadima raketama koje su palestinske naoružane skupine tijekom 22-dnevnog sukoba svakodnevno ispaljivale. Vojno krilo Hamasa i druge palestinske naoružane skupine ispalili su nekoliko stotina raketa i mina u južni Izrael, pri čemu je ubijeno 3 civila, a ranjeni su desetci osoba. Nekoliko je civilnih domova i drugih građevina oštećeno, neke znatno. U palestinskim napadima također je ubijeno 6 izraelskih vojnika.

Minobacačke mine i tzv. rakete Qassam, koje se proizvode u Gazi, te rakete tipa Grad koje imaju veći domet i koje se u Gazu krijumčare preko tunela iz Egipta, nisu navođeni projektili koji bi se mogli usmjeriti na određeni cilj. U napadima u kojima se koriste takve rakete ne razlikuju se vojni od civilnih ciljeva, pa su oni stoga protuzakoniti prema međunarodnom pravu. Iako u većini slučajeva te rakete eksplodiraju na otvorenim i nenaseljenim područjima i ne prouzroče žrtve, svaka je raketa potencijalno smrtonosna, a njihovo pojačano ispaljivanje tijekom 22 dana operacije „Lijevano olovo“ izazvalo je paniku među civilnim stanovništvom južnog Izraela. Tisuće su obitelji pobjegle u druge dijelove zemlje, a oni koji su ostali u svojim domovima na jugu morali su trčati u sklonište svaki puta kad bi se oglasila sirena uzbune koja upozorava na predstojeći raketni napad.

Hamas i druge palestinske naoružane skupine kršile su međunarodno humanitarno pravo i unutar Pojasa Gaze. Njihovi su pripadnici ispaljivali rakete i smještali vojnu opremu i položaje u blizini civilnih domova, čime su ugrozili živote stanara izlažući ih opasnosti od izraelskih napada. Njihovi su pripadnici također koristili prazne kuće i imovinu kao vojne položaje tijekom oružanih sukoba s izraelskim snagama, izlažući stanare obližnjih kuća opasnosti od napada ili opasnosti da se nađu usred unakrsne vatre.

Međutim, suprotno više puta ponavljanim tvrdnjama izraelskih dužnosnika o uporabi „ljudskih štitova“, Amensty International nije pronašao dokaze da su pripadnici Hamasa ili drugi palestinski borci kretanje civila usmjeravali s ciljem štićenja vojnih ciljeva od napada. Amensty nije pronašao ni dokaze da su Hamas ili druge naoružane skupine stanovnike prisiljavali da ostanu u zgradama ili u blizini zgrada koje su koristili borci, niti da su borci sprječavali stanovnike da napuste zgrade ili područja koje su zaposjeli i koristili.

Tijekom operacije „Lijevano olovo“, te nekoliko tjedana prije njenog početka, izraelska vojska u Pojas Gaze nije puštala neovisne promatrače, novinare, međunarodne promatrače za ljudska prava i humanitarne djelatnike – čime je Pojas Gaze odsječen od ostatka svijeta i otežan neovisni monitoring i izvještavanje o postupanju izraelske vojske na tom području. Čak i nakon što je 18. siječnja proglašen prekid vatre, izraelska je vojska nastavila mnogim aktivistima za ljudska prava, humanitarnim radnicima i novinarima priječiti pristup Gazi. Nekima ni četiri mjeseci nakon operacije nije dopušteno da uđu u Pojas Gaze.

Ni pet mjeseci nakon završetka operacije „Lijevano olovo“ izraelske vlasti nisu pokrenule nikakvu neovisnu ni nepristranu istragu postupaka izraelskih vojnika i aktivno se protive pokretanju svake takve istrage. Odbile su surađivati i u zemlju pustiti međunarodnu neovisnu istraživačku misiju koju je uspostavilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, a kojoj je na čelu sudac Richard Goldstone, čime je potkopana sposobnost te skupine da ispuni svoju misiju. Izraelske su vlasti također odbacile nalaze UN-ovog Istražnog odbora, koji je istraživao devet napada na UN-ove prostorije i osoblje tijekom operacije „Lijevano olovo“.

Izraelske su vlasti odbacile navode o ratnim zločinima i drugim ozbiljnim kršenjima međunarodnog prava počinjenim od strane izraelskih snaga tijekom operacije „Lijevano olovo“ koje su objavili Amnesty International i brojne druge organizacije za ljudska prava i mediji – međunarodni, izraelski i palestinski – tvrdeći da Hamas sprječava svaku neovisnu istragu i prisiljava ljude da iznose neistinite navode. Međutim, ovakve tvrdnje ne odgovaraju istini. Izaslanici Amnesty Internationala koji su Pojas Gaze posjetili za vrijeme ili nakon operacije „Lijevano olovo“, kao i u brojnim drugim prilikama tijekom proteklih godina, mogli su neometano provesti svoje istrage, a građani su često otvoreno kritizirali Hamasove postupke, uključujući raketne napade. Izaslanici Amnesty Internationala u Gazi su također istraživali zločine i kršenja ljudskih prava koje su počinili pripadnici Hamasovih snaga i paravojnih skupina nad Palestincima, uključujući namjerno ubijanje, mučenje, otmice i arbitrarni pritvor. Nalazi tih istraga objavljeni su 10. veljače 2009. u izvještaju pod naslovom: Hamasova ubojita kampanja u sjeni rata u Gazi (Hamas' deadly campaign in the shadow of the war in Gaza).

Izraelske vlasti do 18. lipnja 2009. nisu odgovorile na zahtjeve Amnesty Internationala, od kojih je prvi upućen početkom veljače, da se sastanu s predstavnicima te organizacije kako bi se raspravili njeni nalazi, niti na zahtjeve da se dostave informacije vezane uz brojne slučajeve koji se spominju u ovom izvještaju.

Istovremeno Hamasova de facto administracija u Gazi ne samo da nije istražila raketne napade svoje ili drugih naoružanih skupina, već ustraje u opravdavanju takvih nezakonitih napada.

Amnesty International vjeruje da smrt tako velikog broja nenaoružanih civila i način na koji su napadnuti iziskuju temeljitu, neovisnu i nepristranu istragu postupaka svih strana u sukobu, kako bi se utvrdila istina, odgovorni za protuzakonite napade na civile i civilnu imovinu priveli pravdi, te osigurala odšteta za žrtve.

S tim ciljem Amnesty International poziva, s jedne strane međunarodnu zajednicu da da punu podršku međunarodnoj neovisnoj istraživačkoj misiji koju je uspostavilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, te, s druge strane, izraelske vlasti i Hamasovu de facto administraciju da surađuju s tom misijom, uključujući na način da njenim članovima omoguće pristup Izraelu i Gazi. Izraelske vlasti također trebaju na državnoj razini osigurati nepristrane i temeljite istrage dokaza koji upućuju na to da su izraelske snage počinile ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava tijekom ovog sukoba, te osigurati punu odštetu za posljedice ovih nezakonitih djela i propusta. Na međunarodnom nivou države pojedinačno trebaju vršiti univerzalnu jurisdikciju gdje god postoji dovoljno dokaza za ratne zločine i druge zločine prema međunarodnom pravu koje je počinila bilo koja od strana.

...


Dodatno linkovi Palestina/Izrael:
Territorial Domination in the West Bank

IJAN: Statement of Solidarity with the Palestinian General Strike
In the United States, despite growing support from labor organizations and populations across the globe, the AFL-CIO and Change to Win fail to recognize what their British counterpart has now acknowledged: that Israel is a state built on defeating the aspirations and solidarity of working families not only in Israel but internationally. Often without the knowledge or consent of union members, US Labor officialdom remains a leading accomplice of Israeli apartheid and the Zionist colonialism of which it is part. For more than sixty years, it has closely collaborated with the Histadrut, which has spearheaded -- and whitewashed -- apartheid, dispossession, ethnic cleansing and exploitation of the Palestinians since the 1920s. Indeed, the Histadrut (as both employer and union) provided lethal weapons which the South African apartheid government used against Black workers, while at home it either excluded or segregated Arab workers. Today, in solidarity with the general strike of Palestinian workers in Israel and growing international labor support for BDS, we call on US labor organizations to divest their estimated $5 billion investment in State of Israel Bonds, and to end all relations with the Histadrut.

Answering critics of the boycott movement
Naomi Klein's original comment that BDS is not dogmatic but tactical is crucial, in that the movement does not claim that BDS can successfully be used in fighting all oppression wherever it is, but that in certain cases of apartheid and colonial oppression, this tool is highly effective. The case of Israel proves very salient here because it receives an almost surreal amount of aid and foreign investment from around the world, most notably the US, with which it enjoys a special status. This makes the daily operations of the Israeli state and its institutions far more accountable to the international community than a place like Sudan, frequently brought up by boycott critics because of the violence in Darfur. It also means, in the case of economic boycott and divestment, that the international community is withdrawing its gifts and support, rather than allowing it to enjoy its special status -- hardly a punishment. It is the high level of support that Israel enjoys that makes it susceptible to BDS, whereas in some of the other countries that are often promoted in debates for boycott, as Klein says, "there are [already] very clear state sanctions against these countries." In the same September article, Yael Lerer, an Israeli publisher interviewed alongside Klein, echoed this position: "these countries don't have these film festivals and Madonna is not going to have a concert in North Korea. The problem here is that the international community treats Israel like it was a normal, European, Western state. And this is the basis of the boycott call: the special relationship that Israeli universities have with European universities and with universities in the United States, which universities in Zimbabwe don't have. I do believe that Israel could not continue the occupation for one single day without the support of the United States and the European Union."

Eight protesters, two soldiers hurt at anti-wall protests
Osmero prosvjednika i dva vojnika ozlijeđeni u prosvjedima protiv Zida (petak 02. listopad 2009.)
Deset je osoba ozlijeđeno u prosvjedima protiv izraelskog Zida u selima Ni'lin i Bi'lin na Zapadnoj obali u kojima su u petak sudjelovale stotine mještana. U Ni'linu je 6 prosvjednika ozlijeđeno suzavcem, gumom presvučenim metcima i smrdljivom tekućinom kojom izraelske snage polijevaju prosvjednike. Navodno su tijekom prosvjeda također ozlijeđena 2 izraelskih vojnika. Na prosvjedu protiv Zida u obližnjem selu Bi'lin ozlijeđene su 2 međunarodne aktivistice: Judy iz Ujedinjenog kraljevstva, koja već otprije mora koristiti invalidska kolica i Elinor iz Izraela. Deseci prosvjednika također su imali poteškoća s disanjem zbog suzavca koji je izraelska vojska prema njima neprekidno ispaljivala pokušavajući ugušiti prosvjed. Izraelske su snage tijekom proteklih tjedana nastavile upadati u selo Bil'in, pretraživati domove i uhićivati mještane za koje vjeruju da su uključeni u organizaciju općenito nenasilnih demonstracija.

Israeli forces bar farmers from harvesting grapes, detain intl's
Izraelske snage poljoprivrednicima zabranile berbu grožđa (03. listopad 2009.)
Izraelske su snage poljoprivrednicima iz mjesta Beit Ummar zabranile pristup njihovom poljoprivrednom zemljištu u Wad Ar-Rishu na kojem su trebali brati grožđe. Desetci izraelskih pograničnih zaštitara raspoređeni su na tom području koje je izraelska okupacijska vojska proglasila zatvorenom zonom. Ovom je prizoru također prisustvovalo nekoliko međunarodnih mirovnih aktivista koji su pokušavali pomoći poljoprivrednicima. Dvoje aktivista (iz Njemačke i Velike Britanije) zadržano je na 3 sata zbog prepiranja s izraelskim vojnicima od kojih su tražili da objasne zbog čega je to područje proglašeno zatvorenom zonom.

Three Israeli airstrikes on the Gaza Strip
Izraelski zračni napadi na Pojas Gaze (04. listopad 2009.)
U 2 odvojena zračna napada izraelska je vojska u subotu (03. listopada) ujutro bombardirala južno i istočno područje Pojasa Gaze. Nema dojava o žrtvama niti o prouzročenoj materijalnoj šteti. Dva puta je pogođeno područje tunela u Rafahu između Egipta i juga Pojasa Gaze, te jednom otvoreno područje u istočnom dijelu Pojasa Gaze. Izraelska je vojska potvrdila da je izvela napade na 2 područja, tvrdeći da su im ciljevi bili tuneli kojima se krijumčari oružje, te da je na otvorenom području istočno od grada Gaze ciljana jedna tvornica oružja.