Iz izvještaja Amnesty Internationala o ratnim zločinima i drugim kršenjima međunarodnog i ljudskih prava tijekom trotjedne izraelske operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze: ISRAEL/GAZA OPERATION ‘CAST LEAD’: 22 DAYS OF DEATH AND DESTRUCTION koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
UVOD
„Još uvijek ne razumijemo zašto. Želimo mir; i istragu; želimo znati zašto smo ja i moje sestre postali siročad. Zašto su ubili naše roditelje, obitelj?“
Fathiya Mousa, čiji su roditelji i braća ubijeni u izraelskom zračnom napadu dok su sjedili u svom dvorištu
27. prosinca 2008. u 11:30 izraelske su snage u Pojasu Gaze bez upozorenja pokrenule razornu vojnu kampanju bombardiranja prozvanu Operacija „Lijevano olovo“. Njen je navedeni cilj bilo zaustavljanje raketiranja Izraela od strane naoružanih skupina povezanih s Hamasom i drugim palestinskim organizacijama. Do 18. siječnja 2009, kada su Izrael i Hamas proglasili jednostrane prekide vatre, ubijeno je oko 1400 Palestinaca, uključujući oko 300 djece i stotine drugih nenaoružanih civila, a veliki dijelovi Gaze sravnjeni su sa zemljom, ostavljajući tisuće ljudi bez krova nad glavom; privreda, koja je već ionako bila u očajnom stanju, je uništena.
Velik dio razaranja bio je bezobziran i posljedica je izravnih napada na civilne objekte te napada u kojima nije pravljena razlika između legitimnih vojnih ciljeva i civilnih objekata. Takvim su napadima prekršene temeljne odredbe međunarodnog humanitarnog prava, osobito zabrana izravnih napada na civile i civilne objekte (načelo razlikovanja), zabrana nediskriminativnih ili nerazmjernih napada i zabrana kolektivnog kažnjavanja.
Stotine civila ubijene su u napadima koji su izvedeni oružjem visoke preciznosti – bombama i projektilima iz zraka i tenkovskim granatama. Drugi su, uključujući i žene i djecu, ustrijeljeni iz blizine u trenutku kada nisu predstavljali nikakvu prijetnju životima izraelskih vojnika. U zračnim bombardiranjima iz borbenih zrakoplova F-16 bez upozorenja su ciljani i uništeni civilni domovi, pri čemu je također ubijen i ranjen određen broj stanara, često za vrijeme dok su spavali. Djeca koja su se igrala na krovovima svojih kuća ili na ulici, te drugi civili koji su se bavili svakodnevnim poslovima, kao i medicinsko osoblje koje je pružalo pomoć ranjenima ubijani su usred bijela dana projektilima Hellfire i drugim projektilima visoke točnosti iz helikoptera i bespilotnih zračnih letjelica, te preciznim projektilima koji se ispaljuju iz tenkova. Još uvijek nema odgovora na uznemirujuće pitanje zašto je oružje ovako visoke preciznosti, čiji operateri vide čak i sitne detalje na svojim metama i koje s preciznošću pogađa čak i vozila koja se kreću velikom brzinom, ubilo tako mnogo djece i drugih civila.
Civili su također ubijani i ranjavani manje preciznim oružjem, poput topničkih granata i minobacačkih mina, te tenkovskim granatama punjenim metalnim strelicama (flechette) koje se mogu precizno naciljati, ali velikom brzinom raspršuju na tisuće smrtonosnih metalnih strelica na širokom području.
Bijeli je fosfor, visoko zapaljiva tvar, uzastopce i bez razlikovanja vojnih i civilnih ciljeva, ispaljivan nad gusto naseljenim područjima, pri čemu su ubijeni i ranjeni civili, te uništena imovina civila. Bijeli je fosfor često bio ispaljivan iz topničkih granata i rasprsnut u zraku, čime su pogoršane već ionako razorne posljedice ovih napada. Svaka je granata izbacila više od stotinu pustenih klinastih komadića impregniranih visoko zapaljivim bijelim fosforom i ti su komadići pali na kuće i ulice, zapalili se pri dodiru s kisikom i zapalili ljude i imovinu. Nakon što se oslobodio zapaljivi sadržaj, topničke granate često su padale na zgrade pri čemu su također ubijeni i ranjeni ljudi. Opetovano poricanje uporabe bijelog fosfora od strane izraelskih dužnosnika tijekom sukoba odgodilo je ili spriječilo adekvatno liječenje ljudi s teškim opeklinama. Da su liječnici znali da se radi o bijelom fosforu, nekima koji su umrli mogao je biti spašen život.
Topništvo općenito, a naročito granate s bijelim fosforom nikada se ne smiju upotrebljavati u naseljenim područjima. No izraelske su ih snage više puta ispaljivale na gusto naseljena područja, znajući da će takvo neprecizno oružje ubiti i raniti civile. U tim napadima nije pravljena razlika između vojnih i civilnih ciljeva i zbog toga su oni protuzakoniti prema međunarodnom pravu.
Opseg i jačina napada bili su bez presedana, čak i u kontekstu sve smrtonosnijih izraelskih vojnih kampanja u Gazi tijekom prethodnih godina. U ovoj je 22-dnevnoj vojnoj kampanji ubijeno više Palestinaca i uništeno više imovine nego u bilo kojoj prethodnoj izraelskoj ofenzivi.
Nezamislivo je da izraelske snage nisu bile svjesne prisutnosti civila na lokacijama koje su opetovano napadane, uključujući bijelim fosforom i drugim nepreciznim oružjem, obzirom da su ta područja pod strogim nadzorom izraelskih bespilotnih letjelica. Iako su izraelski dužnosnici od prvih dana operacije „Lijevano olovo“ znali da su u znatnim brojevima ubijeni i ranjeni civili, izraelske su snage nastavile koristiti iste taktike cijelo vrijeme trajanja 22-dnevne ofenzive, što je rezultiralo rastućim brojem civilnih žrtava. Obrazac napada i visoki broj civilnih žrtava pokazuju elemente bezobzirnog postupanja, nepoštivanje života i imovine civila, te dosljedno zanemarivanje razlike između vojnih ciljeva i civila i civilnih objekata.
Uništene su tisuće civilnih domova, poslovnih prostora i javnih zgrada. U nekim su dijelovima sa zemljom sravnjene cijele četvrti i pobijena je stoka. Velik dio uništavanja bio je neopravdan i namjeran, te izveden na način i u okolnostima koje ukazuju na to da se ono ne može opravdati vojnom nužnošću. Razaranje je često bilo rezultat bezobzirnih napada u kojima vojni ciljevi nisu razlikovani od civila i civilnih objekata, što su zapovjednici izgleda tolerirali ili čak izravno odobrili, a koji su povremeno izgledali kao da im je namjera kolektivno kazniti lokalne stanovnike za djela počinjena od strane naoružanih skupina.
Tijekom operacije „Lijevano olovo“ izraelske su snage često ranjenima i zatočenima onemogućavale pristup liječničkoj i humanitarnoj pomoći. Onemogućavale su kolima hitne pomoći i medicinskom osoblju da pruže pomoć ranjenima i prevezu ih do bolnice, a u nekoliko su slučajeva gađale kola hitne pomoći, spasilačke ekipe i druge koji su pokušavali evakuirati ranjene. Zbog toga su ljudi koji su mogli biti spašeni umrli, a neki su bez potrebe patili i njihove su se ozljede pogoršale. Među onima koji su bili zatočeni i kojima je onemogućen pristup liječničkoj pomoći i/ili prolaz iz područja koja su zauzele izraelske snage bila su i djeca, žene te osobe starije dobi. U namjernim ciljanim izraelskim napadima i napadima u kojima nije pravljena razlika između vojnih i civilnih meta uništena su i oštećena kola hitne pomoći te humanitarna vozila i prostorije.
U nekoliko su slučajeva izraelski vojnici također civile, uključujući djecu, koristili kao „ljudske štitove“, ugrožavajući njihove živote prisiljavajući ih da ostanu unutar ili u blizini kuća koje su vojnici zauzeli i koristili kao vojne položaje. Neki su bili prisiljeni izvršavati opasne zadatke poput pregledavanja imovine ili objekata za koje se sumnjalo da skrivaju postavljene bombe ili mine. Vojnici su također zauzeli položaje u naseljenim kućama i iz njih ili njihove okolice napadali, čime su lokalne stanovnike izložili opasnosti da postanu žrtve napada ili unakrsne vatre.
Izrael i Egipat držali su granice s Pojasom Gazom zatvorenima tijekom trajanja operacije „Lijevano olovo“, a 1,5 milijuna stanovnika tog područja nije ga moglo napustiti niti unutar njega pronaći mjesto na kojem bi im bila zajamčena sigurnost. Za razliku od južnog Izraela, gdje su izraelske vlasti sagradile skloništa kako bi lokalne stanovnike zaštitile od raketnih napada palestinskih naoružanih skupina, u Gazi ne postoje skloništa koja bi stanovnike mogla zaštititi od izraelskih bombardiranja, niti se ona mogu sagraditi jer Izrael već dugo vrijeme brani ulaz građevinskog materijala u Pojas Gaze.
Nasumični telefonski pozivi sa snimljenim porukama upozorenja, emitiranje poruka na radiju i letci koje je izraelska vojska bacala diljem Gaze, a u kojima se ljude pozivalo da napuste svoje domove i četvrti, prouzročili su opću paniku, ali nisu predstavljali neku zaštitu. Na nekim su područjima stanovnici bili zatočeni u svojim domovima; oni su čuli upozorenja koje je izraelska vojska emitirala upozoravajući civile da napuste svoje domove, no oni svoje domove nisu mogli napustiti jer izraelske snage na tom području nisu dopuštale nikakvo kretanje i stoga se svatko tko je izašao iz kuće stavljao u opasnost da na njega bude otvorena vatra. Neki koji su pobjegli iz svojih domova, ubijeni su ili ranjeni kad su izraelske snage napale UN-ove škole i druga mjesta u kojima su civili potražili sklonište.
U južnom su Izraelu civili i dalje bili izloženi napadima raketama koje su palestinske naoružane skupine tijekom 22-dnevnog sukoba svakodnevno ispaljivale. Vojno krilo Hamasa i druge palestinske naoružane skupine ispalili su nekoliko stotina raketa i mina u južni Izrael, pri čemu je ubijeno 3 civila, a ranjeni su desetci osoba. Nekoliko je civilnih domova i drugih građevina oštećeno, neke znatno. U palestinskim napadima također je ubijeno 6 izraelskih vojnika.
Minobacačke mine i tzv. rakete Qassam, koje se proizvode u Gazi, te rakete tipa Grad koje imaju veći domet i koje se u Gazu krijumčare preko tunela iz Egipta, nisu navođeni projektili koji bi se mogli usmjeriti na određeni cilj. U napadima u kojima se koriste takve rakete ne razlikuju se vojni od civilnih ciljeva, pa su oni stoga protuzakoniti prema međunarodnom pravu. Iako u većini slučajeva te rakete eksplodiraju na otvorenim i nenaseljenim područjima i ne prouzroče žrtve, svaka je raketa potencijalno smrtonosna, a njihovo pojačano ispaljivanje tijekom 22 dana operacije „Lijevano olovo“ izazvalo je paniku među civilnim stanovništvom južnog Izraela. Tisuće su obitelji pobjegle u druge dijelove zemlje, a oni koji su ostali u svojim domovima na jugu morali su trčati u sklonište svaki puta kad bi se oglasila sirena uzbune koja upozorava na predstojeći raketni napad.
Hamas i druge palestinske naoružane skupine kršile su međunarodno humanitarno pravo i unutar Pojasa Gaze. Njihovi su pripadnici ispaljivali rakete i smještali vojnu opremu i položaje u blizini civilnih domova, čime su ugrozili živote stanara izlažući ih opasnosti od izraelskih napada. Njihovi su pripadnici također koristili prazne kuće i imovinu kao vojne položaje tijekom oružanih sukoba s izraelskim snagama, izlažući stanare obližnjih kuća opasnosti od napada ili opasnosti da se nađu usred unakrsne vatre.
Međutim, suprotno više puta ponavljanim tvrdnjama izraelskih dužnosnika o uporabi „ljudskih štitova“, Amensty International nije pronašao dokaze da su pripadnici Hamasa ili drugi palestinski borci kretanje civila usmjeravali s ciljem štićenja vojnih ciljeva od napada. Amensty nije pronašao ni dokaze da su Hamas ili druge naoružane skupine stanovnike prisiljavali da ostanu u zgradama ili u blizini zgrada koje su koristili borci, niti da su borci sprječavali stanovnike da napuste zgrade ili područja koje su zaposjeli i koristili.
Tijekom operacije „Lijevano olovo“, te nekoliko tjedana prije njenog početka, izraelska vojska u Pojas Gaze nije puštala neovisne promatrače, novinare, međunarodne promatrače za ljudska prava i humanitarne djelatnike – čime je Pojas Gaze odsječen od ostatka svijeta i otežan neovisni monitoring i izvještavanje o postupanju izraelske vojske na tom području. Čak i nakon što je 18. siječnja proglašen prekid vatre, izraelska je vojska nastavila mnogim aktivistima za ljudska prava, humanitarnim radnicima i novinarima priječiti pristup Gazi. Nekima ni četiri mjeseci nakon operacije nije dopušteno da uđu u Pojas Gaze.
Ni pet mjeseci nakon završetka operacije „Lijevano olovo“ izraelske vlasti nisu pokrenule nikakvu neovisnu ni nepristranu istragu postupaka izraelskih vojnika i aktivno se protive pokretanju svake takve istrage. Odbile su surađivati i u zemlju pustiti međunarodnu neovisnu istraživačku misiju koju je uspostavilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, a kojoj je na čelu sudac Richard Goldstone, čime je potkopana sposobnost te skupine da ispuni svoju misiju. Izraelske su vlasti također odbacile nalaze UN-ovog Istražnog odbora, koji je istraživao devet napada na UN-ove prostorije i osoblje tijekom operacije „Lijevano olovo“.
Izraelske su vlasti odbacile navode o ratnim zločinima i drugim ozbiljnim kršenjima međunarodnog prava počinjenim od strane izraelskih snaga tijekom operacije „Lijevano olovo“ koje su objavili Amnesty International i brojne druge organizacije za ljudska prava i mediji – međunarodni, izraelski i palestinski – tvrdeći da Hamas sprječava svaku neovisnu istragu i prisiljava ljude da iznose neistinite navode. Međutim, ovakve tvrdnje ne odgovaraju istini. Izaslanici Amnesty Internationala koji su Pojas Gaze posjetili za vrijeme ili nakon operacije „Lijevano olovo“, kao i u brojnim drugim prilikama tijekom proteklih godina, mogli su neometano provesti svoje istrage, a građani su često otvoreno kritizirali Hamasove postupke, uključujući raketne napade. Izaslanici Amnesty Internationala u Gazi su također istraživali zločine i kršenja ljudskih prava koje su počinili pripadnici Hamasovih snaga i paravojnih skupina nad Palestincima, uključujući namjerno ubijanje, mučenje, otmice i arbitrarni pritvor. Nalazi tih istraga objavljeni su 10. veljače 2009. u izvještaju pod naslovom: Hamasova ubojita kampanja u sjeni rata u Gazi (Hamas' deadly campaign in the shadow of the war in Gaza).
Izraelske vlasti do 18. lipnja 2009. nisu odgovorile na zahtjeve Amnesty Internationala, od kojih je prvi upućen početkom veljače, da se sastanu s predstavnicima te organizacije kako bi se raspravili njeni nalazi, niti na zahtjeve da se dostave informacije vezane uz brojne slučajeve koji se spominju u ovom izvještaju.
Istovremeno Hamasova de facto administracija u Gazi ne samo da nije istražila raketne napade svoje ili drugih naoružanih skupina, već ustraje u opravdavanju takvih nezakonitih napada.
Amnesty International vjeruje da smrt tako velikog broja nenaoružanih civila i način na koji su napadnuti iziskuju temeljitu, neovisnu i nepristranu istragu postupaka svih strana u sukobu, kako bi se utvrdila istina, odgovorni za protuzakonite napade na civile i civilnu imovinu priveli pravdi, te osigurala odšteta za žrtve.
S tim ciljem Amnesty International poziva, s jedne strane međunarodnu zajednicu da da punu podršku međunarodnoj neovisnoj istraživačkoj misiji koju je uspostavilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, te, s druge strane, izraelske vlasti i Hamasovu de facto administraciju da surađuju s tom misijom, uključujući na način da njenim članovima omoguće pristup Izraelu i Gazi. Izraelske vlasti također trebaju na državnoj razini osigurati nepristrane i temeljite istrage dokaza koji upućuju na to da su izraelske snage počinile ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava tijekom ovog sukoba, te osigurati punu odštetu za posljedice ovih nezakonitih djela i propusta. Na međunarodnom nivou države pojedinačno trebaju vršiti univerzalnu jurisdikciju gdje god postoji dovoljno dokaza za ratne zločine i druge zločine prema međunarodnom pravu koje je počinila bilo koja od strana.
...
Dodatno linkovi Palestina/Izrael:
Territorial Domination in the West Bank
IJAN: Statement of Solidarity with the Palestinian General Strike
In the United States, despite growing support from labor organizations and populations across the globe, the AFL-CIO and Change to Win fail to recognize what their British counterpart has now acknowledged: that Israel is a state built on defeating the aspirations and solidarity of working families not only in Israel but internationally. Often without the knowledge or consent of union members, US Labor officialdom remains a leading accomplice of Israeli apartheid and the Zionist colonialism of which it is part. For more than sixty years, it has closely collaborated with the Histadrut, which has spearheaded -- and whitewashed -- apartheid, dispossession, ethnic cleansing and exploitation of the Palestinians since the 1920s. Indeed, the Histadrut (as both employer and union) provided lethal weapons which the South African apartheid government used against Black workers, while at home it either excluded or segregated Arab workers. Today, in solidarity with the general strike of Palestinian workers in Israel and growing international labor support for BDS, we call on US labor organizations to divest their estimated $5 billion investment in State of Israel Bonds, and to end all relations with the Histadrut.
Answering critics of the boycott movement
Naomi Klein's original comment that BDS is not dogmatic but tactical is crucial, in that the movement does not claim that BDS can successfully be used in fighting all oppression wherever it is, but that in certain cases of apartheid and colonial oppression, this tool is highly effective. The case of Israel proves very salient here because it receives an almost surreal amount of aid and foreign investment from around the world, most notably the US, with which it enjoys a special status. This makes the daily operations of the Israeli state and its institutions far more accountable to the international community than a place like Sudan, frequently brought up by boycott critics because of the violence in Darfur. It also means, in the case of economic boycott and divestment, that the international community is withdrawing its gifts and support, rather than allowing it to enjoy its special status -- hardly a punishment. It is the high level of support that Israel enjoys that makes it susceptible to BDS, whereas in some of the other countries that are often promoted in debates for boycott, as Klein says, "there are [already] very clear state sanctions against these countries." In the same September article, Yael Lerer, an Israeli publisher interviewed alongside Klein, echoed this position: "these countries don't have these film festivals and Madonna is not going to have a concert in North Korea. The problem here is that the international community treats Israel like it was a normal, European, Western state. And this is the basis of the boycott call: the special relationship that Israeli universities have with European universities and with universities in the United States, which universities in Zimbabwe don't have. I do believe that Israel could not continue the occupation for one single day without the support of the United States and the European Union."
Eight protesters, two soldiers hurt at anti-wall protests
Osmero prosvjednika i dva vojnika ozlijeđeni u prosvjedima protiv Zida (petak 02. listopad 2009.)
Deset je osoba ozlijeđeno u prosvjedima protiv izraelskog Zida u selima Ni'lin i Bi'lin na Zapadnoj obali u kojima su u petak sudjelovale stotine mještana. U Ni'linu je 6 prosvjednika ozlijeđeno suzavcem, gumom presvučenim metcima i smrdljivom tekućinom kojom izraelske snage polijevaju prosvjednike. Navodno su tijekom prosvjeda također ozlijeđena 2 izraelskih vojnika. Na prosvjedu protiv Zida u obližnjem selu Bi'lin ozlijeđene su 2 međunarodne aktivistice: Judy iz Ujedinjenog kraljevstva, koja već otprije mora koristiti invalidska kolica i Elinor iz Izraela. Deseci prosvjednika također su imali poteškoća s disanjem zbog suzavca koji je izraelska vojska prema njima neprekidno ispaljivala pokušavajući ugušiti prosvjed. Izraelske su snage tijekom proteklih tjedana nastavile upadati u selo Bil'in, pretraživati domove i uhićivati mještane za koje vjeruju da su uključeni u organizaciju općenito nenasilnih demonstracija.
Israeli forces bar farmers from harvesting grapes, detain intl's
Izraelske snage poljoprivrednicima zabranile berbu grožđa (03. listopad 2009.)
Izraelske su snage poljoprivrednicima iz mjesta Beit Ummar zabranile pristup njihovom poljoprivrednom zemljištu u Wad Ar-Rishu na kojem su trebali brati grožđe. Desetci izraelskih pograničnih zaštitara raspoređeni su na tom području koje je izraelska okupacijska vojska proglasila zatvorenom zonom. Ovom je prizoru također prisustvovalo nekoliko međunarodnih mirovnih aktivista koji su pokušavali pomoći poljoprivrednicima. Dvoje aktivista (iz Njemačke i Velike Britanije) zadržano je na 3 sata zbog prepiranja s izraelskim vojnicima od kojih su tražili da objasne zbog čega je to područje proglašeno zatvorenom zonom.
Three Israeli airstrikes on the Gaza Strip
Izraelski zračni napadi na Pojas Gaze (04. listopad 2009.)
U 2 odvojena zračna napada izraelska je vojska u subotu (03. listopada) ujutro bombardirala južno i istočno područje Pojasa Gaze. Nema dojava o žrtvama niti o prouzročenoj materijalnoj šteti. Dva puta je pogođeno područje tunela u Rafahu između Egipta i juga Pojasa Gaze, te jednom otvoreno područje u istočnom dijelu Pojasa Gaze. Izraelska je vojska potvrdila da je izvela napade na 2 područja, tvrdeći da su im ciljevi bili tuneli kojima se krijumčari oružje, te da je na otvorenom području istočno od grada Gaze ciljana jedna tvornica oružja.
