raketa Qassam izložena u sderotskoj gradskoj vijećnici zajedno sa slikama mještana ubijenih u raketnim i drugim napadimaInformacije u postu iz 4. poglavlja izvještaja Amnesty Internationala o zločinima počinjenim tijekom izraelske agresije na Gazu: ISRAEL/GAZA OPERATION ‘CAST LEAD’: 22 DAYS OF DEATH AND DESTRUCTION, koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
4. POSTUPCI PALESTINSKIH NAORUŽANIH SKUPINA
...
4.1 RAKETNI NAPADI
Između 27. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009. oružano krilo Hamasa i druge palestinske naoružane skupine koje djeluju u Gazi svakodnevno su ispaljivale rakete i minobacačke granate na gradove i sela u južnom Izraelu, kao i protiv izraelskih vojnih položaja i patrola unutar Gaze i duž granice između Gaze i Izraela. Rakete ispaljene iz Gaze dosegle su gradove Ašdod i Berševu koji su od Gaze udaljeni do 40 km u smjeru sjevera i istoka.
Prema podacima izraelskih vlasti na Izrael je tijekom 22-dnevne operacije „Lijevano olovo“ pala 571 raketa i 205 minobacačkih granata, pri čemu je ubijeno 3 civila, a teško ozlijeđeno 4 osoba, umjereno 11, a lakše njih 167. Kod dodatnih 584 osoba napadi su prouzročili šok i anksiozni sindrom. Nekoliko je civilnih domova i drugih građevina oštećeno, jedan je objekt gotovo u potpunosti uništen.
Ukupno je 18 izraelskih civila, uključujući 4 djece, u Izraelu ubijeno raketama i minobacačkim granatama ispaljenim iz Pojasa Gaze od lipnja 2004, kada je u takvim napadima ubijena prva žrtva. Stotine su drugih civila ranjene, nekoliko vrlo teško. Iako velika većina tih raketa padne na nenaseljena područja, mnoge od njih pogodile su domove, poslovne prostore, škole, druge javne zgrade i vozila u i oko gradova i sela u južnom Izraelu. Tek je puka slučajnost da u većini slučajeva takvi napadi nisu rezultirali smrću ili ranjavanjem, a ubojiti potencijal tih projektila ne bi se trebao podcjenjivati. Povrh svega, stalna prijetnja predstojećih raketnih napada uzrok je straha i ometa život sve većem broju Izraelaca koji žive unutar dometa tih napada, a čiji broj doseže do milijun osoba.
Među raketama koje ispaljuju palestinske naoružane skupine su rakete Grad i Kaćuša (ruska generička imena), čiji je domet oko 35 km, zatim rakete Qassam (također generičko ime) koje su kućne izrade i kratkog dometa i minobacačke granate koje se također proizvode u Gazi. U svim se ovim slučajevima radi o nenavođenim projektilima koji se ne mogu usmjeriti prema određenim metama. Drugim riječima, ova oružja ne mogu se precizno naciljati na način da razlikuju između vojnih ciljeva i civilnih objekata kako to zahtijeva međunarodno humanitarno pravo. Stoga se u slučajevima u kojima su korištena ova oružja s ciljem da pogode vojne mete u Izraelu, ali su ona umjesto toga pogodila civilne objekte, radilo o neselektivnim napadima. U slučajevima kada su u raketnim napadima namjerno ciljani i pogođeni domovi, civilna infrastruktura ili civili, radilo se o izravnim napadima na civile ili civilne objekte. U oba se ova primjera radi o napadima koji predstavljaju ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava i ratne zločine ...
...
Bolnica Barzilai, u kojoj se liječila većina žrtava raketnih napada iz Gaze, i sama se nalazi na vatrenoj liniji. 27. veljače 2008. raketa je pala na područje bolnice, u blizini plohe za slijetanje helikoptera, ali srećom nije prouzročila nikakvu štetu. Krajem prosinca 2008, kad se raketiranje iz Gaze pojačalo tijekom operacije „Lijevano olovo“, u bolnici nisu imali drugog izbora nego da najnepokretnije pacijente i najnužnije odjele presele u podrum.
U drugom tjednu siječnja 2009. Dr. Ron Lobel, zamjenik ravnatelja bolnice, Amnesty Internationalu je rekao da se od početka operacije „Lijevano olovo“, koja je započela 2 tjedna ranije, u bolnici liječilo oko 250 ljudi, od kojih je oko polovica imala lakše tjelesne povrede, a drugi su patili od akutnog stresa, uključujući srčane udare, prerane porode trudnica i druge znakove emocionalne tjeskobe. U bolnici je također pružena pomoć ljudima koji su se ozlijedili dok su trčali u skloništa nakon što su čuli zvuk sirene. U isto se vrijeme u bolnici liječilo oko 50 vojnika koji su ranjeni tijekom vojne kampanje u Gazi.
...
... Većina raketa pala je na otvorena polja, na staklenike i voćnjake, no neke su prouzročile štetu na stambenim zgradama. Najmanje u jednoj prilici palestinska je raketa promašila svoju metu i pala unutar Pojasa Gaze te prouzročila štetu na skladištu Svjetskog programa za hranu (WPF) u blizini komercijalnog graničnog prijelaza Karni između Izraela i Gaze (prijelaz je zatvoren od 2007.). ...
4.1.2 ŠIRENJE KRUGA STRAHA
Granate su iz Gaze na i oko Sderota, grada koji broji oko 20 000 stanovnika i koji je od Gaze udaljen oko 1,5 km, te obližnja sela, počele padati 2001. godine. Uslijedile su rakete domaće izrade Qassam čiji je početni maksimalni domet bio 3-4 km, no one su s vremenom razvijene pa su do 2005. počele dosezati i 12 – 15 km.
Tijekom posljednjih godina rakete Qassam duljeg dometa koje se ispaljuju iz Gaze dosežu još dalje u Izrael, naročito do grada Aškelona, u kojem živi 120 000 ljudi i koji se nalazi oko 20 km sjeverno od Gaze. Iako je većina raketa Qassam početno padala uglavnom južno od tog grada i dalje od naseljenih područja, od početka 2008. rakete tipa Grad, koje se izgleda krijumčare u Gazu iz inozemstva, dosegle su centar i sjever Aškelona, kao i Netivot, koji se nalazi 20 km istočno od Gaze.
Posljednjih su godina tisuće građana Sderota, između 10 i 12 posto od ukupne populacije od oko 20 000, preselile u druge dijelove zemlje koji se nalaze izvan dometa raketnih napada. Raketni napadi također štete gospodarskoj situaciji u tom gradu, jer su mnoge tvrtke zbog njih morale zatvoriti svoje poslovne prostore. Mnogi bi drugi stanovnici napustili Sderot kad bi si to mogli omogućiti, ali ne mogu niti prodati niti iznajmiti svoje domove.
Djelatnici hitne pomoći i socijalni radnici prijavljuju rastuću pojavu anksioznosti i post-traumatskog stresnog poremećaja među djecom i odraslima. [Dalia Yossef iz centra Hossen, koji pruža psihološku podršku i rehabilitaciju mještanima Sderota:] „Djeca se boje spavati sama, biti sama, pa čak i otići na WC sama. Osjećaju da ih njihovi roditelji ne mogu zaštiti. Anksioznost i nesigurnost često se manifestiraju kao mokrenje u krevet. I njihovi su roditelji također anksiozni i frustrirani. ...“
4.1.3 RAZLOZI KOJE NAORUŽANE SKUPINE NAVODE KAO OPRAVDANJE ZA RAKETNE NAPADE
Sve palestinske naoružane skupine izvode raketne i minobacačke napade, ali s različitom učestalošću. Glave skupine su: Brigade 'Izz al-Din al-Qassam (Brigade Qassam), odnosno Hamasovo oružano krilo; Brigade Sarayat al-Quds (Brigade al-Quds), odnosno oružano krilo Islamskog džihada; Brigade Abu 'Ali Mustapha (AAMB), odnosno oružano krilo Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP); Brigade Nasser Salah al-Din, odnosno oružano krilo Odbora narodnog otpora (PRC); Brigade mučenika al-Akse (Brigade al-Akse), odnosno oružano krilo Fataha; i Demokratski front za oslobođenje Palestine (DFLP).
Naoružane skupine obično preuzimaju odgovornost za raketne i druge napade, no njihove je tvrdnje često teško provjeriti, jer različite skupine izgleda odvojeno preuzimaju odgovornost za iste napade, a povremeno i preuveličavaju broj i prirodu tih napada i njihovih rezultata.
Tijekom operacije „Lijevano olovo“ Hamasovo je oružano krilo preuzelo odgovornost za većinu raketnih napada na Izrael, navodeći na svojoj internetskoj stranici da su njegovi pripadnici ispalili 345 raketa Qassam, 213 raketa Grad i 402 minobacačke granate. S druge strane oružano krilo Narodnog fronta za oslobođenje Palestine preuzelo je odgovornost za ispaljivanje 177 raketa i 115 minobacačkih mina, oružano krilo Fataha za ispaljivanje 170 raketa i desetaka minobacačkih mina, a oružano krilo Islamskog džihada za 158 raketa i 77 minobacačkih mina.
Palestinska brojka od 1063 ispaljenih raketa znatno je viša od službene izraelske brojke od 776 raketa koje su pale na izraelski teritorij tijekom 22-dnevne operacije „Lijevano olovo“.
U svojim izjavama, čelnici i glasnogovornici političkih i vojnih krila Hamasa i drugih palestinskih skupina općenito tvrde da raketne napade na obližnje izraelske gradove i sela pokreću kao odgovor na ubijanje Palestinaca i druge napade od strane izraelskih snaga u Gazi ili na Zapadnoj obali ili kao odgovor na izraelsku blokadu Gaze. Povremeno kao razloge navode određene izraelske napade ili ubojstva njihovih čelnika ili boraca ili pak izraelske napade i druga kršenja ljudskih prava općenito.
...
... Palestinske skupine tvrde da nemaju drugo oružje, te da nemaju ni nikakvog drugog načina da dođu do preciznog oružja poput onog kakvim se koristi izraelska vojska. Također tvrde da su njihovi napadi odgovor na izraelske napade u kojima je ubijeno više od 1000 Palestinaca na svakog Izraelca ubijenog u palestinskim raketnim napadima.
Neki tvrde da napadi ciljaju izraelske vojne baze i položaje koji su smješteni u ili oko gradova i sela u južnom Izraelu, te da su izraelska sela oko Gaze većinom vojne baze. No, iako neke rakete pogađaju vojne mete, koje palestinske skupine smatraju strateški vrjednijima, ovaj argument je osporen zahvaljujući očitoj neselektivnoj prirodi takvih napada i činjenicom da gdje god rakete pogode ljude redovito se radi o civilima. Drugi pak glasnogovornici tvrde da su rakete rijetko kad ubojite i da je njihov glavni cilj „ometati“ normalan život u Izraelu tako dugo dok Izrael Palestincima onemogućava da vode normalne živote.
Sve su ove tvrdnje neprihvatljive sa stajališta međunarodnog humanitarnog prava. Bez obzira na to da li napadi doista rezultiraju civilnim žrtvama ili ne, oni predstavljaju kršenje međunarodnog prava, koje također zabranjuje napade kojima je cilj zastrašivanje civilnog stanovništva. Obrasci napada i izjave pripadnika i čelnika palestinskih skupina također upućuju na to da se oni ne ustručavaju pokretati napade usmjerene protiv civila i da u stvari takve napade izvode s namjerom da ubiju i rane izraelske civile. Takvi napadi predstavljaju ratne zločine.
...
4.2.2 IZRAELSKI NAVODI O UPORABI „LJUDSKIH ŠTITOVA“
...
Amnesty International nije pronašao dokaze da su Hamas ili druge palestinske skupine prekršile ratno pravo u onoj mjeri u kojoj su ih u više navrata za to optuživale izraelske vlasti. Amnesty International nije pronašao dokaze da su Hamas ili drugi borci usmjeravali kretanje civila s ciljem štićenja vojnih ciljeva od napada. Za razliku od toga, Amnesty International je utvrdio da su izraelske snage u nekoliko navrata tijekom operacije „Lijevano olovo“ prisiljavale palestinske civile da im služe kao „ljudski štitovi“. U svakom slučaju, međunarodno humanitarno pravo jasno određuje da uporaba „ljudskih štitova“ jedne strane ne oslobađa stranu koja napada od njenih pravnih obveza u pogledu civila.
...
U slučajevima civila ubijenih u izraelskim napadima koje je Amnesty International istraživao, žrtve se ne mogu objasniti kao posljedica prisustva boraca koji su se sklanjali među civilima, kako izraelska vojska to općenito tvrdi. U svim slučajevima koje je Amnesty International istražio, a u kojima su ubijene obitelji kad su izraelske snage njihove domove bombardirale iz zraka, na primjer, naoružane skupine niti jednu od pogođenih kuća nisu koristile za vojne aktivnosti. Slično tome, u slučajevima napada preciznim projektilima ili tenkovskim granatama u kojima su civili ubijeni u svojim domovima, u pogođenim se kućama nisu nalazili borci, a predstavnici Amnesty Internationala nisu pronašli znakove koji bi upućivali na to da su se u trenutku napada u njihovoj neposrednoj blizini odvijali bilo kakvi oružani sukobi ili druge vojne aktivnosti.
Iako se prisutnost Hamasovih i drugih boraca i oružja na civilnim područjima ne može poreći, ona sama po sebi ne predstavlja uvjerljiv dokaz namjere da se civili koriste kao „ljudski štitovi“. ...
Smještanje vojske i oružja u blizini civilnih područja također nije neuobičajeno u Izraelu. Glavni stožer izraelske vojske nalazi se u gusto naseljenom dijelu središta Tel Aviva. U Aškelonu, Sderotu, Berševi i drugim gradovima na jugu Izraela, kao i drugdje diljem zemlje, vojne se baze i druga postrojenja nalaze u ili oko naseljenih područja, uključujući kibuce i sela. Tijekom operacije „Lijevano olovo“ u blizini civilnih područja na jugu Izraela bilo je više izraelskih vojnih položaja i aktivnosti nego je to uobičajeno, a izraelske su snage svakodnevno s tih područja duž granice s Gazom pokretale topničke i druge napade na Gazu.
Iako smještanje boraca i različitog oružja u gradove i sela od strane Hamasa i Izraela samo po sebi ne predstavlja dokaz o uporabi „ljudskih štitova“, ono predstavlja kršenje njihove obveze da poduzmu sve potrebne mjere predostrožnosti s ciljem zaštite civila koji se nalaze na područjima pod njihovom kontrolom od opasnosti vojnih operacija „u najvećoj izvedivoj mjeri“, a naročito „izbjegavanje smještanja vojnih ciljeva unutar ili u blizini gusto naseljenih područja“. Bez obzira na sve to, izraelske snage i palestinski borci svo su vrijeme trajanja njihovih napada bili obvezni primjenjivati načelo razlikovanja vojnih od civilnih ciljeva i načelo proporcionalnosti, te poduzeti mjere predostrožnosti koje zahtjeva međunarodno humanitarno pravo.
...
