Posljednji post s informacijama iz izvještaja Amnesty Internationala o zločinima počinjenim tijekom izraelske agresije na Gazu: ISRAEL/GAZA OPERATION ‘CAST LEAD’: 22 DAYS OF DEATH AND DESTRUCTION, koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.
5. MEĐUNARODNO PRAVO I SUKOB U GAZI I JUŽNOM IZRAELU
...
Druge države trebaju ispuniti svoju obvezu da bez odgađanja provedu temeljite, neovisne i nepristrane kaznene istrage svih za koje se sumnja da su tijekom sukoba počinili zločine prema međunarodnom pravu. Ukoliko postoji dovoljno prihvatljivih dokaza, države trebaju procesuirati osumnjičenika ili ga izručiti drugoj zemlji koja ga je voljna i u mogućnost procesuirati u poštenom postupku koji neće rezultirati dosuđivanjem smrtne kazne ili predati osumnjičenika nadležnom međunarodnom kaznenom sudu. Osim što su obvezne primijeniti univerzalnu jurisdikciju za teška kršenja Ženevskih konvencija i Prvog dodatnog protokola, te za mučenje, državama je također dopušteno da primijene univerzalnu jurisdikciju za druge zločine prema međunarodnom pravu. Ako postoji dovoljno prihvatljivih dokaza, države također trebaju procesuirati, izručiti osumnjičenike drugim državama koje su voljne i sposobne suditi osumnjičenicima ili ih predati međunarodnom kaznenom sudu.
...
Na svojoj devetoj posebnoj sjednici 12. siječnja 2009. UN-ovo je Vijeće za ljudska prava osnovalo neovisnu međunarodnu istražnu misiju s mandatom da istraži samo izraelska kršenja međunarodnog prava u Gazi, ali ne i kršenja međunarodnog prava od strane palestinskih naoružanih skupina. Međutim, predsjednik novoosnovane istražne misije, sudac Richard J. Goldstone, i predsjednik Vijeća za ljudska prava u travnju su izjavili da će istražna misija istražiti kršenja međunarodnog prava svih strana, uključujući i ona počinjena od strane palestinskih naoružanih skupina. Izraelski su dužnosnici izjavili da Izrael neće surađivati s istražnom misijom i kasnije misiji nisu dopustili da uđe u Izrael ni u Gazu. Članovi misije su u lipnju u Gazu ušli iz Egipta.
Međunarodna zajednica, a naročito države članice Vijeća sigurnosti UN-a, nisu poduzele nikakve konkretne mjere kako bi osigurale suradnju izraelskih vlasti s Goldstonovom istražnom misijom ili pokrenule ikakvu drugu neovisnu istragu.
Tužitelj Međunarodnog kaznenog suda razmatra da li Palestinska samouprava ima status potreban prema Rimskom statutu da bi taj sud imao nadležnost nad zločinima počinjenim na teritoriju Palestine od 01. srpnja 2002.
...
DODATAK 1: JOŠ SLUČAJEVA PALESTINSKIH CIVILNIH ŽRTAVA
...
Više od 30 članova obitelji al-Kurdi uspjelo je pobjeći iz svog doma u okrugu Yarmouk u gradu Gazi samo nekoliko trenutaka prije nego je njihov dom 14. siječnja 2009. u 03:50 sati bombardiran u napadu izraelskog zrakoplova F-16 i pretvoren u ruševinu. Međutim, u napadu su ubijena dva njihova susjeda, 81-godišnji Ahmad Mustapha Miqdad i 45-godišnji Usama Kayed Abu Jayab, a oko 40 članova obitelji je ranjeno. Zuheir al-Kurdi je rekao Amnesty Internationalu: „U kući je bilo više od 30 ljudi, 24 nas koji smo tamo živjeli, te moja sestra, njen suprug i njihovo 6 djece, koji su boravili kod nas. Pravo je čudo da smo uspjeli na vrijeme izaći. Probudila nas je buka granatiranja i požurili smo van. Namjeravali smo otići jer nismo htjeli ostati zarobljeni u kući u slučaju da se borbe približe našem području, no nismo očekivali da će naša kuća biti bombardirana. Kad je prvi projektil udario u kuću, moj je brat ostao zarobljen pod ruševinama, a ja i naš drugi brat vratili smo se u kuću kako bismo mu pomogli i iznijeli smo ga van. U trenutku kad smo izašli velika je bomba pogodila kuću i u potpunosti je uništila. Ja i brat vratili smo se po našeg brata koji je ranjen u prvom udaru i baš smo izašli iz kuće kad je ona bombardirana i pretvorena u ruševinu koju sada vidite. Kuću je najprije pogodio jedan projektil 02. siječnja u 15 sati, kad je izraelska vojska bombardirala kuću obitelji Dababseh koja se nalazi dvije kuće dalje na suprotnoj strani ulice. Susjedi su nam rekli da su 04. siječnja na TV-u čuli da je izraelska vojska priznala da je projektil greškom pogodio našu kuću. Ne razumijemo zašto su gađali našu kuću, to uopće nismo očekivali.“
Izgleda da je projektil ispaljen na kuću neposredno prije bombardiranja u kojem je kuća uništena bio projektil „upozorenja“. Međutim, da obitelj već nije ustala i spremala se da kuću napusti zbog obližnjeg granatiranja, njeni članovi ne bi uspjeli kuću napustiti tako brzo prije glavnog udara pri čemu bi u tom slučaju mnogi bili ubijeni.
Dom obitelji Kishku bombardiran je drugi dan operacije „Lijevano olovo“, 28. prosinca 2008. Malo poslije 19 sati izraelski je zrakoplov F-16 bacio bombu na trokatnicu u četvrti al-Zaytoun u gradu Gazi. Cijela je obitelj bila kod kuće: 'Abdallah Kishku (49), njegova žena Sabah (49), te njihovo petoro djece, kćeri Fatma (18), Latifa (16) i Ibtihal (7) i sinovi Mohammed (11) i Talal (24), njegova žena Maysa (21), te njihove dvije kćeri Islam (1) i Ayat (3). 'Abdallah Kishku je Amnesty Internationalu rekao: „Nije bilo struje i svi smo sjedili na trijemu, okupljeni oko vatre. Upravo smo večerali, a Maysa je otišla u kuću da skuha čaj od kamilice. Nakon nekog vremena Ibtihal je ušla za njom kako bi joj pomogla. Obje su se nalazile u kuhinji na drugom katu kad je kuća bombardirana. Obje su ubijene. Moja je žena, koja je s nama sjedila na trijemu, bila zarobljena pod potpornim stupom kojoj je pao preko njenog grudnog koša. Zadobila je teške unutarnje ozljede trbuha i grudnog koša, slomljen joj je kuk i noga. Odvezena je na liječenje u Egipat. ...“
I ostali članovi obitelji bili su zarobljeni pod srušenim dijelovima kuće, ali su prošli samo s lakšim ozljedama. Smrti su izbjegli samo zahvaljujući tome što su bili izvan kuće koja je u potpunosti uništena. ...
U izbjegličkom logoru Yebna u Rafahu na jugu Gaze, zrakoplov F-16 je 29. prosinca 2008. oko 1 sat u noći bombardirao dom obitelji al-Absi, u vrijeme dok je 10 članova te obitelji spavalo. Troje je djece – Sidqi (4), Ahmad (10) i Muhammad (12) – ubijeno, a njihove 4 sestre i roditelji su ranjeni, neki vrlo teško. Majka, 41-godišnja Afaf, još je uvijek bila u komi u bolnici u Egiptu (u vrijeme pisanja ovog izvještaja), a njenoj je 15-godišnjoj kćeri Zakyji potrebna dodatna operacija lijeve ruke. 2-godišnju Naamu silina eksplozije odbacila je na krov susjedne kuće. Samo je jedno dijete, koje je spavalo u sobi koja je bila najudaljenija od mjesta udara, ostalo neozlijeđeno. 10 drugih članova obitelji bili su u posjetu rodbini i zato nisu ozlijeđeni u napadu. Jedna je soba u susjednoj kući također oštećena, a mladi par i njihova beba koji su spavali u toj sobi zadobili su lakše ozljede.
04. siječnja 2009. u 11:30 13-godišnji Mahmoud Khaled al-Mashrawi i njegov 17-godišnji bratić Ahmad Khader Sbeih su se igrali na krovnoj terasi Mahmoudovog doma u okrugu Yarmouk u gradu Gazi kad ih je pogodio projektil koji je ispalila bespilotna letjelica. Ahmad je odmah ubijen, a Mahmoud je teško ranjen i umro je nekoliko dana kasnije od zadobivenih ozljeda.
6-godišnji Anwar Salman Abu 'Aita i njegovi bratići Ahmad (16) i Malak (2) igrali su se na ulici u blizini svog doma u Jabaliji na sjeveru Gaze, a Anwarova je majka sjedila u blizini i pazila na njih kad ih je pogodio projektil koji je na njih ispalila bespilotna letjelica. U napadu je ubijeno svo troje djece i Ahmadova majka. ...
Nekoliko dana ranije, 14. siječnja 2009. oko 18:30 jedan je projektil pogodio dvoje djece koja su se vozila na biciklima u al-Qarari, u blizini Khan Yunisa na jugu Gaze. Izzeddine 'Adel al Farra (13) je ubijen, a njegov 17-godišnji bratić 'Abdelghani Mahmoud al-Farra je teško ranjen. ...
10. siječnja 2009. oko 11:30 u udaru projektilom ubijeno je 7 članova obitelji Abed Rabbo – Randa Abed Rabbo (45), njen sin Sofian (25) i 5 nećaka, a ranjeno je još nekoliko njihovih rođaka. Žrtve su se nalazile kod vrata male obiteljske trgovine živežnim namirnicama, u prizemlju obiteljske kuće u ulici al-Makham, na području Zemm u istočnom dijelu Jabalije. Preživjeli rođaci koji su ranjeni u napadu Amnesty Internationalu su rekli da je obitelj doručkovala u trgovini u trenutku kad su napadnuti projektilom. Na radiju su čuli da će taj dan trosatni prekid neprijateljstava (čije vrijeme je izraelska vojska najavljivala svaki dan) biti od 10 prije podne do 13 sati, pa su neki otišli kupiti namirnice i vratili se kući gdje su u času napada jeli. Na mjestu napada izaslanici Amnesty Internationala su pronašli kockaste metalne šrapnele iz projektila koji su se zabili u metalna vrata trgovine i male četvrtaste rupe od šrapnela po cijelom obližnjem zidu.
Brojni su civili ubijeni 27. prosinca 2008, prvi dan izraelske vojne ofenzive protiv Gaze, u samo nekoliko sati od pokretanja zračnih napada. Među ubijenima je bila velika skupina polaznika UNRWA-inog stručnog obučnog centra koji se nalazi u UNRWA-inom kompleksu u centru grada Gaze. Oko 13:20 jedan je projektil pogodio ulicu ispred obučnog centra gdje je skupina polaznika, koja je upravo napustila centar nakon polaganja ispita, na ulici ispred UN-ove zgrade čekala UN-ove autobuse kojima su se trebali vratiti svojim kućama u različitim dijelovima Pojasa Gaze. Ubijeno je 8 polaznika u dobi između 17 i 20 godina, a oko 20 ih je ranjeno, uključujući jednog koji je od zadobivenih ozljeda umro tri dana kasnije. Ubijena su također trojica mladića iz obitelji al-Rayes, koja živi preko puta ceste. Trojica ubijenih – Allam (18), njegov brat Hisham (24) i njihov bratić Abdallah (20) ubijeni su dok su stajali ispred svog doma, ispred male obiteljske trgovine živežnim namirnicama. ...
08. siječnja 2009. u zračnom su napadu bespilotne letjelice u al-Qarari u okolici Khan Yunisa ubijene Mather Abu Zneid, 23-godišnja učiteljica engleskog jezika u jednoj UNRWA-inoj školi i njena sestrična Faten Abdelazziz Abu Zneid. Matherina majka je rekla Amnesty Internationalu: „Cijelu je noć područje oko našeg doma bilo granatirano. Ujutro se situacija smirila, a ja i moje 3 kćeri napustile smo kuću oko 11:30 i krenule u UNRWA-inu školu. Mislile smo da ćemo tamo biti sigurnije. Moja je nećakinja, Faten, također pošla s nama. Moj je suprug ostao doma da pazi na kuću. Ništa nismo ponijele sa sobom, osim ručnih ženskih torbica. Išle smo pješice; ulica je bila prazna. Mather i Faten su išle sprijeda, moje druge dvije kćer bile su malo dalje iza njih, a ja sam išla iza svih. Mather se okrenula i rekla mi 'Požuri mama!' Baš u tom trenutku projektil je pogodio Mather i Faten. Obje su ubijene, pred mojim očima; niti jedna majka ne bi smjela tako nešto doživjeti. Ljudi iz obližnjih kuća pojurili su nam u pomoć. Nismo mogli pronaći moju drugu kćer; mislila sam da je i ona raznesena i ubijena, no ona je pobjegla u jednu od kuća. Zašto su nas napali? Kakav smo zločin počinile? Bile smo 5 žena koje su hodale same praznom ulicom. Želim znati zašto. Želim da UN istraži zašto su mi ubili kćer.“
06. siječnja 2009. u 13:30 Afaf Mohammed Dhmeida, 28-godišnja majka petoro djece, ubijena je vatrom otvorenom iz tenka dok je vješala rublje na krovnoj terasi svog doma u Jabaliji. Njen suprug, rođaci i susjedi Amnesty Internationalu su rekli da je njeno tijelu u napadu presječeno na 2 dijela i da je gornji dio tijela odletio s krova i odbio se o krov jedne niže građevine koja se nalazi na suprotnoj strani dvorišta, te potom pao na parkiralište koje se nalazi s druge strane kuće. Njena 5-godišnja kćer je upravo u tom trenutku došla do vrha stubišta koje vodi na krov i vidjela kako joj je ubijena majka. Kad su predstavnici Amnesty Internationala tri tjedna kasnije posjetili njenu kuću, djevojčica još uvijek nije govorila zbog traume koju je doživjela kad je vidjela ubojstvo svoje majke.
Ala' Mortaja, 26-godišnji radijski novinar, ubijen je, a njegova je majka teško ranjena kad je tenkovska granata pogodila njegov dom u četvrti al-Zaytoun u gradu Gazi, 09. siječnja 2009. oko 17:30 sati. Granata je najprije pogodila sobu u kojoj su se nalazili Ala' i njegova majka, pri čemu su oboje teško ranjeni. Ala' je od zadobivenih ozljeda umro kasnije istog dana, a njegova je majka ostala bez noge i zadobila druge ozljede od šrapnela. Nakon što je pogodila sobu granata je prošla kroz hodnik i završila u susjednom stanu. ...
U jednom drugom incidentu tri su tenkovske granate 14. siječnja 2009. pogodile dom Hanan Shaaban al-Najjar u Jabaliji i ubile Hanan te njenu susjedu Kifu al-Nadher i ranile jedno od Hananine djece i druge susjede. Hananina sestra je Amnesty Internationalu rekla: „Hananina djeca Aisha (4) i Ayman (6) igrala su se na trijemu, a mi smo bile u kući; bilo je oko 11:15 kad je kuća iznenada pogođena. Hanan je zavrištala i potrčala van, a ja sam trčala iza nje. Podigla je Aymana kojeg je udar odbacio nekoliko metara unatrag i predala mi ga; s njim je sve bilo u redu i namjeravala sam ga unijeti u kuću. Hanan se zatim pognula kako bi podigla Aishu i u tom ju je trenutku pogodila granata. Ubijena je istog trena; tijelo joj je bilo razneseno na komade. Aisha je ranjena. Naša susjeda Kifa potrčala je k nama s još dvojicom susjeda, Zayedom i Zuheirom Jneidom. U tom je trenutku još jedna granata pogodila Kifu i ubila je istog trena.“ Kifa je bila majka 11 djece ...; najstarije ima tek 15 godina, a najmlađe 6 mjeseci. Ranjena su i dvojica susjeda, a jedan od njih, Zayed, umro je slijedeći dan. ...
... Na području al-Jaru u gradu Gazi, između Jabal al-Raissa i Tal Suranija, dvije su tenkovske granate ispaljene na dom obitelji al-Jaru navečer 08. siječnja 2009. iz tenkova koji su se nalazili na udaljenosti od nekoliko stotina metara od kuće. Dr. 'Aouni al-Jaru, 37-godišnji liječnik, radio je za svojim stolom u radnoj sobi, njegova 36-godišnja žena Albina Vladimir, ukrajinska državljanka, bila je u kuhinji, a njihov 17-mjesečni sin Yousuf, 12-godišnja kćer Yasmin i 14-godišnji sin 'Abderrahim su bili u svojoj sobi. Dr. al-Jaru je Amnesty Internationalu rekao: „Prva je granata kuću pogodila oko 21:45. Potrčao sam van iz radne sobe, a moja žena iz kuhinje, prema dječjoj sobi na drugom kraju kuće. Dok je moja žena prolazila kroz dnevnu sobu pogodila ju je druga granata; granata ju je presjekla na dva dijela; u rukama je držala malog Yousufa koji je ubijen. Yasmin i 'Abderrahim koji su istrčali iz svojih soba ranjeni su, kao i ja, šrapnelima. ...“
...
Atta Hassan 'Aref 'Azzam (44) i njegovo dvoje djece – Mohammed (13) i dvo i pol-godišnji Hassan ubijeni su ujutro 07. siječnja 2009. ubojitim metalnim strelicama (flechettes) u selu Moghraqa, južno od grada Gaze. Većina mještana sela pobjegla je s tog područja nakon što su izraelske snage zauzele položaje u blizini. ... U 8 sati ujutro 07. siječnja ... granata je uletjela u sobu u kojoj je Atta sjedio sa svoje dvoje djece. Sva su trojica ubijena. Ostalih 6 članova njihove obitelji pobjegli su u obližnju školu, gdje su ostali sve do povlačenja izraelskih snaga. Predstavnici Amnesty Internationala pronašli su u sobi u kojoj su njih trojica ubijeni zid umrljan krvlju i pun ubojitih strelica.
Ujutro 15. siječnja 2009, dok su se u četvrti Tal al-Hawa u gradu Gazi odvijale žestoke borbe i neselektivno topničko granatiranje od strane izraelskih snaga, uključujući granatama s bijelim fosforom, u svom su automobilu, dok su pokušavali pobjeći na sigurno iz svog doma u Tal al-Hawi, izgorjeli Uday Salama al-Haddad (55), njegova žena Ihsan (45), njihova kćer Ala' (13) i njihov sin Hatem (23). Drugi je sin, 25-godišnji Muhammad, teško ranjen u tom napadu. On je Amnesty Internationalu iz svog bolničkog kreveta rekao: „Oko 11 sati smo odlučili napustiti svoj dom jer je bilo preopasno. To je područje žestoko granatirano, a dolazili su i tenkovi s područja al-Zaytoun. Odlučili smo otići kod svojih rođaka koji žive u četvrti Rimal, koja se nalazi u središtu grada. Mislili smo da ćemo tamo biti na sigurnom. Ušli smo u očev automobil i vozili se tek 100 metara kad je izraelska granata pogodila auto i mene odbacila 10 metara od njega. Bio sam ranjen i pokušavao sam otvoriti vrata automobila kad je on u još jednom udaru raznesen pri čemu su ubijeni moj otac, majka, brat i sestra. Auto je gorio 6 sati jer je bilo preopasno da bi hitna služba mogla doći do tog mjesta.“
... Muhammad je ostao bez jednog oka i zadobio duboke opekline čije se stanje s vremenom pogoršavalo, što ukazuje na to da je najmanje jedna od granata koja je pogodila i zapalila automobil sadržavala bijeli fosfor koji je tog jutra na tom području ispaljivan u velikim količinama ...
16. siječnja 2009. oko 17:20 jedan je projektil pogodio dom obitelji al-Batran i ubio 33-godišnju Manal al-Batran i njeno 5 djece u dobi između 4 i 14 godina. Njihova su tijela u napadu raskomadana. Manalin suprug, 'Issa Abdel Hadi al-Batran, pripadnik Hamasovog oružanog krila koji je izgleda bio meta napada, preživio je zajedno sa šestim djetetom, 8-mjesečnom bebom, budući da su se njih dvoje nalazili u drugoj sobi. Obitelj je živjela u obližnjoj kući jer su se bojali da bi njihov dom mogao biti bombardiran (njihov prijašnji dom uništen je u bombardiranju nekoliko mjeseci ranije), a u svoj su se dom vratili kako bi uzeli nešto odjeće.
Vrijeme napada upućuje na to da je obitelj viđena kako se vraća u svoj dom. Čak i ako je meta napada bio 'Issa, pripadnik oružane skupine koji bi možda mogao biti legitimna meta napada, napad je bio protuzakonit, jer je izvršen iako je napadačima bilo poznato da će u napadu vjerojatno biti ubijeni ili ranjeni i njegova supruga i njihovo 6 djece.
5. siječnja oko 13 sati Ibrahim Jouha (14) je pogođen metkom u grudni koš dok je nosio bijelu zastavu i hodao sa svojim roditeljima, braćom i susjedima u blizini svoje kuće u okrugu al-Zaytoun na jugoistoku grada Gaze. Njegova je majka, Mudallala Jouha Amnesty Internationalu rekla: „U noći između subote 03. i nedjelje 04. siječnja vojska je granatirala područje svuda oko nas. Nalazili smo se u kući – ja, moj suprug Mou'in Jouha (poljoprivredni inženjer koji radi za ministarstvo poljoprivrede od uspostave Palestinske samouprave prije 15 godina), njegova druga žena, 10 djece i Mou'inova majka. Bojali smo se i ležali na podu u sobama kako bi se zaštitili. U zoru su u kuću (na cesti Salahaddin) došli vojnici. Svi smo držali ruke iznad svojih glava. Vojnici su razbijali zidove i prokopali podove jer su trebali pijesak kojim su punili vreće (kako bi zaštitili snajpere kojima su pucali kroz rupe u zidovima). Vojnici su nam rekli da napustimo kuću i pješačimo prema jugu do Rafaha. No to nije bilo moguće, bilo je preopasno pješačiti prema jugu. Otišli smo kod susjeda (obitelji Abu Zouhr) i tamo pronašli druge susjede (obitelji Sawafiri i Mughrabi) koje su se također tamo sklonile. Svi smo ostali tamo do slijedećeg jutra (05. siječnja). Zatim su nakon mnogo granatiranja došli vojnici i naredili nam da odemo, no opet su nam rekli neka idemo u Rafah i nisu nam dopustili da pješačimo prema sjeveru do grada Gaze. Vojnici su otvorili vatru u našem smjeru pa smo se sklonili u susjednu garažu. Bilo nas je više od 50, većinom djeca. Tada smo odlučili da ćemo pješačiti na sjever do grada Gaze, pored naše kuće, koju su zauzeli vojnici. Majku mog supruga stavili smo u malu dvokolicu jer nije mogla hodati, a nismo je mogli nositi. Moj je suprug gurao dvokolicu, a moj sin Ibrahim (14) je hodao pored njega noseći bijelu zastavu. Hodali smo držeći ruke u zraku. Vojnici su na nas otvorili vatru iz obiteljske kuće Abu Zouhr i pogodili mog sina Ibrahima u grudni koš. Odnijeli smo ga natrag u garažu i pozvali kola hitne pomoći Crvenog polumjeseca, ali vojska kolima hitne pomoći nije dopustila da dođu do nas. Tamo smo ostali cijeli dan i cijelu noć. Ibrahim je imao bolove i čuvala sam ga u krilu. Pokušavala sam ga ugrijati i zaustaviti njegovo krvarenje, ali umro je oko 2 sata u noći. Nakon 2 dana (08. siječnja) konačno smo mogli napustiti to mjesto kad je Crvenom križu bilo dopušteno da dođe na to područje i evakuira ljude.“
Kad su izaslanici Amnesty Internationala 18. siječnja posjetili kuću obitelji Jouha, neposredno nakon što su se izraelske snage povukle s tog područja, pronašli su rupe u vanjskim zidovima koji su bili okruženi vojnim vrećama punim pijeska, vojne vreće pune izmeta, razbijeni namještaj i drugu imovinu, a na unutrašnjim su zidovima na hebrejskom bili ispisani grafiti s porukom „Došli smo vas uništiti“ i drugim prijetnjama i uvredama.
DODATAK 2: JOŠ SLUČAJEVA IZRAELSKIH CIVILNIH ŽRTAVA
Poslijepodne 02. siječnja 2009. oko 16 sati raketa je pogodila dom obitelji Ben Avraham u Aškelonu. ... raketa je eksplodirala na krovu kuće ... i uništila veći dio krova i najgornjeg kata kuće.
Slijedećeg je dana, 03. siječnja 2009. u 11 sati prije podne raketa eksplodirala u kuhinji doma obitelji Vadovichenko, na najgornjem katu četverokatne zgrade u Ašdodu. Obitelj – Olga Vadovichenko, njen suprug i njihove dvije kćeri – 12-godišnja Anna i 3-godišnja Milena – nalazile su se kod kuće. Kad se oglasila sirena upozorenja obitelj se spustila do 2. kata stubišta gdje se stanari višekatnih zgrada često sklanjaju. Od udara se zatresla cijela zgrada, ali na sreću nitko nije ozlijeđen. Kad su se zajedno sa spasilačkom službom vratili u svoj dom, pronašli su uništenu kuhinju. ...
U susjednom je stanu 58-godišnji David Cohen spavao u dnevnoj sobi i nije čuo zvuk sirene. U eksploziji su bila oštećena ulazna vrata njegovog stana koja se zatim nisu mogla otvoriti, zbog čega je David, koji pati od srčane bolesti i dijabetesa, ostao zarobljen u svom stanu. ... U eksploziji su razbijena prozorska stakla u njegovom stanu. ...
Mesodi Dayan, 76-godišnja udovica, spavala je kad je raketa Qassam pogodila njen dom u 08:30 ujutro 04. siječnja. Raketa je pala kroz krov male verande i eksplodirala, pri čemu je uništena mala dnevna soba i kuhinja. Samo spavaća soba u kojoj je Mesodi spavala nije uništena. ...
... kad je hitna služba Mesodi spasila iz ruševine njenog doma ona je bila sva prekrivena prašinom i nije mogla govoriti ni hodati. ...
Raketa koja je uništila dom Mesodi Dayan, također je srušila zidove dviju susjednih kuća. U jednoj od kuća zid se srušio na čovjeka i njegovog sina koji su spavali. Probudili su se pod komadima srušenog zida, a otac je zadobio blagi potres mozga. ...
Ujutro 12. siječnja 2009. obitelj Ben Dayan sretno je izbjegla raketu koja je pala na najgornji kat njihovog doma u stambenoj četvrti grada Aškelona. 26-godišnji Itzhik, njegova 12-godišnja sestra Noa i njihova 12-godišnja sestrična Noa nalazili su se kod kuće oko 11 sati ujutro kad se začuo zvuk sirene koja je upozoravala na predstojeći raketni napad.
... Svo troje uspjelo je na vrijeme otrčati do skloništa. ... Prvi je udar izazvao pad rakete u kuću, a drugi, glasniji udar, prouzročila je eksplozija rakete u dnevnoj sobi, pored sobe u kojoj je Itzhik samo nekoliko sekundi ranije popravljao kompjuter.
Raketa je udarila u jednu stranu tavana i prošla kroz strop u spavaću sobu na uglu kuće, zatim kroz spavaću sobu i kroz zid u kupaonu, te potom kroz još jedan zid u drugu spavaću sobu. Krhotine, prašina i razbijeni namještaj nalazili su se posvuda u tri pogođene prostorije ...
Dan prije, u nedjelju 11. siječnja 2009. ukupno su 22 rakete, koje su ispalile palestinske naoružane skupine iz Gaze, pale na i oko gradova i sela u južnom Izraelu. Iako niti jedna od njih nije prouzročila nikakve žrtve, rakete su izazvale paniku na dan kad se u srednjim školama u gradovima u kojima je vojska naredila zatvaranje škola kad je pokrenuta operacija „Lijevano olovo“, ponovo počela održavati nastava. Tri su rakete bile tipa Grad. Jedna je eksplodirala na praznom školskom igralištu u gradu Ašdodu, a druge dvije, od kojih je jedna pogodila jedan automobil, u gradu Berševa. ... Većina drugih raketa bile su tipa Qassam, koje se proizvode u Gazi i imaju kraći domet. Jedna od njih je pala na grad Sderot, samo nekoliko metara od gradonačelnikove kuće, druga na otvoreno područje u gradu Aškelonu, a ostale na polja u okolici nekoliko sela bliže Gazi, na području zapadnog Negeva.
