Palestinski maloljetnici u izraelskim zatvorima, napad u Tel Avivu i druge vijesti, linkovi…

(slika: B'Tselem)

PALESTINA/IZRAEL:
Nablus man wounds 8 in Tel Aviv
Palestinac iz Nablusa ranio 8 osoba u Tel Avivu (29. kolovoz 2011.)
8 je osoba ozlijeđeno u napadu Palestinca koji se ukradenim taksijem zabio u skupinu pograničnih policajaca ispred jednog noćnog kluba u Tel Avivu i potom ih napao nožem. U napadu su ranjena 4 pograničnih policajca i 2 prolaznika. Jedna je osoba u kritičnom stanju, 2 su teško ozlijeđene, a ostali su zadobili lakše ozljede. Policija tvrdi da je napadač (20), iz grada Nablusa na Zapadnoj obali, u 1:40 ujutro ukrao taksi i tom prilikom lakše ozlijedio ruku taksi vozača kojeg je izvukao iz njegovog taksija. Potom se zabio u skupinu pograničnih policajaca ispred kluba HaOman 17 i ranio 2, zatim je izašao iz automobila i nožem napao slučajne prolaznike i pogranične policajce, pri čemu su ozlijeđene 4 osobe, uključujući 2 pograničnih policajaca. Napadač je svladan, pri čemu je zadobio lakše ozlijede, i odveden u bolnicu gdje ga je ispitala izraelska unutarnja sigurnosna agencija Shin Bet. Izraelski mediji javljaju da je u napadu bilo 8 ozlijeđenih. Izraelska je policija u stanju visoke pripravnosti od napada naoružanih napadača 18. kolovoza kada je sjeverno od grada Eilata ubijeno 8 Izraelaca, a na granici s Pojasom Gaze i Sinajskim poluotokom pojačan je broj vojnika s ciljem sprječavanja takvih napada.
Read more…

B'Tselem: No Minor Matter: Violation of the Rights of Palestinian Minors Arrested by Israel on Suspicion of Stone-Throwing, July 2011 (video)
B'Tselem: Kršenja prava palestinskih maloljetnika koje je Izrael uhitio zbog sumnje da su bacali kamenje, srpanj 2011.
Od početka 2005. do kraja 2010. najmanje je 835 palestinskih maloljetnika uhićeno i izvedeno pred izraelske vojne sudove na Zapadnoj obali pod optužbama da su bacali kamenje. 34 su imali 12 i 13 godina, 255 14 i 15, 546 16 i 17 godina. Samo je jedan od svih 835 oslobođen krivnje; svi su ostali proglašeni krivima. Izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem je intervjuirala 50 maloljetnika koji su opisali svoja iskustva od trenutka uhićenja do časa kad su pušteni iz zatvora. Njihova svjedočanstva ukazuju na brojna ozbiljna kršenja njihovih prava. 30 ispitanih maloljetnika je izjavilo da su ih vojnici uhitili u njihovim domovima usred noći i da njihovim roditeljima nije bilo dopušteno da pođu s njima. Samo 3 maloljetnika koji su bili uhićeni u noći ispitani su te iste noći. 19 ih je ispitano slijedećeg jutra, 3 poslije podne, a 2 su ispitana tek 5 dana nakon uhićenja. S 19 ih je nasilno postupano i prijećeno im je tijekom ispitivanja. 23 su izjavila da im satima nije bilo dopušteno otići na WC, ni jesti ni piti. Za razliku od izraelskog zakona vojni pravosudni sustav nema alternative držanju u pritvoru do okončanja postupka. U većini slučajeva suci maloljetniku određuju pritvor do okončanja postupka. Od 133 slučajeva maloljetnika kojima je suđeno za bacanje kamenja koje je obradila palestinska organizacija za prava djeteta DCI-Palestine 2009. i 2010. godine, samo ih je 23 (17%) pušteno da uz jamčevinu sa slobode čekaju suđenje. Zbog ovoga mnogi maloljetnici biraju nagodbu, u kojoj oni priznaju optužbe protiv sebe u zamjenu za kraću zatvorsku kaznu, strahujući da će, ako budu išli na suđenje, u zatvoru provesti dugo vremensko razdoblje potrebno za dovršetak suđenja. Vojni sudovi zatvorsku kaznu, umjesto kao alternativnu, odabiru kao glavnu kaznu. U razdoblju između 2005. i 2010. godine 93 % maloljetnika osuđenih za gađanje kamenjem osuđeno je na zatvorsku kaznu, u duljini od nekoliko dana do 20 mjeseci. 19 maloljetnika mlađih od 14 godina, koji su činili 60% te dobne skupine, osuđenih za gađanje kamenjem tijekom ovog razdoblja, osuđeni su na zatvorske kazne. Stavljanje maloljetnika mlađeg od 14 godina u zatvor je u Izraelu zakonom zabranjeno. Djeca mlađa od 14 godina na dan izricanja presude bila su osuđena na zatvorske kazne u trajanju od do 2 mjeseca, 26% maloljetnika u dobi od 14 i 15 godina odslužilo je zatvorske kazne u trajanju od 4 mjeseca ili više, dok je među maloljetnicima u dobi od 16 i 17 godina 59% njih odslužilo zatvorske kazne od 4 ili više mjeseci. Tijekom izdržavanja kazne većinu maloljetnika koje je intervjuirao B'Tselem nisu posjetile njihove obitelji. Od 20 maloljetnika koji su u pritvoru ili zatvoru proveli više od tjedan dana, samo je jedan izjavio da su ga redovito posjećivali svaka 2 tjedna, dok su još 4 rekla da su nekoliko puta primili posjet. Budući da spadaju pod sigurnosne zatvorenike, maloljetnici koji su osuđeni zbog gađanja kamenjem nemaju dopuštenje da koriste telefon. Zatvorske vlasti omogućuju im da uče samo neke predmete koje su pohađali u školi što umanjuje njihove mogućnosti da uspješno završe tu godinu školovanja.
Read more…

B'Tselem: 24 Aug. '11: Rare decision by State Attorney's Office: prosecute officer responsible for killing of Palestinian
B'Tselem: 24. kolovoz 2011: Rijetka odluka Ureda državnog odvjetnika: procesuirat će se vojnik odgovoran za ubojstvo Palestinca
Na zahtjev koji je uputio B'Tselem Ured državnog odvjetnika najavio je 18. kolovoza 2011. Visokom sudu pravde da će vojnik odgovoran za ubojstvo Firasa Qasqasa počinjeno u prosincu 2007. biti procesuiran. Prije gotovo 4 godine izraelski su rezervisti ubili Qasqasa iz udaljenosti od nekoliko stotina metara, unatoč tome što je bio nenaoružan i nije učinio ništa što bi ugrožavalo vojnike. Razumno je pretpostaviti da odluka da se ovaj slučaj procesuira ne bi bila donesena, da se B'Tselem nije uključio. B'Tselem je dokumentirao mnoge slučajeve ubojstava Palestinaca koje Istražna jedinica vojne policije nikad nije istražila. B'Tselem je dokumentirao i slučajeve ubojstava Palestinaca od strane vojnika koje je Istražna jedinica vojne policije istraživala, ali Ured državnog odvjetnika nije odlučio poduzeti nikakvu akciju. U nekim se slučajevima još uvijek čeka na odluku, iako su prošle godine od završetka istrage. Firasa Qasqasa (32) ubili su izraelski vojnici 2. veljače 2007. otvorivši na njega vatru u selu a-Tira, u okolici Ramalle. Qasqas je živio u Batiru, na betlehemskom području, a u a-Tiru je otišao s obitelji posjetiti rodbinu. Tog je dana poslije podne Firas s 2 šogora šetao na otvorenom području pored seoskih kuća. Skupina vojnika je na njih s udaljenosti od otprilike 500 metara otvorila vatru. Qasqasa je metak pogodio u leđa i izašao mu kroz želudac. Odveden je u bolnicu u Ramallu gdje je preminuo od posljedica ovih ozljeda.
Read more…

Israeli army trains West Bank settlers
Izraelska vojska obučava koloniste na Zapadnoj obali (30. kolovoz 2011.)
Izraelska vojska obučava ilegalne izraelske koloniste na Zapadnoj obali kako bi ih pripremila za odbijanje potencijalnih napada nasilnih prosvjednika na okupiranim područjima za vrijeme nastojanja palestinskih vlasti da Ujedinjeni narodi priznaju Palestinu kao neovisnu državu u rujnu 2011. Izraelski list Haaretz je izvijestio da vojska uvježbava sigurnosne voditelje u kolonističkim naseljima i njihove timove, te da im je podijelila suzavac i granate za omamljivanje kako bi ih opremila protiv nereda koji bi mogli izbiti u to vrijeme. Većina kolonista već otprije ima vatreno oružje. Sada vojska pripadnike sigurnosnih snaga u kolonističkim naseljima namjerava opskrbiti sredstvima za rastjerivanje prosvjeda.
Read more…

Gaza teen dies from injuries sustained in Israeli airstrikes
Palestinski maloljetnik preminuo od ozljeda zadobivenih u izraelskim zračnim napadima na Gazu (29. kolovoz 2011.)
Jedan je palestinski maloljetnik (14) preminuo u Gazi u ponedjeljak nakon što je teško ranjen prije 10 dana u izraelskom zračnom napadu na Beit Lahiyu u Pojasu Gaze. Kratko nakon ponoći 19. kolovoza 2011. izraelski su ratni zrakoplovi izvršili niz napada na gradove Gazu, Beit Hanoun, Beit Lahiya i Khan Younis. Ovi su napadi uslijedili nakon što je u izraelskom gradu Eilatu u napadu vatrenim oružjem ubijeno 8 Izraelaca. Izrael je za napad okrivio palestinsku organizaciju Odbor narodnog otpora sa sjedištem u Pojasu Gaze. U izraelskom bombardiranju Pojasa Gaze u 4 je dana ubijeno 13, a ranjeno nekoliko desetaka osoba.
Read more…

Open letter to Israeli and Palestinian leaders
Otvoreno pismo izraelskim i palestinskim čelnicima (29. kolovoz 2011.)
25 palestinskih i izraelskih novinara uputilo je otvoreno pismo izraelskim i palestinskim čelnicima u kojem pozivaju na poštivanje prava novinara da obavljaju svoj posao na izraelskom i palestinskom teritoriju. Novinari upozoravaju da je predstojeći pokušaj dobivanja priznanja palestinske države od strane Ujedinjenih naroda događaj od interesa za cijelu regiju i svijet, ali i za sve koji žive u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima. Zbog toga je važno da novinari mogu svoj posao obavljati bez straha od napada ili zakonskog progona i imati neometani pristup i mogućnost prikupljanja i objavljivanja informacija.
Read more…


SIRIJA:
Activists: Syrian forces kill 7 on Eid Al-Fitr
Syrian forces killed seven people Tuesday when they opened fire in several towns to disperse protesters who emerged from mosques on the first day of the Muslim Eid Al-Fitr feast, activists said. The Local Coordination Committees said in a statement that "seven people were killed on the first day of Eid Al-Fitr in Syria, including four in the town of Al-Harra and two in Inkhil, in the Daraa province, and one in the (central) city of Homs." ... On the last day of Ramadan Monday, 17 people were killed by Syrian forces and dozens wounded as troops and security forces conducted raids in several areas across the country, according to the Britain-based Observatory. ... More than 2,200 people have been killed in the Syrian regime's crackdown on pro-democracy protests since mid-March, according to United Nations' figures.
Read more…

6 killed in Syria raids on dissidents
A child was among five people killed when troops and security forces opened fire during search operations in the Sarmin district of the northwest province of Idlib, the Syrian Observatory for Human Rights said. One person died when part of his home was leveled as Syrian forces raked houses in Sarmin with heavy machine-gun fire, the head of the Britain-based Observatory, Rami Abdel Rahman, said. At least 60 people were also wounded in Sarmin and six houses were partly destroyed, he told AFP by telephone. A sixth person was killed when security forces raided his home at dawn in the town of Qara outside Damascus during an arrest operation, the Local Coordination Committees reported. Around 10 trucks and armored vehicles entered Qara, said the group which organizes anti-regime protests and has militants on the ground across Syria. It said some 40 people whose names were on a "wanted list" were detained. Meanwhile, troops backed by tanks and personnel carriers early on Monday stormed the village of Hit, two kilometers from the border with Lebanon, south of the central city of Homs, Abdel Rahman said. "There has been high intensity gunfire since 9:00 am (0600 GMT)," he told AFP, adding that at least five people were wounded and 13 were arrested. "The homes of activists wanted by the authorities were torched," he added. Activists also reported six people killed by security forces on Sunday. … More than 2,200 people have been killed in the Syrian regime's crackdown on pro-democracy protests since mid-March, according to the United Nations.
Read more...


LIBIJA:
Anxious Libyan families await news of loved ones
Anxiety is written clear on the faces of those gathered at the port after the rebels said on Sunday that nearly 50,000 prisoners, mostly rebels fighting Gadhafi's forces over the past months, are still missing. ... Relief is also evident on the face of Ahmed Omar Shakmak, who had been arrested on Tripoli's Green Square and jailed. When asked why, he just smiles and says: "Because, like everyone else, I do not like Gadhafi and his sons." "Thank you, God! I got out of prison alive. We had no food or water. ..."... Fathi Al-Jamaa Majhabi is another survivor who feels lucky to be alive. Captured early on in the conflict outside the eastern oil hub of Ras Lanuf by Gadhafi's forces, he says he was tortured during the six months he spent in prison. "They gave me electric shocks in my legs, my arms, all over my body. It was a nightmare. It's unimaginable, but I'm finally free. I'm so happy," says the exhausted man before leaving the dockside, his relatives helping him to walk. ... From time to time a cluster of rebel fighters boards the vessel and returns with young men, some still teenagers. "These are Gadhafi's men. We brought them here to judge them. They'll be treated fairly," says one, guarding five teenagers before they are quickly driven off in a pick-up.
Read more...

Palestinski raketni i minobacački napadi na izraelske civile

izraelski policajac gasi vatru na automobilu nakon napada raketom Qassam u Sderotu, Izrael (19. svibanj 2007.) (Slika: Amir Cohen, Reuters)

Informacije iz kratkog B'Tselemovog izvještaja B'Tselem: Attacks on Israeli civilians by Palestinians: Rocket and mortar fire into Israel o palestinskim raketnim i minobacačkim napadima na Izrael koji u cijelosti možete pročitati na engleskom na linku.

Palestinske organizacije koje na Izrael ispaljuju rakete i minobacačke projektile otvoreno izjavljuju da im je namjera, između ostalih meta, pogoditi i izraelske civile. Ciljanje civila je nemoralno i protuzakonito, a namjerno ubijanje civila je teška povreda Četvrte ženevske konvencije i ratni zločin za koji nema opravdanja ni u kojim okolnostima.

Rakete i minobacački projektili su protuzakonito oružje čak i kad se njima gađaju vojni objekti, jer su vrlo neprecizne i ugrožavaju civile koji se nalaze na području s kojeg se takvi projektili ispaljuju, kao i civile na području na koje su ispaljeni, čime su prekršena 2 temeljna načela ratnog prava: razlikovanje vojnih i civilnih ciljeva i proporcionalnost.

U znatnom broju slučajeva Palestinci su rakete i granate ispalili iz područja nastanjenih civilima. Međunarodno humanitarno pravo zabranjuje napade iz domova civila ili njihove blizine i korištenje civila kao ljudskih štitova. Palestinske organizacije koje svoje napade na zajednice u Izraelu izvode iz naseljenih područja ili njihove blizine, krše ovo pravilo i na taj način ne pokazuju samo svoju namjeru da naude izraelskim civilima, već i ravnodušnost prema životima palestinskih civila.

B'Tselemovo je istraživanje pokazalo da je u razdoblju između lipnja 2004. i 22. kolovoza 2011. u palestinskim raketiranjima i granatiranjima ubijeno 19 izraelskih civila (uključujući 4 maloljetnika) i 2 strana državljana. Osim njih, ubijena su i 3 vojnika, 1 u Izraelu i 2 u Pojasu Gaze. Jedan izraelski civil i 2 strana državljana ubijeni su raketama Qassam ispaljenim na kolonistička naselja u Pojasu Gaze prije njihove evakuacije. U palestinskim je raketiranjima također ubijeno 6 Palestinaca (uključujući 3 maloljetnika). Jedan izraelski civil (maloljetnik u Izraelu) i 1 vojnik (u Pojasu Gaze) ubijeni su protutenkovskim projektilom. Ukupno je raketama i minobacačkim projektilima ubijena 31 osoba, a 2 su osobe ubijene protutenkovskim projektilima.

Prema podacima iz izvještaja Izraelske sigurnosne agencije, palestinske su organizacije 2011. godine (do 31. srpnja) iz Pojasa Gaze na jug Izraela ispalile 173 rakete i 192 minobacačke granate. Za čitavu 2010. godinu taj je broj iznosio 146 raketa i 211 minobacačkih granata. 2009. ispaljeno je 566 raketa i 287 minobacačkih granata; 2008. 2048 raketa i 1672 minobacačke granate; 2007. 1276 raketa i 1531 minobacačka granata; 2006. 1722 rakete i 55 minobacačkih granata; 2005. 401 raketa i 858 minobacačkih granata.


Izvor: B'Tselem: Attacks on Israeli civilians by Palestinians: Rocket and mortar fire into Israel



DODATNI LINKOVI:
PALESTINA/IZRAEL:
The soldier is a human being, isn't he?
Izraelski okupatorski vojnici su u zoru u ponedjeljak 1. kolovoza 2011, na prvi dan ramazana, ubili 2 palestinska civila, a trećeg teško ranili u izbjegličkom logoru Qalandiya na Zapadnoj obali.
The soldiers didn't know his real address. So they entered more than one house. And in every house they broke stuff. That's what I heard. And it's normal for them to break stuff. They don't know any other way. First they break the doors with their special machines that they bring. They don't knock. Only this way, without saying a word, they place the device on the door and press a button and - pow - it opens the door. Always. Not once or twice. Like they did at our home, remember? People replace doors a lot in our camp (chuckling). In short, they came to the camp, and didn't find the boy. They didn't find the boy. So if you don't find the boy, you raise such hell? Right, Tammi? You don't find the boy so you go ahead and kill two people? And then what did they do? What they did was to pick up his cousin. 22-years old. They didn't find Wajih so they took his cousin, and said that they were taking him until the kid's father would turn him in.”
Read more…


LIBIJA:
Not Over Yet
Those who opposed the Nato intervention in Libya on legal or moral grounds can be thankful, as can the Libyans, that it was not much worse. On the plus side, a vicious and absurd dictator (who combined Idi Amin's brutality with Silvio Berlusconi's buffoonery) is out of power. His equally ruthless sons will not succeed him. However, many of his henchmen will. Even Abdul Salam Jalloud, the country's poisonous enforcer when Libya paid for the murder of British hostages in Lebanon and shot PC Yvonne Fletcher in London, joined the rebel cause. The commitment of other Gaddafi security and political personnel to freedom and democracy must be measured against the crimes they committed until they scented power coming from another direction. Most of the TNC's military hierarchy served Gaddafi in suppressing previous rebellions and in pushing his mini-imperial ambitions in Chad. The word 'opportunist' comes to mind, and it remains to be seen whether young idealists (including jihadists) prevail over the men of sense who dealt for Gaddafi and now serve as interlocutors for the West. An Arab journalist who interviewed the TNC chief Mustafa Abdul Jalil told me he refused to answer questions he thought insufficiently deferential and had an autocratic personality reminiscent of Gaddafi's.
Read more...

Peticija za trajno i bezuvjetno otvaranje graničnog prijelaza Rafah

Izvor i link na peticiju: Government: Open the Rafah crossing permanently and unconditionally

Izrael je smrtonosnu opsadu 1,6 milijuna ljudi koji žive u Pojasu Gaze nametnuo još 2006. Nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka s vlasti u Egiptu opsada Pojasa Gaze je nakratko prekinuta, no danas svakodnevno na granici na prijelaz čeka oko 35 000 ljudi.

Egipatske su vlasti 25. svibnja 2011. najavile da će trajno otvoriti prijelaz Rafah, ponovo uspostaviti nekadašnja pravila i omogućiti Palestincima s putovnicama da iz Pojasa Gaze ulaze u Egipat svaki dan između 9 i 17 sati, osim petkom i praznicima. Egipatsko je ministarstvo vanjskih poslova tada tvrdilo da će Gazu moći napustiti sve žene i djeca bez ograničenja, no da muškarci u dobi između 18 i 40 godina trebaju dobiti vizu kako bi ušli u Egipat. Na ovaj bi način više od 60% stanovnika Gaze moglo prijelaz prijeći bez viza.

Ova je odluka bila provođena samo 2 dana – 28. i 29. svibnja 2011, a zatim je povučena bez ikakve službene najave. Trenutno kroz prijelaz dnevno može prijeći između 160 i 300 putnika.

Sve se ovo odvija u trenutku kada Gaza prolazi kroz najgoru krizu u zdravstvu do sada. Mnoge su operacije odgođene zbog nestašice potrebnih osnovnih medicinskih potrepština. Izraelski su zračni napadi prošli tjedan u Gazi ubili najmanje 15 osoba, uključujući 2 djece, a ranjeno ih je najmanje 50. Tisuće studenata izgubile su prava na studiranje u inozemstvu jer im je onemogućeno da otputuju na svoja sveučilišta. Dozvole o prebivalištima koje su tisuće stanovnika Gaze imali u arapskim i drugim stranim zemljama istekle su za vrijeme dok njima nije bilo dopušteno da napuste Gazu.

Trenutno od lipnja na prijelaz granice čeka više od 20 000 osoba. Oni koji žele otputovati kroz prijelaz Rafah suočavaju se s nečovječnim uvjetima: satima stoje na vrućini, zatim ih policija prati do zračne luke u Kairu, gdje na polazak čekaju zatvoreni u ćeliji. Samo su Palestinci na cijelom svijetu izloženi ovakvom ponižavanju, nesigurnosti i vrijeđanju od strane neke druge zemlje kad žele u skladu sa svojim ljudskim pravom otputovati iz vlastite zemlje.

Peticiju za trajno i bezuvjetno otvaranje graničnog prijelaza Rafah koju su egipatskoj vladi uputile organizacije palestinskog i egipatskog civilnog društva, i podržale brojne mirovne, propalestinske i druge organizacije diljem svijeta, te istaknuti aktivisti, intelektualci i umjetnici, možete potpisati na linku, gdje također možete pročitati cijeli tekst peticije na engleskom, arapskom, francuskom i španjolskom, kao i popis organizacija i pojedinaca koji podržavaju zahtjev da se trajno i bezuvjetno otvori granični prijelaz Rafah.

Za potpisivanje peticije potrebno je upisati Ime, Prezime, Email adresu, Kućnu adresu, Grad; kliknuti na Outside the U.S. i odabrati Zemlju; upisati Poštanski broj; ukloniti kvačicu iz kućice ispred teksta „Display my signature publicly“ ukoliko ne želite da vam potpis bude vidljiv na internetu; i kliknuti na SIGN

Izvor i link na peticiju: Sign the call from Gaza. Open the Rafah crossing permanently and unconditionally


DODATNI LINKOVI:
PALESTINA/IZRAEL:
Hold Israel accountable with Leahy law
The “Leahy Law,” as it is commonly known, prohibits the United States from providing any weapons or training to “any unit of the security forces of a foreign country if the Secretary of State has credible evidence that such unit has committed gross violations of human rights.” In the past, this law has been invoked to curtail military aid to countries as diverse as Indonesia, Colombia, Pakistan, and the Philippines. Along with other provisions in the Foreign Assistance Act, of which it is a part, and the Arms Export Control Act, it forms the basis of an across-the-board policy that is supposed to ensure that U.S. assistance does not contribute to human rights abuses. Ha’aretz reports that the Senator is looking to invoke this prohibition regarding “Israel Navy's Shayetet 13 unit, the undercover Duvdevan unit and the Israel Air Force's Shaldag unit.” The inclusion of specific units in the story may indicate that Leahy already has findings from the Secretary of State that these Israeli military units have committed human rights abuses. If so, then this could be a much-overdue watershed in holding accountable Israel, the largest recipient of U.S. military aid, for its gross misuse of U.S. weapons to commit systematic human rights abuses of Palestinians living under Israel’s illegal 44-year military occupation of the West Bank, East Jerusalem, and Gaza Strip. During the last decade, on at least five occasions, Members of Congress have requested the State Department to investigate Israel’s misuse of U.S. weapons; to date, the State Department has failed to notify publicly the Congress about any such violation. The State Department also has refused to disclose documents related to these investigations in response to a long-standing Freedom of Information Act request filed by the U.S. Campaign to End the Israeli Occupation. It is time to end Israel’s impunity and hold up to the light of day the devastating impact that U.S. weapons transfers have on Palestinian civilians.
Read more...

Islamic Jihad: Ceasefire with Israel agreed at dawn
Islamski džihad tvrdi da je u zoru dogovorio prekid vatre s Izraelom (26. kolovoz 2011.)
U izraelskom zračnom napadu u četvrtak (25. kolovoza) oko 21 sat ubijena su 2 pripadnika vojnog krila Islamskog džihada. Izraelska vojska tvrdi da je u četvrtak u noći na zapadni Negev u Izraelu palo 5, a u prethodnih 24 sata ukupno 12 raketa. Islamski džihad je u 1 sat u noći 26. kolovoza objavio da na snagu stupa trenutačan prekid vatre i da je dogovor postignut uz pomoć Egipta. Prethodni dogovor o prekidu vatre, koji je također dogovorio Egipat, propao je nakon 2 dana, u utorak (23. kolovoza) kad je u izraelskom zračnom napadu ubijen jedan zapovjednik vojnog krila Islamskog džihada i nastavilo se raketiranje južnog Izraela iz Gaze. Prethodni je dogovor o prekidu vatre pokušao primiriti napetosti nakon što je u izraelskim zračnim napadima na Pojas Gaze u 4 dana ubijeno 19 Palestinaca, a na izraelske gradove na jugu zemlje ispaljeno 150 raketa i mina i ubijen 1 Izraelac, a ranjeno njih 20, uključujući 1 teško. Sukobi su izbili nakon što su nepoznati naoružani napadači napali nekoliko vozila na jugu Izraela 18. kolovoza i ubili 9 Izraelaca. Izraelski čelnici odgovornost za napade pripisuju palestinskim političkim organizacijama u Gazi.
Read more…


PAKISTAN:
More Than 160 Children Killed in America's Drone War in Pakistan
The Bureau of Investigative Journalism has identified credible reports of 168 children killed in seven years of CIA drone strikes in Pakistan’s tribal areas. These children would account for 44% of the minimum figure of 385 civilians reported killed by the attacks. ... It is one of the worst incidents of the entire drones campaign, yet one of the least reported. A CIA strike on a madrassa or religious school in 2006 killed up to 69 children, among 80 civilians. ... A week after the attack, The News published the names and home villages of 80 victims. 69 were reported as children aged 17 or under. According to the paper’s sources: "It was claimed that one of the deceased was only seven-years old, three were eight, three nine, one was 10, four were 11, four were 12, eight were 13, six were 14, nine were 15, 19 were 16, 12 were 17, three were 18, three were 19 and only two were 21-years-old."
Read more...


SAD:
Appalling: BART Shuts Down Cell Service to Quash Protest
Thursday night, a protest was planned in the Bay Area Rapid Transit to protest the latest police shooting of an unarmed man. But protesters found themselves without cell service, and now a BART official admits that cell service was shut off to quell the action—violating citizens' First Amendment rights. ... But isn't digital jamming exactly the same thing governments in Egypt, Syria, and elsewhere this Spring were doing? Is the BART acting like an oppressive regime? Gene Policinski, executive director of the First Amendment Center at Vanderbilt University, thinks what BART did was dubious. He told the Monitor, "it's a very disquieting development. Here you have a government agency indiscriminately closing down all kinds of speech in order to prevent a perceived possibility of violence."
Read more...

Poziv na nametanje trenutačnog sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu

Ovaj poziv na hitnu međunarodnu akciju kako bi se Izraelu nametnuo trenutačni i sveobuhvatni vojni embargo svim savjesnim pojedincima, pokretima i organizacijama diljem svijeta upućuje Palestinski nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela (BNC) - najveća koalicija organizacija palestinskog civilnog društva. Poziv na engleskom možete pročitati na linku na kojem također pri dnu stranice možete pronaći i linkove na prijevod ovog poziva na španjolski, turski, francuski i njemački jezik. Ovdje u nastavku slijedi hrvatski prijevod istog poziva:

Poziv na hitnu međunarodnu akciju

Okupirana Palestina, 9. srpanj 2011. – Dok je Arapsko proljeće za slobodu, demokraciju i socijalnu pravdu razotkrilo i suprotstavilo se dosluhu vlada država diljem svijeta s autokratskim i tlačiteljskim arapskim režimima, mnoge države i korporacije nastavljaju nepromijenjeno kao i do sada trgovinu oružjem i vojnu suradnju s Izraelom. Te vlade i korporacije održavaju suradnju s Izraelom unatoč tome što ta zemlja sustavno pribjegava ubojitom i masovnom nasilju protiv Palestinaca i drugih arapskih civila, uključujući školarce i nenasilne aktiviste, i unatoč sve brutalnijoj kolonijalnoj politici protiv palestinskog naroda i upornom nepoštivanju međunarodnog prava. Sedam godina nakon što je Međunarodni sud pravde u svom savjetodavnom mišljenju preporučio međunarodnu suradnju s ciljem da Izrael ukloni svoj protuzakoniti Zid na okupiranoj Zapadnoj obali, i na šestu obljetnicu poziva palestinskog civilnog društva na široku kampanju bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS) protiv Izraela sve dok ta zemlja ne počne poštivati međunarodno pravo, Palestinski nacionalni odbor za BDS (BNC) poziva na trenutačnu međunarodnu akciju s ciljem nametanja obveznog sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu sličnog onom kakav je u prošlosti bio nametnut aparthejdskoj Južnoj Africi.

Od svog nasilnog nastanka kroz sustavno etničko čišćenje Palestine prije više od 60 godina, Izrael je ubio, ranio, prisilno raselio, izvlastio i uništio milijune Palestinaca i drugih Arapa u susjednim zemljama.

Izrael koristi vojnu silu kako bi održao nezakoniti okupacijski, kolonijalni i aparthejdski režim, koji je uspostavljen kako bi kontrolirao što više zemlje sa što manje autohtonog palestinskog stanovništva i onemogućio palestinskom narodu da koristi svoje neotuđivo pravo na samoodređenje. Izrael neprekidno krši međunarodno pravo, izazivajući ili započinjući oružane sukobe s ciljem teritorijalne ekspanzije putem anektiranja okupiranog teritorija, koji je u slučaju Golanske visoravni Opća skupština UN-a okvalificirala kao čin agresije. Pokušaj Izraela da ovakvu nezakonitu uporabu borbene vojne sile opravda kao „samoobranu“ ne može proći na pravnom – niti moralnom – testu, jer se države ne mogu pozivati na pravo na samoobranu kada se radi o postupcima koji služe kako bi obranili nezakonitu situaciju koju su te iste države u prvom redu same i stvorile.

Dokumentirana su brojna izraelska kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava tijekom oružanih sukoba, uključujući vojne operacije, invazije i okupacije palestinskog i drugih arapskih teritorija putem, između ostalog, pretjerane i neselektivne uporabe sile i namjernog ciljanja civilnih osoba i infrastrukture. Navedeno je uvijek iznova rezultiralo višestrukim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.

Štoviše, Izrael sustavno koristi svoje oružane sukobe i vojne napade za „terensko testiranje“ svog oružja i doktrina ratovanja protiv palestinskih i libanonskih civila, u suradnji sa svojim istraživačkim institutima. Izrael na taj način svojoj vojnoj industriji daje komparativnu prednost na globalnom tržištu u utrci za profitima potrebnim za održanje izraelske okupacije, kolonijalizma i aparthejda.

Države i međudržavne organizacije, poput Ujedinjenih naroda, imaju pravnu obvezu osigurati izraelsko poštivanje međunarodnog prava, no one tu svoju obvezu nisu ispunile. Nekažnjavanje ohrabruje Izrael dok istovremeno njegove međunarodne vojne trgovinske veze financiraju i jačaju kontinuirano izraelsko nasilje, militarizam i ekspanzionizam.

Unatoč nepobitnim i obilnim dokazima u rezolucijama UN-a i izvještajima međunarodnih organizacija za ljudska prava o izraelskoj nezakonitoj uporabi sile i oružja u agresiji i počinjenju zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina – uključujući kolektivno kažnjavanje – i teških povreda ljudskih prava, strane vlade, multilateralna tijela i kompanije nastavljaju surađivati s izraelskom vojskom i vojnom industrijom i povećavati svoja ulaganja u ili potporu istraživanjima i razvoju povezanim s izraelskom vojskom koji se većinom provode u suradnji s izraelskim sveučilištima. Te vlade, multilateralna tijela i kompanije svjesno profitiraju od izraelske nezakonite uporabe sile i stoga su suučesnici u istoj.

Brojne vlade, jednako kao i UN, još uvijek šute o izraelskom ogromnom arsenalu nuklearnog naoružanja koje međunarodno civilno društvo smatra jednom od najozbiljnijih prijetnji svjetskom miru. Zapravo, nekoliko zapadnih vlada bile su ili su još uvijek izravni suučesnici u stvaranju, razvoju i raspoređivanju izraelske zastrašujuće nuklearne prijetnje.

Sveobuhvatni vojni embargo Izraelu je trebalo već odavno nametnuti. Takav bi embargo predstavljao ključni korak prema okončanju izraelske nezakonite i zločinačke uporabe sile protiv palestinskog naroda i drugih naroda i država u regiji i učinkovitu, nenasilnu mjeru kojom bi se na Izrael izvršio pritisak da ispoštuje svoje obveze prema međunarodnom pravu:

1. Okončanjem okupacije i kolonizacije sve arapske zemlje (okupirane 1967. godine) i uklanjanjem Zida;

2. Priznavanjem temeljnih prava palestinskih građana Izraela na punu ravnopravnost; i

3. Poštivanjem, zaštitom i promicanjem prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihove domove i imovinu kako je navedeno u UN-ovoj rezoluciji 194.

U svjetlu gore navedenog, Palestinski nacionalni odbor za BDS (BNC), najveća koalicija organizacija palestinskog civilnog društva, poziva sve savjesne ljude, pokrete i organizacije diljem svijeta da podrže ovaj poziv na nametanje obveznog, sveobuhvatnog vojnog embarga Izraelu i vrše pritisak na vlade, multilateralna tijela i UN, te privatne i javne tvrtke i institucije, s ciljem da se:

1. Odmah prekine svo snabdijevanje Izraela oružjem i povezanim materijalom svih vrsta, uključujući prodaju ili transfer oružja i streljiva, vojnih vozila i opreme, paravojne policijske opreme, uključujući opreme za dvostruku uporabu, te zamjenske dijelove za gore navedeno, kao i da se prekine snabdijevanje svim vrstama opreme i pribora i dodjeljivanje ugovora o licenciji za proizvodnju gore navedenog ili održavanje gore navedenog;

2. Obustavi sav vojni uvoz i uvoz za dvostruku uporabu (opreme, potpore i streljiva) iz Izraela;

3. Obustavi transfer svih vojnih proizvoda u i iz Izraela kroz nacionalne luke, teritorij i zračni prostor;

4. Obustavi suradnja s izraelskom vojskom, vojnim tvrtkama i projektima istraživanja i razvoja vezanim uz vojsku uključujući zajedničke pothvate (bilo bilateralne bilo multilateralne);

5. Prekinu sva obuka i konzultacije vezane uz vojsku u kojima sudjeluju izraelska vojska, vojne tvrtke i akademske istraživačke institucije;

6. Ukine sva vojna pomoć Izraelu;

7. Ne surađuje s Izraelom u izradi i razvoju nuklearnog oružja i da se založi za Srednji istok bez nuklearnog naoružanja.


Izvor: Impose an immediate, comprehensive military embargo on Israel!


Popratni dokument (english): Comprehensive Military Embargo of Israel – A working paper of the Palestinian Boycott, Divestment and Sanctions National Committee (BNC)

Hrvatski prijevod popratnog dokumenta: Iz popratnog dokumenta pozivu na nametanje vojnog embarga Izraelu

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) (linkovi na sve postove)

Linkovi na sve postove s djelomičnim prijevodom izvještaja o izraelskim kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali BY HOOK AND BY CROOK Israeli Settlement Policy in the West Bank koji je u srpnju 2010. objavila izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem:

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 1. dio

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 2. dio

Izvještaj se u cijelosti na engleskom (zajedno s kartama nekih kolonističkih naselja) može pročitati na ovom linku.

Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 2. dio

(slika: B'Tselem)

2. dio djelomičnog prijevoda izvještaja o izraelskim kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali BY HOOK AND BY CROOK Israeli Settlement Policy in the West Bank koji je u srpnju 2010. objavila izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. Izvještaj na linku također sadrži karte nekih ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali.
Link na 1. dio: Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 1. dio


Četvrto poglavlje
Pogodnosti i ekonomski poticaji za koloniste i kolonistička naselja
[…]

Međunarodno pravo zabranjuje okupacijskoj zemlji da svoje građane seli na okupirani teritorij. Kako bi izbjegao ovu zabranu, Izrael tvrdi da izraelski državljani dobrovoljno odabiru živjeti u kolonističkim naseljima i da zbog toga uspostavljanje kolonističkih naselja ne predstavlja kršenje međunarodnog prava.

Ova je tvrdnja neutemeljena. Poticanje civila da se nastane u kolonističkim naseljima i razvijanje gospodarskih projekata u kolonističkim naseljima i njihovoj okolici bili su i ostaju deklarirana politika svake izraelske vlade. Vlade daju trenutačne znatne novčane olakšice i poticaje Izraelcima različitih društveno-ekonomskih skupina – onima slabijeg imovinskog statusa, onima koji su financijski osigurani, sekularnim, nacionalistički-religioznim i ultraortodoksnim Izraelcima – u obliku jeftinog, kvalitetnog stambenog zbrinjavanja, olakšica u obrazovanju i socijalnoj pomoći kakve ne bi mogli dobiti da žive u zajednicama u Izraelu.

[…]

A. Pogodnosti koje uživaju Područja državnog prioriteta
Zajednice koje su određene kao Područja državnog prioriteta u Izraelu imaju pravo na neke povlastice. Područje cijele Zapadne obale također je definirano kao Područje državnog prioriteta, a kolonistička naselja zbog toga imaju pravo na slične pogodnosti. Olakšice i poticaje primaju sami kolonisti, na području stanovanja, obrazovanja, industrije, poljoprivrede i turizma, a primaju ih i kao dodatnu potporu izraelske lokalne vlasti i gospodarski projekti na Zapadnoj obali.

Kolonisti dobivaju olakšice unatoč činjenici da ih je većina financijski osigurana:
[…]

B. Analiza olakšica i poticaja za koloniste – u prošlosti i danas
Gotovo je nemoguće izračunati vrijednost olakšica koje se daju kolonističkim naseljima i kolonistima kao Područjima državnog prioriteta, obzirom da vladina ministarstva prikrivaju dokumentaciju o novcu koji se iz njihovih proračuna izdvaja i usmjerava u kolonistička naselja. […]

Olakšice u stanovanju – Za razliku od situacije u Izraelu, gdje se velika većina gradnje izvodi privatno, većinu gradnje u kolonističkim naseljima pokreću Ministarstvo graditeljstva i stanovanja i Izraelska zemljišna uprava. Ta su tijela odgovorna za dodjelu olakšica i poticaja u stanovanju, zahvaljujući kojima je cijena stanovanja u kolonističkim naseljima znatno niža i omogućena brza i laka kupnja prostranijih i kvalitetnijih stanova od onih koji su dostupni u Izraelu.

Ministarstvo graditeljstva i stanovanja status Područja državnog prioriteta koja imaju pravo na olakšice priznaje 104 kolonističkim naseljima. Od tog broja, 91 kolonističko naselje, koje čini 75% svih kolonističkih naselja, ima pravo na maksimalne olakšice kao Područje državnog prioriteta A; 12 kolonističkih naselja imaju pravo na olakšice koje se dodjeljuju na Područjima državnog prioriteta B – koje ne uključuju doprinos ministarstva u izgradnji infrastrukture za stanove; a samo 1 kolonističko naselje (Sal'it) ima pravo na olakšice koje se dodjeljuju na Područjima državnog prioriteta C. […]

Neke olakšice mogu koristiti samo kolonistička naselja, a ne sve zajednice klasificirane kao Područja državnog prioriteta A. […]

Do državnog Plana gospodarskog oporavka iz lipnja 2003, olakšice su također uključivale subvencije kupcima stanova u Područjima državnog prioriteta. Te su subvencije zamijenjene povećanom subvencijom za otplatu hipoteka koje je odobrilo Ministarstvo graditeljstva i stanovanja, a koja pokriva znatan dio kupovne cijene stana. […]

Stanovnici kolonističkih naselja na Području državnog prioriteta A imaju pravo i na automatsko subvencioniranje hipoteke, što uključuje 1500 dodatnih bodova pri izračunu iznosa pomoći. Ti bodovi služe za produžetak razdoblja u kojem kolonist ima pravo na primanje pomoći i roka otplate hipoteke, te omogućuju izbor uvjeta otplate.

Ministarstvo graditeljstva i stanovanja također daje i jedan drugi oblik pomoći za novu gradnju – drugu, dvostruku hipoteku koju subvencionira država. U razdoblju između 1997. i 2002. godine to je ministarstvo u te hipoteke uložilo 419 milijuna novih izraelskih šekela za 1800 stanova u 68 zajednica, velikom većinom u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali. […]

Ove su pogodnosti dramatično utjecale na korištenje hipoteka koje daje Ministarstvo graditeljstva i stanovanja. Prema istraživanju Centra Adva, vladine su hipoteke u 2000. godini dodijeljene za 37,5 % kupnji stanova u kolonističkom naselju Betar Illit. 2001. godine taj je postotak iznosio 23,2%, a 2002. 24,3%. U razdoblju od 2000. do 2002. godine kolonisti na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze su bili populacija koja je koristila najviše vladinih hipoteka, 3 puta više nego stanovnici zajednica unutar Izraela – 5,6% stanova prodanih 2000, 4,3% 2001. i 3,6% 2002. u kolonističkim naseljima, za razliku od 1,3% 2000. i 2001. i 1,2% 2002. godine u Izraelu.

[…]

Jedna je druga provjera, koju je proveo državni revizor, pokazala da je u razdoblju od 2000. do 2002. godine Ministarstvo graditeljstva i stanovanja za gradnju stanova u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i na Golanskoj visoravni dalo pomoć u iznosu 5,5 puta većem od iznosa pomoći koja je dodijeljena za stanove na Području državnog prioriteta unutar Zelene linije. Kolonistička naselja su dobila 63% pomoći koja se daje Području državnog prioriteta A, iako kolonističko stanovništvo čini samo 42% stanovništva koje živi na Područjima državnog prioriteta. Pomoć, koja je bila namijenjena za financiranje infrastrukture, javnih institucija i planiranje, iznosila je 36 024 novih izraelskih šekela po stanu u kolonističkim naseljima, za razliku od 10 166 novih izraelskih šekela po stanu unutar Zelene linije.

Olakšice u obrazovanju – Olakšice u sferi obrazovanja, koje daje prvenstveno Ministarstvo prosvjete, čine kolonistička naselja privlačnijima, naročito za mlado, homogeno stanovništvo s relativno velikim brojem djece, poput vjersko-nacionalističkog i ultraortodoksnog stanovništva. Te olakšice uključuju provedbu Zakona o besplatnom obveznom obrazovanju od 3. godine života, produljenje školskog dana u vrtićima i školama do 15:30 sati, produljenje školske godine za dodatnih mjesec dana, plaćanje 90-100% putnih troškova za prijevoz do obrazovne institucije, plaćanje pristojbi za prijemni ispit za upis na fakultete. Imaju prioritet i kod dodjele studentskih stipendija.

Učitelji koji žive u kolonističkim naseljima izravno dobivaju olakšice, čime njihove plaće postaju za 12-20% veće od plaća učitelja koji žive unutar Zelene linije. Tu su uključeni vladina isplata 75% troškova koji se odnose na isplatu plaća, svi putni troškovi (čak i tijekom godine kad su odsutni radi usavršavanja), 80% troškova unajmljivanja stambenog prostora, uplata učiteljskog udjela u njihov fond za trajno obrazovanje (hishtalmut), promicanje seniorstva, i djelomično financiranje školarina za akademske studije. Ove pogodnosti utječu na broj kolonista koji odabiru rad u obrazovanju: 25,1% svih zaposlenih osoba u kolonističkim naseljima, što je dvostruko više od državnog prosjeka od 12,9%.

Budući da su kolonistička naselja definirana kao Područja državnog prioriteta, ona uživaju dodatne olakšice, uključujući veće subvencije lokalnim vlastima za pokrivanje troškova obrazovanja, 20% više školskih sati u osnovnim školama, dodatne školske sate ovisno o pedagoškim potrebama, financiranje punog iznosa za uspostavu i rad kompjuterskih sustava u školama i subvencija od 100 000 novih izraelskih šekela za svaki društveni centar, kako bi se potaklo naseljavanje novog kolonističkog stanovništva.

Iznosi predviđeni za dodjelu javnim institucijama u kolonističkim naseljima – poput centara za čuvanje djece, knjižnica i društvenih centara – veći su od onih u Izraelu i dosežu 6500 novih izraelskih šekela po stanu u kolonističkom naselju, za razliku od 4200 novih izraelskih šekela po stanu unutar Izraela. […]

Olakšice u industriji – Izrael je uspostavio oko 13 industrijskih zona u okolici kolonističkih naselja, najveće su Mishor Adummim, koja se nalazi istočno od kolonističkog naselja Ma'ale Adummim, te Barkan u okolici kolonističkog naselja Ariel. Nekih godina, poput 1997-2001, Ministarstvo trgovine i industrije je uložilo oko 20% svog razvojnog proračuna u te industrijske zone, potrošivši ukupno 237 milijuna novih izraelskih šekela.

K tome, Izraelska zemljišna uprava za 69% smanjuje najamnine za zemlju namijenjenu za industrijsku uporabu, turizam i trgovinu na Području državnog prioriteta A. U zajednicama svrstanim pod poljoprivredne, ova olakšica uključuje dodjelu 150 dunuma zemlje za zapošljavanje – što je dvostruka površina u odnosu na zemlju koja se u istu svrhu dodjeljuje na područjima koja nisu svrstana pod Područja državnog prioriteta.

U skladu sa Zakonom o poticanju kapitalnih ulaganja Ministarstvo industrije i trgovine tvornicama daje i druge olakšice. One uključuju subvencioniranje 24% ulaganja, olakšice kod plaćanja poreza na prihod, veće subvencije za istraživanje i razvoj do 60% troškova svakog projekta, i pomoć pri zapošljavanju radnika, na području djelatnosti koje odobrava Centar za ulaganja pri Ministarstvu industrije i trgovine. Štoviše, Izrael nadoknađuje tvornicama u kolonističkim naseljima plaćanje poreza koji na njihove proizvode nameće Europska unija, koja smatra da ti proizvodi nemaju pravo na carinske olakšice navedene u Ugovoru o slobodnoj trgovini s Izraelom.

Unatoč znatnom ulaganju, važnost industrijskog sektora u kolonističkim naseljima je marginalna. Tek 4600 osoba, 1,3% zaposlenih u industriji u Izraelu, radi u izraelskim industrijskim zonama na Zapadnoj obali, a dodana vrijednost po svakom radniku na tim područjima je manja od one unutar Izraela.

Olakšice u poljoprivredi – Proračun Ministarstva poljoprivrede uključuje vladine troškove u sklopu Odjela za kolonizaciju Svjetske cionističke organizacije, nevladinog tijela koje djeluje kao glavna poluga vlade u pružanju potpore kolonističkim naseljima. U državnom proračunu za 2009/2010. godinu Odjel za kolonizaciju namijenio je 143 milijuna novih izraelskih šekela za „razvoj regionalnih sastavnica“ na Zapadnoj obali, Golanskoj visoravni i u Galileji. […]

Ministarstvo poljoprivrede zajednice u Jordanskoj dolini i ostatak kolonističkih naselja svrstava u Administrativno razvojno područje A. Kao takva ta naselja imaju pravo na subvencije za osnivanje poljoprivrednog poduzeća u vrijednosti od do 25% ulaganja, subvencioniranje poljoprivredno-turističkih projekata (preše za masline, vinogradi, male mljekare) i porezne olakšice na dobit u rasponu od 25-30% i na ulaganja.

Vlada također obeštećuje poljoprivrednike u kolonističkim naseljima za gubitak prihoda koji nastaje uslijed plaćanja carinske pristojbe koju na njihove proizvode nameću zemlje Europske unije.

Ove olakšice i poticaji prvenstveno pomažu kolonistima u Jordanskoj dolini, koji se uglavnom bave poljoprivredom za izvoz. Pomažu i projektima pojedinačnih kolonista u ruralnim kolonističkim naseljima koja razvijaju lokalne poljoprivredne projekte.

Porezne olakšice – Većina stanovnika kolonističkih naselja koristila je olakšicu smanjenja poreza na prihod od 7% sve dok ono nije ukinuto Planom gospodarskog oporavka iz 2003. Nema službenih podataka o novčanoj vrijednosti ove olakšice, već postoje samo različite procjene koje se odnose na različita vremenska razdoblja. Dror Tzaban je došao do podatka da je samo 2001. godine 36 320 poreznih obveznika na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze iskoristilo porezne olakšice u iznosu od ukupno 163 milijuna novih izraelskih šekela, u prosjeku 4487 novih izraelskih šekela po poreznom obvezniku. Ova se olakšica dodjeljuje iako je društveno-gospodarska situacija u većini kolonističkih naselja relativno vrlo dobra. […]

Lokalni porezi su u kolonističkim naseljima niži od onih u Izraelu, iako većina kolonista ima relativno visoke prihode. Prema podacima Centra Adva, u razdoblju od 2000. do 2006. godine prihodi lokalnih vlasti od poreza i pristojbi u kolonističkim su naseljima iznosili 2130 novih izraelskih šekela po stanovniku, što je oko 60% od iznosa koji su po glavi stanovnika u obliku prihoda od poreza i pristojbi primale lokalne vlasti unutar Izraela, koji je bio 3496 novih izraelskih šekela. Ovaj je prihod niži čak i od onog u gradovima u razvoju u Izraelu, koji je iznosio 3174 novih izraelskih šekela po stanovniku.


Olakšice za kolonistička naselja
Vlada također uplaćuje sredstva u proračune izraelskih lokalnih vlasti na Zapadnoj obali, financiranjem vladinih usluga i davanjem subvencija vlastima za poravnavanje proračuna koji su u deficitu.

Lavovski komad proračuna određen za vladine usluge namijenjen je za učiteljske plaće. Vlada također financira uspostavu i rad klinika za majke i djecu, plaće socijalnih radnika, funkcioniranje sigurnosnih prostorija, kupnju sigurnosnih vozila, te izgradnju sinagoga, društvenih centara, centara za dnevni boravak i infrastrukture poput gradskih trgova i semafora. […]

I ovdje, nastavljajući politiku svih prošlih izraelskih vlada, kolonističkim naseljima pogoduje diskriminacija u njihovu korist, u usporedbi s lokalnim vlastima unutar Zelene linije. […]

[…]


Peto poglavlje
Kolonistička naselja u međunarodnom pravu i kršenje ljudskih prava Palestinaca na Zapadnoj obali
Uspostavom kolonističkih naselja na Zapadnoj obali Izrael je prekršio mnoga pravila međunarodnog prava. Međunarodno humanitarno pravo zabranjuje uspostavu kolonističkih naselja. Nepoštivanje ove zabrane dovelo je do kršenja mnogih temeljnih ljudskih prava Palestinaca, prava koja su ugrađena u međunarodno pravo ljudskih prava.

[…]

A. Međunarodno humanitarno pravo
Uspostava kolonističkih naselja na Zapadnoj obali predstavlja kršenje 2 ključne konvencije međunarodnog humanitarnog prava koje sadrže pravila koja vrijede u doba rata i okupacije: Haaška konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. i popratna pravila (u daljnjem tekstu: Haški pravilnik) i Četvrta ženevska konvencija o zaštiti civila u vrijeme rata iz 1949. (u daljnjem tekstu: Četvrta ženevska konvencija).

Haaški pravilnik
Jedno od temeljnih načela međunarodnog humanitarnog prava je privremenost vojne okupacije. Zahvaljujući tom načelu okupacijskoj zemlji zabranjeno je mijenjati postojeće stanje na terenu.

Haški pravilnik okupacijsku zemlju smatra nekom vrstom „povjerenika“ koji djeluje kao predstavnik zakonitog suverena na određenom teritoriju. Članak 55. navodi pravila o dopuštenoj uporabi vladine imovine, uključujući zemlju pod kontrolom okupacijske zemlje. Okupacijska zemlja može upravljati imovinom okupirane zemlje i koristiti je za svoje potrebe, no obzirom da okupacijska zemlja nije suveren na tom teritoriju, zabranjeno joj je mijenjati karakter i prirodu vladine imovine, osim iz vojnih potreba ili za dobrobit lokalnog stanovništva.

Haaški pravilnik također štiti privatno vlasništvo na okupiranom teritoriju. Članak 46. zahtijeva od okupacijske zemlje da poštuje privatno vlasništvo osoba, Članak 47. zabranjuje pljačku, a Članak 52. zabranjuje rekviziciju osim za vojne potrebe.

Izraelski visoki sud pravde je priznao da Izrael nije suveren na tom teritoriju, te da je njegova uprava tamo privremena. Stoga je njegovo djelovanje ograničeno na služenje 2 vrstama potreba: vojnim potrebama i dobrobiti lokalnog stanovništva. Izrael ne smije dati prednost vlastitim interesima, bili oni nacionalni, ekonomski ili društveni.

Ogromna ulaganja u kolonistička naselja i preseljenje stotina tisuća izraelskih civila u ta kolonistička naselja stubokom su i opsežno izmijenili krajolik Zapadne obale, što je realnost koja krši načelo privremenosti okupacije. Uspostavom kolonističkih naselja također je prekršen Haaški pravilnik jer kolonistička naselja nisu izgrađena za dobrobit lokalnog stanovništva, Palestinaca, već isključivo za Izraelce.

Četvrta ženevska konvencija
Jedan od ciljeva Članka 49. Četvrte ženevske konvencije je očuvati demografski status quo na okupiranom teritoriju. Članak navodi da „Okupacijska sila ne smije deportirati ili prebacivati dijelove vlastitog civilnog stanovništva na teritorij koji okupira“. Prema tumačenju Međunarodnog odbora Crvenog križa, svrha ovog članka je spriječiti praksu kakvu su primjenjivale neke sile tijekom 2. svjetskog rata, „koje su dijelove svog vlastitog stanovništva prebacivale na okupirani teritorij iz političkih i rasnih razloga, ili kako bi, kako su tvrdile, kolonizirale te teritorije.“

Izrael tvrdi da ovaj članak ne brani uspostavu kolonističkih naselja, pod uvjetom da se civili u njih naseljavaju dobrovoljno. Ta je tvrdnja obmana. Cilj koji se želi postići ovim Člankom je zaštita lokalnog stanovništva od naseljavanja drugog stanovništva u njegovoj zemlji. Iz tog razloga članak također zabranjuje vladinu politiku koja omogućuje ili ohrabruje selidbu stanovnika okupacijske zemlje na okupirani teritorij. Izrael krši ovaj članak budući da je država zauzela velike dijelove zemlje za kolonistička naselja, pokrenula, odobrila, planirala i financirala uspostavu velike većine kolonističkih naselja i stvorila mehanizam koji daje velikodušne olakšice i poticaje s ciljem poticanja izraelskih građana da se presele i žive na okupiranom palestinskom teritoriju.

Ovo je stajalište poduprto Rimskim statutom iz 1998, prema kojem je uspostavljen Međunarodni kazneni sud. Statut navodi da je izravno ili neizravno prebacivanje stanovništva na okupirani teritorij ratni zločin. U mišljenju Međunarodnog suda pravde u Haagu o zakonitosti Separacijske pregrade (Zida), koji je taj sud objavio 2004, navodi se da su izraelska kolonistička naselja protuzakonita prema Ženevskoj konvenciji.

B. Međunarodno pravo ljudskih prava i kršenje ljudskih prava Palestinaca
Nepoštivanje zabrane uspostave kolonističkih naselja rezultiralo je kršenjem dugog popisa ljudskih prava Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali, prava koja su sadržana u međunarodnim konvencijama koje je Izrael ratificirao. Te konvencije uključuju Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. Tvrdnje izraelskih vlasti i predstavnika da se ove konvencije ne odnose na izraelske postupke na okupiranim područjima odbacuju pravnici i profesionalna tijela zadužena za njihovu provedbu. Oni tvrde da se konvencije primjenjuju na svako područje koje kontrolira država, bez obzira na to tko ima suverenitet.

Pravo na vlasništvo
Pravo na vlasništvo sadržano je u članku 17 Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji navodi da svaka osoba ima pravo posjedovati imovinu i zabranjuje samovoljno lišavanje imovine. Zaštita vlasništva također je ugrađena u međunarodno humanitarno pravo, između ostalog, u članak 46 Haaškog pravilnika i članak 53 Četvrte ženevske konvencije. Izraelski zakon ovo pravo priznaje u Odjeljku 3. Temeljnog zakona: Ljudsko dostojanstvo i sloboda, koji navodi: „Ne smije se prekršiti pravo osobe na vlasništvo.“

Izrael je uspostavio pravno-birokratski aparat kako bi stekao kontrolu nad Zapadnom obalom, na temelju lažnih tvrdnji kako je zemlja bila potrebna za „vojne potrebe“ ili za „javne potrebe“ ili kako se radilo o „državnoj zemlji“, s ciljem da privatnu i javnu palestinsku zemlju prebaci kolonističkim naseljima kako bi je ona mogla koristiti. Ovaj je aparat omogućio transfer više od 42% zemlje na Zapadnoj obali kolonističkim naseljima i izgradnju 21% izgrađenih površina u kolonističkim naseljima na privatnoj palestinskoj zemlji. Upravljajući ovim aparatom Izrael je iscrpno i sustavno narušio pravo na vlasništvo nad imovinom Palestinaca na Zapadnoj obali.

U slučajevima kada su kolonisti sami zauzeli kontrolu nad privatnom palestinskom zemljom, vlasti zadužene za provedbu zakona ponekad su se pravile da toga nisu svjesne. Neki od ovih slučajeva dogodili su se pod okriljem vladinih ministarstava i pomoću vladinog i javnog financiranja, te vojne zaštite. Na ovaj je način država ozakonila krađu palestinske privatne imovine.

[…] Evidentno kršenje prava na pravičan postupak koje je pratilo procese stjecanja kontrole nad zemljom čini narušavanje ovog prava naročito samovoljnim.

Pravo na jednakost
Pravo na jednakost je stup zaštite ljudskih prava. Ono je između ostalog ugrađeno u članak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te u članak 1 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Prema ovim ugovorima, svaka osoba ima prava i slobode bez diskriminacije bilo kakve vrste, uključujući diskriminaciju na temelju nacionalnog podrijetla, ili političkog položaja njene zemlje, „bez obzira je li ta zemlja neovisna, pod nečijom upravom, samoupravna ili joj je suverenitet na neki drugi način ograničen.“

Izrael je de facto anektirao kolonistička naselja, stvorivši izraelske enklave na Zapadnoj obali, putem statuta, pravilnika i vojnih naredbi koje na kolonistička naselja primjenjuju veliku većinu izraelskih zakona. Iz ovih je postupaka proizašla situacija u kojoj se odvojeni pravni sustavi primjenjuju na 2 stanovništva koja žive na tom području – izraelsko židovsko stanovništvo i palestinsko stanovništvo. U sklopu ove politike nad kolonistima se primjenjuje izraelsko građansko pravo, koje sadrži pravila, vrijednosti i prava kakvi vrijede za građane demokratskih zemalja, uključujući brojne zaštite njihovih prava. U slučajevima u kojima su Palestinci oštećena strana, ovaj je sustav već desetljećima neučinkovit i blag prema kolonistima koji čine različite prekršaje, od fizičkih napada na Palestince, uništavanja palestinske imovine, remećenja javnog reda, do nezakonite gradnje i kriminalnog otimanja privatne palestinske zemlje za kolonističku uporabu, te zagađivanja okoliša.

S druge strane, Palestinci na Zapadnoj obali žive pod okupacijskim režimom i vojnim pravosudnim sustavom koji sustavno krši njihova prava, uključujući pravo na pravični postupak.

Davanje različitih prava civilima koji žive na istom teritoriju, na temelju njihovog nacionalnog podrijetla, predstavlja očigledno kršenje prava na jednakost.

Pravo na adekvatan životni standard
Članak 11 Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima sadrži pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara njoj i njenoj obitelji, uključujući odgovarajuću prehranu, odjeću i stanovanje, kao i pravo na neprekidno poboljšanje životnih uvjeta“. Izrael u nekoliko aspekata narušava ovo pravo, kako je niže prikazano.

Urbani razvoj – Smještaj kolonističkih naselja u blizini palestinskih zajednica, naročito onih u blizini 6 velikih palestinskih gradova – Betlehem, Istočni Jeruzalem, Hebron, Ramallah i al-Bireh, Nablus i Jenin – blokira njihov potencijalni urbani razvoj u najmanje jednom smjeru. U nekim slučajevima, poput slučaja Ariela, kolonističko je naselje izgrađeno na području za prirodni razvoj susjednih palestinskih zajednica – Salfita, Harisa, Kifl Harisa, Qire, Marde i Iskake.

Onemogućavanje pristupa izvorima vode – Gotovo totalna kontrola nad zajedničkim izraelsko-palestinskim izvorima vode na Zapadnoj obali – podzemnim zalihama vode i planinskim vodonosnikom – rezultira strukturnom i trajnom diskriminacijom u količini vode koja je na raspolaganju za palestinsku potrošnju u usporedbi s količinom vode dostupnom stanovnicima Izraela i stanovnicima kolonističkih naselja: Palestinci konzumiraju 73 litre vode po glavi stanovnika dnevno (Svjetska zdravstvena organizacija preporuča potrošnju od najmanje 100 litara dnevno) dok dnevna potrošnja vode po glavi stanovnika u izraelskim urbanim zajednicama doseže 242 litre, a u ruralnim zajednicama 211 litara.

Kontinuirana diskriminacija u podjeli zajedničkih izvora vode stvara kroničnu nestašicu vode kod Palestinaca, ponajprije u sjeveroistočnim i južnim dijelovima Zapadne obale, dok istovremeno obližnji kolonisti primaju redovitu i neograničenu količinu vode. Izraelska politika drastično smanjuje prihod i narušava životni standard palestinskih obitelji.

Gospodarsko-poljoprivredni razvoj – Izrael Palestincima uskraćuje korištenje bogatih izvora vode u Jordanskoj dolini, gdje se nalaze 32 od 38 bunara koje je Mekorot, izraelska državna vodoopskrbna tvrtka, izbušila na Zapadnoj obali. Mekorot crpi 31,5 milijuna kubnih metara vode godišnje i dostavlja je isključivo za otprilike 8000 kolonista u Jordanskoj dolini i na sjevernom području Mrtvog mora, zahvaljujući čemu oni mogu razvijati poljoprivredu intenzivnog navodnjavanja na relativno sušnom i vrućem području. Osim toga, prema podacima Svjetske banke, 10,2 % obrađene zemlje na Zapadnoj obali nalazi se zapadno od Separacijske pregrade, na zemlji na kojoj se godišnje proizvedu poljoprivredni proizvodi u vrijednosti od 38 milijuna dolara, što predstavlja 8% ukupne palestinske poljoprivredne proizvodnje. Izraelska politika Palestincima uskraćuje dodatni prihod od poljoprivrede i pojačanog zapošljavanja u tom sektoru.

Svjetska banka procjenjuje ovaj gubitak nanesen palestinskom gospodarstvu na 480 milijuna dolara godišnje i gubitak oko 110 000 radnih mjesta.

Ograničavanja gradnje – […] Ova se diskriminacija provodi posredstvom vojnih naredbi koje su izmijenile sustav planiranja kakav je postojao za vrijeme jordanske vladavine, s ciljem da se pogoduje interesima Izraela i kolonističkih naselja.

Ovaj novi sustav, kojim upravlja Civilna uprava, i sustav kojim u Istočnom Jeruzalemu upravljaju jeruzalemske gradske vlasti i Okružni odbor za planiranje i gradnju pri Ministarstvu unutarnjih poslova, namjerno ne planiraju i ne odobravaju građevinske planove koji bi omogućili gradnju i razvoj u palestinskim zajednicama na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu. Na primjer, Izrael palestinskim zajednicama u „Zoni C“ nameće doslovno i usko tumačenje urbanih planova Britanskog mandata koji potječu od prije 70 godina, a koji su većinu zemlje na Zapadnoj obali svrstavali pod poljoprivredno zemljište, sprječavajući izdavanje građevinskih dozvola.

Izrael također palestinske stanovnike potiskuje iz „Zone C“, prvenstveno one koji žive na južnom hebronskom gorju i u Jordanskoj dolini, putem opetovanih rušenja objekata u njihovim zajednicama. U Jeruzalemu Palestinci koji žele dobiti građevinske dozvole moraju udovoljiti preduvjetima koji im uskraćuju gotovo svaku realnu mogućnost da dobiju građevinsku dozvolu.

U međuvremenu ovaj je sustav planiranja odobrio planove za izgradnju desetaka tisuća stanova u kolonističkim naseljima i dijelovima Zapadne obale koje je Izrael anektirao Jeruzalemu.

Pravo na slobodu kretanja
Članak 12 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da svatko ima pravo na slobodu kretanja unutar svoje zemlje. Ovo je pravo važno zbog toga što je sloboda kretanja nužna u svakodnevnom životu i za ostvarivanje drugih prava koja sadrži međunarodno pravo, uključujući pravo na rad, zdravlje, obrazovanje i obiteljski život.

Znatan dio kolonističkih naselja izgrađen je na planinskom lancu pored Ceste 60, glavne prometne arterije koja povezuje sjever i jug Zapadne obale. Kao što je gore spomenuto, položaj kolonističkih naselja presjekao je urbani kontinuitet palestinskih zajednica.

U brojnim B'Tselemovim izvještajima […] dokumentirani su desetci kontrolnih točaka koje je Izrael postavio u unutrašnjosti Zapadne obale, uz još stotine drugih prepreka (zemljanih humaka, betonskih pregrada, i vrata) i cestovni režim koji zabranjuje kretanje palestinskih vozila.

Broj ograničenja mijenjao se tijekom godina. 2009. Izrael je znatno smanjio broj kontrolnih točaka na Zapadnoj obali, zadržavajući sposobnost reguliranja i ograničavanja palestinskog prometa unutar Zapadne obale pomoću nekoliko glavnih kontrolnih točaka. Velika većina ograničenja koja su trenutno na snazi namijenjena su kako bi Palestinci ostali podalje od kolonističkih naselja ili glavnih cesta koje koriste kolonisti, te kako bi se smanjio i onemogućio palestinski promet na većim područjima, poput Istočnog Jeruzalema, Jordanske doline i područjima zapadno od Separacijske pregrade.

Zbog ovih trajnih ograničenja Palestincima na Zapadnoj obali je otežano vođenje normalnog života. Osim znatnog gubitka vremena koji prouzrokuju ova ograničenja, ona također dovode do kršenja dodatnih prava: prava na zdravlje, zbog otežanog pristupa medicinskim centrima s kojim se suočavaju liječnički timovi i pacijenti; prava na adekvatni životni standard, zbog poteškoća s kojima se susreću radnici na putu do svog posla i stalne odgode u prijevozu robe; pravo na obiteljski život, zbog poteškoća koje se pojavljuju pri putovanju iz jedne zajednice u drugu, čak i kad se radi o susjednim zajednicama, i dozvola koje su potrebne za posjet nekih zajednica; prava na obrazovanje, zbog otežanog i dugotrajnog puta koji Palestinci moraju prevaliti da bi došli do obrazovnih institucija, uključujući palestinska sveučilišta; i prava na slobodu vjeroispovijesti, što je posljedica ograničenja kretanja do vjerskih središta u Jeruzalemu i Betlehemu.

Pravo na samoodređenje
Prvi članak zajednički Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi:

1. Svi narodi imaju pravo na samoodređenje. Na temelju toga prava oni slobodno određuju svoj politički status i osiguravaju svoj gospodarski, društveni i kulturni razvoj.

2. Svi narodi mogu slobodno raspolagati svojim prirodnim bogatstvima i izvorima za svoje osobne ciljeve … Ni u kojem slučaju se neki narod ne smije lišiti sredstava za svoj opstanak.

[…]

Položaj kolonističkih naselja cjepka palestinsku teritorijalnu povezanost na Zapadnoj obali i umjesto toga stvara desetke enklava koje onemogućavaju uspostavu neovisne i održive palestinske države, čime je onemogućeno ostvarenje prava na samoodređenje.

Već samo planovi za proširenje kolonističkog naselja Ma'ale Adummim, naročito u pogledu gradnje planirane na području E-1, sjeverno od tog kolonističkog naselja, čine uspostavu održive teritorijalno povezane palestinske države nemogućom. Provedbom ovih planova, koji čekaju odobrenje političkog ešalona, blokirat će se kretanje između sjevernog i južnog dijela Zapadne obale i to će područje biti podijeljeno u 2 kantona, a Istočni će Jeruzalem, još više nego što je to slučaj sada, biti fizički odijeljen od ostatka Zapadne obale. Postojanje kolonističkih naselja također palestinskom narodu uskraćuje znatan dio zemlje i vodenih resursa na Zapadnoj obali, koji su vitalni za urbani i gospodarski razvoj.


Zaključak
Uspostava kolonističkih naselja je protuzakonita. Unatoč tome, tijekom proteklih 43 godine, više od 42% zemlje na Zapadnoj obali dodijeljeno je za uspostavu više od 200 kolonističkih naselja, te 12 četvrti na području koje je anektirano Jeruzalemu. Istovremeno, Izrael je ohrabrivao preseljenje oko pola milijuna Izraelaca u ta kolonistička naselja nudeći im dug popis velikodušnih olakšica i poticaja. Ovaj je proces doveo do značajnih promjena u krajoliku Zapadne obale.

Tijekom godina izraelske okupacije Zapadne obale, izgradnja i naseljavanje kolonističkih naselja bili su promicani od strane svake od vlada. Glavni cilj projekta je steći kontrolu nad što više zemlje na Zapadnoj obali kako bi se uspostavljala i širila kolonistička naselja. Kolonistička su naselja podijelila i odvojila područja pod palestinskom kontrolom, pretvarajući ih u nepovezane enklave i brišući granicu između Izraela i Zapadne obale.

Uz projekt kolonizacije, Izrael je na Zapadnoj obali uspostavio i institucionalizirao 2 odvojena pravosudna sustava: jedan za koloniste, što de facto anektira kolonistička naselja i daje njihovim stanovnicima sva prava koja imaju državljani demokratskih zemalja; i drugi, vojni pravosudni sustav koji sustavno krši prava Palestinaca i uskraćuje im bilo kakvu stvarnu moć u oblikovanju politika koje utječu na njihove živote. Ovi odvojeni sustavi utvrđuju režim zaštite prava osoba na temelju njihovog nacionalnog identiteta.

Razvoj i jačanje kolonizacijskog pothvata tijekom proteklih 4 desetljeća stvorili su novo prostorno-geografsko, gospodarsko i pravno činjenično stanje diljem Zapadne obale, koje je uzrok kontinuiranog kršenja palestinskih ljudskih prava. Najprije je tu kršenje prava na vlasništvo, koje se manifestira zapljenom stotina tisuća dunuma zemlje koja pripada Palestincima i uzurpiranje osobne imovine palestinskih zajednica i pojedinaca, sve pod različitim izgovorima i putem raznih sredstava. Postojanje kolonističkih naselja također krši palestinska prava na adekvatan životni standard, slobodu kretanja, jednakost i samoodređenje.

Kolonistički pothvat od njegovog početka obilježava instrumentalan, ciničan, pa čak i kriminalan odnos prema međunarodnom pravu, lokalnim zakonima, izraelskim vojnim naredbama i izraelskim zakonima. Taj je odnos omogućio kontinuirano zaposjedanje zemlje Palestinaca na Zapadnoj obali. Izrael ignorira eksplicitne zabrane u međunarodnom pravu koje se odnose na uspostavu kolonističkih naselja, i nudi vlastito tumačenje uspostave kolonističkih naselja, tumačenje koje ne prihvaća gotovo niti jedan pravnik u svijetu ili međunarodnoj zajednici. Izrael se oslanja na neistinite tvrdnje o „vojnim potrebama“ ili „javnim potrebama“ kako bi opravdao zapljenu zemlje za kolonistička naselja. Izrael je također izvrnuo osmanski zemljišni zakon kako bi stotine tisuća dunuma zemlje, uključujući zemlju u privatnom palestinskom vlasništvu, proglasio „državnom zemljom“. Štoviše, država uporno odbija provoditi zakon nad kolonistima koji su zaposjeli zemlju u privatnom palestinskom vlasništvu.

Izrael je plaštem zakonitosti prikrio neprekidnu otimačinu zemlje. Pravni sustav kojim Izrael upravlja na Zapadnoj obali ne uključuje temeljne vrijednosti prava i pravde, i pokazuje se sustavom namijenjenom da bi služio političkim ciljevima i omogućio rutinsko kršenje ljudskih prava Palestinaca.

Odgovornost za kolonizacijski pothvat i mnoga kršenja ljudskih prava koja su njegova posljedica prvenstveno je na svim izraelskim vladama, koje su pokrenule, uspostavile i širile kolonistička naselja. Međutim, mnoga druga tijela također snose odgovornost, uključujući izraelski pravni sustav, koji je odobrio ovaj pothvat odobrivši zabranjeno djelovanje izvedeno od strane policije ili vojske, odbijajući spriječiti sustavnu i kontinuiranu štetu Palestincima, i podupirući režim s 2 pravosudna sustava koji je blag prema kolonistima i šteti Palestincima.

Kontinuirano širenje ovog pothvata proturječi proglašenim ciljevima pregovora koje Izrael vodi s palestinskim predstavnicima već više od 18 godina, te izraelskim obvezama tijekom tog razdoblja u sklopu mirovnog plana Road map for peace i prema američkoj administraciji. Obzirom da je kršenje zakona sadržano u kolonizacijskom pothvatu, te obzirom na njegov neizbježno diskriminacijski režim, postojanje kolonističkih naselja također potkopava temelje izraelske demokracije i šteti ugledu Izraela među drugim državama u svijetu.

Obzirom da su kolonistička naselja nezakonita od samog početka, te obzirom na kršenja ljudskih prava koja su uslijedila, B'Tselem ponovo traži od izraelske vlade da ukloni sva kolonistička naselja. To je potrebno provesti na način da se poštuju ljudska prava kolonista, uključujući isplatu odštete.

Do tada, moguće je odmah poduzeti nekoliko prijelaznih mjera kako bi se ublažila kršenja ljudskih prava. Između ostalog, izraelska vlada mora prekinuti svu novu izgradnju u kolonističkim naseljima, otkazati postojeće graditeljske planove, i zamrznuti procedure za zapljenu dodatne zemlje. Vlada također mora ukinuti sve olakšice i poticaje koje daje kako bi izraelske građane potakla da se presele u kolonistička naselja.

Vijesti, linkovi – Palestina/Izrael (O blokadi i humanitarnoj krizi u Pojasu Gaze…)

Gaza: Dying To Break The Blockade
Gaza: Pacijenti umiru čekajući na ukidanje blokade (5. kolovoz 2011.)
Do sada je više od 500 stanovnika Gaze umrlo zbog onemogućenog pristupa spasonosnim lijekovima i medicinskoj opremi koji se može izravno pripisati ilegalnoj izraelskoj blokadi Pojasa Gaze. Međunarodni Crveni križ je 28. srpnja 2011. priopćio da: „Nepostojanje pouzdanog sustava za dostavu lijekova i drugih medicinskih potrepština ima izravan utjecaj na skrb o pacijentima. Već 3 mjeseca nema zaliha lijekova koji se koriste u liječenju raka, transplantaciji bubrega i hemodijalizi.“ A to je samo vrh ledene sante. U ministarstvu zdravstva vlade u Gazi tvrde da u Pojasu Gaze nema 180 ključnih lijekova i 164 vrsta medicinskih potrepština, da nema ni dezinfekcijskih sredstava ni alkohola, te da su neki ljudi već umrli zbog ovakvog stanja. Dodaju da od 30 vrsta lijekova koji su potrebni za liječenje raka nema njih 15, te napominju da se time onemogućava provedba cijelog liječenja, jer se ono sastoji od tretmana koji uključuje više različitih lijekova. Lijekova za talasemiju također nema na policama ljekarni ministarstva zdravstva u Gazi. U ministarstvu zdravstva vlade u Gazi tvrde da je najvažniji uzrok ove krize izraelska okupacija i opsada Pojasa Gaze, no upozoravaju da dio odgovornosti snosi i Palestinska samouprava koja u Gazu dostavlja lijekove i opremu iz svojih skladišta na Zapadnoj obali. Prema tvrdnjama vlasti u Gazi, Palestinska samouprava Pojasu Gaze dostavlja samo minimalne količine lijekova, kako bi se produljila nestašica i s ciljem da se stanovništvo Gaze pobuni protiv tamošnjih vlasti. Palestinska samouprava sredstva za lijekove dobiva od Svjetske banke i vlasti u Gazi je smatraju odgovornom za smrt djece koja su umrla zbog nestašice lijekova. S druge strane, za vrijeme dok stanovnici Gaze umiru, međunarodne organizacije Izraelu dopuštaju da, kao zemlja koja krši međunarodno pravo, određuje način, sadržaj i isporuku humanitarne pomoći, u suprotnosti s humanitarnim načelima. Na primjer, nedavno je Međunarodni odbor Crvenog križa danima čekao na izraelsko dopuštenje da njegovi radnici uđu u Gazu i unesu lijekove potrebne za 5 blizanaca rođenih u Pojasu Gaze. Za vrijeme dok su čekali na dopuštenje od njih 5 umrla su 2 djeteta. Čak ni kola hitne pomoći koja prevoze teško bolesne pacijente često moraju satima čekati na prolaz, a ponekad im prijelaz nije dopušten i moraju se vratiti natrag. U Pojasu Gaze se 5. kolovoza nalazio i europski konvoj European Miles for Smiles 4 koji je ministarstvu zdravstva dostavio očajnički potrebne zalihe terapeutskog mlijeka i Factora 8 koji se koristi za liječenje hemofilije. Iako je ovaj konvoj odličan primjer uspješne suradnje, ovakvo snabdijevanje lijekovima ne može zamijeniti ono planirano. I tako, dok se Izrael oglušuje na svoje obveze prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji da osigura adekvatne zalihe lijekova i medicinskih potrepština, dok Palestinska samouprava prima sredstva od Svjetske banke ali u Gazu ne dostavlja lijekove i opremu za koje su ta sredstva namijenjena, dok UN i ostale međunarodne organizacije pokušavaju riješiti probleme koje su stvorili Izrael i Palestinska samouprava i mole Izrael da im to dopusti, stanovnici Gaze umiru sporom, ali sigurnom smrću zatočeni ilegalnom blokadom i apatijom i licemjerjem međunarodne zajednice koja više brine o tome kako će popustiti izraelskim zahtjevima nego o međunarodnom pravu, a kamoli tek o temeljnim humanitarnim načelima.
Read more…

Gaza passengers await the unknown
Putnici iz Gaze čekaju u neizvjesnosti (22. srpanj 2011.)
Unatoč tome što je Egipat „otvorio“ granični prijelaz Rafah, Palestinci koji žive u Gazi nisu primijetili promjene u ograničenjima kretanja na granici. Svakodnevno desetci građana – obitelji, studenti, osobe koje žele iz Gaze izaći u potrazi za zaposlenjem, starije i nemoćne osobe – po cijeli dan i na nesnosnoj vrućini, u tišini čekaju i nadaju se da će im biti dopušteno da Pojas Gaze napuste kroz granični prijelaz Rafah na granici s Egiptom. Čekaju da im sigurnosne snage odobre izlazak iz Pojasa Gaze, no čak ni takvo odobrenje ne jamči im da će im na kraju biti dopušteno da stvarno i otputuju. Egipat je u ožujku najavio da će ublažiti ograničenja na graničnom prijelazu Rafah i dopustiti muškarcima u dobi između 18 i 40, te ženama svih dobi da iz Pojasa Gaze uđu u Egipat. Egipatske sigurnosne službe tvrde da je razlog zbog kojeg ne povećavaju ukupan broj ljudi kojima je dopušteno da prijeđu granični prijelaz velik broj osoba koje žele otputovati i nedovoljan broj osoblja koje radi na prijelazu. Nakon što je Egipat najavio otvaranje prijelaza, porastao je broj Palestinaca koji žele kroz taj prijelaz izaći iz Pojasa Gaze. Egipat je 3 dana nakon najave otvaranja prijelaza smanjio dnevnu kvotu osoba koje mogu izaći kroz prijelaz Rafah s 650 na 400 ljudi, iako navodno kroz prijelaz dnevno može prijeći 1000 putnika. Prijelaz Rafah namijenjen je isključivo za ljude i ne koristi se za robu. Kako bi izašli iz Gaze građani se najprije moraju upisati kod palestinskog ministarstva unutarnjih poslova. Trenutno se na listi čekanja nalazi 25 000 ljudi. Ograničenja putovanja kroz prijelaz Rafah ne odnose se samo na Palestince, već i građane drugih zemalja (na primjer Egipćane) koji žele napustiti Gazu. Egipćanka Laila Noureldeen Ramez koja je sa svojim 13-godišnjim sinom u svibnju na 2 tjedna došla u Gazu kako bi posjetila supruga koji je u bolnici u Rafahu, još uvijek nije uspjela izaći iz PG. Laila i njen sin na granični prijelaz dolaze svaki dan rano ujutro i provode čitave dane čekajući, a zatim se moraju vratiti kući. Abdelhamid Al Bintaji, koji pokušava Pojas Gaze napustiti kako bi posjetio sina u Francuskoj kojeg nije vidio 10 godina, već je 4 puta morao odgađati svoj let u Francusku. Iako su mu obećali da će 10. srpnja konačno moći otputovati, 20. srpnja još se uvijek nalazio u Pojasu Gaze. Prijelaz Rafah je za građane Gaze jedini izlaz prema vanjskom svijetu. Neki koji čekaju na dopuštenje da otputuju nisu kritični medicinski slučajevi i žele samo posjetiti obitelj ili pobjeći od unutarnjih palestinskih sukoba i izraelskog zračnog bombardiranja Pojasa Gaze. Međutim, zbog izraelske blokade ulaza robe, opreme i lijekova, bolnicama u Gazi rad otežava nestašica lijekova i opreme. Među onima koji iz liječničkih razloga žele prijeći granični prijelaz Rafah je i 23-godišnji Loai Al Najjar kojem su nakon izraelskog napada „Lijevano olovo“ 2008-2009. amputirane obje noge, a u lubanji mu se još uvijek nalazi šrapnel koji prijeti da će mu oštetiti mozak. Loaiju je potrebno liječenje u Saudijskoj Arabiji, no i on mora čekati da prijeđe granicu baš kao i svi ostali. Loai već 4 tjedna svaki dan u 6 sati ujutro dolazi na prijelaz i još mu uvijek nisu dopustili da otputuje na liječenje. Saudijsko veleposlanstvo poslalo je službenu pratnju za Loaija kako bi u njegovu korist izvršilo pritisak. Sjedenje u invalidskim kolicima vrlo je bolno za Loaija, no bez obzira što se na prijelazu nalaze kola hitne pomoći, ona služe samo za hitne slučajeve i Loai umjesto da bude smješten na ležaj, mora po cijele dana sjediti u bolnom položaju.
Read more…

UNRWA operations in Jenin suspended indefinitely
UNRWA na neodređeno vrijeme obustavila svoj rad u Jeninu (12. kolovoz 2011.)
UNRWA je u četvrtak (11. kolovoza) najavila da od petka na neodređeno vrijeme obustavlja svoje operacije u gradu Jeninu na Zapadnoj obali i tamošnjem izbjegličkom logoru. Ta organizacija tvrdi da je bila prisiljena obustaviti svoj rad zbog „prijetnji koje su primili njeni zaposlenici i osoblje na tom području“, dodavši kako ne može ispunjavati svoje obveze u ozračju „nasilja i prijetnji“ i upozorivši da su njene prostorije postale nesigurne zbog prijetnji koje je organizacija primila. Pozvala je civilno društvo i vlasti da brzo uklone ovu prepreku, a Palestinsku samoupravu da zajamči zaštitu i sigurnost zaposlenika i prostorija UNRWA-e, kako bi se što prije mogao nastaviti rad te organizacije.
Read more…

Présentation du bateau français pour Gaza, le "Louise Michel". (video)