skip to main |
skip to sidebar
Novi međunarodni humanitarni konvoj Viva Palestina je na putu za Gazu. Konvoj, pod imenom „Povratak u Gazu“, sastoji se od 300 volontera u dobi između 18 i 70 godina iz Engleske, Walesa, Škotske, Irske, Belgije, Švicarske, Poljske, Malezije, Novog Zelanda, Australije i SAD-a. Na put su krenuli 06. prosinca iz Londona, a ilegalnu blokadu Gaze trebali bi probiti 27. prosinca, na godišnjicu početka izraelskog bombardiranja. Do sada su prošli kroz Luksemburg, Njemačku, Italiju i Grčku, a trenutno se nalaze u Turskoj. U Istambulu će im se pridružiti dodatni volonteri iz Turske, Malezije i SAD-a, pa će iz Turske u Gazu zajedno krenuti oko 450 volontera u 200 vozila, koja će, kao i lijekove i ostalu humanitarnu pomoć koju su prikupili, donirati stanovnicima Gaze.
Putovanje i dolazak u Gazu mogu se pratiti na stranicama VIVA PALESTINE.
Dodatni linkovi za Palestinu/Izrael:
9 Sept. 2009: B'Tselem publishes complete fatality figures from Operation Cast Lead
Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem je 09. rujna 2009. objavila svoje podatke o broju ubijenih Palestinaca i Izraelaca tijekom trotjedne izraelske vojne operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze. Prema podacima te organizacije izraelske su sigurnosne snage ubile 1387 Palestinaca, od toga 773 njih koji nisu sudjelovali u sukobima, uključujući 320 maloljetnika i 109 žena starijih od 18 godina. 330 ubijenih je sudjelovalo u sukobima, a osim njih ubijeno je još i 248 palestinskih policajaca u zračnim bombardiranjima policijskih postaja prvog dana operacije. B'Tselem za još 36 ubijenih Palestinaca nije mogao utvrditi da li su sudjelovali u sukobima ili ne. Palestinci su tijekom izraelskog napada ubili 9 Izraelaca: 3 civila i 1 pripadnika sigurnosnih snaga raketama koje su ispaljene na jug Izraela i 5 vojnika u Pojasu Gaze. Još je 4 izraelskih vojnika ubijeno „prijateljskom“ vatrom. B'Tselemovi su podaci rezultat višemjesečnih temeljitih istraga i provjera brojnih izvora i u oštroj su opreci s podacima koje je o broju ubijenih Palestinaca u ovoj operaciji objavila izraelska vojska. Prema podacima izraelskih vlasti u operaciji je ubijeno 1166 Palestinaca od kojih su 60% bili „pripadnici Hamasa ili drugih naoružanih skupina“. Vojska tvrdi da je ukupno ubijeno 295 Palestinaca koji nisu sudjelovali u borbama. Vojska je odbila B'Tselemu dostaviti popis žrtava kako bi se njeni podaci usporedili s onima kojima raspolaže B'Tselem. Vojska tvrdi da je ubijeno ukupno 89 palestinskih maloljetnika mlađih od 16 godina. B'Tselemova je istraga pokazala da je ubijeno 252 djece mlađe od 16 godina i 111 žena i djevojaka iznad 16 godina starosti.
Haidar Eid – An Open letter to Mr. Jacob Zuma, President of South Africa
Comrade Jacob, the word apartheid never appears once in your speech before the JBD! A listener would never know that you were speaking to an audience who actively support apartheid in another country. Did you know that racist laws used to forbid Black property ownership in white areas in apartheid South Africa are in force in apartheid Israel? Indigenous Palestinian citizens of Israel are not only prohibited from living on land owned by "Jewish institutions", but are also not allowed by force of "law" to reside in any areas designated "Jewish" either. I, myself, Mr. President, a resident of Gaza, like so many Palestinians, have legal title to my parents' land in Israel, but have no "legal" right to it because my parents' property, like that of millions of other Palestinians', was taken away from us and given over to Jewish ownership. The facts are that Jews owned only 7% of Palestine before 1948; today 93% is considered "state land" and can only be owned by Jews or Israel.
Pourquoi le sionisme se comporte-t-il tellement mal vis-à-vis de sa propre création ?
entretien avec Shlomo Sand
C'est ainsi qu'a été créée une histoire linéaire, complètement imaginaire, qui commence avec la Bible. C'est pourquoi je dis qu'elle sert d'acte de propriété pour le sionisme. L'idée très importante et d'une incroyable richesse littéraire est que cette ligne idéologique n'est pas du tout historique. Exactement comme l'Odyssée d'Homère n'est pas un livre historique mais qui contient des récits historiques. C'est un livre légendaire, fantastique, poétique, comme la Bible. Le sionisme (et même le pré-sionisme), qui commence avec l'idée nationale juive, forge la Bible et prend le Livre comme le début d'un long récit : l'histoire du peuple d'Israël. Je montre que c'est une légende et qu'on voit déjà cela dans l'écriture biblique qui apparaît beaucoup plus tard que l'histoire qu'on raconte. D'ailleurs, je ne suis pas sûr qu'il existait un monothéisme juif dans la région avant la destruction du deuxième temple, avant la destruction du royaume de Judée. Il y a beaucoup d'archéologues qui pensent qu'il n'a jamais existé un grand royaume d'Israël. Il y avait autrefois un petit royaume d'Israël et un petit royaume de Judée. Je suis allé beaucoup plus loin en m'appuyant sur les chercheurs non israéliens. Ils montrent que la Bible est un simple écrit mobilisateur pour créer un peuple élu de dieu.
Ostali linkovi:
Država nagrađuje lijene i bogate: intervju sa studentima zagrebačkog Filozofskog fakulteta
Oni koji zazivaju referendum ne razumiju da plenum jest referendum, i to mnogo demokratičniji od bilo kakvog kojeg bi eventualno mogla provesti fakultetska uprava. Naime, nisu svi informirani, niti su čuli argumente za blokadu. Prilikom glasanja provodi se otvorena diskusija te sudionici sami formuliraju pitanja o kojima se odlučuje. Mnogi koji su protiv blokade promijene mišljenje kada dođu na plenum. Odluke na fakultetu donose se na mnogo manje demokratski način. Uprava nikada nije raspisala referendum o školarinama.
27. prosinca 2009, na godišnjicu izraelskog napada na Pojas Gaze, oko 1000 mirovnih aktivista iz 40 zemalja (oko 800 njih iz SAD-a) okupit će se u Kairu u Egiptu s ciljem da 2 dana kasnije (29. prosinca) u konvoju humanitarne pomoći uđu u Pojas Gaze kroz granični prijelaz Rafah i probiju izraelsku ilegalnu i nečovječnu blokadu. Međunarodni će aktivisti zatim zajedno s oko 50 000 Palestinaca iz Pojasa Gaze, te židovskim i palestinskim aktivistima (koji će se okupiti na izraelskoj strani prijelaza Erez) sudjelovati u prosvjedu koji će se 31. prosinca održati s obje strane graničnog prijelaza Erez. Aktivisti će 30. prosinca posjetiti razorena područja na sjeveru Gaze, a 31. prosinca će zajedno s Palestincima u povorci krenuti i pješačiti s područja Izbet Abu Rabbo (na kojem su tijekom trotjedne izraelske invazije uništene sve kuće, neke dok su se u njima još nalazili ljudi) do 3 milje udaljenog graničnog prijelaza Erez koji vodi u Izrael. Istovremeno će se diljem svijeta i na palestinskom području održati prosvjedi solidarnosti s Palestincima u Pojasu Gaze.
Ovaj je konvoj i prosvjed na prijelazu Erez organizirala Međunarodna koalicija za prekid ilegalne opsade Gaze koja okuplja pojedince i organizacije sa zajedničkim ciljem okončanja izraelske blokade Pojasa Gaze. Među članovima koalicije nalaze se mirovne udruge poput Code Pink, Women For Peace i druge, a među 1000 aktivista koji će sudjelovati u prosvjedu su i Ronnie Kasrils, Hedy Epstein, žena-rabin Lynn Gottlieb i brojni drugi. Povorku podržavaju mnogi ugledni intelektualci i slavne osobe, među kojima George Galloway (britanski parlamentarac), Roger Waters (jedan od vokala i basist Pink Floyda), Howard Zinn (povjesničar), Cindy i Craig Corrie (roditelji ubijene američke mirovne aktivistice Rachel Corrie), Oliver Stone (redatelj), Mairead Maguire (dobitnica Nobelove nagrade za mir), Aki Kaurismaki (filmski redatelj), Gore Vidal (pisac), Naomi Klein (spisateljica) te mnogi drugi, kao i brojne mirovne organizacije i udruge.
Cilj ove prosvjedne povorke i posjeta međunarodnih aktivista je pokazati stanovnicima Gaze da ih građani međunarodne zajednice nisu zaboravili i privući pozornost svijeta na humanitarnu krizu koja je u Pojasu Gaze i dalje u punom jeku. Međunarodna koalicija za prekid ilegalne opsade Gaze se nada da će na ovaj način, te kroz druge aktivnosti, uspjeti natjerati čelnike naših vlada da od Izraela zatraže da otvori granice Pojasa Gaze i prekine blokadu.
Ugledne međunarodne organizacije za ljudska prava poput Amensty Internationala i Human Rights Watcha izraelsku su blokadu Pojasa Gaze proglasile oblikom kolektivnog kažnjavanja cjelokupnog stanovništva Pojasa Gaze i ozbiljnim kršenjem međunarodnog prava. Posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava na okupiranom palestinskom području Richard Falk osudio je izraelsku opsadu Gaze kao zločin protiv čovječnosti. Bivši američki predsjednik Jimmy Carter izjavio je da Izrael s Palestincima u Gazi postupa kao sa životinjama.
Izraelska blokada Pojasa Gaze predstavlja besramno kršenje međunarodnog prava koje je prouzročilo masovnu patnju stanovništva. SAD, Europska Unija i ostatak međunarodne zajednica suučesnici su u tom zločinu. No, unatoč međunarodnom pravu i šoku međunarodne javnosti, izraelska se blokada i dalje nastavlja.
Ilegalna opsada Gaze ne odvija se u vakuumu. Ona je tek jedan od brojnih protuzakonitih izraelskih postupaka na palestinskom području koje Izrael vojno okupira od 1967. Međunarodni je sud pravde u Hagu odlučio da su Zid i naselja protuzakoniti. Rušenja kuća i bezobzirno uništavanje poljoprivrednog zemljišta također su protuzakoniti. Protuzakonito je blokiranje putova i kontrolne točke su protuzakonite. Zatvaranje i mučenje su protuzakoniti. Sama okupacija je protuzakonita.
Da Izrael poštuje međunarodno pravo i provodi njegove odredbe okupacija bi bila okončana. Okončanje vojne okupacije koja je započela 1967. glavni je uvjet za uspostavu pravednog i trajnog mira. Palestincima je već više od 6 desetljeća uskraćeno pravo na slobodu, na samo-određenje i jednakost. Stotine tisuća Palestinaca koje su tijekom stvaranja Izraela 1947-1948. istjerane iz svojih domova još uvijek ne mogu ostvariti svoje pravo na povratak koje im jamči UN-ova Rezolucija 194.
Ova prosvjedna povorka za slobodnu Gazu još je jedan čin kojim građani iz cijelog svijeta od Izraela traže da smjesta ukine svoju zločinačku blokadu, a od Egipta da otvori granični prijelaz Rafah na granici s Gazom, kako bi Palestinci mogli, kao i svi drugi ljudi, normalno putovati i studirati, raditi i liječiti se u inozemstvu te primati posjetitelje iz cijelog svijeta.
Povratak međunarodnih aktivista u Kairo planiran je za 02. siječnja 2010.
Više informacija: Gaza Freedom March
Nekoliko dodatnih linkova za Palestinu/Izrael:
The facts: How Israel orchestrated the real Geneva 'hate fest' against Black and Brown people
In the end, rather than a fully funded official NGO Forum, barely 300 NGO representatives straggled into private venues away from the U.N. complex on the weekend before the DRC convened. And fewer than 1,100 authorized NGO delegates were able to come to Geneva at all. During the conference itself, pre-authorized “side events” that featured speakers on approved topics were supposed to meet the NGO need for a political platform. These side events reflected both Israel's and the U.S. agenda. Two weeks before the conference began, for example, the Office of the High Commissioner for Human Rights informed a Palestinian Refugee Rights Organization (Badil) that Palestinian-related side events would not be permitted. There was no such restriction on pro-Israel events. It is important to understand that the campaign continues to financially strangle anti-racist NGOs that may criticize Israel. On April 26, the day after the conference adjourned, in a piece titled, “Geneva Walkout Isn't Enough”, Diane Meskin praised the NGO Monitor's campaign to cut off funding for all anti-Israel NGOs. She wrote, “The EU has much to do if it truly wants to fight anti-semitism, racism and the perpetuation of anti-Israel propaganda on the world stage. It must put its money where its mouth is and stop funding NGOs that use these funds to promote the delegitimization of Israel …” She explicitly named funding organizations that must cut off named grantees – many of whom have supported a diversity of anti-racist causes.
Outcome document of the Durban Review Conference
13. Reaffirms that any advocacy of national, racial or religious hatred that constitutes incitement to discrimination, hostility or violence shall be prohibited by law; reaffirms further that all dissemination of ideas based on racial superiority or hatred, incitement to racial discrimination as well as all acts of violence or incitement to such acts shall be declared offence punishable by law, in accordance with the international obligations of States and that these prohibitions are consistent with freedom of opinion and expression;
Taking over Jerusalem
Sheikh Jarrah is in a valley down from the American Colony hotel where Tony Blair stays in a luxury suite when visiting Jerusalem as the Quartet's "Peace Envoy". When you look out of the Hanouns' window, you can see Blair's hotel 30 metres away; Blair can probably see the Hanouns' house during his morning swim. He has said nothing. The most disturbing fact about Israel's eviction programme is that when you look around East Jerusalem and the surrounding area there are considerable plots of land without homes. If they wanted to build new illegal settlements without kicking out Palestinians in the area they could do so. The targeting of Sheikh Jarrah and other areas is actually a process of racial purification, the transformation of East Jerusalem into a unified Jewish Jerusalem.
Free Gaza: Is Israel guilty of piracy?
Free Gaza: On the Right of Resistance
Fighting antisemitism in Canada
According to the Israeli author Tom Segev, the founder of Zionism Theodore Herzl considered antisemites «our friends and allies»: antisemites want to be rid of Jews while Zionists want to gather them to Israel. ... Since most immigrants have moved to Israel under the threat – real or perceived – of antisemitism, rather than for ideological reasons, antisemitism has served Israel's interests. ... Israeli authorities are not concerned that their policies towards the Palestinians breed antisemitism around the world. To the contrary, the rise of antisemitism supports their claim that only in Israel can a Jew feel safe. At the same time, “vassals of Israel” (a term coined by the former Israeli ambassador to France Elie Barnavi for individuals often mistaken for Jewish leaders), not only proclaim their loyalty to Israel, they defiantly fly Israeli flags at the entrance of Jewish institutions, including old-age homes and hospitals. This irresponsible conflation of Israel and Jewish Canadians provokes antisemitism and invites hostility. The standard Zionist claim that Israel - a distant and bellicose state most Jews neither control nor inhabit - is "the state of the Jewish people” implicates innocent Jews in Canada into what Israel is and does. This is what foments antisemitism in our country. Ironically, while these “vassals of Israel” contribute to the growth of anti-Jewish sentiment in Canada, they hurl accusations of antisemitism at even the most moderate critics of Israel. ... over a million Israeli citizens have left their perennially threatened ethnocracy for liberal democracies elsewhere. Many more Israeli Jews have settled in Canada than Canadian Jews who have left their country for Israel. Canadians mean well when they associate Jews, who suffered in the Holocaust because of their ethnicity, with the state of Israel, which has assured this ethnic group a monopoly on power. Thus they uphold the myth according to which Israel represents the Jews around the world and constitutes their natural homeland. This does not help to fight prejudice. To fight antisemitism, it is crucial to dissociate Jews and Judaism from the State of Israel and its behaviour.
Ahava Drops Spokesperson Amid Public Relations Fiasco
Davis' dismissal, and the accompanying blow to Ahava's image, follow the successful launch of CODEPINK's Stolen Beauty campaign designed to spread word of Ahava's illegal practices -- its products are falsely labeled as "Made in Israel" but in actuality are made in an illegal settlement in occupied Palestinian territory, and often contain resources appropriated from occupied land, in clear violation of international law. For the past two months CODEPINK activists have been appearing at Ahava stores, trade booths, and online, spreading word of Ahava's illegal business practices. Particularly newsworthy was Davis' dual role as Ahava spokesperson and as a goodwill ambassador for the international charity Oxfam—a group that has courageously spoken out against the illegal Israeli settlement trade. First, CODEPINK activists reached out to Davis to dissuade her from continuing her paid promotional appearances for Ahava. When that failed, public pressure forced Oxfam to suspend Davis from publicity work for the charity.
Pictures of Palestine under Ottoman rule
Ostali linkovi:
Ljetna škola - Reinhard Kühnl: Oblici građanske vladavine - liberalizam - fašizam
Liberalni koncepti ljudskih prava imaju vlastitu statističku povijest, a njihovi konkretni socijalni sadržaji od samog početka predmet su političke borbe. Za razumijevanje koncepata koji proizlaze iz liberalno-demokratskih tradicija i konkretne uloge koji se u današnjoj situaciji uz njih vežu, neophodno je poznavati povijest tih borbi.
Predrag Lucić: Paštetom na blokadu
Na užas uzgajatelja socijalne tuposti, hrvatski studenti nastavljaju svoju pobunu protiv trgovine ljudskim pravom na obrazovanje. Blokadu fakulteta, baš kao i proljetos, korporacijski mediji prate s agresivnim prezirom prema meritumu prosvjeda. Jutarnji list s naslovne stranice ogromnim slovima vrišti "Prestanite terorizirati one koji žele učiti!", tvrdeći da upravo to pobunjenim studentima poručuju profesori. Naravno, ni u jednom tekstu u Jutarnjem nećete pronaći da je ijedan profesor spomenuo teror, ali to proizvođačima naslova nije važno.
Srećko Horvat: Bauk plenuma opet kruži Hrvatskom
Teza da je blokada nedemokratska ruši se čim pogledamo preduvjet plenuma kao takvog: na njemu može biti svatko, pa i protivnici blokade. Insinuacije da su pobunjeni studenti manjina sudaraju se sa zdravim razumom: ako su zagovornici daljnje komercijalizacije obrazovanja doista većina, zašto onda jednostavno ne dođu na plenum i ne izglasuju prekid blokade? Umjesto toga, tu dolazimo do još jednog argumenta koji je već kružio prije pola godine, lakše je pobornike blokade optužiti za “komunizam”, kao da veća jednakost, smanjenje razlika i pristup na obrazovanje neovisno o imovinskom statusu postoji isključivo u zemljama uz koje se veže predznak “totalitarizma”. ... Argument da samo komercijalizacija može posljedično-uzročnim slijedom dovesti i do veće kvalitete studija ruši se pogledamo li Dansku, Finsku, Norvešku i Švedsku. Te su zemlje pokazale da nije komercijalizacija obrazovanja preduvjet boljitka ekonomije i društva, već besplatno obrazovanje. U Hrvatskoj je 1993. na trošak države studiralo 88 posto studenata, a 2008. taj je broj upola manji. Jasno je da već sada svaki drugi student plaća studij, a kvaliteta se nije znatno podignula.
Video s prosvjeda FPZ-a prije policijske intervencije
Udarali ih cipelama i nazvali ih ´stokom´
Studenti zagrebačkih fakulteta ovog su utorka opkolili zgradu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa koja se nalazi na Sveticama, te nikoga od zaposlenih nisu puštali da izađe iz zgrade. Studenti su se skupili i uzvikivali 'Sjednite s nama', a djelatnici koji su izlazili iz zgrade šutali su ih nogama i vikali 'stoko'. Studenti su se oko zgrade okupili oko 15 sati, nakon čega su se uhvatili za ruke i okružili zgradu.
Slike s prosvjeda za javno financirano školstvo pred zgradom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
Vijesti iz Splita
Smatra da nas mora sve biti sram što se zalažemo za društvo siromašnih koji ništa ne plaćaju i da se on bori za društvo bogatih ljudi. Mi studenti smo po njemu „livi teroristi“ jer imamo crvene postere, boljševici i teroristi – iako nam nije htio dati svoju definiciju terorizma. Velika dvorana je samo njegova i mi se „možemo samo gubiti odatle ili sjesti i slušati ga“. Nakon svakakvih riječi izgovorenih sa njegove strane, zaključili smo i upitali ga „ Onda je profesore studiranje privilegija?“, na što se profesor izderao: „ Kako vas nije sram da to kažete? Može vas biti sram što studirate filozofiju, gadite mi se, gubite mi se s očiju, van iz moje dvorane!!“ Da bude situacija još žalosnija, dvije studentice s njegovog predavanja su mu čak i zapljeskale. Umalo zaboravih, ali jako je zanimljiva njegova sljedeća izjava: „Moja plaća iznosi 14 200 kuna i ona ne udovoljava svim potrebama mog životnog stila“. Kada je jedna studentica sa nastave rekla da je uzdržavaju baka i djed sa 2000 kuna, te da neki radnici u salonitu rade za 500 kuna, profesor je odbrusio „ Što mene briga za to, pa ne može svatko studirati, jeste li normalni?“.
Izjava za medije - 2.12.2009.
Novi Zakon o sveučilištima ne predstavlja međutim samo napad na socijalna prava, nego i otvoren napad na autonomiju sveučilišta. Koliko-toliko demokratske procedure odlučivanja o upravljanju sveučilištem ukidaju se u korist sve naglašenijeg podčinjavanja sveučilišta Ministarstvu. Mehanizmi kojima to ima biti postignuto sežu od fragmentacije do sve otvorenije komercijalizacije. Programirana financijska nesigurnost sveučilišta kao posljedica povećanja ovlasti Ministarstva nad odlukama o raspoređivanju sredstava – pod krinkom povećanja financijske odgovornosti sveučilišta – sredstvo je direktna slabljenja utjecaja sveučilišta nad programom studiranja. Ovo su samo neki aspekti onoga što se sprema. Umjesto da se bavi ekscesom policijske intervencije, javnost bi se trebala usmjeriti na razorne posljedice koje će prijedlog novoga zakona proizvesti i po pitanju socijalnih prava i po pitanju autonomije sveučilišta i budućnosti obrazovanja. Ne zato što prebacivanja odgovornosti na policiju ne bi predstavljalo skandal, nego zato što predstavlja samo mali simptom puno dalekosežnijih procesa. Činjenica da se ti procesi odvijaju iza kulisâ i izvan dometa reflektorâ problem čini samo još akutnijim.
Antonio Gramsci: Indiferentni
Indiferentnost snažno djeluje kroz historiju. Djeluje pasivno, ali djeluje. Ona je fatalnost, ona je ono na što se ne može računati; ono što kvari projekte, što obara najbolje sačinjene planove; ona je gruba materija koja se opire inteligenciji i guši je. Ono što se događa, zlo koje pogađa sve, moguće dobro koje herojski čin (univerzalne vrijednosti) može da rodi, nije u tolikoj mjeri plod inicijative malobrojnih koji se trude, koliko indiferentnosti, nesudjelovanju mnogih. Ono što se zbiva ne zbiva se zato, jer neki žele da to bude, koliko zato što ogromna masa ljudi odustaje od posjedovanja vlastite volje, prepušta drugima da rade, pušta da se zapletu čvorovi, koje kasnije jedino mač može da presječe, dozvoljava da se donesu zakoni, koje će kasnije moći ukinuti jedino pobuna, dopušta da se dokopaju vlasti ljudi, koje će kasnije jedino ustanak moći oboriti. Fatalnost koja dominira historijom nije drugo do iluzoran vid te indiferentnosti, tog odsustva. Događaji sazrijevaju u sjeni, malobrojne ruke, izvan nadzora i kontrole, tkaju tkanje kolektivnog života, ali mase to ne znaju, jer ih nije briga. Sudbina neke epohe je manipulirana, prema uskim pogledima, neposrednim ciljevima, ličnim ambicijama i strastima malih aktivnih skupina ljudi, a masama je to nepoznato, jer ih to ne zanima. Ali događaji sazrijevaju i izbijaju; platno istkano u potaji je dovršeno: i tada izgleda da se neminovna sudbina sručila i prevrnula život svih kao i svakog pojedinca; onih koji su to htjeli i koji to nisu željeli, koji su znali i koji nisu imali pojma, kao i onog koji se aktivno borio i onog koji je bio pasivan. A upravo se ovaj posljednji ljuti, ne bi htio podnositi posljedice događaja, htio bi da bude jasno da on to nije želio i da on nije odgovoran. Neki plačno lamentiraju, drugi grubo psuju, ali nitko ili vrlo malo njih si postavlja pitanje: da sam i ja uradio ono što mi je bila dužnost, da sam se potrudio da iskažem svoju volju, da sam dao svoj savjet, da li bi se ovo dogodilo? Ali nitko ili vrlo malo njih okrivljuje svoju ravnodušnost, svoj skepticizam, smatra se krivim što nisu pružili ruku i aktivno pomogli one skupine građana, koji su se, baš da se izbjegne to zlo, borili i predlagali su da se umjesto toga postigne neka dobra stvar.
Podrška Regionalne adrese za nenasilno djelovanje, Centra za mirovne studije te Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka
Nenasilan otpor je legitiman i još više, on je za zajednicu blagodat. Mnogi na raznim razinama vide da nešto ne valja, nenasilnim protestom organiziraju se građani koji to isto javno kažu. Nenasilje prepoznajemo u ponašanju prosvjednika koji u svojoj borbi napadaju problem, a ne vrijeđaju osobe. I predlažu alternativu. To možemo vidjeti na svakom video zapisu jučerašnjeg prosvjeda. Način na koji studenti međusobno komuniciraju, način na koji komuniciraju s drugima, kako se obraćaju policiji, to je nenasilan način. Posebno je to očito u kontrastu prema načinu kako su komunicirali sa studentima blokirani službenici Ministarstva. Bili su iznervirani što ne nogu napustiti radno mjesto nakon isteka radnog vremena. Neki od njih su pljuvali, neki nogom šutirali, neki vrijeđali. Legitimno je njihovo osjećanje, ali njihov način kako izražavaju svoje nezadovoljstvo je nasilan. I studenti/ce su nezadovoljni/e, njihovi zahtjevi nisu prihvaćeni (još), ministar se nije niti pojavio, a ipak do kraja protesta komuniciraju veselje, ne vrijeđaju. Drugačiji su. Dajemo podršku NJIHOVOM NENASILNOM PONAŠANJU i želimo da u njemu ustraju. Ne bismo nikako, ali nikako, htjeli da se izrode u one koji pljuju, druge, udaraju nogama ili im govore uvredljive riječi.
Nataša Škaričić: Otvoreno pismo premijerki: Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti
Ovo je zemlja politički, kreativno i intelektualno toliko pasivnog naroda da se praktički može smatrati mrtvim. S druge strane, ovo je zemlja u kojoj se desetljećima izmjenjuju razne vlasti kojima je prvenstveni cilj krasti, potplaćivati, zaobilaziti sva civilizacijska i civilizirana ponašanja, uništavati javni sektor, urbanizam, zdravstvo, obrazovanje i sve ostalo, na sve moguće dostupne načine. Ovo je zemlja u kojoj su mediji uglavnom zatvoreni za ozbiljne, pametne i argumentirane teme, a zaradu ostvaruju na tuđim toplesima, smaku svijeta, astrologiji, dvoglavim daždevnjacima i ostalim čudovištima iz svijeta politike, zabave i sporta. Ovo je zemlja u kojoj ništa inteligentno i profinjeno ne može dobiti prednost. Stoga se većina pristojnih i obrazovanih ljudi slaže da odavno nije bilo tako pozitivnog pokreta kao što je studentska blokada...
Izjava za medije 4. prosinca 2009.
i premijerka Kosor i ministar Fuchs jasno su dali do znanja da ih se ne tiče volja 76% studenata (prema Gallupu) koji se slažu s prijedlogom da visokoškolsko obrazovanje treba biti potpuno javno financirano, kao ni interesi većine članova ovog društva kojoj bi takav model financiranja nesumnjivo koristio. I dalje se studentski zahtjev tretira kao nerazuman, a pokušava se to opravdati potpuno lažnim argumentom o postojanju "vječnih studenata", navodnih parazita na državnom proračunu, iako je sâm Bolonjski proces eliminirao tu fantomsku kategoriju. Zajedno s tim, razni komentatori do tupila ponavljaju neinformiranu ocjenu o "pravednosti" Fuchsova prijedloga zakona, prema kojem će svi startati bez plaćanja te kasnije besplatno studirati ako budu među "uspješnima", a plaćati ako budu među "ostalima". Ta je ocjena također pogrešna. Kriterije "uspješnosti" nitko nikada nije točno definirao, otvarajući time prostor za manipulativno postavljanje letvice previsoko, kako bi što više studenata plaćalo. Fuchsovim modelom ne može se riješiti ni problem studenta koji, primjerice, ima 2 ECTS-boda manje od kriterija uspješnosti pa odustaje od studija jer ne može platiti školarinu, i onog koji ima 5 bodova manje, ali nastavlja studirati jer može platiti. U tom je slučaju, očito, socijalni status najvažniji kriterij za nastavak studija – Fuchsov model štetan je za socijalno najosjetljivije i ne čini ništa kako bi se zaustavila reprodukcija socijalne nejednakosti kroz sustav visokoškolskog obrazovanja.
Gordan Duhaček: Mediji blokiraju blokadu
Lažna dvojba gospođe Čuljak ili Šelebaj jedna je od tri dominantne strategije kojima se pokušava omalovažiti blokada. Primjeri toga su himbeno zabrinuti vapaji o studentima koji žele učiti, a zla manjina im ne dozvoljava, iz čega se onda izvodi pitanje je li važnije demokratsko pravo većine ili teror manjine? Naravno, navodna većina može svaki dan doći na Plenum i izglasati prekid blokade, ali tužna je istina da oni koji navodno žele samo učiti zapravo ne žele ništa, niti ih je i za što posebno briga. Drugi način manipulacije jest prozirna zamjena teza, što dovodi do potpuno apsurdnih tvrdnji, poput one da je besplatno školstvo «reakcionarna ideja». U sličnom tonu je i konstatacija o totalitarno-birokratskim studentima bez individualnog identiteta, jer je upravo obrnuto: studenti koji sudjeluju u blokadi i na plenumu su pokazali, za razliku od većine hrvatskih građana, da mogu misliti vlastitom glavom. Pa ih zato, uostalom, ne shvaćaju korporativni komentatori. Oni ipak «misle» tuđom glavom. Treća i naročito jadna strategija istovjetna je ponašanju nekih zaposlenika nadležnog ministarstva, koji su studentima vikali da su stoka, gazili ih i pljuvali. Posebno je bio groteskan moment - u medijima naglašavan kao dirljiv - kada je neka mlada majka zavapila da mora po svoje dijete u vrtić, te zbog toga konzekventno gazi i pljuje - tuđu djecu. Sličan nastup se može naći u javnim reakcijama nekih predavača s Filozofskog fakulteta, koji svoje misleće studente nazivaju banditima i lošim vicem, a oduševljavaju se lobotomiranima, vjerojatno jer se s njima lakše identificiraju.
Nekoliko informacija o Židovskom nacionalnom fondu iz Poziva na međunarodnu kampanju protiv Židovskog nacionalnog fonda (Call for an international campaign against the Jewish National Fund) koji je u srpnju 2009. globalnom civilnom društvu uputila Međunarodna židovska anticionistička mreža.
Židovski nacionalni fond stvoren je 1901. kako bi pomogao u kolonizaciji Palestine kroz stjecanje i upravljanje palestinskom zemljom s ciljem da se na tu zemlju nasele Židovi. Danas ta organizacija uživa posebne povlastice i igra trajnu ulogu u funkcioniranju države, npr. u Izraelskoj upravi za zemlju. Židovski nacionalni fond igra jednu od središnjih uloga u nasilnoj kolonizaciji i okupaciji Palestine i među ključnim je institucijama koje održavaju izraelski aparthejd.
Židovski nacionalni fond, kao privatna institucija, čuva zemlju i imovinu za državu Izrael, njeno židovsko stanovništvo i Židove koji žive izvan Izraela i provodi otvorenu diskriminaciju nauštrb palestinskih građana Izraela – onemogućavajući Palestincima da unajme zemlju kojom upravlja. Ta organizacija danas izravno kontrolira 13% zemlje u Izraelu, a uglavnom se radi o zemlji koja je zaplijenjena Palestincima i prebačena Židovskom nacionalnom fondu nakon svibnja 1948. Židovski nacionalni fond i Izraelska uprava za zemlju kroz zajednički odbor kontroliraju ukupno 93% zemlje u Izraelu.
Središnja misija Židovskog nacionalnog fonda je stjecanje palestinske zemlje i imovine unutar granica povijesne Palestine „s ciljem da se na tu zemlju i u tu imovinu nasele Židovi“. Ova misija uključuje i kolonistička naselja na Zapadnoj obali. Židovski nacionalni fond je trenutno uključen u financiranje gradnje u ilegalnim naseljima diljem Zapadne obale i u Negevu – gdje raseljava autohtone beduinske i palestinske zajednice. Fond se nedavno uključio u širenje izraelskog kolonijalnog projekta u Negevu gdje izraelske vlasti raseljavaju autohtono beduinsko stanovništvo iz njihovih „nepriznatih“ sela u „koncentracijske zone“ i uništavaju njihov ekonomski, kulturni i društveni način života. Novac Židovskog nacionalnog fonda također se koristi za rezervoare za vodu na Zapadnoj obali kojima okupacijske vlasti kradu palestinsku vodu kako bi njome snabdijevale isključivo koloniste. Prema vlastitom opisu Židovskog nacionalnog fonda, ta organizacija svoj novac također koristi za „judaizaciju“ (odnosno – „de-arabizaciju“) Galileje i Negeva.
Židovski je nacionalni fond aktivan u zemljama diljem svijeta i podržava širu mrežu cionističkih institucija i organizacija koje izravnim financijskim sredstvima podupiru izraelsku vojsku i militantna židovska naselja. Židovski nacionalni fond u 50 država ima status dobrotvorne organizacije, koji se temelji na tvrdnjama Židovskog nacionalnog fonda da se ta organizacija bavi očuvanjem i promicanjem židovske kulture, sudjelovanjem u životu lokalne zajednice, te građanskom i političkom životu, pravima i sigurnošću. No daleko od toga da bude dobrotvorna organizacija kakvom se predstavlja, Židovski nacionalni fond zapravo je paradržavna organizacija koja obavlja funkcije države Izrael kao privatna organizacija, ali bez snošenja popratne pravne odgovornosti ili podlijeganja regulaciji.
Nakon što je izraelska vojska 1967. sa zemljom sravnila palestinska sela Imwas, Yalu i Beit Nuba i protjerala njihove stanovnike, Židovski nacionalni fond na njihovim je ruševinama sagradio Kanadski park prirode. Danas se Židovski nacionalni fond hvali da je globalni predvodnik u zaštiti okoliša i da navodnjava i sadi drveće u Izraelu, no te su aktivnosti ove organizacije tek krinka za etničko čišćenje i stjecanje palestinske zemlje i vode koji su njihov sastavni dio. Donatori iz cijelog svijeta upleteni su, kroz donacije Židovskom nacionalnom fondu, u te zločine, kao i kanadska vlada i porezni obveznici u slučaju Kanadskog parka prirode.
Židovski nacionalni fond i njegova mreža organizacija također pružaju političku podršku potrebnu za opravdavanje i promociju javnih politika i paketa pomoći u korist Izraela. Svake godine dovode na tisuće javnih dužnosnika u Izrael kako bi lobirali za njihovu podršku. U pojedinačnim zemljama, te organizacije cenzuriraju kritiku Izraela i pojedince i organizacije napadaju stavljanjem na crne liste, nasiljem, zatvaranjem, deportacijom, nezapošljavanjem i nametanjem ekonomskih poteškoća.
Židovski nacionalni fond nije ono čime se predstavlja. Ta organizacija tvrdi da postoji radi dobrobiti židovskog naroda. No, njene aktivnosti i organizacije koje financira zapravo postoje gotovo isključivo s ciljem osiguravanja i širenja izraelske kolonizacije Palestine i aparthejdske izraelske države. Židovski nacionalni fond tvrdi da sigurnost Židova ovisi o sigurnoj izraelskoj državi. Ali Izrael Židove ne čini sigurnima. Njegovo nasilje i rasizam jamče nestabilnost i strah kako za ljude koji žive u Izraelu, tako i za one koji žive u ostatku povijesne Palestine i ugrožava sigurnost svih ljudi, uključujući Židova, koji žive daleko izvan izraelskih granica.
Jedan link za Palestinu/Izrael:
PACBI: Guidelines for Applying the International Cultural Boycott of Israel
During five years of intense work with partners in several countries to promote the cultural boycott against Israel, PACBI has thoroughly scrutinized tens of cultural projects and events, assessing the applicability of the boycott criteria to them and, accordingly, has issued open letters, statements or advisory opinions on them. The two most important conclusions reached in this respect were: (a) many of these events and projects fall into an uncertain, grey area that is challenging to appraise, and (b) the boycott must target not only the complicit institutions but also the inherent and organic links between them which reproduce the machinery of colonial subjugation and apartheid. Based on this experience and in response to the burgeoning demand for PACBI's specific guidelines on applying the cultural boycott to diverse projects, from film festivals to art exhibits to musical and dance performances to conferences, the Campaign lays out below unambiguous, consistent and coherent criteria and guidelines that specifically address the nuances and particularities of the field of culture. These criteria are mainly intended to help guide cultural workers and organizers around the world in adhering to the Palestinian call for boycott, as a contribution towards establishing a just peace in our region.
Neke informacije o izraelskom 22-dnevnom napadu na Gazu izvađene iz izvještaja UN-ovog Posebnog izvjestitelja o položaju ljudskih prava na palestinskom području okupiranom od 1967. Richarda Falka od 17. ožujka 2009. koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku. (alternativni link na cijeli izvještaj na engleskom, ako prvi ne radi)
...
PROTUZAKONITOST SAMIH NAPADA
Posebni izvjestitelj smatra da se najvažnije pravno pitanje koje postavlja istraga nedavnih vojnih operacija [izraelska operacija „Lijevano olovo“] tiče osnovne izraelske tvrdnje da je protiv okupiranog stanovništva koje živi zatvoreno u Gazi upotrijebljeno moderno naoružanje. Potrebno je utvrditi da li je, u uvjetima koji su postojali tada u Gazi, moguće razlikovati između vojnih ciljeva i okolnog civilnog stanovništva. Ukoliko to nije moguće, tada je pokretanje napada samo po sebi bilo protuzakonito, i predstavlja ratni zločin najvećih razmjera prema međunarodnom pravu. Na temelju preliminarnih dokaza, postoje razlozi da se donese takav zaključak.
Obzirom da su napadi bili usmjereni protiv gusto naseljenih područja, do neke je mjere bilo neizbježno i sigurno predvidljivo da će biti pogođene bolnice, vjerske i obrazovne ustanove, te zgrade UN-a. Budući da su sve granice bile zatvorene, civili se nisu imali kuda skloniti od napada. Potrebno je provesti istragu koja će se temeljiti na poznavanju izraelskog naoružanja, taktika i doktrine kako bi se procijenilo do koje bi mjere u konkretnim slučajevima i uvjetima bilo moguće izbjeći civilne mete i poštediti palestinske civile. No, čak i bez te istrage, na temelju dostupnih izvještaja i podataka, moguće je donijeti preliminarni zaključak da su, obzirom na broj palestinskih civilnih žrtava i razine razaranja civilnih ciljeva u Gazi, Izraelci bilo odlučili nerazlikovati civile od boraca kako to zahtijeva međunarodno pravo ili to nisu mogli učiniti u prevladavajućim ratnim uvjetima, zbog čega je nemoguće te napade izmiriti s međunarodnim pravom. Na temelju postojećih podataka, glavni rezultati vojne operacije su slijedeći:
a) Ukupno je ubijeno 1434 Palestinaca. Od tog broja, 235 su bili borci. Ubijeno je 960 civila, uključujući 288 djece i 121 ženu. Ubijeno je također 239 policajaca; većinom (235) u zračnim napadima izvedenim prvog dana ofenzive. Ranjeno je 5303 Palestinaca, uključujući 1606 djece i 828 žena (1 ubijeni ili ranjeni na svakih 225 stanovnika Gaze, ne računajući psihičke posljedice, za koja se pretpostavlja da su znatne);
b) Znatno su oštećeni domovi i javna infrastruktura diljem Gaze, a naročito u gradu Gazi, uključujući nekoliko UN-ovih ustanova; procjenjuje se da je u potpunosti uništena ili teško oštećena 21 000 domova;
c) Ukupno je 51 000 ljudi bilo raseljeno unutar Pojasa Gaze u skloništima koja su im pružala minimalnu zaštitu, dok su se drugi sklonili kod prijatelja i rodbine.
Ne postoji način na koji bi se opća svrha i određene odredbe međunarodnog humanitarnog prava mogle izmiriti s rasponom i prirodom izraelskih vojnih napada koji su počeli 27. prosinca 2008. Izraelski napadi borbenim bombarderima F-16, helikopterima Apache, topništvom dalekog dometa s kopna i mora bili su usmjereni protiv uglavnom nenaoružanog stanovništva od 1,5 milijuna ljudi koje se nije moglo obraniti. Stanovnici Gaze bili su naročito fizički i psihiči ranjivi u takvim napadima jer je cjelokupno stanovništvo već prije dovedeno na rub kolapsa 18-mjesečnom blokadom koja je ograničila ulaz hrane, goriva i lijekova i koja je prema zdravstvenim stručnjacima odgovorna za opće pogoršanje zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvenog sustava. Svaka procjena napada 27. prosinca u odnosu na međunarodno pravo treba uzeti u obzir oslabljeni položaj civilnog stanovništva Gaze koji je posljedica protuzakonite izraelske blokade koja krši članke 33 (zabrana kolektivnog kažnjavanja) i 55 (obveza snabdijevanja hranom i pružanja zdravstvene zaštite okupiranog stanovništva) Četvrte ženevske konvencije. Obzirom na obvezu okupacijske sile da se brine o dobrobiti okupiranog civilnog stanovništva, pokretanje sveobuhvatnog napada na stanovništvo koje je već oslabljeno protuzakonitim okupatorskim postupcima čini još težim kršenje obveze koje proizlazi iz poteškoća u pridržavanju načela razlikovanja između civilnih i vojnih ciljeva.
... Ne radi se o pogreškama i nepogrešivosti, već o masovnom napadu na gusto naseljeno urbanizirano područje gdje se nije moglo dogoditi drugo nego izlaganje cjelokupnog civilnog stanovništva nečovjenom obliku ratovanja koje ubija, sakati i nanosi psihičku patnju s vjerojatno dugoročnim učincima, naročito na djecu koja čine više od 50 posto stanovništva Gaze.
NEISCRPLJIVANJE DIPLOMATSKIH SREDSTAVA
Običajno međunarodno pravo i Povelja Ujedinjenih naroda, članak 2 točka 4 tumačeni u svijetlu članka 1 točke 1, zahtijevaju da uporaba sile s ciljem riješavanja međunarodnih sporova bude posljednja mjera, nakon što se iscrpe sva diplomatska sredstva i nenasilne alternative, čak i u okolnostima u kojima postoji mogućnost pozivanja na stvarno pravo na samoobranu, ako na tren pretpostavimo da okupacijska sila ikada može zahtijevati pravo na samoobranu... U kontekstu štićenja izraelskog društva od raketa koje se ispaljuju iz Gaze, dokazi podupiru zaključak da je prekid vatre koji je na snazi bio od 19. lipnja 2008. bio učinkovit instrument za postizanje tog cilja, mjereno brojem ispaljenih raketa i izraelskih žrtava.
...
Iskustvo privremenog prekida vatre demonstrira volju i sposobnost onih koji kontroliraju Gazu da prekinu raketne i minobacačke napade.
Podaci pokazuju da je tijekom prekida vatre uglavnom Izrael bio taj koji je postupao u suprotnosti s preuzetim obvezama, a da je Hamas odgovarao odmazdom. ... tijekom duljeg perioda, od 2000. do 2008. podaci pokazuju da je u 79 posto incidenata u kojima je došlo do nasilne interakcije Izrael bio taj koji je prekinuo zatišje u nasilju. Kad pogledamo događaje koji su prethodili napadima 27. prosinca vidimo da je prekid primirja uslijedio nakon niza incidenata koji su se dogodili 04. studenog kada je Izrael ubio 1 Palestinca u Gazi, zatim su kao odmazda iz Gaze ispaljene minobacačke granate, a potom je Izrael u zračnom napadu ubio još 6 Palestinaca u Gazi; drugim riječima, čini se da je propast dogovora o prekidu vatre uglavnom rezultat izraelskih kršenja tog dogovora, iako to ne pruža nikakav pravni, moralni niti politički izgovor za ispaljivanje raketa na civilne ciljeve, što predstavlja jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
Nadalje, Hamasovi su čelnici u više navrata i službeno predlagali produljenje prekida vatre, uključujući na dulja razdoblja. ...
...
Postoji nekoliko relevantnih zaključaka koji prikazuju tu povezanost između korištenja nenasilnih opcija i zahtjeva međunarodnog humanitarnog prava:
a) Privremeni prekid vatre bio je zadivljujuće uspješan u prekidanju pograničnog nasilja i smanjenju broja žrtava na obje strane;
b) Palestinska je strana poštivala prekid vatre, uz relativno malo iznimaka, i koristila je nasilje gotovo isključivo u reakcijama, dok Izrael nije izvršio svoje obećanje da će ukinuti blokadu i čini se da je uglavnom odgovoran za prekide zatišja u nasilju time što je izvodio ciljane atentate i druge nasilne i protuzakonite provokacije, od kojih je najznačajniji izraelski zračni napad 04. studenog 2008;
c) Hamasovo čelništvo čini se spremnim za ponovnu uspostavu prekida vatre pod uvjetom da se blokada bezuvjetno ukine, što se ionako treba dogoditi u svakom slučaju obzirom na njen protuzakonit karakter, i što također treba biti popraćeno jamstvima da neće biti krijumčarenja oružja s palestinske strane, a s izraelske strane obvezivanjem na prekid izvođenja ciljanih atentata;
d) Ako to potvrdi daljnja istraga, ovaj bi ukupni obrazac koji je prevladavao u trenutku kad su pokrenuti napadi potkopao tvrdnju da je izraelsko posezanje za silom bilo „nužno“ i „obrambeno, što su karakteristike koje moraju biti prisutne kako bi pozivanje na samoobranu prema međunarnom pravu bilo valjano;
e) Tvrdnja da je uporaba sile od strane Izraela bila „nerazmjerna“ ne treba nam odvratiti pažnju od prethodnog pitanja o tome da li je samo posezanje za silom bilo protuzakonito. Ako se, hipotetski, prihvati tvrdnja o samoobrani i obrambenoj sili, tada izgleda da su zračni, kopneni i pomorski napadi od strane Izraela bili izrazito i namjerno nerazmjerni obzirom na prijetnju ili štetu zbog kojih su pokrenuti, kao i obzirom na nesklad između visoke razine nasilja koje je upotrijebljeno i specifičnih sigurnosnih ciljeva koje je trebalo ostvariti. ... Izrael se nije mnogo trudio sakriti svoju namjernu politiku uporabe nerazmjerne sile, čime je priznao da odbija udovoljiti ovom temeljnom zahtjevu međunarodnog običajnog prava. Nakon uspostave prekida vatre Reuters je citirao slijedeću rečenicu izraelskog premijera: „Stajalište vlade je od početka bilo da će, ukoliko bude pucanja na građane na jugu, s izraelske strane doći oštar odgovor koji će biti nerazmjeran.“ U mjeri u kojoj komentar premijera odražava izraelsku politiku, radi se o novom i bezočnom nepriznavanju jednog od najfundamentalnijih aspekata međunarodnog prava koji se odnosi na uporabu sile.
ONEMOGUĆAVANJE ZBJEGA
U sklopu svoje ratoborne politike bez presedana Izrael je odbio cjelokupnom civilnom stanovništvu Gaze, uz iznimku 200 žena sa stranim državljanstvom, dopustiti da napusti ratnu zonu tijekom 22 dana napada koji su počeli 27. prosinca. ... Gaza je „jedini konflikt na svijetu u kojem ljudima nije dopušteno da izbjegnu.“ Svi su granični prijelazi prema Izraelu bili zatvoreni tijekom napada, osim u rijetkim iznimkama. Zbog toga djeca, žene, bolesne osobe i osobe s invaliditetom nisu mogli iskoristiti mogućnost da postanu izbjeglice i pobjegnu s mjesta neposredne opasnosti koja je bila rezultat izraelskih vojnih operacija. To je stanje dodatno pogoršano nepostojanjem prostora na koje bi se stanovništvo moglo skloniti od rata unutar Gaze, obzirom na malu površinu Pojasa Gaze, gustu naseljenost i nepostojanje prirodnih ili umjetnih skloništa na tom području.
...
Zbog male površine i geografskih karakteristika Pojasa Gaze većina se stanovništva koja je ostala u njegovim granicama nije imala ni mogućnosti ukloniti s područja u kojima su se vodile borbe i potražiti sklonište unutar Pojasa Gaze. U tom je smislu, cijeli Pojas Gaze postao ratna zona, iako je stvarno područje borbi na terenu bilo ograničenije. Zapravo, napuštanje Gaze bio je jedini način da se osoba skloni na sigurno. U tom je pogledu opcija da postanu unutarnje raseljene osobe praktički bila nedostupna civilnom stanovništvu, iako su neki civili potražili relativnu sigurnost u skloništima koja su stavljena na raspolaganje za mali broj stanovnika, uglavnom kroz napore UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA-e) i drugih UN-ovih i nevladinih organizacija. U nekim slučajevima skloništa nisu uvijek tretirana kao utočišta od strane izraelskih vojnih snaga. Šest je UNRWA-inih skloništa oštećeno tijekom operacije „Lijevano olovo“.
Nadalje, ... čini se da je bilo moguće uspostaviti privremene izbjegličke logore bilo u južnom Izraelu, bilo u susjednim zemljama tijekom razdoblja dok traju napadi. ...
STRUČNA ISTRAGA RATNIH ZLOČINA
... ako nürnberške kategorije kriminaliteta vrijede kao imperativne norme ugrađene u međunarodno običajno pravo, ti su zločini važeći i relevantni u svrhu procjenjivanja izraelskih napada pod kategorijama „zločina protiv mira“, „ratnih zločina“ i „zločina protiv čovječnosti“. Relevantnost tih zločina, naročito zločina protiv mira, izuzetno je važna kako bi omogućila ocjenu temeljnog navoda da su izraelski napadi pokrenuti 27. prosinca 2008. zločinački u svojoj suštini zbog njihove nesposobnosti da razlikuju između vojnih i civilnih ciljeva, tvrdnja koju izraelski politički i vojni čelnici dovode u pitanje. Ako se može doći do čvrstih činjenica i dokaza koji bi tu tvrdnju potkrijepili, oni bi predstavljali solidne argumente u korist tvrdnje da su najviši politički i vojni čelnici potencijalno kazneno odgovorni.
...
Navodne zločine povezane s pravno upitnom uporabom oružja poput bijelog fosfora , bombi s metalnim strelicama flechette i DIME bombi treba istražiti. Niti jedno od ovih oružja nije ekspicitno zabranjeno per se u međunarodnom pravu, no postoje pokazatelji koji podržavaju stajalište da je njihova upotreba u gusto naseljenim urbanim područjima, gdje je poznato da se nalaze civili, ratni zločin. Potrebna je istraga koja će utvrditi raspon upotrebe ovog oružja i specifične okolnosti u kojima se ono koristilo. Ako se uspostavi temelj za kazneni progon, odgovornost treba potražiti među zapovjednicima koji donose političke odluke o postupcima prilikom uporabe tih sredstava, a općenito obratiti ozbiljnu, ali podređenu, pažnju identificiranim počiniteljima na nižim razinama koji su izvršavali naredbe. I ovdje je potrebno procijeniti suradnju izraelskih vladinih vlasti kao sredstva kojim će odgovorni biti kažnjeni; ukoliko ona ne bude ocijenjena kao pouzdana, potrebno je preporučiti alternativne pristupe.
...
ŠIRI KONTEKST NAPADA
Na kraju ovog izvještaja, čini se prikladnim ponovo potvrditi povezanost između izraelskih sigurnosnih problema i palestinskog prava na samoodređenje. Tako dugo dok Palestincima budu uskraćivana temeljna prava, palestinsko pravo na pružanje otpora okupaciji, u granicama međunarodnog prava i u skladu s palestinskim pravom na samoodređenje, neminovno će se sukobljavati s nastojanjima Izraela da ostvari sigurnost u uvjetima produljene okupacije. U tom pogledu, trajni prekid nasilja s obje strane iziskuje hitno intenziviranje diplomacije i znatno veću odlučnost svih strana da poštuju međunarodno pravo, naročito ono koje se odnosi na okupaciju sadržano u Četvrtoj ženevskoj konvenciji. Nadalje, važno je priznati da je odavno došlo vrijeme da se implementira Rezolucija 242 Vijeća sigurnosti UN-a (1967.) koja od Izraela traži da se povuče s palestinskog područja i da Izrael zatvori protuzakonita naselja, odustane od svojih nastojanja da izmijeni demografsku situaciju u Istočnom Jeruzalemu, ispoštuje savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde iz 2004. o Zidu i doista okonča okupaciju, bilo pregovorima, bilo jednostranom akcijom.
Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Israeli officer promotes war crimes at Harvard
Although billed as a lecturer in the Law Faculty at Tel Aviv University -- and therefore as a detached humanitarian law analyst -- Colonel Sharvit-Baruch was in fact deeply involved in Israel's three-week onslaught in Gaza in December and January, that counted its 1,505th victim found under rubble earlier this month. With the devastating operation condemned and mourned worldwide, many asked why a ranking member of an occupying army that flouts its legal obligations should herself receive safe havens at two major universities.
Perverzna reklama izraelske telekomunikacijske tvrtke Cellcom i parodija na istu, koju su snimili mještani sela Bil'in.
Video: Young Cosmopolitan Israelis Share Their Shocking Racist Views
On May 27, journalist Jesse Rosenfeld and I set out on the streets of Tel Aviv to probe the political opinions of young local residents. We started the day filming at Tel Aviv University, where a group of Jewish and Palestinian Israeli students gathered to protest a proposed law that would criminalize public observance of the Nakba, or the mass expulsion and killing of Palestinians by Zionist militias in 1948. There, we interviewed Palestinian Israeli students about the rising climate of repression, then spoke to another group of students who gathered nearby to heckle their Arab classmates and demand their deportation. A few hundred meters away, two genial business students expressed support for the so-called Nakba law, remarking to us, "If you want to keep democracy, you can't let people protest against the independence of the country." That evening, Jesse and I took our camera to central Tel Aviv, where thousands were taking part in the annual all-night festival known as White Night. Some revelers took an intermission from the partying to express to us their hatred for the Iranian people. And a group of teenagers launched into a virtually unprompted diatribe against Barack Obama, referring to him as a Nazi, a Muslim, and a "Cushi," which is Hebrew slang for "nigger." When questioned about the source of his opinions, one teenager proudly declared himself a "gezan," or a racist. ... Can they still claim that clean-cut students at Tel Aviv University were "the wrong crowd?" Was filming during the afternoon, or during the evening at an officially sanctioned festival still "the wrong time?" And could I have heard similarly racist opinions in "an American college town," as Hartman suggested? Perhaps for my next video I should ask frat brothers at South Dakota University if they would like their Native American classmates to be jailed for three years for observing the massacre of Wounded Knee. Or I could ask Anglo students at the University of Texas, located in Hartman's hometown, if they want the US government to round up every single Latino student on campus -- especially those who are US citizens -- and deport them to somewhere south of the border.
Niti jedno se dijete ne bi smjelo bojati ići u školu zbog prijetnje da će tamo biti izloženo seksualnom zlostavljanju, tjelesnom kažnjavanju ili bullyingu. Unatoč tome svake se godine 350 milijuna djece suočava s nasiljem u školama i njegovim razornim učincima. Pomognite iskorijeniti nasilje u školama svojim potpisom na peticiju Globalne kampanje za zaustavljanje nasilja u školama Learn Without Fear kojom od Ujedinjenih naroda tražimo da sve zemlje potaknu na trenutačnu akciju s ciljem da se svakom djetetu zajamči pravo na učenje bez straha.
Par linkova za Palestinu/Izrael:
HeidelbergCement tries to sell West Bank mines as legal, boycott pressures grow
HeidelbergCement upleten u kršenja međunarodnog prava na Okupiranom palestinskom području (13. srpanj 2009.)
Tvrtka u vlasništvu transnacionalne korporacije HeidelbergCement, Hanson Israel, upravlja kamenolomom na okupiranoj Zapadnoj obali. Izraelska organizacija za ljudska prava Yesh Din zatražila je u ožujku 2009. zaustavljanje svih ilegalnih aktivnosti u kamenolomima na Zapadnoj obali, uključujući u kamenolomu Nahal Raba kojim upravlja Hanson Israel. Hanson također posjeduje dvije tvornice betona u ilegalnim naseljima Modiin Illit i Atarot, te tvornicu asfalta u ilegalnom naselju Elqana. Transnacionalne korporacije poput HeidelbergCementa prema međunarodnom su pravu obvezne poštivati međunarodna pravila koja uređuju korporativnu odgovornost u odnosu na poštivanje ljudskih prava. Hansonove tvornice betona i asfalta na Okupiranom palestinskom području – baš kao i izraelska naselja – predstavljaju kršenje međunarodnog prava. HeidelbergCement je, kroz djelovanje Hanson Israela na okupiranoj Zapadnoj obali, upleten u izraelska kršenja međunarodnog prava. Početkom 2008. nizozemska je ASN banka dezinvestirala iz irske građevinske tvrtke Cement Roadstone Holding (CRH), koja je konkurent HeidelbergCementu. CRH je vlasnik 25% izraelske grupe Mashav, čija tvrtka Nesher Cement dobavlja cement za gradnju izraelskog ilegalnog Zida, kontrolnih točaka i ilegalnih naselja na okupiranom palestinskom području. Čini se da HeidelbergCement pokušava prodati svoju izraelsku podružnicu. Navodno su u svibnju grupe Mashav i Engelinvest pokazale zanimanje za kupnju Hanson Israela. Ako Mashav kupi Hanson, irska tvrtka CRH može očekivati pojačani pritisak da dezinvestira iz grupe Mashav.
"Transnational corporations and other business enterprises," the UN norms state, also specifically "have the obligation to promote, secure the fulfillment of, respect, ensure respect of and protect human rights recognized in international as well as national law, including the rights and interests of indigenous peoples and other vulnerable groups." Hanson Israel's concrete and asphalt plants in the OPT -- just like the Israeli settlements -- are contrary to international law. Israel's mining of Palestinian natural resources, mainly for the Israeli market, also violates international law. Through Hanson Israel's operations in the occupied West Bank, HeidelbergCement is involved in Israel's violations of international law and the company acts against the rights and interest of the indigenous Palestinian people. The UN Norms for transnational corporations are an authoritative guide to corporate social responsibility.
"Who will hold us accountable?"
Coming from Lebanon to Gaza initially seemed surreal. Larnaca, Cyprus was the checkpoint, and the sea was the road to Palestine. In the beginning, breaking the siege was all that came to mind. It was almost three years to the medieval, hermetic siege that the apartheid state of Israel had imposed on Gaza's million and a half residents. All I thought of then was: Israel, the occupation, the monster. But, the monster, as I later became aware, was not one but many, who were all devouring the souls of Palestinians in Gaza. The official Arab regimes were sharing the crimes that Israel was committing. These regimes, especially Egypt, are not complicit -- their participation is direct, clear, observable, noticeable, felt and lived directly, and therefore has transcended complicity into direct participation. ... It is the experience of every Palestinian. I became a Gazan -- I am now a refugee, a prisoner. I am now, as El-Haddad explained, holding a passport "that allows no passage. A passport that denied me entry ... to mark me, brand me, so that I am easily identified and cast aside without questions; it is convenient for those giving the orders. It is a system for the collective identification of those with no identification."
nenasilni prosvjednik Adeeb Abu Rahme (u sivoj majici) na prosvjedu u Bil'inu
Snimka nenasilnog prosvjeda, nasilnog odgovora izraelske vojske i Abu Rahmeovog uhićenja može se pogledati ovdje. (Adeeb je prosvjednik u narančastoj majici)
Izraelska je vojska Abu Rahmea optužila da je „poticao na nasilje“, zbog čega bi on mogao biti osuđen na ozbiljnu zatvorsku kaznu. Tijekom postupka Adeeb mora ostati u pritvoru, što znači da bi u vojnom zatvoru mogao provesti od nekoliko mjeseci do godinu dana.
Adeeb je otac 9 djece i jedini u obitelji zarađuje kako bi prehranio svoju djecu, ženu i majku.
Tisuće mirovnih aktivista (uključujući Izraelce) koji su prosvjedovali zajedno s Adeebom mogu posvjedočiti da on nikada u 5 godina koliko se bavi nenasilnim aktivizmom nije upotrijebio ni poticao na nasilje, čak ni u reagiranju na provokacije i ozbiljne napade na sebe, te da je predan nenasilnoj i dostojanstvenoj borbi Palestinaca za ostvarenje njihovih prava.
Unatoč svemu tome Adeeb Abu Rahme još se uvijek nalazi u pritvoru, a postupak protiv njega je u tijeku.
Izvor: ISM
Nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
HRW: Under Cover of War: Hamas Political Violence in GazaIzvještaj HRW-a o unutarnjem političkom nasilju i kršenjima ljudskih prava Palestinaca u Gazi u sjeni izraelske operacije „Lijevano olovo“
Tijekom izraelske vojne ofenzive u Pojasu Gaze, koja je trajala od 27. prosinca 2008. do 18. siječnja 2009. i u kojoj su izraelske snage ubile oko 1350 Palestinaca, a ranile njih oko 5000, Hamasove su sigurnosne snage ili maskirani naoružani napadači za koje se vjeruje da su povezani s Hamasom, izvan-sudski pogubili 18 osoba, koje su se uglavnom sumnjičile za kolaboraciju s Izraelom. Maskirani su naoružani napadači također pretukli i osakatili desetke Hamasovih političkih protivnika, naročito pripadnike i pristaše Hamasovog glavnog političkog rivala Fataha. Ovakvo se nasilje nastavilo i nakon što je Izrael povukao svoje snage iz Gaze: palestinske su organizacije za ljudska prava u periodu između 18. siječnja i 31. ožujka 2009. prijavile još 14 ubojstava. Hamasove su sigurnosne snage također upotrijebile silu protiv poznatih pripadnika Fataha, naročito onih koji su radili u Fatahovim sigurnosnim službama Palestinske samouprave. Naročito je zabrinjavajuće namjerno pucanje i ranjavanje u noge. Prema podacima Neovisnog povjerenstva za ljudska prava, pučkog pravobranitelja Palestinske samouprave, nepoznate su naoružane osobe namjerno pucale u noge najmanje 49 osoba u periodu između 28. prosinca 2008. i 31. siječnja 2009. Također je vrlo zabrinjavajuća pojava otmica i teškog premlaćivanja. Prema podacima Neovisnog povjerenstva za ljudska prava nepoznati su počinitelji u periodu između 28. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009. fizički zlostavljali 73 muškaraca u Gazi. S druge strane, Fatahove vlasti na Zapadnoj obali također su intenzivirale represivne mjere protiv pripadnika i pristaša Hamasa na tom području. U razdoblju između 28. prosinca 2008. i 28. veljače 2009. palestinske su organizacije za ljudska prava zabilježile 31 prijavu mještana koji tvrde da su ih mučili pripadnici Fatahovih sigurnosnih snaga. Iste su organizacije također zabilježile jednu poznatu smrt u pritvoru i arbitrarni pritvor 2 novinara privatnih TV postaja za koje se smatra da podupiru Hamas. SAD i EU koje financiraju i obučavaju Fatahove snage nisu javno kritizirale ova ozbiljna kršenja ljudskih prava.
Thanks, Palestinians, for St George!
Although George is England's patron saint he never set foot here, and there is much argument about who this warrior-saint was and where he came from. But there are no such doubts in Palestine: George was a Palestinian born at Lydda and brought up in the Christian faith, although some sources insist that he was born in Cappadocea (Turkey) and taken home by his mother to her native Palestine when his father died.
Uri Avnery: Fascists in Israel: A Little Red Light
Perhaps Avigdor Lieberman is only a passing episode in the annals of the State of Israel. Perhaps the fire he is trying to ignite will flicker briefly and go out by itself. ... Either way, we should candidly confront the phenomenon he represents. If one believes that his utterances sound fascist, one has to ask oneself: is there a possibility that a fascist regime might come to power in Israel? ... When Yeshayahu Leibowitz coined, many years ago, the term “Judeo-Nazis”, the entire country blew up. Even many of his admirers thought that this time the turbulent professor had gone too far. But Lieberman's slogans do justify him in retrospect.
Informacije iz članka Sitting ducks Stuarta Littlewooda, koji se u cijelosti može pročitati na engleskom na linku.
U razdoblju između 2000. i početka izraelskog napada na Gazu u prosincu 2008. Izraelci su ubili (prema podacima B'Tselema) 952 palestinske djece. Još najmanje njih 350 ubili su tijekom operacije „Lijevano olovo“. Hrabri Izraelci eliminirali su od 2000. do danas gotovo 1400 djece. Možemo samo nagađati koliko ih je ostalo ranjeno i doživotno osakaćeno.
No osim djece „najmoralnija vojska na svijetu“ također rado napada i palestinske studente. Npr. Merna, danas studentica na zadnjoj godini engleskog, i njena obitelj iz izbjegličkog logora u Betlehemu: Izraelski su vojnici često usred noći napadali njen izbjeglički logor, pretresali domove i arbitrarno uhićivali mještane. Odvodili su članove njene obitelji jednog po jednog. Najprije joj je izraelski snajperist ubio 14-godišnju sestričnu i najbolju prijateljicu dok je za vrijeme policijskog sata sjedila ispred obiteljske kuće. Zatim su joj uhitili najstarijeg brata, 22-godišnjeg umjetnika i strpali ga u zatvor na četiri godine. Zatim su došli po Merninog 18-godišnjeg brata, a na kraju i po najmlađeg, kojem je bilo samo 16 godina. To su bili uvjeti u kojima je Merna morala učiti.
Prema izraelskom vojnom zakonu Palestinci postaju odrasli s navršenih 16 godina, što je sramotno kršenje UN-ove Konvencije o pravima djeteta. Izraelci su naravno maloljetni dok ne navrše 18 godina. Palestincima se bave izraelski vojni sudovi, čak i kada se radi o civilnom prekršaju, a na tim se sudovima ignoriraju međunarodno pravo i međunarodne konvencije, pa zahvaljujući tome ne postoji pravna zaštita osoba koje se nalaze pod izraelskom vojnom okupacijom.
Obzirom da se odluke o pritvaranju temelje na tajnim informacijama koje ne mogu vidjeti ni pritvorenik ni njegov odvjetnik, nije moguće pripremiti kvalitetnu obranu. Osim toga, sigurnosne službe uvijek pronađu neki lažni izgovor kako bi pritvorenike zadržale u pritvoru „u višem interesu sigurnosti Izraela“. Iako pritvorenici imaju pravo na reviziju i žalbu, ne mogu pokušati pobiti dokaze i provjeriti činjenice, jer su sve informacije koje su predstavljene sudu tajne. Toliko o izraelskoj pravdi.
Da bi došli do betlehemskog ili nekog drugog sveučilišta mnogi studenti moraju proći kroz izraelske kontrolne točke. „Ponekad nam uzmu osobne iskaznice i sto godina s njih prepisuju podatke, samo kako bismo zakasnili“, kaže jedan od studenata. Studenti često na kontrolnim točkama sa sebe moraju skinuti cipele, remene i torbe. „Kao da smo u zračnoj luci. Često moramo i po sat vremena čekati vani, bez obzira da li sije sunce ili pada kiša, njima je to svejedno.“ Za to vrijeme vojnici pokušavaju silom skinuti odjeću sa studenata, psuju i dobacuju seksističke uvrede studenticama. Neke studentice tvrde da ih na putu do sveučilišta seksualno uznemiravaju i da ostatak dana provedu brinući se o tome što će im Izraelci učiniti na povratku kući. Stalno ponižavanje štetno utječe na motivaciju i koncentraciju studenata.
Prije pet godina Izraelci su prisilno i protuzakonito sa Zapadne obale u Pojas Gaze deportirali 4 studenata sveučilišta Birzeit. Svo četvoro studenata trebalo je diplomirati do kraja te akademske godine. Na kraju je „najmoralnija vojska na svijetu“ pod velikim pritiskom međunarodne javnosti spomenutih četvoro studenata dopustila da se vrate u Birzeit pod uvjetom da potpišu jamstvo da će se trajno vratiti u Pojas Gaze nakon što završe svoj studij. Ovaj postupak razotkriva izraelsku politiku nametanja konačne podjele između Zapadne obale i Pojasa Gaze, iako međunarodna zajednica Pojas Gaze i Zapadnu obalu smatra dijelovima jednog te istog cjelovitog teritorija. Prema međunarodnom pravu svatko ima pravo slobodno odabrati mjesto stanovanja unutar jednog teritorija, ali otkad Izrael mari za međunarodno pravo? Za studente iz Gaze studiranje na 8 palestinskih sveučilišta na Zapadnoj obali gotovo je nemoguće. 1999. na sveučilištu Birzeit studiralo je oko 350 studenata iz Gaze; danas gotovo da nema niti jednoga.
Stoga nikoga ne iznenađuje što je izraelska vojska nedavno uhitila Berlanty Azzam, studenticu na četvrtoj godini poslovne administracije, i deportirala je u Gazu „jer je pokušala završiti svoj studij na betlehemskom sveučilištu“.
Berlanty je kršćanka iz Gaze, ali od 2005, kad joj je vojska izdala dozvolu da otputuje iz Gaze na Zapadnu obalu, živi na Zapadnoj obali. I njoj je u posljednjem trenutku ukradena diploma. Uhićena je na kontrolnoj točki između Betlehema i Ramalle, nakon što je obavila jedan intervju za zapošljavanje u Ramalli.
Berlanty (21) je trebala diplomirati prije Božića. No umjesto toga su joj usred noći na oči stavili povez, a na ruke lisice, utrpali je u vojno terensko vozilo i odvezli iz Betlehema u Gazu, unatoč uvjeravanjima iz ureda izraelskog vojnog pravnog savjetnika da je neće deportirati prije nego odvjetnik izraelske nevladine udruge Gisha bude imao mogućnost na izraelskom sudu tražiti dopuštenje da se Berlanty može vratiti u Betlehem kako bi završila studij.
Kad su prešli granicu „najmoralnija vojska na svijetu“ Berlanty je izbacila iz vozila usred mrklog mraka i rekla joj „Sad si u Gazi.“
„Od 2005. nisam posjećivala svoju obitelj u Gazi iz straha da mi neće dopustiti da se vratim na studij na Zapadnoj obali“, Berlanty je rekla Gishi preko mobitela prije nego su ga vojnici konfiscirali. „Uhitili su me samo dva mjeseca prije diplome i usred noći odveli u Gazu. Ne znam kako ću sada završiti studij.“
Da je Berlanty kojim slučajem židovka kojoj je uskraćeno pravo da završi svoje visoko obrazovanje, izraelska bi veleposlanstva diljem svijeta istog trena počela odašiljati optužbe za vjersku mržnju i antisemitizam. No, ovdje se radi o židovskoj državi koja upropaštava život jedne kršćanke, pa nema potrebe da se bilo tko oko toga uznemirava.
Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
11th July 2009 Video Free Gaza Live from Spirit
Snimka s humanitarnog broda Spirit of Humanity pred napad izraelskih snaga na nenaoružane aktiviste za ljudska prava, novinare i humanitarce u srpnju ove godine
Refugees and Zionist propaganda
As well as the fact that Jews in Arab countries were actively encouraged by the Zionist movement to move to Israel, there is another big problem with the ‘swap’ theory – timescale. Dr. Philip Mendes points out how “the Jewish exodus from Iraq and other Arab countries took place over many decades, before and after the Palestinian exodus” and “there is no evidence that the Israeli leadership anticipated a so-called population exchange when they made their arguably harsh decision to prevent the return of Palestinian refugees”. Mendes also concludes his analysis by affirming that “the two exoduses…should be considered separately”. But the ‘swap’ idea is anyway illogical. One refugee’s right – in the case of the Palestinians, a right affirmed by UN resolutions – can not be ‘cancelled out’ by another’s misfortune. Furthermore, “the Palestinians were not at all responsible for the expulsion of the Jews from Arab countries” – while “the Palestinian refugee problem was caused by the Zionist refusal to allow the Palestinians to return to their homes”.
Delusional Self-Defense, Delusional Congressional Vote
Američki je kongres prošli tjedan osudio Goldstoneov izvještaj koji od Izraela i Hamasa traži da provedu „vjerodostojne“ neovisne istrage ratnih zločina počinjenih u Gazi. Goldstoneov je izvještaj u Općoj skupštini UN-a podržalo 110 država, a SAD je bio među 18 država koje su se tom izvještaju protivile.
The Goldstone Report concluded:
„While the Israeli Government has sought to portray its operations as essentially a response to rocket attacks in the exercise of its right to self-defence, the Mission considers the plan to have been directed, at least in part, at a different target: the people of Gaza as a whole.“ (Goldstone par. 1883). A central element of the law of self-defense, as well as the laws regarding the conduct of war once started, is one unequivocal standard around which no controversy exists: the prohibition on targeting civilians and civilian infrastructure. As demonstrated not only by the Goldstone Report, but also in reports by Israeli soldiers who participated in Operation Cast Lead and reports by Human Rights Watch, Amnesty International, Physicians for Human Rights-Israel, and the National Lawyers Guild, Israeli forces directly targeted civilians and civilian infrastructure during its 22-day offensive. Even if Israel had not itself broken the ceasefire, its legal argument for self-defense would therefore be ineffective. Israel's only rebuttal to these charges was a military investigation conducted by the Israeli Army itself. But that self-serving investigation was nearly unanimously condemned as lacking independence and impartiality... Thus, neither the facts nor the law support an Israeli self-defense claim. Rather than condemn Israel's act of aggression and its ongoing occupation and blockade of the Gaza Strip, Congress added its name to a pungent piece of manipulative delusion: that Israel's onslaught of Gaza constituted an act of self-defense. The House is now on record disavowing international law and international accountability mechanisms. People around the world will be persuaded that protests, boycotts, and divestment campaigns are all the more necessary, and they will look to places outside the US political establishment for justice.
Norman Finkelstein: The Coming Breakup of American Zionism
Predavanje Normana Finkelsteina pod nazivom Nadolazeći slom američkog cionizma na Evergreen State Collegeu u Olympiji, državi Washington, održano 08. svibnja 2008.
(Ma'an News Agency; 10. studeni 2009.) Rabin Yitzhak Shapira, ravnatelj židovske vjerske škole Od Yosef Chai u ilegalnom naselju Yitzhar u okolici Nablusa na Zapadnoj obali, javno tvrdi da Židovi imaju pravo u gotovo svim okolnostima ubijati nežidove.
Kako piše izraelski list Maariv Shapira je u svojoj novoj knjizi, Kraljeva Tora, napisao: „Ako ubijemo nežidova koji je sagriješio ili prekršio jednu od sedam zapovijedi... u tom ubojstvu nema ničeg spornog“. U svojoj knjizi Shapira također opravdava ubijanje „nežidova koji za sebe traže zemlju“, a među prekršajima zbog kojih se može ubiti nalazi se i „neprijateljsko svetogrđe“.
„Oni koji svojim govorom slabe naš suverenitet“ zaslužuju smrt, objašnjava Shapira u knjizi. „Dopušteno je... iako oni nisu odgovorni za situaciju koja nam prijeti.“
Maariv piše da je knjiga manifest od 230 stranica i sadrži „zakone o ubijanju nežidova, vodič u kojem stoji da li je i kada dopušteno uzimati živote nežidova“.
Shapira i njegovi sljedbenici knjigu su počeli prodavati u subotu u Jeruzalemu tijekom svečanosti u spomen na Meira Kahanea, bivšeg knessetskog zastupnika koji je pozivao na masovno protjerivanje Palestinaca iz Izraela i okupiranih područja.
Izraelski list Haaretz piše da Shapira većinu knjige temelji na ulomcima iz Biblije, kojima je dodao vlastita razmišljanja i uvjerenja. Kako piše Haaretz, nekoliko je istaknutih rabina svojim učenicima i sljedbenicima preporučilo da pročitaju knjigu.
Knjiga sadrži i poglavlje „Namjerni napadi na nedužne civile“ i objašnjava da je dopušteno ubijati civile drugih država, ako stanovništvo „pomaže u ubijanju Židova... U svakom slučaju u kojem život civila ugrožava Izrael – dopušteno je ubiti nežidova“.
„Ako civil pomaže borcima, dopušteno ga je ubiti.“ piše Shapira. „Građani [neprijateljskog naroda] doprinose u ratu... Dopušteno je ubiti svakog građanina koji podržava rat ili borce ili izražava zadovoljstvo njihovim postupcima.“
Dopušteno je napadati i djecu i bebe, „ako je očito da će nam nauditi kad narastu“, napisao je rabin. „Ako naudivši djeci zlog čelnika možete na njega izvršiti pritisak da prekine svoja zlodjela – možete im nauditi.“
Međutim, u knjizi se niti jednom ne spominju Palestinci ni Arapi, navodi Maariv, dodavši da je autor htio razglabati o ubijanju nežidova kao teoretskom konceptu, a ne u kontekstu regionalne politike. Shapira je također pojasnio da ne želi poticati privatne osobe da zakon uzimaju u svoje ruke.
Knjiga je objavljena samo dva tjedna nakon što je otkriveno da je izraelska policija uhitila jednog kolonista sa Zapadne obale kojeg sumnjiči za niz ubojstava i planiranih ubojstava. Useljenik iz SAD-a, uhićeni Yaakov Teitel, navodno je priznao da je 1997. ubio palestinskog pastira južno od Hebrona i taksista u Istočnom Jeruzalemu. Teitel se također sumnjiči za niz bombaških napada, uključujući eksploziju u kojoj je tijekom Gay Pride parade oštećen jedan policijski automobil. Teitel je navodno nakon ubojstva jednog od Palestinaca vlastima rekao da je u Izrael došao kako bi ubijao Palestince iz osvete za samoubilačke bombaške napade.
Izvor: Ma'an News Agency
Predsjednik Obama je 05. travnja 2009. u Pragu obećao da će Sjedinjene Države predvoditi borbu za nuklearno razoružanje i ukidanje nuklearnog naoružanja.
Svojim potpisom na ovu peticiju pozdravljamo Obaminu najavu i pozivamo američkog predsjednika da ispuni svoje obećanje tako što će na Konferenciji o Sporazumu o neširenju nuklearnog naoružanja, koja će se u svibnju 2010. održati u Ujedinjenim narodima, najaviti pokretanje multilateralnih pregovora o međunarodnom sporazumu kojim bi se ukinulo nuklearno naoružanje.
Međunarodna peticija za ukidanje nuklearnog naoružanja Obami će biti dostavljena prije spomenute UN-ove konferencije o neširenju nuklearnog naoružanja koja će se održati u svibnju 2010.
Za potpisivanje peticije obvezno (*) je upisati Ime, Prezime, E-mail adresu i Poštanski broj,te kliknuti na Sign Now!.
Linkovi/vijesti za Palestinu/Izrael:
Testimonies of the fishermen abducted on 6/4/2009
At 10.00pm they were put on a bus to be taken to the Erez crossing. Later, after their blindfolds were removed at the crossing, they saw they were being guarded by seven soldiers. At Erez, the border soldiers asked the naval soldiers why these people had been arrested. They were told that the Palestinian fishermen were fishing in a restricted area. Izhaq told the officer that this was a lie and that they had been fishing in a permitted area. The Israelis released them and warned them that they had five minutes to reach the Palestinian side of the crossing. The fishermen asked the Israelis to give them some money to take a taxi home because they were barefoot. The Israelis refused and told them that if they don't go straight ahead to the other side of the crossing they would shoot them.
Fishing under fire
Site o palestinskim ribarima koji uređuje ISM Gaza.
Gideon Levy: Herding the shepherds
Next to Bashrath's tents, a touch away but fenced off, is a modern well from which a wide pipe emerges. These are the waters of the settlements. Sweet, flowing, pure water of life. It's for the settlers - to irrigate their fields, fill their pools and fish ponds, grow their decorative gardens. Bashrath has pleaded to be allowed to hook up to this water line, in return for payment, of course, so that his family and sheep can have water. He has been met with refusal. Nowhere is the injustice more flagrant than next to this well. Nowhere is the apartheid more blatant than it is here, in the Jordan Rift Valley.
