Izrael/Gaza: Operacija „Lijevano olovo“: 22 dana smrti i razaranja (UVOD)

Iz izvještaja Amnesty Internationala o ratnim zločinima i drugim kršenjima međunarodnog i ljudskih prava tijekom trotjedne izraelske operacije „Lijevano olovo“ u Pojasu Gaze: ISRAEL/GAZA OPERATION ‘CAST LEAD’: 22 DAYS OF DEATH AND DESTRUCTION koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku.


UVOD

„Još uvijek ne razumijemo zašto. Želimo mir; i istragu; želimo znati zašto smo ja i moje sestre postali siročad. Zašto su ubili naše roditelje, obitelj?“
Fathiya Mousa, čiji su roditelji i braća ubijeni u izraelskom zračnom napadu dok su sjedili u svom dvorištu

27. prosinca 2008. u 11:30 izraelske su snage u Pojasu Gaze bez upozorenja pokrenule razornu vojnu kampanju bombardiranja prozvanu Operacija „Lijevano olovo“. Njen je navedeni cilj bilo zaustavljanje raketiranja Izraela od strane naoružanih skupina povezanih s Hamasom i drugim palestinskim organizacijama. Do 18. siječnja 2009, kada su Izrael i Hamas proglasili jednostrane prekide vatre, ubijeno je oko 1400 Palestinaca, uključujući oko 300 djece i stotine drugih nenaoružanih civila, a veliki dijelovi Gaze sravnjeni su sa zemljom, ostavljajući tisuće ljudi bez krova nad glavom; privreda, koja je već ionako bila u očajnom stanju, je uništena.

Velik dio razaranja bio je bezobziran i posljedica je izravnih napada na civilne objekte te napada u kojima nije pravljena razlika između legitimnih vojnih ciljeva i civilnih objekata. Takvim su napadima prekršene temeljne odredbe međunarodnog humanitarnog prava, osobito zabrana izravnih napada na civile i civilne objekte (načelo razlikovanja), zabrana nediskriminativnih ili nerazmjernih napada i zabrana kolektivnog kažnjavanja.

Stotine civila ubijene su u napadima koji su izvedeni oružjem visoke preciznosti – bombama i projektilima iz zraka i tenkovskim granatama. Drugi su, uključujući i žene i djecu, ustrijeljeni iz blizine u trenutku kada nisu predstavljali nikakvu prijetnju životima izraelskih vojnika. U zračnim bombardiranjima iz borbenih zrakoplova F-16 bez upozorenja su ciljani i uništeni civilni domovi, pri čemu je također ubijen i ranjen određen broj stanara, često za vrijeme dok su spavali. Djeca koja su se igrala na krovovima svojih kuća ili na ulici, te drugi civili koji su se bavili svakodnevnim poslovima, kao i medicinsko osoblje koje je pružalo pomoć ranjenima ubijani su usred bijela dana projektilima Hellfire i drugim projektilima visoke točnosti iz helikoptera i bespilotnih zračnih letjelica, te preciznim projektilima koji se ispaljuju iz tenkova. Još uvijek nema odgovora na uznemirujuće pitanje zašto je oružje ovako visoke preciznosti, čiji operateri vide čak i sitne detalje na svojim metama i koje s preciznošću pogađa čak i vozila koja se kreću velikom brzinom, ubilo tako mnogo djece i drugih civila.

Civili su također ubijani i ranjavani manje preciznim oružjem, poput topničkih granata i minobacačkih mina, te tenkovskim granatama punjenim metalnim strelicama (flechette) koje se mogu precizno naciljati, ali velikom brzinom raspršuju na tisuće smrtonosnih metalnih strelica na širokom području.

Bijeli je fosfor, visoko zapaljiva tvar, uzastopce i bez razlikovanja vojnih i civilnih ciljeva, ispaljivan nad gusto naseljenim područjima, pri čemu su ubijeni i ranjeni civili, te uništena imovina civila. Bijeli je fosfor često bio ispaljivan iz topničkih granata i rasprsnut u zraku, čime su pogoršane već ionako razorne posljedice ovih napada. Svaka je granata izbacila više od stotinu pustenih klinastih komadića impregniranih visoko zapaljivim bijelim fosforom i ti su komadići pali na kuće i ulice, zapalili se pri dodiru s kisikom i zapalili ljude i imovinu. Nakon što se oslobodio zapaljivi sadržaj, topničke granate često su padale na zgrade pri čemu su također ubijeni i ranjeni ljudi. Opetovano poricanje uporabe bijelog fosfora od strane izraelskih dužnosnika tijekom sukoba odgodilo je ili spriječilo adekvatno liječenje ljudi s teškim opeklinama. Da su liječnici znali da se radi o bijelom fosforu, nekima koji su umrli mogao je biti spašen život.

Topništvo općenito, a naročito granate s bijelim fosforom nikada se ne smiju upotrebljavati u naseljenim područjima. No izraelske su ih snage više puta ispaljivale na gusto naseljena područja, znajući da će takvo neprecizno oružje ubiti i raniti civile. U tim napadima nije pravljena razlika između vojnih i civilnih ciljeva i zbog toga su oni protuzakoniti prema međunarodnom pravu.

Opseg i jačina napada bili su bez presedana, čak i u kontekstu sve smrtonosnijih izraelskih vojnih kampanja u Gazi tijekom prethodnih godina. U ovoj je 22-dnevnoj vojnoj kampanji ubijeno više Palestinaca i uništeno više imovine nego u bilo kojoj prethodnoj izraelskoj ofenzivi.

Nezamislivo je da izraelske snage nisu bile svjesne prisutnosti civila na lokacijama koje su opetovano napadane, uključujući bijelim fosforom i drugim nepreciznim oružjem, obzirom da su ta područja pod strogim nadzorom izraelskih bespilotnih letjelica. Iako su izraelski dužnosnici od prvih dana operacije „Lijevano olovo“ znali da su u znatnim brojevima ubijeni i ranjeni civili, izraelske su snage nastavile koristiti iste taktike cijelo vrijeme trajanja 22-dnevne ofenzive, što je rezultiralo rastućim brojem civilnih žrtava. Obrazac napada i visoki broj civilnih žrtava pokazuju elemente bezobzirnog postupanja, nepoštivanje života i imovine civila, te dosljedno zanemarivanje razlike između vojnih ciljeva i civila i civilnih objekata.

Uništene su tisuće civilnih domova, poslovnih prostora i javnih zgrada. U nekim su dijelovima sa zemljom sravnjene cijele četvrti i pobijena je stoka. Velik dio uništavanja bio je neopravdan i namjeran, te izveden na način i u okolnostima koje ukazuju na to da se ono ne može opravdati vojnom nužnošću. Razaranje je često bilo rezultat bezobzirnih napada u kojima vojni ciljevi nisu razlikovani od civila i civilnih objekata, što su zapovjednici izgleda tolerirali ili čak izravno odobrili, a koji su povremeno izgledali kao da im je namjera kolektivno kazniti lokalne stanovnike za djela počinjena od strane naoružanih skupina.

Tijekom operacije „Lijevano olovo“ izraelske su snage često ranjenima i zatočenima onemogućavale pristup liječničkoj i humanitarnoj pomoći. Onemogućavale su kolima hitne pomoći i medicinskom osoblju da pruže pomoć ranjenima i prevezu ih do bolnice, a u nekoliko su slučajeva gađale kola hitne pomoći, spasilačke ekipe i druge koji su pokušavali evakuirati ranjene. Zbog toga su ljudi koji su mogli biti spašeni umrli, a neki su bez potrebe patili i njihove su se ozljede pogoršale. Među onima koji su bili zatočeni i kojima je onemogućen pristup liječničkoj pomoći i/ili prolaz iz područja koja su zauzele izraelske snage bila su i djeca, žene te osobe starije dobi. U namjernim ciljanim izraelskim napadima i napadima u kojima nije pravljena razlika između vojnih i civilnih meta uništena su i oštećena kola hitne pomoći te humanitarna vozila i prostorije.

U nekoliko su slučajeva izraelski vojnici također civile, uključujući djecu, koristili kao „ljudske štitove“, ugrožavajući njihove živote prisiljavajući ih da ostanu unutar ili u blizini kuća koje su vojnici zauzeli i koristili kao vojne položaje. Neki su bili prisiljeni izvršavati opasne zadatke poput pregledavanja imovine ili objekata za koje se sumnjalo da skrivaju postavljene bombe ili mine. Vojnici su također zauzeli položaje u naseljenim kućama i iz njih ili njihove okolice napadali, čime su lokalne stanovnike izložili opasnosti da postanu žrtve napada ili unakrsne vatre.

Izrael i Egipat držali su granice s Pojasom Gazom zatvorenima tijekom trajanja operacije „Lijevano olovo“, a 1,5 milijuna stanovnika tog područja nije ga moglo napustiti niti unutar njega pronaći mjesto na kojem bi im bila zajamčena sigurnost. Za razliku od južnog Izraela, gdje su izraelske vlasti sagradile skloništa kako bi lokalne stanovnike zaštitile od raketnih napada palestinskih naoružanih skupina, u Gazi ne postoje skloništa koja bi stanovnike mogla zaštititi od izraelskih bombardiranja, niti se ona mogu sagraditi jer Izrael već dugo vrijeme brani ulaz građevinskog materijala u Pojas Gaze.

Nasumični telefonski pozivi sa snimljenim porukama upozorenja, emitiranje poruka na radiju i letci koje je izraelska vojska bacala diljem Gaze, a u kojima se ljude pozivalo da napuste svoje domove i četvrti, prouzročili su opću paniku, ali nisu predstavljali neku zaštitu. Na nekim su područjima stanovnici bili zatočeni u svojim domovima; oni su čuli upozorenja koje je izraelska vojska emitirala upozoravajući civile da napuste svoje domove, no oni svoje domove nisu mogli napustiti jer izraelske snage na tom području nisu dopuštale nikakvo kretanje i stoga se svatko tko je izašao iz kuće stavljao u opasnost da na njega bude otvorena vatra. Neki koji su pobjegli iz svojih domova, ubijeni su ili ranjeni kad su izraelske snage napale UN-ove škole i druga mjesta u kojima su civili potražili sklonište.

U južnom su Izraelu civili i dalje bili izloženi napadima raketama koje su palestinske naoružane skupine tijekom 22-dnevnog sukoba svakodnevno ispaljivale. Vojno krilo Hamasa i druge palestinske naoružane skupine ispalili su nekoliko stotina raketa i mina u južni Izrael, pri čemu je ubijeno 3 civila, a ranjeni su desetci osoba. Nekoliko je civilnih domova i drugih građevina oštećeno, neke znatno. U palestinskim napadima također je ubijeno 6 izraelskih vojnika.

Minobacačke mine i tzv. rakete Qassam, koje se proizvode u Gazi, te rakete tipa Grad koje imaju veći domet i koje se u Gazu krijumčare preko tunela iz Egipta, nisu navođeni projektili koji bi se mogli usmjeriti na određeni cilj. U napadima u kojima se koriste takve rakete ne razlikuju se vojni od civilnih ciljeva, pa su oni stoga protuzakoniti prema međunarodnom pravu. Iako u većini slučajeva te rakete eksplodiraju na otvorenim i nenaseljenim područjima i ne prouzroče žrtve, svaka je raketa potencijalno smrtonosna, a njihovo pojačano ispaljivanje tijekom 22 dana operacije „Lijevano olovo“ izazvalo je paniku među civilnim stanovništvom južnog Izraela. Tisuće su obitelji pobjegle u druge dijelove zemlje, a oni koji su ostali u svojim domovima na jugu morali su trčati u sklonište svaki puta kad bi se oglasila sirena uzbune koja upozorava na predstojeći raketni napad.

Hamas i druge palestinske naoružane skupine kršile su međunarodno humanitarno pravo i unutar Pojasa Gaze. Njihovi su pripadnici ispaljivali rakete i smještali vojnu opremu i položaje u blizini civilnih domova, čime su ugrozili živote stanara izlažući ih opasnosti od izraelskih napada. Njihovi su pripadnici također koristili prazne kuće i imovinu kao vojne položaje tijekom oružanih sukoba s izraelskim snagama, izlažući stanare obližnjih kuća opasnosti od napada ili opasnosti da se nađu usred unakrsne vatre.

Međutim, suprotno više puta ponavljanim tvrdnjama izraelskih dužnosnika o uporabi „ljudskih štitova“, Amensty International nije pronašao dokaze da su pripadnici Hamasa ili drugi palestinski borci kretanje civila usmjeravali s ciljem štićenja vojnih ciljeva od napada. Amensty nije pronašao ni dokaze da su Hamas ili druge naoružane skupine stanovnike prisiljavali da ostanu u zgradama ili u blizini zgrada koje su koristili borci, niti da su borci sprječavali stanovnike da napuste zgrade ili područja koje su zaposjeli i koristili.

Tijekom operacije „Lijevano olovo“, te nekoliko tjedana prije njenog početka, izraelska vojska u Pojas Gaze nije puštala neovisne promatrače, novinare, međunarodne promatrače za ljudska prava i humanitarne djelatnike – čime je Pojas Gaze odsječen od ostatka svijeta i otežan neovisni monitoring i izvještavanje o postupanju izraelske vojske na tom području. Čak i nakon što je 18. siječnja proglašen prekid vatre, izraelska je vojska nastavila mnogim aktivistima za ljudska prava, humanitarnim radnicima i novinarima priječiti pristup Gazi. Nekima ni četiri mjeseci nakon operacije nije dopušteno da uđu u Pojas Gaze.

Ni pet mjeseci nakon završetka operacije „Lijevano olovo“ izraelske vlasti nisu pokrenule nikakvu neovisnu ni nepristranu istragu postupaka izraelskih vojnika i aktivno se protive pokretanju svake takve istrage. Odbile su surađivati i u zemlju pustiti međunarodnu neovisnu istraživačku misiju koju je uspostavilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, a kojoj je na čelu sudac Richard Goldstone, čime je potkopana sposobnost te skupine da ispuni svoju misiju. Izraelske su vlasti također odbacile nalaze UN-ovog Istražnog odbora, koji je istraživao devet napada na UN-ove prostorije i osoblje tijekom operacije „Lijevano olovo“.

Izraelske su vlasti odbacile navode o ratnim zločinima i drugim ozbiljnim kršenjima međunarodnog prava počinjenim od strane izraelskih snaga tijekom operacije „Lijevano olovo“ koje su objavili Amnesty International i brojne druge organizacije za ljudska prava i mediji – međunarodni, izraelski i palestinski – tvrdeći da Hamas sprječava svaku neovisnu istragu i prisiljava ljude da iznose neistinite navode. Međutim, ovakve tvrdnje ne odgovaraju istini. Izaslanici Amnesty Internationala koji su Pojas Gaze posjetili za vrijeme ili nakon operacije „Lijevano olovo“, kao i u brojnim drugim prilikama tijekom proteklih godina, mogli su neometano provesti svoje istrage, a građani su često otvoreno kritizirali Hamasove postupke, uključujući raketne napade. Izaslanici Amnesty Internationala u Gazi su također istraživali zločine i kršenja ljudskih prava koje su počinili pripadnici Hamasovih snaga i paravojnih skupina nad Palestincima, uključujući namjerno ubijanje, mučenje, otmice i arbitrarni pritvor. Nalazi tih istraga objavljeni su 10. veljače 2009. u izvještaju pod naslovom: Hamasova ubojita kampanja u sjeni rata u Gazi (Hamas' deadly campaign in the shadow of the war in Gaza).

Izraelske vlasti do 18. lipnja 2009. nisu odgovorile na zahtjeve Amnesty Internationala, od kojih je prvi upućen početkom veljače, da se sastanu s predstavnicima te organizacije kako bi se raspravili njeni nalazi, niti na zahtjeve da se dostave informacije vezane uz brojne slučajeve koji se spominju u ovom izvještaju.

Istovremeno Hamasova de facto administracija u Gazi ne samo da nije istražila raketne napade svoje ili drugih naoružanih skupina, već ustraje u opravdavanju takvih nezakonitih napada.

Amnesty International vjeruje da smrt tako velikog broja nenaoružanih civila i način na koji su napadnuti iziskuju temeljitu, neovisnu i nepristranu istragu postupaka svih strana u sukobu, kako bi se utvrdila istina, odgovorni za protuzakonite napade na civile i civilnu imovinu priveli pravdi, te osigurala odšteta za žrtve.

S tim ciljem Amnesty International poziva, s jedne strane međunarodnu zajednicu da da punu podršku međunarodnoj neovisnoj istraživačkoj misiji koju je uspostavilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava, te, s druge strane, izraelske vlasti i Hamasovu de facto administraciju da surađuju s tom misijom, uključujući na način da njenim članovima omoguće pristup Izraelu i Gazi. Izraelske vlasti također trebaju na državnoj razini osigurati nepristrane i temeljite istrage dokaza koji upućuju na to da su izraelske snage počinile ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava tijekom ovog sukoba, te osigurati punu odštetu za posljedice ovih nezakonitih djela i propusta. Na međunarodnom nivou države pojedinačno trebaju vršiti univerzalnu jurisdikciju gdje god postoji dovoljno dokaza za ratne zločine i druge zločine prema međunarodnom pravu koje je počinila bilo koja od strana.

...


Dodatno linkovi Palestina/Izrael:
Territorial Domination in the West Bank

IJAN: Statement of Solidarity with the Palestinian General Strike
In the United States, despite growing support from labor organizations and populations across the globe, the AFL-CIO and Change to Win fail to recognize what their British counterpart has now acknowledged: that Israel is a state built on defeating the aspirations and solidarity of working families not only in Israel but internationally. Often without the knowledge or consent of union members, US Labor officialdom remains a leading accomplice of Israeli apartheid and the Zionist colonialism of which it is part. For more than sixty years, it has closely collaborated with the Histadrut, which has spearheaded -- and whitewashed -- apartheid, dispossession, ethnic cleansing and exploitation of the Palestinians since the 1920s. Indeed, the Histadrut (as both employer and union) provided lethal weapons which the South African apartheid government used against Black workers, while at home it either excluded or segregated Arab workers. Today, in solidarity with the general strike of Palestinian workers in Israel and growing international labor support for BDS, we call on US labor organizations to divest their estimated $5 billion investment in State of Israel Bonds, and to end all relations with the Histadrut.

Answering critics of the boycott movement
Naomi Klein's original comment that BDS is not dogmatic but tactical is crucial, in that the movement does not claim that BDS can successfully be used in fighting all oppression wherever it is, but that in certain cases of apartheid and colonial oppression, this tool is highly effective. The case of Israel proves very salient here because it receives an almost surreal amount of aid and foreign investment from around the world, most notably the US, with which it enjoys a special status. This makes the daily operations of the Israeli state and its institutions far more accountable to the international community than a place like Sudan, frequently brought up by boycott critics because of the violence in Darfur. It also means, in the case of economic boycott and divestment, that the international community is withdrawing its gifts and support, rather than allowing it to enjoy its special status -- hardly a punishment. It is the high level of support that Israel enjoys that makes it susceptible to BDS, whereas in some of the other countries that are often promoted in debates for boycott, as Klein says, "there are [already] very clear state sanctions against these countries." In the same September article, Yael Lerer, an Israeli publisher interviewed alongside Klein, echoed this position: "these countries don't have these film festivals and Madonna is not going to have a concert in North Korea. The problem here is that the international community treats Israel like it was a normal, European, Western state. And this is the basis of the boycott call: the special relationship that Israeli universities have with European universities and with universities in the United States, which universities in Zimbabwe don't have. I do believe that Israel could not continue the occupation for one single day without the support of the United States and the European Union."

Eight protesters, two soldiers hurt at anti-wall protests
Osmero prosvjednika i dva vojnika ozlijeđeni u prosvjedima protiv Zida (petak 02. listopad 2009.)
Deset je osoba ozlijeđeno u prosvjedima protiv izraelskog Zida u selima Ni'lin i Bi'lin na Zapadnoj obali u kojima su u petak sudjelovale stotine mještana. U Ni'linu je 6 prosvjednika ozlijeđeno suzavcem, gumom presvučenim metcima i smrdljivom tekućinom kojom izraelske snage polijevaju prosvjednike. Navodno su tijekom prosvjeda također ozlijeđena 2 izraelskih vojnika. Na prosvjedu protiv Zida u obližnjem selu Bi'lin ozlijeđene su 2 međunarodne aktivistice: Judy iz Ujedinjenog kraljevstva, koja već otprije mora koristiti invalidska kolica i Elinor iz Izraela. Deseci prosvjednika također su imali poteškoća s disanjem zbog suzavca koji je izraelska vojska prema njima neprekidno ispaljivala pokušavajući ugušiti prosvjed. Izraelske su snage tijekom proteklih tjedana nastavile upadati u selo Bil'in, pretraživati domove i uhićivati mještane za koje vjeruju da su uključeni u organizaciju općenito nenasilnih demonstracija.

Israeli forces bar farmers from harvesting grapes, detain intl's
Izraelske snage poljoprivrednicima zabranile berbu grožđa (03. listopad 2009.)
Izraelske su snage poljoprivrednicima iz mjesta Beit Ummar zabranile pristup njihovom poljoprivrednom zemljištu u Wad Ar-Rishu na kojem su trebali brati grožđe. Desetci izraelskih pograničnih zaštitara raspoređeni su na tom području koje je izraelska okupacijska vojska proglasila zatvorenom zonom. Ovom je prizoru također prisustvovalo nekoliko međunarodnih mirovnih aktivista koji su pokušavali pomoći poljoprivrednicima. Dvoje aktivista (iz Njemačke i Velike Britanije) zadržano je na 3 sata zbog prepiranja s izraelskim vojnicima od kojih su tražili da objasne zbog čega je to područje proglašeno zatvorenom zonom.

Three Israeli airstrikes on the Gaza Strip
Izraelski zračni napadi na Pojas Gaze (04. listopad 2009.)
U 2 odvojena zračna napada izraelska je vojska u subotu (03. listopada) ujutro bombardirala južno i istočno područje Pojasa Gaze. Nema dojava o žrtvama niti o prouzročenoj materijalnoj šteti. Dva puta je pogođeno područje tunela u Rafahu između Egipta i juga Pojasa Gaze, te jednom otvoreno područje u istočnom dijelu Pojasa Gaze. Izraelska je vojska potvrdila da je izvela napade na 2 područja, tvrdeći da su im ciljevi bili tuneli kojima se krijumčari oružje, te da je na otvorenom području istočno od grada Gaze ciljana jedna tvornica oružja.

Obavijest

Drage i dragi,
ovaj blog na neodređeno vrijeme odlazi u mirovanje. Moram napraviti jedan prekid od tjedan, dva, tri, iz privatnih razloga.
Čitamo se kad se vratim.

Izraelski kolonisti nastavljaju širiti svoja ilegalna naselja

izraelski kolonisti grade nove montažne kućice u ilegalnom naselju Ma'on, 09. rujan 2009. Izvor: CPT

Kolonisti na južnim hebronskim brežuljcima nastavljaju širiti ilegalna izraelska naselja. Kolonisti iz ilegalnog naselja Ma'on grade najmanje pet novih montažnih kućica na jugozapadnoj strani svog naselja. Tijekom protekla 3 mjeseca kolonisti su izgradili mnogo novih objekata u obližnjim divljim ilegalnim izraelskim naseljima Havat Ma'on i Avigail.

Ilegalno izraelsko naselje Ma'on od svoje je uspostave 1981. izvor nasilja protiv lokalnih Palestinaca. Kolonisti iz Ma'ona obrađuju voćnjake koji se nalaze na privatnoj zemlji u vlasništvu jedne obitelji iz obližnjeg palestinskog sela At Tuwani. Do 1997. zbog neprekidnog su kolonističkog nasilja palestinski mještani triju obližnjih sela (Sarura, Humra i Kharoubeh) bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Divlje ilegalno izraelsko naselje Havat Ma'on najprije je uspostavljeno u srpnju 1999, no u rujnu iste godine izraelska ga je vojska uklonila. Isto je naselje slijedeće godine ponovo uspostavljeno na obližnjem brežuljku 833, gdje se od tada širi. Divlje ilegalno izraelsko naselje Avigail je uspostavljeno 2001.

Kolonisti iz naselja Ma'on i Havat Ma'on napadaju i uznemiravaju palestinsku djecu iz mjesta Tuba i Maghayir al Abeed na njihovom putu do škole u At Tuwaniju. Odbor za prava djeteta izraelskog parlamenta 2004. je, nakon napada na međunarodne aktiviste koji su pratili djecu na putu do škole, zaključio da je potrebno organizirati vojnu pratnju koja će tu djecu štiti od napada. I danas, 5 godina kasnije, djeca u i iz škole idu pod vojnom zaštitom. Kolonisti iz ilegalnih naselja Avigail i Havat Ma'on redovito napadaju i palestinske pastire.

Slike novih objekata u ilegalnom naselju Ma'on

Izvor: ISM: Israeli settlement expansion in South Hebron Hills continues unabated

Iz izvještaja Međunarodnog Crvenog križa o stanju u Pojasu Gaze (29. lipanj 2009.)

Mnoga su djeca bila svjedoci nasilja tijekom izraelske vojne operacije. Mokrenje u krevet, nesanica i nemir široko su rasprostranjeni simptomi. Tisućama djece i odraslih potrebna je pomoć kako bi se mogli nositi s emocionalnim ožiljcima i post-traumatskim stresom.

Informacije iz izvještaja Međunarodnog Crvenog križa Gaza: 1.5 million people trapped in despair od 29. lipnja 2009. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.


Ni šest mjeseci nakon što je 27. prosinca 2008. Izrael pokrenuo svoju tro-tjednu vojnu operaciju u Gazi, život stanovnika tog područja još se uvijek nije normalizirao. Većina ljudi se bori da spoji kraj s krajem. Teško bolesni pacijenti s mukom dolaze do potrebnog liječenja. Mnoga djeca pate od ozbiljnih psiholoških problema. Civili čiji su domovi i imovina uništeni u sukobu se ne mogu oporaviti.

Tijekom 22-dnevne izraelske vojne operacije u Gazi nije bilo sigurnog mjesta na koje bi se civili mogli skloniti. Bolnice su bile preplavljene žrtvama, uključujući malu djecu, žene i starije osobe. Medicinsko je osoblje pokazalo nevjerojatnu hrabrost i odlučnost radeći 24 sata na dan s ciljem spašavanja života u ekstremno teškim okolnostima. Istovremeno su rakete svakodnevno ispaljivane iz Gaze ugrožavale živote tisuća stanovnika u južnom Izraelu.

U Gazi su mnogi izgubili dijete, jednog od roditelja, nekog od rodbine ili prijatelja. U izraelskoj su vojnoj operaciji djelomično ili u potupnosti uništene tisuće domova. Srušene su cijele četvrti. Škole, dječji vrtići, bolnice, te vatrogasne postaje i zgrade hitne pomoći oštećeni su u bombardiranju.

Pojas Gaze odsječen je od ostatka svijeta. I prije posljednjih neprijateljstava izraelske su vlasti nametnule drastična ograničenja na kretanje ljudi i robe, naročito od listopada 2007, što je dovelo do porasta siromaštva i nezaposlenosti i pogoršanja kvalitete pružanja javnih usluga poput zdravstvene skrbi, vodoopskrbe i kanalizacije. Nezadovoljavajuća suradnja između Palestinske samouprave u Ramalli i Hamasove vlade u Gazi također je utjecala na pružanje osnovnih usluga. Zahvaljujući svemu tome stanovništvo u Gazi je već proživljavalo ozbiljnu krizu koja je pogađala sve aspekte svakodnevnog života kad su se potkraj prosinca neprijateljstva intenzivirala.

Šest mjeseci kasnije nametnuta ograničenja uvoza i dalje onemogućuju stanovnicima Gaze da obnove i normaliziraju svoje živote. Količine robe koje sada ulaze u Gazu daleko su premale da bi zadovoljile potrebe stanovništva. U svibnju 2009. u Gazu je iz Izraela ušlo tek 2662 kamiona robe, što predstavlja pad od gotovo 80% u odnosu na 11 392 kamiona koliko ih je u Gazu bilo pušteno u travnju 2007, prije nego je Hamas zauzeo kontrolu nad tim teritorijem.

Četvrti u Gazi koje su naročito teško pogođene u izraelskim napadima i dalje će izgledati kao epicentri snažnih potresa ukoliko se na to područje ne dopusti uvoz velikih količina cementa, čelika i drugih građevinskih materijala potrebnih za obnovu. Do tada će tisuće obitelji koje su ostale bez ičega biti prisiljene živjeti u skučenim uvjetima kod rodbine. Neki će nastaviti živjeti u šatorima, jer nigdje drugdje ne mogu otići.

Nužnim popravcima koji su izvršeni nakon vojne operacije ponovo je omogućena opskrba vodom kao i odvodnja kanalizacije, no te su usluge na nezadovoljavajućem nivou kakav je postojao prije prosinca 2008. Infrastruktura je preopterećena i prijeti joj kolaps. Iako se za dezinfekciju vode koristi klor, opasnost da kanalizacija ili drugi otpad dopre u vodoopskrbnu mrežu predstavlja veliku prijetnju za zdravlje stanovništva.

Svaki se dan 69 milijuna litara djelomično pročišćenih ili uopće nepročišćenih otpadnih voda – količina koja bi popunila 28 olimpijskih bazena – izlijeva izravno u Sredozemno more jer ih u Pojasu Gaze ne mogu obraditi.

Tisuće domova tekuću vodu imaju samo neke dane. Budući da se ne može ispravno održavati, vodoopskrbna mreža propušta vodu, zahvaljujući čemu je teže održavati potreban vodeni pritisak.

Deseci tisuća ljudi ostaju bez vode kad se pokvare gradski bunari u Gazi, što se često događa zbog nestašice cijevi za vodu, električnih rezervnih dijelova, crpki i transformatora.

Hitno su potrebni popravci i projekti obnove kako bi se spriječilo daljnje propadanje vodoopskrbnog sustava, provodilo osnovno održavanje i zaustavilo stalno slabljenje vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava diljem Pojasa Gaze. Činjenica da bi sustav pružanja vodoopskrbnih i kanalizacijskih usluga u svakom trenutku mogao kolabirati prijeti izbijanjem ozbiljne zdravstvene krize.

Jedino rješenje krize u Pojasu Gaze je ukidanje ograničenja na uvoz rezervnih dijelova, cijevi za vodu i građevinskih materijala poput cementa i čelika, radi obnove domova, te održavanja i moderniziranja ključne infrastrukture.


Nezadovoljavajući pristup zdravstvenoj skrbi
Zdravstveni sustav u Gazi mnogim pacijentima koji boluju od teških bolesti ne može pružiti potrebnu vrstu liječenja. Tragično je što nekima od njih nije dopušteno da napuste Pojas Gaze kako bi se liječili izvan tog područja. Zdravstvena su pitanja u Gazi često politizirana i pacijenti zapnu u birokratskom labirintu. Postupci traženja dozvola za napuštanje tog područja su složeni i uključuju sudjelovanje i palestinskih i izraelskih vlasti. Teško bolesni pacijenti ponekad moraju čekati mjesecima kako bi im vlasti dopustile da napuste Pojas Gaze.

Čak kada pacijenti i dobe dozvole potrebne za izlazak iz Pojasa Gaze, njihov prolaz kroz granični prijelaz Erez može biti mukotrpan. Pacijenti koji su spojeni na uređaje za održavanje na životu moraju izlaziti iz kola hitne pomoći da bi zatim na nosilima bili prenijeti 60-80 metara kroz granični prijelaz, do kola hitne pomoći koja čekaju na drugoj strani. Pacijenti koji mogu hodati bez tuđe pomoći ponekad su podvrgnuti opširnom ispitivanju prije nego im dopuste da prođu kroz granični prijelaz kako bi se mogli liječiti izvan Pojasa Gaze – ili, kao što se ponekad događa, prije nego im odbiju dopustiti da uđu u Izrael i budu vraćeni natrag.

Nestašica osnovnih lijekova stalni je problem s kojim se suočavaju bolnice i medicinski centri u Pojasu Gaze. Te su ustanove ovisne o pravovremenoj i pouzdanoj opskrbi lijekovima iz ministarstva zdravstva Palestinske samouprave na Zapadnoj obali, no taj se opskrbni lanac često prekida. Suradnja između zdravstvenih institucija na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze je otežana. Složene i dugotrajne izraelske uvozne procedure također otežavaju pouzdanu opskrbu čak i najosnovnijim lijekovima i sastojcima poput lijekova za ublažavanje bolova i razvijača rendgenskih filmova. Zbog toga neki pacijenti, uključujući oboljele od raka ili zatajenja bubrega, ponekad ne mogu dobiti osnovne potrebne lijekove.

Procjenjuje se da oko 100-150 ljudi koji su tijekom posljednje vojne operacije ostali bez udova još uvijek čekaju na umjetne udove.Uvoz protetskih materijala i dijelova još je uvijek dugotrajan i težak postupak.

Bolnice u Gazi su u vrlo lošem stanju. Velik dio opreme više ne radi pouzdano i potrebno ga je popraviti. Složene procedure za dobivanje dopuštenja za uvoz rezervnih dijelova otežavaju uvoz i održavanje bolničke opreme, poput CT skenera, i rezervnih dijelova – čak i za strojeve za pranje rublja. Crveni križ je 5 mjeseci čekao na uvoz medicinske opreme za operacijske sale.

Dnevne redukcije i fluktuacije struje nastavljaju oštećivati medicinsku opremu. Većina bolnica po nekoliko sati na dan koristi rezervne generatore struje, no nikada nije sigurno da će biti dovoljno raspoloživog goriva potrebnog da bi oni radili.


Uništeno gospodarstvo
Jedna od najozbiljnijih posljedica zatvaranja graničnih prijelaza je rastuća nezaposlenost, koja je prema podacima gospodarske komore u Gazi u travnju 2009. dosegla 44%. Ograničenja uvoza i izvoza robe koja su na snazi od lipnja 2007. rezultirala su gubitkom 70 000 radnih mjesta.

Tuneli prokopani ispod granice između Gaze i Egipta ne predstavljaju alternativnu rutu za gospodarski razvoj i ne osiguravaju dovoljnu količinu robe koju si stanovništvo može priuštiti.

Slom gospodarstva u Pojasu Gaze doveo je do dramatičnog porasta siromaštva. Anketa koju je Crveni križ proveo u svibnju 2008. je pokazala da je već tada više od 70% stanovništva Gaze živjelo u siromaštvu, s mjesečnim prihodima nižim od 250 američkih dolara po obitelji od 7 do 9 članova (1 američki dolar po članu domaćinstva dnevno, iskljujući vrijednost humanitarne pomoći koju možda prima). Do 40% obitelji u Gazi je vrlo siromašno; s mjesečnim prihodom nižim od 120 američkih dolara (0,5 dolara po članu domaćinstva dnevno). U prosjeku svaki zaposleni – bilo da se radi o zaposlenom radniku ili slobodnom poduzetniku – mora uzdržavati svoju najbližu obitelj od 6-7 osoba, te nekoliko članova svoje šire obitelji.

Porast siromaštva teško pogađa kvalitetu prehrane stanovništva. Mnoge obitelji su prisiljene smanjiti troškove domaćinstva na razinu potrebnu za preživljavanje. Općenito, ljudi dobivaju potrebne kalorije, ali samo neki si mogu priuštiti zdravu i uravnoteženu prehranu. U brojnim slučajevima siromašne su obitelji voće, povrće, meso i ribu nadomjestile jeftinijim alternativama poput žitarica, šećera i ulja. Deseci tisuća djece u organizam ne unose dovoljno željeza, vitamina A i D, a moguće posljedice uključuju usporeni rast kostiju i zubi, poteškoće u liječenju infekcija, umor i smanjenu sposobnost učenja.

Većina vrlo siromašnih iscrpila je svoje mogućnosti nošenja s takvom situacijom. Mnogima nije preostala nikakva ušteđevina. Prodali su privatnu imovinu poput nakita i namještaja i počeli prodavati proizvodnu imovinu uključujući domaće životinje, zemlju, ribarske brodice ili automobile koji se koriste kao taxiji. Više nisu u mogućnosti dodatno smanjiti troškove prehrane. Sve lošiji standard života imat će dugoročan utjecaj na zdravlje i dobrobit stanovništva. Najgore će biti pogođena djeca, koja čine više od polovice stanovništva u Gazi.

Alarmantna razina siromaštva u Pojasu Gaze izravno je povezana s oštrom blokadom koju je Izrael nametnuo tom području. Ozbiljnost i dubina krize je takva da će, čak i u slučaju kad bi se svi granični prijelazi sutra otvorili, gospodarski oporavak trajati godinama.


Obrađivanje zemlje u opasnoj zoni
Blokada je teško pogodila i obitelji koje žive od poljoprivrede, ukupno više od četvrtine stanovništva u Gazi. Izvoz jagoda, rajčica i rezanog cvijeća nekada je bio važan izvor prihoda. Sada je sav izvoz zaustavljen. Mnogim se poljoprivrednicima prihod upola smanjio jer ne mogu prodati sav urod u Pojasu Gaze. Čak i kad im to pođe za rukom, cijene koje postižu tek su dijelić onoga što bi zaradili kad bi tu robu izvozili u Izrael ili Europu.

U svojoj posljednjoj vojnoj operaciji izraelska je vojska uništila tisuće voćnjaka citrusa, maslinika i palmi, uključujući i duboko u unutrašnjosti Pojasa Gaze. Vojska je također uništila sustave za navodnjavanje, bunare i staklenike.

Mnogim je poljoprivrednicima zabranjen pristup na dio njihove zemlje zbog toga jer je Izrael uz granicu unutar Pojasa Gaze odredio zonu u koju nitko nema pristup. Najmanje 30% obradive zemlje u Pojasu Gaze se nalazi u toj tampon zoni, koja se proteže i do 1 kilometar od granice. Poljoprivrednik nikad ne zna da li svoj život izlaže opasnosti kad radi na zemlji koja se nalazi unutar te zone. Poljoprivrednicima koji rade na svojoj zemlji prijeti opasnost da će vojska na njih otvoriti vatru, a ulasci vojske na to područje često rezultiraju uništenim poljima i urodom.

Oporavak poljoprivredne proizvodnje je otežan, ne samo zbog ratnih razaranja, već i zbog toga što Izrael ne dopušta uvoz adekvatnog gnojiva i jer je u Pojasu Gaze teško ili čak nemoguće nabaviti neke vrste sadnica.

Ribarstvo također trpi teške posljedice zbog izraelskih ograničenja kretanja. Prošlog je siječnja područje na kojem Izrael Palestincima dopušta ribolov smanjeno sa 6 na 3 nautičke milje od obale Pojasa Gaze, čime je smanjen ulov i dostupnost hrane bogate proteinima. Veće ribe i srdele činile su oko 70% ulova prije 2007, a te se vrste riba uglavnom mogu uloviti na udaljenosti većoj od 3 nautičke milje od obale.


Zarobljeni
Stanovnici Gaze su zarobljeni. Budući da je Izrael zatvorio njihove granične prijelaze, stanovnici Pojasa Gaze teško mogu doći u kontakt sa svojim rođacima ili se školovati u inozemstvu. Ograničenja ulaska i izlaska iz Pojasa Gaze također se primjenjuju i na palestinsko osoblje međunarodnih organizacija poput Međunarodnog Crvenog križa. Stanje je dodatno pogoršano činjenicom da se granični prijelaz Rafah na granici s Egiptom može tek vrlo rijetko koristiti.

Blokada emocionalno naročito pogađa obitelji čiji su srodnici zarobljeni u Izraelu. U lipnju 2007. Izrael je obustavio posjete pod pokroviteljstvom Međunarodnog Crvenog križa u okviru kojih je oko 900 obitelji iz Pojasa Gaze posjećivalo svoje bližnje. Zahvaljujući ovoj mjeri, mnoga su djeca izgubila jedinu vezu sa zarobljenim roditeljem ili braćom.

Izrael palestinskim sveučilišnim studentima iz Gaze često odbija dati dopuštenje da izađu iz Pojasa Gaze kako bi mogli studirati u inozemstvu. Onima koji ne mogu napustiti to područje preostaju ograničene mogućnosti nastavka školovanja. Sveučilišnim profesorima, učiteljima i zdravstvenim radnicima često nije dopušteno da napuste Pojas Gaze kako bi sudjelovali u tečajevima i seminarima u inozemstvu i na taj način usavršili svoje vještine i stručnost.


Prema međunarodnom humanitarnom pravu Izrael je obvezan osigurati da temeljne potrebe stanovništva što se tiče vode, skloništa, hrane i lijekova budu zadovoljene. Međunarodni Crveni križ je ponovo pozvao Izrael da ukine ograničenja slobode kretanja ljudi i roba kao prvu i najhitniju mjeru s ciljem okončanja izolacije Pojasa Gaze i da dopusti stanovništvu tog područja da obnovi i normalizira svoj život. Neće biti nikakve koristi od 4,5 milijardi američkih dolara koje su zemlje donatori obećale za obnovu na međunarodnom samitu u Egiptu u ožujku 2009, ako Izrael nastavi braniti uvoz građevinskog materijala i druge ključne robe u Pojas Gaze.

Bilo bi neprihvatljivo i kad bi se sada vratili na situaciju kakva je postojala prije posljednje izraelske vojne operacije, jer bi se time patnja stanovništva u Gazi nastavila. Trajno rješenje zahtijeva fundamentalne promjene u izraelskoj politici, npr. treba dopustiti izvoz i uvoz u i iz Pojasa Gaze, povećati protok roba i ljudi do razine na kojoj je on bio u svibnju 2007, dopustiti poljoprivrednicima da dođu do svoje zemlje u de facto tampon zoni, a ribarima da love ribu u dubljoj vodi.


Dodatni linkovi i nekoliko vijesti za Palestinu/Izrael:
Mobilize for the seventh Week Against the Apartheid Wall
CALL FOR THE SEVENTH WEEK AGAINST THE APARTHEID WALL, NOVEMBER 9 – 16 2009.
The Palestinian Grassroots Anti-Apartheid Wall Campaign, its popular committees and member organizations call on activists to launch a week of global mobilization against the walls of apartheid in the West Bank and Gaza from November 9 to 16 2009.

Mazin Qumsiyeh: Is Israel a Democracy?
The Palestinians who could not become citizens had their property allocated to Jews based on the "Absentee laws" enacted in 1950. This law stated, "all absentees' property is under the care of a custodian." Under this law, absentees were defined as anyone who had been away from his home, either within the borders of Israel or in a neighboring state, on or after November 29, 1947. This new legislation gave rise to a new and paradoxical category: "Present Absentees," i.e., those Palestinians who had remained inside the borders of the state after November 29, 1947, but who were outside of their village. These citizens, also known as "internal refugees," account for at least one fourth of all Palestinian citizens in Israel. In 1958, the Knesset passed the Israel Lands law, a basic law that prohibits transfer of land ownership: "The ownership of Israel lands, being the lands in Israel of the State, the Development Authority or the Keren Kayemet Le-Israel, shall not be transferred either by sale or in any other manner." In 1960, a new state body, the Israel Lands Authority, was established as a governmental office responsible for the administration of all Israeli Lands including the lands of the "absentees" and the law became applicable to this body. Thus, the land is administered for Jewish development but can never be transferred or owned by others. ... The minority of Palestinians who managed to remain in the newly formed state of Israel (1/4th of the original Palestinian population) are the most directly impacted by Israeli law. Absentee laws allowed the Israeli government to declare that non-Jews who left (refugees) or had remained and become "equal" Israeli citizens to be declared absent in order that their property could be confiscated as "abandoned" property. The property is turned over to the Jewish Agency for the exclusive use of Jews. In the law it does not use the word "Jews" but the words "those who benefit from the law of return", which is equivalent to Jews. In fact, there have been Palestinians, who are nominally Israeli citizens, who tried to lease their own land and were not allowed to because they were not Jews ... Here is some of what Tom Segev wrote on "Absentee law" in his book: The definition in the law was changed to embrace all who had abandoned their 'usual place of residence', even if they were still living in (and "equal" residents of) Israel ... the law defined them as absentees, even if they had only left their homes for a few days and stayed with relatives in a nearby village or town, waiting for the fighting to end. Later they came to be referred to as 'present absentees' (in Hebrew, nochihim nifkadim). The majority of them were not allowed to return to their homes. Those refugees who were permitted to return to Israel after the war were also formally absentees and their property was not restored to them and quoting M. Porath in a secret report to the Minister of Finance: ".. the fact that we are holding the property of legal residents of the country, who otherwise enjoy all the normal rights of citizenship, is a source of great bitterness and constant agitation among the Arabs who are affected by it. Most of the complaints made by Arabs against our department are made by 'absentees' who see their property in the hands of others and can't bear it. These absentees try by every means to get their lands back, and offer to lease them even at exorbitant rents. In accordance with the general rule originally established, our office does not lease the lands expropriated by the government to the present absentees (i.e. non-Jews), so as not to weaken our control over the properties ... The number of 'present absentees' runs into the thousands, most of them owners of real estate. There are already new people (Jews) living on some of these properties ... Any attempt to return the properties to these absentees would, therefore, adversely affect thousands, or tens of thousands, of settlers ..." Thus, inside the green line (Israel's borders before 1967), legislation forms the basis for justifying government land acquisition and transfer from native people (gentiles) to Jewish settlers. After adapting British Mandate property laws to absorb the lands and properties already claimed as public, Israel's Knesset enacted its own laws. The first in a tactical series of Basic Laws, the Absentee Property Law, authorized the state to confiscate any property if between the end of November 1947 and May 19, 1948 the legal owner or owners were absent from the property for even one day. The law, passed in 1950, was retroactive and had a sweeping effect on the Arab population. This new law created a basic premise for future land confiscation.

MOHAMMED OMER; ONE YEAR AND COUNTING
When Associated Press reporter Karin Laub called me on my cell phone for an interview after my ordeal, I detailed how I was stripped and held at gunpoint. Her reply? “Go on,” she stated. “This is normal about what we hear happening at Ben Gurion Airport. It's nothing new.” Torture, strip searches and holding award winning journalists or any other human beings at gun point is normal at Israel 's largest airport? Ms. Laub's apathy continued. In her article for the Associated Press on June 29th she wrote that she interviewed “Dr. Husseini who claims there were no signs of physical trauma.” There's only one problem with this. This Dr. Husseini never treated me. The Minister of Health in Ramallah confirmed that Husseini never made any such statement to the AP reporter. For reasons known only to her, Ms. Laub appears to have fabricated this comment and purposely ignored the medical reports and the statements by the attending paramedics — counter to journalistic ethics and standards upheld by the Associated Press. Despite this, no independent investigation took place.

For Once, the Yes Men Say No
The Yes Men, co-directors of the new award-winning documentary film The Yes Men Fix the World, have decided to withdraw their film from the Jerusalem International Film Festival, in support of the Boycott, Divestment and Sanctions campaign: ... In the 1980s, there was a call from the people of South Africa to artists and others to boycott that regime, and it helped end apartheid there. Today, there is a clear call for a boycott from Palestinian civil society. Obeying it is our only hope, as filmmakers and activists, of helping put pressure on the Israeli government to comply with international law. It is painful to do this. But it is even more painful to hear Israeli policies described as "fascist" - not just from the ill-informed and the clueless, not just from the usual anti-semitic morons, but from well-informed Jewish activists within Israel. They know what they're talking about, and it's painful to think that they could be right. As we're sure you know and deplore, the Israeli government has recently authorized the construction of new units in an illegal West Bank outpost - one that is illegal even according to Israeli law. On Monday, nine Palestinians were injured as Israeli authorities demolished their East Jerusalem home. Tuesday, the Israeli navy stopped a ship from delivering medicine, toys, and other humanitarian relief to Gaza, and detained over twenty foreign peace activists, including a Nobel Peace laureate. Meanwhile, a UN commission was in Gaza investigating much worse abuses committed early this year. Whatever words are applied to such actions, our film mustn't help lend an aura of normalcy to a state that makes these decisions. For us, that's the bottom line.

Settlers attack Palestinian farmer near Qalqilia
Kolonisti napali palestinskog poljoprivrednika u okolici Qalqilije
Ekstremistički izraelski kolonisti iz divljeg ilegalnog izraelskog naselja Gilad Farm u blizini grada Qalqilije na Zapadnoj obali napali su u četvrtak (03. rujna) 65-godišnjeg Palestinca koji se vraćao u svoje selo. Napadnuti tvrdi da ga je napalo 7 maskiranih kolonista koji su ga udarali štapom, remenom, rukama i nogama. Obitelj napadnutog, koji je nakon napada prevezen u bolnicu u Qalqiliji, tvrdi da su ga kolonisti također ponižavali i natjerali da se skine u donje rublje i da se takav vrati u selo. Izraelska je vojska izjavila da istražuje ovaj incident, a kolonisti iz spomenutog divljeg ilegalnog naselja tvrde da nemaju nikakve veze s tim napadom.

Settlers attack Palestinian homes in Hebron
Kolonisti napali palestinske domove u Hebronu (05. rujan 2009.)
Skupina fundamentalističkih izraelskih kolonista iz divljeg ilegalnog naselja Ramat Yeshai napala je u petak (04. rujna) navečer nekoliko palestinskih kuća u četvrti Tal Rumeida u gradu Hebronu na Zapadnoj obali. Mještani tvrde da su kolonisti na palestinske kuće bacali kamenje i željezne šipke pri čemu je počinjena materijalna šteta. Prisutni izraelski vojnici nisu pokušali zaustaviti kolonistički napad. Vojnici su na elektronskim vratima na ulazu u četvrt pretražili desetke mještana pod izlikom da to rade s ciljem da zaštite koloniste. Većina židovskih kolonista naoružana je automatskim puškama M-16.

New settlement being built in Jordan Valley
Izrael gradi novo ilegalno naselje u Jordanskoj dolini na okupiranoj Zapadnoj obali
U nedjelju (06. rujna) je pokrenuta gradnja novog ilegalnog izraelskog naselja na sjeveru Jordanske doline. U prvoj će fazi biti dovršeno 20 stambenih jedinica koje su namijenjene za koloniste evakuirane iz naselja Shirat Hayam. Mjesto na kojem Izrael namjerava sagraditi novo ilegalno naselje Maskiot tijekom 1980-tih je bilo položaj izraelske vojske. Vojska je taj položaj napustila 2002. godine, nakon čega su se tamo naselili vjerski studenti. 2005. su mediji pisali da vlasti evakuirane koloniste iz ilegalnog naselja Gush Katif namjeravaju naseliti na to područje kako bi se osnovalo ilegalno naselje Maskiot. Izraelski ministar obrane Peretz je u prosincu 2006. odobrio izgradnju 100 stambenih jedinica u tom novom ilegalnom naselju, no nakon brojnih osuda iz međunarodne zajednice Peretz je tu svoju odluku poništio. Evakuirani kolonisti su smješteni u kamp kućice na tom području, a 2008. izraelski ministar obrane Barak je ponovo odobrio izgradnju na tom mjestu. Netom prije nego je izraelski premijer Netanyahu otputovao u posjet SAD-u izraelsko ilegalno regionalno vijeće u Jordanskoj dolini objavilo je tendere za izgradnju 20 stambenih jedinica. Glavni tajnik izraelske udruge Peace Now Yariv Oppenheimer upozorava da se na terenu ilegalna izraelska naselja šire i da se grade nova, te da zamrzavanje gradnje o kojem se raspravlja nema nikakve veze s onime što se događa na terenu. Ilegalno kolonističko regionalno vijeće u Jordanskoj dolini tvrdi da se radi o „starim planovima“ koje su u kolovozu 2008. odobrili premijer Olmert i ministar obrane Barak te da ta ilegalna gradnja „nema nikakve veze“ s očekivanim zamrzavanjem ilegalne izraelske gradnje na okupiranoj Zapadnoj obali.

Israel rushes to approve new settlement homes before US-brokered freeze
(06. rujan 2009.) U posljednji čas pred postizanje dogovora s SAD-om o zamrzavanju ilegalne izgradnje na okupiranim palestinskim područjima, izraelsko je ministarstvo obrane najavilo da će ovog tjedna odobriti izgradnju 500 novih domova u ilegalnim izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali. Tako će se tijekom tzv. „zaustavljanja ilegalne izgradnje“ gradnja ovih 500, te još 2500 stambenih jedinica čija je gradnja već započela, nastaviti. Nakon pregovora s vlastitom strankom Lykud i drugim ključnim političarima, Netanyahu je, čini se, dobio potporu svoje vladajuće koalicije za dogovor o ilegalnim naseljima s SAD-om, koji će biti razvodnjena verzija američkih zahtjeva. Nekoliko ministara Netanyahuovog kabineta poduprili su premijera. Eli Yishai, zamjenik premijera i čelnik ultra-ortodoksne stranke Shas je izjavio da se radi tek o „strateškoj odgodi“, te da će se izgradnja ilegalnih izraelskih naselja u suprotnosti s međunarodnim pravom u budućnosti nastaviti. Ministar prijevoza Yisrael Katz iz Netanyahuove stranke Lykud je izjavio da se radi o „dobro zamišljenom“ potezu. U proteklih nekoliko godina izraelske su vlasti odobrile izgradnju tisuća stambenih jedinica u ilegalnim izraelskim naseljima. Danas u Istočnom Jeruzalemu i ostatku Zapadne obale živi gotovo 500 000 ilegalnih izraelskih kolonista. Izraelska naselja na okupiranom teritoriju protuzakonita su prema međunarodnom pravu. SAD se nada da će ovaj mjesec uspjeti pridobiti izraelskog premijera Netanyahua i predsjednika Palestinske samouprave Abbasa da pokrenu prve mirovne pregovore u više od godinu dana. Obamina administracija inzistira na zaustavljanju ilegalne izgradnje izraelskih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući one za „prirodni prirast stanovništva“, u skladu s obvezama sadržanim u mirovnom planu Roadmap to peace iz 2003. No Izrael je američke zahtjeve odbacio i Natanyahu sada nudi privremeno zaustavljanje izgradnjeilegalnih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, ali ne i u Istočnom Jeruzalemu, i to samo na razdoblje od 6 mjeseci. Uz to, Netanyahu želi nastaviti gradnju stambenih jedinica koja će uskoro biti odobrena i gradnju koja je već započela. Čini se da se radi o potezu kojim Netanyahu želi izaći u susret zahtjevima Washingtona istovremeno zadržavajući potporu svoje desničarske koalicije koja uključuje brojne pro-kolonističke političare.

Netanyahu: Israel to reach deal with U.S. on settlements this week
Izraelski ministri i drugi političari javno izražavaju svoju namjeru da i dalje nastave kršiti 4. ženevsku konvenciju gradeći ilegalna kolonistička naselja na okupiranom palestinskom teritoriju:
But one U.S. official familiar with Mitchell's meeting last week in New York with Netanyahu envoy Yitzhak Molcho said the Israelis "told Mitchell they were going to [continue construction] and he told them they could expect a sharp response."
Deputy Prime Minister Eli Yishai called the planned freeze in settlement construction a "strategic delay," implying the move would not be a long-term Israeli policy. "The postponement in construction is a strategic delay," said Yishai at the start of the weekly cabinet meeting. "We won't give up on building in Jerusalem and will still build hundreds of construction units. We are looking ahead, here." Yishai, who is also the interior minister and the head of the ultra-Orthodox Shas party, added: "Over the past two decades, the Palestinians violated all the agreements. We don't see Abu Mazen leading toward a peace deal."
National Infrastructure Minister Uzi Landau, of the rightist Yisrael Beiteinu, stressed his opposition to the proposed move at the meeting Sunday. "We mustn't speak about the freeze at all," he said. "There is neither political wisdom nor diplomatic wisdom in this. The Bar Ilan speech will just result in the radicalization of the Palestinians. The prime minister didn't speak with me and didn't explain to me the plan, and I don't know exactly what it is." Landau was referring to Netanyahu's first policy speech delivered in June, in which he supported the establishment of a demilitarized Palestinian state on the condition that the Palestinians recognize Israel as a Jewish state.
"The demand is for hundreds of housing units in each of these communities, not just a few hundred in total. The construction will probably take place to the east of the fence," according to Danny Dayan, chairman of the Yesha Council. "A freeze has enormous political implications which are no less than a catastrophe for the settlement enterprise. Freezing construction in Ma'aleh Adumim, Gush Etzion, Beitar, what are called the 'settlement blocs,' places them clearly on the negotiating table. Why would the state freeze construction in areas that are not open for negotiation? There is nothing that signals to the Arabs that it is possible to restore them to the 1967 border than such a freeze," Dayan said.

Police: Israeli curfews, raids, assaults reported overnight
Policijski sat, napadi i pretresi u noći sa subote (05. kolovoza) na nedjelju (06. kolovoza) na Zapadnoj obali
Izraelske su snage u gradu Ar-Ram, sjeverno od Jeruzalema u subotu (05. rujna) u noći nametnule policijski sat. Vojnici su pretresli dom jednog Palestinca koji ima jeruzalemsku osobnu iskaznicu i ostavili mu nalog da se javi obavještajnoj službi radi ispitivanja. Na području Ramalle vojnici su postavili kontrolnu točku na cesti između gradova Rafat i Qalandiya. Izraelske su snage napale i grad Beituniju u okolici Ramalle i pretražili zgradu Ash-Shu'la; nema dojava o uhićenima. Na sjeveru Zapadne obale izraelske su snage nametnule policijski sat u selu Huwwara, južno od Nablusa tvrdeći da to rade jer su lokalni mladići na vojnu patrolu bacili Molotovljev koktel. Vojska je u Qalqiliji na sjeveru Zapadne obale otela jednog 26-godišnjeg Palestinca iz sela Jayyous. Izraelski su vojnici također napali jednog 43-godišnjeg Palestinca koji je želio podići prijavu u okupacijskom Okružnom koordinacijskom uredu i koji je nakon napada hospitaliziran zbog umjerenih ozljeda koje je zadobio. Vojnici su također na sjeveru Zapadne obale postavili kontrolnu točku na ulazu u selo Iskaka. Na jugu Zapadne obale izraelski su vojnici postavili kontrolnu točku na području Qabr Hilwa, istočno od Betlehema. Vojska je također upala u selo Beit Fajjar južno od Betlehema i pretresla prostorije lokalnog dobrotvornog društva.

Israeli forces beat citizen attempting to file complaint at DCO
Izraelski vojnici pretukli Palestinca (05. rujan)
Prema tvrdnjama očevidaca izraelski su vojnici u subotu (05. rujna) navečer napali jednog 43-godišnjeg Palestinca, izvukli ga iz njegovog automobila i pretukli. Napadnuti Palestinac tvrdi da je išao u izraelski Okružni koordinacijski ured istočno od Qalqiliye kako bi podigao prijavu zbog postupanja vojnika na jednoj kontrolnoj točki na Zapadnoj obali tog tjedna prema njemu i njegovoj djeci. Kad je u uredu pokušao podići prijavu vojnici su ga počeli udarati, te je on pao na pod, a zatim ga je jedan od vojnika polio vrućim čajem zbog čega je zadobio blage opekline. Potom je prebačen u bolnicu Dr. Darwish u Qalqiliji gdje su liječnici konstatirali da ima opekline i unutarnje krvarenje. Izraelski vojni dužnosnici su izjavili da nisu čuli za taj incident, no da istražuju ove navode.

Raseljavanje Palestinaca u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali (svibanj i lipanj 2009.)

vojna naredba kojom se nalaže hitna evakuacija mještana područja Wadi al Malih iz „zatvorene zone“

Nekoliko informacija o uznemiravanju i protjerivanju Palestinaca u Jordanskoj dolini na ilegalno okupiranoj Zapadnoj obali od strane izraelskih okupacijskih vlasti u svibnju i lipnju ove godine:


Izraelske su snage 29. svibnja 2009. diljem Jordanske doline postavile na desetke betonskih blokova i dijelove tog područja proglasile zatvorenim vojnim zonama, zabranivši u njima kretanje. 26. lipnja mještanima zajednice Arkub Akraba u Jordanskoj dolini podijeljene su vojne naredbe kojima se traži njihova hitna evakuacija iz „zatvorene zone“.

31. svibnja 2009. izraelske su snage naloge za rušenje njihovih domova uručile 5 obitelji s područja Al Hadidiye, a 7 drugih obitelji (ukupno 105 ljudi) primilo je naloge za obustavu radova na svojim domovima, nakon kojih će im u kratkom roku biti dostavljeni i nalozi za rušenje.

Ujutro 04. lipnja 2009. buldožeri i vojnici izraelske vojske ušli su u selo Ras el Ahmar u Jordanskoj dolini i uništili objekte u vlasništvu ukupno 18 obitelji – uključujući 13 stambenih objekata i 19 objekata za uzgoj stoke. Vojska je također zaplijenila 1 traktor, 1 spremnik za vodu i 1 prikolicu. Pet se obitelji preselilo već prije o vlastitom trošku, iz straha od predstojećeg rušenja. Ukupno je raseljeno 150 ljudi, uključujući 67 djece.

17. lipnja 2009. izraelski su vojni buldožeri i vojnici ušli u zajednicu Ein El Hilwe i tamo uništili šatore u kojima su ljudi živjeli i objekte za držanje stoke u vlasništvu dviju obitelji, ukupno 20 ljudi. Materijalna šteta se procjenjuje na 20 000 novih izraelskih šekela.

Izraelska je vojska isti dan uništila šatore, objekte za držanje stoke i 3 spremnika za vodu u vlasništvu 3 obitelji u Arkub Akrabi. U ovom su rušenju srušeni svi objekti u mjestu Arkub Akraba u kojem su u šatorima živjeli nomadi. Ukupno je raseljeno 28 osoba, uključujući 18 djece.

Od 21. do 30. svibnja 2009. izraelska je vojska svakodnevno upadala u zajednicu Hadidiye i pretraživala šatore mještana. Jednom su prilikom vojnici u ovčji tor ispalili zvučne bombe. Potkraj svibnja i u lipnju 2009. sigurnosne snage iz ilegalnih izraelskih naselja Roi i Bekaot uhitile su brojne mladiće s područja zajednice Hadidiye, uključujući jedno dijete od 13 godina. Uhićeni su optuženi za neovlašteni ulazak na privatni posjed, krađu streljiva i oštećivanje cijevi za vodu u naselju. Svi su uhićeni zadržani na 2 do 8 dana i potom oslobođeni.

Pozadina
U Jordanskoj dolini živi oko 55 000 Palestinaca i 6000 registriranih židovskih kolonista (procjenjuje se da ih stvarno ima 4000). Jordanska je dolina jedina veza okupirane Zapadne obale s ostatkom svijeta (preko Jordana).

Od okupacije 1967. Izrael je u Jordanskoj dolini počeo provoditi posebnu politiku u nastojanju da to područje izolira od ostatka Zapadne obale radi buduće aneksije. S tim su ciljem, uz sva ostala uobičajena ograničenja koja se primjenjuju na cijeloj Zapadnoj obali, u Jordanskoj dolini nametnuta dodatna posebna ograničenja kretanja kojima se ograničava putovanje na i iz ostatka Zapadne obale.

Sav se promet između Zapadne obale i Jordanske doline nadzire preko nekoliko vojnih kontrolnih točaka, a većina cesta je blokirana. Na cestama u Jordanskoj dolini vožnja je dopuštena samo automobilima registriranih stanovnika Jordanske doline.

Jordanska dolina je područje bogato vodom. Kao i na ostatku okupirane Zapadne obale, Izrael je zaposjeo sva vodena dobra. Većinu vode (oko 90%) koriste židovska ilegalna naselja, a preostalih 10% primaju palestinski stanovnici. Ta je količina nedovoljna i stanovništvo naročito pati tijekom suhih ljetnih mjeseci.

Većina palestinskog stanovništva živi u gradu Jerihonu i nekoliko manjih sela, ali postoji i mnogo pastira koji žive u šatorima. Ti ljudi nisu oduvijek bili nomadi. Oni potiču iz palestinskih sela na Zapadnoj obali (iz Tamuna, Tubasa i južnih hebronskih brda) gdje su nekad prebivali tijekom zime, a na ovo su se područje vraćali samo ljeti radi uzgoja stoke. Neki su nastavili živjeti na ovaj način, dok su drugi postali stalni stanovnici Jordanske doline od 1967. iz straha da im neće biti dopušteno da se vrate. Žive na zemlji u vlasništvu Palestinaca iz sela Tamun i Tubas kojima plaćaju najamninu. Nemaju pristup lokalnim bunarima vode i vodu donose sami iz drugih palestinskih sela na Zapadnoj obali u spremnicima na traktorima.

Pripadnici plemena Al Hadidye, jednog od plemena koja žive u Jordanskoj dolini, (162 osobe, uključujući 81 dijete) trajni su stanovnici tog područja od 1967, a tamo su živjeli i prije. Bave se stočarstvom i imaju oko 4000 grla stoke. Za vrijeme britanskog mandata područje na kojem žive bilo je proglašeno poljoprivrednom zonom. 1970. El Hadidiye je proglašeno zatvorenom vojnom zonom, no 1978. na toj je istoj zemlji osnovano ilegalno židovsko naselje Roi. Od 1997. nadalje članovi se plemena Hadidiye suočavaju sa stalnim rušenjem svojih domova. Sudovi (uključujući izraelski vrhovni sud) su odbacili pokušaje da se rušenje i protjerivanje stanovništva zaustavi, pod izlikom da se radi o nomadima, a ne trajnim stanovnicima. No ti se mještani kreću samo povremeno i uvijek unutar područja Hadidiye, te zapravo nikada nisu svojevoljno napustili svoju zemlju. Vojska je rušila njihove šatore i objekte za držanje stoke i protjerivala ih 1997, 2004, 2007. i u ožujku 2008.

U prosincu 2006. izraelski je visoki sud odbacio žalbu nekoliko obitelji koje su dobile naloge za rušenje obrazloživši svoju odluku tvrdnjom da te obitelji žive u poljoprivrednoj zoni i zbog toga predstavljaju sigurnosnu opasnost za obližnje ilegalno izraelsko naselje Roi.

Od tada je najmanje 13 obitelji napustilo to područje, prodalo svoju stoku, prekinulo svoj tradicionalni način života i preselilo se u sela Atuf i Tamun.

Mještani Al Hadidiye ne trebaju financijsku pomoć unatoč teškim uvjetima u kojima žive. Traže samo da im bude dopušteno da žive na istoj zemlji na kojoj su živjeli od prije nego je Izrael okupirao to područje i da se ponovo otvore bunari vode koje je Izrael na njihovoj zemlji zatvorio.

Izvor: New Profile


Nekoliko dodatnih linkova/vijesti za Palestinu/Izrael (većinom iz lipnja 2009.):
Corporate accountability suits: bad news for companies, good news for BDS movement
Podizanje tužbi protiv kompanija koje su aparthejdskom južnoafričkom režimu prodavale opremu i time pomagale održavanje aparthejdskog sustava (uključujući IBM, Ford i General Motors) i protiv Royal Dutch Shella zbog suučesništva u ubojstvu nigerijskog aktivista daju nadu Palestincima da će i oni uspješno izvesti pred sud međunarodne tvrtke koje zarađuju sudjelujući u izvršenju izraelskih ratnih zločina na ilegalno okupiranim palestinskim područjima. Palestinsko selo Bi'lin podiglo je tužbu protiv kanadskih tvrtki koje grade ilegalna izraelska naselja na bil'inskoj zemlji, a zbog protuzakonite izgradnje lake gradske željeznice u Istočnom Jeruzalemu, koja bi trebala spajati ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali sa Zapadnim Jeruzalemom, Palestinci su u Francuskoj podigli tužbu protiv tvrtki Veolia i Alstom. Na linku možete pogledati i Al-Jazeerinu reportažu (na engleskom) o borbi mještana Bil'ina za njihovu zemlju.

BDS Campaign Breakthrough: Veolia poised to abandon Jerusalem Light Rail
(08. lipanj 2009.) Tvrtka Veolia navodno je odustala od sudjelovanja u ilegalnom projektu izgradnje lake gradske željeznice koja bi trebala spajati ilegalna izraelska naselja na okupiranom palestinskom području s gradom Jeruzalemom. Veolia je zahvaljujući kampanji za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela do sada izgubila ugovore vrijedne oko 7 milijardi američkih dolara i taj se gubitak smatra glavnim razlogom za Veolijino povlačenje. Francuski list Le Monde nedavno je francuskim čitateljima i Veolijinim dioničarima otkrio činjenicu da Veolia zbog suučesništva u projektu koji predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava, ako ne i ratni zločin, ima velike financijske gubitke. Ova velika pobjeda kampanje za bojkot Izraela rezultat je napornog, principijelnog i upornog rada francuskih organizacija solidarnosti koje su zaslužne što Veolia nije uspjela sklopiti ugovor za posao u Bordeauxu; nizozemskih aktivista koji su nizozemsku banku uspjeli uvjeriti da dezinvestira iz Veolije, te na ostale banke izvršili pritisak da učine isto; švedskih mirovnih organizacija i organizacija solidarnosti s Palestincima koje su zaslužne što je Veolia izgubila svoj najunosniji ugovor od 4,5 milijardi američkih dolara za upravljanje metroom u Stockholmu; britanskih aktivista i organizacija solidarnosti s Palestincima koji su znatno doprinijeli isključivanju Veolie iz još jednog unosnog ugovora; i naravno palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije koji je surađivao sa svim navedenim organizacijama i aktivistima u kampanji kojoj je cilj zaustavljanje ilegalnog projekta izgradnje izraelske lake željeznice na okupiranom palestinskom području.

Dexia Israel stops financing Israeli settlements
Dexia Israel obustavila financiranje ilegalnih izraelskih naselja
(lipanj 2009.) Zahvaljujući višemjesečnoj belgijskoj kampanji, koju su poduprle nevladine organizacije, političke stranke, lokalne vlasti, sindikati i druge organizacije, belgijsko-francuska financijska grupa Dexia je u svibnju najavila da više neće financirati izraelska naselja na okupiranim palestinskim područjima kroz svoju izraelsku podružnicu Dexia Israel. Grupa Dexia je 2001. kupila izraelsku banku Otzar Hashilton Hamekomi i preimenovala je u banku za javno financiranje Dexia Israel. Dexia Israel bavila se financiranjem općina i drugih tijela lokalne uprave i samouprave. U listopadu 2008. belgijski su aktivisti otkrili da Dexia Israel ne financira samo izraelske općine, već daje zajmove i ilegalnim izraelskim naseljima sagrađenim na palestinskim područjima u suprotnosti s međunarodnim pravom. Aktivisti su pokrenuli peticije, tražili odgovore od parlamentarnih zastupnika i organizirali akcije. Potpora belgijskih lokalnih i regionalnih vlasti ovoj kampanji je vrlo važna jer ta tijela posjeduju veliki dio dionica grupe Dexia. U kampanju je do lipnja okupljena 61 belgijska organizacija, prikupljeno je više od 4000 potpisa, a 29 lokalnih tijela vlasti potpisalo je rezoluciju kojom traže trenutačni prekid veza Dexije s ilegalnim izraelskim naseljima i okupacijom. Belgijska vlada i uprava Dexije mjesecima se nisu obazirali na zahtjeve kampanje, no s pritiskom medija i javnosti stvari su se počele mijenjati. U svibnju 2009. predsjednik odbora Dexije i bivši belgijski premijer Jean-Luc Dehaene je izjavio da od rujna 2008. Dexia više ne financira ilegalna izraelska naselja, te da ona neće više moći dobiti nove zajmove. Međutim Dexia Jeruzalem ne smatra palestinskim teritorijem, iako je svima poznato da je Izrael u suprotnosti s međunarodnim pravom u lipnju 1967. jednostrano anektirao Istočni Jeruzalem i na taj dio grada proširio svoje zakone, jurisdikciju i upravu. Vijeće sigurnosti je u svojoj rezoluciji 252 potvrdilo da su sve zakonodavne mjere koje Izrael poduzme, uključujući eksproprijaciju zemlje i imovine, a kojima je cilj izmjena pravnog statusa Jeruzalema, nevažeće i ne mogu izmijeniti taj status. Izrael je 1980. Jeruzalem (uključujući Istočni Jeruzalem) proglasio svojim glavnim gradom, no Vijeće sigurnosti UN-a iste je godine prihvatilo rezoluciju 476 kojom je ponovo potvrdilo da su sve zakonodavne i administrativne mjere i postupci koje Izrael, okupacijska sila, poduzme, a čiji je cilj izmjena karaktera i statusa Jeruzalema pravno nevažeće i predstavljaju kršenje ženevske konvencije koja se odnosi na zaštitu civila u vrijeme rata, te ozbiljnu prepreku postizanju sveobuhvatnog, pravednog i dugotrajnog mira na Bliskom istoku. Dexijina potpora jeruzalemskoj gradskoj upravi može se protumačiti kao potpora kolonizaciji Istočnog Jeruzalema. Dehaene je također najavio mogućnost da grupa Dexia proda Dexiju Izrael. Kampanja se nastavlja tako dugo dok Dexia službeno ne obznani – i dokaže – da je u potpunosti prekinula svo financiranje ilegalnih izraelskih naselja na okupiranim palestinskim područjima, uključujući u Istočnom Jeruzalemu.

Street Protest-Performance – Rabin Square, Tel Aviv
U lipnju je ispred Hebrejskog književnog sajma u Tel Avivu u režiji Samieh Jabbarina izvedena predstava Seven Jewish children, engleske dramaturginje Caryl Churchill. Churchill je dramu napisala u siječnju 2009. ogorčena izraelskom agresijom na Pojas Gaze. Drama je izazvala burne reakcije kad je prvi puta izvedena u Londonu u veljači, a BBC je odbio emitirati njenu radio verziju. Guardian je kasnije snimio jednu izvedbu drame, koja se na engleskom može pogledati ovdje.
Samieh Jabbarin, 41-godišnji palestinski kazališni i filmski redatelj iz mjesta Um al Fahm u Izraelu, društveno-politički aktivist i izraelski politički zatvorenik, predstavu koja je izvedena u Tel Avivu režirao je preko telefona i skypea, iz kućnog pritvora u koji je stavljen na neodređeno vrijeme zbog sudjelovanja u prosvjedu protiv okupljanja ekstremne židovske desnice u Um al Fahmu u veljači 2009. Prije uhićenja i stavljanja u kućni pritvor izraelske su vlasti Jabbarina upozorile da će zbog svojih nenasilnih društveno-političkih aktivnosti, poput organiziranja konferencija o pravu na povratak palestinskih izbjeglica u Haifi i sekularnoj državi ravnopravnih građana, biti kažnjen.

Saree Makdisi: The language that absolves Israel
Reality can be so easily stood on its head when it comes to Israel because the misreading of Israeli declarations is a long-established practice among commentators and journalists in the United States. In fact, a special vocabulary has been developed for the Israeli-Palestinian conflict in the United States. It filters and structures the way in which developing stories are misread here, making it difficult for readers to fully grasp the nature of those stories — and maybe even for journalists to think critically about what they write. The ultimate effect of this special vocabulary is to make it possible for Americans to accept and even endorse in Israel what they would reject out of hand in any other country.

Censoring Pro-Palestinian Political Messages?
„We also told them an image would not be necessary if they included the following two phrases: 'military aid' and 'tax dollars.' All of these suggestions were unacceptable to them - despite the fact is the U.S. has agreed to give $30 billion dollars of taxpayer money to Israel over ten years for military spending, and Israel in return must spend about 76% of the money on U.S. made weapons. So using 'tax dollars' and 'military aid' are unequivocally accurate.”

Blindfolded Man Shot Point Blank By Soldier

Video Israel Doesn't Want You to See

Zlostavljanje Palestinaca od strane izraelske vojske u Betlehemu i na kontrolnoj točki Huwara kod Nablusa

Anna Baltzer, a Jewish peace activist, talking on illegal Israeli settlements

George Galloway "The West has DOUBLE STANDARDS when it comes to Israel"

Caterpillar Bulldozer - Israel/Palestine

Izraelski aparthejd i kolonijalizam na okupiranim palestinskim područjima (linkovi na sve postove)

Izraelski aparthejd i kolonijalizam na okupiranim palestinskim područjima (Sažetak)

Izraelski kolonijalizam i aparthejd (2): o kolonijalizmu, implikacije Sporazuma iz Osla na zaštite iz Četvrte ženevske konvencije

Izraelski kolonijalizam i aparthejd (3): pravni kontekst na okupiranim palestinskim područjima, vojne naredbe, vojni sudovi

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (4): voda

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (5): sputavanje palestinske kulture, mučenje i kršenja prava palestinskih zarobljenika

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (6): pravo Palestinaca na prebivalište u Istočnom Jeruzalemu, palestinske izbjeglice

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (7): pravo na obrazovanje na okupiranim palestinskim područjima

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (8): uskraćivanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja i slobodu okupljanja i udruživanja

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (9): opsada Pojasa Gaze

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (10): miješani brakovi, politički progon


Znatno opširnija studija iz koje su prevedeni gore navedeni dijelovi na engleskom uključuje i opis aparthejda u Južnoj Africi te detaljnija pojašnjenja međunarodnog prava i situacija na okupiranim palestinskim područjima:
Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law


Relevantne međunarodne konvencije i deklaracije:
Convention on the Suppression and Punishment of the Crime of Apartheid

Declaration on the Granting of Independence to Colonial Countries and Peoples

The Forth Geneva Convention

Geneva Conventions

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (10): miješani brakovi, politički progon

Posljednji dio, također iz Poglavlja 4 studije o izraelskom aparthejdu i kolonijalizmu na okupiranim palestinskim područjima Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:


Miješani brakovi

Izrael miješane brakove među pripadnicima različitih rasnih skupina, bilo u Izraelu ili na okupiranim palestinskim područjima, službeno ne zabranjuje. Miješani su brakovi osujećivani samo u praksi, kroz nepostojanje građanskog braka u izraelskom zakonu koji u Zakonu o obiteljskim sudovima iz 1995. vjerskim sudovima – rabinskim sudovima za Židove, te muslimanskim, kršćanskim i druškim sudovima za Arape – daje isključivu nadležnost u pitanjima braka i razvoda. Ova odredba stvara poteškoće parovima partnera koji dolaze iz različitih vjerskih skupina ili ne pripadaju niti jednoj religiji. Takvim parovima preostaje jedino mogućnost da se vjenčaju u inozemstvu. Brakovi sklopljeni u inozemstvu zakonski su priznati u Izraelu i mogu se registrirati kod ministarstva unutarnjih poslova, no rabinat ne priznaje brakove u kojima jedan od partnera nije židov.

Izraelski se zakoni primjenjuju na izraelske koloniste na okupiranim palestinskim područjima, a time imaju i utjecaj na sve „miješane“ brakove između Izraelaca i Palestinaca na okupiranim palestinskim područjima. Kao prvo, zbog ovlasti vjerskih institucija takav se brak može sklopiti samo izvan izraelske jurisdikcije. Drugo, čak i ako mu dopuste da svoj brak registrira kod izraelskog ministarstva unutarnjih poslova, miješanom paru zakon ne dopušta da zajedno živi u Izraelu ili u Istočnom Jeruzalemu budući da Zakon o državljanstvu i ulasku u Izrael iz 2003. isključuje mogućnost da palestinski partner dobije bilo kakav status koji bi mu omogućio da živi u Izraelu ili Istočnom Jeruzalemu radi spajanja obitelji. Treće, takav će se par također na sličan način suočiti s praktičnim i pravnim preprekama koje će mu priječiti da zajedno živi na okupiranim palestinskim područjima. Izraelskom židovskom partneru je de jure zabranjeno da ulazi i živi u „Zoni A“ na Zapadnoj obali ili u Pojasu Gaze. Palestinskom je partneru de facto zabranjeno da živi u izraelskom židovskom naselju zbog ograničenja kretanja i izbora mjesta boravišta koja se provode kroz sustav dozvola na Zapadnoj obali i procedura različitih vijeća, židovskih agencija i vjerskih institucija koje djeluju u naseljima.

Zahvaljujući ovim preprekama miješani brakovi između židova i pripadnika drugih vjerskih skupina na okupiranim palestinskim područjima nisu izravno ni službeno zabranjeni, ali su u praksi nemogući, čime se produbljuje podjela stanovništva po rasnoj osnovi.

[...]


Progon organizacija i osoba koje se suprotstavljaju aparthejdu

Sigurnost države Izrael vezana je uz sigurnost državnih institucija koje financiraju i provode sustav dominacije nad Palestincima. Stoga se palestinski otpor politici, postupcima i institucijama koji taj sustav provode tretira kao prijetnja državnoj sigurnosti. Naročito izraelski postupci koji su obuhvaćeni člankom 2(a) Konvencije protiv aparthejda upućuju na namjeru progona onih koji se suprotstavljaju izraelskom sustavu dominacije nad Palestincima na okupiranim palestinskim područjima. Palestinski su politički čelnici i aktivisti izloženi ciljanim izvan-sudskim pogubljenjima, mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim i ponižavajućim postupanjima u zatvorima. Uhićivani su i zatvarani zbog svojih političkih uvjerenja i članstva u političkim strankama ... Krajem ožujka 2009. u izraelskim se zatvorima nalazilo 45 zastupnika Palestinskog zakonodavnog vijeća – više od trećine demokratski izabranog parlamenta. Većina ih je osuđena zbog članstva u političkim strankama koje je Izrael proglasio protuzakonitima, dok ih je 8 u administrativnom pritvoru bez optužnica i suđenja. Namjera gušenja političkog suprotstavljanja izraelskoj dominaciji je očita.

Članak 2(f) Konvencije protiv aparthejda također pokriva napadanje i zatvaranje dobrotvornih, obrazovnih i kulturnih organizacija koje se sumnjiče za povezanost s Hamasom ili drugim zabranjenim političkim strankama; ograničenja nametnuta borcima za ljudska prava koji progovaraju protiv postupaka izraelskih oružanih snaga i drugih instrumenata okupacije; opsežne kampanje uhićivanja i korištenja pretjerane sile protiv palestinskih pojedinaca i organizacija civilnog društva koji prosvjeduju protiv Zida i diskriminacijskog upravljanja zemljom, vodom i infrastrukturom na okupiranim palestinskim područjima.

Izraelski aparthejd i kolonijalizam (9): opsada Pojasa Gaze

I dalje iz 4. poglavlja studije o izraelskoj okupaciji, aparthejdu i kolonijalizmu na okupiranim palestinskim područjima Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:


Izraelski postupci u Pojasu Gaze

[...]

Od pobjede pokreta Hamas na palestinskim parlamentarnim izborima 2006, a naročito od Hamasovog preuzimanja Pojasa Gaze u lipnju 2007, izraelska je vlada nametnula stroga ograničenja na pristup robi i uslugama, te na kretanje osoba u i iz Pojasa Gaze. U rujnu 2007. Izrael je tvrdio da je oslobođen svojih pravnih obveza prema Palestincima u Gazi zahvaljujući evakuaciji ilegalnih izraelskih kolonista s tog područja. ... Izrael je zatim Pojas Gaze proglasio „neprijateljskim entitetom“ i nametnuo kaznene mjere palestinskom civilnom stanovništvu s ciljem promjene političkog režima na tom području.

Izraelska je vojska 27. prosinca 2008. pokrenula vojnu ofenzivu s dalekosežnim posljedicama na Pojas Gaze. Ofenziva je trajala više od tri tjedna, do 18. siječnja 2009. U „operaciji Lijevano olovo“ ubijeno je najmanje 1380 Palestinaca, uključujući 431 dijete i 112 žena. Najmanje je 5380 ljudi ranjeno, uključujući 1872 djece i 800 žena. Ofenziva je završila kad je Izrael proglasio jednostrani prekid vatre, a izraelske su se snage povukle tri dana kasnije. UN-ov posebni izvjestitelj o stanju ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranim od 1967, profesor Richard Falk, je operaciju Lijevano olovo opisao kao „masovni napad na gusto naseljeno urbanizirano područje gdje je cjelokupno civilno stanovništvo bilo izloženo nehumanom obliku ratovanja koje ubija, sakati i nanosi psihička oštećenja vjerojatno s dugotrajnim posljedicama, naročito na djecu koja čine više od 50% stanovnika Gaze“. Nadalje, tijekom tih napada, Izrael je zabranio palestinskim civilima da napuštaju Gazu, sprječavajući ih da postanu izbjeglice i pobjegnu s ugroženih područja. Profesor Falk tvrdi da onemogućavanje ljudima da izbjegnu u okolnostima zatvorene okupacije predstavlja „nečovječna djela“ tijekom kojih je cjelokupno civilno stanovništvo Gaze bilo izloženo ekstremnim fizičkim i psihološkim opasnostima modernog ratovanja na vrlo malom ukupnom području.

Zatvaranje graničnih prijelaza u kombinaciji s vojnim napadima imalo je krajnje štetan učinak na živote i uvjete života palestinskih civila u Gazi. Iako u Gazi postoji dugotrajni obrazac podrivanja i sputavanja razvoja, zahvaljujući desetljećima okupacije i intenzivnim izraelskim vojnim napadima čije su posljedice masovno uništavanje kuća, ubijanje i ranjavanje, režim ekonomskih sankcija koji je Izrael od sredine lipnja 2007. do ožujka 2008. nametnuo tom području ocijenjen je kao humanitarna kriza bez presedana. Tvrdi se da „opsada“ koju Izrael nameće Pojasu Gaze od 2007. i uvjeti koje je ona stvorila, ..., predstavljaju „okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje“ i kršenje UN-ove konvencije protiv mučenja (CAT).

[...]


Početna faza opsade, lipanj 2007 – 2008.

Palestinsko gospodarstvo je u padu od početka druge Intifade 2000. godine, a ekonomske sankcije koje su nametnute nakon izbora 2006. prouzročile su njegov slom. Karni je ključni granični prijelaz za protok hrane i robe u i iz Pojasa Gaze. Izrael je taj prijelaz zatvorio sredinom lipnja 2007. Ubrzo nakon toga palestinske organizacije za ljudska prava zahtijevale se na izraelskom Vrhovnom sudu da se taj prijelaz odmah otvori, tvrdeći da prekid opskrbe stanovnika Gaze nužnim namirnicama krši njihovo pravo na život, zdravlje i prikladan životni standard, te predstavlja kolektivno kažnjavanje. Sud je ustvrdio da ne vjeruje kako u Gazi postoji humanitarna kriza i podnositeljima zahtjeva u listopadu 2007. savjetovao da svoju molbu povuku.

Zatvaranje prijelaza Karni uvelike je utjecalo na palestinsko gospodarstvo:
-- U rujnu 2000. oko 24 000 Palestinaca svaki je dan iz Gaze na posao odlazilo u Izrael. 2008. niti jedan Palestinac iz Pojasa Gaze više nije odlazio na posao u Izrael.
-- 2007. nezaposlenost je u Pojasu Gaze bila gotovo 40 posto i predviđao se njen rast na 50% tijekom 2008.
-- Više od 75 000 radnika, od oko 110 000 zaposlenih u privatnom sektoru, dobilo je otkaz zbog posljedica zatvaranja prijelaza, a većina se privatnih tvrtki zatvorila.
-- Gotovo 90% svih industrijskih postrojenja je zatvoreno od sredine lipnja 2007. uključujući najvažnije tvornice u industrijskoj zoni Karni.
-- Prije evakuacije izraelskih kolonista u lipnju 2005. u Gazi je postojalo 3900 tvornica koje su zapošljavale 35 000 ljudi; do kraja 2007. 195 tvornica zapošljavalo je samo 1750 radnika.
-- Gotovo svi javni infrastrukturni projekti i projekti održavanja, privatna gradnja, te vladini i gradski projekti zaustavljeni su zbog zatvaranja tvornica i nestašice građevinskih materijala.
-- U mjesecima koji su prethodili blokadi u lipnju 2007. dnevno je u Gazu kroz Karni ulazilo oko 250 kamiona s robom i namirnicama. 2008. kroz druge prijelaze poput Kerem Shaloma u Gazu je moglo ući najviše 45 kamiona dnevno. U većini slučajeva, taj se broj jedva dostizao.
-- 95% industrijskih aktivnosti u Gazi je obustavljeno zbog zabrane uvoza sirovina i blokade izvoza.

Zahvaljujući ovim uvjetima, siromaštvo u Gazi je doseglo razinu na kojoj nikad prije nije bilo. 2007. godine otprilike 8 od 10 domaćinstava, oko 1,1 milijun ljudi, živjelo je ispod praga siromaštva od 2300 novih izraelskih šekela (594 američka dolara) na mjesec, što predstavlja nagli porast sa 63,1 posto koliko je takvih domaćinstava bilo 2005. Od toga je 66,7 posto domaćinstava živjelo u dubokom siromaštvu s manje od 1837 novih izraelskih šekela (474 američka dolara) mjesečno. Osamdeset posto obitelji u Gazi bilo je 2007. ovisno o humanitarnoj pomoći u hrani, 2006. o ovoj ih je pomoći bilo ovisno 63 posto.

Siromaštvo je dodatno produbljeno naglim porastom cijena brojnih namirnica, što je posljedica njihove nestašice. 2007. domaćinstva su trošila oko 62 posto svog ukupnog prihoda na hranu, dok je 2004. taj postotak iznosio 37%. Samo u razdoblju od svibnja do lipnja 2007. cijene pšeničnog brašna porasle su za 34%, mlijeka za bebe za 30 posto i riže za 20,5 posto. U razdoblju između lipnja i rujna 2007. broj domaćinstava u Gazi koja su zarađivala manje od 1,2 američka dolara po osobi po danu popeo se s 55 posto na 70 posto.

Izraelska je vlada u listopadu 2007. počela ograničavati opskrbu Gaze gorivom i strujom. U studenom 2007. izraelski je Vrhovni sud, u svom odgovoru na tužbu koju su u ime 10 palestinskih i izraelskih organizacija za ljudska prava podigle organizacije za ljudska prava Adalah i Gisha, odobrio smanjenje količina goriva koje se dostavljaju u Gazu; do kraja siječnja 2008. sud je također odobrio smanjenja u opskrbi električnom energijom. Sud je prihvatio tvrdnju države da je obvezna očuvati tek „minimalni humanitarni standard“ u Gazi, pojam koji u međunarodnom humanitarnom pravu ne postoji.

Zbog ograničenja u opskrbi gorivom i električnom energijom bolnice su bile podvrgnute dnevnim redukcijama struje koje su trajale od 8 do 12 sati, zahvaljujući 60-70 postotnom manjku dizela potrebnog za rad bolničkih generatora struje. Cijeli Pojas Gaze, s izuzetkom okruga grada Rafaha, dnevno je u prosjeku osam sati bio bez električne energije. Od travnja 2008. u Gazi se na otvorenom tržištu nije moglo kupiti gorivo, a gotovo svi stanovnici Pojasa Gaze dnevno su bili po 3 sata bez struje. UNRWA je u travnju 2008. na pet dana obustavila opskrbu hranom za 650 000 izbjeglica u Gazi, jer nije imala gorivo za svoje kamione. Obalna gradska vodoopskrbna služba opskrbljuje Pojas Gaze pitkom vodom, te uklanja i obrađuje kanalizacijske vode. Bez goriva, struje i ispravnog održavanja, mreža ne može funkcionirati i trideset do četrdeset milijuna litara kanalizacije svaki dan odlazi u more zbog nestašice goriva potrebnog za crpljenje i obradu ljudskog otpada. Obalna gradska vodoopskrbna služba procjenjuje da između 25-30 posto stanovništva Gaze u svojim domovima nije imalo tekuće vode; prije blokade Obalna gradska vodoopskrbna služba vodom je opskrbljivala 100 posto svojih korisnika.

Opsada snažno utječe na mogućnosti pružanja zdravstvene skrbi. Brojni specijalistički tretmani i liječenja koja spašavaju živote nisu dostupna u bolnicama u Gazi. Mjere koje je Izrael nametnuo onemogućuju velikom broju pacijenata kojima su potrebna specijalistička liječenja da napuste Gazu. Pretjerano dugo čekanje na dozvolu potrebnu za napuštanje Pojasa Gaze smanjuje mogućnosti preživljavanja pacijenata.

Izraelski je Vrhovni sud u svojim presudama iz siječnja 2008, koje su se odnosile na pacijente čiji je život bio ugrožen i koji su zahtijevali da napuste Gazu radi liječenja, odbio intervenirati na odluku države da iz sigurnosnih razloga 9 pacijenata uskrati pristup zdravstvenoj skrbi.

U svojoj prijašnjoj presudi, od 28. lipnja 2007, Vrhovni je sud odbio raspravljati o pitanju pravne odgovornosti Izraela prema Pojasu Gaze, ili stajalištu države da ulaz u Izrael treba dopustiti samo u obliku humanitarne geste. Sud je raspravu ograničio na humanitarne aspekte. Sud jest doveo u pitanje razlikovanje između „života/uda“ (pri kojem je država tvrdila da opasnost od gubitka uda predstavlja ugrozu „kvalitete života“ i zbog toga ne iziskuje nužno pristup liječenju izvan Gaze). Međutim, sud ni u ovom pitanju nije intervenirao, presudivši da bi interveniranje u takvim slučajevima moglo „potezom pera izraelske vojnike i civile na graničnom prijelazu izložiti opasnosti“. Nakon ove opaske, sud je odbio intervenirati i izmijeniti sigurnosnu zabranu za 2 pacijenata za koje je uskraćivanje liječenja podrazumijevalo gubitak uda.

Zdravstveni se uvjeti u Pojasu Gaze brzo mijenjaju, ali ono što je ovdje relevantno je da je zatvaranje prijelaza od strane Izraela zdravstveni sustav na rub sloma dovelo još i prije 27. prosinca 2008, te da izraelske vlasti nisu reagirale na upozorenja o sve težoj humanitarnoj krizi. Organizacija Liječnici za ljudska prava-Izrael (PHR-I) je objavila da je od lipnja 2007. prikupila svjedočanstva najmanje 30 pacijenata kojima je bila potrebna hitna liječnička pomoć i kojima je prijelaz graničnog prijelaza onemogućila izraelska služba opće sigurnosti GSS. U skladu s politikom GSS-a pacijenti su bili zadržani na prijelazu Erez i od njih se, zauzvrat za dopuštenje da napuste Pojas Gaze radi liječenja, tražilo da pruže informacije ili djeluju kao stalni kolaboracionisti. Namjerno uskraćivanje liječničke pomoći iz nemedicinskih razloga predstavlja oblik mučenja, tvrde u PHR-I-u. Izraelske su vlasti porekle da provode takve postupke na prijelazu Erez i odbacile te optužbe tvrdeći da se radi o palestinskoj propagandi. Od svih pacijenata koji su se tijekom 2007. pokušali liječiti u bolnicama izvan Gaze, 18,5 posto ih nije moglo dobiti izraelsko dopuštenje da napuste to područje. Udio pacijenata kojima su izdane dozvole da mogu iz medicinskih razloga napustiti Gazu pao je s 89,3 posto u siječnju 2007. na 64,3 posto u prosincu 2007, što je bio najniži postotak do tada. Ukupan broj pacijenata koji su zatražili dozvolu da Pojas Gaze napuste kroz prijelaz Erez povećao se nakon lipnja 2007. zbog zatvaranja graničnog prijelaza Rafah (na granici s Egiptom), a postotak odbijenih zahtjeva za izdavanje dozvole povećao se sa 7 posto u siječnju 2006. na 36 posto u prosincu 2007. U razdoblju između listopada i prosinca 2007. Svjetska je zdravstvena organizacija (WHO) potvrdila smrt 20 pacijenata, uključujući 5 djece, među osobama koje su čekale na izdavanje viza. Bolnice ministarstva zdravstva radile su u uvjetima proglašenog izvanrednog stanja. Palestinsko ministarstvo zdravstva je obznanilo da u ustanovama ministarstva nema zaliha hitno potrebnih lijekova (85 vrsta), medicinske opreme (52 vrste) i laboratorijskih reagensa (24 vrsta).


Nakon operacije Lijevano olovo

Nakon operacije Lijevano olovo, stanovništvo Pojasa Gaze živjelo je u slijedećim uvjetima:

Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), u tjednu između 4. i 10. ožujka 2009. 50 000 ljudi još uvijek nije imalo tekuće vode, a dodatnih 100 000 ljudi vodu je imalo tek svakih 5 do 6 dana, prvenstveno na području Sjeverne Gaze, istočnim područjima grada Khan Younisa i području Az-Zeitoun u gradu Gazi. Pristup vodi za stanovnike Gaze ostat će otežan tako dugo dok Izrael ne dopusti ulaz rezervnih dijelova i materijala potrebnih za popravke u Gazu. U tjednu između 11. i 17. ožujka 2009. u Gazu je pušteno 9 kamiona s materijalima za vodoopskrbne projekte. Međutim, zahvaljujući ograničenjima na uvoz drugih ključnih materijala, uključujući cijevi za vodu, iskoristivost materijala koji su pušteni u PG je ograničena.

Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u tjednu između 04. i 10. ožujka 90% stanovnika Gaze povremeno nije imalo struje zbog planiranih redukcija. Ostalih 10% uopće nije imalo struje zbog oštećenja na električnoj mreži koja su nastala od 27. prosinca 2008. i početka izraelske vojne operacije „Lijevano olovo“. Tijekom veljače 2009. elektrana u Gazi mogla je iskoristiti samo 80% svog punog kapaciteta (65MW od 80 MW), zbog čega je u Pojasu Gaze bilo gotovo 20% manje struje. Tijekom veljače 2009. iz Izraela je uvezeno oko 8,3 milijuna litara industrijskog goriva koje je iskorišteno isključivo za rad elektrane u Gazi. Ta je količina znatno niža od 14 milijuna litara, koliko je potrebno kako bi elektrana mogla raditi punim kapacitetom.

OCHA tvrdi da je u tjednu između 11. i 17. ožujka 2009. u Gazu dnevno kroz tunele između Gaze i Egipta ulazilo gotovo 50 000 litara dizela i 30 000 litara benzina. Iako su ove količine goriva ublažile nestašicu, količina goriva koje ulazi u Gazu i dalje je daleko ispod potreba stanovništva.

U OCHA-i tvrde da su ukupne količine humanitarne pomoći koju Izrael pušta u Gazu nedovoljne kako bi zadovoljile hitne potrebe. Tijekom tjedna između 11. i 17. ožujka 2009. proceduralne provjere osoblja međunarodnih humanitarnih agencija koje provodi Izrael još su uvijek bile vrlo dugotrajne i uvelike sputavale mogućnosti podjele humanitarne pomoći i pružanja humanitarnih usluga.

U veljači 2009. pacijenti kojima je bilo potrebno liječenje u inozemstvu podnijeli su 324 molbe za dozvolu da napuste Pojas Gaze. Od tog broja samo ih je 183 (56,5%) pravodobno dobilo dozvolu ; izdavanje dozvola za 109 (33,6%) pacijenata je odgođeno; za 9 (2,8%) pacijenata odbijena je molba za izdavanjem dozvole da napuste PG radi liječenja, a 23 (7,1%) pacijenata ispitale su izraelske sigurnosne vlasti i oni još uvijek čekaju na dozvolu da napuste Gazu. Prema podacima palestinskog dužnosnika na graničnom prijelazu Erez u veljači 2009. samo je 258 pacijenata izašlo iz PG kroz taj prijelaz.

Brojni prijeko potrebni artikli (rezervni dijelovi, građevinski materijali itd.) i dalje ne mogu ući u Pojas Gaze, čime su onemogućeni obnova i oporavak, uključujući rezervne dijelove za popravak vodoopskrbne i kanalizacijske infrastrukture. Više od 100 naručenih isporuka rezervnih dijelova i potrošnih materijala potrebnih za popravke na elektrani u Gazi mjesecima čeka na izraelsko odobrenje da uđu u PG, čime su onemogućeni neki popravci i ugrožen rad elektrane.

U veljači 2009. u Pojas Gaze je dnevno u prosjeku ulazilo 127 kamiona robe, što je mnogo manje od uvoza u svibnju 2007. (475 kamiona), a količina uvoza nije bila dovoljna kako bi zadovoljila potrebe tržišta: više od 80% kamiona uvozilo je prehrambene namirnice, dok je ostala nužno potrebna roba isključena. U istom je mjesecu Izrael arbitrarno odbio dopustiti uvoz druge robe, uključujući nekih prehrambenih namirnica (slanutak i makaroni), rekreacijske opreme, pisaćih potrepština i veterinarskih lijekova. OCHA tvrdi da je uvoz robe iz Izraela, posebno od strane humanitarnih agencija, i dalje podvrgnut nejasnim i često promjenjivim kriterijima na graničnim prijelazima pod izraelskom kontrolom.

Pristup poljoprivrednika njihovoj zemlji na sjeveru i istoku Pojasa Gaze, te istočno duž granice s Izraelom i dalje je ograničen. Ribari smiju loviti ribu samo na području od tri nautičke milje od obale Pojasa Gaze, unatoč dogovoru postignutom u okviru Sporazuma iz Osla koji Palestincima daje pravo da ribu love na području do 20 nautičkih milja zapadno od Gaze, a kojeg se Izrael pridržavao do lipnja 2007. kad je Hamas zauzeo kontrolu nad Gazom. U lipnju 2007. područje na kojem je Palestincima dopušteno da love ribu smanjeno je na 6 nautičkih milja od obale, a nakon Lijevanog olova, to je područje prepolovljeno na 3 nautičke milje, čime je nanesena ogromna šteta sredstvima za život 3000 ribara u Pojasu Gaze i njihovih obitelji. Izrael granicu od tri nautičke milje nameće otvarajući vatru na palestinska ribarska plovila koja je prijeđu.

Granični prijelaz Erez u veljači 2009. je bio otvoren 23 dana i kroz njega je iz Gaze moglo izaći tek 1978 ljudi, većinom diplomata i međunarodnog humanitarnog osoblja (730), te palestinskih pacijenata i osoba u njihovoj pratnji (505) s važećim dozvolama za prolaz kroz granični prijelaz Erez radi liječenja u Izraelu i na Zapadnoj obali. 370 Palestinaca s potrebnim dozvolama moglo je prijeći Erez i posjetiti svoje obitelji u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Jordanu. Granični prijelaz Rafah iznimno je bio otvoren 15 dana u veljači 2009. kako bi uglavnom hitni medicinski slučajevi mogli ući u Egipat i vratiti se natrag u Gazu. 2662 Palestinaca, uključujući 590 pacijenata, ušlo je u Egipat, a 1855 Palestinaca vratilo se u Pojas Gaze u veljači 2009. Dnevni prosjek ljudi koji su ulazili u Egipat (95) i u Gazu (66) predstavlja tek 31% i 23% od broja ljudi kojima je to bilo dopušteno da učine u svibnju 2007. kada je u Egipat dnevno ulazilo 310 osoba, a u Pojas Gaze 292.


Linkovi Palestina/Izrael:
A Letter from Nelson Mandela to Thomas Friedman
Apartheid is a crime against humanity. Israel has deprived millions of Palestinians of their liberty and property. It has perpetuated a system of gross racial discrimination and inequality. It has systematically incarcerated and tortured thousands of Palestinians, contrary to the rules of international law. It has, in particular, waged a war against a civilian population, in particular children.

Bendib's cartoon on Palestinian Non-Violence

Reham Alhelsi - Palestinian Prisoners: Imprisoned for their Love of Freedom
While a Palestinian may be held in custody for 18 days before being brought to a judge, an Israeli can be held in custody for a maximum of 48 hours before being brought before a judge. While a Palestinian can be held for 30 days without charges which can be extended indefinitely, an Israeli can be held for 15 days without a charge which can be extended for only another 15 days. Palestinians brought to court on accusation of murder are always convicted, even without evidence, and are always sentenced to life imprisonment. Most cases against Israeli soldiers or illegal Jewish settlers accused of murdering Palestinians are closed without any charges, even with the existence of evidence or witnesses. The few who do get sentenced are imprisoned for short periods ranging from 6 months to 7 and a half years or to community service. Palestinian Prisoners have been used by Israel at politically convenient moments, whereby Palestinians who had already served out their sentences with only a few days remaining would be released as “gestures of good will”. At the same time hundreds others would be arrested. For example, on 25.8.2008 Israel released 198 prisoners as a “gesture of good will”, however statistics for August 2008 show that another 338 Palestinians were arrested.

Gisha report reveals: Israel Uses Diplomats as "Security Guards" in Gaza Exit
(29. lipanj 2009.) Izraelska udruga Gisha - Pravni centar za slobodu kretanja, izdala je u lipnju novi izvještaj o ograničenjima koje Izrael nameće studentima koji žele napustiti Pojas Gaze radi studiranja u inozemstvu, uključujući novi zahtjev da takve studente na putu kroz Izrael i Zapadnu obalu prate strani diplomati. Ovo je ograničenje na snazi od ljeta 2008. Izrael također od diplomatskih predstavništava traži da prate studente iz Pojasa Gaze koji žele podići vize u diplomatskim predstavništvima u Istočnom Jeruzalemu i u Ramalli. Svrha ove nove mjere nije jasna, jer Izrael traži da samo studenti imaju pratnju (dok ostali Palestinci ne moraju zadovoljiti ovaj uvjet), a što je još važnije, svaki palestinski student koji želi putovati kroz Izrael prethodno je pomno ispitan i provjeren od strane izraelskih sigurnosnih službi. Svake godine više od 1000 palestinskih studenata želi napustiti Pojas Gaze i studirati u inozemstvu, no zahvaljujući izraelskim ograničenjima samo ih nekolicina u tome stvarno i uspije. Izrael iz Pojasa Gaze pušta samo one studente koji su dobili „priznatu“ stipendiju u zemlji koja ima diplomatske odnose s Izraelom, pa ih njeni diplomati mogu pratiti na putu kroz Izrael i Zapadnu obalu od Gaze do Jordana. Studenti također ne mogu izaći iz Pojasa Gaze kroz prijelaz Rafah jer je on gotovo cijelo vrijeme zatvoren. Strana izaslanstva na koordinaciju i pratnju palestinskih studenata godišnje troše desetke tisuća dolara i dragocjeno vrijeme i resurse, pa je ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo da pratnju može pružiti samo nekolicini studenata koji su dobili stipendije američke vlade. Diplomati u pratnji moraju na graničnom prijelazu Erez potpisati dokument kojim obećaju da će se pobrinuti da studenti putuju izravno do graničnog prijelaza Allenby između Zapadne obale i Jordana. Međutim, zamisao da bi se strani diplomati, koji su nenaoružani i nisu prošli vojnu obuku, trebali dati u potjeru za „sigurnosnim prijetnjama“ na izraelskom teritoriju ili na Zapadnoj obali je smiješna. Studenti iz Pojasa Gaze koji nisu dobili stipendiju koju Izrael „priznaje“, koji nemaju diplomatsku pratnju i koji žele studirati u zemlji koja nema diplomatske odnose s Izraelom ne mogu otputovati na studij u inozemstvo.

Gisha: Obstacle Course: Students denied exit from Gaza
Cijeli Gishin izvještaj o izraelskom zahtjevu da studente iz Pojasa Gaze na putu od Gaze do Jordana u svojim diplomatskim vozilima prate strani diplomati možete na linku pročitati na engleskom, a na Gishinom se site-u mogu pročitati izvještaji i na arapskom i hebrejskom.

Submission of Human Rights Organizations based in Israel to the Goldstone Inquiry Delegation
Izvještaj koji je sedam izraelskih organizacija za ljudska prava krajem lipnja 2009. dostavilo UN-ovom timu koji pod vodstvom Richarda Goldstonea istražuje navode o ratnim zločinima počinjenim za vrijeme operacije Lijevano olovo u Pojasu Gaze.


Ostali linkovi:
Jaco, gubi mi se s očiju!
Uključuje link na portal za demokratsko izražavanje mišljenja jadranka-kosor.com.