Informacije iz članka The tactic of arresting Palestinian children kanadske novinarke Jillian Kestler-D'Amours od 8. srpnja 2011. Članak u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
Prošle je godine porastao broj uhićenja palestinskih maloljetnika od strane izraelske policije u istočnom Jeruzalemu. Prema podacima izraelske policije pokrenuto je 1267 kaznenih postupaka protiv maloljetnika koji su optuženi za gađanje kamenjem u istočnom Jeruzalemu u razdoblju između studenog 2009. i prosinca 2010. Ovaj se obrazac nastavio i 2011. Stotine maloljetnika i dalje bivaju uhićene i pritvarane, navodno zbog gađanja kamenjem, naročito u Silwanu.
Izraelska policija djecu često uhićuje usred noći dok spavaju u svojim krevetima, djecu ispituje bez prisutnosti odvjetnika, roditelja ili drugih članova obitelji, a gotovo sva su djeca izložena nekom obliku bilo fizičkog bilo psihičkog zlostavljanja tijekom uhićenja i ispitivanja. Ovakvim se postupcima krše brojne međunarodne konvencije, poput UN-ove Konvencije o pravima djeteta i Četvrte ženevske konvencije, ali i izraelski zakoni koji se odnose na prava maloljetnika.
U izraelskoj nevladinoj organizaciji Udruga za građanska prava u Izraelu (ACRI) tvrde da se prilikom uhićenja i ispitivanja palestinske djece iz istočnog Jeruzalema rutinski krši izraelski Zakon o mladima. Policija redovito ignorira njegove odredbe koje govore o tome da uhićenje maloljetnika treba izbjegavati ukoliko je to moguće, da maloljetnika treba uhititi na najkraće moguće vrijeme i da „prilikom svake odluke o uhićenju maloljetnika treba uzeti u obzir dob osumnjičenika i učinak koji će uhićenje imati na njegovo fizičko i psihičko zdravlje i razvoj“.
Nadalje, iako je dob kada počinje kaznena odgovornost 12 godina, u Silwanu su uhićena i ispitivana zbog sumnje da su bacala kamenje i djeca od 7 godina. U ACRI-jevom izvještaju iz ožujka 2011. navodi se: „Čak i kad je bila svjesna da je uhićeni maloljetnik mlađi od 12 godina, policija nije takvu mlađu djecu razlikovala od starije u načinu na koji je provodila svoja ispitivanja“.
„Djecu drže zatočenu satima, stavljaju im lisice na ruke, prijete im tijekom ispitivanja, viču na njih i svim sredstvima ih prisiljavaju da otkriju informacije o incidentima koji su se odigrali u njihovim četvrtima. U tom je kontekstu važno naglasiti da je vjerojatnost da će dijete proživjeti traumatično iskustvo i imati štetne posljedice zbog ovakvog postupanja to veća što je dijete mlađe“, navodi se u izvještaju.
Svrha uhićivanja palestinske djece naročito je očita u Silwanu: odvratiti palestinske građane od odupiranja neprekidnom širenju izraelskog kolonističkog naselja i isključivo židovskoj kontroli te četvrti, te postići njihovu pokornost pred nasiljem policije i vojske, rušenjem kuća i svakodnevnim ugnjetavanjem koji se odvijaju zajedno s projektom kolonizacije.
Posljednjih godina svoju su prisutnost u Silwanu pojačale privatne, desničarske izraelske organizacije, uključujući Elad i Ateret Cohanim, koje kao svoj cilj navode naseljavanje židovskih obitelji u različitim dijelovima istočnog Jeruzalema.
Prema podacima iz izvještaja koji je objavila izraelska nevladina udruga Ir Amim, prvi kolonisti povezani s organizacijom Elad u četvrt Wadi Hilweh u Silwanu preselili su 1991. godine. Danas ta organizacija posjeduje brojnu imovinu i upravlja arheološkim lokalitetom Davidov grad, koji godišnje privlači stotine tisuća posjetitelja.
Građani tvrde da jeruzalemske vlasti također provode politiku prostornog planiranja i izgradnje isključivo u korist židovskih stanovnika i turista u Silvanu. Na primjer, planovi da se sagradi park na mjestu gdje se nekad navodno nalazio vrt kralja Davida iziskuju rušenje 88 domova u al-Bustanu, čime će de facto biti uništena čitava četvrt, a njeni stanovnici izbačeni iz svojih domova.
Danas se procjenjuje da u Silwanu živi oko 400 izraelskih kolonista i 40 000 palestinskih građana.
Ti kolonisti uživaju zaštitu privatnih zaštitara 24 sata na dan – većinu zaštitara zapošljava privatna izraelska zaštitarska tvrtka Građanska sigurnosna služba (Modi'in Ezrahi na hebrejskom) koju je unajmilo izraelsko Ministarstvo graditeljstva i stanovanja – a u cijeloj su četvrti postavljene sigurnosne kamere.
Prema izvještaju „Nesiguran prostor“, koji je ACRI objavio u rujnu 2010, troškovi unajmljivanja privatnih zaštitara za zaštitu židovskih kolonista u istočnom Jeruzalemu samo za 2010. godinu iznosili su otprilike 54,5 milijuna novih izraelskih šekela (16 milijuna američkih dolara). Te su troškove u cijelosti platili izraelski porezni obveznici.
„Iz izjava lokalnih mještana vidljiva je percepcija koja vlada u četvrti, da zaštitari zlostavljaju i djecu koja se igraju na ulicama i odrasle osobe. Pri tome se služe verbalnim i fizičkim nasiljem, pa čak i oružjem. Mještani tvrde da zaštitari „rado pucaju“ i da su sami sebe ovlastili da svojevoljno odlučuju o odvijanju svakodnevnog života u četvrti“, stoji u izvještaju.
Za razliku od policije, čija je dozvola da koristi silu ograničena strogim direktivama utvrđenim na zakonu i policijskom postupku, privatni zaštitari ne podliježu tim zakonima, i ne obvezuju ih temeljna pravila kojima se vodi policija pri ispunjavanju svojih dužnosti, što je situacija koja pogoduje zloporabi ovlasti.
U 7-katnom izraelskom kolonističkom naselju Beit Yonatan u okrugu Baten el-Hawa u Silwanu ove je godine u svibnju ubijen 17-godišnji Milad Ayyash. Točne okolnosti Ayyashove smrti još nisu u potpunosti istražene, a čak je i izraelski državni tužitelj izjavio da tu zgradu, koju je 2004. sagradila ekstremna kolonistička desničarska skupina Ateret Cohanim, treba iseliti što je prije moguće.
U rujnu 2010. jedan je izraelski kolonistički zaštitar vatrenim oružjem ubio 32-godišnjeg stanovnika Silwana Samera Sarhana u upitnim okolnostima. Ovo je ubojstvo izazvalo višednevne nerede u istočnom Jeruzalemu i niz uhićenja u Silwanu zbog gađanja kamenjem i drugih optužbi, koje su sve proizišle iz sukoba s izraelskim sigurnosnim snagama.
Kratko nakon izraelske okupacije istočnog Jeruzalema poslije rata 1967. godine, Izrael je proveo popis palestinskih stanovnika i oko 66 000 njih podijelio jeruzalemske osobne iskaznice. Svatko tko nije bio prisutan tijekom popisa stanovništva izgubio je pravo da prebiva u Jeruzalemu.
Od tada je više od 14 000 Palestinaca ostalo bez svoje jeruzalemske osobne iskaznice, zahvaljujući drakonskom sustavu izraelskih vlasti koji zahtijeva da jeruzalemski Palestinci dokažu da im je Jeruzalem „središte života“. Ako napuste istočni Jeruzalem na 7 godina ili steknu strano državljanstvo, jeruzalemski Palestinci mogu ostati bez svog prava da žive u Jeruzalemu, pa čak i da ulaze u taj grad kako bi u njemu radili, posjetili sveta mjesta ili vlastitu obitelj i prijatelje.
Politika poništavanja jeruzalemskih osobnih iskaznica – u kombinaciji sa širenjem ilegalnih isključivo židovskih kolonističkih naselja, diskriminatornom politikom prostornog planiranja i rušenjem kuća koje je rezultat nemogućnosti Palestinaca da dobiju građevinske dozvole – provodi se kako bi se očuvala takozvana „demografska ravnoteža“ grada. Jeruzalemske vlasti revno rade na povećanju židovske prisutnosti u Jeruzalemu, naročito na području koje okružuje Stari grad, kojeg je Silwan dio, kako bi održale židovsku većinu i ograničile broj palestinskih stanovnika Jeruzalema na manje od 30%.
Richard Falk, UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca upozorio je u ožujku 2011. da kumulativni učinak stalnog širenja kolonističkih naselja u istočnom Jeruzalemu i prisilnog izbacivanja dugogodišnjih palestinskih stanovnika iz tog grada predstavlja oblik etničkog čišćenja.
Uhićenje više od 1200 maloljetnika u istočnom Jeruzalemu, kojem je cilj zastrašivanje i odvraćanje jeruzalemskih Palestinaca od opiranja izraelskoj politici u Jeruzalemu, predstavlja još jedno sredstvo kojim se izraelske vlasti danas služe kako bi potakle raseljavanje palestinskih građana Jeruzalema i zadržale židovsku kontrolu nad tim gradom.
Izvor i više informacija: The tactic of arresting Palestinian children
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Free Gaza endorses the BNC call for immediate embargo on Israel
Pokret za slobodnu Gazu podržava poziv na trenutačni embargo za Izrael (9. srpanj 2011.)
Pokret za slobodnu Gazu, južnoafrički i brazilski savezi sindikata COSATU i CUT samo su neke od organizacija civilnog društva koje su već podržale poziv na vojni embargo za Izrael koji je globalnom civilnom društvu uputio palestinski Nacionalni odbor za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Poziv su također podržali dobitnici Nobelove nagrade za mir nadbiskup Desmond Tutu, Mairead Maguire, Betty Williams i Adolfo Pérez Esquivel, te dobitnici alternativne Nobelove nagrade Walden Bello i Chico Whitaker i kanadska spisateljica i novinarka Naomi Klein. Europska mreža protiv trgovine oružjem također je najavila da će podržati poziv na embargo. Poziv je objavljen na 7. godišnjicu objavljivanja mišljenja Međunarodnog suda pravde o ilegalnosti izraelskog aparthejdskog Zida na Zapadnoj obali i 6. godišnjicu poziva palestinskog civilnog društva na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela.
Read more…
Palestinians launch campaign to embargo arms sales to Israel
Palestinci pokrenuli kampanju za embargo na prodaju oružja Izraelu (8. srpanj 2011.)
Iz otvorenog pisma koje supotpisuju predstavnik Palestinskog nacionalnog odbora za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela i predstavnici 3 britanskih organizacija civilnog društva: Palestine Solidarity Campaign, War on Want i Campaign Against Arms Trade: 7 godina nakon objavljivanja mišljenja Međunarodnog suda pravde da je aparthejdski Zid koji Izrael gradi na okupiranoj Zapadnoj obali protuzakonit i da ga treba ukloniti, Izrael i dalje gradi Zid, odvaja djecu od njihovih škola, poljoprivrednike od njihove zemlje i članove obitelji međusobno, uništava gotovo svaki vid palestinskog života. Vojni embargo je Izraelu trebalo nametnuti već odavno. Na 7. obljetnicu mišljenja Međunarodnog suda pravde palestinsko civilnog društvo i njegovi simpatizeri diljem svijeta pokreću globalnu kampanju za sveobuhvatni, vojni embargo protiv Izraela, sličan onom koji je u doba aparthejda u Južnoj Africi bio nametnut toj zemlji. Britanska vlada Izraelu prodaje oružje vrijedno milijune funti, u suprotnosti s vlastitom politikom izvoza oružja. 2010. britanska je vlada odobrila licencije za izvoz oružja u Izrael u vrijednosti od 23,7 milijuna britanskih funti. Britanska vlada također kupuje vojnu opremu od Izraela, opremu koja je „testirana u borbi“ protiv Palestinaca koji žive na okupiranim područjima. Prodajući oružje Izraelu Ujedinjeno Kraljevstvo daje izravnu materijalnu podršku izraelskoj agresiji i šalje jasnu poruku da odobrava izraelske postupke. Potrebno je odmah nametnuti embargo na oružje između Ujedinjenog Kraljevstva i Izraela.
Read in English…
Committee to Stop FBI Repression: We Salute the Gaza Flotilla
The Committee to Stop FBI Repression stands in solidarity with the activists of the Gaza flotilla ships and the people of Palestine. As Americans, we denounce the U.S. government's support for the Israeli blockade on Gaza and demand that Palestinians get access to the food, water, medical supplies and building materials they need for their daily lives. We denounce the U.S., Greek, and Israeli sabotage and blocking of the flotilla taking the much-needed humanitarian aid to Gaza. We are particularly outraged by U.S. State Department statements that regard the delivery of humanitarian aid to Gaza as some sort of crime — equivalent to "conspiring to deliver material support" to Hamas. The expanding criminalization of humanitarian aid means the U.S. government is threatening arrests, trials, and lengthy prison sentences for Americans on board the solidarity boat named, “The Audacity of Hope”. The Gaza flotilla is an incredibly brave act of international solidarity, not a criminal act punishable by the United States. The real criminals are the elected and government officials working to keep badly needed supplies out of Gaza!
Read more…
Cindy Corrie: US collusion in the Gaza blockade is an affront to human rights
When Greek authorities prevented the US ship the Audacity of Hope leaving its port in Athens this week, they dealt a blow to a group of brave and principled Americans who were trying to carry thousands of letters from US citizens to those who wait on Gaza's shores. I know many of the people who were on this boat, and my family's letter was part of their cargo. In 2003 my daughter Rachel Corrie made her journey to Gaza and was run down and killed by a US-made Israeli military Caterpillar D-9 bulldozer. She was trying to protect a Gazan family and their home, one of thousands illegally destroyed in Israeli military clearing operations. ... Rachel did the right thing going to Gaza – taking all of us with her. Her example is best served by supporting those who journey there in the same brave spirit, acting upon values articulated in our own Declaration of Independence, rather than circumventing them as our government seems bound to do.
Read more…
America's Response to the Gaza Flotilla Brings Shame on the Founders
Before leaving the United States, I was cautioned by a source with access to very senior staffers at the National Security Council that not only does the White House plan to do absolutely nothing to protect our boat from Israeli attack or illegal boarding, but that White House officials “would be happy if something happened to us.” They are, I am reliably told, “perfectly willing to have the cold corpses of activists shown on American TV.” So here we are, passengers and crew of “The Audacity of Hope,” awaiting further instructions from the local Greek authorities, some of whom have been quite candid in expressing their embarrassment and resentment at being manipulated by Washington/Tel Aviv in this new Great Game. The instructions, of course, come from a weak Greek government unable to stand on principle because of the economic damage that can be done to Greece by the U.S.-dominated IMF, the European Union and Israel, a major trading partner. We await a deus ex machina to extract us from this seemingly intractable situation. We remain determined to sail to Gaza at the earliest opportunity. And so do the passengers on the other boats in our international flotilla, at least on those boats that have not been physically sabotaged.
Read more…
Action Alert, July 12th
Američki brod za Gazu ostao bez struje (12. srpanj 2011.)
U 10 sati prije podne po lokalnom vremenu 12. srpnja 2011. američkom brodu za Gazu – The Audacity of Hope – presječen je dovod električne energije s obale, pa je brod trenutno bez električne struje. Brod je zatočen u pristaništu američkog veleposlanstva i grčke obalne straže, u blizini Pireja, pored Atene u Grčkoj, gdje se nalazi od kada je 1. srpnja pokušao isploviti za Gazu. Brod su tada presreli pripadnici grčke obalne straže i odvukli ga u ovo pristanište. 6 aktivistica, uključujući 4 starije od 60 godina, odbija napustiti brod i čuva ga od sabotaže. Aktivisti i dalje od grčke vlade traže da dopusti isplovljavanje broda za Gazu.
Read more…
Interview with Chris Verweij, activist on the Dutch Flotilla boat
There are still 10 boats, 2 of them cargo boats, but the US boat has been stopped, the Canadian one is surrounded in the harbor, the French boat has also been stopped after refueling, I think on Crete; the Irish ship is still damaged, so how many boats are still fit to set sail I don't know. Regarding the number of activists: the last total I heard is 350, some people have returned home but will come back if we will really sail, so it's a bit uncertain. It's quite difficult to communicate at the moment, because of all this chaos caused by the Greek authorities.
Read more…
