Neke informacije, vijesti – Palestina/Izrael

Bab Al-Shams

Beneath the layers of pessimism, hope springs eternal
Palestinci još uvijek čekaju na obećani arapski novac (31. prosinac 2012)
Arapske su zemlje Palestinskoj samoupravi u prosincu obećale mjesečnu uplatu od 100 milijuna američkih dolara i to po drugi put. Prvi put su arapski čelnici na samitu Arapske lige u Bagdadu u ožujku 2012. obećali da će pokriti barem dio proračunskog deficita Palestinske samouprave u slučaju da Izrael zadrži palestinski prihod od poreza nakon što Palestinci dobiju status države u UN-u, kako bi Palestinska samouprava mogla nastaviti isplaćivati plaće i pružati usluge građanima. Predsjednik Arapske lige Nabil Al Arabi je tijekom svog posjeta Ramalli obećao da će nastaviti arapske zemlje pozivati da ispune svoje financijske obaveze prema Palestincima. Palestinski dužnosnici sumnjaju da Amerikanci vrše pritisak na arapske zemlje s ciljem da Palestinska samouprava ostane bez novca.
Read more...

Poll: Spike in Palestinian support for military operations against Israel
Anketa: Nagli porast palestinske potpore vojnim operacijama protiv Izraela (05. siječanj 2013)
Postotak Palestinaca koji podržavaju vojne operacije protiv Izraela zabilježio je svoj najznačajniji porast u 10 godina i dosegao 50,9%. U siječnju 2011. taj je postotak iznosio 29,3%. Uzroci ovog trenda su nedavni sukob u Gazi, kontinuirano širenje izraelskih kolonističkih naselja i frustriranost zbog paralize mirovnog procesa koja traje već dulje od 4 godine. Nakon gotovo 20 godina pregovaranja s Izraelom, tijekom kojih su se izraelska kolonistička naselja na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jeruzalemu ugrubo udvostručila i sada broje više od 550 000 kolonista, Palestinci sve više sumnjaju u korisnost pregovora s Izraelom. Većina Palestinaca vidi Hamas – koji je Tel Aviv i Jeruzalem po prvi puta gađao projektilima – kao pobjednika nedavnog sukoba, budući da je Izrael odustao od kopnene invazije i učinio značajne ustupke u pregovorima o prekidu vatre. „Javnost uspoređuje [Abbasov] diplomatski, nenasilan pregovarački pristup koji je doveo do pogoršanja stanja ... s Hamasovim nasilnim pristupom u Gazi i čini se da im se više sviđa model u Gazi od onog na Zapadnoj Obali,“ tvrdi Ghassan Khatib, bivši glasnogovornik Palestinske samouprave i osnivač Jeruzalemskog medijskog i komunikacijskog centra koji je proveo anketu. Anketa razlikuje između vojnih operacija, poput Hamasove kampanje ispaljivanja projektila na Izrael, i oružane borbe, koja između ostalog uključuje i samoubilačke bombaške napade. Zabilježen je i porast, iako nešto skromniji (32%), onih koji podupiru oružanu borbu.
Read more...

Bab Al Shams takes Palestine by storm [January 6 - January 12]
Palestinski aktivisti na području tzv. koridora E1 podigli prosvjedno šatorsko selo Bab Al Shams [6-12. siječanj 2013]
Stotine palestinskih aktivista postavili su 11. siječnja prosvjedne šatore na području tzv. koridora E1 između kolonističkog naselja Maaleh Adumim i Jeruzalema. Mještani palestinskih područja Al Tour, Essawiyeh, Al Zaim i Anata primili su naloge o deložaciji s njihove zemlje kako bi Izrael mogao u djelo provesti svoju najavu izgradnje 3000 novih kolonističkih domova na tom području. Koordinator Narodnog odbora protiv Zida i kolonističkih naselja u Bilinu Abdullah Abu Rahma je pojasnio kako su aktivisti podigli selo Bab Al Shams, odnosno „Vrata sunca“, u znak prosvjeda protiv izraelskih kolonističkih naselja. „Nećemo šutjeti dok se nastavlja naseljavanje i kolonizacija naše zemlje i najavljujemo da će ovo selo izdržati sve dok zemlja ne bude vraćena pravim vlasnicima“, rekao je Abu Rahma. Prosvjednici iz svih krajeva Zapadne Obale postavili su 25 šatora i jednu liječničku kliniku na području E1. Svoje su šatorsko selo nazvali Bab Al Shams prema romanu Libanonca Eliasa Khouryja koji govori o palestinskim izbjeglicama u Libanonu. Izraelske su okupacijske vlasti Bab Al Shams proglasile zatvorenom vojnom zonom i aktivistima podijelile naloge o deložaciji, te onemogućile drugim aktivistima da dođu do sela. U selu boravi oko 200 ljudi, uključujući 20 stranih aktivista, koji su najavili da će se opirati deložaciji.
Jedan je 22-godišnji Palestinac ubijen izraelskom vatrom 11. siječnja na sjeveru Pojasa Gaze, a još je jedan Palestinac teško ozlijeđen. Glasnogovornik izraelske vojske je izjavio da su se „desetci Palestinaca približili sigurnosnoj ogradi na sjeveru Pojasa Gaze na području na koje im je zabranjen pristup“.
Kolonisti su 11. siječnja uništili maslinova stabla u selu Qusra na području Nablusa na Zapadnoj Obali. Desetci kolonista iz divljeg ilegalnog kolonističkog naselja Esh Kodesh upali su u selo Qusra rano u jutro i iščupali najmanje 210 maslinovih stabala. 10. siječnja kolonisti iz Esh Kodesha su otvorili vatru na mještane Qusre i jednog palestinskog 26-godišnjaka pogodili u nogu. Desetci kolonista iz kolonističkog naselja Yitzhar su se sukobili s Palestincima u blizini Urifa, južno od Nablusa. Ozlijeđeno je 2 ljudi, uključujući jednog 22-godišnjaka koji je pogođen bojevim metkom u nogu.
U oluji koja je zahvatila regiju poginuli su 2 žene i jedan odvjetnik koji su se utopili u poplavi. Snježno i kišno nevrijeme prouzročilo je ozbiljnu štetu palestinskom poljoprivrednom sektoru. Gubitci se procjenjuju na 30 milijuna novih izraelskih šekela. Stotine su domova poplavljene, naročito na sjeveru Zapadne Obale, te na području Hebrona i Rafaha.
U sirijskim izbjegličkim logorima ubijeno je u razdoblju između 6. i 12. siječnja 6 Palestinaca, unatoč dogovoru između protivničkih snaga i odbora iz logora da se izbjeglice ne miješaju u sukob u Siriji. Prema dogovoru sirijske režimske snage ne bi više bombardirale izbjegličke logore, a oružane snage, uključujući Slobodnu sirijsku vojsku, svoje oružje ne bi držale u logorima.
Read more...

Israel overrides court, removes Palestinian protest settlement
Izrael se oglušio na odluku suda i uklonio palestinsko prosvjedno naselje (13. siječanj 2013)
Izrael je 13. siječnja evakuirao palestinsko šatorsko selo podignuto na području E1 u okolici Jeruzalema, oglušivši se na sudski nalog i pozivajući se na vojne ovlasti kako bi prekinuo nenasilan prosvjed. Palestinci su 2 dana ranije u znak prosvjeda protiv stalnog širenja izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali uspostavili selo Bab Al-Shams, po uzoru na taktiku koju koriste neki izraelski kolonisti kako bi izmijenili stanje na terenu. Aktivisti se nadaju da će se ovaj prosvjed pretvoriti u širi nenasilni pokret koji će vršiti pritisak na Izrael. No Izrael nije bio voljan tolerirati nenasilni prosvjed na području E1, i kao opravdanje naveo sigurnosne razloge. Međutim, iako je točno da je E1 jedna od najprovokativnijih i najosjetljivijih lokacija koje su palestinski prosvjednici mogli odabrati, kritičari gušenja prosvjeda tvrde kako je teško povjerovati da se ovdje radilo o sigurnosnoj prijetnji. „Očigledno je da se ovdje radilo o uporabi vojnih ovlasti kako bi se osujetio nenasilan i legitiman politički prosvjed“, tvrdi Daniel Seidemann, izraelski odvjetnik i osnivač organizacije koja prati događaje koji ugrožavaju rješenje sukoba stvaranjem 2 država. E1 je ključna veza između Jeruzalema i jednog od najvećih židovskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali Maale Adumima, koje bi Izrael htio zadržati u sklopu mirovnog sporazuma s Palestincima. No kritičari tvrde da bi se na taj način Zapadna Obala podijelila na 2 dijela. Izraelski premijer Netanyahu je prošli mjesec najavio oživljavanje planova za razvoj koridora E1 i izazvao neuobičajeno oštro negodovanje američkog ministarstva vanjskih poslova. Vjeruje se da je cilj ovog poteza bio kažnjavanje Palestinaca zbog zahtjeva za unaprjeđenjem statusa pri UN-u i pokušaj jačanja Netanyahuove popularnosti među desničarskim glasačima pred izbore koji će se održati 22. siječnja 2013. Tijekom proteklih tjedana se činilo da je Netanyahu u tišini odustao od najavljenih planova, no selo Bab Al-Shams ponovo je oživjelo ovo pitanje, a predizborne ankete već tjednima pokazuju kako Netanyahuu opada popularnost, dok čelnik stranke Židovski dom Naftali Bennett, koji zagovara gradnju kolonističkih naselja i protivi se stvaranju palestinske države, postaje sve popularniji. Natanyahu je brzo reagirao: „Odmah sam zatražio da se to područje zatvori kako se tamo ne bi okupljalo mnogo ljudi što bi moglo izazvati sukobe i dovesti do kršenja javnog reda.“ „Nikome nećemo dopustiti da blokira kontinuitet između Jeruzalema i Maale Adumima,“ rekao je 13. siječnja tijekom tjednog sastanka kabineta. Palestinci su izraelskom Visokom sudu pravde selo predstavili kao turističko odredište na kojem turisti mogu upoznati beduinsku kulturu, pa su dobili privremenu sudsku odluku koja sprječava evakuaciju osim u slučaju hitne sigurnosne prijetnje. No, Izrael je zaključio da su Palestinci netočno predstavili svoj projekt i naredio svim prosvjednicima da napuste područje sela dok ne bude utvrđeno radi li se doista o zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu kako su prosvjednici tvrdili. Seidemann tvrdi da je područje E1, kao i mnoga druga područja na Zapadnoj Obali, proglašeno državnom zemljom, što se često događa kad nema vlasnika koji bi mogao pouzdano dokazati svoje privatno vlasništvo. No čak i na području E1 postoje djelići zemlje u privatnom vlasništvu. Unatoč evakuaciji koja je uslijedila u 2 sata ujutro 13. siječnja aktivisti smatraju kako je Bab Al-Shams (koji je naziv dobio po libanonskom romanu o čežnji Palestinaca za vlastitom državom) bio uspješan i kako je odaslana snažna poruka međunarodnoj zajednici koja je mogla vidjeti kako se okupacijske snage nasilno odnose prema prosvjednicima.
Read more...

Amira Hass: E-1 protest marks change of tactics by Palestinian activists
Prosvjed na području E-1 označava promjenu taktika palestinskih aktivista (14. siječanj 2013)
Palestinski su aktivisti odlučili podići selo šatora Bab Al-Shams na području E-1 na privatnoj palestinskoj zemlji čiji su vlasnici pristali da se na njihovoj zemlji održi prosvjed. Kasnije se otkrilo da je Izrael 2006. dio te zemlje proglasio „državnom zemljom“. Oko 200 aktivista provelo je 48 sati u 20 šatora, sve dok oko 500 policajaca nije uklonilo „selo“ rano u nedjelju u jutro. Suprotno tvrdnjama izraelske policije kako je evakuacija bila nenasilna, organizatori kampa su izvijestili kako je 20 ljudi ozlijeđeno palicama, a 6 ih je moralo biti hospitalizirano zbog ozljeda lica i krvarenja. Elias Khoury, libanonski autor knjige „Bab Al-Shams“ o životu palestinskih izbjeglica u Libanonu nakon osnivanja države Izrael, na svojoj je Facebook stranici podržao aktiviste i izrazio zadovoljstvo što je selo šatora nazvano po njegovoj knjizi.
Read more...

E-1: The end of a viable Palestinian state
The entire Occupied Areas - the West Bank, East Jerusalem and Gaza - make up only 22% of Israel/Palestine. That means that even if all of the territories Israel conquered in 1967 were relinquished, it would still comprise a full 78% of the country. Would the Palestinian areas constitute a viable state? Barely. Just the size of the American state of Delaware (but with three times the population before refugees return), it would at least have a coherent territory, borders with Israel, Jordan, Syria and Egypt, a capital in Jerusalem, a port on the Mediterranean, an airport in Gaza, a viable economy (based on Holy Land tourism, agriculture and hi-tech) and access to the water of the Jordan River. An accepted member of the international community enjoying trade with its neighbors - and enjoying as well the support of a far-flung, highly educated and affluent diaspora - a small Palestinian state would have a shot at viability. This is what Israel seeks to prevent. Ever since becoming the head of the Ministerial Committee on Settlements in the Begin government back in 1977, Ariel Sharon has been completely up-front about his intention of securing the entire Land of Israel for the Jewish people. “Security” has nothing to do with Israel's expansionist policies. Successive Israeli governments did not establish 200 settlements because of security. Nor did they build a massive infrastructure of Israeli-only highways that link the settlement blocs irreversibly into Israel for security reasons. Nor can the route of the Separation Barrier, nor the policy of expropriating Palestinian land and systematically demolishing Palestinian homes be explained by “security.” They all derive from one central goal: to claim the entire country for Israel. Period. Still, Israel cannot “digest” the 3.6 million Palestinians living in the Occupied Territories. Giving them citizenship would nullify Israel as a Jewish state; not giving them citizenship yet keeping them forever under occupation would constitute outright apartheid. What to do? The answer is clear: establish a tiny Palestinian state of, say, five or six cantons (Sharon's term) on 40-70% of the Occupied Territories, completely surrounded and controlled by Israel. Such a Palestinian state would cover only 10-15% of the entire country and would have no meaningful sovereignty and viability: no coherent territory, no freedom of movement, no control of borders, no capital in Jerusalem, no economic viability, no control of water, no control of airspace or communications, no military - not even the right as a sovereign state to enter into alliances without Israeli permission. And since the Palestinians will never agree to this, Israel must “create facts on the ground” that prejudice negotiations even before they begin. Last week's announcement that Israel is constructing 3500 housing units in E-1, a corridor connecting Jerusalem to the West Bank settlement of Ma'aleh Adumim, seals the fate of the Palestinian state.
Read more...

Palestinian Public Opinion Poll No (46)
Istraživanje palestinskog javnog mnijenja br. 46 (14. siječanj 2013)
Ovo su neki rezultati posljednje ankete koju je proveo Palestinski centar za političko i anketno istraživanje na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze u razdoblju između 13. i 15. prosinca 2012. Ukupno je anketirano 1270 odraslih osoba na 127 nasumično odabranih lokacija. Granica pogreške je 3%.
44% ispitanika smatra kako najvažniji palestinski cilj treba biti okončanje izraelske okupacije područja okupiranih 1967. i izgradnja palestinske države na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom, dok ih 33% smatra da bi to trebalo biti ostvarenje prava na povratak izbjeglica u gradove i sela iz kojih su istjerani 1948; 14% ispitanika smatra kako najvažniji cilj treba biti izgradnja pobožnog ili moralnog i religioznog društva koje primjenjuje islamski nauk, a 9% ih smatra kako najvažniji cilj treba biti uspostava demokratskog političkog sustava koji poštuje prava i slobode Palestinaca. 27% ispitanika smatra da je najvažniji problem s kojim se danas suočava palestinsko društvo porast siromaštva i nezaposlenosti, dok ih 25% smatra da je to nastavak okupacije i izgradnje kolonističkih naselja. S druge strane 25% ispitanika također smatra da je najvažniji problem nepostojanje nacionalnog jedinstva između Zapadne Obale i Pojasa Gaze, a 15% najozbiljniji problem vidi u korupciji u nekim javnim institucijama. 6% ispitanika smatra da je najveći problem opsada i zatvaranje graničnih prijelaza u Pojasu Gaze.
81% ispitanika smatra da je Hamas izašao kao pobjednik iz rata s Izraelom, dok ih samo 3% vjeruje da je pobjednik bio Izrael. 13% ispitanih smatra kako niti jedna strana nije pobijedila. 41% ispitanih smatra da primirje između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze služi palestinskim interesima, dok ih 39% smatra da ono služi interesima obiju strana, a 16% ih vjeruje kako ono služi jedino izraelskim interesima. 39% ispitanih smatra da je Iran ojačao Hamas kako bi se taj pokret mogao suprotstaviti Izraelu tijekom rata u Gazi, 29% ih smatra da je Hamas sam ojačao svoju moć, a 20% smatra kako je za jačanje Hamasa zaslužan Egipat. 63% ispitanika smatra da se uvjeti u Pojasu Gaze nakon dogovora o primirju između Hamasa i Izraela poboljšavaju u odnosu na stanje prije rata. Samo 41% ispitanih očekuje da će se uvjeti u kojima žive Palestinci poboljšati nakon glasanja u UN-u. 64% ih vjeruje da će nakon glasanja u UN-u SAD kazniti Palestinsku samoupravu obustavom financijske pomoći, a 79% ih također vjeruje da će i Izrael kazniti Palestinsku samoupravu. 76% ispitanih smatra kako predsjednik i vlada Palestinske samouprave trebaju nametnuti palestinski suverenitet na cijelom području Zapadne Obale, dok ih se 21% protivi takvim potezima, a samo 37% ih vjeruje da će se to stvarno i dogoditi. 41% ispitanih vjeruje kako su oružani napadi na izraelsku vojsku i koloniste najbolji način da se Izrael natjera na povlačenje iz palestinske države, dok ih 30% smatra kako je najbolji način da se to postigne povratkom pregovorima, a 24% smatra da je najbolji način nenasilan otpor. (U anketi iz rujna 2012. 32% najboljim je načinom smatralo oružane napade, 33% nenasilni otpor, a 28% pregovore.) 60% ispitanika smatra da je Hamasov način bolji način za okončanje izraelske okupacije, dok ih samo 28% smatra da je bolji način Abbasov način. 52% ispitanih vjeruje da će Izrael pokrenuti kopnenu ofenzivu na Pojas Gaze u bliskoj budućnosti, dok ih 43% vjeruje da se to neće dogoditi. 71% ispitanih podržava, a 25% se protivi inzistiranju Palestinaca na preuzimanju kontrole nad prijelazom na granici s Jordanom na mostu Allenby čak i u slučaju da takav potez dovede do obustave prometovanja tim mostom, no 56% ih smatra da predsjednik i vlada Palestinske samouprave to neće učiniti.
43% ispitanika podupire, dok ih se 56% protivi dogovoru o trajnom rješenju na temelju Clintonovih parametara i Ženevske inicijative (koji uključuju konačne granice i razmjenu teritorija, izbjeglice, Jeruzalem, demilitariziranu palestinsku državu, sigurnosne dogovore i okončanje sukoba).
Konačne granice i razmjena teritorija: 53% ispitanika podupire ili snažno podupire, a 45% ih se protivi ili snažno protivi izraelskom povlačenju sa Zapadne Obale i iz Pojasa Gaze uz iznimku nekih područja s kolonističkim naseljima površine do 3% Zapadne Obale koja bi se razmijenila za jednaku površinu izraelskog teritorija.
Izbjeglice: 41% ispitanika podupire, a 56% ih se protivi rješenju pitanja izbjeglica u sklopu kojeg bi obje strane pristale na rješenje temeljeno na UN-ovim rezolucijama 194 i 242. Izbjeglicama bi bilo ponuđeno 5 mogućnosti na izbor trajnog boravišta: palestinska država s granicama iz 1967. u koju bi se izbjeglice mogle vraćati u neograničenom broju, zemlje koje su prihvatile izbjeglice, treće zemlje i Izrael same bi odlučivale o broju prihvaćenih izbjeglica. Izrael bi svoju odluku temeljio na prosječnom broju izbjeglica koje prihvaćaju treće zemlje, poput Australije, Kanade, europskih zemalja i drugih. Sve bi izbjeglice imale pravo na obeštećenje za izbjeglištvo i gubitak imovine.
Jeruzalem: 29% ispitanika podupire, a 70% ih se protivi kompromisu o Jeruzalemu u sklopu kojeg bi Istočni Jeruzalem postao glavni grad palestinske države s time da bi arapske četvrti potpale pod palestinski suverenitet, a židovske četvrti pod izraelski. Stari grad (uključujući al Haram al Sharif) bio bi pod palestinskim suverenitetom uz iznimku Židovske četvrti i Zida plača koji bi potpali pod izraelski suverenitet.
Demilitarizirana palestinska država: 28% ih podupire, a 71% se protivi uspostavi neovisne palestinske države koja ne bi imala vojsku, već jake sigurnosne snage i u kojoj bi raspoređene bile međunarodne snage koje bi joj osiguravale sigurnost.
Sigurnosni dogovori: 46% ispitanih podupire, a 53% se protivi kompromisu prema kojem bi palestinska država imala suverenitet nad svojim kopnom, vodama i zračnim prostorom, ali bi Izrael imao pravo koristiti palestinski zračni prostor za vježbe i 2 postaje za rano uzbunjivanje na Zapadnoj Obali tijekom 15 godina; međunarodne snage ostale bi u palestinskoj državi i na njenim graničnim prijelazima neograničeno dugo.
Kraj sukoba: 59% ispitanih podupire, a 39% ih se protivi kompromisu za okončanje sukoba prema kojem bi se postigao i proveo sporazum o trajnom statusu, bez daljnjih zahtjeva ijedne od strana. Palestina i Izrael bili bi priznati kao domovine svojih naroda.
42% ispitanih vjeruje kako većina Palestinaca podupire takvo rješenje, dok ih 49% vjeruje da mu se većina Palestinaca protivi. Samo 33% ispitanih vjeruje da većina Izraelaca podupire takvo rješenje, dok ih 56% misli da mu se većina Izraelaca protivi. Samo 36% ispitanih vjeruje da je danas moguće postići trajno rješenje s Izraelom, dok ih 62% misli da je takvo rješenje nemoguće postići. 60% ispitanih smatra kako su izgledi da će palestinska država biti uspostavljena pored Izraela slabi ili uopće ne postoje, dok ih 38% vjeruje da su oni srednji ili veliki.
52% ispitanih podupire rješenje sukoba stvaranjem 2 država, dok mu se 48% protivi. 53% ispitanika podupire Arapsku mirovnu inicijativu koja poziva na rješenje stvaranjem 2 država i normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih zemalja. No većina ispitanika, njih 58%, također smatra kako rješenje stvaranjem 2 država više nije provedivo zbog širenja izraelskih kolonističkih naselja, dok ih 39% vjeruje da je takvo rješenje još uvijek izvedivo. 71% ispitanih se protivi alternativnom rješenju stvaranjem jedne države u kojoj bi Arapi i Židovi imali jednaka prava, a 27% podupire takvo rješenje.
74% ispitanih brine, a 26% ih ne brine da će njih ili članove njihovih obitelji ozlijediti Izraelci ili da će im zemlja biti konfiscirana ili domovi srušeni. 80% ispitanih vjeruje da je dugoročni cilj Izraela proširiti svoje granice kako bi pripojio sav teritorij između rijeke Jordan i Sredozemnog mora i protjerati palestinsko stanovništvo ili Palestincima uskratiti politička prava. 62% ih smatra kako je dugoročni cilj PLO-a povratiti sav ili dio palestinskog teritorija okupiranog 1967. godine, a 32% ih smatra kako je to poraz Izraela i povrat teritorija iz 1948. ili poraz Izraela i uništenje izraelskog židovskog stanovništva.
Read more...

 

Informacije, uglavnom o događajima u drugoj polovici prosinca 2012. - Palestina/Izrael

Fatah celebrates in Gaza; still no Arab money [December 30, 2012 – January 5, 2013]
Fatahova proslava u Gazi; još uvijek nema arapskog novca [30. prosinac 2012. – 05. siječanj 2013]
Po prvi put od 2007. stotine tisuća pristaša Fataha okupile su se 05. siječnja u gradu Gazi na Trgu Sarayeh i proslavile 48. obljetnicu od osnutka tog pokreta. Proslave su održane i u drugim mjestima u Pojasu Gaze i na Zapadnoj Obali. Oko 20 osoba je ozlijeđeno u naguravanju gomile, a jedan je mladić poginuo od strujnog udara dok je pokušavao postaviti transparent na jedan električni stup. Proslave su se odvijale unatoč financijskoj krizi s kojom se suočava Palestinska samouprava.
Arapska liga, koja je Palestincima obećala mjesečno uplaćivati 100 milijuna američkih dolara, još nije ispunila svoje obećanje. Zbog nestašice sredstava zaposlenici u javnim službama nastavili su povremeno štrajkati tijekom tjedna. Polovica plaće isplaćena u studenom odavno je potrošena i mnogi zaposlenici nemaju čak ni novca za prijevoz do radnih mjesta. Zaposlenici u vladi Palestinske samouprave najavili su 30. prosinca 2-dnevni štrajk protiv kašnjenja isplate plaća. Sindikat zaposlenih u javnim službama također je najavio 2-dnevnu obustavu rada i odlučivanje o daljnjim potezima. Palestinska samouprava je 02. siječnja 2013. najavila otkazivanje postojećih dugova za električnu energiju za sve stanovnike Zapadne Obale, s ciljem smanjenja dugova elektroenergetskih tvrtki. Svi računi za građane koji su trebali biti plaćeni do 31. prosinca 2012. otkazani su, izuzev u slučajevima tvrtki i osoba koje su pod istragom zbog sumnje na krađu struje. Ova je odluka donesena nakon što su 01. siječnja u Nablusu izbili sukobi na prosvjedu mještana održanom zbog toga što je početno dug za struju trebao biti otkazan samo izbjeglicama. U sukobima je ozlijeđeno nekoliko pripadnika sigurnosnih snaga.
Prerušeni pripadnici izraelskih snaga ušli su 03. siječnja u Jenin, navodno kako bi uhitili jednog aktivista Islamskog džihada, što je izazvalo sukobe s palestinskim mještanima. Izgleda da su se izraelski agenti preobukli u Palestince, ušli u gradsku industrijsku zonu i okružili jednu pekaru i nekoliko trgovina. Nakon što su ih lokalni mještani otkrili, izbili su nasilni sukobi. Izraelski su vojnici provalili u dom 93-godišnje Amneh Hisnawi, koju su napali i ugrizli izraelski vojni psi, nakon čega je odvezena u izraelsku bolnicu na liječenje. Jedan je 23- godišnjak također ranjen u nogu bojevim streljivom, a desetci prosvjednika imali su problema zbog udisanja suzavca.
01. siječnja 2013. izraelske su snage upale u selo Tamoun, južno od Jenina, kako bi uhitile lokalne aktiviste. Najmanje je 30 osoba ozlijeđeno bojevim streljivom, gumenim metcima i suzavcem u sukobima.
Jeruzalemske gradske vlasti također su 01. siječnja lokalnim mještanima podijelile obavijesti o izgradnji 17 novih stambenih jedinica u kolonističkoj enklavi u Ras Al Amoudu. Izraelski premijer Netanyahu je 05. siječnja 2013. najavio da je odlučio „usporiti“ izgradnju u kolonističkom projektu E-1, najvjerojatnije pod međunarodnim pritiskom da zaustavi širenje izraelskih kolonističkih naselja, posebice u sklopu tzv. projekta E-1.
U Jordanskoj dolini je 02. siječnja 500 ljudi bilo deložirano iz svojih domova na 24 sata temeljem izraelskih naredbi kako bi se na tom području mogla održati vojna vježba. Mještane područja Wadi Maleh stalno izbacuju iz njihovih domova, ponekad i na dulja razdoblja, kako bi Izrael mogao održavati svoje vježbe u kojima su mještani često u opasnosti da na njih bude otvorena vatra.
30. prosinca u sirijskom izbjegličkom logoru Yarmouk ubijeno je 5 Palestinaca, uključujući jednu majku četvoro djece čiji je suprug preminuo nekoliko mjeseci ranije.
Read more...

Arabs to visit Ramallah; Hamas approves Fatah festival [December 23- December 29]
Arapi najavili posjet Ramalli; Hamas odobrio Fatahovu svečanost [23-29. prosinac 2012]
U Gazi je u posljednji čas razriješena kriza koja je uslijedila zbog prijepora oko mjesta održavanja proslave 48. godišnjice osnutka Fataha u gradu Gazi, nakon što su Hamasovi dužnosnici odobrili da se proslava održi na Trgu Saraya. Fatah očekuje da će 5000 članova tog pokreta sudjelovati u svečanostima.
Egipat je 29. prosinca 2012. najavio da će katarski građevinski materijal za obnovu u Pojasu Gaze na to područje ući kroz granični prijelaz Rafah, umjesto kroz prijelaz Karem Abu Salem koji je pod izraelskom kontrolom. Egipatske su vlasti najavile da će dnevno u Pojas Gaze puštati 20 pošiljki katarske pomoći koja uključuje cement i druge građevinske materijale.
Izraelski jeruzalemski okružni odbor za planiranje odobrio je izgradnju 1242 nove stambene jedinice u kolonističkom naselju Gilo. Izraelske su vlasti također koledžu u kolonističkom naselju Ariel na sjeveru Zapadne Obale dodijelile status sveučilišta, čime je stvoreno prvo sveučilište u nekom kolonističkom naselju. Tjedan ranije izraelske su vlasti najavile da će odobriti izgradnju 3000 stambenih jedinica u različitim kolonističkim naseljima na Zapadnoj Obali i u istočnom Jeruzalemu. Velika Britanija je osudila odobrenje izgradnje novih stambenih jedinica na Zapadnoj Obali, upozorivši da se radi o potezima koji su u suprotnosti sa Četvrtom ženevskom konvencijom.
Izraelski policajci i vojnici su se 28. prosinca 2012. sukobili s izraelskim kolonistima tijekom pokušaja evakuacije ilegalnog kolonističkog položaja sjeverno od Ramalle na Zapadnoj Obali. Izraelske sigurnosne snage, uključujući vojsku, policiju i pograničnu policiju, sudjelovale su u evakuaciji divljeg kolonističkog naselja Oz Zion u blizini ilegalnog kolonističkog naselja Bet El, sjeverno od mjesta Al Bireh. Izraelski su mediji izvijestili kako se oko 150 kolonista sukobilo sa sigurnosnim snagama na koje su bacali kamenje, pri čemu je ozlijeđeno 5 izraelskih pograničnih policajaca. Kolonisti su također probušili gume na 2 vozila pogranične policije.
Izraelske okupacijske vlasti su 28. prosinca 2012. obznanile da namjeravaju konfiscirati 456 dunuma zemlje u selu Beit Iksa, sjeverozapadno od Jeruzalema. U mjestu Qusra, blizu Nablusa, kolonisti su napali poljoprivrednike koji su sadili maslinova stabla nakon što je u tom selu iščupano 40 maslinovih stabala. Ovo je bilo drugi put isti tjedan da su kolonisti napali stanovnike mjesta Qusra. Izraelske su vlasti također 25. prosinca izdale 20 naloga za rušenje u selu Wadi Nis u okolici Betlehema i 21 nalog za rušenje u selu Yitma u okolici Nablusa.
U Siriji je 27. prosinca u granatiranju izbjegličkog logora Yarmouk u Damasku od strane sirijskih snaga ubijeno 4 Palestinaca, članova iste obitelji. U sirijskom gradu Idlibu je 28. prosinca ubijen jedan 31-godišnji Palestinac iz Gaze . Neki palestinski izvori tvrde da je u razdoblju između 23. i 29. prosinca 2012. u Siriji ubijeno čak 8 Palestinaca.
Palestinski predsjednik Abbas je na polnoćki 24. prosinca u Betlehemu izjavio da će Istočni Jeruzalem kao glavni grad palestinske države biti palestinski grad, ali otvoren svim vjerama. Palestinski kršćani koji Božić slave po gregorijanskom kalendaru 25. su prosinca slavili Božić.
24. prosinca su 2 izraelskih ultraortodoksnih židovskih mladića napala i ozlijedila jednog 15-godišnjeg Palestinca u istočnom Jeruzalemu. Dječak je prevezen u bolnicu Hadasseh gdje mu je pružena liječnička pomoć.
Read more...

Settlements grow as PA continues to suffer financial crunch [December 16 - December 22]
Kolonistička naselja se šire, Palestinska samouprava u financijskom škripcu [16-22. prosinac 2012]
Izraelski su dužnosnici 17. prosinca najavili da nastavljaju s planovima za izgradnju do 6000 domova u kolonističkim naseljima na Zapadnoj Obali unatoč negodovanju međunarodne zajednice. Odbor za planiranje pri izraelskom ministarstvu unutarnjih poslova dao je početno odobrenje za izgradnju 1500 novih domova u kolonističkom naselju Ramat Shlomo i planira raspravljati o planovima za još 4500 domova u kolonističkim naseljima Givat Hamatos i Gilo, koja se sva nalaze na jeruzalemskom području. SAD su bile jedina članica Vijeća sigurnosti UN-a koja 19. prosinca nije objavila izjavu protivljenja izraelskim planovima za kolonističko naseljavanje okolice Jeruzalema. Svih ostalih 14 članica izrazilo je svoje protivljenje u zasebnim izjavama jer je SAD u više navrata blokirao pokušaje da se poduzme jača akcija. Umjesto izglasavanja pravno obvezujuće rezolucije o izraelskim kolonističkim naseljima, na koju bi SAD zasigurno uložio veto, 8 članica vijeća iz Pokreta nesvrstanih, 4 europske članice, Rusija i Kina morale su izdati zasebne izjave.
Palestinska samouprava još uvijek nije dobila 100 milijuna američkih dolara mjesečno koliko su države Arapske lige obećale kako bi nadoknadile izraelsko zadržavanje palestinskog novca od poreznih prihoda. Palestinska samouprava zbog toga nije mogla isplatiti plaće za studeni javnim službenicima, zbog čega su se desetci tisuća Palestinaca našli u financijskim poteškoćama. 19. i 20. prosinca zaposlenici u javnim službama i učitelji u javnim školama štrajkali su zbog neisplate plaća, upozoravajući da neki zaposlenici nemaju novca kako bi došli do svojih radnih mjesta. Vladini dužnosnici obećali su da će im biti isplaćeno pola plaće. Jedan je član izvršnog odbora PLO-a izjavio kako palestinsko čelništvo vjeruje da SAD vrše pritisak na arapske zemlje kako ove ne bi Palestincima uplatile obećanu novčanu pomoć.
Najavljen je povratak palestinskih izbjeglica u logor Yarmouk u Damasku odakle su izbjegli pred nasilnim sukobima tijekom prethodnih dana. Palestinski veleposlanik u Siriji je 20. prosinca izjavio kako je između palestinskih pokreta u Damasku postignut dogovor o povratku izbjeglica u Yarmouk. Stotine tisuća Palestinaca i tisuće Sirijaca u logoru Yarmouk bile su izložene snažnom bombardiranju iz zraka u kojem su ubijeni desetci ljudi. UNRWA je 16. prosinca izjavila kako je ta agencija smjestila više od 2600 raseljenih osoba u svoje objekte i škole na području Damaska, no kako njihov broj raste. Više od 1000 palestinskih izbjeglica iz logora Yarmouk je prešlo granicu i otišlo u Libanon.
Izraelske okupacijske snage su 21. prosinca otvorile vatru i ranile 5 Palestinaca na sjeveru Pojasa Gaze na granici s Izraelom. Dužnosnici u Gazi tvrde kako su izraelski vojnici od stupanja prekida vatre na snagu u sličnim incidentima ranili oko 30 osoba.
Jedan je 19-godišnji Palestinac preminuo u egipatskoj bolnici 19. prosinca od rana zadobivenih u izraelskom zračnom napadu 17. studenog 2012. u kojem je također ubijen i njegov otac.
Read more...

Mladi Izraelac ponovo osuđen na zatvorsku kaznu zbog prigovora savjesti

Izraelac Natan Blanc (19) iz Haife osuđen je po četvrti put u nedjelju 06. siječnja 2013. na 14 dana zatvora zbog toga što je u vojnoj bazi za novačenje ponovo izjavio da odbija služiti u izraelskoj vojsci. Blanc je zatvoren u vojnom zatvoru br. 6 u okolici Atlita.

Natan Blanc je u svojoj izjavi u kojoj pojašnjava zašto odbija služiti u izraelskoj vojsci između ostalog napisao:

„O odbijanju da budem unovačen u izraelsku vojsku počeo sam razmišljati tijekom operacije „Lijevano olovo“ 2008. Val agresivnog militarizma koji je tada preplavio zemlju, izrazi međusobne mržnje i prazni govori o iskorjenjivanju terorizma i efektu odvraćanja protivnika bili su prvotni pokretač moje odluke da odbijem služiti u vojsci. Danas, nakon četiri godine pune terora, bez političkog procesa [prema mirovnim pregovorima] i bez mira u Gazi i Sderotu, jasno je da Netanyahuova vlada, kao ni ona njegovog prethodnika Olmerta, nije zainteresirana za pronalaženje rješenja postojeće situacije, već je želi očuvati. S njihovog stajališta nema ničeg spornog u pokretanju nove operacije „Lijevano olovo“ svake tri ili četiri godine: govorit ćemo o odvraćanju protivnika, ubit ćemo neke teroriste, neki će civili izgubiti živote na obje strane, i pripremit ćemo na obje strane plodno tlo za novu generaciju punu mržnje. Kao predstavnici naroda, članovi kabineta nemaju nikakvu dužnost predstaviti svoju viziju budućnosti zemlje, i mogu nastaviti s ovom krvavom spiralom nasilja kojoj se ne nazire kraj. Ali mi, kao građani i ljudska bića, imamo moralnu dužnost odbiti sudjelovati u ovoj ciničnoj igri.“


Natanova adresa u zatvoru je:
Natan Blanc
Military ID 7571368
Military Prison No. 6
Military Postal Code 01860, IDF
Israel
Fax: ++972-4-9540580

Budući da zatvorske vlasti često blokiraju poštu koju dobivaju zatvorenici s prigovorom savjesti preporučamo da svoja pisma podrške i ohrabrenja šaljete i putem e-maila na adresu: messages2prison@newprofile.org, a ona će zatim biti isprintana i dostavljena tijekom posjeta.

Pisma podrške Natanu možete slati i na: messages2prison@newprofile.org i Nathanbl@walla.com

Prosvjedna pisma vlastima, po mogućnosti faxom, možete slati na slijedeće adrese:
Izraelskom ministru obrane:
Mr. Ehud Barak
Minister of Defence
Ministry of Defence
Hakirya
Tel-Aviv 61909
Israel
E-mail: s...@mod.gov.il or pniot@mod.gov.il
Tel.: ++972-3-6975220
Fax: ++972-3-6962757

Kopije svojih pisama možete također poslati zapovjedniku vojnog zatvora:
Commander of Military Prison No. 6
Military Prison No. 6
Military Postal Code 01860, IDF
Israel
Fax: ++972-4-9540580

Kopiju možete poslati i glavnom vojnom odvjetniku:
Denny Efroni
Chief Military Attorney
Military postal code 9605, IDF
Israel
Fax: ++972-3-569-45-26

Bilo bi vrlo korisno da svoju poruku pošaljete zapovjedniku regrutacijske baze u Tel HaShomeru, jer on na kraju donosi odluku o tome hoće li neku osobu s prigovorom savjesti osloboditi obveze služenja vojske ili će ona biti ponovo poslana u zatvor. Isti taj zapovjednik odlučuje i u vojnom Odboru za prigovor savjesti:
Gil Ben Shaul
Commander of Induction Base
Meitav, Tel-HaShomer
Military Postal Code 02718, IDF
Israel
Fax: ++972-3-737-60-52

Oni koji žive izvan Izraela mogu prosvjedna pisma poslati i izraelskom veleposlanstvu u svojoj zemlji. Adrese izraelskih veleposlanstava diljem svijeta možete pronaći ovdje.

Izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu:
Grada Vukovara 271
Zgrada Chromos 11. kat
ZAGREB 10000
CROATIA
E-mail: INFO@ZAGREB.MFA.GOV.IL
Oslovljavanje: Your Excellency,/Vaša Ekscelencijo,

Slijedi primjer poruke koju možete kopirati, doraditi, izmijeniti ili napisati vlastitu i poslati na gore navedene adrese:

ENGLESKI:

Dear Sir/Madam,

It has come to my attention that Natan Blanc (military ID 7571368), a conscientious objector to military service, has been imprisoned for the fourth time for his refusal to become part of the Israeli army, and is held in Military Prison no. 6 near Atlit.

The imprisonment of conscientious objectors such as Blanc is a violation of international law, of basic human rights and of plain morals. The repeated imprisonment of conscientious objectors is an especially grave offence, as it means sentencing a person more than once for the same offence, and has been judged by the UN working Group on Arbitrary Detention to constitute a clear case of arbitrary detention.

I therefore call for the immediate and unconditional release from prison of Natan Blanc, without threat of further imprisonment in the future, and urge you and the system you are heading to respect the dignity and person of conscientious objectors, indeed of all persons, in the future.

Sincerely,


HRVATSKI:

Poštovani,

Saznala sam da je Natan Blanc (vojna identifikacijska oznaka 7571368), mladi Izraelac koji zbog prigovora savjesti odbija služiti u vojsci, po četvrti put zatvoren u vojnom zatvoru br. 6 u okolici Atlita zbog odbijanja služenja u izraelskoj vojsci.

Lišavanje slobode osoba koje kao Blanc zbog prigovora savjesti odbijaju služiti vojni rok je nemoralno i predstavlja kršenje međunarodnog i temeljnih ljudskih prava. Osuđivanje na višestruke zatvorske kazne osoba s prigovorom savjesti predstavlja naročito ozbiljno kršenje prava, jer se istu osobu više puta osuđuje za isti prekršaj, a UN-ova radna skupina za arbitrarni pritvor ocijenila je da takav postupak predstavlja jasan slučaj arbitrarnog pritvora.

Stoga pozivam na trenutačno i bezuvjetno puštanje Natana Blanca na slobodu bez prijetnje da će iz istog razloga ponovo biti lišen slobode. Također pozivam izraelske vlasti da ubuduće poštuju dostojanstvo osoba koje zbog prigovora savjesti odbijaju služiti u vojsci, kao uostalom i svih ostalih ljudskih bića.

S poštovanjem,


Izvor: New Profile


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Roots of Resistance: We all have a responsibility to turn resistance into liberation
The ability of the oppressor regime, Israel, to muster international support, is considerable. Recalling the persecution of the Jews and, ultimately, the Holocaust, conceals Israel's power as well as the injustice, illegality and wanton brutality of its treatment of the Palestinians. It also enables Israel to cast itself as the victim, although this is wearing thin. Other factors are at play as well. Jews are seen as white people, one of “us,” with all the implications and privileges that entails. Leon Uris' book Exodus, translated into more than 50 languages and perhaps the most effective piece of PR ever produced, etched into the public consciousness the image of heroic, handsome, freedom-loving but tough Jews (Paul Newman played Ari Ben Canaan in the Otto Preminger film, music by Henry Mancini and sung by Andy Williams) overcoming the traumas of the Holocaust to bravely defend themselves against nameless “gangs” of swarthy, blood-thirsty Arabs. Even today Israel belongs to the European soccer and basketball leagues, and participates in the awful but popular Eurovision contest. (Americans, be glad you don't know what that is.) Writ larger, Israel, partly by dint of its military prowess, has become part-and-parcel of the Global North, located solidly on the “civilized” side of the Clash of Civilizations, a leader in the campaign to pacify those resisting global capitalism. Israel still has the ability, though a diminished one, to mobilize influential if patchy sectors of the international community: Christian Zionists, the guilt-ridden, pro-American peoples of Eastern Europe and Germany, parliamentarians and members of Congress, key government officials and, not least, powerful defense contractors – not to forget, tragically, the organized Jewish community. But we should notice contrary trends as well. One hundred and thirty countries, more than 70% of the member states of the UN, voted to recognize a Palestinian state, isolating the nine who voted against: the United States, Israel, Canada, the Czech Republic (the only European country to vote no) and five Pacific atolls. Already in 2003 a Gallup Poll of Europeans found that 59% saw Israel as the main threat to peace, followed by Iran, Iraq and….the US. Even in the US views seem to be changing: witness the three voice votes in the Democratic Convention that failed to produce a majority recognizing Jerusalem as Israel's capital.
Read more...

 

Židovi za pravo palestinskih izbjeglica na povratak

Ghada Karmi i Ellen Siegel, 1973, 1992 i 2001 (slike: Francis Khoo i Jean-Pascal Deillon)

Prijevod izjave Jews for Palestinian right of return koju potpisuju Židovi koji se zalažu za poštivanje i implementaciju prava palestinskih izbjeglica na povratak u njihovu domovinu kao ključ svakog pravednog rješenja sukoba u Izraelu/Palestini. Među brojnim početnim uglednim potpisnicima su i Max Ajl, Gabriel Ash, Max Blumenthal, Haim Bresheeth, Lenni Brenner, Lynn Gottlieb, Jeff Halper, Ilan Pappé i Miko Peled. Izjavu i više informacija na engleskom možete pročitati na linku.


01. siječnja 2013.

„Palestincima pravo da se vrate u svoje domove i pravo na dostojanstven život i ravnopravnost u njihovoj vlastitoj zemlji nisu ništa manje važna od prava da se oslobode vojne okupacije.“ prof. Saree Makdisi

Već dulje od stoljeća cionisti pokušavaju izgraditi „židovsku državu“ prisilnim uklanjanjem domorodačkog palestinskog naroda.

Ova je država uspostavljena 1948. godine uz pomoć Nakbe (Katastrofe): uništenja i okupacije više od 500 palestinskih gradova i sela, izvlaštenja više od 750 000 Palestinaca i kampanje terora koje je masakr u Deir Yassinu tek najzloglasniji primjer.

Od 1967. godine Izrael također okupira i kolonizira i ostatak povijesne Palestine. Danas se ovo nemilosrdno etničko čišćenje nastavlja – naoružavaju ga i financiraju SAD i njegovi saveznici – na obje strane „Zelene linije“ iz 1948.

Zahvaljujući svemu tome 70% Palestinaca živi u egzilu i oni su najveća izbjeglička populacija na svijetu.

Ovo je najočiglednije u Gazi, gdje Izrael nameće naročito brutalno kolektivno kažnjavanje 1,7 milijuna ljudi – većinom izbjeglica – zato što se prkosno opiru protjerivanju iz njihovih domova diljem povijesne Palestine.

„Odaberite neku točku, bilo koju, duž 25 milja duge obale [Gaze],“ piše stanovnica grada Gaze Lara Aburamadan, „i ona će biti otprilike 7 milja – nikad više – udaljena od druge strane. Na drugoj su se strani rodili moji bake i djedovi, u selu koje je sada postalo nečija tuđa zemlja, u koju je meni zabranjen pristup. Vi je zovete Izrael, ja je zovem mjesto odakle dolaze bombe.“

Kako bi zataškao ove zločine i zaštitio se od njihovih posljedica, cionistički režim službeno poriče Nakbu, što je etički ekvivalent poricanja Holokausta. Režim je čak donio zakone koji kažnjavaju one koji komemoriraju Nakbu – korak prema potpunoj kriminalizaciji njenog obilježavanja.

Kao što je to slučaj kod svih koloniziranih naroda, oslobođenje znači ispravljanje nepravde počinjene izvlaštenjem. „Palestinski cilj,“ piše dr. Haidar Eid u Gazi, „je pravo na povratak svih izbjeglica i ništa manje od toga.“

Povratak – jedan od ključnih zahtjeva kampanje za bojkot, dezinvestiranje i sankcije (BDS) – potvrđen je UN-ovom rezolucijom 194, ali proizlazi iz načela univerzalnih ljudskih prava i kao takvog ga se ne može odreći niti od njega odustati niti jedno tijelo ni predstavnik; on je neotuđivo vezan uz Palestince, individualno i kolektivno.

Unatoč tome čak i neki kritičari izraelske okupacije koja je započela 1967. tvrde da je povratak palestinskih izbjeglica „nerealističan“.

Međutim, biti solidaran znači bezuvjetno podupirati pravedne ciljeve onih koji se opiru ugnjetavanju. Kao što je pojasnio palestinski novinar i aktivist Maath Musleh: „Ako mislite da [povratak] nije moguć, tada zapravo niste solidarni s palestinskom borbom.“

Neki također prigovaraju da bi povratak izbjeglica značio kraj „židovske države“. No zagovaratelji socijalne pravde se moraju zapitati kako mogu braniti državu čije samo postojanje ovisi o strukturalnom uskraćivanju palestinskih prava.

Nedavno je više od stotinu vodećih palestinskih aktivista ponovo izrazilo svoje protivljenje „svim oblicima rasizma i bigotnosti, uključujući između ostalog antisemitizam, islamofobiju, cionizam i druge oblike bigotnosti usmjerene protiv bilo koga, a osobito protiv ljudi neeuropskog podrijetla i urođeničkih naroda svugdje u svijetu.“

Takav se rasizam i bigotnost odražava upravo u pokušaju cionizma da uništi palestinski narod, stoljetnoj kampanji koja sramoti sjećanje na židovsku patnju i otpor u Europi.

Moralni je odgovor jasan: „U povijesnoj Palestini postoji jedan geopolitički entitet“, piše palestinski novinar Ali Abunimah. „Izraelu se ne smije dopustiti da nastavi ukopavati svoj aparthejd, rasističku i kolonijalnu vladavinu diljem te zemlje.“

Kao savjesni Židovi, pozivamo sve koji se zalažu za socijalnu pravdu da se zauzmu za palestinsko pravo na povratak i demokratsku državu u cijeloj povijesnoj Palestini – „Od rijeke do mora“ – s jednakim pravima za sve.

Punu pravdu, o kojoj ovise nade cijelog čovječanstva, ne može zadovoljiti ništa manje od toga.


Početni potpisnici
Max Ajl, autor i aktivist; Cornell Students for Justice in Palestine
Gabriel Ash, International Jewish Anti-Zionist Network Switzerland
Max Blumenthal, novinar i autor
Prof. Haim Bresheeth, sineast, fotograf, znanstvenik s područja filmskih studija
Lenni Brenner, autor i mirovni aktivist
Mike Cushman, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Sonia Fayman, French Jewish Union for Peace; International Jewish Anti-Zionist Network France
Sherna Berger Gluck, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign
Rabin Lynn Gottlieb, Fellowship of Reconciliation Peacewalks, Mural Arts in Palestine i Shomer Shalom Network for Jewish Nonviolence
Hector Grad, International Jewish Anti-Zionist Network (Spain)
Abraham Greenhouse, bloger, Electronic Intifada
Tony Greenstein, Jews for Boycotting Israeli Goods (UK)
Jeff Halper, Israeli Committee Against House Demolitions (ICAHD)
Stanley Heller, moderator informativnog programa “The Struggle”
Tikva Honig-Parnass, bivša pripadnica cionističkih oružanih snaga (1948); autorica knjige False Prophets of Peace: Liberal Zionism and the Struggle for Palestine
Adam Horowitz, urednik, Mondoweiss.net
Selma James, Global Women's Strike; International Jewish Anti-Zionist Network UK
David Klein, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel
Dennis Kortheuer, US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Israel Divestment Campaign; Dump Veolia LA
David Letwin, aktivist i pisac; Gaza Freedom March
Michael Letwin, suosnivač Labor for Palestine; US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel; Al-Awda NY: The Palestine Right to Return Coalition
Antony Loewenstein, australski novinar i autor
Barbara Lubin, Middle East Children's Alliance
Mike Marqusee, autor knjige If I Am Not for Myself: Journey of an Anti-Zionist Jew
Hajo Meyer, preživjela žrtva Auschwitza; International Jewish Anti-Zionist Network
Linda Milazzo, novinarka i pedagoginja
Prof. Ilan Pappé, izraelski povjesničar i socijalistički aktivist
Miko Peled, autor knjige The General's Son
Karen Pomer, unuka Henrija B. van Leeuwena, nizozemskog anticionističkog vođe i preživjele žrtve nacističkog koncentracijskog logora Bergen-Belsen
Diana Ralph, Independent Jewish Voices-Canada
Dorothy Reik, Progressive Democrats of the Santa Monica Mountains
Prof. Dr. Fanny-Michaela Reisin, predsjednica, International League for Human Rights (Njemački ogranak FIDH); osnivačica, Jewish Voice for a Just Peace – EJJP Germany
Rachel Roberts, odvjetnica i spisateljica
Ilana Rossoff, International Jewish Anti-Zionist Network
Carol K. Smith, aktivistica i odvjetnica
Lia Tarachansky, Seven Deadly Myths
Hadas Thier, jedna od autorica u knjizi The Struggle for Palestine; izraelska kćer i unuka preživjelih žrtava nacističkog Holokausta
Dr. Abraham Weizfeld, Montréal; Jewish People's Liberation Organization
Sherry Wolf, autorica; International Socialist Organization; Adalah-NY
Marcy Winograd, bivša mirovna kandidatkinja za američku kongresnicu; nastavnica u javnoj školi
Dr. Roger van Zwanenberg, Pluto Books Ltd.


Izvor i više informacija: Jews for Palestinian right of return


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Olive Trees – More Than Just a Tree in Palestine
Olive trees carry more than an economic significance in the lives of Palestinians. They are not just like any other trees, they are symbolic of Palestinians' attachment to their land. Because the trees are draught-resistant and grow under poor soil conditions, they represent Palestinian resistance and resilience. The fact that olive trees live and bear fruit for thousands of years is parallel to Palestinian history and continuity on the land. Palestinians are proud of their olive trees; they take care of them with care and appreciation. Palestine has some of the world's oldest olive trees, dating back to 4,000 years. Some families have trees that have been passed down to them for generations and the olive harvest season in October bears a socio-cultural meaning where families come together to harvest olive trees bearing in mind that their forefathers and mothers had tended to the same trees several years ago.
Read more...

Hamas rival Fatah party stages first Gaza rally since 2007
The Fatah party of Western-backed Palestinian President Mahmoud Abbas staged a massive rally today in the Gaza Strip, the first such gathering in the territory since the Islamist Hamas group took control there in 2007 and a reflection of the warming ties between the two rival factions. Throngs camped out overnight in a downtown Gaza square to ensure themselves a spot for the anniversary commemoration of Fatah's 1959 founding, and tens of thousands marched early today carrying Fatah banners. Top party officials arrived in Gaza for the first time since they were ousted from Gaza by Hamas rivals in 2007, and a recorded speech by Abbas, who rules in the West Bank, was also screened to the crowd. "There is no substitute for national unity," Abbas said in the televised address.
Read more...

Israeli-Palestinian clashes erupt in northern West Bank (video)
Izbili sukobi između Izraelaca i Palestinaca na sjeveru Zapadne Obale (01. siječanj 2013)
Palestinci tvrde da je napad izraelskih vojnika, koji su se prerušili u prodavače povrća kako bi uhitili muškarca s njihovog popisa traženih osoba, izazvao sukobe na sjeveru Zapadne Obale. Stanovnici grada Tamouna tvrde da su lokalni mladići na izraelske vojnike bacali kamenje i boce, dok su vojnici uzvratili bojevim streljivom. 8 je muškaraca ozlijeđeno, uključujući neke bojevim streljivom. Sukobi su izbili rano u utorak (01. siječnja) nakon što su izraelski vojnici preobučeni u prodavače uhitili jednog muškarca. Nakon toga su uniformirani vojnici ušli u grad, a lokalni muškarci počeli su ih gađati kamenjem kako bi spriječili daljnja uhićenja.
Read more...

Abbas' newfound courage
The Oslo accords do state that neither Palestinians nor Israelis are supposed to take unilateral action that can prejudge the final outcome of negotiations. But while Palestinians obediently respected this clause, the Israelis were busy expanding Jewish colonies, confiscating Palestinian land for Jewish settlements and barring Palestinians from developing outside their restricted city limits. More than 60 per cent of West Bank Palestinian land declared in the Oslo accords as areas C were closed to any Palestinian expansion. Even travelling on roads in these areas is restricted to Palestinians, while Israelis and Jewish settlers can use them freely.
Read more...

Critics of Likud's new vanguard say party has abandoned founder's ideals
The primary also saw the rise to 15th on the Likud party list of candidates of Moshe Feiglin, a Jewish fundamentalist who calls for rebuilding the biblical temple in Jerusalem and has campaigned on a proposal to pay Arab families half a million dollars each to emigrate from the West Bank. And moving the party even further to the right was a merger of lists with Yisrael Beiteinu, whose leader, Avigdor Lieberman, calls for the ouster of Palestinian President Mahmoud Abbas. Yisrael Beiteinu stoked anti-Arab racism during the 2009 election campaign with its slogan "Only Lieberman understands Arabic," hinting he would get tough with the Arab minority. Mr. Danon, who soared from 24 to six within the Likud in the primaries, has not espoused Mr.Feiglin's initiative for a voluntary removal of Arabs but he does make clear in remarks to the Monitor his view that the international community should forget about a two-state solution to the conflict, to which Netanyahu gave qualified endorsement in 2009. Danon believes that Israel should annex the Jewish settlements along with open land in the West Bank, leaving the Palestinians with scraps. "I believe that the ones who need to be in blocs are the Palestinians and not the settlers in Judea and Samaria," he says.
Read more...

Welcome, Chuck
American policy plays a major role in the agony of the Israeli peace camp, which is so manifest in the present election campaign. Just one example: the huge settlement effort now in process, which makes the two-state peace solution more and more difficult to implement, is financed by American Jews who funnel their donations through tax-free organizations. Thus the US government in practice finances the settlements, which it officially condemns as illegal.
Read more...

The documentary that should make every decent Israeli ashamed
This documentary should make every decent Israeli ashamed of being an Israeli. It should be shown in civics classes and heritage classes. The Israelis should know, at long last, what is being done in their name every day and every night in this ostensible time of no terror. Even in a West Bank village like Bil'in, which has made nonviolence its motto. The soldiers - the friends of our sons and the sons of our friends - break into homes in order to abduct small children, who may be suspected of throwing stones. There is no other way to describe this. They also arrest dozens of the organizers of the popular weekly protest at Bil'in. And this happens every night. I have often been to this village, to its protests and to its funerals. Once or twice I joined the Friday demonstrations against the separation fence that was built on its land to enable Modi'in Ilit and Kiryat Sefer to rise on its olive groves. I have breathed the tear gas and the stinking "skunk" gas. I have seen the rubber bullets that wound and sometimes kill, and the violent behavior of the soldiers and the police toward the demonstrating inhabitants. Yet nevertheless, what I saw in this film shocked me more than all those hasty visits. The apartment buildings of Modi'in Ilit are swallowing up the village, just like the wall that was built here on their land. The inhabitants decided to embark on a struggle for their property and their existence. With a mixture of naivete, determination and courage - and, now and then, some exaggerated theatricality - the residents undertake various gimmicks, with the help of a handful of Israeli and international volunteers.
Read more...

Israel destroys Palestinian home as punishment
Izrael kaznio palestinskog zarobljenika koji štrajka glađu rušenjem doma njegovog brata (01. siječanj 2013)
Izraelski su buldožeri srušili kuću Ra'afata Al-Eisawija, brata palestinskog zarobljenika Samera Al Eisawija koji odbija prekinuti svoj štrajk glađu pokrenut prije 159 dana. Obitelj Al-Eisawi je izraelsku vojsku optužila da rušenjem kuće pokušava izvršiti pritisak na Samera kako bi on okončao svoj štrajk glađu. Prema tvrdnjama Samerove sestre Sherine, izraelske su snage s rušenjem započele odmah po dolasku pred Ra'afatovu kuću, a obitelji nije omogućeno da iz nje iznesu namještaj i drugu imovinu. Ra'afata Al-Eisawija izraelske vlasti u Jeruzalemu nisu ni na koji način upozorile ni obavijestile o predstojećem rušenju. Izraelske su snage Al-Eisawijev dom došle rušiti u vrijeme kad su sve ustanove u Jeruzalemu bile zatvorene, pa obitelj nije imala nikakve mogućnosti ulaganja hitne žalbe sudu kako bi se obustavilo ili odgodilo rušenje. Izraelska vojska tvrdi da je Ra'afat svoju kuću izgradio bez ishođenja službene građevinske dozvole, no njegova sestra upozorava da u četvrti Al Eisawiyah niti jedna kuća nema službenu dozvolu, budući da Izraelci Palestincima u okupiranom Istočnom Jeruzalemu ne izdaju građevinske dozvole. Ra'afat je u srušenoj kući površine 150 kvadratnih metara živio sa suprugom i troje djece. Izgradio ju je na vlastitoj zemlji, a u više je navrata pokušavao doći do građevinske dozvole, no izraelske su vlasti odbile sve njegove zahtjeve. Sherine tvrdi da je u četvrt radi rušenja kuće došlo više od 300 izraelskih vojnika. Dodala je da izraelska vojska njihovu kuću okružuje gotovo svakodnevno, te da su tijekom prošlog mjeseca pet puta rušili šator solidarnosti podignut ispred doma obitelji Al Eisawi u znak potpore Sameru. Dok su izraelski buldožeri rušili Ra'afatovu kuću, mještani četvrti Al Eisawiyah ponovo su, po šesti put, podigli šator solidarnosti i na taj način izraelskim snagama poslali poruku da ne odustaju od svoje potpore Sameru koji je u izraelskom zatočeništvu. Samer glađu štrajka već 159 dana, prosvjedujući na taj način protiv svog administrativnog pritvora. Izraelske su snage Samera ponovo uhitile ubrzo nakon što je oslobođen iz izraelskog zatvora u sklopu razmjene palestinskih zarobljenika i izraelskog vojnika Shalita. Samera u izraelskom zatvoru drže na temelju tajnih optužbi koje je podnijela izraelska sigurnosna služba, a sudi mu se istovremeno na 2 različita suda, vojnom sudu Ofer na Zapadnoj Obali i jeruzalemskom prekršajnom sudu.
Read more...

Najnovija katastrofa u Gazi

Prijevod članka The latest Gaza catastrophe od 18. studenog 2012, koji je napisao Richard Falk, Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava Palestinaca, i koji možete na engleskom pročitati na linku.


Brojni aspekti aktualnog napada na Gazu prolaze ispod radarskih ekrana svjetske savjesti.

Tipičan primjer dvostrukih mjerila koja se primjenjuju u medijima na Zapadu u pogledu nove i tragične izraelske eskalacije nasilja usmjerenog protiv Pojasa Gaze osvanuo je u obliku apsurdno pristranog naslova na naslovnici New York Timesa: „Raketama gađaju Jeruzalem; Izrael se priprema za invaziju na Gazu“ (NYT od 16. studenog 2012). Ponešto dešifrirana, poruka je slijedeća: Hamas je agresor, a Izrael, kada i ako pokrene kopneni napad na Gazu, mora očekivati nove napade raketama. Ovo je zapanjujuće orvelijanska preformulacija stvarnosti.

Stvarno stanje je, naravno, upravo suprotno: naime, može se pretpostaviti da je nezaštićeno stanovništvo Gaze sada u strahu od predstojećeg sveopćeg izraelskog napada, dok je također istina, bez umanjivanja stvarnosti ove prijetnje, da su neke rakete ispaljene iz Gaze bez nanošenja ozljeda (iako kao što je opće poznato uz prijeteće implikacije) pale na predgrađa Jeruzalema i Tel Aviva. Ogroman nesrazmjer u sposobnosti dviju strana da prouzroče štetu ili nanesu patnju zahvaljujući totalnoj izraelskoj vojnoj nadmoći ovo izvrtanje zabrinutosti oko toga što bi moglo zadesiti izraelsko društvo u slučaju daljnje intenzifikacije napada na Gazu čini perverznim.

Oslanjanje Hamasa i raznih milicija u Gazi na neselektivne, makar i bezglavo neprecizne i uglavnom neopasne, rakete je kažnjivo kršenje međunarodnog humanitarnog prava, ali nizak broj njihovih žrtava i malu materijalnu štetu treba odmjeriti unutar sveukupnog konteksta silnog nasilja koje se koristi protiv Palestinaca. U nezapadnom svijetu rasprostranjena je percepcija kako ovaj novi krug nasilja u Gazi izgleda kao ponavljanje izraelske agresije na Gazu potkraj 2008. i početkom 2009, koja je slično izvedena između završetka američkih predsjedničkih izbora i planiranih izraelskih parlamentarnih izbora.

Upiranja prstom

Odvija se uobičajena rasprava o tome gdje treba potražiti odgovornost za inicijalni čin ove nove eskalacije nasilja. Je li to nekoliko hitaca ispaljenih iz Gaze preko granice na izraelsko oklopno terensko vozilo ili je to ciljano ubojstvo izraelskim projektilom Ahmeda Jabarija, čelnika vojnog krila Hamasa, nekoliko dana kasnije? Ili neki drugi čin jedne ili druge strane? Ili je to neprekidno nasilje nad stanovnicima Pojasa Gaze koje proizlazi iz blokade nametnute od polovice 2007. godine?

Atentat na Jabarija dogodio se nekoliko dana nakon neslužbenog primirja o kojem se pregovaralo uz pomoć Egipta i na koje je, prilično ironično, pristao nitko drugi nego sam Jabari u ime Hamasa. Njegovo je ubojstvo očigledno zamišljeno kao gruba provokacija koja će omesti pažljivo ispregovarana nastojanja da se izbjegne osvetnički slijed nasilja kakvo je povremeno izbijalo tijekom nekoliko proteklih godina.

Atentat na tako visokopozicioniranu palestinsku političku figuru kao što je bio Jabari nije spontani čin. On se temelji na pomnoj prismotri tijekom duljeg razdoblja i očigledno se planira mnogo unaprijed dijelom u nadi da će se izbjeći kolateralna šteta i na taj način ublažiti negativni publicitet. Iako je takvo izvansudsko pogubljenje također i sastavni dio novog američkog etosa ratovanja bespilotnim letjelicama, ono ostaje nezakonita taktika u sukobu koja protivničkim političkim čelnicima koji ne sudjeluju u borbama uskraćuje svaku mogućnost da se brane od optužbi i podrazumijeva odbacivanje svake naklonjenosti traženju nenasilnog rješenja političkog konflikta. Ono predstavlja nametanje smrtne kazne bez pravičnog postupka, što je uskraćivanje elementarnih prava suočavanja s optužiteljem.

Ostavljajući postrani istančane pojedinosti prava, izraelsko je čelništvo znalo točno što radi kad je prekršilo primirje i izvršilo atentat na tako istaknutog Hamasovog čelnika, nekog koga se općenito smatra podređenim samo premijeru Gaze Ismailu Haniyi. Mjesecima su kružile glasine i prikrivene prijetnje kako Netanyahuova vlada planira izvesti veliki napad na Gazu, a čini se kako se vrijeme trenutnih napada podudara s dinamikom izraelske unutarnje politike, osobito s tradicionalnom izraelskom praksom održavanja imidža žilavosti postojećeg čelništva u Tel Avivu kao načina kojim se izraelske građane potiče da se osjećaju uplašeno, ali zaštićeno, prije nego izađu na birališta.

Pod opsadom

Iza stravičnog nasilja, koje razotkriva potpunu ranjivost svih onih koji žive kao zarobljenici u Gazi, jednoj od najnapučenijih i najsiromašnijih zajednica na planeti, krije se zastrašujuća struktura ljudskog zlostavljanja kojem međunarodna zajednica i dalje okreće leđa, dok drugdje propovijeda poštivanje norme „odgovornosti da zaštiti“ kad god to odgovara NATO-u. Više od polovice od 1,6 milijuna stanovnika Gaze su izbjeglice koje žive na području ukupne površine jedva dva puta veće od površine glavnog grada SAD-a Washingtona. Od sredine 2007. stanovništvo Pojasa Gaze je podvrgnuto kaznenoj blokadi koja svakodnevni život čini nepodnošljivim, a Pojas Gaze je pod nesmiljenom okupacijom od 1967. godine.

Izrael je pokušao prevariti svijet izlažući svoju priču o povlačenju iz Gaze u dobroj vjeri 2005, što su palestinski militanti tada iskoristili kao priliku za pokretanje smrtonosnih raketnih napada. No postoji i suprotna priča, prihvaćena od strane većine neovisnih promatrača, prema kojoj je uklanjanje izraelskih vojnika i kolonističkih naselja bio tek preraspored vojske na granice Pojasa Gaze, uz apsolutnu kontrolu nad onim što ulazi u Pojas Gaze i što iz njega izlazi, otvorenu sezonu dozvoljenog samovoljnog ubijanja, bez ikakve odgovornosti i bez ikakvih nepovoljnih posljedica, uz bezupitnu potporu američke vlade.

Sa stajališta međunarodnog prava izraelsko navodno „povlačenje“ iz Gaze nije Izrael oslobodilo obveza koje ima kao okupacijska sila prema Ženevskim konvencijama, pa stoga izraelski master plan podvrgavanja cijelog stanovništva Pojasa Gaze strogim oblicima kolektivnog kažnjavanja predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti, te sramotno kršenje članka 33 Četvrte ženevske konvencije. Ne iznenađuje što tako mnogo ljudi koji su tešku situaciju u Pojasu Gaze vidjeli iz bliza, opisuje Pojas Gaze kao „najveći zatvor na otvorenom na svijetu“.

Netanyahuova vlada vodi politiku koja se najbolje može razumijeti iz perspektive naseljeničkog kolonijalizma. Ono što razlikuje naseljenički kolonijalizam od ostalih oblika kolonijalizma je nakana kolonijalista ne samo da izrabljuju i dominiraju, već i da prisvoje zemlju i nametnu svoju vlastitu kulturu domorodačkom stanovništvu. U tom pogledu Izraelu je koristan sukob između Hamasa i Fataha i on nastoji potaknuti potlačene Palestince da se uz odricanje od pružanja otpora odreknu i svog identiteta čak do te mjere da od Palestinaca u Izraelu traži da prisegnu na lojalnost Izraelu kao „židovskoj državi“.

Zapravo, za razliku od Zapadne Obale i Istočnog Jeruzalema, u Pojasu Gaze Izrael nema dugoročnih teritorijalnih ambicija. Izraelsko kratkoročno rješenje takozvanog „demografskog problema“ (to jest zabrinutosti zbog porasta palestinskog u odnosu na židovsko stanovništvo) moglo bi se uvelike olakšati kad bi Egipat sebi pripojio Pojas Gaze ili kad bi Gaza postala trajno odvojen entitet, pod uvjetom da bude pouzdano demilitarizirana. Ono što Gazu trenutno čini korisnom Izraelcima je izraelska sposobnost da upravljaju razinom nasilja, kako radi odvraćanja pažnje od ostalih problema (npr. uzmicanje u odnosu s Iranom; ubrzano širenje kolonističkih naselja), tako i kao način uvjeravanja vlastitog naroda da opasni neprijatelji nisu uklonjeni i da se s njima treba obračunati željeznom šakom izraelskog militarizma.

Nema mira

U pozadini su dva usko povezana razvoja događaja. Prvi je mjera do koje je stalno širenje izraelskih kolonističkih naselja učinilo nerealističnim pretpostavke da će održiva palestinska država ikada nastati putem izravnih pregovora. Drugi, kojeg ističe nedavno udruživanje Natanyahuovih i Liebermanovih snaga, je mjera do koje je sam izraelski proces vladavine neizravno nepovratno prigrlio viziju Velikog Izraela koji obuhvaća cijeli Jeruzalem i veći dio Zapadne Obale.

Činjenica da svjetski čelnici na Zapadu nastavljaju ponavljati mantru o miru putem izravnih pregovora je ili izraz najočiglednije nekompetencije ili potpuna prijevara. Najmanje što svima nama duguju Washington i ostali koji pozivaju na nastavak izravnih pregovora je objašnjenje kako će biti moguće uspostaviti palestinsku državu unutar granica iz 1967. kad to znači raseljavanje većine od 600 000 naoružanih kolonista koje sada štiti izraelska vojska i koji su prisutni diljem okupirane Palestine. Takvo bi objašnjenje također trebalo dati odgovor na pitanje zašto je Izraelu dopušteno da u tišini legalizira oko 100 „položaja“, divljih kolonističkih naselja razasutih po Zapadnoj Obali, koja su prethodno smatrana nezakonitima čak i prema izraelskom zakonu. Ovakvi potezi prema legalizaciji zaslužuju hitnu pozornost onih koji i dalje proglašavaju svoju vjeru u rješenje sa stvaranjem 2 država, no njih se umjesto toga ignorira.

To nas vraća natrag Gazi i Hamasu. Najviši Hamasovi čelnici pojasnili su nebrojeno puta kako su otvoreni za uspostavu trajnog mira s Izraelom ako dođe do totalnog povlačenja izraelskih snaga na granice iz 1967. (22% povijesne Palestine) i ako takav dogovor dobije potporu na referendumu svih Palestinaca koji žive pod okupacijom.

Izrael, uz potporu Washingtona, zauzima stajalište da je Hamas „teroristička organizacija“ koja mora biti trajno isključena iz diplomatskih procedura, osim naravno kad pregovaranje s Hamasom služi izraelskim ciljevima. Izrael je tako postupio 2011. kad je pregovarao o razmjeni zarobljenika u kojoj je nekoliko stotina Palestinaca oslobođeno iz izraelskih zatvora u zamjenu za oslobađanje zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita ili kad se činilo pogodnim iskoristiti prednosti egipatskog posredništva s ciljem uspostave privremenih prekida vatre.

Proslavljeni izraelski mirovni aktivist i bivši zastupnik u Knessetu Uri Avnery nas je podsjetio kako se u arapskoj kulturi smatra da je prekid vatre, hudna na arapskom, posvetio Allah i kako se on primjenjuje i vjerno poštuje od vremena križarskih ratova. Avnery također tvrdi da je do trenutka kad je na njega izvršen atentat, Jabari bio u kontaktu s Izraelcom Gershonom Baskinom nastojeći istražiti izglede za dugoročni prekid vatre, o čemu su izraelski čelnici bili obavješteni, ali za što predvidljivo nisu pokazali nikakav interes.

Čekajući pravdu

Postoji još jedna značajka ovog obnavljanja sukoba koje uključuje napade na Pojas Gaze. Izrael ponekad inzistira da se, budući da više nije, prema vlastitim tvrdnjama, okupacijska sila, nalazi u ratu s Gazom kojom vlada Hamas. No da se ovo uzme kao ispravni pravni opis odnosa između dviju strana, Gaza bi imala prava borca, uključujući opciju uporabe razmjerne sile protiv izraelskih vojnih ciljeva. Kao što je ranije objašnjeno, takav pravni opis odnosa između Izraela i Gaze je neprihvatljiv. Gaza je i dalje okupirana i u biti bespomoćna, a Izrael kao okupator nema zakonsko ni etičko pravo ratovati protiv stanovništva i vlade u Gazi, koja je, usput budi rečeno, izabrana na slobodnim izborima koje su početkom 2006. nadzirali međunarodni promatrači.

Upravo suprotno, najvažnija obveza koju ima Izrael kao okupator je zaštititi civilno stanovništvo Pojasa Gaze. Čak i ako je broj žrtava aktualnog nasilja za sada nizak u usporedbi s operacijom Lijevano olovo, intenzitet zračnih i pomorskih napada na bespomoćno stanovništvo Gaze usađuje strah u srce i um svake osobe koja živi u Pojasu Gaze, oblik neselektivnog nasilja nad duhom i mentalnim zdravljem cijelog naroda koje se ne može mjeriti u krvi i mesu, već u traumatičnom strahu koji stvara.

Na Zapadu često slušamo kako je međunarodno ratovanje u padu od raspada Sovjetskog Saveza prije dvadeset godina. Takve su tvrdnje do neke mjere dobrodošli razvoj događaja, no ljudi na Srednjem istoku još nisu imali priliku osjetiti povoljnosti ovog trenda, najmanje od svih ljudi u okupiranoj Palestini, među kojima stanovnici Pojasa Gaze najviše pate. Ovaj spektakl jednostranog rata u kojem Izrael odlučuje koliko će nasilja upotrijebiti, a Gaza čeka da bude pogođena, ispaljujući s vojnog stajališta besmislene salve raketa kao gestu otpora, predstavlja sramotni slom civilizacijskih vrijednosti. Te rakete doista šire strah i uzrok su traume kod izraelskih civila čak i kad ne pogode nikakvu metu i one predstavljaju neprihvatljivu taktiku. Međutim njihovu neprihvatljivost moramo odvagnuti naspram neprihvatljivih taktika Izraela koji o svemu odlučuje u ovom sukobu.

Doista je uznemirujuće da sada čak i najsvetijem od svih gradova, Jeruzalemu, prijete napadi, no trajni ugnjetavački uvjeti u kojima žive stanovnici Gaze, neizbježno vode do porasta razine frustriranosti, zapravo, vapaja u pomoć koje svijet na vlastitu opasnost ignorira već desetljećima. To su krici opstanka! Shvatiti to ne znači pretjerivati! Kako bi se stekla perspektiva dovoljno je pročitati nedavni UN-ov izvještaj koji zaključuje kako će pogoršanje pružanja usluga i ostalih uvjeta Pojas Gaze učiniti nenastanjivim do 2020. godine.

Potpuno nevezano uz stvarnu opravdanost optužbi s obiju strana, jedna je strana vojno svemoćna, dok druga bespomoćno čuči u strahu. Takva groteskna stvarnost prolazi ispod radarskih ekrana svjetske savjesti zbog geopolitičkog štita iza kojeg je Izraelu dopušteno da radi što god želi. Takva je okolnost moralno nepodnošljiva i trebala bi biti politički neprihvatljiva. Svaka osoba, vlada i institucija dobre volje treba joj se aktivno suprotstaviti na globalnoj razini.


Izvor: The latest Gaza catastrophe


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:  
The Legal Ramifications of Palestinian Statehood
Unlike the International Court of Justice, the International Criminal Court is legally and functionally independent from the UN; however, the Security Council has certain powers in some instances. As a recognized state (full UN member or non-member observer state that has ratified the Rome Statute), Palestine will have the right to become a member of, and appeal to the International Criminal Court in The Hague. This will make the Palestinians able to accuse central persons from the Israeli military of violations of international law during military operations on Palestinian territory. Evidence proves numerous present and past Israeli officials liable for crimes of war and against humanity, as well as other offenses. This jurisdiction, however, can most likely not be extended to the period prior to the state's existence. Nevertheless this may have far-reaching implications for the Israelis; in addition to exposing members of the Israeli military to investigation and prosecution it could raise the issue of the settlement project which constitutes a war crime under the ICC Statute. This would implicate not only the military but tens of thousands of civilians.
Read more...

Settlements or Peace?
For the past few decades, negotiations and attempts at the “peace process” have been occurring intermittently. The asymmetrical relationship that exists between Israel and Palestine, occupier and occupied, has allowed for numerous unilateral decisions to be made by Israel. Having the upper hand, Israel has benefited from stalling the peace process in many ways. Perhaps the most damaging blow to any attempt at negotiations is the proliferation of Israeli settlements on occupied Palestinian territory, compromising the future of a viable Palestinian state. In just the past two decades, for example, the number of settlers has grown from 241,500 in 1992 to 490,000 in 2010, which includes east Jerusalem.
Read more...

'State of Palestine' title is symbolic but a political risk
Mr Abbas and his leadership run a state in name only. Israel retains ultimate control over the West Bank and the desired Palestinian capital of east Jerusalem, which Israel formally annexed. Gaza is administered by their Islamist rivals in Hamas, who may simply refuse to obey Mr Abbas's decree, which was signed on Thursday. And then there are the refugees. "Does the new 'State of Palestine' passport include Palestinians living outside of Palestine, like refugees in Lebanon?" asked Mr Jabarin. Because it was the Palestine Liberation Organisation (PLO), which was upgraded to an observer state at the UN last year, this could mean both the about 4.6 million Palestinians in the Israeli-occupied territories and millions of refugees abroad could potentially receive one, Mr Jabarin added. The UN recognises the PLO, also headed by Mr Abbas, as the "sole legitimate representative of the Palestinian people".
Read more...

Lod's Arab residents fear influx of Jewish 'settlers' will drive them out
One must slog through a lot of mud and garbage to get to the entrance of Lod's old Muslim cemetery, and one can't miss the contrast to the modern new buildings opposite it, some still under construction. This is the neighborhood of Ramat Elyashiv, 450 apartments being built at the initiative of the Garin Torani, a group of young religious-Zionist families who have come to actualize their Zionism in Lod. A sign on the access road reads "entrance to residents of the street only." Election posters for Habayit Hayehudi flap in the wind on some of the balconies. This neighborhood was built on the ruins of the cemetery neighborhood, whose residents were evacuated. Not far from here, a similar project called Ahuzat Nof Neria is going up - also targeting religious-Zionist families. Both these neighborhoods have generated deep resentment among the Arab residents of this mixed city, who could only dream of having such neighborhoods built for them. The local Arabs refer to their new neighbors as "settlers" and fear that their ultimate aim is to drive them out of the city, where they constitute a quarter of the population.
Read more...

The Jordan Valley
Jordan Valley covers around 28.5% of the West Bank and is rich in land and water resources, making it conducive for agriculture and animal husbandry. Even though there are 56,000 Palestinians and about 9,400 Israeli settlers living in the area, only around 5% of the Jordan Valley is under full or civilian Palestinian control. The rest, 95% of the Valley is designated Area C, which under the Oslo agreement is under full Israeli control. What this means is that agricultural and grazing land is not accessible to Palestinians, the result of which is that 60% of the Palestinians in the Jordan Valley live under the poverty line (2009).
Read more...

Uglavnom linkovi – Palestina/Izrael...

potpora palestinskom narodu - ispred zagrebačke džamije

PALESTINA/IZRAEL:
Shocking Decline in Ethiopian Israeli Birthrate
In her attempt to find out what the story was behind the shocking statistic, Gabai interviewed Ethiopian women immigrants and learned from them that they were given Depo-Provera (a contraceptive injection containing the hormone progestin administered once every three months) against their will. While some did not understand what the shots were for, others felt pressured into taking them in response to alleged threats that they would otherwise not be allowed to immigrate to Israel. The shots began in the refugee camps in Gondar, continued in the transition camps in Addis Ababa, and continued on after their arrivals in Israel. According to the women’s testimony, this continuity appears to have been a coordinated effort between the medical staff at the clinics in Ethiopia run by the JDC and doctors in Israeli hospitals and clinics.
Read more...

Israel 2012: More children resort to begging, or quit school to enter workforce
Izrael 2012: Više djece prosjači ili napušta školovanje radi zapošljavanja (17. prosinac 2012)
Prema izvještaju koalicije izraelskih organizacija za humanitarnu pomoć Latet za 2012. godinu 10% djece iz siromašnih obitelji koje primaju humanitarnu pomoć u Izraelu prosjači, dok je 2011. godine taj postotak iznosio 3%. 50% djece iz siromašnih obitelji mora raditi kako bi pomogla u domaćinstvu, a 18% djece je u opasnosti da napusti školovanje i krene u potragu za radnim mjestom. Među obiteljima koje se ne mogu prehraniti, 27% roditelja tvrdi da su oni i njihova djeca ponekad po cijeli dan bez hrane, dok je taj postotak 2011. godine iznosio 21%. Gotovo svi ispitanici, 95%, tvrde kako su se morali odreći nekih osnovnih stvari zbog svoje financijske situacije, a 63% ih tvrdi da ne mogu kupititi potrebne lijekove. Među ispitanicima iz ostatka javnosti 69% smatra da je siromaštvo najvažniji problem s kojim se suočava država, važniji čak i od sigurnosti, dok ih 56% vjeruje kako će politika za suzbijanje siromaštva imati važan utjecaj pri odabiru stranke za koju će glasati na predstojećim izborima. 42% ovih ispitanika smatra da je vlada najodgovornija za trenutno stanje siromaštva.
Read more...

Palestinian laborers in Israel: between a rock and a hard place
Every year around 40,000 Palestinians cross over to Israel to work; about half of this number does so illegally. Because wages in Israel are double, even three times more than wages in the West Bank or Gaza, Palestinians go through the hassle of acquiring work permits and or they take the risk of crossing over to Israel illegally. While wages in Israel might be attractive, working in Israel is no bed of roses for Palestinians. Starting from the bureaucratic and “security” procedures they have to pass through to get the permit, to actually crossing through checkpoints and getting to work on time, to receiving the proper social benefits at the end of their work contract, Palestinians face challenges. For those who work in Israel illegally, the challenges are even greater. Their “illegal” status makes them vulnerable to exploitation by their employees. Often times, Israeli employers deny illegal Palestinian workers the minimum wage and under write their working days which later affects the employment benefits and insurance they are entitled to.
Read more...

Palestinian Rockets Unlawfully Targeted Israeli Civilians (video)

Belonging to Palestine - A study of the means and measures of Palestinian women's belonging to their state and nation
Palestinian women are caught in an intersection of oppressions. As Palestinians they live in a state of occupation, constantly restricted in their mobility, opportunities and thoughts. As women they are subject to limited rights and opportunities inside Palestine, where society's view on gender roles are often very conservative. They are second-class citizens as Palestinians occupied by Israel and as women in a patriarchal society. Therefore I find it interesting to explore the ways in which Palestinian women assert and sustain their political belonging to Palestine. The motivation behind this interest is the strong national community and the perseverance of the Palestinian women as I experienced it during my stay. I wondered why the loud voices of all the political aware women I met were not being heard in the setting of the formal political system, and what these women did to make up for this exclusion.
Read more...

Israeli wants to renounce citizenship and become Palestinian
Andre Pshenichnikov, a 23-year-old Jewish immigrant from Tajikistan, was recently detained by Israeli police for residing illegally in the Deheishe Refugee Camp near Bethlehem. There he told police that he wants to break all ties with Israel, give up his Israeli citizenship and obtain a Palestinian one instead.
Read more...

Jews for Palestinian right of return
As Jews of conscience, we call on all supporters of social justice to stand up for Palestinian Right of Return and a democratic state throughout historic Palestine — “From the River to the Sea” — with equal rights for all. The full measure of justice, upon which the hopes of all humanity depends, requires no less.
Read more...


ŽIVOTINJE:
Koju promjenu trebamo učiniti? (video) (English/hrvatski)

30 najgorih slučajeva iz 2012. godine: Evo zašto zlostavljači životinja moraju u zatvor!
Novi Kazneni zakon, koji je stupio na snagu 2013. godine, propisuje zatvorske kazne do dvije godine za mučenje i usmrćivanje životinja te oduzimanje životinje zlostavljaču. Iako je riječ o značajnom pomaku u mogućnosti sankcioniranja zlostavljača, Hrvatska još uvijek zaostaje za zapadnim zemljama gdje se za iste prijestupe izriču kazne i do deset godina zatvora. Stručnjaci su zlostavljanje i ubijanje životinja prepoznali kao važan društveni problem, a zlostavljače i ubojice životinja kao ljude koji su opasni ne samo za životinje, već i za ljude i širu okolinu te je nužno zatvorskim kaznama utjecati na svijest da iživljavanje prema slabijima neće proći nekažnjeno. Nažalost, još uvijek ima slučajeva kada prolaznici danima ne reagiraju na ozlijeđenu životinju, no građani ipak sve više prijavljuju zlostavljanje životinja. Tijekom godine udruga Prijatelji životinja dobiva velik broj prijava građana koji svjedoče zanemarivanju i mučenju životinja, a slične prijave dobivaju i druge udruge za zaštitu životinja. Na web stranici Prijatelja životinja www.prijatelji-zivotinja.hr mogu se naći upute o načinima prijave zanemarivanja, mučenja i ubijanja životinja policiji, inspekcijama i općinskom državnom odvjetništvu. Udruga poziva građane da ne okreću glave pred prizorima patnje životinja i da prijavljuju sve slučajeve zanemarivanja i nasilnog postupanja prema životinjama.
Pročitajte više...


BAHREIN:
Bahrain protesters challenge police in capital
Security forces in Bahrain fired tear gas and arrested protesters Monday during marches in the traditional market area of the Gulf nation's capital, forcing many businesses to close. ... The Interior Ministry said it made a "number" of arrests. Among them was rights activist Yousef al-Muhafedha, the acting head of the Bahrain Center for Human Rights, said his wife Zainab al-Sairafi. Al-Muhafedha's arrest could stir more backlash, less than a week after a Bahrain court rejected an appeal to overturn the jail sentence of the rights center's director, Nabeel Rajab. The court cut one year from his three-year sentence on charges of encouraging "illegal gatherings" linked to the 22-month uprising against the kingdom's ruling system. On Monday, authorities set up checkpoints and expanded patrols across Manama before rallies Monday to mark an annual commemoration for two protesters killed in 1994. Separate groups of hundreds of protesters chanted slogans in the narrow streets of the city's market district. Some of the crowds were dispersed with tear gas and volleys of stun grenades. ... More than 55 people have been killed in unrest since February 2011...
Read more...


HRVATSKA:
Anonymous message to croatian people (video)
Teško nam je vjerovati, da ne možete osjetiti zlostavljanje od strane svojih političara u posljednjih 20 godina. Čekate da se pojavi netko tko će stati iza vas i riješiti sve vaše probleme. Nažalost to se neće dogoditi. Okrećete leđa svakom novom porezu, povećanju cijena i načinu na koji se politička elita i bankari odnose prema vama. Ne treba vam pomoć od bilo koga, imate sve resurse i sve ostalo što trebate, ključ je da se organizirate. Vaša zemlja je posebno zanimljiva jer sadrži mnoge resurse kao što su voda, šume, čista priroda, more i otoci. Zato vas se nastoji osiromašiti i oduzeti vam sve što imate. Kriza je samo paravan. Novca ima i krije se u bankama. Politika koja se vodi zadnjih dvadeset godina je politika osiromašenja. Vaša djeca će biti jeftina radna snaga u europskoj uniji kojoj tako hrlite a i sama je pred propasti. Što prije postanete svjesni da pasivnost neće riješiti ovaj problem uspijet ćete vratiti život kakav ste oduvijek željeli.
Pročitajte više...