Ambient Palestine: UN-ova misija o sukobu u Gazi

Prikazani su postovi s oznakom UN-ova misija o sukobu u Gazi. Prikaži sve postove

srijeda, 8. rujna 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije - Goldstoneov izvještaj (linkovi na sve postove)

slika: Dora McPhee - “Taoc u Gazi” [ugljen i pastel]

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 13. (i zadnji) dio: Zaključci

Iz 30. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi:

XXX. ZAKLJUČCI

(str. 520 -532)

A. Zaključna opažanja

1671. Objektivna ocjena istraživanih događaja i njihovih uzroka i konteksta ključna je za uspješnost svakog nastojanja da se postignu pravda za žrtve, te mir i sigurnost u regiji, i kao takva je u interesu svih zainteresiranih i pogođenih ovom situacijom, uključujući sukobljene strane u neprekidnim neprijateljstvima. U takvom su duhu i uz puno razumijevanje složenosti svog zadatka, članovi ove Misije prihvatili i implementirali svoj mandat.

1672. Međunarodna zajednica i država Izrael, te do mjere koju određuju njihove ovlasti i sredstva, palestinske vlasti, imaju odgovornost da zaštite žrtve od kršenja njihovih prava i rata ili ugnjetavanja i ponižavanja putem okupacije ili neselektivnih raketnih napada. Stanovništvo Palestine ima pravo slobodno odrediti svoj politički i gospodarski sustav, uključujući pravo na otpor prisilnom uskraćivanju svog prava na samoodređenje i prava da živi, u miru i slobodno, u svojoj vlastitoj državi. Stanovništvo Izraela ima pravo na život u miru i sigurnosti. Oba naroda imaju pravo na pravdu u skladu s međunarodnim pravom.

1673. U provođenju svog mandata, Misija je uzimala u obzir, kao svoje jedine vodilje, opće međunarodno pravo, međunarodno pravo ljudskih prava i međunarodno humanitarno pravo, obveze koje ona nameću državama, obveze koje nameću nedržavnim akterima, te, iznad svega, prava koja daju pojedincima. To ni u kom slučaju ne podrazumijeva izjednačavanje položaja Izraela kao okupacijske sile s položajem okupiranog palestinskog stanovništva ili tijela koja ga predstavljaju. Razlike u pogledu moći i sposobnosti nanošenja gubitaka ili pružanja zaštite, uključujući provođenje pravde tamo gdje su se dogodila kršenja prava, očite su i usporedba među njima nije niti moguća niti potrebna. Međutim, ono što zahtijeva jednaku pažnju i djelovanje je zaštita svih žrtava u skladu s međunarodnim pravom.

B. Izraelske vojne operacije u Gazi: relevantnost za/veze s izraelskom politikom u pogledu okupiranih palestinskih područja

1674. Misija smatra da se izraelska vojna operacija u Gazi u razdoblju od 27. prosinca 2008. do 18. siječnja 2009. i njen učinak ne mogu razumjeti niti procijeniti odvojeno od razvoja događaja prije i nakon te operacije. Operacija se uklapa u kontinuum politike kojom Izrael nastoji ostvariti svoje političke ciljeve u pogledu Gaze i cjelokupnog okupiranog palestinskog područja. Velik dio te politike temelji se na ili je rezultat kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava. Vojni ciljevi koje je navela izraelska vlada ne objašnjavaju činjenice koje je Misija utvrdila, niti se podudaraju s obrascima koje je Misija identificirala tijekom istrage.

1675. Kontinuum se najneposrednije vidi u politici blokade koja je prethodila vojnim operacijama i koja po mišljenju ove Misije predstavlja kolektivno kažnjavanje koje je izraelska vlada namjerno nametnula stanovništvu Pojasa Gaze. Kad su operacije započele, Pojas Gaze je već gotovo 3 godine živio pod oštrim režimom zatvaranja graničnih prijelaza i ograničenja kretanja ljudi, roba i usluga. To je uključivalo osnovne životne potrepštine poput hrane i lijekova, proizvoda koji su nužni za uobičajeno vođenje svakodnevnog života poput goriva, električne energije, školskih predmeta, te materijala za popravke i izgradnju. Te je mjere država Izrael tobože nametnula kako bi izolirala i oslabila Hamas nakon njegove izborne pobjede obzirom na stalnu percipiranu prijetnju izraelskoj sigurnosti koju je Hamas predstavljao. Učinak ovih mjera dodatno je pojačan ukidanjem financijske i druge pomoći nekih donatora na temelju sličnih razloga. Dodatno otežavajući već ionako tešku situaciju u Pojasu Gaze, učinci dugotrajne blokade nisu poštedjeli niti jedan aspekt života stanovnika Pojasa Gaze. Već prije vojne operacije gospodarstvo u Gazi je bilo iscrpljeno, zdravstveni sektor oslabljen, a stanovništvo ovisno o humanitarnoj pomoći kako bi moglo preživjeti i voditi svakodnevni život. Muškarci, žene i djeca psihološki su patili zbog dugoročnog siromaštva, nesigurnosti i nasilja, te zbog prisilnog zatvaranja u izrazito prenapučen teritorij. Dostojanstvo stanovnika Gaze ozbiljno je narušeno. Takva je situacija prevladavala u Pojasu Gaze kad su izraelske oružane snage pokrenule svoju ofenzivu u prosincu 2008. Vojne operacije i način na koji su one izvedene u znatnoj su mjeri pogoršale gore spomenute učinke blokade. Rezultat svega toga je da je u vrlo kratkom roku nanesena dugotrajna i dosad neviđena šteta kako ljudima tako i njihovim izgledima za razvoj i oporavak.

1676. Analiza modaliteta i učinka vojnih operacija iz prosinca i siječnja također ih stavlja, prema mišljenju ove Misije, u kontinuum s već otprije postojećim mjerama izraelske politike u pogledu okupiranih palestinskih područja. Među najočiglednijima su progresivna izolacija i odvajanje Pojasa Gaze od Zapadne obale, politika koja je započela mnogo ranije i koja je naročito konsolidirana nametanjem oštrih ograničenja kretanja i konačno blokadom. Nekoliko mjera koje je Izrael usvojio na Zapadnoj obali tijekom i nakon vojnih operacija u Gazi također dodatno jačaju izraelsku kontrolu nad Zapadnom obalom, uključujući Istočni Jeruzalem, i ukazuju na konvergenciju ciljeva s vojnim operacijama u Gazi. Takve mjere uključuju pojačano izvlaštenje zemlje, rušenje kuća, izdavanje naloga za rušenje kuća i dozvola za gradnju domova u kolonističkim naseljima, veća i formaliziranija ograničenja pristupa i kretanja Palestinaca, nove i strože procedure za stanovnike Pojasa Gaze koji se žele preseliti na Zapadnu obalu. Sustavni napori da se ometu i kontroliraju palestinski demokratski procesi samoodređenja, uključujući pritvaranjem izabranih političkih predstavnika i članova vlade i kažnjavanjem stanovništva Gaze zbog percipirane podrške koju ono pruža Hamasu, kulminirali su napadima na vladine zgrade tijekom ofenzive na Gazu, među kojima se najviše ističe napad na zgradu Palestinskog zakonodavnog vijeća. Kumulativni učinak ovih mjera i postupaka slabi izglede za političku i ekonomsku integraciju Pojasa Gaze i Zapadne obale.

C. Priroda, ciljevi i mete izraelskih vojnih operacija u Gazi

1677. I Palestinci i Izraelci s kojima se Misija sastala stalno su iznova naglašavali da su vojne operacije koje je Izrael u Gazi izveo u razdoblju između 27. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009. bile kvalitativno drugačije od svih prijašnjih vojnih akcija koje je Izrael poduzeo na okupiranim palestinskim područjima. Unatoč teškim uvjetima koji već dugo vladaju u Pojasu Gaze, žrtve i dugogodišnji promatrači ustvrdili su da su ove operacije bile bez presedana u pogledu njihovog intenziteta i da će njihove posljedice biti dugoročne.

1678. Kad je Misija prvi puta posjetila Pojas Gaze početkom lipnja 2009. prošlo je gotovo 5 mjeseci od završetka izraelskih vojnih operacija. Unatoč tome, devastirajući učinci operacija na lokalno stanovništvo bili su jasni i očigledni. Osim vidljivog uništenja kuća, tvornica, bunara, škola, bolnica, policijskih postaja i drugih javnih zgrada, prizori obitelji, uključujući starije osobe i djecu, koje još uvijek žive usred ruševina svojih bivših domova – obnova je onemogućena trajnom izraelskom blokadom – dokaz su produljenog učinka operacija na uvjete u kojima živi stanovništvo Gaze. Izvještaji o traumi pretrpljenoj za vrijeme napada, stresu zbog nesigurne budućnosti, životnim poteškoćama i strahu od novih napada ukazuju na manje opipljive, ali zato ništa manje stvarne, dugotrajne učinke.

1679. Naročito su pogođene bile žene. Njihovoj situaciji treba posvetiti posebnu pažnju u svakom nastojanju da se poprave posljedice blokade, trajne okupacije i posljednjih izraelskih vojnih operacija.

1680. Prema tvrdnjama izraelske vlade, vojne operacije u Gazi su bile temeljito i opsežno planirane. Iako izraelska vlada nastoji svoje operacije prikazati kao odgovor na raketne napade u sklopu ostvarivanja svog prava na samoobranu, Misija smatra da je plan bio usmjeren, barem djelomično, na drugačiju metu: cjelokupno stanovništvo Pojasa Gaze.

1681. U tom pogledu su operacije promicale opću politiku kojoj je cilj kažnjavanje stanovništva Gaze zbog njegove otpornosti i očigledne potpore koju pruža Hamasu, a moguće i s namjerom da se silom postigne promjena te potpore. Misija smatra da je ovo stajalište činjenično čvrsto utemeljeno, imajući na umu što je vidjela i čula na terenu, što je pročitala u izjavama vojnika koji su sudjelovali u ovoj kampanji, i što je čula i pročitala u tvrdnjama sadašnjih i bivših vojnih dužnosnika i političkih čelnika za koje Misija smatra da predstavljaju razmišljanje koje je odredilo politiku i strategiju vojnih operacija.

1682. Misija priznaje da su u glavnom fokusu nakon vojnih operacija često ljudi koji su ubijeni – više od 1400 u samo 3 tjedna. To je s pravom tako. Djelomičan cilj ovakvih izvještaja je pokušati, makar i u vrlo maloj mjeri, povratiti dostojanstvo onih čija su prava prekršena na najosnovniji način – arbitrarnim lišavanjem života. Važno je da međunarodna zajednica formalno i nedvosmisleno potvrdi da takvo kršenje najosnovnijih temeljnih prava i sloboda pojedinaca ne smije biti previđeno i da ga treba osuditi.

1683. U tom pogledu, Misija priznaje da sve smrti ne predstavljaju kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Načelo razmjernosti priznaje da pod nekim strogo ograničenim uvjetima, postupci koji rezultiraju gubitkom života civila ne moraju biti protuzakoniti. Ono što otežava primjenu i procjenu razmjernosti u pogledu mnogih događaja koje je Misija istražila je to što postupci izraelskih snaga i riječi vojnih i političkih čelnika prije i za vrijeme operacija ukazuju da oni sveukupno počivaju na namjernoj politici primjene nerazmjerne sile usmjerene, ne protiv neprijatelja, već protiv „potporne infrastrukture“. U praksi je to značilo protiv civilnog stanovništva.

1684. Čini se da je vrijeme prvog izraelskog napada, 11:30 prije podne radnog dana, kad su se djeca vraćala iz škole, a ulice Gaze bile prepune ljudi koji su se bavili svojim svakodnevnim poslovima, smišljeno odabrano kako bi se stvorila najveća moguća pomutnja i raširila panika među civilnim stanovništvom. Postupanje prema mnogim zarobljenim civilima te ubijanje civila koji su se pokušavali predati jedna je od manifestacija načina na koji su efektivna pravila otvaranja vatre, standardne operativne procedure i upute vojnicima na terenu bili sastavljeni kako bi se stvorilo okružje u kojem je dužan obzir prema životima civila i temeljnom ljudskom dostojanstvu zamijenjen nepoštivanjem temeljnih normi međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava.

1685. Misija u potpunosti prihvaća da izraelske oružane snage, kao i svaka vojska koja pokušava djelovati unutar parametara međunarodnog prava, moraju izbjegavati nepotrebno izlaganje opasnosti života svojih vojnika, no jednako tako oni ne mogu toj opasnosti izlagati živote civila, muškaraca, žena i djece. Temeljna načela selektivnosti i razmjernosti primjenjuju se na bojnom polju, bez obzira da li se borbe vode u gusto izgrađenom urbanom području ili na otvorenom polju.

1686. Opetovani propusti da se razlikuju borci od civila Misiji izgledaju kao rezultat namjernih uputa koje su izdane vojnicima, kako ih neki od njih opisuju, a ne kao rezultat povremenih pogrešaka.

1687. Misija prihvaća da su neki od ubijenih bili borci izravno uključeni u neprijateljstva protiv Izraela, no mnogi od ubijenih to nisu bili. Ishod i modaliteti operacija ukazuju, po mišljenju Misije, da su one samo djelomično za cilj imale ubijanje čelnika i pripadnika Hamasa, vojnog krila Hamasa i drugih naoružanih skupina. One su također u velikoj mjeri imale za cilj uništavanje i onesposobljavanje civilne imovine i sredstava za preživljavanje civilnog stanovništva.

1688. Iz dokaza koje je prikupila Misija jasno je da je uništavanje prehrambene industrije, sustava za pročišćavanje voda, tvornica betona i stambenih kuća rezultat namjerne i sustavne politike izraelskih oružanih snaga. Ovi objekti nisu uništeni zbog toga što su predstavljali vojnu prijetnju ili povoljnu priliku, već kako bi se civilnom stanovništvu otežao svakodnevni i dostojanstven život.

1689. Uz sustavno uništavanje gospodarskog kapaciteta Pojasa Gaze, čini se da je također napadnuto i ljudsko dostojanstvo. To se moglo vidjeti ne samo u uporabi ljudskih štitova i protuzakonitom zarobljavanju ponekad u neprihvatljivim uvjetima, već i u vandaliziranju kuća koje je vojska zauzela i u načinu na koji je vojska postupala s ljudima nakon što je ušla u njihove kuće. Grafiti na zidovima, prostote i rasističke parole čine sastavni dio cjelokupne slike ponižavanja i dehumanizacije palestinskog stanovništva.

1690. Operacije su pažljivo planirane u svim njihovim fazama. Tijekom faza planiranja i na nekim operativnim razinama tijekom kampanje korišteni su pravno mišljenje i savjet. Prema tvrdnjama izraelske vlade gotovo da nije počinjena niti jedna greška. U ovim uvjetima Misija zaključuje da je ono što se dogodilo tijekom nešto više od 3 tjedna na kraju 2008. i početkom 2009. godine bio namjerno nerazmjeran napad čiji je cilj bio kažnjavanje, ponižavanje i teroriziranje civilnog stanovništva, te nametanje sve jačeg osjećaja ovisnosti i ranjivosti među tim stanovništvom.

1691. Misija je sa zabrinutošću primijetila izjave izraelskih dužnosnika, uključujući viših vojnih dužnosnika, u kojima se tvrdi da su uporaba nerazmjerne sile, napadi na civilno stanovništvo i uništavanje civilne imovine legitimna sredstva postizanja izraelskih vojnih i političkih ciljeva. Misija vjeruje da ne samo da takve izjave potkopavaju cjelokupnu vladavinu međunarodnog prava, već nisu u skladu s duhom Povelje Ujedinjenih naroda i stoga zaslužuju kategoričku osudu.

1692. Bez obzira na to koja su kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava počinjena, zbog sustavne i namjerne prirode aktivnosti opisanih u ovom izvještaju Misija ne dvoji da su odgovorni u prvom redu oni koji su zamislili, planirali, naredili i nadzirali operacije.

D. Okupacija, otpornost i civilno društvo

1693. Opisi intenzivnijeg nasilja tijekom nedavnih vojnih operacija nisu sakrili činjenicu da pojam „normalnoga“ u Pojasu Gaze već dugo vremena ima drugačije značenje zahvaljujući dugotrajnoj situaciji zlostavljanja i nedostatka zaštite koji proizlaze iz višedesetljetne okupacije.

1694. Kad se Misija usredotočila na istraživanje i analiziranje specifične materije u sklopu svog mandata, neprekidna izraelska okupacija Pojasa Gaze i Zapadne obale pokazala se kao temeljni čimbenik na kojem počivaju kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava protiv zaštićenog stanovništva i koji potkopava izglede za razvoj i mir. To što Izrael ne priznaje i ne ispunjava svoje odgovornosti koje kao okupacijska sila ima, dodatno je pogoršalo i pogoršava učinke okupacije na palestinsko stanovništvo. Nadalje, strogi i protuzakoniti okupacijski postupci, umjesto da ga guše, potiču pružanje otpora, uključujući njegove nasilne manifestacije. Misija smatra da je okončanje okupacije preduvjet za povratak dostojanstvenog života za Palestince, te za razvoj i nenasilno rješenje sukoba.

1695. Misija je bila zadivljena izdržljivošću i dostojanstvom koje su pokazali ljudi suočeni s teškim okolnostima. Operativni upravitelj UNRWA-e John Ging Misiji je prenio odgovor jednog učitelja iz Gaze tijekom jedne rasprave održane nakon završetka izraelskih vojnih operacija o intenziviranju poučavanja o ljudskim pravima u školama. Umjesto da izrazi svoj skepticizam u pogledu važnosti poučavanja ljudskih prava u kontekstu u kojem su ta prava stalno iznova uskraćivana, učitelj je bez oklijevanja podržao nastavak održavanja nastave o ljudskim pravima: „Ovo je rat vrijednosti, i mi ga nećemo izgubiti.“

1696. Ustrajan rad palestinskih nevladinih i organizacija civilnog društva na pružanju potpore stanovništvu u takvim ekstremnim okolnostima i upozoravanju na patnju i očekivanja žrtava kršenja ljudskih prava zaslužuje potpuno priznanje. Njihovu ulogu u održavanju otpornosti i dostojanstva stanovništva nije moguće preuveličati. Misija je saslušala mnoge iskaze radnika nevladinih organizacija, liječnika, vozača kola hitne pomoći, novinara, promatrača ljudskih prava, koji su, u jeku vojnih operacija, riskirali svoje živote kako bi bili na usluzi stanovništvu u nevolji. Često su govorili o tjeskobi koju su osjećali jer su morali birati između toga da ostanu u blizini svojih vlastitih obitelji ili da nastave raditi i pomagati onima kojima je pomoć potrebna, zahvaljujući čemu su često bili bez vijesti o tome da li su na sigurnom i gdje se nalaze članovi njihovih obitelji. Misija želi odati priznanje hrabrosti i radu brojnih pojedinaca koji su doprinijeli ublažavanju patnje stanovništva i izvještavanju o događajima u Gazi.

E. Raketni i minobacački napadi na Izrael

1697. Palestinske naoružane skupine ispalile su tisuće raketa i granata na Izrael od travnja 2001. Te su rakete izazvale strah među izraelskim civilnim stanovništvom, kao što dokazuju visoki postoci psihološke traume među pripadnicima pogođenih zajednica. Ti su napadi također doveli i do narušavanja društvenog, kulturnog i gospodarskog života zajednica u južnom Izraelu, i kršenja prava na obrazovanje desetaka tisuća djece i mladih koji pohađaju nastavu na pogođenim područjima.

1698. Tijekom razdoblja za koje Misija ima mandat, u tim su napadima ubijene 4 osobe, a ranjeno ih je na stotine. To što broj žrtava nije veći može se zahvaliti kombinaciji sreće i mjera koje je poduzela izraelska vlada, uključujući utvrđivanje javnih zgrada, izgradnju skloništa i, tijekom eskalacija sukoba, zatvaranje škola.

1699. Misija sa zabrinutošću primjećuje da Izrael nije pružio jednaku razinu zaštite palestinskim građanima kojima prijeti opasnost od raketnih i minobacačkih napada u odnosu na zaštitu kakvu pruža židovskim građanima. Izrael nije osigurao javna skloništa i utvrđivanje škola, na primjer, u palestinskim zajednicama koje žive u nepriznatim selima i nekim priznatim mjestima. Nije potrebno naglašavati da tisuće izraelskih Palestinaca – uključujući znatan broj djece – koji žive unutar dometa raketne paljbe, zaslužuju istu zaštitu kakvu izraelska vlada pruža židovskim građanima Izraela.

F. Protivnici vojnih operacija u Izraelu

1700. Iako je većina izraelske javnosti podržavala izraelsku vojnu ofenzivu u Gazi, u Izraelu je bilo i onih koji su joj se protivili i svoje neslaganje izrazili putem demonstracija i prosvjeda, te javnim izvještavanjem o izraelskim postupcima. Misija smatra da su postupci izraelske vlade tijekom i nakon vojnih operacija u Pojasu Gaze, uključujući ispitivanje političkih aktivista, suzbijanje kritike i izvora potencijalne kritike izraelskih vojnih akcija, naročito nevladinih organizacija, u znatnoj mjeri doprinijeli političkoj klimi u kojoj se neslaganje s vladom i njenim postupcima na okupiranim područjima ne tolerira. Onemogućavanje medijima i promatračima ljudskih prava da uđu u Gazu, prema mišljenju Misije, predstavlja pokušaj da se vladini postupci na okupiranim palestinskim područjima sakriju od javnosti i, s druge strane, pokušaj da se ometu istrage i izvještavanje o postupanju sukobljenih strana u Pojasu Gaze.

1701. U ovom kontekstu povećane netrpeljivosti prema drugačijem mišljenju u Izraelu, Misija želi odati priznanje napornom radu nevladinih organizacija u Izraelu koje hrabro i otvoreno kritiziraju postupke vlasti kojima se krše međunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava. Rad ovih organizacija je od ključne važnosti ne samo kako bi izraelska i međunarodna javnost imale pristup neovisnim informacijama, već i kako bi se potakla činjenično utemeljena rasprava o ovim pitanjima u izraelskom društvu.

G. Učinak dehumanizacije

1702. Kao i u mnogim drugim sukobima, jedno od obilježja palestinsko-izraelskog sukoba je dehumanizacija „druge strane“, a naročito žrtava. Palestinski psihijatar Dr. Iyad Sarraj je objasnio krug agresije i viktimizacije kroz koji „Palestinac u očima izraelskog vojnika prestaje biti ravnopravno ljudsko biće. Ponekad [...] on postaje čak demon [...]“. Ova „kultura sotonizacije i dehumanizacije“ pogoršava stanje paranoje. „Paranoja ima dvije strane, stranu viktimizacije, Ja sam žrtva ovog svijeta, cijeli je svijet protiv mene i s druge strane, Ja sam superioran ovom svijetu i mogu ga ugnjetavati. To vodi prema onome što nazivamo arogancija moći.“ Kao Palestinci, „u Izraelcima općenito gledamo demone i smatramo da ih možemo mrziti, da je ono što mi činimo reakcija i kažemo da Izraelci razumiju samo jezik sile. Iste stvari koje mi govorimo o Izraelcima, oni govore o nama, da mi jedino razumijemo jezik nasilja ili sile. Tu vidimo aroganciju moći, a [Izraelci] je koriste ne razmišljajući o ljudskosti. Po mom mišljenju nismo svjedoci samo ratnog stanja, već također i kulturološkog i psihološkog stanja i nadam se, želio bih da Izraelci počnu, a ima mnogo, mnogo Židova u svijetu i u Izraelu koji se preispituju, dolaziti do spoznaja pomoću kojih će umiriti svoj strah, jer u Izraelu postoji stanje straha, unatoč svoj moći, i da počnu rješavati posljedice svoje vlastite viktimizacije i odnositi se prema Palestincima kao prema ljudskim bićima, potpunim ljudskim bićima koja imaju jednaka prava kao i Izraelci, i također obratno, Palestinci se moraju baviti sobom, poštivati sami sebe i vlastite razlike kako bi mogli stajati pred Izraelcima kao potpuna ljudska bića s jednakim pravima i obvezama. To je pravi put prema pravdi i miru.“

1703. Sličnu je analizu ponudio i izraelski sveučilišni profesor Ofer Shinar: „Problem izraelskog društva je da se zbog sukoba izraelsko društvo osjeća žrtvom i to je u velikoj mjeri opravdano i vrlo mu je teško pokrenuti se i osjetiti da također može vidjeti drugu stranu i razumjeti da je i druga strana također žrtva. Mislim da je to najveća tragedija ovog sukoba i strahovito ju je teško prevladati [...] Mislim da je vaša inicijativa da saslušate [...] ljude [...] vrlo važna. Poruka koju šaljete izraelskom društvu potpuno je jasna, da ste nepristrani, da biste trebali moći uvidjeti da osjećaj da su žrtve karakterizira obje strane. Ono što od vas traži da preuzmete tu odgovornost je činjenica da morate shvatiti koliko je teško tu poruku prenijeti izraelskom društvu, koliko je izraelsko društvo zatvoreno, koliko je teško izraelskom društvu shvatiti da druga strana nije samo strana koja krši naša ljudska prava, već da su i ljudska prava na drugoj strani prekršena i da ljudi tamo također pate.“

1704. Misija je, ispunjavajući svoj mandat da istraži navodna kršenja međunarodnog prava koja su se dogodila u kontekstu vojnih operacija u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009, razgovarala uglavnom s onima koje su ti najnoviji događaji sukoba koji traje nekoliko desetljeća najviše pogodili. Kako se moglo i očekivati, Misija je pronašla društva koja je život u sukobu obilježio znatnom psihološkom traumom koja proistječe iz života koji se s pravom ljudima koji žive u mirnijim zemljama može činiti nepodnošljivim.

1705. I Palestinci i Izraelci s pravom se ljute zbog života koje su prisiljeni voditi: kod Palestinaca, gnjev zbog pojedinačnih događaja – civilnih žrtava, ranjavanja i razaranja u Gazi koji su posljedice vojnih napada, blokade, neprekidne izgradnje Zida izvan granica iz 1967 – hrani temeljni gnjev zbog neprekidne izraelske okupacije, njenih svakodnevnih ponižavanja i njihovog još neostvarenog prava na samoodređenje. Kod Izraelaca, priopćenja za javnost palestinskih naoružanih skupina u kojima se slave raketni i minobacački napadi na civile jačaju duboko usađenu zabrinutost da se pregovorima ništa neće postići i da je njihova država pod egzistencijalnom prijetnjom od koje jedino ona sama može zaštiti svoj narod. Na ovaj način i Izraelci i Palestinci dijele tajni strah – za neke, uvjerenje – da niti jedna strana ne namjerava prihvatiti pravo druge strane da ima vlastitu državu. Tu srdžbu i strah nažalost vješto zastupaju mnogi političari.

1706. Neki su Izraelci Misiji ukazali da je politika izraelske vlade, vezano uz izolaciju Pojasa Gaze i postrožena ograničenja kretanja Palestinaca na okupiranim palestinskim područjima i u Izraelu, doprinijela sve većem udaljavanju Palestinaca od Izraelaca, pri čemu su prorijeđene prilike za interakciju osim u situacijama kontrole i prinude kakve se odvijaju na kontrolnim točkama i vojnim položajima.

1707. U tom su kontekstu Misiju ohrabrili izvještaji o razmjeni i suradnji između Palestinaca i Izraelaca, na primjer u pogledu specijalista za mentalno zdravlje koji rade s Palestincima iz Gaze i sa zajednicama u južnom Izraelu, te u pogledu suradnje između izraelske Crvene Davidove zvijezde i Palestinskog Crvenog polumjeseca, naročito na Zapadnoj obali, u ispunjavanju zajedničke obveze pružanja humanitarne pomoći zajednicama u kojima rade, bez obzira na etničku pripadnost pacijenta koji se pred njima nalazi.

H. Palestinska unutarnja situacija

1708. Podjela i nasilje između Fataha i Hamasa, koji su kulminirali uspostavom paralelnih vladajućih tijela i struktura u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, imaju negativne posljedice na ljudska prava palestinskog stanovništva oba ta područja, te doprinose slabljenju vladavine prava na Okupiranom palestinskom području uz već postojeće prijetnje vezane uz stranu okupaciju. Čak i uz usko fokusiranje Misije na kršenja prava koja su relevantna za kontekst vojnih operacija u prosincu i siječnju, sve slabija zaštita Palestinaca vidljiva je iz slučajeva arbitrarnog lišavanja života, arbitrarnog pritvaranja političkih aktivista ili pristaša, ograničenja slobode izražavanja i udruživanja, i zlostavljanja od strane sigurnosnih snaga. Situaciju dodatno pogoršava sve slabija uloga pravosuđa u jamčenju vladavine prava i pravnih lijekova za povrede prava. Rješenje unutarnjih podjela na temelju slobodne volje i odluka Palestinaca i bez vanjskih uplitanja ojačalo bi sposobnost palestinskih vlasti i institucija da zaštite prava stanovništva za koje su odgovorne.

I. Potreba za zaštitom i uloga međunarodne zajednice

1709. Međunarodno pravo državama nameće obveze ne samo da poštuju nego i da osiguraju poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Međunarodni sud pravde je u svom Savjetodavnom mišljenju o pravnim posljedicama izgradnje Zida na okupiranim palestinskim područjima ustvrdio da „sve države stranke Četvrte ženevske konvencije koja se odnosi na Zaštitu civilnih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. imaju također i obvezu, poštujući Povelju Ujedinjenih naroda i međunarodno pravo, osigurati poštivanje međunarodnog prava, kako ga utjelovljuje ta konvencija, od strane Izraela“.

1710. U zaključnom dokumentu Svjetskog samita 2005. navodi se da „međunarodna zajednica, kroz Ujedinjene narode, također ima obvezu upotrijebiti primjerena diplomatska, humanitarna i druga nenasilna sredstva, u skladu s Poglavljima VI i VIII Povelje, kako bi pomogla zaštiti stanovništvo od, između ostalog, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti“. U dokumentu je naglašeno da članice Ujedinjenih naroda trebaju biti „spremne, pravovremeno i odlučno, poduzeti kolektivnu akciju, putem Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, uključujući Poglavlje VII, u slučaju da se nenasilna sredstva pokažu neadekvatnima, a očigledno je da nacionalne vlasti ne uspijevaju zaštititi svoje stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti“. U Izvještaju o provođenju odgovornosti zaštite Glavnog tajnika iz 2009. navodi se da nabrajanje ovih zločina „ni na koji način ne umanjuje važnost šireg raspona postojećih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu, međunarodnom pravu ljudskih prava, izbjegličkom pravu i međunarodnom kaznenom pravu“.

1711. Nakon desetljeća sukoba, razina prijetnje kojoj su izloženi i Palestinci i Izraelci nije se smanjila, već se povećala uz stalne eskalacije nasilja, smrti i patnje za civilno stanovništvo, kojih su vojne operacije u Gazi u prosincu i siječnju tek posljednja u nizu. Država Izrael stoga također ne uspijeva zaštiti svoje vlastite državljane time što odbija priznati da je pribjegavanje nasilnim sredstvima i vojnoj sili uzaludno.

1712. Izraelski napadi i vojne akcije u Pojasu Gaze nisu prestali po završetku vojnih operacija u prosincu i siječnju.

1713. Vijeće sigurnosti stavilo je zaštitu civilnog stanovništva na svoj dnevni red kao redovitu točku, priznajući je kao materiju koja potpada pod njegovu odgovornost. Misija primjećuje da je međunarodna zajednica uglavnom šutjela i da do danas nije djelovala kako bi osigurala zaštitu civilnog stanovništva u Pojasu Gaze i općenito na Okupiranim palestinskim područjima. Dovoljno je pogledati nedostatak primjerene reakcije na blokadu i njene posljedice, na vojne operacije u Gazi i, nakon njihovog završetka, na stalno onemogućavanje obnove. Misija također smatra da su izolacija vlasti u Gazi i sankcije nametnute Pojasu Gaze negativno utjecale na zaštitu stanovništva. Nema dvojbe da je potrebno trenutačno djelovati kako bi se omogućila obnova u Gazi. Međutim, to mora biti popraćeno čvršćim i principijelnijim stavom međunarodne zajednice u pogledu kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava i dugo odgađanog djelovanja kako bi se ta kršenja okončala. Zaštita civilnog stanovništva zahtijeva poštivanje međunarodnog prava i snošenje odgovornosti za povrede. Kada se međunarodna zajednica ne pridržava svojih vlastitih zakonskih standarda, prijetnja međunarodnoj vladavini prava postaje očita i može imati dalekosežne posljedice.

1714. Misija priznaje i naglašava impresivnu i ključnu ulogu osoblja brojnih UN-ovih agencija i tijela koji pomažu stanovništvu na Okupiranom palestinskom području u svim aspektima svakodnevnog života. Dodatno potresno obilježje vojnih operacija u prosincu i siječnju bilo je nepoštivanje, u nekoliko incidenata od kojih su neki dokumentirani u ovom izvještaju, nepovredivosti objekata, prostorija i osoblja Ujedinjenih naroda. Nije potrebno spominjati da su napadi na Ujedinjene narode neprihvatljivi i da potkopavaju sposobnost Ujedinjenih naroda da zaštite i pomognu stanovništvu kojem su ta pomoć i zaštita prijeko potrebne.

DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Al Fakhoora gets back 37 of its seized computers
Izrael međunarodnoj kampanji solidarnosti Al Fakhoora vratio 37 zaplijenjenih kompjutera
Izrael je preko Turske međunarodnoj kampanji Al Fakhoora, koja nastoji upozoriti međunarodnu javnost na kršenja prava na obrazovanje palestinskih učenika i studenata u Gazi, vratio 37 od 65 kompjutera koji su zaplijenjeni na humanitarnom brodu Mavi Marmara. Al Fakhoora je 65 kompjutera namjeravala podijeliti školama u Gazi u sklopu svoje misije da osigura pravo na obrazovanje palestinskih učenika. Iz Al-Fakhoore su poručili da će nastaviti raditi na poboljšanju obrazovanja djece u Gazi, te da se nadaju da će do „Tjedna prava na obrazovanje“ u studenom ti kompjuteri biti u rukama djece u Gazi. Ove će godine u sklopu „Tjedna prava na obrazovanje“ studenti i učenici iz cijelog svijeta organizirati različite akcije s ciljem osvješćivanja javnosti o kršenjima prava na obrazovanje mladih Palestinaca pod izraelskom okupacijom.

Ostalo:
Mediji navijali za generale
"Nitko se nije bavio žrtvama, odvjetnici su radili nepojmljive moralne eskapade sa tezama kako Srbi koji su živjeli na području Krajine nisu bili hrvatski građani pa ih stoga ni Hrvatska nije imala obvezu vratiti natrag, ali to se može opravdati njihovom pozicijom. Međutim, ono što mene brine je da nisam vidio nijedan intervju sa nijednom žrtvom u nijednom mediju". Ipak, intervju sa žrtvama objavljen je tjedniku Novosti u tjednu prije početka suđenja, ali s obzirom na njihovu "medijsku marginaliziranost" teško da su takve teme doprle do većeg broja čitatelja. To ne umanjuje apsurd načelnog priznavanja da je Oluja proizvela zločine, dok u isto vrijeme o žrtvama tih zločina nije bilo ni spomena.

Zatajena žrtva
Tko je prvi pali hrvatski branitelj u Domovinskom ratu: je li to, kako nas službena politika uvjerava već gotovo dva desetljeća, Josip Jović, redarstvenik koji je poginuo tijekom "krvavog Uskrsa" 1991. na Plitvičkim jezerima, ili Goran Alavanja, izmitraljiran u policijskoj uniformi na službenom zadatku u studenome 1990. u blizini Obrovca? ... Ne umanjujući nimalo Jovićevu žrtvu za Hrvatsku, valja se ipak prisjetiti Alavanje, 27-godišnjeg mladića iz Donjeg Karina kraj Benkovca, koji je poginuo u noći sa 22. na 23. studenoga 1990. na službenoj dužnosti i u službenoj odori Ministarstva unutarnjih poslova RH. Te je noći s kolegama Stevanom Bukaricom i Jovom Graovcem iz Policijske postaje u Benkovcu, PU Zadar, sjedio u službenom policijskom automobilu na raskrižju prometnica za Zadar, Obrovac i Knin. ... Oko 1,30 iza ponoći, pod okriljem mraka, do policijskog se vozila prišuljalo nekoliko maskiranih terorista i zasulo ga rafalnom paljbom iz automatskog oružja. Alavanja, koji je sjedio na vozačkom mjestu, pogođen je sa sedam metaka i na mjestu je preminuo. Suvozač Bukarica je ranjen, a Graovac je prošao neozlijeđen. Ubojice su svu trojicu izbacili iz automobila, oteli oružje i pobjegli s vozilom. ... Dakle, činjenica je da je Alavanja poginuo u klasičnom terorističkom napadu obavljajući posao kao hrvatski policajac: usmrćen je hicima koje su na njega ispalili pobunjeni Srbi. Gdje je onda problem i zašto država ignorira činjenicu da je taj njezin policajac poginuo pet mjeseci prije Josipa Jovića? Zašto đaci u udžbenicima ne čitaju da je Alavanja heroj Domovinskog rata i prva žrtva za slobodu domovine? Odgovori na sva ta pitanja svode se na jedan jedini podatak - Goran Alavanja je Srbin! A može li Srbin biti heroj Domovinskog rata i još pritom prvi poginuli branitelj?

srijeda, 4. kolovoza 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 12. dio: O palestinskim raketnim i minobacačkim napadima na civile u južnom Izraelu

bolničari odvoze tijelo izraelskog civila ubijenog u palestinskom raketnom napadu na mošav Yesha u južnom Izraelu, 12. svibanj 2008.

Iz 24. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi:

XXIV. UČINAK RAKETNIH I MINOBACAČKIH NAPADA PALESTINSKIH NAORUŽANIH SKUPINA NA CIVILE U JUŽNOM IZRAELU

(str 456-457)

4. Raketiranje i granatiranje Izraela od strane palestinskih naoružanih skupina

1657. Misija je sastavila kratku povijest ispaljivanja raketa i minobacačkih granata na Izrael, budući da je ona bitna za razumijevanje razmjera i dubine psihološke traume koju proživljavaju stanovnici zajednica koje se nalaze najbliže granici, poput grada Sderota, koji se unutar dometa palestinskih raketa i granata nalazi od 2001. godine.

1658. Prvo zabilježeno ispaljivanje rakete dogodilo se 16. travnja 2001. godine. 10. veljače 2002. prva je raketa pogodila teritorij u Izraelu, kada je raketa Qassam 2 ispaljena iz Gaze pala na jedno polje, 6 kilometara od granice, u blizini kibuca Sa'ad u Negevu. Prvi zabilježeni udar rakete iz Gaze u nekom izraelskom gradu dogodio se 5. ožujka 2002, kad su 2 rakete pogodile grad Sderot.

1659. Prema statističkim podacima Obavještajnog i informativnog centra za terorizam pri Izraelskom zavičajnom i komemoracijskom centru, organizaciji povezanoj s izraelskom vladom, u razdoblju između 16. travnja 2001. i 18. lipnja 2008. iz Pojasa Gaze je u Izrael ispaljeno 3455 raketa i 3742 minobacačke granate.

1660. Prve civilne žrtve raketnih napada zabilježene su 28. lipnja 2004. u Sderotu, kada su raketom Qassam ubijeni Afik Zahavi (4) i Mordehai Yosefof (49). Afikova majka, Ruthie Zahavi (28) u napadu je zadobila kritične ozljede, a ranjeno je još 9 osoba. Hamas je preuzeo odgovornost za napad.

1661. Od 28. lipnja 2004, kada su zabilježene prve žrtve raketiranja, do 17. lipnja 2008., u raketnim i minobacačkim napadima u Izraelu su ubijeni: 21 izraelski državljanin, uključujući 2 palestinska državljana Izraela, 2 Palestinca i 1 strani radnik. Osim njih, ubijen je i 1 Palestinac u Gazi, kad je jedna raketa pala na područje u Gazi, prije granice s Izraelom, a 20 je Palestinaca ubijeno kad je u izbjegličkom logoru Jabaliya eksplodiralo vozilo koje je prevozilo rakete. Od 21 osobe koja je ubijena u Izraelu 11 ih je ubijeno u Sderotu, gradu koji ima nešto više od 20 000 stanovnika i koji je tek nešto više od 1 kilometra udaljen od granice s Pojasom Gaze.

[...]

(str. 461-466)

8. Učinak raketnih i minobacačkih napada na zajednice u južnom Izraelu

1680. Misija primjećuje da je učinak na zajednice opsežniji od pukog broja ubijenih i ranjenih. Misija također primjećuje informacije iz dokumenta izraelske vlade od lipnja 2009. u kojem se citira jedan članak objavljen u listu Guardian, a u kojem je navedeno da je do srpnja 2009. 92% stanovnika Sderota vidjelo ili čulo udar rakete, 56% je doživjelo da im šrapneli padnu na domove, a 65% je poznavalo nekog tko je ozlijeđen u raketnim i minobacačkim napadima palestinskih naoružanih skupina.

9. Ubijeni

1681. U razdoblju između 18. lipnja 2008. i 31. srpnja 2009. u Izraelu je od posljedica raketne i minobacačke paljbe iz Gaze preminulo 4 osoba, uključujući 3 civila i 1 vojnika.

1682. 27. prosinca 2008. u Netivotu je ubijen Beber Vaknin (58), kad je raketa ispaljena iz Gaze pogodila jednu stambenu zgradu u Netivotu.

1683. 29. prosinca 2008. je ubijen Hani al-Mahdi (27) iz Aroara, beduinskog naselja u Negevu. Hani je ubijen kad je projektil tipa Grad, ispaljen iz Gaze, eksplodirao na jednom gradilištu u Aškelonu. Istog je dana, u odvojenom incidentu, ubijena Irit Sheetrit (39), a još je nekoliko osoba ranjeno kad je raketa Grad eksplodirala u središtu Ašdoda. Odgovornost za napad preuzelo je vojno krilo Hamasa.

1684. 29. prosinca 2008. ubijen je pripadnik izraelske vojske, zastavnik Lutfi Nasraladin (38) iz druzijskog grada Daliat el-Carmel. Lutfi je ubijen u minobacačkom napadu na vojnu bazu u blizini Nahal Oza.

10. Tjelesne ozljede

1685. Prema informacijama Crvene Davidove zvijezde, tijekom trajanja izraelskih vojnih operacija u Gazi, u raketnim je napadima na Izrael ukupno ozlijeđeno 918 izraelskih civila. Ova brojka uključuje 27 ranjenih s kritičnim ozljedama, 62 s umjerenim ozljedama i 829 lakše ozlijeđenih. Od 19. siječnja do 19. ožujka 2009. Crvena Davidova zvijezda pružila je liječničku pomoć 10 osoba koje su ozlijeđene u raketiranju.

11. Psihološka trauma/mentalno zdravlje

1686. U intervjuima, kako sa stanovnicima južnog Izraela tako i s organizacijama koje se bave problemima mentalnog zdravlja, stalno je istican problem psihološke traume koju su pretrpjeli odrasli i djeca koji žive na području unutar dometa raketne paljbe. Novinski članci ponekad izvještavaju o osobama koje su tretirane zbog šoka koji je uslijedio nakon raketnog napada, no spomenuti pojedinci i organizacije izrazili su pravu frustriranost time što nema izvještaja o „nevidljivoj šteti“ koju uzrokuju rakete. Prema podacima Crvene Davidove zvijezde u izraelskim je zdravstvenim ustanovama u periodu između 27. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009. liječnička pomoć pružena 1596 osoba. U razdoblju između 19. siječnja i 2. kolovoza 2009. samo u Sderotu je 549 osoba liječeno zbog problema povezanih sa stresom.

1687. Studija o kontinuiranim traumatičnim stresnim uvjetima u Sderotu, objavljena u listopadu 2007, čiju izradu je naručio NATAL (Izraelski traumatološki centar za žrtve terora i rata), otkrila je da je 28,4% odraslih osoba i između 72 i 94% djece u Sderotu prijavilo da ima znakove koji ukazuju na posttraumatski stresni poremećaj. U studiji također stoji da djeca mlađa od 12 godina učestalo imaju gore spomenute simptome, uključujući strah, izbjegavanje, probleme u ponašanju, probleme u školi, somatske probleme, regresiju i poteškoće u spavanju.

1688. Klinički psiholog i ravnatelj društvenih službi opisao je svoj posjet u siječnju 2009. obitelji u Ofakimu, gradu koji se nalazi 12-15 kilometara od granice s Gazom slijedećim riječima:
„Otac obitelji, koji radi u jednoj od tvornica na jugu Izraela, zatražio je od osoblja društvenih službi pomoć za svoju obitelj. Tvrdio je da mu se kuća „pretvorila u ludnicu“, i da je razina stresa toliko visoka „da biste nožem mogli rezati zrak“ ... Kad sam stigao u njihovu obiteljsku kuću u Ofakimu, zatekao sam kuću punu djece (12 djece u dobi od 1 do 22 godine). Bila je to velika kuća, puna života; ili točnije – silnog uzbuđenja. Stigao sam baš u trenutku kad se začuo zvuk sirene i svjedočio nizu tjeskobnih reakcija od kojih su neke zasigurno bile ekstremne. Majka je vrištala iz sveg glasa, sestra joj je potpuno problijedila, mlađa su djeca plakala, starija se kćer (22) zakočila i s teškoćom se kretala prema sigurnoj prostoriji, dok se njen mlađi brat (14) doimao gotovo katatonički. Otac koji me pozvao prema utvrđenoj se prostoriji kretao polako i apatično, a zatim se okrenuo prema meni, pokazao u smjeru članova svoje obitelji i rekao: „Vidite s čim ja imam posla svaki dan.“ Njegova ga je kćer povišenim glasom molila da se brže kreće, no činilo se da što je ona glasnije vikala, to se on sporije kretao prema utvrđenoj prostoriji. Počeli su se vrlo glasno svađati, a ubrzo im se u tome priključio i ostatak obitelji.“

1689. Dalia Yosef iz Centra za oporavak u Sderotu tvrdi da je 18 terapeuta u centru savjetovalo više od 300 osoba u Sderotu tijekom vojnih operacija u Gazi i napominje da su simptomi traume naročito zamjetljivi kod djece. Gđa. Yosef je izjavila da traumu ne uzrokuju samo raketni udari, već i zvuk sustava za rano uzbunjivanje, čak i kad nakon njega ne dođe do udara rakete.

1690. Zapažanja organizacija koje pomažu u liječenju traume potvrđena su u opisima svakodnevice koje su u intervjuima iznijeli mještani pogođenih zajednica. Upravitelj zajednice kibuca Gevim, u blizini Sderota, izjavio je da je 60% djece u tom kibucu u kontaktu sa službama za psihološku pomoć. Jedna je građanka Beershebe opisala kako nije mogla spavati u svom stanu zbog napada panike i kako sada živi s rodbinom.

1691. Avirama Golan, novinarka Haaretza koja je u Sderotu živjela od travnja 2008. do svibnja 2009. u telefonskom je intervjuu 29. lipnja 2009. ovako komentirala psihološki učinak življenja pod raketnom paljbom:
„U nekom se smislu naviknete na to, no to vam izmijeni percepciju svijeta, načina na koji svijet funkcionira. Iskrivljen vam je pojam o onome što je normalno. U ništa ne možete biti sigurni. Svi autoriteti koje djeca imaju – njihova majka, otac – postaju bezvrijedni. Ništa vas ne može zaštititi.“

12. Materijalna šteta

1692. Rakete koje su pale na gradove i sela u južnom Izraelu prouzročile su materijalnu štetu na privatnim kućama i automobilima. Tijekom izraelskih vojnih operacija u Gazi raketama je pogođeno i oštećeno ukupno 9 škola i dječjih vrtića u Sderotu, Beershebi, Ašdodu, Aškelonu i Kiryat Ha Hinochu. U Ašdodu su rakete pogodile 2 dječja vrtića. 8. siječnja 2009. raketa Grad pogodila je školu u Aškelonu.

1693. 26. veljače 2009. raketa ispaljena iz Gaze oštetila je 2 kuće u Sderotu. 5. ožujka 2009. raketa je pogodila sinagogu u Netivotu i prouzročila manju materijalnu štetu.

1694. Misiji nije dostavljena procjena vrijednosti prouzročene materijalne štete od raketnih i minobacačkih napada. U dokumentu izraelske vlade od srpnja 2009. stoji da je „ za izravnu štetu koju su na zgradama ili drugoj imovini prouzročili raketni ili minobacački napadi predano 2400 zahtjeva, u ukupnom iznosu od 31 milijun novih izraelskih šekela (7,95 milijuna američkih dolara) 2008, a između siječnja i srpnja 2009. bilo je 2300 dodatnih zahtjeva za koje je do sada odobren iznos od oko 25 milijuna novih izraelskih šekela (6,4 milijuna američkih dolara)“.

13. Učinak na pravo na obrazovanje

1695. Kombinacija sustava za rano uzbunjivanje (i odlazak u skloništa), raketnih udara i stalne psihološke traume koju uzbune i napadi prouzrokuju negativno utječu na pravo na obrazovanje djece i mladih u pogođenim zajednicama na jugu Izraela.

1696. Najočitiji primjer je prekid obrazovanja zbog zatvaranja škola tijekom pojačanih neprijateljstava. Tijekom operacija u Gazi, obrazovne ustanove u Sderotu, Aškelonu i Ašdodu i drugim područjima koja su unutar dometa raketa bile su zatvorene.

1697. Čak i kad se nastava održava tijekom mirnijih vremena, obrazovanje se i dalje prekida jer učenici moraju odlaziti u sigurna skloništa svaki put kad se oglasi sustav za rano uzbunjivanje, što je ponekad od 10 do 20 puta dnevno, pa je zbog toga gotovo nemoguće održavati nastavu. [...]

[...]

(str. 469-471)

15. Nepriznata palestinska arapska beduinska sela u Negevu

1708. Nepriznata sela u Negevu su palestinska arapska beduinska sela koja Izrael ne priznaje i koja izraelske vlasti ruše. Ta se sela ne nalaze na kartama i u njima javne službe ne pružaju svoje usluge, poput priključenja na električnu mrežu, vodovod ili odvoza smeća. Prema podacima koje je Ravnatelj regionalnog vijeća za nepriznata sela, Atwa Abu Fraih iznio u razgovoru obavljenom 30. srpnja 2009, u tim selima živi oko 90 000 ljudi, uključujući 17 000 školaraca.

1709. U organizaciji Liječnici za ljudska prava – Izrael tvrde da se ta sela nalaze na dometu raketne paljbe, ali nemaju sustav za rano uzbunjivanje, niti imaju izgrađena skloništa u koja bi njihovi mještani mogli skloniti. Isto je potvrdio i ravnatelj Regionalnog vijeća nepriznatih sela, Atwa Abu Fraih, koji je Misiji rekao da je većina građevina u tim selima napravljena od cinka, uključujući škole, i da niti jedno od nepriznatih sela nema skloništa od raketnih ili minobacačkih napada. Naglasio je i da niti jedno od nepriznatih sela nije opremljeno sustavom za rano uzbunjivanje, dok 7 priznatih sela ima takav sustav. Mještani iz nepriznatih sela smještenih u blizini bilo priznatih sela opremljenih sustavom za rano uzbunjivanje, bilo izraelskih židovskih gradova, čuju signale za uzbunu. Međutim, sustav za rano uzbunjivanje nije od neke koristi onima koji nemaju izgrađena skloništa. Ravnatelj Regionalnog vijeća je ustvrdio da bi posljedice bile „katastrofalne“ kad bi neka od raketa pogodila nepriznata sela.

1710. Iako u tim zajednicama nije zabilježena niti jedna žrtva ni ozljeda, Liječnici za ljudska prava – Izrael potvrdili su da je nekoliko mještana tih sela zbog raketnih i minobacačkih napada upućeno na psihološko liječenje.

16. Priznati palestinski gradovi i sela u južnom Izraelu

1711. U priznatim gradovima i selima u kojima većinu čine palestinski državljani Izraela (koji zahvaljujući tome što su priznati mogu koristiti usluge poput opskrbe električnom energijom) nema javnih skloništa kakva se obično mogu naći u gradovima i selima u kojima većinu stanovnika čine židovski državljani Izraela.

1712. Rahat se nalazi 24 kilometra od Gaze. U tom gradu živi 45 000 stanovnika. Nema javnih skloništa, a vrlo malo kuća opremljeno je sigurnim prostorijama. 30. siječnja 2009. jedna je raketa eksplodirala na udaljenosti od oko pola milje od Rahata. Izraelska je vlada, u izvještaju Associated Pressa, tvrdila da provodi kampanju informiranja javnosti na arapskom u elektroničkim i tiskovnim medijima; međutim, mještani tih zajednica smatraju da im kampanja slabo koristi budući da im nisu na raspolaganju javna skloništa.

[...]

1714. Misija izražava zabrinutost zbog razlike u postupanju prema židovskim i palestinskim građanima od strane izraelske vlade u pogledu postavljanja sustava za rano uzbunjivanje i osiguravanja javnih skloništa i utvrđenih škola za židovske i palestinske građane. Ova se razlika naročito primjećuje u slučaju nepriznatih sela, od kojih se neka nalaze u široj zoni dometa raketa i nemaju načina da se zaštite od raketnih i minobacačkih napada.

DODATNO – NEKOLIKO LINKOVA:
Palestina/Izrael:
Israel leaves 200 children in the desert with No food No water and No shelter

Robert Fisk: Israel has crept into the EU without anyone noticing
The death of five Israeli servicemen in a helicopter crash in Romania this week raised scarcely a headline. There was a Nato-Israeli exercise in progress. Well, that's OK then. Now imagine the death of five Hamas fighters in a helicopter crash in Romania this week. We'd still be investigating this extraordinary phenomenon. Now mark you, I'm not comparing Israel and Hamas. Israel is the country that justifiably slaughtered more than 1,300 Palestinians in Gaza 19 months ago – more than 300 of them children – while the vicious, blood-sucking and terrorist Hamas killed 13 Israelis (three of them soldiers who actually shot each other by mistake). But there is one parallel. Judge Richard Goldstone, the eminent Jewish South African judge, decided in his 575-page UN inquiry into the Gaza bloodbath that both sides had committed war crimes – he was, of course, quite rightly called "evil" by all kinds of justifiably outraged supporters of Israel in the US, his excellent report rejected by seven EU governments – and so a question presents itself. What is Nato doing when it plays war games with an army accused of war crimes? ... In 1999, Britain's arms sales to Israel – a country occupying the West Bank (and Gaza, too) and building illegal colonies for Jews and Jews only on Arab land – were worth £11.5m; within two years, this had almost doubled to £22.5m. This included small arms, grenade-making kits and equipment for fighter jets and tanks. There were a few refusals after Israel used modified Centurion tanks against the Palestinians in 2002, but in 2006, the year in which Israel slaughtered another 1,300 Lebanese, almost all of them civilians, in another crusade against Hizbollah's "world terror", Britain granted over 200 weapons licences. Some British equipment, of course, heads for Israel via the US. In 2002, Britain gave "head-up displays" manufactured by BAE Systems for Lockheed Martin which promptly installed them in F-16 fighter-bombers destined for Israel. The EU did not object. In the same year, it should be added, the British admitted to training 13 members of the Israeli military. US planes transporting weapons to Israel at the time of the 2006 Lebanon war were refuelled at British airports (and, alas, it appears at Irish airports too). In the first three months of 2008, we gave licenses for another £20m of weapons for Israel – just in time for Israel's onslaught on Gaza. Apache helicopters used against Palestinians, says Cronin, contain parts made by SPS Aerostructures in Nottinghamshire, Smiths Industries in Cheltenham, Page Aerospace in Middlesex and Meggit Avionics in Hampshire.

Iara Lee: Slandering the Good Guys: Some Basic Facts About IHH
IHH began in 1992 as a humanitarian mission to offer relief to victims injured and displaced during the Bosnian war. They have held Special Consultative Status with the United Nations Economic and Social Council since 2004, and since becoming a fully-registered NGO in 1995, IHH -- The Foundation for Human Rights and Freedoms and Humanitarian Relief -- has accumulated more than 60,000 volunteers for their grassroots humanitarian efforts in 120 countries all over the world. Since May 31st, the number of volunteers has skyrocketed. After the attack on the Mavi Marmara, I had an opportunity to ask the vice president of IHH, Huseyin Oruc, about accusations of IHH terror links. While he was not interested in dignifying such claims, he was very emphatic about the transparency of IHH's work over the years, and hoped people would look at their large-scale sanitation and medical missions around the African continent -- including 40,000 cataract surgeries in Sudan alone, clean water projects in Ethiopia- and IHH's extensive work dealing with orphans in Iraq, Afghanistan, Pakistan, Bangladesh, and Gaza. While they are an Islamic organization, Oruc told me that IHH refuses to differentiate who receives attention based on religion, race, or political affiliation, and has noted their various projects in South America where Muslim populations are slight.

U.S. Companies Facilitate Mossad Assassination
The Wall Street Journal (yes, it's true) published an illuminating article detailing a U.S. investigation into the financing for the Mossad hit on Mahmoud al-Mabouh in Dubai several months ago. It notes that several U.S. online sites which match technical jobs and freelancers and arrange for payments for such work, were exploited in order to finance the operation.

Palestine: What it's all about

Gaza flotilla raid: Israel to co-operate with UN inquiry
Izrael pristao surađivati u istrazi UN-ove skupine o napadu na flotilu (2. kolovoz 2010.)
Izrael je u ponedjeljak odlučio da će surađivati u UN-ovoj istrazi smrtonosnog napada na flotilu brodova koji su pokušali probiti blokadu Gaze. Do sada se izraelska vlada žestoko opirala zahtjevima za neovisnom međunarodnom istragom, pokrenuvši 3 unutarnje istrage kako bi ublažila pritisak UN-a, EU-a i Turske. Ovo je prvi put da je Izrael pristao sudjelovati u nekoj UN-ovoj istrazi postupaka izraelske vojske. Izrael je, između ostalog, odbio surađivati u UN-ovoj istrazi 3-tjednog rata u Gazi 2008-2009. koju je predvodio južnoafrički sudac Richard Goldstone. UN-ova istražna skupina za napad na flotilu sastojat će se od bivšeg novozelandskog premijera Geoffreya Palmera, kolumbijskog predsjednika na odlasku Alvara Uribea, te po jednog turskog i izraelskog predstavnika. Počet će s radom za nešto više od tjedan dana i imat će pristup radu i nalazima izraelskih unutarnjih istraga. Neki analitičari vjeruju da se iza kulisa opsežno raspravljalo o mandatu UN-ove skupine, uz znatan doprinos od strane izraelske vlade. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon je izjavio da je mandat dati „preporuke za sprječavanje sličnih incidenata u budućnosti“. U Izraelu se nakon objave Goldstoneovog izvještaja počelo raspravljati o tome da li je vlada dobro postupila kad je odbila surađivati s UN-ovom istražnom misijom. Goldstoneov je izvještaj zaključio da su i izraelska vojska i Hamas počinili ratne zločine tijekom trotjednog sukoba u Pojasu Gaze. Kritičari vladine odluke tvrde da bi Izrael bolje mogao utjecati na nalaze u izvještaju kad bi surađivao u istrazi.

SlingShot Hip Hop - Promo Clip

Varšavska:
Pogled na Zagreb iz "marice"
U ovoj zemlji možete uništiti banku, na primjer, i nećete se voziti u marici, možete poslati bagere da kopaju pješačku zonu i nećete završiti u Prvoj policijskoj, možete ne provoditi odluke Gradske skupštine i nećete biti poslani sucu za prekršaje, možete istući ženu i velika je vjerojatnost da ćete se lako izvući, možete... Dakle, kako da napišem svoj putopis u ovakvoj maloj zemlji velikih sloboda? Potrebna predradnja uključivala je da sjednem na pločnik u pješačkoj zoni zajedno s nekolicinom drugih građana koji su imali prijavljeno javno okupljanje u navedenoj ulici 29. srpnja 2010. godine u 12 sati. S takvim kriminalnim sklonostima policija nije imala drugog izbora. Poslali su tri opremljena mrka momka koja su me podigla, jedan za svaku ruku i jedan za noge. Okrenutu leđima uguravaju me u maricu gdje me prihvaćaju dva druga kršna momka. Izleti mi „hvala" i kršni momak odgovara „molim". ... Uhićena sam zbog sumnji u kršenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira po dva članka, član 23. o neudaljavanju iz skupine koju je ovlaštena službena ili ovlaštena vojna osoba pozvala da se raziđe, te članka 13. u svezi s člankom 23. koji kaže da se odnosi na onoga „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir." Kazna za kršenje oba navedena članka je od 50-200 DEM, čita mi iz Zakona kriminalistica iz Gimnazije Bjelovar. Malo sam se iznenadila što naš zakon određuje kaznu u nepostojećoj valuti, njemačkoj marki, ali barem ne kasne samo ormari u Prvoj policijskoj za svojim vremenom. Ostaje mi nejasno na temelju kojeg prekršaja nas je ovlaštena osoba zvala da se raziđemo. Zadržavaju nas do sedam navečer bez nekog posebnog razloga. Svima su ispunjeni zapisnici i zabrane prilaska Varšavskoj nekoliko sati ranije. Odvjetnici su došli, branili smo se šutnjom, sve je popisano i zapisano. Na Prekršajni sud nismo odvedeni. Doći će nam poziv na kućnu adresu. ... Policija pak, neometano stvara presedan, uhićuje mirne prosvjednike na prijavljenom javnom okupljanju, što više ni medije ne uzrujava baš previše. Propisuje im zabrane slobodnog kretanja gradom. Čitam da su u Burundiju uhitili nekog našeg sugrađanina jer je fotografirao katedralu. Mene su uhitili jer sam sjedila u pješačkoj zoni. Put od Zagreba do Burundija je kraći nego što sugerira zemljopis.

Tomašević i društvo podnijeli tužbe protiv policije
Kako kaže sam Tomašević: "Nismo bili samo privedeni već i uhićeni. Svi smo dobili prekršajne prijave. Uz to smo svi ponovo dobili zabrane prilaza Varšavskoj i okolnim ulicama na 8 dana. Ukoliko to prekršimo, opet ćemo biti uhićeni i slijedi nam novčana kazna do 10.000 kuna po osobi". Baš kao i prije 15 dana, i ove mjere prosvjednicima punih 8 dana ograničavaju kretanje centrom grada, pa su Tomašević i društvo podnijeli tužbe protiv policije i njenog poimanja slobode. Danas je pak objavljena bilanca Horvatinčićeve Hoto grupe, iz koje je vidljivo da tvrtka nema vlastitog kapitala. Opravdano je zato pitanje kako je i zašto Hypo banka pristala financirati projekt Cvjetni, i s kojim osiguranjima?! ... Osim toga, HOTO je prošlu poslovnu godinu zaključio je s gubitkom od 17,7 milijuna kuna. U ovom trenutku investicija u projekt Cvjetni, iskazana u bilanci, iznosi 226,9 milijuna kn. Na potezu su, kako to Bandić voli reći, institucije pravne države.

utorak, 25. svibnja 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 11. dio: Postupanje izraelskih sigurnosnih snaga s Palestincima na ZO za vrijeme operacija u PG

Iz 20. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi:

XX. POSTUPANJE S PALESTINCIMA NA ZAPADNOJ OBALI OD STRANE IZRAELSKIH SIGURNOSNIH SNAGA, UKLJUČUJUĆI UPORABU PRETJERANE ILI SMRTONOSNE SILE TIJEKOM PROSVJEDA

(str. 383-399)

1375. Informacije koje je prikupila Misija ukazuju na kontinuirani obrazac zlostavljanja i uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem. Zlostavljanje i niže razine uporabe sile navode se kao uobičajeni prilikom susreta do kojih dolazi između Palestinaca i izraelskih sigurnosnih snaga (vojske, policije i pogranične policije) na kontrolnim točkama, dok se veća, ponekad smrtonosna, razina sile koristi tijekom prosvjeda, napada i operacija pretraživanja i uhićivanja. Budući da su teško naoružane izraelske vojne snage prisutne diljem Zapadne obale, mogućnost nasilja uvijek postoji. Kako je jedan svjedok rekao Misiji, „uporaba sile je dio okupacijskog sustava kontrole, u kojem je ključni element strah, koji se može održati jedino putem stalne prijetnje i povremenog čina nasilja“.

1376. Nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali ne dolazi samo od strane sigurnosnih snaga. Izraelske su vojne operacije u Gazi pokrenute za vrijeme dok je Zapadna obala proživljavala neke od najgorih nasilnih napada kolonista u nekoliko proteklih godina.

1377. Svjedoci i stručnjaci su Misiju obavijestili o naglom porastu uporabe sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga protiv Palestinaca na Zapadnoj obali od početka izraelskih operacija u Gazi. Nekoliko je prosvjednika ubijeno, a brojni su ranjeni od strane izraelskih snaga tijekom palestinskih prosvjeda koji su uslijedili nakon početka operacije, a razina nasilja koja je na Zapadnoj obali korištena tijekom operacije u Gazi zadržana je i nakon 18. siječnja. Izvještaji nevladinih organizacija potvrđuju ovu informaciju.

Nasilje kolonista na Zapadnoj obali tijekom razdoblja koje je prethodilo izraelskoj vojnoj operaciji u Gazi
1378. Početkom prosinca 2008. izraelski su kolonisti divljali i počinili nasilna djela nad lokalnim palestinskim stanovništvom u gradu Hebronu. Iako Izrael kao okupacijska sila ima obvezu održavati javni red i sigurnost na okupiranom području, izraelska policija nije intervenirala kako bi zaštitila Palestince. Kolonističko je nasilje redovita pojava, a cilja prvenstveno palestinske civile i njihovu imovinu, ali također povremeno i izraelske vojnike. Prema Uredu za koordinaciju humanitarnih poslova „korijenski uzrok ove pojave je izraelska desetljetna politika pospješivanja i ohrabrivanja naseljavanja izraelskih građana na okupirani palestinski teritorij, što je definirano kao transfer stanovništva i zabranjeno prema međunarodnom humanitarnom pravu“. Izraelski mediji porast kolonističkog nasilja pripisuju kolonističkom pokretu koji je postao znatno radikalniji nakon evakuacije izraelskih kolonista i vojske iz Gaze u kolovozu 2005.

1379. Prema informacijama iz raznih izvora, u Hebronu su 4. prosinca 2008, nakon što su izraelske sigurnosne snage iz doma obitelji Rajabi u starom dijelu grada Hebrona evakuirale izraelske koloniste, izbili neredi. Izvori Ujedinjenih naroda navode da su najprije izbili sukobi između kolonista i izraelskih sigurnosnih snaga, pri čemu su ozlijeđene osobe na obje strane; zatim se „nasilje nastavilo u gradu Hebronu. Skupine kolonista kamenjem su gađale palestinske kuće i palile vozila, poljoprivredna zemljišta, kuće i predmete u jednoj džamiji. Kolonisti su također pokušavali nasilno ulaziti u palestinske domove.“ Jedan je incident, u kojem je izraelski kolonist Ze'ev Braude pucao na i ranio 3 člana obitelji al-Matariyeh, snimljen i prikazan u stranim medijima.

1380. Nasilje je trajalo danima. Palestinske su bolnice izvijestile da su u tom razdoblju primile 17 osoba s ozljedama, uključujući 5 rana od metaka.

Uporaba sile protiv prosvjednika koji su na Zapadnoj obali prosvjedovali u znak solidarnosti s Gazom tijekom izraelske operacije u Gazi
1381. Izraelske su sigurnosne snage tijekom prosvjeda na Zapadnoj obali nakon početka izraelske operacije u Gazi počele koristiti znatno višu razinu sile. Razina sile koja je protiv prosvjednika korištena proteklih godina već je bila visoka, uključujući tijekom prosvjeda protiv Zida u mjestima poput Jayyousa, al-Ma'sare, Bi'lina i Ni'lina. Sela u kojima se redovito održavaju prosvjedi su izgubila ili im prijeti gubitak velikog djela zemlje zbog izgradnje izraelskih kolonističkih naselja i Zida. Stoga se razvio energičan nenasilni pokret otpora koji privlači podršku izraelskih i međunarodnih aktivista. Nove taktike i oružje koje koriste izraelske sigurnosne snage, a koji imaju za cilj gušenje ovog narodnog pokreta, rezultirali su smrću i ozljedama. Na primjer, u srpnju 2008. izraelska je pogranična policija ubila 2 djece, Ahmada Musu (10) i Yusefa Amera (17); obojica su ustrijeljena u glavu.

1382. Misiju su također zabrinuli daljnji navodi o uporabi nepotrebne, smrtonosne sile od strane izraelskih sigurnosnih snaga. Na javnom saslušanju u Ženevi, 6. lipnja 2009, dva su svjedoka, Mohamed Srour i Jonathan Pollak, opisali kako su 28. prosinca 2008. ubijena 2 mladića iz sela Ni'lin tijekom prosvjeda protiv izraelske operacije u Gazi. G. Srour je i sam bio nastrijeljen u nogu za vrijeme istog prosvjeda.

1383. G. Srour je na saslušanju 9. lipnja izjavio da je zbog rata mnogo ljudi diljem Zapadne obale, pa i u njegovom selu Ni'linu, odlučilo prosvjedovati i izraziti svoju solidarnost sa stanovnicima Gaze. U prosvjedu su sudjelovale osobe iz različitih pokreta solidarnosti, iz Izraela i međunarodne zajednice. Dvojica su svjedoka govorila o ozračju koje su doživjeli u sukobu s vojnicima i pograničnom policijom, koje je bilo znatno drugačije od situacije kakva je postojala prije operacije u Gazi. G. Pollack je rekao:
„Ozračje je tijekom incidenta, a i tijekom i nakon početka rata u Gazi općenito djelovalo kao da su uklonjena sva ograničenja. Vojnici su vezano uz rat u Gazi podrugljivo govorili stvari poput „Šteta što nismo u Gazi da ubijamo Arape“. Činilo se da se žele sukobiti, a to pokazuje i količina bojevog streljiva koje su upotrijebili. Ponašanje vojnika je uvelike eskaliralo – no to ne znači da je vojska prije sukoba u Gazi bila nježna.“

1384. Prema izjavama svjedoka, glavni je prosvjed završio kad su vojska i pogranična policija upotrijebile suzavac i šok granate kako bi rastjerale prosvjednike. Događaji koji su uslijedili odigrali su se na rubu sela, na znatnoj udaljenosti od mjesta gdje se gradi Zid. Dvojica ubijenih mladića činili su dio male skupine prosvjednika, od kojih su neki bacali kamenje na vojnike. Na video snimci se vidi kako 4 ili 5 vojnika ležerno hodaju uokolo i ne djeluju ugroženo. U to vrijeme još nije upotrijebljen suzavac. Deseci bojevih metaka ispaljeni su u smjeru skupine mladića, pri čemu su, s razmacima od po nekoliko minuta, pogođena njih 3. Mohamed Khawaja ustrijeljen je u čelo; Arafat Khawaja, koji se okrenuo kako bi pobjegao, pogođen je u leđa, a Mohammed Srour je ranjen u nogu. Nakon toga je kolima hitne pomoći bilo onemogućeno da dođu do žrtava, pa su ih mještani morali jednim dijelom nositi i zatim staviti u pick-up na koji je zatim vojska ispaljivala suzavac. Arafat Khawaja je proglašen mrtvim po dolasku u bolnicu, a Mohamed Khawaja je preminuo nekoliko dana kasnije.

1385. Još su 2 Palestinca ubijena tijekom drugih prosvjeda protiv izraelskih vojnih operacija u Gazi. 4. siječnja ubijen je Mufid Walwel, za vrijeme prosvjeda u okolici Qalqilyje, gdje izraelske vlasti namjeravaju graditi Zid. U Hebronu je 16. siječnja preminuo Mus'ab Da'na, nakon što je ustrijeljen u glavu. Prema izvještaju jedne nevladine organizacije, vjeruje se da je za oba incidenta odgovorna izraelska pogranična policija.

1386. Misija je od izraelske vlade zatražila da objasni pojačanu uporabu bojevog streljiva za vrijeme prosvjeda na Zapadnoj obali, ali nije dobila nikakav odgovor.

Povišena razina uporabe sile po završetku operacije u Gazi
1387. Po završetku vojnih operacija u Gazi u prosincu i siječnju, pojačana razina sile navodno se nastavila koristiti protiv prosvjednika i u drugim situacijama. Misija je saslušala jednog očevica koji je ispričao kako je 13. ožujka 2009. patronom suzavca u čelo ranjen američki državljanin Tristan Anderson dok je sudjelovao u prosvjedu protiv Zida u Ni'linu. Svjedok tvrdi da je g. Anderson fotografirao izraelske vojnike i pogranične policajce koji su napadali prosvjednike. Vojnici su na njega iz dalekometnog oružja ispalili patronu suzavca velike brzine pri čemu mu je smrskano čelo. Dok je ležao na zemlji, pogranična policija, koja je mogla vidjeti kako je pao i da leži na zemlji, nastavila je ispaljivati suzavac u njegovom smjeru. Video snimka koja je dostavljena Misiji prikazuje palestinske bolničare u svjetlo narančastim uniformama, tijelo g. Andersona na nosilima, patronu suzavca koja pada direktno iza njih i razvijanje velikog oblaka suzavca. Prema tvrdnjama svjedoka, izraelske su snage usporile prebacivanje g. Andersona iz palestinskih kola hitne pomoći u izraelska kola hitne pomoći na kontrolnoj točki prije ulaska u Izrael. 1. kolovoza 2009. g. Anderson je još uvijek bio u kritičnom stanju u jednoj izraelskoj bolnici.

1388. U Bi'linu je 17. travnja 2009. patronom suzavca velike brzine ubijen Bassem Abu Rahma koji je pogođen u grudni koš s udaljenosti od 30 do 40 metara. Ubojstvo, koje se dogodilo tijekom mirnog prosvjeda protiv Zida, snimljeno je kamerom. Snimka prikazuje g. Abu Rahmu kako stoji na malom brežuljku, jasno je vidljiv i nenaoružan, i na nikakav drugi način ne predstavlja prijetnju.

1389. Očevici su Misiju izvijestili da su osjećali da je za snajperiste, koji sada rutinski ulaze u sela i zauzimaju krovove zgrada, ciljanje prosvjednika na način neprimjeren u kontekstu kontroliranja gomile, s očiglednim nemarom za živote ili dijelove tijela pogođenih osoba, postalo gotovo zabava.

1390. Na prosvjedu u Ni'linu 5. lipnja 2009. snajperisti su ustrijelili 5 ljudi, od kojih je 1, Aqel Srour, ubijen, a drugi, jedan 15-godišnji dječak, pogođen u trbuh, što je kod njega prouzrokovalo trajni invaliditet. Al-Haq otvaranje vatre na Sroura, koji je prema tvrdnjama te iste organizacije pritrčao u pomoć dječaku ranjenom u trbuh, opisuje kao slučaj „namjernog ubijanja“.

1391. Oružje koje koriste sigurnosne snage također su uzrok zabrinutosti. Mnoga ranjavanja prosvjednika tijekom prosvjeda protiv Zida proteklih mjeseci (u Ni'linu, Bi'linu, Jayyousu, Bitunyji i Budrusu), te smrt Aqela Sroura i 14-godišnjeg dječaka koji je ubijen u Hebronu u veljači, navodno su prouzročeni puškom Ruger kalibra .22. B'Tselem je prosvjedovao protiv upotrebe ovog oružja kao sredstva za kontroliranje gomile na temelju toga što to oružje može biti smrtonosno. U svom odgovoru B'Tselemu od 26. veljače izraelski sudac-državni odvjetnik je napisao da su „pravila za otvaranje vatre koja se primjenjuju na streljivo kalibra .22 općenito usporediva s pravilima za otvaranje vatre koja se primjenjuju na „uobičajeno“ streljivo“, te da „smo nakon primitka vašeg pisma, izdali naputak da se snage ponovo poduči u pogledu obvezujućih pravila za otvaranje vatre koja se primjenjuju na uporabu puške Ruger.“ Međutim, iz prirode ubojstva Aqela Sroura i ozljeda koje su zadobili prosvjednici u mjesecima koji su uslijedili nakon odgovora suca-državnog odvjetnika, jasno je da uporaba puške Ruger nije obuzdana.

1392. Pravila za otvaranje vatre izraelskih oružanih snaga za Zapadnu obalu navode da se drugačija pravila primjenjuju u situacijama u kojima su prisutni izraelskih državljani, u usporedbi sa situacijama kada su prisutni samo Palestinci. Na primjer, ta pravila dopuštaju uporabu bojevog streljiva pod određenim uvjetima, u slučaju nasilnih „nereda“ u blizini Zida ili na obližnjem području. Međutim kada sudjeluju i Izraelci, uporaba bojevog streljiva je zabranjena. Slično tome postoje različite odredbe koje se odnose na uporabu pucnjeva upozorenja i gumenih metaka. Međutim, svjedoci su Misiji ukazali da vojska više ne razlikuje između Palestinaca i njihovih izraelskih i međunarodnih pristaša, već koristi višu razinu nasilja protiv svih.

1393. Misija je izraelskoj vladi postavila pitanje o različitim pravilima za otvaranje vatre koja se primjenjuju na okupiranom palestinskom području u situacijama kada su prisutni izraelskih državljani za razliku od situacija kada oni nisu prisutni, no nije dobila nikakav odgovor.

1394. Na nedavnom sudskom saslušanju, pukovnik Virob, zapovjednik jedne izraelske brigade na Zapadnoj obali, branio je rutinsku uporabu sile u postizanju okupacijskih ciljeva. Prema Udruženju za građanska prava u Izraelu, kad je pukovnik Virob upitan o uporabi fizičke sile tijekom istraga osoba koje nisu osumnjičenici, on je izjavio da „uporaba nasilja i agresije kako bi se spriječilo da situacija eskalira i potreba da se upotrijebi još više nasilja nije samo dopuštena, već ponekad i neizbježna (...) udaranje, naguravanje, u situaciji čak i s ljudima koji nisu upleteni u operativnu situaciju, ako to može pomoći u izvršenju misije, sigurno je moguće.“ Dodao je da „način na koji koristite nasilje također treba biti primjeren (...), šamar, ponekad udarac u potiljak, u slučajevima kada dođe do sukoba, reakcije s palestinske strane, ponekad je razuman udarac koljenom ili davljenje kako bi se određenu osobu primirilo“.

1395. Misija je zabrinuta izvještajima o bezrazložnom zlostavljanju od strane izraelskih vojnika. Misija je saslušala svjedočanstva s video snimke koja je prikazana na izraelskoj televiziji, u kojoj se opisuje operacija pretraživanja i uhićivanja koju je izvela brigada Kfir u selu Haris na Zapadnoj obali. Stotine vojnika sudjelovale su u noćnom napadu u tom selu s ciljem da pronađu dječake za koje su mislili da su bacali kamenje na kolonističke automobile nekoliko dana ranije. The Independent je 9. lipnja 2009. izvještavao o toj operaciji, citirajući vojnike iz Kfir brigade koji su sudjelovali u operaciji. Jedan od vojnika je izjavio da je vidio mnoge vojnike kako „koljenima udaraju [Palestince] jer su se dosađivali, jer stojite tamo deset sati, ništa ne radeći, pa su premlaćivali ljude“. Drugi je vojnik opisao „fanatično ozračje“ tijekom operacija pretraživanja. „Ušli bismo u kuću i sve izvrnuli naopačke“, prisjetio se, ali vojnici nisu pronašli nikakvo oružje. „Zaplijenili su kuhinjske noževe.“ Prvi je vojnik izjavio da je sudjelovalo mnogo vojnika. „Mnogo je rezervista sudjelovalo, oni su se totalno zabavljali zlostavljajući Palestince: psovali ih, ponižavali, čupali ih za kosu i uši, udarali nogama, šamarali. Te su stvari bile pravilo.“ Opisao je premlaćivanje jednog djeteta:
„Vojnici koji su [zatočenike] odveli na WC jednostavno su u trenu na njih sručili gomilu batina, psujući ih bez ikakvog razloga. Kad su jednog Arapina odveli na WC kako bi se pomokrio, jedan od vojnika dlanom ga je udario tako jako da ga je srušio na pod. Imao je straga ruke vezane najlonskim lisicama i povez preko očiju. Nije bio bezobrazan, nije učinio ništa što bi bilo koga iživciralo... [to su učinili] samo zato što je bio Arapin. Mogao je imati oko 15 godina.“

1396. Izjavio je da su incidenti koji su se odigrali u WC-u bili „ekstrem“ i dodao da batinama nije prolivena krv. Radilo se o „suhim premlaćivanjima, ali to je svejedno premlaćivanje“.

1397. Video snimka koju je na internetu objavila izraelska pogranična policija pod kategorijom „komedija“ pruža uvid u to kako sami pripadnici sigurnosnih snaga doživljavaju namjerno zlostavljanje. Misija je primila izvještaje o drugim, sličnim događajima, čime je pobuđena zabrinutost da su povećana uporaba sile i dehumanizacija postale uobičajene u postupanju sigurnosnih snaga.

Uloga nekažnjavanja
1398. Nekoliko je svjedoka Misiji reklo da je za vrijeme operacije u Gazi na Zapadnoj obali vladao osjećaj da je „svima sve dopušteno“, da je izraelskim snagama dopušteno svako ponašanje. Pojačana uporaba sile u odnosu na onu koja se prije koristila na Zapadnoj obali mogla bi se pripisati promjeni ozračja ili stavova prema „drugome“ tijekom rata. Postoje naznake da se takva promjena u stajalištu također vidjela za vrijeme rata u Libanonu 2006. Postoji opasnost da se pojam o tome što se smatra „normalnim“ i „prihvatljivim“ postupanjem pomakne na još više razine, ako oni koji su bili na odgovornim položajima ne odgovore na primjeren način. U pogledu nedavnog porasta nasilja od strane izraelskih sigurnosnih snaga na Zapadnoj obali, B'Tselem je izjavio da osude od strane ministara i drugih dužnosnika ostaju isključivo deklarativne. Za to vrijeme, sigurnosne snage koje zloupotrebljavaju svoje ovlasti, nastavljaju zlostavljati i premlaćivati Palestince, uključujući maloljetnike (...). Ako se sigurnosnim snagama šalje ikakva poruka, onda je to poruka da čak i ako establišment ne prihvaća nasilna djela, ipak neće poduzeti nikakve mjere protiv onih koji ih počinjaju. Posljedica takve poruke je da životi i dostojanstvo Palestinaca postaju beznačajni i da sigurnosne snage mogu nastaviti, u skladu sa funkcijom koju obavljaju, zlostavljati, ponižavati i premlaćivati Palestince s kojima dolaze u kontakt.

1399. Nekada je svaki slučaj u kojem je ubijen neki Palestinac koji nije sudjelovao u neprijateljstvima bio podvrgnut kaznenoj istrazi. Ta se politika promijenila 2000. godine. Kaznene su istrage sada iznimka, o tim se slučajevima sada samo razgovara tijekom „operativnog ispitivanja“ u samoj vojsci. Udruženje za građanska prava u Izraelu i B'Tselem su 2003. godine podnijeli zahtjev da se ova promjena ukine i vrati prijašnje stanje, tražeći da svaka smrt civila bude neovisno istražena. U zahtjevu su se tražile istrage pojedinačnih smrti i postavljalo načelno pitanje koje se odnosilo na cjelokupnu politiku. Zahtjev da se istraže pojedinačne smrti je odbijen, a odluka o načelnom pitanju još se čeka.

1400. Yesh Din je objavio da se više od 90% istraga kolonističkog nasilja prekida bez „podizanja optužnice“. B'Tselem je u lipnju 2009. objavio da će optužbe protiv g. Braude, hebronskog kolonista koji je snimljen kako otvara vatru i ranjava 3 Palestinca u prosincu 2008, biti odbačene, jer je sud naredio da se obznane „tajni dokazi“ protiv njega, a potencijalna opasnost za javnost od njihovog objavljivanja bila bi veća od štete koju je počinila osoba, čije počinjenje nasilnog zločina je dokumentirano i koja će biti puštena na slobodu i vratiti se u društvo.

1401. U lipnju 2009, izraelskom je aktivistu, kojeg je izraelska pogranična policija 2006. godine ranila u glavu, dodijeljena odšteta za ozljedu u izvansudskoj nagodbi. Do današnjeg dana zapovjednik koji je naredio otvaranje vatre nije podvrgnut kaznenoj istrazi.

1402. Ashraf Abu-Rahma je 7. srpnja 2008. iz blizine pogođen u glavu dok je imao povez preko očiju i lisice na rukama. Ovaj je incident snimljen i prikazan široj javnosti. Kad je izraelski vojni glavni odvjetnik časnika koji je naredio pucanje u Abu-Rahmu optužio za „nedolično postupanje“, izraelska profesorica međunarodnog prava, Orna Ben-Naftali je ustvrdila da „ova odluka pokazuje politiku tolerancije nasilja protiv nenasilnih civilnih prosvjednika koji se protive izgradnji izraelskog Zida“. Dodala je da je „implikacija ove politike dvostruka: prvo, može „nedolično ponašanje“ – koje je prema zakonu ratni zločin – pretvoriti u zločin protiv čovječnosti; drugo, može se protumačiti kao poziv međunarodnoj zajednici da intervenira primjenom univerzalne jurisdikcije“.

Pravna analiza i zaključci
1403. Izrael prema Palestincima na Zapadnoj obali ima obveze kako prema međunarodnom humanitarnom pravu tako i prema međunarodnom pravu ljudskih prava. U pogledu prvoga, obveze proističu iz statusa koji Izrael ima kao okupacijska sila i obveza koje iz tog statusa proizlaze u pogledu zaštićenih osoba. U pogledu drugog, specifične obveze zaštite ljudskih prava svih pojedinaca na Zapadnoj obali proizlaze iz običajnog prava i obveza koje je Izrael prihvatio prema različitim konvencijama o ljudskim pravima koje je ratificirao. Obveze iz oba ova korpusa zakona nadopunjuju se i međusobno podupiru, te pružaju jasni okvir u kojem treba gore predstavljene činjenice analizirati (vidi poglavlje IV). U pogledu pitanja kojima se bavi ovo poglavlje, najvažnije obveze su slijedeće.

1. Kolonističko nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali
1404. Izrael je obvezan prema običajnom pravu, kako ga odražava članak 43 Haških pravila, osigurati javni red i sigurnost na Zapadnoj obali:
Članak 43. Obzirom da su ovlasti legitimne sile de facto prešle u ruke okupatora, on mora poduzeti sve mjere u svojoj moći da ponovo uspostavi, i osigura, u mjeri u kojoj je to moguće, javni red i sigurnost, poštujući, osim u slučaju apsolutne spriječenosti, zakone koji su na snazi u toj zemlji.

1405. Ovu obvezu podupire obveza koju Izrael ima prema članku 27 Četvrte ženevske konvencije da Palestinci, kao zaštićene osobe, budu zaštićeni od svih nasilnih djela ili prijetnji:
Čl. 27. Zaštićene osobe ... treba naročito zaštiti od svih nasilnih djela ili prijetnji, te od uvreda i javne radoznalosti.

1406. Međunarodno pravo ljudskih prava također obvezuje Izrael da zaštiti Palestince od nasilja od strane privatnih pojedinaca i da istraži i kazni sva nasilna djela primjenjujući kazneno pravo, bez diskriminacije.

1407. Palestinci tako imaju „pravo na osobnu sigurnost“ prema članku 9(1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čije značenje Odbor za ljudska prava tumači kao obvezu države da poduzme razumne i primjerene mjere kako bi zaštitila pojedince od prijetnji smrću od strane osoba pod svojom jurisdikcijom, uključujući prijetnje koje dolaze od strane privatnih osoba. Prema članku 2 tog Pakta Izrael ima obvezu „donijeti takve zakone ili druge mjere koji bi mogli biti potrebni za ostvarenje prava priznatih u ovom Paktu“ i „osigurati da svaka osoba čija su prava ili slobode kako su priznate u ovom Paktu prekršeni raspolaže djelotvornim pravnim lijekom“. Kod primjene zakona, Izrael je obvezan prema članku 26 tog Pakta osigurati da „sve osobe budu jednake pred zakonom i bez ikakve diskriminacije uživaju pravo na jednaku zakonsku zaštitu“. Konačno, ukoliko su nasilna djela koja predstavljaju okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje počinjena od strane privatnih pojedinaca uz prešutno odobrenje javnih dužnosnika (uključujući sigurnosne snage), Izrael ima obvezu prema članku 16 Konvencije protiv mučenja spriječiti takva djela:
Čl. 16(1). Svaka država stranka se obvezuje da spriječi druga djela nehumanog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja na svakom teritoriju pod svojom jurisdikcijom..., kad su takva djela počinjena od strane ili na poticaj ili uz pristanak ili prešutno odobravanje nekog javnog dužnosnika ili druge osobe koja djeluje u službenom svojstvu.

Zaključci
1408. U pogledu nasilnih djela počinjenih nad Palestincima od strane kolonista, poput onih gore navedenih koja se odnose na slučajeve u prosincu 2008. u Hebronu, Misija zaključuje, na temelju izvještaja koje je primila i pregledane video snimke, da Izrael nije ispunio svoje obveze prema međunarodnom pravu ljudskih prava niti prema međunarodnom humanitarnom pravu da zaštiti Palestince od nasilja privatnih pojedinaca. U nekim slučajevima, dokazi o prešutnom odobravanju tog nasilja od strane sigurnosnih snaga mogli bi dokazati kršenje relevantnih obveza koje se odnose na okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje.

1409. Utoliko u koliko postoji prešutno odobravanje samo u pogledu nasilja nad Palestincima od strane kolonista, ali ne i nasilja nad kolonistima od strane Palestinaca, postoji jak argument za tvrdnju da postupanje sigurnosnih snaga predstavlja povredu obveza Izraela da ne diskriminira na temelju nacionalnog podrijetla u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.

1410. Činjenice također upućuju na kršenje članka 26 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji jamči jednaku zakonsku zaštitu, naročito u onoj mjeri u kojoj se navodi Palestinaca o kolonističkim napadima ne istražuju.

1411. Konačno, budući da nije primjereno istražio navode o tome kako država nije zaštitila Palestince i o prešutnom odobravanju državnih aktera nasilja od strane privatnih osoba i tako omogućio djelotvorni pravni lijek osobama koje su bile žrtve kršenja ljudskih prava, Izrael je također prekršio i članak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:

2. Postupanje Izraela u pogledu prosvjeda solidarnosti s Gazom
1412. Sve osobe na Zapadnoj obali uživaju pravo na slobodu izražavanja koje je opisano u članku 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima:
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg uplitanja i traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva i bez obzira na granice.

1413. Izrael prema članku 21 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ima obvezu priznati pravo na mirno okupljanje. Iako je moguće postaviti ograničenja na ostvarivanje tog prava, ta ograničenja moraju biti „u skladu sa zakonom i biti prijeko potrebna u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih osoba“. U skladu s člankom 2 tog Pakta, ograničenja prava na mirno okupljanje mogu se nametnuti samo „bez obzira na razlike, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili neka druga okolnost“.

1414. U svom postupanju s palestinskim civilima, uključujući u kontekstu javnih prosvjeda, Izrael je obvezan prema člancima 2 i 6 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima osigurati, bez obzira na razlike, da nitko ne bude samovoljno lišen života:
Čl. 2(a). Svaka država stranka ovoga Pakta se obvezuje da će poštivati i jamčiti prava priznata u ovome Paktu svim osobama na svom području i područjima koja se nalaze pod njenom jurisdikcijom bez obzira na razlike, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovina, rođenje ili neka druga okolnost.
Čl. 6(1). Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život. To pravo treba zaštititi zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen života.

1415. Izrael nadalje ima obvezu osigurati da nitko neće biti podvrgnut mučenju ni okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju (članak 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članci 2 i 16 Konvencije protiv mučenja), bez diskriminacije.

1416. Četvrta ženevska konvencija također Izraelu nameće nekoliko obveza vezano uz postupanje prema Palestincima koji sudjeluju u prosvjedima. Prema članku 27 Izrael mora osigurati da se s Palestincima kao zaštićenim osobama „u svakom trenutku ... postupa humano, i da su... zaštićeni, naročito od svakog nasilja ili prijetnji nasiljem, od uvreda i javne radoznalosti“. Postupanje Izraela kao okupatora mora biti „bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja temeljenog, naročito, na rasi, vjeri ili političkom uvjerenju“. Iz članka 32 proizlazi zabrana „poduzimanja bilo kakvih mjera čiji bi karakter mogao prouzročiti tjelesnu patnju ili istrjebljenje zaštićenih osoba“.

1417. Konačno, Izrael ima obveze prema člancima 146 i 147 da:
„pred svoje sudove izvede osobe za koje postoje navodi da su počinile ili naredile da se počine ... teške povrede Četvrte ženevske konvencije, uključujući namjerno ubijanje, mučenje ili nečovječno postupanje, namjerno nanošenje velike patnje ili teških ozljeda tijela ili zdravlja, opsežno uništavanje i oduzimanje imovine, koje nije opravdano vojnom nužnošću i koje je provedeno protuzakonito i samovoljno.“

1418. Sadržaj međunarodnih obveza zaštite ljudskih prava koje su gore iznesene pojašnjen je putem brojnih drugih izvora, uključujući jurisprudenciju tijela stvorenih poveljama o ljudskim pravima (naročito Odbor za ljudska prava) i različite standarde koji su prihvaćeni pod okriljem Ujedinjenih naroda. Najvažniji u pogledu gore navedenih činjenica spominju se niže u tekstu.

1419. Dopuštena uporaba sile od strane osoba s policijskim ovlastima usko se tumači prema međunarodnom pravu ljudskih prava. Kodeks ponašanja policijskih djelatnika, navodi da policijski djelatnici (među koje se ubrajaju i vojne vlasti kad provode policijske ovlasti) „silu smiju koristiti samo kad je to stvarno nužno i u onoj mjeri u kojoj to zahtjeva obavljanje njihove dužnosti“ (čl. 3). Prema Temeljnim načelima o uporabi sile i vatrenog oružja od strane policijskih djelatnika:
„policijski djelatnici neće koristiti vatreno oružje protiv osoba osim u samoobrani ili obrani drugih od neminovne prijetnje smrću ili ozbiljnom ozljedom, kako bi spriječili počinjenje naročito ozbiljnog zločina koji uključuje ozbiljnu prijetnju životu, uhitili osobu koja predstavlja takvu opasnost i opire se njihovom autoritetu, ili spriječili bijeg takve osobe i to samo onda kada manje ekstremna sredstva nisu dovoljna za postizanje ovih ciljeva.“

1420. U slučajevima kada je zakonita uporaba sile i vatrenog oružja neizbježna, policijski djelatnici obvezni su, inter alia, „osigurati da se ranjenima ili pogođenim osobama pomogne i pruži liječnička pomoć što je prije moguće“.

1421. Ukoliko događaji uključuju osobe koje su borci za ljudska prava, važna je i Deklaracija o pravu i odgovornosti pojedinaca, skupina i društvenih organa u promicanju i zaštiti općepriznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda (Deklaracija o borcima za ljudska prava), naročito članak 5 koji potvrđuje pravo svakoga da „se sastane i mirno okupi“ u cilju promicanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.

[...]

Linkovi Palestina/Izrael:
Ewa Jasiewicz: A force more powerful
Every Palestinian family we met in Gaza, particularly after Israel's invasion last winter kept saying to us: "We don't want aid, we need a political solution; we need our rights. Our issue cannot be reduced or swapped into bags of flour or food parcels. Palestine is not a humanitarian issue -- it is a political one." This reality, of the need for justice, tests the aid industry in Palestine, and the false "objectivity" and lack of political will in the face of human suffering with the claim: "We don't take sides. We want to continue to keep giving our humanitarian aid." Well, we do take sides -- that of direct democracy over occupation and apartheid. This flotilla is an interruption to a discourse of power that says -- governments know best, leave it to us to negotiate new "freedoms" and realities; a continuation of not even top-down but top-to-top processes of keeping power out of the hands of ordinary people. Leaders fly from continent to continent, round table discussions go round and round, elephants in the room stamp their feet and roar ignored. This flotilla puts that power back into our hands -- to interrupt this ongoing Nakba. We will not stop. From 1948 until now, history keeps repeating itself, colonies keep expanding, corporations keep reaping the rewards of reproducing repression; daily dispossession and casual killing is normalized, and alienation from the consequences of our work and actions keeps us compartmentalized. The occupation is reproduced on a daily basis in factories, classrooms, courtrooms, cinemas, art galleries, supermarkets and holiday resorts. Radical refusal, radical transgressions can make change happen. Refusing to be alienated from our brothers and sisters and recognizing our community is the essence of solidarity.

Israel tells diplomats it will stop Gaza aid boats
Izrael stranim diplomatima najavljuje da će prekršiti međunarodno pravo i silom zaustaviti humanitarne brodove i nenaoružane mirovne aktiviste da iz međunarodnih voda uđu u teritorijalne vode Pojasa Gaze. U lipnju prošle godine izraelska je mornarica otela civilni brod s humanitarnom pomoći i njegove nenaoružane putnike, uključujući irsku nobelovku Mairead Maguire.

"Treat Our Passengers and Cargo with Respect" says Senator Mark Dearey
Irski veleposlanik u Izraelu zatražio je od izraelskog ministarstva vanjskih poslova da osigura da flotila humanitarnih brodova sigurno isporuči svoju humanitarnu pomoć u Pojas Gaze. 9 brodova u Pojas Gaze prevozi više od 10 000 tona lijekova, građevinskog i obrazovnog materijala koje su donirali građani više od 60 zemalja. Senator irske Stranke zelenih također je pozvao Izrael da dopusti brodovima da ispune svoju misiju i dostave humanitarnu pomoć u Pojas Gaze.

Greta Berlin: Gaza Fever
Bivši malezijski premijer Tun Dr. Mahathir bin Mohamad i njegova supruga Tun Dr. Siti Hasmah bin Mohamad pomogli su kroz globalnu mirovnu organizaciju Perdana među malezijskim građanima prikupiti više od 300 000 eura kako bi Free Gaza Movement mogao kupiti 1 teretni i 2 putnička broda. Na tim brodovima Free Gaza Movement plovi u Gazu ovaj mjesec. Njima će se pridružiti brodovi koje su pripremili i opremili Europska kampanja za okončanje opsade Gaze (ECESG), turska humanitarna organizacija Insani Yardim Vakfi (IHH), Brod za Gazu Grčka, Brod za Gazu Švedska i Međunarodni odbor za ukidanje opsade Gaze. 9 brodova s humanitarnom pomoći i mirovnim aktivistima u svibnju u Pojas Gaze prevozi građevinske materijale, papir, medicinsku opremu, igračke za djecu.

Second Ship Joins the Freedom Flotilla on Way to Gaza
Drugi brod Freedom Flotille isplovio za Gazu (22. svibanj)
Iz Istambula je 22. svibnja isplovio drugi brod koji će se pridružiti ostalim brodovima u flotili i otploviti u Gazu. Pokrovitelj broda je turska humanitarna organizacija Insani Yardim Vakfi (IHH), a u Gazu će prevesti 600 putnika. Flotilu čini ukupno 9 bodova iz 4 zemlje, a prevoze 10 000 tona humanitarne i druge pomoći koje Izrael svojom blokadom i opsadom odbija pustiti u Pojas Gaze. Brod Rachel Corrie koji je prvi isplovio iz Irske, sada se pun cementa, papira, školskog materijala i pribora i medicinske opreme nalazi u blizini portugalske obale.

Ostali linkovi:
Michael D. Yates: Mi protiv njih - Radnička klasa u akademskoj tvornici
Naš ekonomski sustav pogoni akumulacija kapitala, odnosno pokušaj male manjine ljudi koja posjeduje produktivno bogatstvo društva da što je moguće više uveća profit i rast svojih poduzeća. Ovaj je nagon neprestano na djelu i postupno preplavljuje ne samo čitavi planet nego gotovo svaki aspekt života u svakoj državi na Zemlji. ... Snažna radnička klasa mijenja sve političke parametre i omogućuje ono što su inače samo snovi. Želimo li zaustaviti ono što nam se događa, moramo sudjelovati ne samo u vlastitim borbama nego i u široj borbi za izgradnju egalitarnog i demokratskog društva - u kojem se kritičko obrazovanje shvaća kao društveno dobro, i u kojem je pripremanje studenata za puke timske igrače, prilagodljive svakom vjetru promjene koji zapuše u njihovom smjeru, shvaćeno kao oblik društvenog ludila.

Intervju: Gáspár Miklós Tamás
Intervju s mađarskim teoretičarom Gáspárom Miklósem Tamásem o ekonomskoj krizi, tranziciji, političkoj situaciji u Mađarskoj i Europi, EU, realsocijalizmu itd.

Ambient Palestine

srijeda, 8. rujna 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije - Goldstoneov izvještaj (linkovi na sve postove)

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 13. (i zadnji) dio: Zaključci

srijeda, 4. kolovoza 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 12. dio: O palestinskim raketnim i minobacačkim napadima na civile u južnom Izraelu

utorak, 25. svibnja 2010.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 11. dio: Postupanje izraelskih sigurnosnih snaga s Palestincima na ZO za vrijeme operacija u PG

Globalni bojkot Izraela

Linkovi

Today in Palestine

Izdvojeni postovi

Literatura

Video

Slike

Karte

Zakoni i prava

Rezolucije UN-a

Sporazumi i ostali dokumenti

Arhiva bloga

stari blog

NO PASARAN!

blogovi

Stvarnije od stvarnosti