utorak, 29. studenoga 2011.

Linkovi, vijesti – Palestina/Izrael, Egipat…


PALESTINA/IZRAEL:
Fundamentalist Coalition Members Threaten To Quit Netanyahu Government
Fundamentalistička stranka prijeti da će izaći iz Netanyahuove vlade (8. studeni 2011.)
Izraelska fundamentalistička stranka Nacionalna unija zaprijetila je da će izaći iz koalicije sa strankom Likud premijera Netanyahua ako vlada uništi divlje izgrađena ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Izraelska je policija u utorak 8. studenog srušila 3 objekta u divljem ilegalnom kolonističkom naselju Oz Zion istočno od Ramalle u središnjem dijelu Zapadne obale. Izbili su sukobi između kolonista i vojske, uhićeno je 12 kolonista, uključujući 7 maloljetnika. Netanyahu je prije ove reakcije Nacionalne unije članovima Likuda rekao da vlada treba ukloniti neka divlja ilegalna kolonistička naselja na Zapadnoj obali i spriječiti gradnju na zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu. Skupina od 150 kolonista prosvjedovala je ispred Knesseta protiv rušenja nekoliko divljih ilegalnih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali do kraja ove godine. Ta su divlja ilegalna kolonistička naselja izgrađena na zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu. Prema 4. ženevskoj konvenciji sva su izraelska kolonistička naselja izgrađena na palestinskom teritoriju koji je Izrael okupirao 1967. (Zapadna obala, uključujući Istočni Jeruzalem, i Pojas Gaze) ilegalna. Četvrta ženevska konvencija zabranjuje naseljavanje građana okupacijske zemlje na okupirani teritorij.
Read more…

We are here because we exist. The story of a shoemaker living in Hebron's H2
Ovdje smo jer postojimo. Priča postolara koji živi u zoni H2 u Hebronu (3. studeni 2011.)
Tamir ili Abu Taleeb je postolar koji živi u zoni H2 u gradu Hebronu. Tamiru i njegovoj obitelji u berbi maslina ove su godine pomagali mladi palestinski i međunarodni aktivisti jer obitelj živi praktički okružena izraelskim kolonistima. Hebron je podijeljen u 2 zone: H1 koja je pod palestinskom kontrolom i H2 koja je pod izraelskom kontrolom. Zone su odvojene vojnom kontrolnom točkom kroz koju mora proći svatko tko želi ući u zonu H2. Trenutno oko 400 kolonista živi u zoni H2, a štiti ih između 2500 i 3000 vojnika. Na tom području živi i oko 30 000 Palestinaca. Ove su godine Tamirova obitelj i aktivisti masline brali u potpunosti okruženi izraelskim vojnicima, policajcima i kolonistima koji su stalno provocirali Palestince i strane aktiviste. Tijekom proteklih godina u doba berbe maslina Tamir i njegova obitelj bili su metom čestih napada kolonista koji su ih gađali kamenjem dok su radili na svojoj zemlji. Kolonisti također kradu Tamirove masline. Napadi kolonista ne događaju se samo u sezoni berbe maslina, nego se mogu dogoditi u bilo kojem trenutku na bilo kojem mjestu. Vojnici često upadaju u Tamirovu kuću, obično kasno u noći tijekom radnih dana. „Ulaze u kuću i naprave nered posvuda, razbijaju stvari i ne dopuštaju mojoj djeci da spavaju čak i kad drugi dan idu u školu, uništavaju namještaj. Uđu u kuću i natjeraju cijelu obitelj u jednu sobu. Kad god se to dogodi moja se djeca slijedeći dan boje izlaska iz kuće i susreta s kolonistima“, tvrdi Tamir. Tamir i njegova obitelj, osim s vojnicima, imaju problema i s kolonistima. Kolonisti prljaju njihovo čisto oprano rublje. Prošle su godine izraelske vlasti Tamiru izdale dozvolu za branje maslina samo za jedan dan i nekoliko sati, pod izlikom da na taj način za vrijeme berbe neće doći do kolonističkih napada. To je razdoblje naravno prekratko, pa je Tamir nastavio brati masline i u vrijeme za koje nije imao dozvolu, sve dok ga nisu uhitili. Uhitili su ga jer je brao svoje masline u vrijeme kad za to nije imao dozvolu od izraelskih vlasti. Tamir napominje da brine svaki put kad njegova djeca odlaze iz kuće zbog mogućnosti kolonističkog napada. Tamir je nekada živio u jednoj drugoj kući u sjevernom Hebronu, sve dok Izrael nije konfiscirao 30 dunuma njegove zemlje, a vojnici i kolonisti ga natjerali da je napusti. Sada živi u kući koju je unajmio. „Kolonisti nas žele uplašiti i učiniti očajnima, žele da napustimo ovo područje, zato sve ovo rade. Ali mi nećemo otići. Zato smo ovdje, jer postojimo i nećemo im dopustiti da nas izbace iz naše zemlje. Ovo je naša zemlja i nećemo odustati“, rekao je Tamir te upozorio da je međunarodna zajednica Palestince prepustila samima sebi: „Gdje su sve te velike međunarodne organizacije za ljudska prava, UN? Već 40 godina živimo pod okupacijom, a gdje su oni? Što rade?“
Read more…

Occupy Boston Occupies Israeli Consulate (video)

Miles of Smile aid convoy arrives in Gaza
Humanitarni konvoj Miles of Smiles stigao u Gazu (5. studeni 2011.)
U petak (4. studenog) u zoru međunarodni humanitarni konvoj Miles of Smiles ušao je iz Egipta u Pojas Gaze kroz granični prijelaz Rafah nakon oko 9 sati odugovlačenja od strane egipatskih vlasti. U konvoju je bilo više od 100 aktivista iz različitih arapskih i europskih zemalja, koji su u Gazu dostavili više od 30 vrsta lijekova čija nestašica vlada u Pojasu Gaze, te druge medicinske potrepštine, 12 električnih invalidskih kolica i posebna kola hitne pomoći za invalide.
Read more…

Development or normalization? - A critique of West Bank development approaches and projects
This document is an examination of West Bank development proposals, in particular the joint projects that have been trumpeted by international development institutions and pushed forward by the Fayyad government. It is a combination of four briefings. The first focuses on the general approach to development taken by the World Bank, DFID and the Fayyad government. The rest focus on different projects and proposals, examining they will be implemented in the West Bank. The second takes up the Quick Impact Project that was proposed for Bethlehem. The third deals with the Jenin industrial estate and the fourth with JICA's development proposals for the Jordan Valley.
Read more...

Football France-Israël : BDS 5 - Apartheid 0 (Vidéo)
Nogomet Francuska-Izrael: BDS 5 – Aparthejd 0 (video) (28. listopad 2011.)
Na linku možete pogledati snimku ometanja nogometne utakmice između ženskih reprezentacija Francuske i Izraela u francuskom gradu Troyes 26. listopada 2011. Aktivisti su s tribina mahali palestinskim zastavama i ulazili na igralište obučeni u majice na kojima je s prednje strane pisalo „Slobodna Palestina“, a straga „Bojkotirajte Izrael“. Dok izraelske sportaše u zemljama EU-a primaju uz počasti, a oni slobodno putuju i natječu se u cijelom svijetu, palestinskim je sportašima onemogućeno da nastupaju, vježbaju, natječu se; stavljaju ih u zatvore ili ubijaju. Izraelske kontrolne točke, blokade i onemogućavanje kretanja unutar i izvan palestinskog područja već dugo omogućuju Izraelu da palestinskim sportašima uskrati bavljenje sportom. Na primjer, Mahmoud al-Sarsark (22), koji je u sastavu palestinske nogometne reprezentacije, otet je od strane izraelske vojske kad je napuštao Pojas Gaze kako bi sudjelovao na jednom sportskom događaju na Zapadnoj obali. Nakon 8 sati ispitivanja, odveden je u zatvor u Aškelonu. Ovakvih je primjera mnogo. 2004. Izrael je 5 nogometaša iz palestinske reprezentacije onemogućio da sudjeluju u kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko nogometno prvenstvo koju su trebali odigrati protiv Uzbekistana. Ostali igrači reprezentacije kažnjeni su po povratku: 40 su sati putovali 100 metara od graničnog prijelaza Rafah (na egipatskoj granici) do izraelske kontrolne točke, a jednom od igrača, Ziadu Al Kourdu, izraelska je vojska srušila kuću u Deir Al-Balahu u Pojasu Gaze. Izrael je 2003. jednom palestinskom sportašu onemogućio da otputuje i sudjeluje na Paraolimpijskim igrama koje su se održavale u Irskoj. Palestinska se nogometna reprezentacija ne može ni sastaviti zbog izraelskih ograničenja kretanja na Zapadnoj obali i blokade Pojasa Gaze. Ženska nogometna ekipa imala se priliku po prvi puta okupiti u Jordanu na prvenstvu ženskog nogometa Zapadne Azije 2007. Nogometašice su igrale utakmicu bez da su znale imena ostalih nogometašica u ekipi. Nogometašica palestinske reprezentacije Navin Kleib zbog kontrolnih točaka i aparthejdskog zida na Zapadnoj obali ne može do nogometnog terena udaljenog samo 20 km, pa je primorana nogomet igrati na betonu. Izrael također uništava nogometne stadione na palestinskom području, na primjer u Gazi 2006. Izrael ubija sportaše poput Tareka Al-Qutoa na Zapadnoj obali. Nisu pošteđena ni djeca. Mnoga su ubijena dok su igrala nogomet, poput Alija (11) kojeg je 18. lipnja 2001. na nogometnom stadionu ubio izraelski snajperist. Izraelski sportaši to znaju, ali ne samo da ne prosvjeduju protiv toga, već i sami sudjeluju u tim zločinima. U vrijeme masakra u Jeninu 2002. pokazalo se da 21 od 22 igrača tadašnje izraelske nogometne reprezentacije služi u okupacijskoj vojsci.
En lire plus…

Why is an Israeli soldier worth more than a Palestinian child?
A life is a life, and a human being is a human being. So, many now ask why Gilad Shalit's life is worth 1,027 Palestinian lives. To ask that is to not understand Israel. An Israeli life's value cannot be estimated, whereas a Palestinian life is of very little to no value. I think I speak for most Palestinians when I say, I'm glad Gilad Shalit is home, safe and with his family, that Palestinians more than anyone understand what it's like to lose a father, mother, brother, sister, daughter and son. More than anyone, Palestinians understand the joy he and his family must feel now that he's back.
Read more...


EGIPAT:
Egypt: Military 'Virginity Test' Investigation a Sham
On the afternoon of March 9, soldiers and men in civilian clothing destroyed a tent camp belonging to demonstrators in Tahrir Square's central garden, where people had camped off and on since January 28. Military officers arrested at least 20 women, along with at least 174 men, took them all to the grounds of the Egyptian Museum where the military had set up a temporary base since the January protests, and tortured them. Human Rights Watch has documented how military officers beat, whipped, and kicked the men and beat the women, chained them to the iron fence, and gave them electric shocks. Rasha Azab, a 28-year-old journalist for Al-Fajr Weekly, told Human Rights Watch she was handcuffed to an outside wall in a museum courtyard: "They were kicking me in my stomach and hitting me with wooden sticks and slapping my face. They called me dirty names. At one point, one of them came and tied my hands even more tightly. I stood there for four hours. I saw dozens of men being dragged on the floor, being whipped. All of them were the people who had stayed in the square. I heard people screaming from inside the museum, and [the soldiers] said, “You should thank God you are not inside.”" ... It was at the military prison that the sexual assaults took place under the guise of virginity tests. ... Ibrahim told Human Rights Watch: "Two men in military uniform came into the cell. They asked us which of us was unmarried and then told the seven of us that they were going to examine us to see if we were really virgins. They took us out one by one. When it was my turn they took me to a bed in a passageway in front of the cell. There were lots of soldiers around and they could see me. I asked if the soldiers could move away and the officer escorting me tasered me. The woman prison guard in plain clothes stood at my head and then a man in military uniform examined me with his hand for several minutes. It was painful. He took his time. It was clear he was doing it on purpose to humiliate me."
Read more…

NO MILITARY TRIALS FOR CIVILIANS

Call-Out for Solidarity with Egypt: Defend the Revolution (video)
Again and again the army and the police have attacked us, beaten us, arrested us, killed us. And we have resisted, we have continued; some of these days we lost, others we won, but never without cost. Over a thousand gave their lives to remove Mubarak. Many more have joined them in death since. We go on so that their deaths will not be in vain. Names like Ali Maher (a 15 year old demonstrator killed by the army in Tahrir, 9th of April), Atef Yehia (shot in the head by security forces in a protest in solidarity with Palestine, 15th of May), Mina Danial (shot by the Army in a protest in front of Masepro, 9th of October). Mina Daniel, in death, suffers the perverse indignity of being on the military prosecutor's list of the accused. Moreover, since the military junta took power, at least 12,000 of us have been tried by military courts, unable to call witnesses and with limited access to lawyers. Minors are serving in adult prisons, death sentences have been handed down, torture runs rampant. Women demonstrators have been subjected to sexual assault in the form of “virginity tests” by the Army. On October 9th, the Army massacred 28 of us at Maspero; they ran us over with tanks and shot us down in the street while manipulating state media to try and incite sectarian violence. The story has been censored. The military is investigating itself. They are systematically targeting those of us who speak out.
Read more...

Egypt's Military Widens Crackdown as Prominent Blogger Alaa Abdel Fattah Remains Imprisoned (video)
The biggest blow came last month, when the army killed as many as 28 civilians, most of them members of the country's Coptic Christian minority. On the evening of October 9th, tens of thousands were gathered outside the state media headquarters, known as Maspero, when the shooting began. Eyewitnesses filmed military vehicles running over crowds of people, but the ruling Supreme Council of the Armed Forces continues to deny any responsibility for the killings.
Read more…


SAUDIJSKA ARABIJA:
Why is no one protecting Saudi Arabia's child brides?
Atgaa, 10, and her sister Reemya, 8, are about to be married to men in their 60s. Atgaa will be her husband's fourth wife. Their wedding celebrations are scheduled for this week and will take place in the town of Fayaadah Abban in Qasim, Saudi Arabia. The girls are getting married because their financially struggling father needs the money that their dowries will provide: young girls of this age can fetch as much as $40,000 each. Many readers might be shocked at this news. How can it be legal? The answer is that Saudi Arabia has no minimum age for marriage, and it is perfectly legal to marry even an hour-old child. ... Camel festivals, held at his time of the year in Saudi Arabia, witness the practice called akheth ("taking") in which girls aged 14 to 16 are "gifted" to the usually elderly members of the monarchy for a few days or weeks. This practice, reminiscent of the infamous droit du seigneur in medieval Europe, is maintained to this day with the monarchy's protection. Saudi Arabia has probably the highest number of child marriages in the Middle East and yet there has been almost no international outrage or objection directed at the practice. ... So far, no UN body, such as Unicef or the human rights council, has issued a single statement condemning child marriages in Saudi Arabia [see footnote]. In fact, not one country has made a statement in the human rights council on this issue, and not a single western government has asked the Saudi monarchy to stop the practice.
Read more...

srijeda, 23. studenoga 2011.

Uglavnom linkovi – Palestina/Izrael


Report: Brazil's military ties with Israel (English and Portuguese)
This 31 pages report details the active support of the Brazilian state for the Israeli arms industry as well as the Israeli interests in and profits from Brazil's military and defense industry. It finally confronts these realities with the framework of economic, legal and political interests and obligations of Brazil.
Read more...

Palestinian Students Call on their European Peers to Boycott Israeli Apartheid
There was no negotiating with such oppression based on race – there was only one word: BOYCOTT. Just as students around the world were banning Barclays bank from campuses for their investment in South African Apartheid in the 1980s, this year we call on you to take similar steps to end Israel's systematic brutality. To say, "We will no longer be complicit!", in the decades of ethnic cleansing, military occupation, medieval blockade that has lead to so much tragedy and broken dreams for our youth and students.
Read more...

Police forcibly prevent public from attending SJP event at University of Pittsburgh
Officials at the University of Pittsburgh attempted to shut down a Students for Justice in Palestine (SJP) event featuring slam poet Remi Kanazi and journalist Joseph Dana on 2 November, according to student organizers. The university police also forcibly prevented members of the public who had taken part in an Occupy Pittsburgh march from attending the event.
Read more...

Violent tactics by Israel almost sunk Gaza-bound boats
Zbog izraelskih nasilničkih taktika humanitarni brodovi za Gazu su skoro potonuli (6. studeni 2011.)
Prema tvrdnjama aktivista, koji su se 6. studenog još uvijek nalazili u izraelskom zatvoru, humanitarni brodovi Tahrir iz Kanade i Saoirse iz Irske zamalo su potopljeni zbog nasilnih taktika koje je koristila izraelska vojska. Brodovi su se sudarili za vrijeme izraelske 3-satne operacije, jer ih je vojska polijevala vodom iz vodenih topova. Koordinator irskog broda za Gazu, Fintan Lane, je izjavio da su izraelske snage brodove polijevale vodom i uperile oružje u putnike. Zbog polijevanja vodom Lane je skliznuo po stepenicama broda, porazbijani su prozori, a most broda se skoro zapalio. Lane je izjavio da su izraelske snage ugrozile živote putnika, dodajući da su Izraelci najprije htjeli brodove ostaviti na otvorenom moru, no oteti putnici su zahtijevali da brodovi ne ostanu na moru jer bi mogli nestati i potonuti. Paul Murphy, zastupnik u Europskom parlamentu i također jedan od putnika, u 3-minutnom je telefonskom pozivu iz izraelskog zatvora, koji su nadzirale zatvorske vlasti, izjavio da je irski brod skoro potonuo zbog načina na koji mu se izraelska mornarica približila i ukrcala se na njega. „Ljudima su stavljeni okovi i oduzete su im osobne stvari. U zatvoru Givon su nas pokušali dezorijentirati onemogućujući nam da spavamo i oduzimajući nam ručne satove, dok je zatvorski sat pokazivao netočno vrijeme. … Uskraćeno nam je pravo koje imamo prema izraelskom zakonu da kontaktiramo svoje obitelji u roku od 24 sata od našeg uhićenja.“, dodao je. David Heap, 45-godišnji Kanađanin s broda Tahrir je napadnut električnim oružjem i zadobio je modrice zbog grubog postupanja prema njemu.
Read more…

Video: Mass walkout at Wayne State leaves "IDF" spokesman lecturing to empty room
Video: Studenti masovno napustili predavanje glasnogovornika izraelske vojske na sveučilištu Wayne u Detroitu (7. studeni 2011.)
Studenti sveučilišta Wayne u Detroitu organizirali su 1. studenog 2011. tihi prosvjed i masovno napuštanje predavanja glasnogovornika izraelske vojske u pričuvi i dopisnika Jerusalem Posta Gila Hoffmana. Snimku prosvjeda možete pogledati na linku.
Read more…

Palestine takes its place in the global farmers' struggle
The “Farmers, rural workers and fishermen's conference: Building Via Campesina in Palestine,” which took place in early November, aimed to create an international network of farmers to support the Palestinian farmers' struggle against the occupation and continued confiscation of land. Held in Al Arroub College, inside the Al Arroub refugee camp in the Hebron district, the conference focused on building both short and long-term strategies to support the popular struggle in Palestine.
Read more…

The international appeal of the Palestinian struggle
With the expansion and diversification of international solidarity movements, new methods and tools have been developed. It is a holistic movement that covers the fields of politics, culture, development, and society. Actions include, solidarity with the Palestinian prisoners, protecting the olive harvest, rebuilding homes destroyed by the Occupation, replanting trees that have been uprooted or incinerated, marketing Palestinian products, escorting Palestinian children to school to protect them against settlers' aggression, digging water wells, hosting theatre and music festivals, meetings, making drawings and solidarity mottos in all world languages to cover the Apartheid Wall, and even praying. Add to this, the boycotting of Israeli products and other sanctions that try to pressure upon Israel to put an end to the Occupation and to the policies of settlement expansion and confiscation of Palestinian land.
Read more…

Remembrance in Beit Hanoun
On November 8, 2006 at six in the morning the Israeli army began shelling Beit Hanoun. The shells landed on the houses of the A'athamnah and the Kafarnah families. Not just one shell, the shelling continued for fifteen minutes. Round after round fell on their houses. Nineteen people were killed, nine children, four women and six men. The youngest was only a baby of a couple of months, the oldest a 73 year old woman. Forty more people were injured. They were all civilians, not even the Israeli army bothers to claim that they were armed; they were sleeping in their beds.
Read more...

Ben Gurion University Punishes Professor for Resisting Military Service in Territories, Death Threats Against Peace Now Activist
Sveučilište Ben Gurion kaznilo profesora zbog odbijanja služenja vojske na okupiranom području, Prijetnje smrću aktivistici udruge Peace Now (8. studeni 2011.)
Predsjednica sveučilišta Ben Gurion Rivka Carmi odlučila je kazniti profesora Idana Landaua jer je odbio kao rezervist služiti vojsku na okupiranom području. Zbog toga što je tjedan dana proveo u vojnom zatvoru, sveučilište mu je plaću smanjilo za 50%. Landau, koji predaje strane jezike, je izjavio da će potražiti drugog poslodavca koji će više odgovarati njegovim vrijednostima. Rivka Carmi je prethodno također profesoru Neveu Gordonu zbog podrške bojkotu Izraela rekla da on ne bi trebao predavati na Ben Gurionu, jer je to u svojim temeljima „cionistička“ institucija, te ga optužila da je počinio „izdaju“. … Aktivistica udruge Peace Now, Hagit Ofran, po drugi je put bila žrtvom kolonističkih ekstremista koji su na njenoj zgradi ispisali njeno ime i prijetnju smrću. Pozvonili su joj na interfon i zastrašivali je lažnom prijetnjom da se pred njenim vratima nalazi bomba koja će eksplodirati za 10 minuta. Ofran je pozvala policiju i zgrada je evakuirana.
Read more…

Tears of Gaza (video)
Norveški dokumentarni film o djeci koja su preživjela izraelsku brutalnu agresiju na Pojas Gaze u prosincu 2008./siječnju 2009. Film je na arapskom s engleskim titlovima.
Click to watch…

petak, 18. studenoga 2011.

Svjedočanstvo putnice na brodu Tahrir


Lina Attalah, urednica engleskog izdanja egipatskog lista Al-Masry Al-Youm, sudjelovala je u pokušaju dostave humanitarne pomoći brodovima u Gazu pod nazivom „Valovi slobode“ početkom studenog ove godine. Na 2 broda se nalazilo 27 aktivista i novinara iz različitih zemalja. Aktivisti su željeli svratiti pozornost svjetske javnosti na izraelsku blokadu Pojasa Gaze. Izraelske sigurnosne snage uhitile su Linu zajedno s ostalim aktivistima u petak (4. studenog). Ovo je djelomičan prijevod njenog izvještaja iz članka Captured in international waters en route to Gaza: An eyewitness account objavljenog 5. studenog 2011. Linin izvještaj u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.


Rano poslije podne na horizontu su se pojavila 3 izraelska ratna broda. Znali smo da je kucnuo čas.

U tom su trenutku neki aktivisti i novinari na brodu počeli bacati opremu u more, bojeći se da bi podaci pohranjeni na njihovim uređajima mogli biti upotrijebljeni od strane izraelskih vlasti na štetu drugih aktivista koji se nisu nalazili na brodu.

Ubrzo nakon toga izraelska se prisutnost u vodama oko nas pojačala. Nabrojali smo najmanje 15 brodova, od čega su 4 bili ratni brodovi, a ostatak mješavina manjih čamaca i vodenih topova. Desetci vojnika na manjim čamcima uperilli su svoje strojnice u nas. Tada je počelo ometanje našeg komunikacijskog sustava i izgubili smo kontakt s ostatkom svijeta.

Kapetan našeg broda počeo je primati radio poruke od izraelske mornarice, koja je postavljala pitanja o organizatorima i odredištu na koje putujemo. Ehab Lotayef, jedan od organizatora kanadskog broda Tahrir, razgovarao je s izraelskom mornaricom i rekao im da nam je odredište Gaza i da je svaki pokušaj da nas se zaustavi protuzakonit. Kad je mornarica ponovila pitanje putem radija: „Tahrir, koje je vaše konačno odredište?“ Lotayef, koji je pjesnik, je odgovorio: „Poboljšanje čovječanstva“.

Kad su izraelska plovila okružila naš brod, Izraelci su nam predložili da nam pošalju jednu osobu koja bi pretražila da li na brodu ima oružja, a ako ništa ne pronađe, oni bi nas pustili da nastavimo svoj put. Aktivisti su prijedlog dočekali sa skepticizmom, iako je bilo nekih koji su mislili da bi to stvarno mogao biti način kako da dođemo do Gaze. Irski brod, koji je plovio za Gazu s nama, odlučno je odbio taj prijedlog.

Dok su nam se približavali izraelski brodovi, irski se brod uputio prema nama i tako snažno udario u naš brod da se oštetio. Nagađali smo da bi to mogao biti oblik pružanja otpora nasilnom izraelskom ukrcavanju, ali nismo mogli uspostaviti komunikaciju s njihovim brodom kako bismo saznali što se doista događa.

Tada su Izraelci povukli svoj prijedlog i preko radija zatražili da zaustavimo brod jer se namjeravaju ukrcati na njega i odvesti nas u izraelsku luku Ašdod. Nakon što se naš brod odbio predati, uperili su u nas vodene topove i zalili nas slanom vodom. Nekoliko minuta ranije Heap nas je upozorio: „pripremite se na tuširanje“. Izraelska je mornarica nastavila slati upozorenja preko radija i zatražila da putnici uklone zaštitnu mrežu koja je bila postavljena oko broda.

Brod je postao vrlo nestabilan i u zraku se osjećala panika. No tada nam je pažnju zaokupila predivna duga koja se pojavila na nebu i u tom nadrealnom trenutku počeli smo je snimati svojim kamerama.

Nakon toga su nas svladali. Izraelski su brodovi udarili u naš brod i vojnici su se počeli ukrcavati. Desetci maskiranih vojnika urlali su „na koljena“, i „ruke u zrak“. Jedan je vojnik sve snimao video kamerom. Istovremeno je jedna skupina vojnika ušla u donji dio broda gdje smo uspostavili medijski centar. Ne sjećam se u kom se trenutku na brodu zavijorila izraelska zastava.

Nakon početnih provjera i mi smo se našli pod palubom, gdje su nas posjedali jednog do drugog. Saznali smo da se brod već kreće prema Ašdodu. Kad nas je jedan od vojnika upitao da li što trebamo, Lotayef i Heap su rekli: „Trebamo da nam vratite brod“. Vojnik ih je ignorirao.

Zatim su nam dopustili da jedan po jedan uzmemo svoju prtljagu iz brodskog spremišta. Nisam pronašla niti jedan kompjuter niti druge elektroničke uređaje, a naša je prtljaga bila pobacana u hrpama, dok su vojnici ležali na podu u neredu. Taj isti prostor bio je naš privremeni dom tijekom proteklih 4 dana dok smo u njemu radili, jeli i spavali. Prizor rasturenog doma bio je prilično uznemirujuć.

Nakon 2 sata stigli smo u Ašdod. Nažalost nisam mogla vidjeti što se događalo s ostalim putnicima jer su me prvu prozvali. Izmjenjivali smo bolne poglede dok su me odvodili, pitajući se kada i gdje ćemo se slijedeći put sresti.

Dok sam izlazila iz broda zasule su me bljeskalice izraelskih vojnika koji su me fotografirali. U Ašdodu su nas odveli u bezličnu pritvornu ustanovu za „ilegalne imigrante“. Morala sam se svući kako bi me pretražili. Zaplijenili su mi flip kameru, osobni dnevnik, USB stick, mobilni telefon i snimač glasa. Kompjuter i kameru su mi vojnici oduzeli već na brodu. Pokušala sam pregovarati kako bi mi vratili moje stvari – ili barem da mi vrate moj osobni dnevnik, u kojem sam prikupila sitne pojedinosti o putovanju – ali bez uspjeha. Ipak uspjela sam zadržati 2 knjige koje su htjeli zaplijeniti.

Moje su misli za to vrijeme bile s aktivistima na brodu koji su obećali da će se nenasilno opirati odvođenju s broda. Dogovorili su se da će brod napustiti samo ako ih s njega budu silom odvukli. Dok su me pretraživali čula sam Heapa kako viče u unutrašnjosti ustanove. „Ehab, čuješ li me?“, „Majd, čuješ li me?“, „Kit, čuješ li me?“, „Karen, čuješ li me?“, „Michael, čuješ li me?“ Njegovi su pozivi odjekivali velikom pritvornom ustanovom probijajući kroz njene bučne hodnike. No nisam čula odgovore ostalih aktivista.

Odveli su me na drugo mjesto, gdje su me 30 minuta ispitivali policajci. Tamo su mi uzeli otiske prstiju i fotografirali me. Za vrijeme ispitivanja pitali su me o mojoj profesionalnoj prošlosti, različitim organizacijama za koje sam radila, te kako sam saznala za Valove slobode, našu flotilu za Gazu, i upoznala aktiviste koji su sudjelovali u toj akciji. Okrenuta licem prema policajcu u ogledalu sam vidjela odraz Georgea Klontzasa, kapetana našeg broda. Noge su mu bile vezane metalnim lancem.

„Jeste li svjesni da ste išli u zatvorenu vojnu zonu?“ upitao me policajac. Rekla sam da jesam. Kad me pitao zašto sam to učinila, odgovorila sam da sam pratila pokušaj aktivista da se suprotstave blokadi Gaze. Nasmiješio se i pustio me.

2 diplomata iz egipatskog veleposlanstva odvezli su me na granični prijelaz Taba gdje sam glatko i bez ikakvih problema ušla u Egipat.


Izvor i više informacija: Captured in international waters en route to Gaza: An eyewitness account



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israeli Navy Kidnaps Three Fishermen
Izraelska mornarica otela 3 ribara (10. studeni 2011.)
Izraelska je mornarica u četvrtak (10. studenog) u zoru uhitila 3 palestinskih ribara, uključujući 2 maloljetnika, iz iste obitelji unutar područja od 3 nautičke milje od obale, području unutar kojeg izraelska vojska palestinskim ribarima navodno dopušta da love ribu. Prošli je tjedan izraelska mornarica uhitila 2 palestinskih ribara koji su lovili ribu u blizini obale. Izrael redovito napada palestinske ribare u vodama Pojasa Gaze, što uvelike, kao i ograničenje od 3 milje, otežava rad i preživljavanje palestinskih ribara i njihovih obitelji.
Read more…

DFLP says leaders stopped at Allenby Bridge
Izraelska vojska čelnicima DFLP-a zabranila da otputuju u inozemstvo (10. studeni 2011.)
Izraelske su vlasti bez ikakvog obrazloženja 3 čelnika Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine onemogućile da iz Zapadne obale prijeđu u Jordan. Ova su 3 Palestinaca putovala odvojeno i na različita odredišta i povezuje ih jedino to što pripadaju istoj političkoj stranci. Jednog su satima držali na graničnom prijelazu prije nego su mu rekli da neće moći izaći iz Zapadne obale. Drugom je ovim postupkom onemogućeno da sudjeluje na okupljanju Svjetske federacije demokratske mladeži u Lisabonu, a trećem, koji je, nakon što je 10 godina proveo u zatvoru, oslobođen u nedavnoj razmjeni zarobljenika, onemogućen je susret s obitelji u Jordanu.
Read more…

Army Installs Roadblocks Surrounding Nablus, Kidnaps One Resident
Vojska postavila cestovne blokade oko Nablusa, otela jednog mještana (8. studeni 2011.)
Izraelska je vojska u utorak (8. studenog) otela 1 25-godišnjeg mještana u blizini sela Huwwarah u blizini Nablusa na sjeveru Zapadne obale. Otet je nakon što su ga pretražili na izraelskoj vojnoj cestovnoj blokadi. Vojnici su blokirali ulaz u selo Beita, južno od Nablusa i pretraživali sva vozila koja su izlazila iz tog sela. Blokiran je i ulaz u kolonističko naselje Yitzhar u blizini Nablusa, te istočni ulaz u Nablus, a prema tvrdnjama očevidaca vojnici su pretražili desetke vozila i ispitivali mještane. Dan ranije, jedna je skupina ekstremističkih izraelskih kolonista iščupala najmanje 30 maslinovih stabala u vlasništvu palestinskih mještana sela Madama, južno od Nablusa.
Read more…

Prisoner release: Palestinian narratives
“For example, a 16 year old kid who – influenced by the media – thought that he could kidnap a settler and exchange him for his relatives who are imprisoned by Israel. Apparently he didn't have the means, so his attempt didn't succeed. The Israelis knew about him and they went to his house at 3am in order to arrest him. He was not there but his parents were and after entering into his house the Israelis killed his mother by mistake, his father was left paralysed and they demolished part of the house. On the second day he turned himself in. He was sentenced to 15 years in prison.“ “Three or four months ago, the army was about to arrest someone, who they said was not that dangerous, but they entered the wrong house and there was a 65 year old man sleeping in his bed and he was killed in his bed. The Israeli version of the story is that he made a 'suspicious move' and he was killed.“
Read more...

Israel cuts number of Ethiopian immigrants citing overpopulated absorption centers
Although the cabinet decided a year ago to bring the last of the Falashmura from Ethiopia to Israel at a rate of 200 a month, an interministerial committee with responsibility for the operation has decided to reduce the rate to 110 a month. There are currently more than 4,500 Falashmura - descendants of Jews who converted to Christianity - who have registered to immigrate to Israel and are waiting in a refugee camp in Ethiopia's Gondar province. According to a report by a parliamentary delegation from Israel that visited the camp in September, conditions for the prospective immigrants are harsh.
Read more...

'Death to Arabs' scrawled across Muslim gravestones in Jerusalem
„Smrt Arapima“ naškrabano na muslimanskim nadgrobnim spomenicima u Jeruzalemu (10. studeni 2011.)
Oko 15 muslimanskih nadgrobnih spomenika pronađeno je oskrnavljeno u Jeruzalemu u četvrtak (10. studenog). Na nadgrobnim spomenicima groblja Bamamila ispisani su grafiti „Smrt Arapima“ i „Givat Asaf“ – naziv divljeg ilegalnog izraelskog kolonističkog naselja na Zapadnoj obali koje izraelske vlasti namjeravaju ukloniti. Sumnja se da se radi o napadu „naplaćivanja cijene“ koji su izveli desničarski ekstremisti. Prije mjesec dana vandalizirana su 2 groblja u Jaffi, kršćansko i muslimansko, na kojima su također ispisani protuarapski grafiti. Slični su napadi grafitima u posljednje vrijeme počinjeni i na kućama pripadnika izraelske udruge Peace Now.
Read more…

Race to a million "mixed" couples
Walla! Culture recently ran a story pointing out that one of the couples competing in the popular Israeli reality TV show, “Race for the Million,” is “mixed”. Meaning: a male, Muslim Palestinian citizen of Israel and a Jewish Israeli woman who dare to openly flaunt their romantic relationship on prime time television. But before this couple came to Walla!'s attention, they were under fire from an organization called LEHAVA (“flame” in Hebrew, it's an acronym for “Preventing [Jewish] Assimilation [with non-Jews] in the Holy Land”), which has published a pamphlet calling for a boycott of the show. In a short interview with Walla! Culture Benzi Goopstein, the chairman of LEHAVA, remarked, “[Jewish] assimilation is the continuation of the Holocaust.” He also claimed that mixed couples result in violence against women.
Read more...

srijeda, 16. studenoga 2011.

Palestinska djeca u izraelskim zatvorima


Informacije iz članka Child Prisoners Shazije Arshad objavljenog 9. studenog 2011. koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.

Zatvaranje palestinske djece uobičajeno je obilježje izraelske okupacije Zapadne obale. Organizacija za prava djeteta Defence for Children International (DCI) procjenjuje da je od 2000. na izraelskim vojnim sudovima procesuirano 7500 palestinske djece. Mnogi su očekivali da će 164 djece (u dobi između 12 i 17 godina) koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima biti među više od 1000 Palestinaca razmijenjenih za Gilada Shalita; no to se nije dogodilo. Većina (62%) djece je pritvorena zbog „gađanja kamenjem“.

UN-ova konvencija o pravima djeteta: „U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.“

Članak 37(b) te konvencije dodaje: „Uhićenje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta obavljat će se u skladu sa zakonom, kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme.“

Izraelske vlasti nastavljaju uhićivati i pritvarati palestinsku djecu, često ograničavajući njihov pristup članovima obitelji i odvjetnicima. Priznanja su u većini slučajeva iznuđena na hebrejskom, a, prema izvještaju DCI-a, djeca se u 95% slučajeva izjašnjavaju krivima bez obzira da li su prekršila zakon ili ne.

Prava djece pritvorenika

Unatoč UN-ovim jamstvima o zaštiti prava djece, izraelske vlasti često ne poštuju prava na sigurnost i zaštitu palestinske djece.

Djeca između ostalog imaju pravo da ne budu podvrgnuta neselektivnom uhićenju, pravo da znaju razlog svog uhićenja i pritvora, pravo na pravno savjetovanje, te pravo na kontakt sa članovima obitelji.

Većina uhićene djece živi na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, i zatvorena su u zatvoru Hasharon.

Zlostavljanje djeteta često počinje u trenutku uhićenja, koje se često odvija tijekom noćnog napada u kojem dijete odvode iz obiteljskog doma bez da ono i njegova obitelj znaju kamo ga odvode.

Dijete ispituju u istražnom centru, bez nazočnosti ili kontakta s članovima obitelji ili pravnim predstavnikom.

Ispitivanje je naročito iscrpljujuće i uključuje zastrašivanje prijetnjama i fizičkim nasiljem; djeca dobe „priznanja“ koja trebaju potpisati. Mnoga od tih „priznanja“ su napisana na hebrejskom i malo koje dijete ih zna pročitati.

Pritvaranje i postupanje s djecom u zatvorima

Većina palestinske djece koju su pritvorile izraelske vlasti nalazi se u zatvoru u Izraelu što predstavlja kršenje članka 76 Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje transfer zatvorenika s okupiranog područja.

Zatvori i pritvorni centri u kojima drže palestinsku djecu često ne zadovoljavaju međunarodne standarde u zaštiti dječjih prava i općenito prava zatvorenika.

Pritvorne ustanove su prenapučene, ponekad s vrlo slabim prozračivanjem i lošim higijenskim uvjetima, te pune kukaca.

Postoje izvještaji u kojima se tvrdi da ta djeca također ne dobivaju adekvatnu hranu, piće i zdravstvenu skrb.

Pojavili su se izvještaji o fizičkom, verbalnom, te, povremeno i, seksualnom zlostavljanju palestinske djece. Od trenutka uhićenja tu djecu zastrašuju prijetnjama i stvarnim zlostavljanjem.

Tijekom pritvora djeci često onemogućavaju da spavaju, stavljaju ih u ekstremno vruće ili hladne prostorije, ne dopuštaju im da odu na WC ili da se operu.

Javni odbor protiv mučenja je izvijestio da „u uzorku od 100 iskaza djece koje su prikupili odvjetnici 2009. godine, 69% djece tvrdi da su ih udarali, 49% da su im prijetili, 14% da su ih držali u samicama, 12% da su im prijetili seksualnim zlostavljanjem uključujući silovanje i 32% da su bili prisiljeni potpisati priznanja na hebrejskom.“

Svoj se palestinskoj djeci „sudi“ na vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali. Ti sudovi nisu obvezni udovoljavati izraelskim pravnim uvjetima, a kamoli poštivati međunarodne pravne obveze.

Tijekom vojnih suđenja sudski proces nadziru izraelske okupacijske snage, ali se on ne snima.

Izraelski vojni sudovi maloljetnima smatraju Palestince u dobi između 12 i 16 godina, dok je u Izraelu dijete maloljetno dok ne navrši 18 godina života. Zbog pojačanog međunarodnog pritiska, naročito od strane britanskih parlamentaraca i vlade, izraelska je vojska pristala ubuduće maloljetnima smatrati Palestince mlađe od 18 godina.

Pristup pravnim zastupnicima je minimalan, a obitelji se često moraju pomučiti kako bi saznale gdje im se dijete nalazi. Dozvole za posjet pritvorenom maloljetniku teško se dobivaju.

Odvjetnici djeci često savjetuju da se izjasne krivima jer to često može dovesti do puštanja na slobodu nakon 3 mjeseca pritvora; u slučaju da se izjasne nevinima mogli bi u zatvoru provesti do godinu dana.

Procjenjuje se da 81% palestinske djece prizna krivnju tijekom ispitivanja; ta se „priznanja“ zatim koriste na vojnim suđenjima.

Za vrijeme dok su lišena slobode, djeci je uskraćeno pravo na obrazovanje.

Udruga Save the Children u svojoj studiji procjenjuje da u prosjeku palestinska djeca u zatvoru provedu 147 dana.

Save the Children također tvrdi da 90% djece nakon boravka u zatvoru pati od psiholoških trauma i stresa.

Neki pojedinačni slučajevi

Ahmad F (15) je uhićen 6. srpnja 2011. u selu Buring na Zapadnoj obali. Optužili su ga da je bacao kamenje i uhitili ga u 2 sata u jutro kad su izraelski vojnici upali u njegov obiteljski dom. Ahmadu su tijekom vožnje bile vezane ruke i stavljen mu je povez preko očiju. Izložili su ga ekstremnoj hladnoći, nisu mu dali nikakvu hranu dulje od 8 sati i u zatvoru se morao skinuti radi pretresa.

Mounir Khalifa (17) je uhićen 12. kolovoza 2009. u izbjegličkom logoru u Nablusu. Vojnici su ga uhitili u 2 sata u noći u njegovom domu. Stavili su mu povez preko očiju i ruke mu vezali lisicama, a zatim su ga tijekom vožnje udarali u lice i trbuh. Prevezli su ga u ilegalno izraelsko kolonističko naselje Ariel i nisu mu dopustili da ode na WC.

Amr Imran Hussain (16) je uhićen 29. ožujka 2011. Uhitilo ga je 10 vojnika u njegovom domu u Qalqilyji na Zapadnoj obali. Tijekom uhićenja su ga udarali po glavi i izgubio je svijest; k svijesti se vratio tek u medicinskom centru u Arielu.

Mohammed Jamal Khalil Abu Marya je uhićen 21. veljače 2011. u 3 sata u noći. Uhitili su ga izraelski vojnici u njegovom domu u Beit Omaru kod Hebrona i udarali ga tijekom vožnje do kolonističkog naselja. Nekoliko su ga sati ostavili na hladnoći i kiši, te ga zatim prebacili u zatvor Etzion.

Ayed Khalil Abu Rahma (15) je uhićen 26. siječnja 2011. u selu Bil'in na Zapadnoj obali. Prije i za vrijeme vožnje do ilegalnog kolonističkog naselja na Zapadnoj obali tukla su ga 4 vojnika.

Zaqiq Jamil Ahmed Hamed je uhićen u 3 sata u jutro 28. ožujka 2011. u selu Beit Omar u okolici Hebrona. Najprije su ga prevezli u jedno kolonističko naselje, gdje tvrdi da su ga pretukli, a potom je prebačen u zatvor Etzion gdje su mu ispitivači prijetili.

Amjad Majdi Haddad (17) je uhićen 15. svibnja 2011. u svom domu u Hebronu. Vojnici su ga pretukli, pri čemu je zadobio ozljedu na glavi, i zatim ga prevezli u ilegalno kolonističko naselje, gdje mu nije ukazana liječnička pomoć. Kasnije su ga prebacili u zatvor Etzion.

Reakcije iz međunarodne zajednice

Mnogi u međunarodnoj zajednici osuđuju izraelsko postupanje s palestinskom djecom.

Posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava, Richard Falk, je izjavio da Izrael prilikom pritvaranja palestinske djece ne poštuje Konvenciju o pravima djeteta.

Irski laburistički zastupnik u europskom parlamentu Proinsias De Rossa, predsjednik izaslanstva Europskog parlamenta za Palestinu, pozvao je na oslobađanje sve 164 palestinske djece koja se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima. De Rossa je također Visoku predstavnicu EU-a Catherine Ashton pozvao da o ovom problemu razgovara s izraelskim vlastima.

UNICEF-ov posebni predstavnik na okupiranom palestinskom području, Jean Gough, pozvao je izraelsku vladu da oslobodi svu palestinsku djecu u izraelskim zatvorima i poštuje Konvenciju o pravima djeteta.

Britanski parlamentarni zastupnici u brojnim su prilikama upozoravali na problem djece u pritvoru i pitanje vojnih sudova, uključujući i raspravu u donjem domu britanskog parlamenta. Nakon ove rasprave i obećanja britanske vlade da će o ovim pitanjima razgovarati s izraelskom vladom, izraelske su vlasti najavile da će od sada ubuduće djecu od 17 i 18 godina svrstavati u maloljetnike.

Britanski su parlamentarci u parlament uputili nekoliko prijedloga vezano uz lišavanje slobode palestinske djece u Izraelu, među kojima jedan poziva na oslobađanje svih 164 maloljetnika koji se trenutno nalaze u izraelskom zatvoru. Taj je prijedlog do sada poduprlo 53 zastupnika.

Preporuke organizacija za ljudska prava

Palestinski dio organizacije za prva djeteta Defence for Children International pozvao je Izrael da:
osigura da niti jedno dijete ne bude ispitivano bez nazočnosti odvjetnika po njegovom izboru i člana obitelji;
osigura da sva ispitivanja djece budu snimljena video kamerom;
osigura da vojni sudovi odbace sve dokaze za koje se sumnja da su iznuđeni zlostavljanjem ili mučenjem;
osigura da svi vjerodostojni navodi o zlostavljanju i mučenju budu temeljito i nepristrano istraženi, te da odgovorni za takvo zlostavljanje budu privedeni pravdi.

Nadalje: „Niti jedno dijete ne smije biti pritvoreno u Izraelu u suprotnosti s člankom 76 Četvrte ženevske konvencije.“

Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem izraelskim je vlastima uputila slijedeće preporuke:
odmah uskladiti dob do koje se osobu smatra maloljetnom u vojnim zakonima s dobi do koje se osobu smatra maloljetnom u Izraelu i ostatku svijeta;
zabraniti uhićivanje maloljetnika noću;
ispitivanje provoditi tijekom dana, uz nazočnost roditelja, te omogućiti maloljetnicima da se savjetuju sa svojim odvjetnikom na način koji poštuje prava maloljetnika;
zabraniti zatvaranje maloljetnika mlađih od 14 godina;
promicati alternative pritvoru i pronaći rješenja koja nude alternative zatvaranju;
uspostaviti obrazovne programe u svim zatvorima i ponuditi mogućnost učenja svih predmeta kako bi maloljetnici mogli nadoknaditi nastavu propuštenu za vrijeme dok su bili lišeni slobode;
pojednostavniti izdavanje dozvola za posjet maloljetnicima koji su u pritvoru i zatvoru.

Dok izraelske vlasti i dalje 164 djece drže u zatvorima u tijeku su neprekidni i sve glasniji pozivi da ih se oslobodi i da izraelske okupacijske snage na Zapadnoj obali prekinu s praksom agresivnih uhićenja, vojnih suđenja i nepotrebnog lišavanja slobode, te da izraelska politika i postupanje u tom pogledu poštuju Konvenciju o pravima djeteta.


Izvor: Child Prisoners



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Mordechai Vanunu deserves freedom from Israel
Mordechai Vanunu zaslužuje da ga Izrael oslobodi (9. studeni 2011.)
Izraelski zviždač Mordechai Vanunu koji je svijetu otkrio pojedinosti o izraelskom nuklearnom naoružanju i zbog toga odslužio 18 godina zatvorske kazne, od toga 11 godina u izolaciji u samici, u nedjelju (12. studenog) je konačno trebao saznati da li mu je ili ne oduzeto izraelsko državljanstvo. Vanunu je sam zatražio da mu se oduzme državljanstvo (koje se u Izraelu oduzima za izdaju, za što je Vanunu bio osuđen) u nadi da će na taj način konačno moći napustiti Izrael. Vanunu već 7 godina pokušava napustiti Izrael. Iz zatvora su ga oslobodili 2004. i tada mu je rečeno da će zemlju moći napustiti tek za 6 mjeseci i da za to vrijeme ne smije razgovarati sa strancima. Od tada je Vanunu nekoliko puta bio uhićivan i privođen zbog tehničkog kršenja uvjeta koje su mu nametnuli. Kao pacifist koji je odluku da objavi informacije o izraelskom nuklearnom programu donio jer se protivio nuklearnom naoružanju, Vanunu vjeruje da Palestinci trebaju koristiti nenasilne oblike otpora i građanskog neposluha u borbi za svoja prava. Nije jasno zbog čega ga izraelske vlasti još uvijek nisu oslobodile. Samo najciničniji izraelski političari danas tvrde da Vanunu još uvijek posjeduje informacije koje bi mogle nauditi izraelskoj sigurnosti. Vanunu je sve informacije koje je imao o nuklearnom postrojenju Dimona dao objaviti još 1986. uz pomoć novinara britanskog Sunday Timesa.
Read more…

Susya, Twaneh, Beit Umar – By David Shulman
Where is my place? Where is the place of any good man or woman at such a moment? Then I know: I am not getting on that van. We send one party of activists and internationals off toward Jerusalem, and I turn back to the incredulous policeman who thought he was finally getting rid of us for today, and I say, easily, strangely joyful, calm, “Arrest me now.” With me are another 14 or so who are marched to the hideous, airless, armored arrest vehicle with its small slits for rifle fire that are now locked shut. One by one we are pushed inside. ... “You should know,” says the chief policeman, “that the village of Beit Umar will pay tomorrow for what you've done today.” I'm sure he's right: the only operative law in the Occupied Territories works just like that. They'll make them pay. Isa, wise, humane, naturally brave Isa, watches sadly from the hill as we disappear. It's good to be here for Isa's sake. In fact, I recommend such moments, odd as this may sound. Really, there's nothing like it. You feel free. Of course, the plastic handcuffs are too tight and your wrists hurt, and you're thirsty and physically exhausted and you don't know how long you'll be like this and what will happen to you, but you're with the salt of the earth, truly, and you can laugh, and you recall previous arrests that you're proud of, and there are other memories to be shared, and a burden has been lifted from your shoulders and a kind of sweet relief takes its place, and there's no fear but only a tense readiness or anticipation, and bits of texts or broken sentences flit through your mind, I've been reading Spinoza lately and some childish inner voice absurdly announces that Spinoza would approve, but actually what you mostly feel is simply, deeply alive. Incongruous well-being mingles with minor bodily pain (after a while your wrists start to chafe and turn red). With this, and with your friends, you wait.
Read more…

Raw footage from Gaza-bound ships (video)

Freedom Wave riders beaten, denied access to family; organizers demand accountability
Aktivisti na humanitarnim brodovima pretučeni, zabranili im kontakt s članovima obitelji (5. studeni 2011.)
Suprotno tvrdnjama izraelske vojske presretanje humanitarnih brodova Tahrir i Saoirse nije bilo nenasilno. Protiv broda Tahrir izraelska je vojska upotrijebila vodeni top, čime je ugrozila živote putnika i posade. Aktivisti koji su vojnicima pružili nenasilan otpor prilikom preuzimanja broda bili su izloženi prijetnjama i pretučeni su. Naročito je jako pretučen 45-godišnji kanadski sveučilišni profesor David Heap. Izraelske vlasti uhićenim aktivistima nisu dopustile kontakt s članovima obitelji koji su bili zabrinuti za njihovu sigurnost. Kanadski konzularni predstavnici su članovima obitelji rekli da nekoliko aktivista ima vidljive modrice.
Read more…

subota, 12. studenoga 2011.

Linkovi, vijesti – uglavnom Palestina/Izrael


PALESTINA/IZRAEL:
Israel withholds Palestinian tax revenues (video)

Obama asks Bosnia not to support Palestinian bid
Obama traži od Bosne da ne podrži zahtjev Palestine za priznanjem u Vijeću sigurnosti (3. studeni 2011.)
Obama je bosanskim čelnicima poslao pismo u kojem ih poziva da ne podupru palestinski zahtjev za priznanje države Palestine u Vijeću sigurnosti UN-a gdje je BiH trenutno nestalna članica. Bosansko tročlano predsjedništvo podijeljeno je po ovom pitanju: Bošnjaci podupiru Palestince, Srbi su zauzeli pro-izraelski stav, a hrvatski predstavnik nije pojasnio svoje stajalište. Obzirom da nema jedinstva, Bosna mora biti suzdržana, što se u Vijeću sigurnosti broji kao „protiv“. Palestinci tvrde da su do sada osigurali 8 od 9 potrebnih glasova kako bi imali većinu u Vijeću sigurnosti, iako su SAD obećale da će staviti veto. Kad bi Palestinci skupili 9 glasova, SAD bi bio primoran uložiti veto, čime bi Palestinci odnijeli moralnu pobjedu suprotstavivši SAD većini međunarodne zajednice. Srpski član bosanskog predsjedništva Nebojša Radmanović je u četvrtak (3. studenog) izjavio da je izložen kritikama u domaćoj i međunarodnoj javnosti zbog nepodupiranja palestinskog zahtjeva, no da on samo „radi u interesu države Bosne i Hercegovine … kao i interesu židovskog naroda, Palestinaca i mira na Srednjem istoku“. Amerikanci su mu odgovorili da „cijene njegovo stajalište“. Prošli su tjedan Bosnu posjetili i izraelski i palestinski ministri vanjskih poslova, no stavovi ni bošnjačkog ni srpskog predsjednika nisu se promijenili.
Read more…

After UNESCO Palestine vote, could US defund nuclear watchdog IAEA, too?
But the law that saw the US pull out of UNESCO would apply equally to any other UN agency – whether the International Atomic Energy Agency (IAEA), which plays a key role in monitoring nuclear proliferation in states like Iran, or the World Health Organization, where the US and other states intensively coordinate international efforts to deal with public health threats. And under UN rules, membership into the World Intellectual Property Organization would be more or less automatic at this point if the Palestinians pursue it. The WIPO has been strongly supported by the US, seeking to curb piracy of US movies and software.
Read more...

Ireland calls on Israel to free activists
Irska poziva Izrael da oslobodi aktiviste (10. studeni 2011.)
Irska je pozvala Izrael da brzo oslobodi međunarodne aktiviste koji su prošli tjedan pokušali probiti izraelsku blokadu Pojasa Gaze humanitarnim brodovima. U četvrtak (10. studenog) se od ukupno 27 uhićenih u zatvorima još uvijek nalazilo 19 aktivista. Izraelske vlasti njihovo puštanje na slobodu navodno uvjetuju potpisivanjem izjava što aktivisti odbijaju.
Read more…

Holocaust survivor's dramatic plea to Zuma
Molba Stephana Hessela južnoafričkom predsjedniku (8. studeni 2011.)
Nakon što je tijekom vikenda zasjedao u Cape Townu, gdje su saslušani dokazi brojnih svjedoka, Russelov sud je Izrael proglasio krivim zbog prakticiranja aparthejda i pozvao na izolaciju te države. Presuda je razbjesnila Južnoafrički židovski odbor zastupnika i Južnoafričku cionističku federaciju, koji su sud prozvali „sredstvom protuizraelske propagande“. Stephan Hessel, koji je preživio nacistički koncentracijski logor Buchenwald i kasnije bio u timu koji je sastavio Opću deklaraciju o ljudskim pravima, je južnoafričkom predsjedniku Zumi dostavio pismo u kojem traži zaštitu Haneen Zoabi, parlamentarne zastupnice izraelske stranke Balad, nakon što je jedan izraelski zastupnik konzervativne izraelske stranke Kadima navodno od etičkog povjerenstva izraelskog parlamenta zatražio da Zoabi bude oduzeto državljanstvo jer je izjavila da je izraelska država „rasistička“. Hessel i ostali sudionici suda, među kojima su i bivši ministar Ronnie Kasrils, književnica Alice Walker i dobitnica Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire, rekli su Zumi da su zabrinuti da bi Izraelci i Palestinci koji su svjedočili na njihovom sudu mogli biti proganjani. Od Zume su zatražili da osigura jamstvo izraelske vlade da će svim svjedocima biti omogućeno da se sigurno vrate svojim domovima. Zoabi je pojasnila: „Svaki izraelski građanin koji govori o punim nacionalnim i građanskim pravima Palestinaca obično postane metom napada. Radi se više o političkom progonu“. Russelov je sud pozvao vlade diljem svijeta da Izraelu nametnu sankcije i prekinu diplomatske veze s tom zemljom. Aparthejd je prema međunarodnom pravu definiran kao situacija u kojoj se mogu identificirati 2 različite rasne skupine i u kojoj se protiv podređene skupine čine nehumana djela uz potporu države, tvrdi Russellov sud. Pravnik i britanski odvjetnik Michael Mansfield je izjavio da se palestinsko područje sastoji od „niza odvojenih rezervata u kojima odvojeno žive 2 skupine [Palestinci i Izraelci].“ Dodao je da izraelski stručni svjedoci tvrde da ta politika čak ima i svoj naziv - hafrada, hebrejski za „separaciju“. „Postoje 2 potpuno odvojena pravna sustava. Palestinci su podložni vojnom zakonu, prema kojem nemaju pravo na pravičan postupak, a na Izraelce koji žive u kolonističkim naseljima [u Palestini] primjenjuje se građansko pravo“, tvrdi Mansfield. „Izrael Palestince podvrgava institucionaliziranom režimu dominacije koji predstavlja aparthejd kako je on definiran prema međunarodnom pravu.“ Južnoafrički židovski odbor zastupnika sud je nazvao farsom, no Ronnie Kasrils im je odgovorio da su farsa vojni sudovi na kojima se sudi Palestincima i napomenuo da Russellov sud izriče samo moralnu presudu i nema moć kazniti Izrael.
Read more…

Hacking Palestine: A digital occupation
Israel continues to determine much that shapes Palestinian telecommunications, from the allocation of frequencies to where infrastructure can be built, from how much bandwidth is allocated for internet use to what kind of infrastructure equipment can be imported and installed. Despite the advent of Palestinian telecommunications companies (Paltel's cellular subsidiary Jawwal, its internet subsidiary Hadara, and as of 2009 a second cellular provider in the West Bank, Wataniya), local landline calls within the Gaza Strip are still routed through Israel; many local calls within the West Bank equally so. International calls in or out of the Palestinian Territories on land or cellular networks are switched in Israel - the international dialling code awarded to Palestine by the ITU remains mostly symbolic. The majority of Palestinian internet traffic is routed through switches outside the Territories. Even on the ubiquitous cellular phones, calls must touch the Israeli backbone. Paltel, Jawwal, Hadara and Wataniya rely on Israeli permissions for the placement, number and strength of routers and exchanges; the range of their signals and the equipment they can use is limited by Israeli restrictions; the allocation of their bandwidth is decided by the Israeli Ministry of Communication - not the Palestinian one. Landline, cellular telephony and internet infrastructures are forced to be segregated from yet dependent on Israeli networks. While each technology requires different mechanisms to operate, the entire underlying structure of Palestinian telecommunications is occupied. In the realm of the internet (which parallels landline infrastructure as opposed to cellular telephony), it is the Israeli authorities that determine how much total bandwidth Hadara can have. Similarly, it is Israeli providers who sell bandwidth capacity to Hadara, and do so at substantially higher rates than to ISPs (internet service providers) within Israel. For Palestinians then, it is invariably slower and more expensive to surf the internet than it is for an Israeli.
Read more...

French document: Ma'ale Adumim part of 'Occupied Palestine'
Za francuske vlasti (kao i za ostatak međunarodne zajednice) ilegalno kolonističko naselje Ma'ale Adumim nalazi se na palestinskoj okupiranoj Zapadnoj obali (9. studeni 2011.)
21-godišnji kolonist iz ilegalnog izraelskog kolonističkog naselja Ma'ale Adumim koji ima i francusko državljanstvo, neugodno se „iznenadio“ kad su mu francuske vlasti izdale privremenu putovnicu na kojoj piše da se njegovo mjesto prebivališta nalazi na „Okupiranom palestinskom teritoriju“. Kolonist se rodio u Izraelu, ali su njegovi roditelji useljenici iz Francuske, pa je zatražio francusku putovnicu kako bi mogao studirati u Francuskoj. Za činjenicu da se Ma'ale Adumim nalazi na okupiranoj palestinskoj Zapadnoj obali i da međunarodna zajednica ne prihvaća aneksiju tog dijela palestinskog teritorija Izraelu, kolonist je okrivio „francuski antisemitizam“: „Znao sam da su Francuzi antisemiti, i ne bi me iznenadilo da su napisali Ma'ale Adumim, Palestina, ali oni su se odlučili za grubi izraz „Okupirana Palestina““. Uvjeren je da će ilegalno kolonističko naselje Ma'ale Adumim izgrađeno na palestinskom teritoriju u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom biti pripojeno Izraelu i unatoč tome što se Ma'ale Adumim ne nalazi u Izraelu namjerava zatražiti da mu francuske vlasti u putovnici napišu da mu se mjesto prebivališta nalazi u Izraelu. Izraelski ultradesničarski ministar vanjskih poslova (i sam ilegalni kolonist) Lieberman, čija stranka također živi u tvrdoglavoj ultracionističkoj zabludi da se Ma'ale Adumim nalazi u Izraelu, francuskoj je vladi odlučio poslati oštro prosvjedno pismo u kojem će zatražiti da se ukine taj naziv. U Liebermanovoj stranci tvrde da su neki kolonisti iz ilegalno okupiranog palestinskog istočnog Jeruzalema također dobili dokumente na kojima piše da stanuju na Okupiranom palestinskom teritoriju. „Gradonačelnik“ ilegalnog kolonističkog naselja Ma'ale Adumim, Boris Grossman, također je ogorčen i tvrdi da Palestina uopće „ne postoji“, pa zbog toga okupirani palestinski teritorij na kojem je izgrađeno njegovo ilegalno kolonističko naselje „nije mogao biti oduzet Palestini“. Grossman također tvrdi da se njegovo ilegalno kolonističko naselje (koje je u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom izgrađeno 1970-tih na palestinskom području koje je Izrael okupirao 1967.) „spominje u Bibliji“, te „zažalio“ što Francuska „podržava Palestince i retoriku koja šteti šansama za pokretanje mirovnog procesa“.
Read more…


ŠVICARSKA:
Dolphin dies after Swiss techno party
A dolphin has died at a Swiss amusement park just weeks after conservationists warned that loud noises could cause extreme distress to the cetaceans at a dolphinarium in the eastern town of Lipperswil. Shadow, an eight-year-old dolphin, died on Tuesday, 20 days after a huge techno party was held only 50 metres away from Connyland, the amusement park where the aquarium is located. Conservationists say the animal’s immune system may have been damaged by loud music at the 16-hour party.
Read more…


srijeda, 9. studenoga 2011.

Tražite oslobađanje međunarodnih humanitarnih aktivista s brodova Valova slobode



Izvor: Mail to Irish and Canadian Government - release of FreedomWaves passengers

Većina aktivista koja je prošli tjedan sudjelovala u „Valovima slobode“ – pokušaju proboja izraelske blokade Pojasa Gaze 2 brodovima (irskim Saoirse i kanadskim Tahrir ) - još su uvijek u izraelskom zatvoru. Pošaljite poruku irskoj i kanadskoj vladi i zatražite da učine sve što mogu kako bi aktivisti bili odmah oslobođeni.

Poruka na engleskom (koju možete kopirati, dopuniti ili napisati vlastitu):
Dear Minister,
As a common citizen of the world, very concerned about human rights violations, I am asking you to do all that you can so that all passengers of "Freedom Waves" humanitarian boats bound for Gaza can be released immediately.
Sincerely,
Ime i prezime, grad, država


Adresa za Irsku:
Irski ministar vanjskih poslova
Eamon Gilmore TD
Minister for Foreign Affairs of Eire
E-mail: eamon.gilmore@oir.ie

Kopija: Izraelskom veleposlaniku u Irskoj
Cc: info@dublin.mfa.gov.il


Adresa za Kanadu:
Kanadska vlada
Canadian Government
E-mail: canadasite@canada.gc.ca

Kopija: Izraelskom veleposlaniku u Kanadi
Cc: info@ottawa.mfa.gov.il


Izvor: Mail to Irish and Canadian Government - release of FreedomWaves passengers



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Resistance is fertile: Palestine's eco-war
They come from across the planet and meet in the shadow of Israel's 12m concrete wall. They strap olive saplings and water bottles to the back of a donkey, silent under its burden. Former police officers from Sweden, German punks, Australian conservationists, leftist activists from the US, South African priests, and a Celtic fringe of Welsh students join Israeli anarchists and Palestinian pacifists. These are the guerilla gardeners of the occupied West Bank. And it's a growing movement, with more than 120 international volunteers arriving in Bethlehem governorate alone to assist with this year's harvest.
Read more...

Students protest Israeli spokesperson at Wayne State University (photo)

Turkish PM Erdogan: Why No UN Sanctions for Israel?
Turski premijer Erdogan: Zašto UN Izraelu ne nametne sankcije? (2. studeni 2011.)
Neke vijesti o međunarodnom bojkotu Izraela: U Finskoj je pokrenuta kampanja za otkazivanje novog ugovora o kupnji izraelskih bespilotnih letjelica. Finsko ministarstvo obrane je nedavno potpisalo ugovor o kupnji bespilotnih letjelica u suprotnosti s pravilima EU-a. To je potaklo finskog ministra vanjskih poslova Erkkija Tuomioju da se suprotstavi ostalim ministrima u vladi. Tuomioja je, govoreći o Izraelu, izjavio: „Niti jedna aparthejdska država nije opravdana ni održiva.“ Dok je bio u oporbi Tuomioja je potpisao peticiju koja je pozivala na prekid trgovine oružjem s Izraelom. Tuomioja bi kao ministar vanjskih poslova mogao tražiti suspenziju Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela, zahvaljujući kojem Izrael ima poseban pristup tržištima EU-a, ali pod uvjetom da poštuje ljudska prava. Zahvaljujući kampanjama bojkota tvrtka Alstom je, zbog sudjelovanja u izraelskom projektu lake željeznice u Jeruzalemu, ostala bez unosnog 10 milijardi američkih dolara vrijednog ugovora za drugu fazu saudijskog projekta izgradnje željezničke pruge Haramain kojom bi se povezale Meka i Medina. Nizozemska ASN Banka i švedski državni mirovinski fond AP7 dezinvestirali su iz Alstoma. Veolia, tvrtka koja je također uključena u jeruzalemski projekt, ostala je bez ugovora u vrijednosti od 12 milijardi američkih dolara zahvaljujući aktivizmu za bojkot Izraela u Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i drugdje. Turski premijer Erdogan je u svom intervjuu za list Time postavio pitanje zbog čega se SAD zalaže za nametanje sankcija Iranu i Sudanu, ali su one tabu kad se radi o Izraelu. Dodao je da bi sankcije koje bi Izraelu nametnuo UN odavno riješile pitanje mira na Srednjem istoku. „Do današnjeg dana UN-ovo je Vijeće sigurnosti donijelo 89 rezolucija o mogućim sankcijama protiv Izraela, no one nikada nisu provedene u djelo“. Prema Erdoganu razlog zbog kojeg međunarodna zajednica Izraelu još uvijek nije nametnula sankcije je što Kvartet – koji uključuje Rusiju, SAD, EU i UN – nije istinski zainteresiran za rješavanje bliskoistočnog sukoba ili „bi već Izraelu nametnuli neke uvjete“.
Read more...

Israel's Exceptionalism: Normalizing the Abnormal
In the Palestinian and Arab struggle against Israeli colonization, occupation and apartheid, the “normalization” of Israel is a concept that has generated controversy because it is often misunderstood or because there are disagreements on its parameters. This is despite the near consensus among Palestinians and people in the Arab region on rejecting the treatment of Israel as a “normal” state with which business as usual can be conducted. Here, we discuss the definition of normalization that the great majority of Palestinian civil society, as represented in the Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) movement, has adopted since November 2007, and elaborate on the nuances that it takes on in different contexts. It is helpful to think of normalization as a “colonization of the mind,” whereby the oppressed subject comes to believe that the oppressor's reality is the only “normal” reality that must be subscribed to, and that the oppression is a fact of life that must be coped with. Those who engage in normalization either ignore this oppression, or accept it as the status quo that can be lived with. In an attempt to whitewash its violations of international law and human rights, Israel attempts to re-brand [1] itself, or present itself as normal -- even “enlightened” -- through an intricate array of relations and activities encompassing hi-tech, cultural, legal, LGBT and other realms.
Read more…

AIC video: African-Palestinian community in Jerusalem

Al-Aseifar and Susy – By David Shulman
Two things strike you immediately, closely followed by a familiar third. The first is the sheer brazenness of the theft—or, rather, of the thief, who stands before you jeering, smug, sure of his power, eager to hurt. He has already taken some 95% of your family's land, and now he bullies his way into the tiny patch that is left in order to harass you and humiliate you further, for this evidently gives him joy. Then there is the pure racism, purer perhaps than what one sees anywhere else in the world today. The thief regards you as barely human, an object capable only of feeling pain, though he needs you as his victim, for without you he is incomplete, profoundly frustrated, lonely, unfulfilled. Thus the settler in his Shabbat white, a huge knitted skullcap on his head, takes a pebble and holds it out on his fingertips to a Palestinian woman from Susya as he clucks his tongue at her, beckoning her, teasing her, as one would a dog, then tosses the pebble at her in contempt, as one throws a dog a biscuit, and he laughs. I saw him do it this morning in Susya, and I wasn't the only witness. The third thing is the system that protects the thief and ensures that no harm will come to him and that he will never be punished, for the system is built upon his theft. ... They begin, as usual, by arresting, more or less at random, an elderly Palestinian gentleman, whom they spirit away to a makeshift holding area among the trees. By now a second Ta'ayush contingent has arrived, a large group. Amiel strides straight into the battle zone and, within seconds, is arrested and handcuffed; as always, he is calm, self-possessed, and unafraid, but the Border Police officer tells him he is resisting arrest and will suffer the consequences. Why, one wonders, should the officer want to lie? No one touches the rampaging settlers. ... He spent 24 hours in one of the ugliest lock-ups in the country, handcuffed and footcuffed much of the time. When they finally brought him before a judge, the latter could find no evidence of any possible violation that could be attributed to this man, but the judge fined him anyway with a 5000-shekel “bond”– a huge sum of money for a Palestinian family of small-scale farmers– and also ruled that he could not approach his fields for 14 days. ... how can anyone, man or woman, steal such a field and then stand before the true owner and lie shamelessly to his face? I'm 62 years old and I don't understand, will clearly never understand. I can imagine greed, in all its cruelty and obsession, can even find it in myself, but that brazen lie, eye to eye, troubles me—that and the ruthless assault on the goodness that the earth offers those who care for it. Anyway I've been thinking about truth and its intrinsic worth, and the value of the moral act, even if it goes unnoticed. It is so easy to say in a wishful, or hopeful, romantic way that truth—speaking truth– will necessarily leave a mark on the world. Is there a deeper, tougher way to think about it? I indulge the romantic notion, no question. And yet to stand up to the lie, even for a moment, even on the simplest and lowliest level, surely heals some small abrasion in the body of a wounded world. Israel today is ruled by lies, beginning with most everything the Prime Minister says and moving down the scale through his ministers and members of his cabinet to infect large parts of the press and the army and the courts and thence to the soldiers who man the checkpoints and the policeman who arrested Mahmud and the Border Police who arrested Amiel today, on and on downwards all the way to a Hell entirely of our own making.
Read more...


FRANCUSKA:

violence policiere indignes defence UNCUT (video)