Prikazani su postovi s oznakom freedom waves. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom freedom waves. Prikaži sve postove

petak, 18. studenoga 2011.

Svjedočanstvo putnice na brodu Tahrir


Lina Attalah, urednica engleskog izdanja egipatskog lista Al-Masry Al-Youm, sudjelovala je u pokušaju dostave humanitarne pomoći brodovima u Gazu pod nazivom „Valovi slobode“ početkom studenog ove godine. Na 2 broda se nalazilo 27 aktivista i novinara iz različitih zemalja. Aktivisti su željeli svratiti pozornost svjetske javnosti na izraelsku blokadu Pojasa Gaze. Izraelske sigurnosne snage uhitile su Linu zajedno s ostalim aktivistima u petak (4. studenog). Ovo je djelomičan prijevod njenog izvještaja iz članka Captured in international waters en route to Gaza: An eyewitness account objavljenog 5. studenog 2011. Linin izvještaj u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.


Rano poslije podne na horizontu su se pojavila 3 izraelska ratna broda. Znali smo da je kucnuo čas.

U tom su trenutku neki aktivisti i novinari na brodu počeli bacati opremu u more, bojeći se da bi podaci pohranjeni na njihovim uređajima mogli biti upotrijebljeni od strane izraelskih vlasti na štetu drugih aktivista koji se nisu nalazili na brodu.

Ubrzo nakon toga izraelska se prisutnost u vodama oko nas pojačala. Nabrojali smo najmanje 15 brodova, od čega su 4 bili ratni brodovi, a ostatak mješavina manjih čamaca i vodenih topova. Desetci vojnika na manjim čamcima uperilli su svoje strojnice u nas. Tada je počelo ometanje našeg komunikacijskog sustava i izgubili smo kontakt s ostatkom svijeta.

Kapetan našeg broda počeo je primati radio poruke od izraelske mornarice, koja je postavljala pitanja o organizatorima i odredištu na koje putujemo. Ehab Lotayef, jedan od organizatora kanadskog broda Tahrir, razgovarao je s izraelskom mornaricom i rekao im da nam je odredište Gaza i da je svaki pokušaj da nas se zaustavi protuzakonit. Kad je mornarica ponovila pitanje putem radija: „Tahrir, koje je vaše konačno odredište?“ Lotayef, koji je pjesnik, je odgovorio: „Poboljšanje čovječanstva“.

Kad su izraelska plovila okružila naš brod, Izraelci su nam predložili da nam pošalju jednu osobu koja bi pretražila da li na brodu ima oružja, a ako ništa ne pronađe, oni bi nas pustili da nastavimo svoj put. Aktivisti su prijedlog dočekali sa skepticizmom, iako je bilo nekih koji su mislili da bi to stvarno mogao biti način kako da dođemo do Gaze. Irski brod, koji je plovio za Gazu s nama, odlučno je odbio taj prijedlog.

Dok su nam se približavali izraelski brodovi, irski se brod uputio prema nama i tako snažno udario u naš brod da se oštetio. Nagađali smo da bi to mogao biti oblik pružanja otpora nasilnom izraelskom ukrcavanju, ali nismo mogli uspostaviti komunikaciju s njihovim brodom kako bismo saznali što se doista događa.

Tada su Izraelci povukli svoj prijedlog i preko radija zatražili da zaustavimo brod jer se namjeravaju ukrcati na njega i odvesti nas u izraelsku luku Ašdod. Nakon što se naš brod odbio predati, uperili su u nas vodene topove i zalili nas slanom vodom. Nekoliko minuta ranije Heap nas je upozorio: „pripremite se na tuširanje“. Izraelska je mornarica nastavila slati upozorenja preko radija i zatražila da putnici uklone zaštitnu mrežu koja je bila postavljena oko broda.

Brod je postao vrlo nestabilan i u zraku se osjećala panika. No tada nam je pažnju zaokupila predivna duga koja se pojavila na nebu i u tom nadrealnom trenutku počeli smo je snimati svojim kamerama.

Nakon toga su nas svladali. Izraelski su brodovi udarili u naš brod i vojnici su se počeli ukrcavati. Desetci maskiranih vojnika urlali su „na koljena“, i „ruke u zrak“. Jedan je vojnik sve snimao video kamerom. Istovremeno je jedna skupina vojnika ušla u donji dio broda gdje smo uspostavili medijski centar. Ne sjećam se u kom se trenutku na brodu zavijorila izraelska zastava.

Nakon početnih provjera i mi smo se našli pod palubom, gdje su nas posjedali jednog do drugog. Saznali smo da se brod već kreće prema Ašdodu. Kad nas je jedan od vojnika upitao da li što trebamo, Lotayef i Heap su rekli: „Trebamo da nam vratite brod“. Vojnik ih je ignorirao.

Zatim su nam dopustili da jedan po jedan uzmemo svoju prtljagu iz brodskog spremišta. Nisam pronašla niti jedan kompjuter niti druge elektroničke uređaje, a naša je prtljaga bila pobacana u hrpama, dok su vojnici ležali na podu u neredu. Taj isti prostor bio je naš privremeni dom tijekom proteklih 4 dana dok smo u njemu radili, jeli i spavali. Prizor rasturenog doma bio je prilično uznemirujuć.

Nakon 2 sata stigli smo u Ašdod. Nažalost nisam mogla vidjeti što se događalo s ostalim putnicima jer su me prvu prozvali. Izmjenjivali smo bolne poglede dok su me odvodili, pitajući se kada i gdje ćemo se slijedeći put sresti.

Dok sam izlazila iz broda zasule su me bljeskalice izraelskih vojnika koji su me fotografirali. U Ašdodu su nas odveli u bezličnu pritvornu ustanovu za „ilegalne imigrante“. Morala sam se svući kako bi me pretražili. Zaplijenili su mi flip kameru, osobni dnevnik, USB stick, mobilni telefon i snimač glasa. Kompjuter i kameru su mi vojnici oduzeli već na brodu. Pokušala sam pregovarati kako bi mi vratili moje stvari – ili barem da mi vrate moj osobni dnevnik, u kojem sam prikupila sitne pojedinosti o putovanju – ali bez uspjeha. Ipak uspjela sam zadržati 2 knjige koje su htjeli zaplijeniti.

Moje su misli za to vrijeme bile s aktivistima na brodu koji su obećali da će se nenasilno opirati odvođenju s broda. Dogovorili su se da će brod napustiti samo ako ih s njega budu silom odvukli. Dok su me pretraživali čula sam Heapa kako viče u unutrašnjosti ustanove. „Ehab, čuješ li me?“, „Majd, čuješ li me?“, „Kit, čuješ li me?“, „Karen, čuješ li me?“, „Michael, čuješ li me?“ Njegovi su pozivi odjekivali velikom pritvornom ustanovom probijajući kroz njene bučne hodnike. No nisam čula odgovore ostalih aktivista.

Odveli su me na drugo mjesto, gdje su me 30 minuta ispitivali policajci. Tamo su mi uzeli otiske prstiju i fotografirali me. Za vrijeme ispitivanja pitali su me o mojoj profesionalnoj prošlosti, različitim organizacijama za koje sam radila, te kako sam saznala za Valove slobode, našu flotilu za Gazu, i upoznala aktiviste koji su sudjelovali u toj akciji. Okrenuta licem prema policajcu u ogledalu sam vidjela odraz Georgea Klontzasa, kapetana našeg broda. Noge su mu bile vezane metalnim lancem.

„Jeste li svjesni da ste išli u zatvorenu vojnu zonu?“ upitao me policajac. Rekla sam da jesam. Kad me pitao zašto sam to učinila, odgovorila sam da sam pratila pokušaj aktivista da se suprotstave blokadi Gaze. Nasmiješio se i pustio me.

2 diplomata iz egipatskog veleposlanstva odvezli su me na granični prijelaz Taba gdje sam glatko i bez ikakvih problema ušla u Egipat.


Izvor i više informacija: Captured in international waters en route to Gaza: An eyewitness account



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israeli Navy Kidnaps Three Fishermen
Izraelska mornarica otela 3 ribara (10. studeni 2011.)
Izraelska je mornarica u četvrtak (10. studenog) u zoru uhitila 3 palestinskih ribara, uključujući 2 maloljetnika, iz iste obitelji unutar područja od 3 nautičke milje od obale, području unutar kojeg izraelska vojska palestinskim ribarima navodno dopušta da love ribu. Prošli je tjedan izraelska mornarica uhitila 2 palestinskih ribara koji su lovili ribu u blizini obale. Izrael redovito napada palestinske ribare u vodama Pojasa Gaze, što uvelike, kao i ograničenje od 3 milje, otežava rad i preživljavanje palestinskih ribara i njihovih obitelji.
Read more…

DFLP says leaders stopped at Allenby Bridge
Izraelska vojska čelnicima DFLP-a zabranila da otputuju u inozemstvo (10. studeni 2011.)
Izraelske su vlasti bez ikakvog obrazloženja 3 čelnika Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine onemogućile da iz Zapadne obale prijeđu u Jordan. Ova su 3 Palestinaca putovala odvojeno i na različita odredišta i povezuje ih jedino to što pripadaju istoj političkoj stranci. Jednog su satima držali na graničnom prijelazu prije nego su mu rekli da neće moći izaći iz Zapadne obale. Drugom je ovim postupkom onemogućeno da sudjeluje na okupljanju Svjetske federacije demokratske mladeži u Lisabonu, a trećem, koji je, nakon što je 10 godina proveo u zatvoru, oslobođen u nedavnoj razmjeni zarobljenika, onemogućen je susret s obitelji u Jordanu.
Read more…

Army Installs Roadblocks Surrounding Nablus, Kidnaps One Resident
Vojska postavila cestovne blokade oko Nablusa, otela jednog mještana (8. studeni 2011.)
Izraelska je vojska u utorak (8. studenog) otela 1 25-godišnjeg mještana u blizini sela Huwwarah u blizini Nablusa na sjeveru Zapadne obale. Otet je nakon što su ga pretražili na izraelskoj vojnoj cestovnoj blokadi. Vojnici su blokirali ulaz u selo Beita, južno od Nablusa i pretraživali sva vozila koja su izlazila iz tog sela. Blokiran je i ulaz u kolonističko naselje Yitzhar u blizini Nablusa, te istočni ulaz u Nablus, a prema tvrdnjama očevidaca vojnici su pretražili desetke vozila i ispitivali mještane. Dan ranije, jedna je skupina ekstremističkih izraelskih kolonista iščupala najmanje 30 maslinovih stabala u vlasništvu palestinskih mještana sela Madama, južno od Nablusa.
Read more…

Prisoner release: Palestinian narratives
“For example, a 16 year old kid who – influenced by the media – thought that he could kidnap a settler and exchange him for his relatives who are imprisoned by Israel. Apparently he didn't have the means, so his attempt didn't succeed. The Israelis knew about him and they went to his house at 3am in order to arrest him. He was not there but his parents were and after entering into his house the Israelis killed his mother by mistake, his father was left paralysed and they demolished part of the house. On the second day he turned himself in. He was sentenced to 15 years in prison.“ “Three or four months ago, the army was about to arrest someone, who they said was not that dangerous, but they entered the wrong house and there was a 65 year old man sleeping in his bed and he was killed in his bed. The Israeli version of the story is that he made a 'suspicious move' and he was killed.“
Read more...

Israel cuts number of Ethiopian immigrants citing overpopulated absorption centers
Although the cabinet decided a year ago to bring the last of the Falashmura from Ethiopia to Israel at a rate of 200 a month, an interministerial committee with responsibility for the operation has decided to reduce the rate to 110 a month. There are currently more than 4,500 Falashmura - descendants of Jews who converted to Christianity - who have registered to immigrate to Israel and are waiting in a refugee camp in Ethiopia's Gondar province. According to a report by a parliamentary delegation from Israel that visited the camp in September, conditions for the prospective immigrants are harsh.
Read more...

'Death to Arabs' scrawled across Muslim gravestones in Jerusalem
„Smrt Arapima“ naškrabano na muslimanskim nadgrobnim spomenicima u Jeruzalemu (10. studeni 2011.)
Oko 15 muslimanskih nadgrobnih spomenika pronađeno je oskrnavljeno u Jeruzalemu u četvrtak (10. studenog). Na nadgrobnim spomenicima groblja Bamamila ispisani su grafiti „Smrt Arapima“ i „Givat Asaf“ – naziv divljeg ilegalnog izraelskog kolonističkog naselja na Zapadnoj obali koje izraelske vlasti namjeravaju ukloniti. Sumnja se da se radi o napadu „naplaćivanja cijene“ koji su izveli desničarski ekstremisti. Prije mjesec dana vandalizirana su 2 groblja u Jaffi, kršćansko i muslimansko, na kojima su također ispisani protuarapski grafiti. Slični su napadi grafitima u posljednje vrijeme počinjeni i na kućama pripadnika izraelske udruge Peace Now.
Read more…

Race to a million "mixed" couples
Walla! Culture recently ran a story pointing out that one of the couples competing in the popular Israeli reality TV show, “Race for the Million,” is “mixed”. Meaning: a male, Muslim Palestinian citizen of Israel and a Jewish Israeli woman who dare to openly flaunt their romantic relationship on prime time television. But before this couple came to Walla!'s attention, they were under fire from an organization called LEHAVA (“flame” in Hebrew, it's an acronym for “Preventing [Jewish] Assimilation [with non-Jews] in the Holy Land”), which has published a pamphlet calling for a boycott of the show. In a short interview with Walla! Culture Benzi Goopstein, the chairman of LEHAVA, remarked, “[Jewish] assimilation is the continuation of the Holocaust.” He also claimed that mixed couples result in violence against women.
Read more...

srijeda, 9. studenoga 2011.

Tražite oslobađanje međunarodnih humanitarnih aktivista s brodova Valova slobode



Izvor: Mail to Irish and Canadian Government - release of FreedomWaves passengers

Većina aktivista koja je prošli tjedan sudjelovala u „Valovima slobode“ – pokušaju proboja izraelske blokade Pojasa Gaze 2 brodovima (irskim Saoirse i kanadskim Tahrir ) - još su uvijek u izraelskom zatvoru. Pošaljite poruku irskoj i kanadskoj vladi i zatražite da učine sve što mogu kako bi aktivisti bili odmah oslobođeni.

Poruka na engleskom (koju možete kopirati, dopuniti ili napisati vlastitu):
Dear Minister,
As a common citizen of the world, very concerned about human rights violations, I am asking you to do all that you can so that all passengers of "Freedom Waves" humanitarian boats bound for Gaza can be released immediately.
Sincerely,
Ime i prezime, grad, država


Adresa za Irsku:
Irski ministar vanjskih poslova
Eamon Gilmore TD
Minister for Foreign Affairs of Eire
E-mail: eamon.gilmore@oir.ie

Kopija: Izraelskom veleposlaniku u Irskoj
Cc: info@dublin.mfa.gov.il


Adresa za Kanadu:
Kanadska vlada
Canadian Government
E-mail: canadasite@canada.gc.ca

Kopija: Izraelskom veleposlaniku u Kanadi
Cc: info@ottawa.mfa.gov.il


Izvor: Mail to Irish and Canadian Government - release of FreedomWaves passengers



DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Resistance is fertile: Palestine's eco-war
They come from across the planet and meet in the shadow of Israel's 12m concrete wall. They strap olive saplings and water bottles to the back of a donkey, silent under its burden. Former police officers from Sweden, German punks, Australian conservationists, leftist activists from the US, South African priests, and a Celtic fringe of Welsh students join Israeli anarchists and Palestinian pacifists. These are the guerilla gardeners of the occupied West Bank. And it's a growing movement, with more than 120 international volunteers arriving in Bethlehem governorate alone to assist with this year's harvest.
Read more...

Students protest Israeli spokesperson at Wayne State University (photo)

Turkish PM Erdogan: Why No UN Sanctions for Israel?
Turski premijer Erdogan: Zašto UN Izraelu ne nametne sankcije? (2. studeni 2011.)
Neke vijesti o međunarodnom bojkotu Izraela: U Finskoj je pokrenuta kampanja za otkazivanje novog ugovora o kupnji izraelskih bespilotnih letjelica. Finsko ministarstvo obrane je nedavno potpisalo ugovor o kupnji bespilotnih letjelica u suprotnosti s pravilima EU-a. To je potaklo finskog ministra vanjskih poslova Erkkija Tuomioju da se suprotstavi ostalim ministrima u vladi. Tuomioja je, govoreći o Izraelu, izjavio: „Niti jedna aparthejdska država nije opravdana ni održiva.“ Dok je bio u oporbi Tuomioja je potpisao peticiju koja je pozivala na prekid trgovine oružjem s Izraelom. Tuomioja bi kao ministar vanjskih poslova mogao tražiti suspenziju Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela, zahvaljujući kojem Izrael ima poseban pristup tržištima EU-a, ali pod uvjetom da poštuje ljudska prava. Zahvaljujući kampanjama bojkota tvrtka Alstom je, zbog sudjelovanja u izraelskom projektu lake željeznice u Jeruzalemu, ostala bez unosnog 10 milijardi američkih dolara vrijednog ugovora za drugu fazu saudijskog projekta izgradnje željezničke pruge Haramain kojom bi se povezale Meka i Medina. Nizozemska ASN Banka i švedski državni mirovinski fond AP7 dezinvestirali su iz Alstoma. Veolia, tvrtka koja je također uključena u jeruzalemski projekt, ostala je bez ugovora u vrijednosti od 12 milijardi američkih dolara zahvaljujući aktivizmu za bojkot Izraela u Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i drugdje. Turski premijer Erdogan je u svom intervjuu za list Time postavio pitanje zbog čega se SAD zalaže za nametanje sankcija Iranu i Sudanu, ali su one tabu kad se radi o Izraelu. Dodao je da bi sankcije koje bi Izraelu nametnuo UN odavno riješile pitanje mira na Srednjem istoku. „Do današnjeg dana UN-ovo je Vijeće sigurnosti donijelo 89 rezolucija o mogućim sankcijama protiv Izraela, no one nikada nisu provedene u djelo“. Prema Erdoganu razlog zbog kojeg međunarodna zajednica Izraelu još uvijek nije nametnula sankcije je što Kvartet – koji uključuje Rusiju, SAD, EU i UN – nije istinski zainteresiran za rješavanje bliskoistočnog sukoba ili „bi već Izraelu nametnuli neke uvjete“.
Read more...

Israel's Exceptionalism: Normalizing the Abnormal
In the Palestinian and Arab struggle against Israeli colonization, occupation and apartheid, the “normalization” of Israel is a concept that has generated controversy because it is often misunderstood or because there are disagreements on its parameters. This is despite the near consensus among Palestinians and people in the Arab region on rejecting the treatment of Israel as a “normal” state with which business as usual can be conducted. Here, we discuss the definition of normalization that the great majority of Palestinian civil society, as represented in the Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) movement, has adopted since November 2007, and elaborate on the nuances that it takes on in different contexts. It is helpful to think of normalization as a “colonization of the mind,” whereby the oppressed subject comes to believe that the oppressor's reality is the only “normal” reality that must be subscribed to, and that the oppression is a fact of life that must be coped with. Those who engage in normalization either ignore this oppression, or accept it as the status quo that can be lived with. In an attempt to whitewash its violations of international law and human rights, Israel attempts to re-brand [1] itself, or present itself as normal -- even “enlightened” -- through an intricate array of relations and activities encompassing hi-tech, cultural, legal, LGBT and other realms.
Read more…

AIC video: African-Palestinian community in Jerusalem

Al-Aseifar and Susy – By David Shulman
Two things strike you immediately, closely followed by a familiar third. The first is the sheer brazenness of the theft—or, rather, of the thief, who stands before you jeering, smug, sure of his power, eager to hurt. He has already taken some 95% of your family's land, and now he bullies his way into the tiny patch that is left in order to harass you and humiliate you further, for this evidently gives him joy. Then there is the pure racism, purer perhaps than what one sees anywhere else in the world today. The thief regards you as barely human, an object capable only of feeling pain, though he needs you as his victim, for without you he is incomplete, profoundly frustrated, lonely, unfulfilled. Thus the settler in his Shabbat white, a huge knitted skullcap on his head, takes a pebble and holds it out on his fingertips to a Palestinian woman from Susya as he clucks his tongue at her, beckoning her, teasing her, as one would a dog, then tosses the pebble at her in contempt, as one throws a dog a biscuit, and he laughs. I saw him do it this morning in Susya, and I wasn't the only witness. The third thing is the system that protects the thief and ensures that no harm will come to him and that he will never be punished, for the system is built upon his theft. ... They begin, as usual, by arresting, more or less at random, an elderly Palestinian gentleman, whom they spirit away to a makeshift holding area among the trees. By now a second Ta'ayush contingent has arrived, a large group. Amiel strides straight into the battle zone and, within seconds, is arrested and handcuffed; as always, he is calm, self-possessed, and unafraid, but the Border Police officer tells him he is resisting arrest and will suffer the consequences. Why, one wonders, should the officer want to lie? No one touches the rampaging settlers. ... He spent 24 hours in one of the ugliest lock-ups in the country, handcuffed and footcuffed much of the time. When they finally brought him before a judge, the latter could find no evidence of any possible violation that could be attributed to this man, but the judge fined him anyway with a 5000-shekel “bond”– a huge sum of money for a Palestinian family of small-scale farmers– and also ruled that he could not approach his fields for 14 days. ... how can anyone, man or woman, steal such a field and then stand before the true owner and lie shamelessly to his face? I'm 62 years old and I don't understand, will clearly never understand. I can imagine greed, in all its cruelty and obsession, can even find it in myself, but that brazen lie, eye to eye, troubles me—that and the ruthless assault on the goodness that the earth offers those who care for it. Anyway I've been thinking about truth and its intrinsic worth, and the value of the moral act, even if it goes unnoticed. It is so easy to say in a wishful, or hopeful, romantic way that truth—speaking truth– will necessarily leave a mark on the world. Is there a deeper, tougher way to think about it? I indulge the romantic notion, no question. And yet to stand up to the lie, even for a moment, even on the simplest and lowliest level, surely heals some small abrasion in the body of a wounded world. Israel today is ruled by lies, beginning with most everything the Prime Minister says and moving down the scale through his ministers and members of his cabinet to infect large parts of the press and the army and the courts and thence to the soldiers who man the checkpoints and the policeman who arrested Mahmud and the Border Police who arrested Amiel today, on and on downwards all the way to a Hell entirely of our own making.
Read more...


FRANCUSKA:

violence policiere indignes defence UNCUT (video)