prosvjed protiv Zida u Bi'linu, svibanj 2007.I dalje iz Poglavlja 4 studije o izraelskom aparthejdu i kolonijalizmu na okupiranim palestinskim područjima Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:
Uskraćivanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja
...
Izrael na okupiranim palestinskim područjima slobodu izražavanja ograničava putem nekoliko mjera: izravnom cenzurom; ograničavanjem slobode kretanja novinarima; namjernim zastrašivanjem i uznemiravanjem novinara; te zatvaranjem i uništavanjem palestinskih medija.
...
Izrael ograničava ostvarivanje prava na slobodu izražavanja prvestveno kroz izravnu cenzuru na okupiranim palestinskim područjima i cenzuru vijesti koje se o okupiranim palestinskim područjima objavljuju u Izraelu. Izraelski se zakoni o cenzuri temelje na Britanskim (izvanrednim) obrambenim propisima iz 1945. Izraelske vlasti ove propise koriste u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima unatoč činjenici da (...) su ih ukinule britanske vlasti prije završetka britanskog mandata 1948, te da su na području Zapadne obale poništeni jordanskim ustavom u svibnju 1948.
...
Uredba o tisku iz 1948, potpisani sporazum o cenzuri između izraelske vlade, vojske i urednika i vlasnika novina, odredila je ozakonjenu praksu autocenzure kako bi osigurala da neće doći do ugrožavanja „državne sigurnosti“. Na ovaj je način stvoren sustav koji zahtijeva predavanje svog materijala koji bi se mogao doticati „nacionalne sigurnosti“ vojnom cenzoru koji materijal mora odobriti prije njegovog objavljivanja. Odbor urednika, neformalni forum kojeg čine urednici i vlasnici glavnih izraelskih medija, redovito se sastajao s premijerom, ministrima njegovog kabineta i visokim dužnosnicima, te odigrao središnju ulogu u autocenzuri koju provode izraelski mediji. Osim što je zaslužan za formiranje i ulogu Odbora urednika, sporazum je također primarne ovlasti za cenzuru u Izraelu dao vojnom cenzoru. Nakon izraelske de facto aneksije okupiranog Istočnog Jeruzalema 1967. i proširenja izraelskih zakona na anektirani teritorij, u Istočnom se Jeruzalemu primjenjuje isti sustav cenzure kao i u Izraelu.
I dok je u međuvremenu uloga vojnog cenzora za medije koji objavljuju sadržaje na hebrejskom i engleskom oslabila od 1948. kad je potpisan sporazum, ograničenja slobode izražavanja za palestinske medije u Izraelu i okupiranom Istočnom Jeruzalemu i dalje su na snazi. Članak 97 Britanskih (izvanrednih) obrambenih propisa cenzoru daje ovlast da pregleda materijale prije objavljivanja. Ova se cenzura kroz povijest energičnije provodila protiv arapskih listova u Izraelu i Istočnom Jeruzalemu. Arapski mediji moraju u zgradu za medije izraelske vlade u Beit Argonu dostaviti 2 primjerka svakog informativnog članka, bez obzira na njegovu prirodu, koji namjeravaju tiskati slijedeći dan. Listovi na hebrejskom i engleskom se ne suočavaju s tako strogim ograničenjima, a od njih se traži da na pregled dostavljaju samo članke koji se dotiču pitanja „vojne sigurnosti“.
Što se tiče okupiranih palestinskih područja s izuzetkom Istočnog Jeruzalema, ovlasti vojnog cenzora su dodatno ojačane širokim skupom vojnih naredbi koje je Izrael uveo nakon što je preuzeo status okupacijske sile. Brojne ograničavajuće odredbe Britanskih (izvanrednih) obrambenih propisa korištene su kao uporište za sastavljanje vojnih naredbi koje su na okupiranim palestinskim područjima uspostavile cenzuru. Članci 86 – 101 tih propisa se primjenjuju na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Vojna naredba br. 50 zabranjuje uvoz i distribuciju novina na Zapadnoj obali bez dozvole koju odobrava izraelska vojska, dok je objavljivanje na Zapadnoj obali ograničeno Vojnom naredbom br. 101, prema kojoj je „zabranjeno ... distribuirati ili objavljivati političke članke i slike s političkim konotacijama“. Tako se ograničenja provode već kod samog priopćavanja informacija, a primijenjene zajedno „naredbe pokrivaju većinu metoda izražavanja ili priopćavanja ideja, čime izraelski vojni cenzori dobivaju ograničavajući nadzor nad svim publikacijama za koje smatraju da imaju bilo kakvo političko značenje“.
Izraelski je visoki sud pravde 1989. godine vojnom cenzoru nametnuo ograničenja, ustvrdivši da se cenzura može provoditi samo kad je pouzdano da će objava određenog materijala ugroziti javnu sigurnost. Međutim, nakon što je 2000. izbila druga Intifada, sudski se sustav aktivno uključio u provođenje cenzure, umjesto da djeluje kao kontrolni mehanizam vojnog cenzora. Izraelski su sudovi počeli sve češće izdavati zabrane za medije, ograničavajući po zahtjevu tužitelja ili sigurnosnih snaga medijsko praćenje određenih slučajeva.
Putem autocenzure, izraelski su mediji postali suučesnici u premlakoj kritici izraelske politike. U izvještaju Nakdi mogu se pronaći službene upute koje se odnose na kontroverznu terminologiju vezano uz okupirana palestinska područja. One su uključivale zabranu termina kao što je Istočni Jeruzalem u izraelskom medijskom rječniku. Uklonjeno je i sve što se izravno odnosilo na Palestinu ili palestinski teritorij, a izraelski su mediji za okupirani teritorij Zapadne obale počeli koristiti naziv „Judeja i Samarija“.
[...]
Pravo na slobodu okupljanja i udruživanja
Dok Izrael koristi usporedivo opsežne mjere s ciljem gušenja slobode okupljanja i udruživanja Palestinaca na okupiranim palestinskim područjima, izraelskim je Židovima na okupiranim palestinskim područjima i u Izraelu dopušteno puno uživanje njihovog prava na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja. Iako većina izraelskih zakona koji se odnose na ova pitanja u svom tekstu ne cilja posebno Palestince, oni se rijetko primjenjuju na koloniste ili na izraelske Židove koji se nalaze na okupiranim palestinskim područjima. Kad se i primjenjuju protiv Izraelaca obično se radi o „pro-palestinskim“ prosvjednicima i mirovnim aktivistima, ili onima za koje okupacijska sila smatra da bi mogli ugroziti „sigurnost“ Izraela ili njegovo postojanje kao demografski židovske države.
Izraelski vojni zakoni ne dopuštaju javno okupljanje više od 10 ljudi ako vlada nije obaviještena o okupljanju i ukoliko joj nije dostavljen popis imena sudionika, zahvaljujući čemu ti zakoni nameću stroža ograničenja od zakona koji su na snazi bili tijekom aparthejda u Južnoj Africi. Vojna naredba br. 101 zabranjuje „održavanje prosvjedne povorke ili skupa (deset ili više ljudi u slučaju da je tema prosvjeda vezana uz politiku) bez dozvole vojnog zapovjednika“. Čak ni palestinske škole ni sveučilišta nisu imuni na ovu zabranu. Tisuće Palestinaca su uhićene zbog organiziranja i sudjelovanja u javnim okupljanjima tijekom druge Intifade. Bojevo streljivo, suzavac, zvučne bombe, gumom presvučeni čelični metci i fizičko nasilje i dalje se koriste protiv okupljanja palestinskih civila, naročito tijekom prosvjeda protiv protuzakonite izgradnje izraelskog Zida na Zapadnoj obali.
Nadalje, izraelske su vojne vlasti usvojile politiku zatvaranja palestinskih organizacija za koje tvrde da predstavljaju sigurnosne prijetnje. Izrael je većinu palestinskih političkih stranaka također proglasio „terorističkim“ organizacijama, odnosno protuzakonitima. Zbog toga svaka organizacija koja je izravno ili neizravno povezana s nekom političkom strankom može biti zatvorena, uništena ili čak postati metom vojnog napada. Na primjer, nedavno izdana izraelska vojna naredba zapovijedila je uništenje stambene četvrti, škole, dvije bolnice i dva sirotišta u gradu Hebronu na Zapadnoj obali jer su neki od donatora dobrotvornog društva koje ih je izgradilo navodno povezani s Hamasom. 2007. izraelske su vlasti zatvorile desetke dobrotvornih društava i organizacija koje su se bavile obrazovnim, društvenim, kulturnim i humanitarnim aktivnostima zbog njihove navodne povezanosti s Hamasom. Članstvo u nekoj od palestinskih političkih stranaka koje izraelski zakon određuje kao „terorističke“ organizacije je zločin koji može biti kažnjen zatvorom, kućnim pritvorom, progonom ili zabranom putovanja.
Represiji od strane izraelskih vlasti naročito su izložene palestinske organizacije i tijela u Istočnom Jeruzalemu. U svom izvještaju o stanju ljudskih prava iz 2007. američko je ministarstvo vanjskih poslova naglasilo da je zatvaranje „istaknutih palestinskih centara u Istočnom Jeruzalemu, poput Gospodarske komore i zdanja Orient House“ od strane Izraela kršenje palestinskog prava na slobodu udruživanja. Ova se zatvaranja temelje na povezanosti dotičnih organizacija s Palestinskom samoupravom, kojoj Izrael brani da organizira događanja u Istočnom Jeruzalemu. Na toj su osnovi u ožujku 2009. izraelske vlasti zabranile i silom raspršile događanja i okupljanja povodom obilježavanja proslave Jeruzalema kao „Glavnog grada arapske kulture 2009.“
Na diskriminaciju u postupanju upućuju razlike u izraelskoj reakciji na židovske prosvjede i nasilje na okupiranim palestinskim područjima. Na primjer, izraelske snage redovito otvaraju vatru na mirne palestinske prosvjednike protiv Zida, ali ne i na prosvjede kolonista na Zapadnoj obali kad uklanjaju divlja ilegalna naselja, niti su tako postupile protiv izraelskih Židova koji su sudjelovali u neredima za vrijeme evakuacije ilegalnih naselja iz Pojasa Gaze 2005.
Izraelsko vojno zakonodavstvo na okupiranim palestinskim područjima djeluje s ciljem gušenja palestinskog prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, naročito u Istočnom Jeruzalemu, što upućuje na široko rasprostranjenu politiku gušenja političkog suprotstavljanja izraelskoj okupaciji i izražavanja palestinskog kulturnog identiteta, kako bi se održala izraelska dominacija u obje ove sfere.
Linkovi i vijesti za Palestinu/Izrael:
Evicted Jerusalem family refuses to give up
Britanski novinar Jody McIntyre bio je u kući obitelji Hanoun u četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu tijekom njihove prisilne evakuacije 02. kolovoza 2009. Izraelska je vojska u kuću provalila u 05:15 u nedjelju (02. kolovoza) ujutro. Brojni vojnici sjurili su se u kuću i okružili Jodyja koji boluje od cerebralne paralize i ne može brzo hodati, zbog čega su ga vojnici udarali nogama i gurali prema vratima tako dugo dok nije pao. Jody im je pokazivao svoja invalidska kolica koja su mu potrebna jer ne može hodati, ali vojnici su ga samo nastavili gurati prema izlazu. Obitelj Hanoun je jedna od 27 obitelji iz četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu koje Izrael želi istjerati iz njihovih domova kako bi na mjestu njihovih kuća stvorio novo židovsko naselje. Radi se o obitelji izbjeglica iz 1948. koja je tijekom Nakbe raseljena iz svog doma u Haifi. Obitelj broji 18 članova, uključujući 6 djece, a u četvrti Sheikh Jarrah žive od 1956. kad su im jordanska vlada i UNRWA dodijelile njihovu kuću u sklopu projekta stambenog zbrinjavanja Palestinaca koji su bili prisiljeni izbjeći iz svojih domova. Obitelj Hanoun je već jednom bila izbačena iz svog doma 2002. godine. Tijekom deložacije 02. kolovoza 2009. ispred kuće se nalazila policija koja je za nekoliko sekundi zaplijenila sve kamere i mobitele kako nitko ne bi snimio izbacivanje obitelji Hanoun iz njihove kuće i kako nitko ne bi pozvao medije. Oko 500 policajaca zatvorilo je prilaze cijelom području. Policija je uhitila sve međunarodne aktiviste koji žive kod palestinskih obitelji u četvrti Sheikh Jarrah i na taj im način izražavaju potporu. Obitelj Hanoun je bila sva u suzama. Jedan od vojnika je pokušao udariti jednu od baka iz obitelji, nakon čega je pretučen njen sin koji ju je želio zaštiti i još nekoliko članova obitelji koji su pokušavali spriječiti njegovo uhićenje. Samo nekoliko sati kasnije u kuću su pod zaštitom vojske i policije useljeni kolonisti. Navečer su se ispred kuće okupili prosvjednici iz svih krajeva zemlje. Izraelska je vojska prosvjednike tukla, a jednu su ženu s bebom u rukama bacili na zemlju. Uhićeno je 13 osoba. Jody je s obitelji Hanoun živio tjednima prije deložacije i tog je jutra osjetio dio njihove boli, jer je i on sam bio izudaran i izbačen iz kuće u kojoj je živio i jer su i njegove stvari ostale u kući, dok je on bosonog ostao sjediti na ulici. Te su noći spavali na pločniku preko puta svog doma. Više na engleskom na linku.
Barak authorizes construction of 300 new homes in West Bank
(24. lipanj 2009.) Izraelski ministar obrane Barak je, prkoseći američkim pozivima na zaustavljanje širenja ilegalnih naselja, odobrio izgradnju 300 novih domova na Zapadnoj obali. Domovi bi trebali biti izgrađeni u neovlaštenom divljem ilegalnom naselju Givat Habrecha koje se nalazi u blizini Talmona, 13 kilometara istočno od Zelene linije, na „palestinskoj strani Zida“. Ovo je divlje naselje sa 60 stambenih jedinica izgrađeno bez odobrenja izraelske vlade, na zemlji koja je u privatnom palestinskom vlasništvu. Izraelska udruga Bimkom optužila je vladu da izgradnjom dodatnih 240 stanova, te javnih zgrada i cesta želi prikriti ilegalnu izgradnju u divljem naselju koja je izvedena bez dozvola na zemlji koja je određena kao poljoprivredna.
US Campaign to End the Israeli Occuaption Blog
Blog američke kampanje za okončanje izraelske okupacije
Pathways to Palestine/Slí Phalaistín
Četvorica irskih studenata biciklima su putovali od Dublina do Pojasa Gaze s ciljem prikupljanja sredstva za lijekove i medicinsku opremu za stanovnike Pojasa Gaze. Na put su krenuli 22. lipnja 2009, prošli kroz 14 zemalja i 2 vremenske zone i prešli put od 6 000 km na biciklima, a sve kako im na kraju ne bi bilo dopušteno da kroz granični prijelaz Rafah uđu u PG. Na ulazu u Egipat morali su na zahtjev egipatskih vlasti ostaviti svoje rezervno vozilo. Do Gaze su kroz Egipat cijele noći putovali sinajskom pustinjom. Prevaljujući više od 150 km na dan, do prijelaza Rafah su stigli 06. kolovoza, no nisu pušteni u Pojas Gaze, iako su imali pozivnicu UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama UNRWA-e. Biciklisti su također imali podršku ljudi diljem svijeta, uključujući i potporu škotskog i irskog parlamenta.
Viva Palestina US – A lifeline from the United States to Gaza
U Pojas Gaze je u srpnju ušao 2. veliki (ovaj puta američki) humanitarni konvoj Viva Palestina. Američki su aktivisti i građani prikupili više od milijun dolara kojima su kupljena vozila, lijekovi i medicinska oprema te druga humanitarna pomoć za stanovnike Gaze. U konvoju je putovalo 200 aktivista, uključujući bivšu demokratsku zastupnicu u kongresu i predsjedničku kandidatkinju američke stranke zelenih Cynthiju McKinney, koja se konvoju pridružila nakon što je deportirana iz Izraela. Egipatske vlasti pokušavale su odvratiti aktiviste od njihovog pothvata tvrdeći da nisu primile popis svih osoba koje se nalaze u konvoju, iako je takav popis na vrijeme i na zahtjev samih egipatskih vlasti dostavljen egipatskim veleposlanstvima u SAD i Velikoj Britaniji. Egipatske vlasti su aktiviste obavijestile da im, nakon što svladaju birokratske prepreke, neće biti dopušteno da u Pojas Gaze uvezu svih 47 vozila, već samo 2 kola hitne pomoći, te da će sudionici konvoja u Pojasu Gaze smjeti ostati samo 24 sata. Onima koji prekorače taj rok egipatske su vlasti zaprijetile da će u Pojasu Gaze morati ostati sve dok ponovo ne bude za sve otvoren granični prijelaz Rafah, koji je zatvoren od lipnja 2007. Njujorški demokratski vijećnik Charles Barron, koji je također putovao u konvoju, smatra da egipatske vlasti na ove načine nastoje odvratiti druge od toga da organiziraju humanitarne konvoje za Pojas Gaze. Britanski parlamentarni zastupnik Galloway je najavio da ove godine namjerava predvoditi humanitarne konvoje iz Venecuele i Moskve, te još jedan američki konvoj u prosincu, na obljetnicu izraelskog brutalnog napada na Pojas Gaze. Nakon 10 dana svladavanja različitih birokratskih prepreka u Kairu, američki konvoj Viva Palestina konačno je dobio dozvolu da skupno uđe u Pojas Gaze kroz prijelaz Rafah. Konvoj je u PG ušao u srijedu 15. srpnja . Četvrtak je počeo konferencijom za tisak Hamasovog premijera Haniyeh i članova Naturei Karte, organizacije anticionističkih rabina iz New Yorka koji su u Gazu doputovali u konvoju. Aktivisti su potom u autobusima odvezeni u razgledavanje ruševina koje je za sobom ostavila izraelska agresija, a zatim su posjetili bolnicu u gradu Gazi kako bi dostavili medicinsku pomoć koju su sa sobom dovezli. Neki od aktivista susreli su se s obiteljima nekih od oko 11 000 palestinskih zarobljenika koji se nalaze u izraelskim zatvorima, te djecom čiji su roditelji ubijeni u prosincu i siječnju u napadima izraelske vojske. Zatim su se morali uputiti prema Egiptu kako bi stigli iz Pojasa Gaze izaći do roka koji su im nametnule egipatske vlasti. Jedan od sudionika konvoja ima obitelj u Pojasu Gaze i htio je sa sobom povesti svoju djecu, no egipatske vlasti to nisu dopustile, iako djeca imaju američke putovnice.
Naturei Karta u GaziPalestinian lawsuit condemns Canadian condo project as war crime
Members of a tiny Palestinian farming community will be in Quebec Superior Court Monday claiming two Canadian construction companies are committing war crimes by building condominiums and roads on the village's land in the West Bank. It will be the first time that Canada's War Crimes and Crimes Against Humanity Act, passed in 2000, will be used in a civil case. ...The village of Bil'in, with a population of just 1,700, claims Green Park International and Green Mount International, two companies registered in Quebec, are “aiding, abetting, assisting and conspiring with Israel” to illegally construct residential and other buildings on the village's lands.
Al Jazeera documents the death of the two-state solution
Palestinian Sovereignty and the BDS Campaign Against Israeli Apartheid
Radio emisija o izraelskom aparthejdu, etničkom čišćenju i palestinskoj i međunarodnoj kampanji za bojkot, dezivestiranje i sankcije protiv Izraela
Join your host, J. Kehaulani Kauanui for Part I of a two-part series that explores Palestinian self- determination as question of indigenous sovereignty and the politics of Israeli occupation and settler colonialism with a specific focus on the Boycott, Divest, Sanction movement. This installment features interviews with Omar Barghouti, a founding member of the Palestinian campaign of boycott, divestment and sanctions (BDS) against Israel, and Steven Salaita, an assistant professor of English at Virginia Tech and author of The Holy Land in Transit: Colonialism and the Quest for Canaan, along with several other books.
Download:
Part I - Palestinian Sovereignty and the BDS Campaign Against Israeli Apartheid (with Omar Barghouti and Steven Salaita) (mp3, 54 min)
Part II of a two-part program, that explores Palestinian self-determination as question of indigenous sovereignty and the politics of Israeli occupation and settler colonialism with a specific focus on the Boycott, Divest, Sanction movement, features interviews with: Sherna Berger Gluck a founding member of the U.S. Committee for and Academic and Cultural Boycott of Israel, author of An American Feminist in Palestine: the Intifada Years, and producer and host of "Radio Intifada" (KPFK/Pacifica fm radio, Los Angeles); Katherine Fuchs, National Organizer for the U.S. Campaign to End the Israeli Occupation, a national coalition of more than 280 organizations working to change U.S. policy toward Israel/Palestine to support human rights, international law, and equality; and Stanley Heller, Chairperson of the Middle East Crisis Committee and host of "The Struggle".
Download:
Part II - Palestinian Sovereignty and the BDS Campaign Against Israeli Apartheid (with Sherna Berger Gluck, Katherine Fuchs and Stanley Heller) (mp3, 55 min)
Why aren't Jews outraged by Israeli occupation?
The decades-old ability of Zionist groups to manage the public narrative of Israeli victimhood is breaking down. Damning critics has therefore become a key method of control. But, writes Salon.com's Glenn Greenwald, a leading Jewish-American blogger, "whereas these smear tactics once inspired fear in many people, now they just inspire pity. They no longer work." He may be overly optimistic, but alternative Jewish voices are rising who are less concerned with being accused of "self-hatred" or treachery. They see it as their duty to damn what is wrong and not simply support Israeli government policies. A thinking, more enlightened Judaism is emerging, a necessity in the face of apartheid realities. The cause is human rights, not Zionist exclusion.
US Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel: FAQs on BDS in general, boycott of Israel and the academic and cultural boycott of Israel
Isn't a boycott of Israel discriminatory and even anti-semitic?
A boycott is always selective: as discussed above, it can only be effective under certain circumstances, to most if not all of which Israel conforms. While it is often argued that a boycott of Israel is anti-semitic, that is not the case. The practices of discrimination, occupation, ethnic cleansing, illegal settlement and territorial expansion are not based on Judaism but on the political philosophy of Zionism and on the ultimate claim to the whole territory of “Greater Israel” (Eretz Israel) that has no basis in international law, political history or even in most versions of Jewish religious or cultural tradition. Zionism is a political movement that is by no means supported by all Jews, many of whom support and advocate for boycott, divestment and sanctions and the end of Zionism itself. Indeed, what is really anti-semitic is the attempt to identify all Jews with a philosophy that many find abhorrent to the traditions of social justice and universality that Judaism enshrines.
Independent Jewish Voices (Canada) Joins Campaign of Boycott, Divestment and Sanctions Against Israel
Independent Jewish Voices (Canada) voted to join the growing international campaign in support of the Palestinian call for Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) against Israel, at its first Annual General Meeting this past weekend. This decision makes IJV the first national Jewish organization in the world to do so. The adopted resolution states that IJV will "Support the Palestinian call for a campaign of boycott, divestment and sanctions until Israel meets its obligation to recognize the Palestinian people's right to self-determination and complies with the precepts of international law, including the right of Palestinian refugees to return to their homes and properties as stipulated in UN resolution 194."
DCI urges UNICEF to end its partnership with Motorola
Today, Defence for Children International (DCI) wrote a letter to UNICEF Executive Director Ann Veneman asking UNICEF to publicly renounce the sponsorship of the international communications company Motorola. Motorola provides communication equipment, surveillance systems, munitions and munitions components to the Israeli military. This technology is used by the Israeli authorities and Israeli settlers to colonise and maintain the military occupation of the Palestinian territory. Motorola is thus effectively benefiting from Israeli military offensives against the Palestinian civilian population and the presence of illegal Israeli settlements in the Palestinian territory. DCI urges UNICEF to reject all financial support from Motorola and publicly renounce any connections with Motorola on the grounds of the company's unethical involvement in grave child rights violations committed by the Israeli military, Israeli settlers and the Israeli government.
On World Refugee Day: Trader Joe's Consumers Take Action for Palestinian Rights
On Saturday, June 20, activists gathered at Trader Joe's in Oakland and San Francisco to demand that the company stop carrying Israeli goods. Protesters removed Israeli products from the shelves in order to show customers which products they should not buy. They also met with the store managers and asked them to notify their headquarters that they no longer wanted to carry Israeli herbs, couscous and cheese. Similar actions were held in Pittsburgh, Pennsylvania, Seattle, Washington, and Sacramento, California. The activists were inspired by campaigns to deshelve Israeli products in Wales and France.
Deshelving Israeli Goods at Trader Joe's
