I dalje iz 4. poglavlja studije o izraelskoj okupaciji, aparthejdu i kolonijalizmu na okupiranim palestinskim područjima Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:
Izraelski postupci u Pojasu Gaze
[...]
Od pobjede pokreta Hamas na palestinskim parlamentarnim izborima 2006, a naročito od Hamasovog preuzimanja Pojasa Gaze u lipnju 2007, izraelska je vlada nametnula stroga ograničenja na pristup robi i uslugama, te na kretanje osoba u i iz Pojasa Gaze. U rujnu 2007. Izrael je tvrdio da je oslobođen svojih pravnih obveza prema Palestincima u Gazi zahvaljujući evakuaciji ilegalnih izraelskih kolonista s tog područja. ... Izrael je zatim Pojas Gaze proglasio „neprijateljskim entitetom“ i nametnuo kaznene mjere palestinskom civilnom stanovništvu s ciljem promjene političkog režima na tom području.
Izraelska je vojska 27. prosinca 2008. pokrenula vojnu ofenzivu s dalekosežnim posljedicama na Pojas Gaze. Ofenziva je trajala više od tri tjedna, do 18. siječnja 2009. U „operaciji Lijevano olovo“ ubijeno je najmanje 1380 Palestinaca, uključujući 431 dijete i 112 žena. Najmanje je 5380 ljudi ranjeno, uključujući 1872 djece i 800 žena. Ofenziva je završila kad je Izrael proglasio jednostrani prekid vatre, a izraelske su se snage povukle tri dana kasnije. UN-ov posebni izvjestitelj o stanju ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranim od 1967, profesor Richard Falk, je operaciju Lijevano olovo opisao kao „masovni napad na gusto naseljeno urbanizirano područje gdje je cjelokupno civilno stanovništvo bilo izloženo nehumanom obliku ratovanja koje ubija, sakati i nanosi psihička oštećenja vjerojatno s dugotrajnim posljedicama, naročito na djecu koja čine više od 50% stanovnika Gaze“. Nadalje, tijekom tih napada, Izrael je zabranio palestinskim civilima da napuštaju Gazu, sprječavajući ih da postanu izbjeglice i pobjegnu s ugroženih područja. Profesor Falk tvrdi da onemogućavanje ljudima da izbjegnu u okolnostima zatvorene okupacije predstavlja „nečovječna djela“ tijekom kojih je cjelokupno civilno stanovništvo Gaze bilo izloženo ekstremnim fizičkim i psihološkim opasnostima modernog ratovanja na vrlo malom ukupnom području.
Zatvaranje graničnih prijelaza u kombinaciji s vojnim napadima imalo je krajnje štetan učinak na živote i uvjete života palestinskih civila u Gazi. Iako u Gazi postoji dugotrajni obrazac podrivanja i sputavanja razvoja, zahvaljujući desetljećima okupacije i intenzivnim izraelskim vojnim napadima čije su posljedice masovno uništavanje kuća, ubijanje i ranjavanje, režim ekonomskih sankcija koji je Izrael od sredine lipnja 2007. do ožujka 2008. nametnuo tom području ocijenjen je kao humanitarna kriza bez presedana. Tvrdi se da „opsada“ koju Izrael nameće Pojasu Gaze od 2007. i uvjeti koje je ona stvorila, ..., predstavljaju „okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje“ i kršenje UN-ove konvencije protiv mučenja (CAT).
[...]
Početna faza opsade, lipanj 2007 – 2008.
Palestinsko gospodarstvo je u padu od početka druge Intifade 2000. godine, a ekonomske sankcije koje su nametnute nakon izbora 2006. prouzročile su njegov slom. Karni je ključni granični prijelaz za protok hrane i robe u i iz Pojasa Gaze. Izrael je taj prijelaz zatvorio sredinom lipnja 2007. Ubrzo nakon toga palestinske organizacije za ljudska prava zahtijevale se na izraelskom Vrhovnom sudu da se taj prijelaz odmah otvori, tvrdeći da prekid opskrbe stanovnika Gaze nužnim namirnicama krši njihovo pravo na život, zdravlje i prikladan životni standard, te predstavlja kolektivno kažnjavanje. Sud je ustvrdio da ne vjeruje kako u Gazi postoji humanitarna kriza i podnositeljima zahtjeva u listopadu 2007. savjetovao da svoju molbu povuku.
Zatvaranje prijelaza Karni uvelike je utjecalo na palestinsko gospodarstvo:
-- U rujnu 2000. oko 24 000 Palestinaca svaki je dan iz Gaze na posao odlazilo u Izrael. 2008. niti jedan Palestinac iz Pojasa Gaze više nije odlazio na posao u Izrael.
-- 2007. nezaposlenost je u Pojasu Gaze bila gotovo 40 posto i predviđao se njen rast na 50% tijekom 2008.
-- Više od 75 000 radnika, od oko 110 000 zaposlenih u privatnom sektoru, dobilo je otkaz zbog posljedica zatvaranja prijelaza, a većina se privatnih tvrtki zatvorila.
-- Gotovo 90% svih industrijskih postrojenja je zatvoreno od sredine lipnja 2007. uključujući najvažnije tvornice u industrijskoj zoni Karni.
-- Prije evakuacije izraelskih kolonista u lipnju 2005. u Gazi je postojalo 3900 tvornica koje su zapošljavale 35 000 ljudi; do kraja 2007. 195 tvornica zapošljavalo je samo 1750 radnika.
-- Gotovo svi javni infrastrukturni projekti i projekti održavanja, privatna gradnja, te vladini i gradski projekti zaustavljeni su zbog zatvaranja tvornica i nestašice građevinskih materijala.
-- U mjesecima koji su prethodili blokadi u lipnju 2007. dnevno je u Gazu kroz Karni ulazilo oko 250 kamiona s robom i namirnicama. 2008. kroz druge prijelaze poput Kerem Shaloma u Gazu je moglo ući najviše 45 kamiona dnevno. U većini slučajeva, taj se broj jedva dostizao.
-- 95% industrijskih aktivnosti u Gazi je obustavljeno zbog zabrane uvoza sirovina i blokade izvoza.
Zahvaljujući ovim uvjetima, siromaštvo u Gazi je doseglo razinu na kojoj nikad prije nije bilo. 2007. godine otprilike 8 od 10 domaćinstava, oko 1,1 milijun ljudi, živjelo je ispod praga siromaštva od 2300 novih izraelskih šekela (594 američka dolara) na mjesec, što predstavlja nagli porast sa 63,1 posto koliko je takvih domaćinstava bilo 2005. Od toga je 66,7 posto domaćinstava živjelo u dubokom siromaštvu s manje od 1837 novih izraelskih šekela (474 američka dolara) mjesečno. Osamdeset posto obitelji u Gazi bilo je 2007. ovisno o humanitarnoj pomoći u hrani, 2006. o ovoj ih je pomoći bilo ovisno 63 posto.
Siromaštvo je dodatno produbljeno naglim porastom cijena brojnih namirnica, što je posljedica njihove nestašice. 2007. domaćinstva su trošila oko 62 posto svog ukupnog prihoda na hranu, dok je 2004. taj postotak iznosio 37%. Samo u razdoblju od svibnja do lipnja 2007. cijene pšeničnog brašna porasle su za 34%, mlijeka za bebe za 30 posto i riže za 20,5 posto. U razdoblju između lipnja i rujna 2007. broj domaćinstava u Gazi koja su zarađivala manje od 1,2 američka dolara po osobi po danu popeo se s 55 posto na 70 posto.
Izraelska je vlada u listopadu 2007. počela ograničavati opskrbu Gaze gorivom i strujom. U studenom 2007. izraelski je Vrhovni sud, u svom odgovoru na tužbu koju su u ime 10 palestinskih i izraelskih organizacija za ljudska prava podigle organizacije za ljudska prava Adalah i Gisha, odobrio smanjenje količina goriva koje se dostavljaju u Gazu; do kraja siječnja 2008. sud je također odobrio smanjenja u opskrbi električnom energijom. Sud je prihvatio tvrdnju države da je obvezna očuvati tek „minimalni humanitarni standard“ u Gazi, pojam koji u međunarodnom humanitarnom pravu ne postoji.
Zbog ograničenja u opskrbi gorivom i električnom energijom bolnice su bile podvrgnute dnevnim redukcijama struje koje su trajale od 8 do 12 sati, zahvaljujući 60-70 postotnom manjku dizela potrebnog za rad bolničkih generatora struje. Cijeli Pojas Gaze, s izuzetkom okruga grada Rafaha, dnevno je u prosjeku osam sati bio bez električne energije. Od travnja 2008. u Gazi se na otvorenom tržištu nije moglo kupiti gorivo, a gotovo svi stanovnici Pojasa Gaze dnevno su bili po 3 sata bez struje. UNRWA je u travnju 2008. na pet dana obustavila opskrbu hranom za 650 000 izbjeglica u Gazi, jer nije imala gorivo za svoje kamione. Obalna gradska vodoopskrbna služba opskrbljuje Pojas Gaze pitkom vodom, te uklanja i obrađuje kanalizacijske vode. Bez goriva, struje i ispravnog održavanja, mreža ne može funkcionirati i trideset do četrdeset milijuna litara kanalizacije svaki dan odlazi u more zbog nestašice goriva potrebnog za crpljenje i obradu ljudskog otpada. Obalna gradska vodoopskrbna služba procjenjuje da između 25-30 posto stanovništva Gaze u svojim domovima nije imalo tekuće vode; prije blokade Obalna gradska vodoopskrbna služba vodom je opskrbljivala 100 posto svojih korisnika.
Opsada snažno utječe na mogućnosti pružanja zdravstvene skrbi. Brojni specijalistički tretmani i liječenja koja spašavaju živote nisu dostupna u bolnicama u Gazi. Mjere koje je Izrael nametnuo onemogućuju velikom broju pacijenata kojima su potrebna specijalistička liječenja da napuste Gazu. Pretjerano dugo čekanje na dozvolu potrebnu za napuštanje Pojasa Gaze smanjuje mogućnosti preživljavanja pacijenata.
Izraelski je Vrhovni sud u svojim presudama iz siječnja 2008, koje su se odnosile na pacijente čiji je život bio ugrožen i koji su zahtijevali da napuste Gazu radi liječenja, odbio intervenirati na odluku države da iz sigurnosnih razloga 9 pacijenata uskrati pristup zdravstvenoj skrbi.
U svojoj prijašnjoj presudi, od 28. lipnja 2007, Vrhovni je sud odbio raspravljati o pitanju pravne odgovornosti Izraela prema Pojasu Gaze, ili stajalištu države da ulaz u Izrael treba dopustiti samo u obliku humanitarne geste. Sud je raspravu ograničio na humanitarne aspekte. Sud jest doveo u pitanje razlikovanje između „života/uda“ (pri kojem je država tvrdila da opasnost od gubitka uda predstavlja ugrozu „kvalitete života“ i zbog toga ne iziskuje nužno pristup liječenju izvan Gaze). Međutim, sud ni u ovom pitanju nije intervenirao, presudivši da bi interveniranje u takvim slučajevima moglo „potezom pera izraelske vojnike i civile na graničnom prijelazu izložiti opasnosti“. Nakon ove opaske, sud je odbio intervenirati i izmijeniti sigurnosnu zabranu za 2 pacijenata za koje je uskraćivanje liječenja podrazumijevalo gubitak uda.
Zdravstveni se uvjeti u Pojasu Gaze brzo mijenjaju, ali ono što je ovdje relevantno je da je zatvaranje prijelaza od strane Izraela zdravstveni sustav na rub sloma dovelo još i prije 27. prosinca 2008, te da izraelske vlasti nisu reagirale na upozorenja o sve težoj humanitarnoj krizi. Organizacija Liječnici za ljudska prava-Izrael (PHR-I) je objavila da je od lipnja 2007. prikupila svjedočanstva najmanje 30 pacijenata kojima je bila potrebna hitna liječnička pomoć i kojima je prijelaz graničnog prijelaza onemogućila izraelska služba opće sigurnosti GSS. U skladu s politikom GSS-a pacijenti su bili zadržani na prijelazu Erez i od njih se, zauzvrat za dopuštenje da napuste Pojas Gaze radi liječenja, tražilo da pruže informacije ili djeluju kao stalni kolaboracionisti. Namjerno uskraćivanje liječničke pomoći iz nemedicinskih razloga predstavlja oblik mučenja, tvrde u PHR-I-u. Izraelske su vlasti porekle da provode takve postupke na prijelazu Erez i odbacile te optužbe tvrdeći da se radi o palestinskoj propagandi. Od svih pacijenata koji su se tijekom 2007. pokušali liječiti u bolnicama izvan Gaze, 18,5 posto ih nije moglo dobiti izraelsko dopuštenje da napuste to područje. Udio pacijenata kojima su izdane dozvole da mogu iz medicinskih razloga napustiti Gazu pao je s 89,3 posto u siječnju 2007. na 64,3 posto u prosincu 2007, što je bio najniži postotak do tada. Ukupan broj pacijenata koji su zatražili dozvolu da Pojas Gaze napuste kroz prijelaz Erez povećao se nakon lipnja 2007. zbog zatvaranja graničnog prijelaza Rafah (na granici s Egiptom), a postotak odbijenih zahtjeva za izdavanje dozvole povećao se sa 7 posto u siječnju 2006. na 36 posto u prosincu 2007. U razdoblju između listopada i prosinca 2007. Svjetska je zdravstvena organizacija (WHO) potvrdila smrt 20 pacijenata, uključujući 5 djece, među osobama koje su čekale na izdavanje viza. Bolnice ministarstva zdravstva radile su u uvjetima proglašenog izvanrednog stanja. Palestinsko ministarstvo zdravstva je obznanilo da u ustanovama ministarstva nema zaliha hitno potrebnih lijekova (85 vrsta), medicinske opreme (52 vrste) i laboratorijskih reagensa (24 vrsta).
Nakon operacije Lijevano olovo
Nakon operacije Lijevano olovo, stanovništvo Pojasa Gaze živjelo je u slijedećim uvjetima:
Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), u tjednu između 4. i 10. ožujka 2009. 50 000 ljudi još uvijek nije imalo tekuće vode, a dodatnih 100 000 ljudi vodu je imalo tek svakih 5 do 6 dana, prvenstveno na području Sjeverne Gaze, istočnim područjima grada Khan Younisa i području Az-Zeitoun u gradu Gazi. Pristup vodi za stanovnike Gaze ostat će otežan tako dugo dok Izrael ne dopusti ulaz rezervnih dijelova i materijala potrebnih za popravke u Gazu. U tjednu između 11. i 17. ožujka 2009. u Gazu je pušteno 9 kamiona s materijalima za vodoopskrbne projekte. Međutim, zahvaljujući ograničenjima na uvoz drugih ključnih materijala, uključujući cijevi za vodu, iskoristivost materijala koji su pušteni u PG je ograničena.
Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u tjednu između 04. i 10. ožujka 90% stanovnika Gaze povremeno nije imalo struje zbog planiranih redukcija. Ostalih 10% uopće nije imalo struje zbog oštećenja na električnoj mreži koja su nastala od 27. prosinca 2008. i početka izraelske vojne operacije „Lijevano olovo“. Tijekom veljače 2009. elektrana u Gazi mogla je iskoristiti samo 80% svog punog kapaciteta (65MW od 80 MW), zbog čega je u Pojasu Gaze bilo gotovo 20% manje struje. Tijekom veljače 2009. iz Izraela je uvezeno oko 8,3 milijuna litara industrijskog goriva koje je iskorišteno isključivo za rad elektrane u Gazi. Ta je količina znatno niža od 14 milijuna litara, koliko je potrebno kako bi elektrana mogla raditi punim kapacitetom.
OCHA tvrdi da je u tjednu između 11. i 17. ožujka 2009. u Gazu dnevno kroz tunele između Gaze i Egipta ulazilo gotovo 50 000 litara dizela i 30 000 litara benzina. Iako su ove količine goriva ublažile nestašicu, količina goriva koje ulazi u Gazu i dalje je daleko ispod potreba stanovništva.
U OCHA-i tvrde da su ukupne količine humanitarne pomoći koju Izrael pušta u Gazu nedovoljne kako bi zadovoljile hitne potrebe. Tijekom tjedna između 11. i 17. ožujka 2009. proceduralne provjere osoblja međunarodnih humanitarnih agencija koje provodi Izrael još su uvijek bile vrlo dugotrajne i uvelike sputavale mogućnosti podjele humanitarne pomoći i pružanja humanitarnih usluga.
U veljači 2009. pacijenti kojima je bilo potrebno liječenje u inozemstvu podnijeli su 324 molbe za dozvolu da napuste Pojas Gaze. Od tog broja samo ih je 183 (56,5%) pravodobno dobilo dozvolu ; izdavanje dozvola za 109 (33,6%) pacijenata je odgođeno; za 9 (2,8%) pacijenata odbijena je molba za izdavanjem dozvole da napuste PG radi liječenja, a 23 (7,1%) pacijenata ispitale su izraelske sigurnosne vlasti i oni još uvijek čekaju na dozvolu da napuste Gazu. Prema podacima palestinskog dužnosnika na graničnom prijelazu Erez u veljači 2009. samo je 258 pacijenata izašlo iz PG kroz taj prijelaz.
Brojni prijeko potrebni artikli (rezervni dijelovi, građevinski materijali itd.) i dalje ne mogu ući u Pojas Gaze, čime su onemogućeni obnova i oporavak, uključujući rezervne dijelove za popravak vodoopskrbne i kanalizacijske infrastrukture. Više od 100 naručenih isporuka rezervnih dijelova i potrošnih materijala potrebnih za popravke na elektrani u Gazi mjesecima čeka na izraelsko odobrenje da uđu u PG, čime su onemogućeni neki popravci i ugrožen rad elektrane.
U veljači 2009. u Pojas Gaze je dnevno u prosjeku ulazilo 127 kamiona robe, što je mnogo manje od uvoza u svibnju 2007. (475 kamiona), a količina uvoza nije bila dovoljna kako bi zadovoljila potrebe tržišta: više od 80% kamiona uvozilo je prehrambene namirnice, dok je ostala nužno potrebna roba isključena. U istom je mjesecu Izrael arbitrarno odbio dopustiti uvoz druge robe, uključujući nekih prehrambenih namirnica (slanutak i makaroni), rekreacijske opreme, pisaćih potrepština i veterinarskih lijekova. OCHA tvrdi da je uvoz robe iz Izraela, posebno od strane humanitarnih agencija, i dalje podvrgnut nejasnim i često promjenjivim kriterijima na graničnim prijelazima pod izraelskom kontrolom.
Pristup poljoprivrednika njihovoj zemlji na sjeveru i istoku Pojasa Gaze, te istočno duž granice s Izraelom i dalje je ograničen. Ribari smiju loviti ribu samo na području od tri nautičke milje od obale Pojasa Gaze, unatoč dogovoru postignutom u okviru Sporazuma iz Osla koji Palestincima daje pravo da ribu love na području do 20 nautičkih milja zapadno od Gaze, a kojeg se Izrael pridržavao do lipnja 2007. kad je Hamas zauzeo kontrolu nad Gazom. U lipnju 2007. područje na kojem je Palestincima dopušteno da love ribu smanjeno je na 6 nautičkih milja od obale, a nakon Lijevanog olova, to je područje prepolovljeno na 3 nautičke milje, čime je nanesena ogromna šteta sredstvima za život 3000 ribara u Pojasu Gaze i njihovih obitelji. Izrael granicu od tri nautičke milje nameće otvarajući vatru na palestinska ribarska plovila koja je prijeđu.
Granični prijelaz Erez u veljači 2009. je bio otvoren 23 dana i kroz njega je iz Gaze moglo izaći tek 1978 ljudi, većinom diplomata i međunarodnog humanitarnog osoblja (730), te palestinskih pacijenata i osoba u njihovoj pratnji (505) s važećim dozvolama za prolaz kroz granični prijelaz Erez radi liječenja u Izraelu i na Zapadnoj obali. 370 Palestinaca s potrebnim dozvolama moglo je prijeći Erez i posjetiti svoje obitelji u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Jordanu. Granični prijelaz Rafah iznimno je bio otvoren 15 dana u veljači 2009. kako bi uglavnom hitni medicinski slučajevi mogli ući u Egipat i vratiti se natrag u Gazu. 2662 Palestinaca, uključujući 590 pacijenata, ušlo je u Egipat, a 1855 Palestinaca vratilo se u Pojas Gaze u veljači 2009. Dnevni prosjek ljudi koji su ulazili u Egipat (95) i u Gazu (66) predstavlja tek 31% i 23% od broja ljudi kojima je to bilo dopušteno da učine u svibnju 2007. kada je u Egipat dnevno ulazilo 310 osoba, a u Pojas Gaze 292.
Linkovi Palestina/Izrael:
A Letter from Nelson Mandela to Thomas Friedman
Apartheid is a crime against humanity. Israel has deprived millions of Palestinians of their liberty and property. It has perpetuated a system of gross racial discrimination and inequality. It has systematically incarcerated and tortured thousands of Palestinians, contrary to the rules of international law. It has, in particular, waged a war against a civilian population, in particular children.
Bendib's cartoon on Palestinian Non-Violence
Reham Alhelsi - Palestinian Prisoners: Imprisoned for their Love of Freedom
While a Palestinian may be held in custody for 18 days before being brought to a judge, an Israeli can be held in custody for a maximum of 48 hours before being brought before a judge. While a Palestinian can be held for 30 days without charges which can be extended indefinitely, an Israeli can be held for 15 days without a charge which can be extended for only another 15 days. Palestinians brought to court on accusation of murder are always convicted, even without evidence, and are always sentenced to life imprisonment. Most cases against Israeli soldiers or illegal Jewish settlers accused of murdering Palestinians are closed without any charges, even with the existence of evidence or witnesses. The few who do get sentenced are imprisoned for short periods ranging from 6 months to 7 and a half years or to community service. Palestinian Prisoners have been used by Israel at politically convenient moments, whereby Palestinians who had already served out their sentences with only a few days remaining would be released as “gestures of good will”. At the same time hundreds others would be arrested. For example, on 25.8.2008 Israel released 198 prisoners as a “gesture of good will”, however statistics for August 2008 show that another 338 Palestinians were arrested.
Gisha report reveals: Israel Uses Diplomats as "Security Guards" in Gaza Exit
(29. lipanj 2009.) Izraelska udruga Gisha - Pravni centar za slobodu kretanja, izdala je u lipnju novi izvještaj o ograničenjima koje Izrael nameće studentima koji žele napustiti Pojas Gaze radi studiranja u inozemstvu, uključujući novi zahtjev da takve studente na putu kroz Izrael i Zapadnu obalu prate strani diplomati. Ovo je ograničenje na snazi od ljeta 2008. Izrael također od diplomatskih predstavništava traži da prate studente iz Pojasa Gaze koji žele podići vize u diplomatskim predstavništvima u Istočnom Jeruzalemu i u Ramalli. Svrha ove nove mjere nije jasna, jer Izrael traži da samo studenti imaju pratnju (dok ostali Palestinci ne moraju zadovoljiti ovaj uvjet), a što je još važnije, svaki palestinski student koji želi putovati kroz Izrael prethodno je pomno ispitan i provjeren od strane izraelskih sigurnosnih službi. Svake godine više od 1000 palestinskih studenata želi napustiti Pojas Gaze i studirati u inozemstvu, no zahvaljujući izraelskim ograničenjima samo ih nekolicina u tome stvarno i uspije. Izrael iz Pojasa Gaze pušta samo one studente koji su dobili „priznatu“ stipendiju u zemlji koja ima diplomatske odnose s Izraelom, pa ih njeni diplomati mogu pratiti na putu kroz Izrael i Zapadnu obalu od Gaze do Jordana. Studenti također ne mogu izaći iz Pojasa Gaze kroz prijelaz Rafah jer je on gotovo cijelo vrijeme zatvoren. Strana izaslanstva na koordinaciju i pratnju palestinskih studenata godišnje troše desetke tisuća dolara i dragocjeno vrijeme i resurse, pa je ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo da pratnju može pružiti samo nekolicini studenata koji su dobili stipendije američke vlade. Diplomati u pratnji moraju na graničnom prijelazu Erez potpisati dokument kojim obećaju da će se pobrinuti da studenti putuju izravno do graničnog prijelaza Allenby između Zapadne obale i Jordana. Međutim, zamisao da bi se strani diplomati, koji su nenaoružani i nisu prošli vojnu obuku, trebali dati u potjeru za „sigurnosnim prijetnjama“ na izraelskom teritoriju ili na Zapadnoj obali je smiješna. Studenti iz Pojasa Gaze koji nisu dobili stipendiju koju Izrael „priznaje“, koji nemaju diplomatsku pratnju i koji žele studirati u zemlji koja nema diplomatske odnose s Izraelom ne mogu otputovati na studij u inozemstvo.
Gisha: Obstacle Course: Students denied exit from Gaza
Cijeli Gishin izvještaj o izraelskom zahtjevu da studente iz Pojasa Gaze na putu od Gaze do Jordana u svojim diplomatskim vozilima prate strani diplomati možete na linku pročitati na engleskom, a na Gishinom se site-u mogu pročitati izvještaji i na arapskom i hebrejskom.
Submission of Human Rights Organizations based in Israel to the Goldstone Inquiry Delegation
Izvještaj koji je sedam izraelskih organizacija za ljudska prava krajem lipnja 2009. dostavilo UN-ovom timu koji pod vodstvom Richarda Goldstonea istražuje navode o ratnim zločinima počinjenim za vrijeme operacije Lijevano olovo u Pojasu Gaze.
Ostali linkovi:
Jaco, gubi mi se s očiju!
Uključuje link na portal za demokratsko izražavanje mišljenja jadranka-kosor.com.
