O kršenju i uskraćivanju prava na obrazovanje na okupiranim palestinskim područjima, i dalje iz Poglavnja 4 studije o izraelskoj okupaciji, kolonijalizmu i aparthejdu Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel's practices in the occupied Palestinian territories under international law:
Napadi na obrazovne ustanove
Izraelska je vojska između 1988. i 1992. zatvorila sveučilište Birzeit na Zapadnoj obali i sve druge palestinske obrazovne institucije, uključujući škole i dječje vrtiće. Palestinci su se nastavili obrazovati održavajući nastavu u privatnim domovima, uredima, crkvama, džamijama i društvenim centrima, no izraelska je vojska često upadala na tu nastavu i uhićivala prisutne učenike, studente i nastavnike.
Od početka druge Intifade, u rujnu 2000, palestinske su škole i sveučilišta izloženi vojnim napadima. Prema podacima palestinskog ministarstva prosvjete i visokog obrazovanja, u razdoblju između 2000. i 2005. godine oko 300 škola i 8 sveučilišta bilo je izloženo granatiranju, pucanju ili drugim napadima izraelske vojske. U Pojasu Gaze su u periodu između 2000. do 2004. djelomično ili u potpunosti uništene 73 obrazovne ustanove.
Ove su napade neki učenici i studenti platili životima i trajnom invalidnošću. ... U ožujku 2003. 12-godišnja je djevojčica pogođena metkom u glavu u okolici Khan Younisa dok je sjedila u svojoj klupi; ranjena djevojčica je ostala slijepa. 01. lipnja 2004. izraelski je tenk pogodio dva 10-godišnja dječaka u UNRWA-inoj osnovnoj školi za dječake Al-Umariye u Rafahu. 07. rujna 2004. 10-godišnju djevojčicu koja je sjedila u svojoj klupi u UNRWA-inoj osnovnoj djevojačkoj školi u logoru u Khan Yunisu izraelski je metak pogodio u glavu i ubio. 03. listopada 2004. izraelska je vojska srušila zidove u tri škole u izbjegličkom logoru Jabaliyah u Pojasu Gaze, za vrijeme dok su djeca još bila na nastavi i potom je te škole pretvorila u vojni položaj svojih tenkova. 15. listopada 2004. vojska je ustrijelila i ubila dijete koje je sjedilo u učionici u školi s koje se vije UN-ova zastava. 12. prosinca 2004. izraelska je vojska otvorila vatru na jednu školu pri čemu je ranjeno sedmero djece mlađe od 9 godina. 31. siječnja 2005. vojska je ponovo otvorila vatru i napala osnovnu školu u Rafahu, a ovaj je put u napadu ubijeno jedno 11-godišnje dijete. Jedno je dijete u istom napadu ranjeno u dvorištu škole.
Tijekom 2006. izraelska je vojska napadima i uhićenjima prekidala nastavu u 18 škola u Jeninu, Tulkaremu, Nablusu i Jerihonu. Vojska je također napala Politehničko sveučilište u Hebronu i djevojačku školu u selu Anata kod Jeruzalema. U lipnju 2006. izraelski je borbeni zrakoplov F-16 bombardirao Islamsko sveučilište u Gazi. Prema podacima palestinskog ministarstva za visoko obrazovanje u izraelskim je napadima u razdoblju od 2000. do 2008. godine na sveučilišnoj imovini počinjena materijalna šteta od 7 888 133 američka dolara.
Većinu 2003. hebronsko su sveučilište i Politehničko sveučilište Palestine bili zatvoreni zahvaljujući izraelskoj vojnoj naredbi, čime je na dulje od 6 mjeseci obustavljeno obrazovanje više od 6000 studenata. Praksa zatvaranja obrazovnih ustanova se nastavlja, a samo u travnju 2008. izraelska je vojska nakon brojnih napada zaprijetila da će zatvoriti 14 škola i sirotišta koje na području Hebrona pohađa oko 7000 palestinske djece. U srpnju 2008. je na temelju optužbi za povezanost s Hamasom napadnuta i pretresena, te potom zatvorena Islamska djevojačka škola u Nablusu.
Od rujna 2000. Izrael je uhitio i pritvorio gotovo 6000 djece. Samo tijekom 2007. godine uhićeno je 700 djece kojoj tijekom perioda koji su provela u zatvoru nije bio dostupan nikakav oblik obrazovanja. Navodni prekršaji zbog kojih Izrael palestinske maloljetnike trpa u zatvore kreću se od bacanja kamenja tijekom prosvjeda protiv aparthejdskog Zida do povezanosti s Hamasom i poticanja na prosvjede.
Zahvaljujući izraelskoj Vojnoj naredbi br. 132, prema kojoj Palestinci postaju odrasli s navršenih 16 godina života, samo palestinskim zatvorenicima mlađim od 15 godina u izraelskim zatvorima treba omogućiti obrazovanje. S druge strane, izraelskim se maloljetnim zatvorenicima nudi mogućnost da svoje obrazovanje u zatvoru nastave na hebrejskom jeziku, u skladu s izraelskim nastavnim planom i programom, sve dok ne navrše 18 godina, dok je tek nekolicini palestinskih maloljetnih zatvorenika mlađih od 16 godina pružena ista prilika (iako su oni često prisiljeni učiti na hebrejskom, stranom jeziku koji slabo poznaju). Međutim, većina palestinske djece koja su zatvorena u izraelskim zatvorima i pritvornim centrima uopće nema pristup nastavi ni obrazovnim materijalima.
U razdoblju od 2003. do svibnja 2008. iz političkih je razloga uhićeno 349 studenata Sveučilišta Birzeit i oko 80 studenata Sveučilišta An-Najah u Nablusu, a mnogima od njih uskraćeno je pravo na pristup odvjetniku i na posjete. U studenom 2004. uhićeno je četvoro studenata iz Gaze koji su studirali na Sveučilištu Birzeit i, iako nisu ni za što optuženi, onemogućeno im je da se vrate na svoje sveučilište i nastave studij.
Izraelske vlasti sve ove mjere nastoje opravdati izgovarajući se na sigurnost, no u praksi one ukazuju na politiku rasnog ugnjetavanja. Često nasilno uplitanje u pravo Palestinaca da pohađaju obrazovne institucije stvorilo je štetne uvjete za sve Palestince koji se nastoje obrazovati na okupiranim palestinskim područjima i zapravo predstavlja kolektivnu mjeru koja Palestincima kao skupini priječi pristup obrazovanju. Diskriminacijska politika koja židovskim učenicima i studentima na istom teritoriju daje veća prava i povlastice dokazana je uspostavom i održavanjem odvojenih škola u židovskim naseljima koje mogu pohađati isključivo Židovi i koje nisu izložene nasilnim napadima vojske, već ih subvencionira izraelska vlada.
Ograničavanje kretanja
Ograničavanje pokretljivosti palestinskih učenika glavna je prepreka ostvarenju njihovog prava na obrazovanje. UN-ov Odbor za prava djeteta (CRC) 2002. je istaknuo ovaj problem:
52. Odbor izražava zabrinutost zbog ozbiljnih pogoršanja u pristupu obrazovanju djece na okupiranim palestinskim područjima koja su rezultat mjera nametnutih od strane izraelskih obrambenih snaga, uključujući blokade cesta, policijske satove i ograničenja kretanja, te uništavanje školske infrastrukture.
53. Odbor preporuča da država stranka zajamči svakom palestinskom djetetu pristup obrazovanju, u skladu s Konvencijom. Kao prvi korak, država stranka bi trebala ukinuti ograničenja kretanja na cijelom palestinskom okupiranom području za vrijeme dok traje nastava u školama.
Međutim, ova preporuka nije dovela do poboljšanja, već se situacija od 2002. nadalje dramatično pogoršala. Povećanje broja kontrolnih točaka učenicima i studentima predstavlja glavne prepreke u pohađanju škola. Kontrolna točka u Qalandiyi na primjer zadržava učenike i studente oko sat do dva sata svaki dan, a oko 60 posto studenata većine sveučilišta mora prijeći najmanje jednu kontrolnu točku kako bi došli na nastavu. Anketa provedena na Sveučilištu Birzeit je pokazala da je 91 posto studenata propustilo nastavu zbog toga što su bili zadržani na kontrolnim točkama. Od početka 2006. godine tisućama Palestinaca koji imaju putovnice drugih država onemogućen je ulazak na okupirana palestinska područja kako bi ondje studirali i podučavali, a to je i razlog zbog kojeg 50% takvih zaposlenika više ne može predavati na Sveučilištu Birzeit. Od 2004. Palestincima iz Pojasa Gaze je zabranjeno da studiraju na Zapadnoj obali, zbog čega je broj studenata iz Gaze koji studiraju na Sveučilištu Birzeit pao s 350, koliko ih je bilo 2000. godine, na 35 u 2005, te 0 u 2008. 2003. na istom je sveučilištu bilo registrirano 120 studenata iz Jenina, a 2005. više niti jedan.
Vojnom naredbom izdanom za Sveučilište Al-Quds u Abu Disu iz 2003. godine naređeno je da se kroz kampus izgradi 8 metara visok zid, čime je konfiscirana jedna trećina kampusa. Iako je u ovom slučaju pokrenuta međunarodna kampanja, a pozicija zida izmijenjena, on i dalje presijeca put do sveučilišta za 36 posto studenata i onemogućava 15 740 učenika i studenata da dođu do drugih škola.
Zid je također uzrok nedostatka nastavnika u istočnom Jeruzalemu, jer mnogi od njih žive na Zapadnoj obali i ne mogu dobiti dozvole da uđu u Jeruzalem. Odsjek za anglistiku na Arapsko-američkom sveučilištu u Jeninu se u srpnju 2007. gotovo zatvorio zbog poteškoća u zapošljavanju izvornih govornika engleskog jezika, nakon što dotadašnji zaposlenici više na tom sveučilištu nisu mogli raditi zbog strogih izraelskih ograničenja na ulaz Palestinaca sa stranim putovnicama na okupirana palestinska područja.
Nametanje policijskog sata predstavlja još jednu prepreku kojom Izraelci onemogućavaju palestinskim učenicima i studentima da pohađaju nastavu. Izraelska je vojska na primjer 2006. godine u Hebronu nametnula policijski sat, čime je učenicima onemogućila pristup u dvije škole. Policijski je sat u ožujku 2008. onemogućio učenicima i studentima gradova Azzun, Al-Funduq i Haja na Zapadnoj obali da pohađaju nastavu.
Onemogućavanje studiranja u inozemstvu
Izrael je u lipnju 2007. dodatno ograničio pokretljivost Palestinaca odbivši izdati dozvole za izlazak iz Pojasa Gaze za oko 2000 školskih učenika i 722 studenata, čime im je onemogućeno da svoje obrazovanje nastave u inozemstvu. Od 1 100 studenata koji su željeli studirati u inozemstvu, samo ih je 480 uspjelo dobiti izraelsku dozvolu da izađu iz Pojasa Gaze. U svibnju 2008. poništene su vize za 7 dobitnika američke stipendije Fulbright jer im Izrael nije dopustio da napuste Pojas Gaze, čak niti nakon što je u tu svrhu pokrenuta međunarodna kampanja.
Premala ulaganja u škole i sveučilišta u Gazi i sprječavanje studenata iz Gaze da putuju na Zapadnu obalu ili u inozemstvo kako bi nastavili svoje obrazovanje ozbiljno ograničavaju njihove mogućnosti da se obrazuju i dosegnu svoj akademski potencijal. Ova gotovo potpuna zabrana putovanja predstavlja oblik kolektivnog kažnjavanja koje je Izrael nametnuo svim stanovnicima Gaze i sustavni oblik ugnjetavanja.
Diskriminacija u Istočnom Jeruzalemu
Diskriminacija nauštrb palestinskih učenika i studenata najočitija je u primjeru Istočnog Jeruzalema gdje Izrael pruža uslugu javnog obrazovanja. Aparthejdski Zid koji prolazi kroz grad stvorio je nove prepreke obrazovanju. Zbog Zida mnoga djeca i nastavnici koji žive na njegovoj istočnoj strani i pohađaju ili rade na školama u Istočnom Jeruzalemu moraju pješice prevaljivati velike udaljenosti kako bi došli do kontrolnih točki kroz koje moraju proći kako bi prešli na drugu stranu Zida. Stotine učitelja se suočavaju s poteškoćama u dobivanju dozvola potrebnih za prijelaz kontrolnih točaka. Iste probleme imaju učenici, studenti i nastavnici koji putuju u suprotnom smjeru: većina učenika i studenata koji pohađaju škole i sveučilišta u drugim dijelovima Zapadne obale imaju problema s dolaskom na nastavu i mnogi su zbog toga bili prisiljeni odustati od školovanja u tim ustanovama.
Gradske prosvjetne vlasti u Jeruzalemu su zajedno s ministarstvom obrazovanja odgovorne za pružanje besplatnog obrazovanja za 79 000 palestinskih arapskih školskih učenika u Istočnom Jeruzalemu. Međutim, samo polovica njih, oko 39 400 učenika, doista i pohađa neku od javnih škola. Drugoj je polovici onemogućen pristup javnom školstvu zbog nedovoljnog ulaganja, znatnog nedostatka učionica i drugih poteškoća, pa oni moraju bilo plaćati skupo privatno obrazovanje bilo pohađati škole koje službeno nisu priznate, a vode ih društvene udruge. Oko 10 posto arapske djece školske dobi u Istočnom Jeruzalemu ne pohađa nikakvu školu. Oko 50% palestinskih učenika koji se upišu u srednju školu, je ne završe. Usporedbe radi, 7,4 posto židovskih učenika koji upišu srednju školu u Jeruzalemu, odustanu i ne završe svoje srednjoškolsko obrazovanje.
2006. je za obrazovanje u Istočnom Jeruzalemu dodijeljeno samo 113 milijuna novih izraelskih šekela odnosno 29 posto godišnjeg budžeta jeruzalemskih prosvjetnih vlasti, iako u Istočnom Jeruzalemu živi 35% jeruzalemske djece školske dobi. Neravnopravno financiranje vidljivo je u svakom vidu javnog školskog obrazovanja; na primjer u Zapadnom Jeruzalemu na svakih 10 učenika postoji 1 računalo, dok je taj omjer u Istočnom Jeruzalemu jedno računalo na 26 učenika. Tako se samo na ovom području na izraelsku židovsku djecu u Jeruzalemu troši gotovo 3 puta više sredstava nego na palestinsku djecu.
Trenutno u Istočnom Jeruzalemu nedostaje više od 1 500 učionica, zbog čega palestinski učenici nastavu pohađaju u prenatrpanim, neprilagođenim i privremenim prostorijama, uključujući kupaonice i kuhinje pretvorene u učionice. Predviđa se da će već ionako velik trenutni manjak učionica do 2010. porasti na 1883. Međutim, unatoč postojećem i predviđenom manjku učionica, tijekom 2006. u arapskim ih je školama u Istočnom Jeruzalemu sagrađeno tek 50. Ministarstvo obrazovanja tvrdi da je jedan od uzroka nedostatka učionica odbijanje arapskih građana Istočnog Jeruzalema da prodaju svoju zemlju. Međutim, Izrael je do sada konfiscirao oko 35% zemlje u Istočnom Jeruzalemu za izgradnju ilegalnih naselja.
Ovaj ozbiljan nedostatak obrazovne infrastrukture i prostora predstavlja kršenje izraelskog Zakona o obveznom obrazovanju, koji od države zahtijeva da svakom djetetu u dobi između 3 i 18 godina osigura mjesto u javnoj školskoj učionici.
...
Zakon o obveznom obrazovanju obuhvaća i svu djecu u Izraelu u dobi od 3 i 4 godine. ... Ovaj je zakon u Zapadnom Jeruzalemu implementiran u brojnim četvrtima, dok je u istočnom Jeruzalemu implementiran samo u jednoj četvrti, Beit Safafi, zahvaljujući čemu 90 posto tro- i četvero-godišnjaka u Istočnom Jeruzalemu nema pristup nikakvom predškolskom odgoju i naobrazbi.
Konačni rezultat svih ovih diskriminatornih politika vidljiv je u činjenici da se u Jeruzalemu 41 posto više židovskih od palestinskih učenika kvalificira za upis na fakultete i visoke škole.
... Obrazovanje je na okupiranim palestinskim područjima formalno segregirano u sklopu šireg sustava segregacije koji je nametnut podjelom teritorija; Izrael ne upravlja palestinskim školama i ne uspostavlja poseban nastavni plan i program na temelju palestinskog identiteta; Izrael Palestincima uskraćuje pravo na obrazovanje neizravnim mjerama, npr. putem ograničavanja kretanja, zatvaranja škola i vojnih napada na škole i učenike i studente. Na ovaj se način palestinskim učenicima i studentima, na temelju pripadnosti jednoj od rasnih skupina, uskraćuje puno uživanje njihovog prava na obrazovanje.
Nekoliko vijesti i linkova za Palestinu/Izrael – etničko čišćenje u Istočnom Jeruzalemu:
Israeli controlled Jerusalem municipality issues demolition orders to five more homes in Silwan
Izraelska jeruzalemska gradska općina izdala naloge za rušenje još 5 palestinskih domova u Silwanu, istočni Jeruzalem
Izraelske su snage, uključujući policiju i vojsku, u srijedu (05. kolovoza) ujutro okružile četvrt južno od džamije Al-Aksa u Istočnom Jeruzalemu. Vojnici su zatim provaljivali u civilne domove i dostavljali naloge za rušenje još pet domova u četvrti Bustan u Silwanu u Istočnom Jeruzalemu. Mještani su pružali otpor gađajući vojnike kamenjem i praznim bocama, a vojska je na njih ispaljivala plinske bombe i tukla ih palicama. Vojnici su bezuspješno pokušali upasti i u šesti dom u Silwanu, no na kraju su se povukli upozoravajući mještane da će se vratiti i da će i u tu kuću ući silom. Jeruzalemska gradska općina, koja je pod izraelskom kontrolom, namjerava sravniti sa zemljom četvrt Bustan i na tom mjestu sagraditi javni arheološki park, tako da mještani te četvrti žive pod stalom prijetnjom da će biti izbačeni iz svojih domova.
Settlers attack the Gaoui family building in East Jerusalem's Sheikh Jarrah, four injured
Kolonisti napali šator obitelji Gaoui u četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu, 4 ozlijeđenih
(09. kolovoz 2009.) 30 izraelskih kolonista napalo je šator solidarnosti koji je smješten u četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu. Kolonisti su napali Palestince koji su prosvjedovali protiv otimanja 5 kuća u toj četvrti te predstojećeg totalnog uništenja četvrti Sheikh Jarrah i drugih područja u Istočnom Jeruzalemu. Napadnuti je šator pripadao obitelji Gaoui čiji su dom i cijela zgrada preoteti prošlu nedjelju. Izraelske su snage Palestince izbacile iz njihovih domova na temelju vlasničkih dokumenata koje su kolonisti krivotvorili. Izraelske su vlasti odbile priznati da se radi o krivotvorini iako su Palestinci pribavili prave i zakonite dokumente u Turskoj koji dokazuju njihovo vlasništvo. Ove su deložacije osudili SAD, EU, te palestinski čelnici. U subotnjem kolonističkom napadu letjeli su stolci, boce i kamenje. Ranjeno je 4 Palestinaca. Policija je uhitila 1 palestinskog građanina. Prosvjedni je šator izložen svakodnevnim provokacijama od strane kolonista.
Sheikh Jarrah
Slike i snimke prosvjeda solidarnosti s obiteljima koje su izbačene iz svojih kuća u četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu.
Settlers attack elderly Palestinian man in East Jerusalem
Kolonisti napali Palestinca u istočnom Jeruzalemu
(08. kolovoz 2009.) Jedan je 59-godišnji Palestinac ozlijeđen u napadu skupine izraelskih kolonista na četvrt Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu u subotu (08. kolovoza). Napadači su teško pretukli ozlijeđenoga, a potom su ga uhitile izraelske snage, iako nije poznato iz kojeg razloga. U ranijem napadu u četvrti Sheikh Jarrah nasilni su kolonisti palestinske obitelji gađali kamenjem i praznim staklenim bocama pri čemu je ozlijeđeno desetak osoba, uključujući žene i djecu. Sukobi su izbili kad su boce pale na djecu u lokalnom ljetnom kampu. Međunarodni aktivisti koji se nalaze na tom području pokušali su zaštiti mještane od izraelskih snaga koje su na Palestince ispaljivale suzavac i štitile koloniste dok su se povlačili. Izraelski list Yedioth Ahronoth je pak izvijestio o jednom drugom incidentu, tučnjavi između Palestinaca i izraelskih kolonista koja se navodno odigrala na istom području. U tučnjavi je lakše ozlijeđen 1 Izraelac, koji je potom evakuiran u bolnicu. Ubrzo nakon toga izraelske su snage uhitile 1 Palestinca kojeg „sumnjiče da je bacao kamenje s namjerom da ozlijedi Židove“.
Israel decides to expel a Palestinian family from Jerusalem
Izrael odlučio protjerati palestinsku obitelj Al Radayda iz Jeruzalema
(09. kolovoz 2009.) Jeruzalemski centar za socijalna i ekonomska prava (JCSER) je upozorio da Izrael namjerava protjerati desetke članova obitelji Al Radayda iz četvrti Al Ashqariyya u Beit Hanini, sjeverno od Jeruzalema, tvrdeći da oni protuzakonito stanuju u Jeruzalemu. Desetci članova obitelji Al Radayda, srodnici Mer'eya Radayde kojeg je izraelska policija ubila nakon što se buldožerom zaletio u policijsko vozilo i u autobus u Jeruzalemu, uklonjeni su iz svojih domova u četvrti Al Ashqariyya u Beit Hanini i preseljeni u drugi dio iste četvrti koji se nalazi izvan granica jeruzalemske gradske općine. Protjerani su Mer'eyev otac Ahmad i braća: Ali (sa ženom i 5 djece), Ayyoub (sa ženom i 2 djece), Younis (3 djece), Mahmoud (1 dijete), Yahia (3 djece), Bilal, te Mer'eyevi stričevi i njihove obitelji: Amin (6 djece), Yousef (5 djece), Ismail (1 dijete) i Ibrahim. Zgrada obitelji Radayda je sada potpuno prazna, a ukućani žive u unajmljenim stanovima u Beit Hanini na Zapadnoj obali. Centar je također upozorio da izgon prijeti i više od 20 000 Palestinaca koji su u braku s palestinskim stanovnicima Jeruzalema, jer Izrael njihov boravak u Jeruzalemu smatra protuzakonitim iako većina njih ima privremenu dozvolu o boravištu koju izdaje izraelsko ministarstvo unutarnjih poslova. Njihove su dozvole privremene jer Izrael priječi spajanje obitelji i uskraćuje pravo na trajno prebivalište Palestincima koji su vjenčani s arapskim stanovnicima Jeruzalema. Međutim ne-Palestincima koji se vjenčaju s izraelskim Židovima osigurano je pravo na prebivalište i državljanstvo. Centar upozorava da izraelske vlasti etnički čiste Palestince iz Jeruzalema uništavajući palestinske domove u Jeruzalemu, oduzimajući Palestincima jeruzalemske osobne iskaznice i naseljavajući umjesto njih židovske koloniste. Ovakva izraelska politika predstavlja izravno kršenje međunarodnog prava, Četvrte ženevske konvencije i temeljnih načela ljudskih prava.
Poll: 66% support continuation of Jerusalem building
Anketa: 66% Izraelaca podržava ilegalnu gradnju u Jeruzalemu
(09. kolovoz 2009.) Prema rezultatima telefonske ankete izraelskog Indeksa Rata i mira, provedene na 503 izraelska građana (s odstupanjem od 4,5%), većina izraelske javnosti smatra da se „izraelski suverenitet nad Jeruzalemom“ ne može osporiti i da Izrael ima pravo graditi bilo gdje u tom gradu. 53% ispitanika podržava vanjsku politiku premijera Netanyahua. Većina ispitanika također podržava širenje ilegalnih izraelskih naselja na palestinskom teritoriju. 27% ispitanika protivi se nastavku gradnje u Jeruzalemu, a ostali nemaju jasan stav po tom pitanju. 33% ispitanika ne podržava vanjsku politiku trenutnog premijera. 46% ispitanih smatra da je Obama više naklonjen Palestincima, 31% ih vjeruje da je Obama neutralan, a 7% smatra da je više naklonjen Izraelu nego Palestincima. 43% vjeruje da su izjave izraelskih vojnika, koji su svjedočili da je izraelska vojska koristila pretjeranu i protuzakonitu silu protiv Palestinaca tijekom 3-tjednog napada na Pojas Gaze, istinite, a 47% ih ne vjeruje izjavama vojnika. 76% ih smatra da nema potrebe za daljnjom istragom zločina počinjenih u napadu na Pojas Gaze, a 17% ih smatra da je potrebno nastaviti s istragama. 79% ispitanih smatra da je napad na Pojas Gaze bio uspješan.
B'Tselem: 2 Aug. '09: Two Palestinian families evicted from Sheikh Jarah; settlers move into their homes
02. kolovoz 2009: Dvije palestinske obitelji deložirane iz četvrti Sheikh Jarah; kolonisti se useljavaju u njihove domove
Izraelska je policija 02. kolovoza 2009. iz njihovih kuća u četvrti Sheikh Jarrah u Istočnom Jeruzalemu izbacila 2 palestinske obitelji: 17 članova obitelji Hanun koji su živjeli u 3 stana i 29 članova obitelji Alghawi, koji su živjeli u 6 stanova. Odmah nakon deložacije obitelji kolonista su preuzele njihove kuće pod jakom zaštitom policije. Deložirane obitelji se odbijaju maknuti iz četvrti i od izbacivanja se nalaze na ulici. Članovi ovih obitelji potomci su izbjeglica iz 1948, obitelji Hanun iz Haife i obitelji Alghawi iz Sarfaranda (Tzrifina). Ove su dvije obitelji činile dio skupine od 28 obitelji (ukupno 550 osoba) koje su jordanska vlada i UNRWA naselile u četvrt Sheikh Jarrah 1956. Deložacija je uslijedila nakon što je izraelski Vrhovni sud presudio da palestinske obitelji žive u kućama koje su vlasništvo židovske zajednice koja je živjela u blizini groba Šimuna Pravednika do 1930-tih. Vlasništvo je registrirano na ime Odbora sefardske zajednice i Knessetskog izraelskog odbora. Ovi su odbori svoje pravo na tu zemlju prebacili na kolonističku organizaciju Nahalat Shimon, koja se već deset godina bavi deložacijama palestinskih obitelji iz njihovih domova u ovoj četvrti gdje je do sada zauzela još pet drugih zgrada. Nakon što palestinski građani budu uklonjeni s područja oko groba Šimuna Pravednika, organizacija Nahalat Shimon namjerava na tom mjestu sagraditi židovsko naselje s 200 stanova. Njihovi planovi se nadovezuju na planove kolonističkih organizacija Elad i Ateret Cohanim, koje podržavaju ministarstva izraelske vlade i druge izraelske vlasti, da se povijesni bazen oko Starog grada okruži zgradama pod kontrolom kolonističkih organizacija. Država financira zaštitu zgrada u kojima žive kolonisti i šalje sigurnosne službe koje kolonistima omogućuju preuzimanje palestinske imovine. Kolonističke organizacije za četvrt Sheikh Jarrah imaju i druge planove. Namjeravaju obnoviti hotel u vlasništvu Irvinga Moskowitza i pretvoriti ga u zgradu s 20 stanova. Postoje i planovi, koji još nisu odobreni, za izgradnju 90 stanova, sinagoge, dječjeg vrtića i dnevnih boravaka. Organizacija Elad upravlja arheološkim parkom Ir David u Silwanu i nacionalnim parkom doline Tzurim, koji se nalazi istočno od četvrti Sheikh Jarrah i okružuje Stari grad s istočne strane. Jeruzalemska je gradska općina počela planirati arheološki park Kraljeve doline na području na kojem se nalaze palestinske kuće u al-Bustanu u Silwanu, južno od Starog grada, u blizini Eladovih kolonističkih zgrada u Silwanu. Ukoliko ovi planovi budu ostvareni, pojačat će se fizička izolacija Istočnog Jeruzalema od ostatka Zapadne obale i dodatno otežati život palestinskog stanovništva.
19 prosvjednika ubijeno je u dosadašnjim prosvjedima protiv izraelskog ilegalnog Zida
Za vrijeme nenasilnog prosvjeda protiv Zida u Bil'inu 17. travnja 2009. ubijen je nenasilni prosvjednik Basem Abu Rahme (29). Basem je pogođen projektilom suzavca i evakuiran u kritičnom stanju u bolnicu u Ramalli gdje je umro od ozljede koju je zadobio. Očevici tvrde da je Basem u trenutku kad je pogođen stajao pored nekoliko novinara. Pogođen je istom vrstom projektila kojom je u ožujku u selu Ni'lin pogođen i američki aktivist Tristan Anderson. Izraelski je vrhovni sud već 3 puta presudio da je trasa kojom Zid u Bi'linu prolazi ilegalna i da je treba pomaknuti, no do sada ove presude nisu implementirane. Basem Abu Rahme je 18. prosvjednik kojeg su izraelske snage ubile tijekom prosvjeda protiv ilegalnog Zida. U lipnju 2009. ubijen je još jedan nenasilni prosvjednik, Yousef Akil Srour.
26. veljače 2004. tijekom prosvjeda protiv Zida u selu Biddu ustrijeljeni su i ubijeni Muhammad Fadel Hashem Rian (25) i Zakaria Mahmoud 'Eid Salem (28).
26. veljače 2004. Abdal Rahman Abu 'Eid (17) je umro od srčanog udara, nekon što su u njegov dom ispaljeni projektili suzavca za vrijeme prosvjeda protiv Zida u selu Biddu.
26. veljače 2004. za vrijeme prosvjeda u selu Biddu ustrijeljen je Muhammad Da'ud Saleh Badwan (21). Muhammad je 03. ožujka 2004. preminuo od zadobivenih ozljeda.
16. travnja 2004. ustrijeljen je i ubijen Hussein Mahmoud 'Awad 'Alian (17) tijekom prosvjeda protiv zida u mjestu Betunya.
18. travnja 2004. ustrijeljen je i ubijen Diaa' A-Din 'Abd al-Karim Ibrahim Abu 'Eid (23) za vrijeme prosvjeda protiv Zida u Bidduu.
18. travnja 2004. tijekom prosvjeda protiv Zida u mjestu Deir Abu Mash'al ustrijeljen je Islam Hashem Rizik Zhahran (14). Islam je 28. travnja preminuo od zadobivenih ozljeda.
15. veljače 2005. ustrijeljen je i ubijen 'Alaa' Muhammad 'Abd a-Rahman Khalil (14) dok je kamenjem gađao izraelsko vozilo sa privatnim zaštitarima u blizini Zida u Betunyji.
04. svibnja 2005. ustrijeljeni su i ubijeni Jamal Jaber Ibrahim 'Asi (15) i U'dai Mufid Mahmoud 'Asi (14) tijekom prosvjeda protiv Zida u Beit Liqyji.
02. veljače 2007. ustrijeljen je i ubijen Taha Muhammad Subhi al-Quljawi (16) dok je s prijateljima pokušavao razrezati bodljikavu žicu na Zidu u izbjegličkom logoru Qalandiya. Taha je ranjen u bedro i umro je od iskrvarenja jer je dugo vremena bio ostavljen u polju bez liječničke pomoći.
28. ožujka 2007. tijekom prosvjeda protiv Zida u mjestu Um a-Sharayet-Samiramis ustrijeljen je i ubijen Muhammad Elias Mahmoud 'Aweideh (15).
02. ožujka 2008. ubijen je Mahmoud Muhammad Ahmad Masalmeh (15) dok je pokušavao razrezati bodljikavu žicu na dijelu Zida u mjestu Beit Awwa.
29. srpnja 2008. ubijen je Ahmed Husan Youssef Mousa (10) dok je zajedno s nekoliko prijatelja pokušavao ukloniti namotaje bodljikave žice sa zemlje koja pripada selu Ni'lin.
30. srpnja 2008. u glavu je tijekom prosvjeda protiv Zida u Ni'linu gumom presvučenim metcima pogođen Youssef Ahmed Younes Amirah (17). Od zadobivenih ozljeda Youssef je preminuo 04. kolovoza 2008.
28. prosinca 2008. u Ni'linu je tijekom prosvjeda protiv izraelskog napada na Gazu pravim streljivom ubijen Arafat Khawaja (22).
28. prosinca 2008. je tijekom prosvjeda protiv izraelskog napada na Gazu u selu Ni'lin bojevim streljivom u glavu pogođen Mohammad Khawaja (20). Mohammad je od zadobivenih ozljeda preminuo u bolnici 31. prosinca 2009.
17. travnja 2009. tijekom prosvjeda protiv Zida u selu Bi'lin ubijen je nenasilni prosvjednik Basem Abu Rahme (29). Basem je pogođen projektilom suzavca i evakuiran u kritičnom stanju u bolnicu u Ramalli gdje je preminuo od zadobivene ozljede.
05. lipnja 2009. bojevim je streljivom ubijen Yousef Akil Srour (36) tijekom prosvjeda protiv Zida u selu Ni'lin.
(Izvor: ISM)
