PALESTINA/IZRAEL:
Israeli Defense Chief Says Egypt Attack a 'Wake-Up Call' Napadi na egipatske vojnike i izraelski granični prijelaz (6. kolovoz 2012.)
U noći u nedjelju (5. kolovoz) u Egiptu je izveden teroristički napad u kojem je ubijeno 15 egipatskih vojnika. Maskirani naoružani napadači napali su kontrolnu točku egipatske vojske u sumrak u nedjelju. Prema tvrdnjama glasnogovornice izraelske vojske napadači su zatim na kontrolnoj točki uzeli jedno vojno oklopno vozilo i jedan kamion i krenuli prema ogradi na izraelskom graničnom prijelazu Kerem Shalom, navodno s ciljem otmice izraelskih vojnika ili civila. Prema riječima glasnogovornice izraelske vojske, kamion je bio napunjen eksplozivom i eksplodirao je, pri čemu je poginuo vozač, a izraelska je vojska zatim u zračnim napadima ubila još 6 ili 7 napadača koji su u oklopnom vozilu pokušavali pobjeći s mjesta napada. Ovo je bio najsmrtonosniji napad na egipatske vojnike u posljednje vrijeme, a još uvijek za njega nitko nije preuzeo odgovornost. Također je ranjeno 7 vojnika, uključujući 3 koji su u kritičnom stanju. Egipatski sigurnosni izvori za napad su okrivili islamiste koji djeluju na području Sinaja, te militante koji su u Egipat ušli iz obližnjeg Pojasa Gaze. Egipatski su mediji izvijestili da je jedan od naoružanih napadača ubijen, a drugi uhićen. Nakon napada zatvoren je granični prijelaz Rafah između Gaze i Egipta, a sukobi su se u blizini granice nastavili do kasno u noć u nedjelju. Ovaj je napad dio eskalacije nasilja na području Sinaja gdje naoružane skupine često napadaju sigurnosne snage. Za vrijeme egipatskog ustanka 2011, sigurnosne snage su na tom području pobjegle sa svojih položaja, a militanti, uključujući strane borce, uspostavili su na tom prostoru svoju nazočnost. Novi egipatski predsjednik Morsi izrazio je sućut obiteljima žrtava i najavio da će sigurnosne snage uspostaviti „punu kontrolu“ nad područjem Sinaja koje je „sigurno“. Glasnogovornica izraelske vojske podsjetila je da je prije godinu dana u napadu na jedan izraelski autobus na Cesti 12 ubijeno 7 civila i 1 vojnik, te da su 2008. napadači u 2 terenska vozila na granici pokušali oteti jednog vojnika. Hamasovi su dužnosnici u Pojasu Gaze osudili napad, nazvavši ga „terorizmom“ i zatvorili tunele između Egipta i Gaze kojima se zbog izraelske blokade u Pojas Gaze doprema roba. Iz Hamasovog ministarstva unutarnjih poslova su naglasili da se skupine palestinskog pokreta otpora bore jedino protiv izraelske okupacije, te da svoje operacije pokreću samo s palestinskog teritorija. Izraelski sigurnosni izvori vjeruju da je spriječen veliki teroristički napad na izraelske ciljeve, a vojska je na temelju obavijesnih izvještaja prije nekoliko dana izdala upozorenja Izraelcima da izbjegavaju boravak na Sinajskom poluotoku. Tijekom noći u nedjelju 10 000 Izraelaca koji žive u selima u blizini Pojasa Gaze naređeno je da ostanu u svojim domovima, a Cesta 232 je zatvorena. U ponedjeljak ujutro cesta je ponovo otvorena, a policijski sat ukinut. Glasnogovornica izraelske vojske tvrdi da su Egipćani i Izraelci surađivali kako bi spriječili nedjeljni napad.
Read more...
Egypt launches deadly air strikes in Sinai
U egipatskom bombardiranju Sinaja ubijeno više od 20 ljudi (08. kolovoz 2012.)
Egipat je u srijedu (8. kolovoza) u jutro pokrenuo zračne udare na području Sinaja u blizini granice s Pojasom Gaze u kojima je ubijeno više od 20 osoba. Ovi su napadi odgovor na smrtonosni napad na jednu policijsku postaju koji je izveden u nedjelju. U napadu tijekom vikenda za sada još uvijek neidentificirani naoružani napadači ubili su 16 egipatskih pograničnih vojnika. Egipatski vojni zračni udari izvedeni su u srijedu na položaje u gradu Sheikh Zouaidu. Egipatski vojni izvori tvrde da je vojska ušla u selo al-Toumah, „ubila 20 terorista i uništila 3 oklopljena automobila u njihovom vlasništvu“, a operacije su još uvijek u tijeku. Egipatski udari uslijedili su nakon sukoba između naoružanih osoba i sigurnosnih snaga na nekoliko sigurnosnih kontrolnih točaka tijekom noći na području Sinajskog poluotoka. Naoružani napadači otvorili su vatru na kontrolne točke u gradu Al-Arish i obližnjem gradu Rafahu, na granici s Pojasom Gaze. U tim je napadima u utorak tijekom noći ranjeno 6 osoba, uključujući 2 policajca, 3 vojnika i 1 civila koji je u kritičnom stanju. Na Sinaju je napadnuta i cementara u vlasništvu vojske. Uhićena su 2 naoružanih napadača koje se sumnjiči da su sudjelovali u ovom napadu. Oružani sukobi trajali su do kasno u noć u utorak, a sigurnosne snage su zatvorile cestu na kojoj se dogodio napad. Helikopteri egipatskog ratnog zrakoplovstva, te vojni tenkovi i transporteri uputili su se na područje Sinajskog poluotoka koje se smatra uporištem naoružanih plemena i napadača. Egipatski sigurnosni dužnosnici navode kako je ovo bilo po prvi puta da je vojska ispalila projektile na Sinaju od 1973. kad je Egipat ratovao s Izraelom kako bi povratio okupirani Sinajski poluotok. Na pustinjskom i nepristupačnom području koje graniči s Izraelom od rušenja bivšeg egipatskog predsjednika Mubaraka zavladalo je bezakonje. Jedna od kontrolnih točaka koje su napadnute u srijedu od početka egipatskog ustanka napadnuta je 28 puta. Nekoliko sati od izbijanja sukoba, stotine prosvjednika okupile su se u gradu Arish i zahtijevale od države da ih zaštiti. Sigurnosne su snage zatvorile glavnu autocestu u Arishu ubrzo nakon pokretanja napada. U utorak su se brojni ljutiti i ožalošćeni Egipćani okupili na vojnom sprovodu 16-orice ubijenih pograničnih vojnika u Kairu. Egipat je također nakon nedjeljnih napada počeo zatvarati tunele kojima se u i iz Pojasa Gaze „krijumčare“ ljudi, te hrana i gorivo. Niti jedna skupina još uvijek nije preuzela odgovornost za prvotni napad na Sinaju. Egipatski i izraelski izvori tvrde da se na sjeveru Sinaja nalaze aktivni islamistički borci s područja Sinaja i njihovi palestinski saveznici iz Pojasa Gaze, te da napadaju egipatske sigurnosne snage i pripremaju napade preko granice u Izraelu.
Read more...
Egyptians Mull Changes In Israel Peace Treaty
Egyptian official sources told Al-Hayat that Egyptian authorities will launch negotiations with Israel in the upcoming days in order to reach an understanding regarding increasing Egyptian forces along the border. “The time has come to change the peace agreement to allow the deployment of Egyptian armed forces in the Sinai,” said the Egyptian authorities. Under the current agreement, the Sinai is divided into three zones. The first is Zone A, where up to 22,000 Egyptian soldiers are deployed under the supervision of three officers — of Egyptian, Israeli and US nationalities — to ensure that the number of Egyptian soldiers and weapons corresponds to the amount agreed upon. Zone B includes only police officers, while Zone C, which is adjacent to the Egyptian-Israeli border, is comprised of only border guards. These troops are armed with light weapons: automatic rifles for soldiers, and pistols for officers. Along with the border guards, multinational forces, especially from the US, are present in Zone C. As per the agreement's terms, Egyptian military aircraft are banned from flying over Zone A, which is located only a few meters from the Israeli border. Moreover, in accordance with the agreement, Egypt is banned from establishing a military airport or seaport in the Sinai or along its coasts.
Read more...
BDS at 7! – Celebrating, reflecting and further mainstreaming
The Israeli establishment is growing increasingly concerned with the growth of the BDS movement. Israeli President Shimon Peres recently cited fear of the impacts of BDS as a reason to “make peace”. Meanwhile, top Israeli business leaders have launched their own “peace initative” out of fear of the impact of BDS. Some Zionist leaders are also starting to call for change in Israeli policies out of fear of BDS. The leading Israeli think tank the Reut Institute has spoken of BDS as a “strategic threat”, prompting the Israeli government to pass a draconian law forbidding any citizen from supporting BDS or any partial boycott. There is a real and growing fear within Israel that it is becoming a pariah state in the way that South Africa once was.
Read more...
Palestinian civil society welcomes Presbyterian Church (USA) Israel boycott resolution
Caterpillar, one of the divestment-shortlisted companies, was only days ago delisted from the influential MSCI (Morgan Stanley Capital International) World Socially Responsible Index, with its role in supplying Israel with bulldozers used to wantonly destroy Palestinian property cited as a reason. This triggered the US pension fund TIAA-CREF, also target of a high profile divestment campaign in the US led by Jewish Voice for Peace in partnership with the US Campaign to End the Israeli Occupation, the American Friends Service Committee, Adalah-NY, among others, to remove Caterpillar from its Social Choice Funds portfolio, in effect divesting millions of dollars worth of shares from the company. In May, Quaker Friends Fiduciary Corporation (FFC), which holds over $200 million in assets, had too taken the decision to divest from Caterpillar.
Read more...
SIRIJA:
On Defections and Developments in Syria: PBS NewsHour Interview with Bassam Haddad and David Lesch (video)
The following interview was conducted by Margert Warner on PBS's NewsHour. It aired live on Monday 6 August 2012, and featured Jadaliyya Co-Editor Bassam Haddad and Professor David Lesch. The interview primarily discussed the wave of recent defections and their significance (or lack thereof) in the ongoing struggle between the Syrian regime and various opposition forces.
Read more...
BAHREIN:
The Last Tweets Before Prison: Interview with Nabeel Rajab (video)
“I will not stop and I'm teaching people not to stop. If everybody will keep quiet after putting them in jail, then it's a disaster. We should challenge that. We should be willing to pay the price for the struggle for the freedom that we fight for. And this is the price.” The high price that human rights defenders in Bahrain pay is due to the interests that Western governments (especially the United States) have in the region, Nabeel said. For this reason, Western media is largely silent when it comes to Bahrain.
Read more...
EGIPAT:
The Rise of Egypt's Workers
Facilitated by the government's closure of all workplaces in early February, many workers participated in the popular uprising as individuals. On February 6 they returned to their jobs; just two days later, EFITU called for a general strike demanding that Hosni Mubarak relinquish power. Tens of thousands of workers—including those employed at large and strategic workplaces like the Cairo Public Transport Authority, Egyptian State Railways, the subsidiary companies of the Suez Canal Authority, the state electrical company, and Ghazl al-Mahalla—answered the call, engaging in some 60 strikes and protests in the final days before Mubarak's fall on February 11. As Khalid 'Ali explained, “The workers did not start the January 25 movement because they have no organizing structure. ... [But] one of the important steps of this revolution was taken when they began to protest, giving the revolution an economic and social slant besides the political demands.” According to the Sons of the Land Center for Human Rights, the economic paralysis created by this strike wave, “was one of the most important factors leading to the rapidity of ... Mubarak's decision to leave.” The Supreme Council of the Armed Forces (SCAF) pushed Mubarak aside in what was as much a soft military coup as a revolution. This satisfied the majority of demonstrators, at least during the first half of 2011. But workers continued to protest. At least 150,000 participated in 489 strikes and other actions during February 2011. EFITU leaders and labor activists used this momentum to advocate substantive democracy not merely changing the face of the regime. Forty of them met on February 19 and adopted a proclamation of “Demands of the Workers in the Revolution,” including the right to form independent trade unions, the right to strike, and the dissolution of ETUF, “one of the most important symbols of corruption under the defunct regime.” Reflecting a widespread sentiment among workers and the poor, they asserted: „If this revolution does not lead to the fair distribution of wealth it is not worth anything. Freedoms are not complete without social freedoms. The right to vote is naturally dependent on the right to a loaf of bread.“
Read more...
