skip to main |
skip to sidebar
Nakon što je Izrael u suprotnosti s međunarodnim pravom prekomjernom silom napao nenaoružane civilne humanitarne brodove (svih 6, a ne samo Mavi Marmaru) u međunarodnim vodama, ubio 9, a ranio 40 nenaoružanih ljudi, oteo, premlatio, zlostavljao i ponižavao oko 700 aktivista i novinara iz 40 zemalja, držao ih u pritvoru bez odvjetnika i kontakta s obitelji i pokrao gotovo sve video i audio materijale i dokaze onoga što se stvarno dogodilo koje su aktivisti snimili, BBC je napravio reportažu u kojoj nam je izraelska vojska, koja sama sebe „istražuje“, objasnila „što se dogodilo“. Umjesto autentičnih pokradenih i cenzuriranih snimaka prikazana je iskrivljena verzija s krivotvorenim materijalima koju svijetu želi predstaviti izraelska vojska, čiji bi pripadnici zbog ovog napada trebali biti pod nepristranom i temeljitom međunarodnom kaznenom istragom. Neću linkati na „reportažu“ jer je gnjusna, unatoč svim naporima koje BBC ulaže da cionistička propaganda koju podvaljuje britanskoj i međunarodnoj javnosti bude što profinjenija, i dezinformativna, a uostalom ionako ignoriram BBC još od kad je zbog svoje „nepristranosti“ odbio emitirati apel za prikupljanje humanitarne pomoći za žrtve u Gazi nakon izraelskog napada u prosincu 2008. i siječnju 2009.
Umjesto toga slijedi prijevod otvorenog pisma koje je povodom njihove „reportaže“ o izraelskom napadu na humanitarnu flotilu BBC-u uputila irska nobelovka Mairead Maguire, a koje se na engleskom može pročitati na linku:
21. kolovoz 2010.
Otvoreno pismo ekipi BBC-eve emisije Panorama
Poštovani,
Pišem Vam u vezi Vašeg programa od 16. kolovoza 2010. o Flotili slobode i naročito o ubijanju nenaoružanih civila od strane izraelskih mornaričkih specijalaca na brodu Mavi Marmara, 31. svibnja 2010.
Aktivno sudjelujem u borbi za prava Palestinaca već više od 10 godina. Mnogo sam puta posjetila Izrael i okupirana palestinska područja. Sudjelovala sam u Flotili slobode u svibnju kao putnica na brodu „Rachel Corrie“ i to je bilo moje treće putovanje u Gazu brodom Pokreta za slobodnu Gazu. Duboko sam razočarana izvrtanjem i nedostatkom istine i pristranošću koja se mogla vidjeti u Vašoj emisiji.
U svom ste programu imali priliku informirati i poučiti javnost o pozadini flotile, motivima putnika i posade na brodu „Mavi Marmara“, koji su (kao i mi svi ostali koji smo na brodovima pokušali doći do Gaze) zabrinuti zbog patnje kojoj je izloženo stanovništvo Gaze. Više od 650 ljudi – ljudi svih vjera i oni koji ne pripadaju niti jednoj vjeri – iz više od 40 zemalja, koji predstavljaju ljudsku obitelj i koji su se ujedinili u pružanju nenasilnog otpora kako bi ukinuli okrutnu opsadu (kolektivno kažnjavanje je protuzakonito prema međunarodnom pravu) i pružili svoju podršku i ulili nadu stanovnicima Gaze. Prije nego su isplovili iz raznih luka, kao sastavni dio ovog pothvata, svi su putnici obećali da će biti nenasilni, sve su osobe i sav teret pretraženi, a sve kako bi se u duhu mira suprotstavili (kao što je naše moralno pravo i dužnost) kršenjima ljudskih prava i međunarodnog prava koja Izrael čini opsadom Gaze i okupacijom Palestine.
Ovo hrabro putovanje i poziv putnika s „Mavi Marmare“ i s ostalih brodova flotile predstavljali su savjest svijeta. Na brodovima nije bilo oružja i oni nisu predstavljali prijetnju Izraelu. Međutim, brodovi su prevozili aktiviste iz svih krajeva svijeta (uključujući Židove) koji se protive izraelskoj politici i koji su Izraelu glasno poručili „dosta je opsada, okupacija, ratova i prijetnji nasiljem“, nećemo šutjeti suočeni s vašim etničkim čišćenjem i progonom palestinskog naroda.
Naši su motivi bili časni, to smo učinili zbog djece u Gazi, znajući da će na kraju pobijediti istina i pravda.
Žalosno je što emisija Panorama nije uvidjela pravo značenje ovog povijesnog putovanja i što je propustila priliku da kao medij ispuni svoju odgovornost da „govori istinu i samo istinu“. Umjesto toga ekipa Panorame odlučila je pokušati sotonizirani putnike na „Mavi Marmari“ nastojeći ih prikazati kao nasilne teroriste. Odabrali su se urotiti s izraelskom propagandom laži i manipuliranja činjenica i time žrtve pokušali pretvoriti u agresore.
U emisiji nije navedena činjenica da su izraelski specijalci vatru otvorili s jurišnih čamaca zodiac i iz helikoptera od samog početka. U reportaži su korištene audio i video snimke (koje je dostavila izraelska vojna obavještajna služba) koje su dokazano krivotvorene, što su izraelske obrambene snage i priznale.
U Vašoj je emisiji prikazana audio snimka koja sadrži antisemitske primjedbe koje su tobože preko radija slali sudionici flotile, a prikazali ste i snimku granate kako eksplodira u jednom od izraelskih jurišnih čamaca zodiac. Ti se događaji u stvarnosti nikada nisu dogodili. Toliko je toga u ovom dokumentarnom filmu netočno da on ozbiljno šteti ugledu istraživačkog novinarstva i BBC-a.
No, oni koje je ova emisija doista povrijedila su obitelji 9 nenaoružanih putnika koji su ubijeni u neisprovociranom i protuzakonitom pokolju izraelskih mornaričkih specijalaca. Jednako tako i više od 40 nenaoružanih ljudi koji su ranjeni u ovom ilegalnom vojnom napadu u međunarodnim vodama, a čiji je jedini zločin bilo to što im je stalo da Gaze i tamošnjeg stanovništva.
Emisija uopće nije popratila pravu patnju palestinskog naroda, uopće nije popraćena činjenica da se u međunarodnim vodama odigrala masovna otmica 650 nenaoružanih građana iz cijelog svijeta i njihovih 7 brodova, a propušteno je i postavljanje pravih pitanja Izraelu: „Zašto luka u Gazi – jedina luka na Srednjem istoku koja se nalazi u zatvorenoj vojnoj zoni (već 42 godine) – nije otvorena kako bi kroz nju stanovnici Gaze i Palestine mogli putovati i trgovati s ostatkom svijeta što je njihovo ljudsko pravo?“
Možda će BBC-eva Panorama prestati preuzimati propagandu izraelske vlade (Jane Corbin u izraelskim zodiacima s izraelskom vojskom teško može objektivno izvještavati o činjenicama). Iz tih su se istih zodiaca vojnici iskrcali na sve brodove flotile (uključujući „Rachel Corrie“ na kojem sam ja putovala), oteli nenaoružane građane i brodove (što predstavlja čin piratstva), zaplijenili svu imovinu (koju Izrael još uvijek nije vratio vlasnicima), prisili sve pod prijetnjom vojnim oružjem da odu u Izrael, pritvorili sve, mnoge fizički napali, zatvorili i sve strance poslali natrag u njihove zemlje – što sve predstavlja kršenja naših ljudskih prava, o većini kojih BBC-eva Panorama uopće nije izvijestila.
Uloga BBC-a nije da daje vjerodostojnost izraelskoj vojsci, već da izvještava o činjenicama i pusti javnost da sama donese svoje zaključke. Usađujući dvojbe u glavama svojih gledatelja u vezi događaja koji su se odigrali na brodu Mavi Marmara, BBC je počinio tešku nepravdu i nanio dodatnu bol obiteljima svih onih koje su ubili specijalci izraelske mornarice tog stravičnog jutra 31. svibnja 2010.
Htjela bih ekipi BBC-eve Panorame postaviti slijedeće pitanje: „Što namjeravate učiniti kako biste ispravili nepravdu koju ste nanijeli ugledu onih koji su ubijeni i ranjeni na brodu Mavi Marmara 31. svibnja 2010. i njihovim obiteljima?“
U očekivanju Vašeg odgovora,
Mairead Maguire
Dobitnica Nobelove nagrade za mir (www.peacepeople.com)
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izreal:
On Facebook: Israeli soldier posed with bound Arab
Palestinian Authority spokesman Ghassan Khatib condemned the photos and said they pointed to a deeper malaise — how Israel's 43-year-old occupation of Palestinians has affected the Israelis who enforce it. "This shows the mentality of the occupier," Khatib said, "to be proud of humiliating Palestinians. The occupation is unjust, immoral and, as these pictures show, corrupting." The Israeli military also criticized the young woman, who Israeli news media and bloggers identified from her Facebook page as Eden Aberjil of the southern Israeli port town of Ashdod. No official confirmed her identity.
Loss of Innocence an Exhibition of Art by the Children of Gaza
The 'Freedom Flotilla' and UN Investigation: An open letter to Senator John Kerry
As you know I was one of the peace activists who was kidnapped in international waters, beaten and threatened with death by Israeli security for requesting a lawyer and US consular help at Ben Gurion airport. I am asking you, as a former peace activist, to do what I am sure your conscience is telling you to do, that is, speak out courageously in defense of those who were attacked on the flotilla as well as the Palestinian people whom we were trying our best to relieve, and also acting, therefore, in the long-term best interests of the Israeli people. To be honest, I am very disappointed at the lack of leadership you have demonstrated on the issue of the unlawful and unjustified killing of the one American and eight Turkish peace activists on-board the Mavi Marmara 73 miles into international waters. You have been to Gaza, you know the gravity of the situation. I am disconcerted that you have been quoted as stating the Israeli action against our flotilla was justified. A person of your military and political experience must be aware such unlawful killings and breaches of international laws can never be justified, not in My Lai, not in Derry and certainly not in the international waters off Gaza. ... Personally I don't have much faith that the UN investigation that is underway. I feel that it has been designed to try and bring about a 'kiss and make up' between Israel and Turkey as soon as possible. ... However as someone who remembers the sequence of events: how our EU- skippered and US-flagged vessel was denied access to Cypriot ports despite the fact that we were taking on water; how we were attacked in international waters before being beaten and held hostage, I have already lost faith in the UN investigation now that Alvaro Uribe has been involved. The US government has already forgotten that one of those killed (shot in the back and four times in the face at point plank range) was a 19 year old US citizen ... Now that I see that these 'investigations' are shams, I think it is more important to focus on the next flotilla so that we may finally end the illegal siege of Gaza. I want to ask you: if the Israeli Navy attacks us in international waters again, do you really think that they would be justified in doing so? If we sail a US ship from Boston or Cork and are attacked in the international waters off Cape Cod or Fastnet, would you still believe that such an attack would be justified?
El viaje en la Flotilla de la Libertad
Na linku možete na španjolskom pročitati tekst španjolskog aktivista Manuela Tapiala u kojem on opisuje svoje putovanje Mavi Marmarom za Gazu, napad izraelskih vojnika, te kasnije uhićenje, zlostavljanje i druga kršenja ljudskih prava aktivista i novinara od strane izraelskih vlasti. Manuel Tapial je jedan od 3 španjolskih aktivista s Mavi Marmare koji su koristeći se univerzalnom jurisdikcijom na sudu u Španjolskoj nakon izraelskog napada na flotilu podigli tužbe za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti protiv nekoliko visokopozicioniranih izraelskih dužnosnika, uključujući i premijera Netanyahua, te nekoliko ministara njegove vlade.
Tras varios minutos decido coger la cámara yo y evitar que Laura corra riesgos y me pongo a grabar desde la cubierta hacia abajo donde decenas de lanchas intentan abordar el barco por ambos laterales echando escaleras en la parte trasera del barco siendo estas escaleras devueltas a las zodiacs como acto de resistencia pacifica. Mientras unas zodiacs intentan abordar el barco, desde otras se disparan bombas de sonido, granadas de fragmentación (pude ver heridos con toda la espalda destrozada y es por lo que supongo que eran este tipo de granadas), gases lacrimógenos y munición de goma en una primera instancia. Tras 15 minutos así, mas o menos, desde las zodiacs y desde los helicópteros que comienzan a sobre volar el barco se comienza a disparar con fuego real y comienzan a producirse los primeros heridos en el barco antes de que se hubiesen posado dentro del barco. Es en la parte de atrás del barco, en la 3ª planta, cercano al set de TV, donde veo el primer herido de bala siendo transportado por varios activistas a los que me uno y le tumbamos en uno de los bancos de la cubierta del barco. Un señor mayor le quita el chaleco salvavidas e intenta reanimarle y es en ese momento cuando me retiro de esa escena para seguir grabando con la cámara en el lateral izquierdo del barco a las zodiacs y al los helicópteros que nos sobre vuelan. De repente, recibo un impacto de una bomba de sonido en la cabeza que me deja mareado y alguien me introduce en el interior del barco, en lo que me pareció una sala de control. ... Mientras me encontraba en el asiento en el que me habían ubicado, asistí a una imagen que me impacto por lo brutal que me pareció. El religioso Hilarión Capucci, tras muchas horas sentado se levanto para estirar sus piernas y un soldado le agarro muy violentamente de la parte de atrás de su sotana y lo lanzo contra el asiento. ... A mi me tiraron al suelo y dos personas vestidas de civil me agarraban del cuello mientras yo mantenía las manos en alto queriendo decir que no estaba haciendo nada. Desde suelo puede ver como a un activista irlandes que tenía la misma actitud que yo le abrieron la cabeza de un golpe y chorreaba abundante sangre por su cara. A otro activista que estaba tirado en el suelo, le dieron múltiples patadas y puñetazos lo que le provoco tener un ojo morado y grandes gritos de dolor. A un compañero turco le arrinconaron entre cinco personas vestidas de civil en un rincón y le colocaron unas bridas en sus manos en la parte posterior del cuerpo mientras era apuntado en su cabeza con una metralleta por un soldado con la cabeza cubierta y era agredido brutalmente con patadas en su estomago.
Audacity of Hope -U.S. Boat to Gaza - Interview with Chris Hedges
I not number 59
Audacity of Hope - U.S. Boat to Gaza - Interview with Ismail Khalidi
Boat Deck Interviews Michael Ratner
Returning to the Mavi Marmara
First Murder, then Theft and Lies from the “World's Most Moral Army”
The Israeli military now claims that “[t]he IDF did not receive complaints of stolen computers after the Navy raid on the Gaza-bound flotilla,” and is suggesting that “the civilians who were on the ships chose not to complain in light of the complicated incident they had gone through.” The Free Gaza Movement, one of the organizers of the flotilla, says that statement is patently untrue. Passengers immediately filed complaints with their consular representatives and embassies about possessions taken from them. They also submitted extensive affidavits to lawyers, and reported it to the media: millions of dollars' worth of computers, cameras, phones, cash, jewelry and other equipment was taken, and none has been returned. Embassies have repeatedly told us that they are in touch with the Israelis about getting our belongings back. ... In addition, our lawyers at Adalah have been corresponding with the Israeli military authorities about the missing personal property, including computers. Therefore, it is a deliberate lie to say they have not received any complaints. “Many of these computers, cameras and phones may contain vital evidence of Israeli military crimes committed during the attack on our ships,” said Free Gaza chairperson and attorney Huwaida Arraf. “Despite repeated requests, Israel has refused to return the equipment or turn it over to the United Nations. Instead it has stolen documents from our computers and cameras to use for propaganda purposes.”
Israel to UN: Lebanon Gaza-bound ship is unnecessary provocation
Izrael se UN-u žali na libanonski humanitarni brod koji u nedjelju namjerava isploviti za Gazu (20. kolovoz 2010.)
Izrael je pri UN-u uložio službenu žalbu zbog libanonskog huanitarnog broda Mariam koji bi trebao iz Libanona isploviti u nedjelju i u Gazu prevesti humanitarnu pomoć i aktivistice za ljudska prava. Izrael je u svojoj žalbi brod ocijenio nepotrebnom provokacijom. Izraelski ministar obrane Barak ustvrdio je u petak da je humanitarni brod provokacija i da mu je nakana pomoći terorističkoj organizaciji. Zaprijetio je da će Izrael zaustaviti brod i odvesti ga u izraelsku luku Ašdod. Barak je libanonsku vladu pozvao da onemogući isplovljavanje broda. Brod ne može izravno ploviti za Gazu iz Libanona jer su Izrael i Libanon tehnički još uvijek u ratu, pa stoga brod mora prije polaska za Gazu pristati u nekoj trećoj zemlji – u ovom slučaju – na Cipru, odakle će zatim isploviti za Gazu. Međutim ciparski veleposlanik u Libanonu je u četvrtak (19. kolovoza) izjavio da Cipar neće dopustiti brodu da s tog otoka isplovi za Gazu, najavivši deportaciju aktivistica i članova posade s broda Mariam.
Pripreme za slijedeći globalni kopneni konvoj Viva Palestina su u tijeku (22. kolovoz 2010.)
Pripreme i prikupljanje sredstava za slijedeći globalni kopneni konvoj Viva Palestina u tijeku su diljem svijeta. Konvoj će na put krenuti iz Londona 18. rujna 2010. i putovat će kroz Europu i Srednji istok. U Gazu bi trebao stići početkom listopada. Na putu će mu se pridružiti 2 druga konvoja – iz Dohe i Maroka – te će oni zajedno činiti najveći konvoj koji je do sada u Pojas Gaze ušao s humanitarnom pomoći. Prošle je subote legendarni pjevač Shane McGowan iz grupe The Pogues sudjelovao u prikupljanju sredstava za konvoj u Tipperaryju u Irskoj. McGowan je izveo 8 pjesama i podržao napore tima „Tipp2Gaza“ koji će sudjelovati u slijedećem konvoju Viva Palestina. Izjavio je da mu je čast dati svoju podršku timu aktivista iz Tipperaryja i Palestincima u ovo kritično doba. Sredstva za konvoj prikupljaju se i na Novom Zelandu (preko udruge „Kia Ora Gaza“), iz kojeg će 6 ljudi putovati za London i voziti 3 vozila s humanitarnom pomoći za Gazu. Jedan od najboljih novozelandskih likovnih umjetnika, KLARC, nacrtao je logo udruge Kia Ora Gaza i originalni otisak sa svojim potpisom donirao za aukciju kojom se prikupljaju sredstva za humanitarni konvoj za Gazu.
Izvor: Viva Palestina
Happy Birthday Free Gaza
Two years ago today, 44 people from 17 countries were on the Mediterranian heading toward Gaza. We were in two dilapidated fishing boats, the seas were rough, most of us were seasick, and all of us were worried that Israeli military warships would prevent us from getting into the illegally blockaded port of Gaza. Israel had blocked our communications equipment; our two captains, long-time seafarers were working off compass and pieces of paper. At 3:00 pm, we saw the shores of Gaza, and no Israeli war ship was there to prevent us from sailing in to the raucus shouts, applause and joy of 20,000 imprisoned Palestinians waiting on shore, covering every inch of standable ground. Except for a few media outlets in the Middle East, our historic trip was ignored.
Ann Wright: Israeli Soldiers Sell Gaza Flotilla Passengers' Computers and Steal Hundreds of Thousands of Dollars in Cash
Izraelski vojnici su ukrali stotine tisuća dolara u gotovini i prodaju kompjutere putnika flotile za Gazu (22. kolovoz 2010.)
Izraelska vlada kompjutere, video kamere, mobilne telefone u vrijednosti od nekoliko milijuna američkih dolara, te stotine tisuća dolara u gotovini, koje su aktivistima i novinarima s humanitarnih brodova oteli izraelski vojnici, nije pohranila na sigurno ni popisala. Putnici sa svih 6 brodova su detaljan popis oduzete imovine predali svojim konzularnim predstavnicima i od svojih vlada traže da im Izrael vrati njihove stvari i novac. Odvjetnici putnika također će podići tužbe zbog ubojstava, ranjavanja i ukradene imovine za koje je odgovorna izraelska vojska. Materijali na videokamerama, mobilnim telefonima i kompjuterima aktivista sadrže dokaze o izraelskom napadu na brodove i trebaju biti upotrijebljeni za rasvjetljavanje načina na koji je ubijeno 9, a ranjeno 50 putnika na Mavi Marmari. Mediji su do sada objavili da je otkriven slučaj u kojem je jedan izraelski poručnik drugim vojnicima prodao 6 kompjutera koji su vlasništvo putnika flotile. Izraelska vojska mogla bi saznati tko je uzeo imovinu putnika, kad bi to željela. Vojska zna koje su jedinice i koji vojnici iskrcani na kojim od 6 brodova. Više informacija pročitajte na linku.
Canadian Boat to Gaza to break siege, overcome "aid traps"
Kanadski aktivisti namjeravaju u sklopu slijedeće flotile jednim kanadskim brodom sudjelovati u probijanju izraelske blokade. No ovaj kanadski brod ne želi samo dostaviti humanitarnu pomoć u Gazu, već i po povratku izvesti palestinsku robu iz Pojasa Gaze i tako pomoći Palestincima da potvrde svoje pravo da izvoze, trguju i sami se uzdržavaju, umjesto da budu ovisni o milosti i humanitarnoj pomoći međunarodne zajednice. Izrael Palestincima u Pojasu Gaze zabranjuje i onemogućava sav izvoz.
Instead of being makers of their own destiny, the Palestinians are forced into being passive consumers of mostly Israeli goods. The Palestinians in Gaza, who are not allowed any exports under the siege, and a very, very limited amount of imports from the United Nations (the amount of which fluctuates at the whim of Israeli officials), suffer most from these economic absurdities. All the while, Israel stands to gain the most financially by collecting service fees and customs fees that inevitably accompanies the aid itself. This makes the Canadian flotilla an even more urgent initiative. If successful, it will allow (in addition to raising awareness of the occupation) the Palestinians to fight for some semblance of economic freedom in the shape of exporting their goods to the rest of the world. Being dependent on aid forever is not compatible with sovereignty. Being under occupation and dependent on international aid is even worse. As the occupying power, Israel's responsibilities are partially blurred by the donations from international aid agencies. Thus, as Hever stated at the Canadian Boat to Gaza fundraising launch, "The Freedom Flotilla initiative has the exact traits that are the opposite of the aid that goes through the official channels of the UN and the World Food Program. ... This is an opportunity to send aid without paying any taxes to Israel, without letting Israel decide what goes in and doesn't go in, and without allowing Israel to control who will be the staff ... many of the aid agencies working in the occupied territories have staff members disqualified by Israel."
Ostalo:
Glavašev ultimativni "zločin"
Dakle, Glavaš upravo postaje medijska superzvijezda oko koje se omata pređa javne radoznalosti i pažnje isto kao svojedobno u Srbiji oko masovnog ubojice Arkana, i izgleda da se Hrvatskoj ništa gore od toga ne može dogoditi. Ipak, ima goreg od tog iritantnog, ali bezglavog estradiziranja zločina i smrti. To su oni naizgled uzorni i razorni tekstovi moćne gomilice liberalno-lijevih novinara (uglavnom iz EPH) koji se s tolikom strašću obaraju na najnoviju Glavaševu odluku da proda svoja ratna odlikovanja da ispada kako je on time napravio neko naročito, dosad neviđeno i nepojmljivo svetogrđe. ... Da groteska ode do kraja, o ovome je opet otvorenije i točnije od bilo koga progovorio Glavaš, izjavivši da je za sedmoricu likvidiranih osiječkih Srba svakako morao dobiti puno veću, maksimalnu kaznu. Svi ostali, od Josipovića naniže, nemaju petlje reći nešto takvo, kao da je to nevažna, rubna stvar u ovoj priči, što u neku ruku zbilja i stoji. Puno važnije, zapravo glavno, je da se hrvatski zločini devedesetih tretiraju kao nešto nebitno i slučajno, što ne baca "ni najmanju mrlju na Domovinski rat" (to je sramotno obilježilo i ovogodišnju proslavu godišnjice Oluje u Kninu), pa onda ni presuda Glavašu nikako nije mogla ispasti drukčije.
Ovu akciju pokrenuli su Colombia Support Network i The Madison Rafah Sister City Project koji Vas pozivaju da im se pridružite i zatražite od glavnog tajnika UN-a da isključi bivšeg kolumbijskog predsjednika Alvara Uribea iz UN-ove istražne skupine za izraelski napad na flotilu za Gazu. Tekst u originalu na engleskom možete pročitati na linku.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon imenovao je bivšeg kolumbijskog predsjednika Alvara Uribea Veleza kao potpredsjednika UN-ove skupine koja će istraživati napad koji je Izrael izveo 31. svibnja na 6 humanitarnih brodova koji su prevozili humanitarnu pomoć u Pojas Gaze. Alvaro Uribe je naročito neprikladan da bude član ovog povjerenstva iz slijedećih razloga:
1. Za vrijeme Uribeove vlade ubijene su tisuće nedužnih civila. Mnoge je od njih otela i kasnije ubila vojska i zatim ih prikazivala kao „gerilce ubijene u borbi“. Kad je otkrivena masovna grobnica od oko 2000 leševa u blizini vojne baze u gradu Macarena, Uribe je hvalio vojsku – koja je vjerojatno odgovorna za ta ubojstva – i kritizirao borce za ljudska prava čijom je zaslugom postojanje masovne grobnice izbilo na svijetlo dana.
2. Uribe već dugo vrijeme podržava paravojne skupine, koje su zabranjene kolumbijskim zakonom, a njegova se politička koalicija sastoji od brojnih osoba koje su povezane s paravojnim skupinama. Visokopozicionirani savjetnici predsjednika Uribea čak su u predsjedničkoj palači primili poznatog paravojnog plaćenog ubojicu, gotovo sigurno uz Uribeovo znanje i odobrenje.
3. Alvaro Uribe je, iz svojih osobnih političkih razloga, kao predsjednik nadzirao protuzakonito prisluškivanje sudaca Vrhovnog suda i oporbenih političkih čelnika u Kolumbiji. Službu DAS (kolumbijski FBI-a) koristio je kao svoje osobno političko oružje i upleo DAS u razne protuzakonite aktivnosti, uključujući ubojstva.
4. Kako bi ponovo bio izabran za predsjednika 2006, Uribe je, pomoću visokopozicioniranih predsjedničkih pomoćnika, uspješno podmitio jednu kolumbijsku zastupnicu u kongresu da suprotno svojoj namjeri glasa za njegov ponovni izbor.
5. Uribe je do sada pružao slabu podršku Ujedinjenim narodima. Oštro je kritizirao Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u Kolumbiji Michaela Fruhlinga, koji je energično radio na zaštiti ljudskih prava, a kasnije se žalio i na rad UN-ovog istražitelja Philipa Alstona, za vrijeme istrage ubojstava civila koje kolumbijska vlada prikazuje kao „gerilce ubijene u borbi“.
6. Politika vlade predsjednika Uribea, naročito neuspjeh u kontroliranju nasilja paravojnih skupina u ruralnim područjima, dovela je do raseljavanja milijuna ljudi, zahvaljujući čemu Kolumbija ima drugu po veličini populaciju raseljenih osoba u svijetu, 4,5 milijuna ljudi, gotovo 10% ukupnog kolumbijskog stanovništva.
7. Teško je vjerovati da će predsjednik Uribe kao član skupine koja istražuje izraelski napad na humanitarce biti nepristran, obzirom da je njegova vlada održavala vrlo bliske odnose s izraelskom vojskom, uključujući slanje kolumbijskih vojnika u Izrael na obuku i primanje podrške izraelske vojske u aktivnostima usmjerenim protiv pobunjenika u Kolumbiji.
Recite glavnom tajniku Ban Ki-Moonu da su katastrofalna vladavina predsjednika Alvara Uribea Veleza, otvoreno neprijateljstvo koje pokazuje prema Ujedinjenim narodima i njegova očita pristranost u korist Izraela razlozi zbog kojih on ne bi smio sudjelovati u radu UN-ove skupine koja istražuje izraelski napad na humanitarnu flotilu za Gazu.
Više informacija o ovoj temi možete pronaći na slijedećim linkovima:
http://editorial.colombiasupport.net/2010/08/failed-presidency-new-beginning.html
http://www.fidh.org/FIDH-Deeply-Concerned-by-the-Composition-of-UN
I. Organizacije namjeravaju poslati službeno zajedničko pismo glavnom tajniku UN-a, turskom premijeru i američkom ministarstvu vanjskih poslova. Ukoliko Vaša organizacija želi potpisati priloženo pismo, molimo Vas da pošaljete email na csn@igc.org
Rok je do 20. kolovoza 2010.
Dear Mr. Secretary General :
We,the undersigned organizations and persons, request that you reconsider the nomination of Alvaro Uribe-Velez, ex-President of Colombia, as Vice-chair of the Panel of Inquiry into the Israeli attack on the humanitarian flotilla to Gaza. We believe it is particularly inappropriate for Mr. Uribe to serve in any capacity on the Panel of Inquiry given his record as President of Colombia, which includes the above mentioned points.
II. Pojedinci se mole da glavnom tajniku UN-a napišu vlastite poruke:
Glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon
His Excellency
Secretary General Ban Ki-moon
United Nations 3d Floor North Lawn Building
New York, N.Y. 10017
Fax (212) 963 4879
E-mail: sg@un.org
ili pošaljite svoju poruku preko UN-ove web stranice: http://www.un.org/en/contactus/contactform.asp
Također možete pisati:
Turskom premijeru Recepu Erdoganu
Prime Minister of Turkey
Recep Tayyip Erdogan
2525 Massachusetts Ave 2008
Fax (202) 612 6744
contact@turkishembassy.org
His Excellency
i američkoj državnoj tajnici Hillary Clinton na: secretary@state.gov
U svojoj poruci spomenite da imenovanje bivšeg predsjednika Alvara Uribea u UN-ovu istražnu skupinu za napad na flotilu treba povući iz slijedećih razloga:
1) Za vrijeme njegove vladavine u Kolumbiji su počinjena brojna i teška kršenja ljudskih prava.
2) Uribe je u nekoliko navrata govorio protiv Ujedinjenih naroda.
3) Njegova je vlada razvila bliske odnose s izraelskom vojskom i stoga ga ne možemo smatrati nepristranim članom istražne skupine.
Izvor: Urge UN Secretary General to remove Alvaro Uribe from the Panel of Inquiry into the attack on the Humanitarian Flotilla to Gaza
Poruke možete pisati na engleskom, materinjem ili bilo kojem drugom jeziku koji govorite.Primjer poruke glavnom tajniku UN-a na engleskom:Subject: Alvaro Uribe should not be part of the UN panel of inquiry into the Gaza flotilla attack
For the attention of:
His Excellency
Secretary General Ban Ki-moon
United Nations 3d Floor North Lawn Building
New York, N.Y. 10017
Your Excellency,
I am writing to express my deep concern and strong protest regarding your appointment of Alvaro Uribe Velez to the UN Panel of Inquiry into the attack on the humanitarian flotilla to Gaza. I respectfully urge you to immediately remove Alvaro Uribe Velez from this Panel of Inquiry as he is particularly unqualified to be a member of this commission, much less its Vice-Chair, for several very important reasons.
First, Uribe in my opinion holds international law and human rights in too low esteem and appears to be a serious human rights violator who should himself be under investigation. His government presided over the murder of thousands of innocent non-combatants, many of them kidnapped and later killed by the military and presented as “guerrillas killed in combat.” When a common grave with some 2,000 bodies was discovered next to a military base in the town of Macarena, Uribe's response was to praise the military -- likely responsible for these deaths -- and criticize the human rights workers who brought the mass grave's existence to light. Uribe has a long history of support for paramilitary forces, illegal under Colombian law, and his political coalition is composed of many figures with paramilitary ties. As President, Alvaro Uribe oversaw illegal wiretapping of Supreme Court Justices and opposition political leaders, apparently for his own personal political reasons and ran the DAS (Colombia's FBI) as a personal political tool and the agency became involved in all manner of illegal activities, including committing homicides. President Uribe presided over a government whose policies, particularly failure to control paramilitary violence in the countryside, led to the displacement of millions of people, bringing Colombia to the point of having the second largest internally displaced population in the world, 4.5 million people, nearly 10% of the country’s inhabitants.
Second, Uribe has shown little support for the United Nations in the past. He severely criticized U.N. High Commissioner for Human Rights in Colombia Michael Fruhling, who worked vigorously to protect human rights, and later complained about U.N. investigator Philip Alston.
Third, Uribe cannot be considered impartial as a member of the Gaza inquiry panel, since his government had a very close relationship with the Israeli military, sending Colombian military officers to Israel for training and receiving support from Israeli military for Colombian counter-insurgency activities.
I am sincerely shocked and deeply disturbed that a person with such a disastrous and criminal record in human rights, open hostility toward the United Nations and obvious bias in favour of Israel could ever be included in a panel investigating Israeli (or any country's) violations of international law and human rights. I urge you to immediately correct this obviously disastrous mistake and remove Alvaro Uribe from this panel in the interest of truth, justice and the reputation and credibility of both this investigation and the UN.
Sincerely,
[Name & Surname, Country]
Primjer poruke na hrvatskom:Njegova Ekscelencija
Glavni tajnik Ban Ki-Moon
United Nations 3d Floor North Lawn Building
New York, N.Y. 10017
Vaša Ekscelencijo,
Pišem Vam kako bih izrazila duboku zabrinutost i snažan prosvjed u vezi Vašeg imenovanja Alvara Uribea Veleza kao člana UN-ove skupine koja istražuje napad na humanitarnu flotilu za Gazu. Molim Vas da smjesta povučete svoje imenovanje i isključite Alvara Uribea Veleza iz spomenute skupine. Smatram da Uribe ne posjeduje kvalitete potrebne da bi bio član ovog povjerenstva, a kamoli njegov potpredsjednik, iz nekoliko vrlo važnih razloga.
Kao prvo, Uribe po mom mišljenju vrlo malo drži do međunarodnog i ljudskih prava. Zapravo čini se da je Uribe i sam odgovoran za ozbiljna kršenja ljudskih prava i da bi trebao biti pod istragom. Za vrijeme Uribeove vlade ubijene su tisuće nedužnih civila. Mnoge je od njih otela i kasnije ubila vojska i zatim ih prikazivala kao „gerilce ubijene u borbi“. Kad je otkrivena masovna grobnica od oko 2000 leševa u blizini vojne baze u gradu Macarena, Uribe je pohvalio vojsku – koja je vjerojatno odgovorna za ova ubojstva – i kritizirao borce za ljudska prava čijom je zaslugom postojanje masovne grobnice izbilo na svijetlo dana. Uribe već dugo podržava paravojne skupine, koje su zabranjene kolumbijskim zakonom, a njegova se politička koalicija sastoji od brojnih osoba koje su povezane s paravojnim skupinama. Alvaro Uribe je, iz svojih osobnih političkih razloga, kao predsjednik nadzirao protuzakonito prisluškivanje sudaca Vrhovnog suda i oporbenih političkih čelnika u Kolumbiji. Službu DAS (kolumbijski FBI-a) koristio je kao svoje osobno političko oružje i upleo DAS u razne protuzakonite aktivnosti, uključujući ubojstva. Politika vlade predsjednika Uribea, naročito neuspjeh u kontroliranju nasilja paravojnih skupina u ruralnim područjima, dovela je do raseljavanja milijuna ljudi, zahvaljujući čemu Kolumbija ima drugu po veličini populaciju raseljenih osoba u svijetu, 4,5 milijuna ljudi, gotovo 10% ukupnog kolumbijskog stanovništva.
Kao drugo, Uribe je do sada pružao slabu podršku Ujedinjenim narodima. Oštro je kritizirao Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u Kolumbiji Michaela Fruhlinga, koji je energično radio na zaštiti ljudskih prava, a kasnije se žalio i na rad UN-ovog istražitelja Philipa Alstona.
Kao treće, teško mogu povjerovati da će predsjednik Uribe kao član skupine koja istražuje izraelski napad na humanitarce biti nepristran, obzirom da je njegova vlada održavala vrlo bliske odnose s izraelskom vojskom, uključujući slanje kolumbijskih vojnika u Izrael na obuku i primanje podrške izraelske vojske u aktivnostima usmjerenim protiv pobunjenika u Kolumbiji.
Iskreno sam šokirana i uznemirena činjenicom da je moguće da osoba odgovorna za ovakvo katastrofalno stanje ljudskih prava u Kolumbiji, te osoba koja otvoreno pokazuje neprijateljstvo prema Ujedinjenim narodima i očitu pristranost u korist Izraela bude uključena u skupinu koja istražuje izraelska kršenja međunarodnog i ljudskih prava. Molim Vas da odmah ispravite ovu očitu pogrešku i isključite Alvara Uribea iz UN-ove istražne skupine u interesu istine, pravde, te ugleda i vjerodostojnosti kako ove istrage tako i Ujedinjenih naroda.
S poštovanjem,
[Ime i Prezime, Zemlja]
Revenge
by Taha Muhammad Ali
At times ... I wish
I could meet in a duel
the man who killed my father
and razed our home,
expelling me
into a narrow country.
And if he killed me,
I'd rest at last,
and if I were ready -
I would take my revenge!
But if it came to light,
when my rival appeared,
that he had a mother
waiting for him,
or a father who'd put
his right hand over
the heart's place in his chest
whenever his son was late
even by just a quarter-hour
for a meeting they'd set -
then I would not kill him,
even if I could.
Likewise ... I
would not murder him
if it were soon made clear
that he had a brother or sisters
who loved him and constantly longed to see him.
Or if he had a wife to greet him
and children who
couldn't bear his absence
and whom his gifts would thrill.
Or if he had
friends or companions,
neighbors he knew
or allies from prison
or a hospital room,
or classmates from his school…
asking about him
and sending him regards.
But if he turned
out to be on his own -
cut off like a branch from a tree -
without a mother or father,
with neither a brother nor sister,
wifeless, without a child,
and without kin or neighbors or friends,
colleagues or companions,
then I'd add not a thing to his pain
within that aloneness -
not the torment of death,
and not the sorrow of passing away.
Instead I'd be content
to ignore him when I passed him by
on the street—as I
convinced myself
that paying him no attention
in itself was a kind of revenge.
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
B'Tselem's Human Rights in the Occupied Territories Annual Report (1 January 2009 to 30 April 2010)
In its planning policy in East Jerusalem, the Jerusalem Municipality severely violates the Palestinians' right to housing. One-third of the 70 square kilometers annexed to the city in 1967 were expropriated from Palestinian owners in order to build 12 settlements in which, at the end of 2008, almost 194,000 Jews lived. At the same time, Israeli governments and the Jerusalem Municipality have invested great efforts in limiting new Palestinian construction. They did this, in part, by not drawing up outline plans for the Palestinian neighborhoods; by classifying broad expanses of land as “green spaces” on which building is absolutely forbidden; by setting very low building percentages compared to those in the Jewish settlements in the city; and by imposing conditions for beginning the planning process that greatly increased the cost. Israel's policy results in a much higher housing density in Palestinian neighborhoods (11 square meters per person) than in Jewish areas (24 square meters per person). Lacking any real possibility to build lawfully, many residents built without a permit. In 2009, the Jerusalem Municipality demolished 48 buildings in East Jerusalem, in which 247 Palestinians lived, compared with 89 buildings in 2008, in which 404 Palestinians lived. In 2010, until the end of April, the Municipality did not demolish any houses in East Jerusalem.
What the Gaza flotilla probe reveals about Netanyahu, Barak, and Ashkenazi
The disparities between the accounts are not great. All three justified the maritime blockade of Gaza as a security necessity, intended to prevent arms smuggling. They said that the decision-making before the interception of the Turkish flotilla was reasonable and that the hitches were operational in nature, and they made an effort to defend the concept of army investigations and also to afford the soldiers and commanders immunity from criminal responsibility.
30 Italian organizations join Freedom Flotilla 2
30 talijanskih organizacija civilnog društva namjerava se priključiti Flotili slobode 2 (12. kolovoz 2010.)
Više od 30 organizacija civilnog društva i desetci uglednih osoba u Italiji odlučili su sudjelovati u Flotili slobode 2 koja do kraja ove godine namjerava pokušati probiti izraelsku blokadu Pojasa Gaze. Organizacije su oformile odbor koji će uspostaviti odnose između Europske kampanje za okončanje opsade Gaze, koja je jedan od organizatora flotile, i talijanske javnosti i održati niz sastanaka s talijanskim političarima na kojima će tražiti prekid nepravedne blokade Pojasa Gaze. U Europskoj kampanji tvrde da je do sada 10 000 ljudi iz Europe izrazilo želju da sudjeluje u ovoj Flotili slobode 2. Zbog velikog broja brodova i međunarodnih aktivista flotilu će pratiti i velik broj medija. Do sada je više od 35 medija izrazilo želju da s brodova prati predstojeći pokušaj proboja blokade. Organizatorima je cilj da što više medija bude na brodovima kako bi se lakše razotkrila moguća kršenja ljudskih prava aktivista od strane izraelskih vlasti.
Deadly Attack on the Freedom Flotilla Was the Breakthrough That Made the World See Israel's Cruelty in Gaza
The Freedom Flotilla was not able to deliver its 10,000 tons of humanitarian aid to the besieged Gaza Strip, but it accomplished something more important — it finally broke the blockade on the world's understanding of the Gaza crisis. The Israeli attack on the flotilla must be seen alongside the Israeli attack on Gaza in the winter of 2008-2009 as marking the period in which the world's understanding of the Israeli occupation irrevocably shifted. In this opening, the brutality of the Israeli occupation came into full view and the issue of Palestinian persecution was placed on op-ed pages and even legal briefs. In the end, these events may mark when the age of Israeli impunity came to an end. In a generational sense, Operation Cast Lead and the flotilla attack can be understood as the anti-1967 war. It was the 1967 war that helped solidify Israel's image in the eyes of the world, and in particular of American Jewry, as the scrappy underdog beating the odds. That image has now changed forever, and the ongoing siege of Gaza has caused many to consider what Zionism has built in the Middle East. The Goldstone report stands as the defining indictment of this era.
Gaza flotilla video mashup: Internet Killed Israeli PR
Mossad's Brodsky Too Hot for Germany to Handle
Germany decided that helping solve the al-Mabouh assassination was one potato that was too hot to handle when it released Mossad spy “Uri Brodsky” on bail and told him he could leave Germany immediately for Israel. The German 'cave' is breathtaking in its abjectness. I presume that Angela Merkel thinks she already has enough irons in the fire regarding the complexity of the EU-German relationship with Israel, that she wanted nothing to do with further complications like imprisoning a Mossad killer and getting to the bottom of the most breathtaking and doltish international assassination in recent years.
The Tears of Gaza Must Be Our Tears
You may have the bulldozers, planes and helicopters that smash houses to rubble, the commandos who descend from ropes on ships and kill unarmed civilians on the high seas as well as in Gaza, the vast power of the state behind you. We have only our hands and our hearts and our voices. But note this. Note this well. It is you who are afraid of us. We are not afraid of you. We will keep working and praying, keep protesting and denouncing, keep pushing up against your navy and your army, with nothing but our bodies, until we prove that the force of morality and justice is greater than hate and violence. And then, when there is freedom in Gaza, we will forgive ... you. We will ask you to break bread with us. We will bless your children even if you did not find it in your heart to bless the children of those you occupied. And maybe it is this forgiveness, maybe it is the final, insurmountable power of love, which unsettles you the most. And so tonight, a night when some seek to name names and others seek to hide names, let me do some naming. Let me call things by their proper names. Let me cut through the jargon, the euphemisms we use to mask human suffering and war crimes. “Closures” mean heavily armed soldiers who ring Palestinian ghettos, deny those trapped inside food or basic amenities—including toys, razors, chocolate, fishing rods and musical instruments—and carry out a brutal policy of collective punishment, which is a crime under international law. “Disputed land” means land stolen from the Palestinians. “Clashes” mean, almost always, the killing or wounding of unarmed Palestinians, including children. “Jewish neighborhoods in the West Bank” mean fortress-like compounds that serve as military outposts in the campaign of ethnic cleansing of the Palestinians. “Targeted assassinations” mean extrajudicial murder. “Air strikes on militant bomb-making posts” mean the dropping of huge iron fragmentation bombs from fighter jets on densely crowded neighborhoods that always leaves scores of dead and wounded, whose only contact with a bomb was the one manufactured in the United States and given to the Israeli Air Force as part of our complicity in the occupation. “The peace process” means the cynical, one-way route to the crushing of the Palestinians as a people.
Bosanskohercegovačka humanitarna nevladina organizacija „Međunarodni forum solidarnosti – EMMAUS“ otvorila je u sklopu svoje akcije „Ja i BiH za Gazu“ u srpnju 2010. humanitarni telefonski broj 090 292 048 pomoću kojeg se građani BiH mogu uključiti u prikupljanje pomoći za stanovništvo Pojasa Gaze:
„Nakon napada izraelske vojske na pojas Gaze, u januaru 2009. godine, volonteri MFS-EMMAUS-a odlučili su dići svoj glas protiv blokade Gaze, te organizirati prikupljanje humanitarne pomoći za ugroženo stanovništvo. Od tada je MFS-EMMAUS uložio sve napore da tu pomoć dostavi ljudima kojima je namijenjena. Predstavnici naše organizacije su mnogo puta pokušali ući u pojas Gaze, što su konačno uspjeli u avgustu iste godine, kada smo dobili zvanično odobrenje za registraciju našeg ureda u Distriktu Er – Rimal u Gazi. Početkom 2010. godine stupili smo u kontakt sa turskom organizacijom IHH, te u maju mjesecu poslali humanitarnu pomoć za stanovništvo Gaze u sklopu humanitarne flotile, brodom „Mavi Marmara“.
MFS-EMMAUS uspostavio je plan rada koji ima za cilj nastavak organiziranja prikupljanja i dostavljanja humanitarne pomoći za ugroženo stanovništvo Gaze, te razvijanje projekata sa lokalnim organizacijama u Gazi, čije će aktivnosti biti usmjerene na zaštitu prava žena i djece.“
Građani BiH mogu se uključiti u ovu akciju i pozivom na broj 090 292 048 sudjelovati u prikupljanju sredstava za pomoć stanovništvu u Pojasu Gaze. Iznos koji se donira jednim pozivom je 3 KM. Akcija traje do prosinca 2010.Izvor i više informacija: MFS-EMMAUS
U NASTAVKU NEKOLIKO DODATNIH LINKOVA I VIJESTI:
Palestina/Izrael:
Humanizing A Shrinking Nation
Writer Susan Abulhawa discusses Palestine and the power of the novel
Of course there is hope. To me the solution is, and always has been, very clear. It’s the simple application of international law and the application of the universality of human rights. The declaration that Palestinians are human beings who are worthy of human rights. We are the native people of that land. We’ve been there for centuries, if not millennia, and everything has been taken from us. When the international community has the will to give more than just words and say that yes, we deserve the same rights that are accorded to the rest of humanity. That’s where the solution lies. The West claims to value certain principles of human decency and equality, that they apply in their own countries yet support something entirely different in Israel. For example, nowhere in the West would any country allow the construction of neighbourhoods and settlements where only a certain group of people were allowed to live. No one would accept a housing unit for whites-only or having a road where only whites could travel, and yet that’s what Israel does. It’s a situation where human worth is measured on ones religion. Palestine had always been a place where people of various religions lived. It had been a multi-cultural, multi-ethnic place and that’s the ideal, isn’t it? It should not be a place of exclusivity. It’s important that my words not be interpreted that Israelis should be kicked out or anything like that, because I don’t advocate that. That’s their country now. People were born there and live there. That’s where they’re from.
Proof Positive: The Lobby Rules
When Shalala arrived at the airport, she was not recognized as a VIP and was even afforded what she claims to be "special" treatment because of her Arab last name. She claims she was held for two-and-a-half hours during which she was asked invasive and humiliating personal questions. Despite the delay, she managed to board the flight to the US. Officials who spoke with her said she was deeply offended by the treatment she received. But guess what. Shalala, after a few day's reflection is not offended at all. On the contrary, back in Miami she defended the Israeli policy of ethnic profiling -- followed by humiliation applied to such security threats as post-60 year old former cabinet officials and university presidents.
Israel threatens to blockade Gaza flotilla probe
Izrael prijeti opstrukcijom UN-ove istrage napada na flotilu
Izrael je u utorak (10. kolovoza) zaprijetio da neće sudjelovati u istrazi svog smrtonosnog napada na flotilu pokušavši na taj način iznuditi da Ban Ki Moonova UN-ova skupina ne ispituje izraelske vojnike. Izraelski premijer Netanyahu tvrdi da postoji „diskretan“ dogovor prema kojem vojno osoblje neće biti istraživano, unatoč tome što je glavni tajnik UN-a takve tvrdnje ranije opovrgao. Netanyahuov je glasnogovornik izraelskom vojnom radiju rekao da je „premijer rekao da Izrael neće surađivati s niti jednim povjerenstvom koje bi ispitivalo vojnike“. Dodao je da je prije pristanka na sudjelovanje u istrazi Izrael osigurao da istraga UN-ovog povjerenstva „neće naštetiti vitalnim interesima Izraela“. Ban Ki Moon je u ponedjeljak tvrdio da ne postoji nikakav takav dogovor.
Ove su nesuglasice izbile istodobno dok je u Izraelu održano nekoliko saslušanja pred jednim izraelskim istražnim tijelom koje također nema ovlasti ispitivati vojnike koji su napali brodove. Ministar obrane Ehud Barak u svom je „svjedočenju“ tvrdio da je flotila bila „planirana provokacija“ i da su visoki izraelski dužnosnici više od mjesec dana prije sumnjali da se organizatori „pripremaju za oružani sukob koji će osramotiti Izrael“. Barak je pred Tirkelovim povjerenstvom, koje se sastoji od 5 Izraelaca i 2 međunarodna promatrača i čiji mandat je istražiti da li su napad na flotilu i blokada Gaze legalni prema međunarodnom pravu, također tvrdio da se vojska pripremala za napad aktivista na vojnike koji se iskrcaju na brodove, te dodao da bi „bilo izgubljeno više života da je vojska drugačije postupila“. Netanyahu je rekao da je Izrael postupao „u skladu s međunarodnim pravom“ i optužio Tursku da je htjela izazvati konfrontaciju u kojoj su aktivisti na svom brodu u međunarodnim vodama „napali“ izraelske do zuba naoružane specijalce metalnim šipkama i noževima. Barak je tvrdio da je pomorska blokada Pojasa Gaze „apsolutno nužna kako bi se spriječilo da Gaza postane veliki arsenal oružja. Pomorska blokada nametnuta je kako bi se onemogućilo uvoženje raketa i drugog oružja.“ Izrael je svoju pomorsku blokadu Gaze službeno proglasio 2009, na temelju čega Barak tvrdi da Izrael „ima pravo prema međunarodnom pravu“ sprječavati sve brodove da dođu do Gaze. Rezultati unutarnje istrage izraelske vojske -- prema kojima su počinjene greške na „relativno višoj“ razini, ali se uporaba bojevog streljiva smatra opravdanom -- također su predstavljeni Tirkelovom povjerenstvu i Ban Ki Moonovoj UN-ovoj skupini, kojom predsjeda bivši novozelandski premijer Geoffrey Palmer.
Izrael u potpunosti odbija surađivati u odvojenoj istrazi napada na flotilu koju je otvorilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava.
Human Rights and Settlements in the Occupied Territories
A Conversation with Jessica Montell, the Executive Director of B'Tselem-Israel
MV Rachel Corrie.wmv
B'Tselem: By Hook and By Crook: Israel's Settlement Policy in the West Bank
To encourage Israelis to move to the settlements, Israel created a mechanism for providing benefits and incentives to settlements and settlers, regardless of their economic condition, which often was financially secure. Most of the settlements in the West Bank hold the status of National Priority Area A, which entitles them to a number of benefits: in housing, by enabling settlers to purchase quality, inexpensive apartments, with an automatic grant of a subsidized mortgage; wide-ranging benefits in education, such as free education from age three, extended school days, free transportation to schools, and higher teachers' salaries; for industry and agriculture, by grants and subsidies, and indemnification for the taxes imposed on their produce by the European Union; in taxation, by imposing taxes significantly lower than in communities inside the Green Line, and by providing larger balancing grants to the settlements, to aid in covering deficits. Establishment of the settlements violates international humanitarian law. Israel has ignored the relevant rules of law, adopting its own interpretation, which is not accepted by almost all leading jurists around the world and by the international community.
B'Tselem: 18 July 2010: In dangerous precedent, Israel revokes residency of four Palestinians affiliated with Hamas from East Jerusalem and acts to forcibly transfer them
The grounds given for the revocation – lack of allegiance to the State of Israel by participating in the political institutions of the Palestinian Authority – aggravate the gravity of the action. Residents of East Jerusalem , as residents of occupied territory, do not have a duty of allegiance to the occupying power. A number of rules of international law (among them article 45 of the Hague Regulations and article 68 of the Fourth Geneva Convention) are intended to prevent treatment of an occupied population as if it had a duty of allegiance to the occupying power, and to ensure that such duty is not imposed on it. In the present case, Israel interprets participation in elections for the Palestinian national institutions as lack of allegiance, even though these elections took place in East Jerusalem, in accordance with the Oslo agreements, under Israeli law implementing these agreements, and under international supervision. Imposing the harsh sanction of forced transfer for participating in the political life of the society to which a person belongs seriously infringes the person's, and his community's, civil rights, in addition to infringing other rights that result from removing a person from his place of residence.
B'Tselem: 29.7.10: Testimony - Settler seen coming from Mitzpeh Ya'ir outpost assaults Palestinian shepherd on private Palestinian land
Kolonist iz ilegalnog divljeg izraelskog naselja Mitzpeh Ya'ir fizički napao palestinskog pastira na zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu (29. srpanj 2010.)
Khaled Najar (57) je rano ujutro u četvrtak 1. srpnja 2010. čuvao svoju stoku koja je pasla na privatnom palestinskom zemljištu u blizini sela Kawawis na Zapadnoj obali. Khaled je tada ugledao maskiranu osobu kako izlazi iz divljeg ilegalnog izraelskog naselja Mitzpeh Ya'ir i brzo mu se približava. Dok mu se približavao, maskirani muškarac je vikao, a kad je došao na 20 metara od Khaleda počeo je njega i njegovo stado gađati kamenjem. Kad je kolonist došao do Khaleda počeo ga je udarati nogama i srušio pastira na zemlju. Zatim je sjeo na njega i udarao ga u glavu rukama i kamenom. Kad je Khaledova glava počela krvariti napadač je ustao i vratio se u ilegalno divlje izraelsko naselje Mitzpeh Ya'ir. Kasnije je ponovo viđen kako razgovara s jednim vojnikom pored tog divljeg kolonističkog naselja. Khaled Najar je mobitelom nazvao jednog B'Tselemovog radnika koji je odmah došao na mjesto događaja, pozvao Crveni polumjesec i snimio ozlijeđenog pastira. Stigla su kola hitne pomoći i prevezla Najara u bolnicu u Yatti, odakle je prebačen u vladinu bolnicu u Hebronu. Liječničkim pregledom je ustanovljeno da mu je slomljen nos, lubanja i da ima posjekotinu na glavi. Najar je u bolnici zadržan 2 dana. 4. srpnja napad je prijavio odjelu izraelske policije u Hebronu. Najar tvrdi da su ga kolonisti već nekoliko puta napadali, a najozbiljniji napad doživio je 2001, kad je bio vatrenim oružjem ranjen u želudac i hospitaliziran u kritičnom stanju u Beershevi. 2008. Najara i još jednog pastira napala su 2 kolonista na istom mjestu na kojem se dogodio i posljednji napad. U tom su slučaju podignute optužnice za napad s otegotnim okolnostima protiv 2 osobe na sudu u Jeruzalemu, a saslušanje se treba održati 28. studenog 2010.
Flotilla massacre probe to include war criminal
The commission is composed of four people, one chosen by Turkey, one chosen by Israel and two chosen from a list provided by Israel. The latter two are former prime minister of New Zealand Geoffrey Palmer, who will be the chair, and outgoing Colombian President Alvaro Uribe, who will serve as vice-chair. Palmer, an expert in international law, is an uncontroversial choice, but the appointment of Uribe is as perplexing as it is shocking. It appears that "balance" in the commission involves balance between someone versed in international and human rights law and someone who is adamantly opposed to it. This notion of balance fatally weakens this commission even before it has started, and tarnishes the process of international law. Uribe was a controversial president whose regime has engaged in severe human rights abuses; illegal surveillance and harassment of human rights defenders by the intelligence service (DAS); international law violations (such as the bombing of Ecuadorian territory); corruption; crimes against humanity and excesses by the army in their US-sponsored counterinsurgency warfare. ... Uribe has led these attacks, calling human rights defenders “rent-a-mobs at terrorism's service who cowardly wave the human rights flag”, “human rights traffickers”, “charlatans of human rights”, “bandits’ colleagues” and the “intellectual front of the FARC [the Revolutionary Armed Forces of Colombia]”. He has stated: "Every time terrorists and their supporters feel they will be defeated, they resort to denouncing human rights violations." Uribe has referred in particularly harsh terms to Amnesty International and Human Rights Watch: “Amnesty International do not condemn international humanitarian law violations by the guerrillas and they give legitimacy to terrorism … they go around European bureaus like library rats, gossiping in low voices, undermining Colombian institutions.” He said of the director of the Americas division of Human Rights Watch, Jose Miguel Vivanco: "Before Vivanco, a FARC defender [and] accomplice, came here to criticize our policy of democratic security, we were making serious efforts to put our country on its feet — I don't have anything to learn from Mr. Vivanco when it comes to human rights." In Junem an international human rights mission investigated the biggest mass grave in the western hemisphere. The grave in the Colombian town of La Macarena contained some 2000 execution victims who had been dumped there since 2004. At the same time, Uribe travelled to that very locality, but not to pay his condolences to the victims' families, or guarantee that an investigation would determine what happened there. Instead, he went to visit the local military base — exactly the same people that, according to victims' reports, filled that mass grave with its grisly contents — to praise them for their work. ... It also strains credibility to believe that Colombia, which is the biggest recipient of US military "aid" after Israel and Egypt, and agreed to host seven new US military bases on its territory last year, can be impartial in relation to Israel. The Israeli and Colombian governments share an ideological approach to their opponents. There is also large-scale military cooperation between the two rogue states. Ynet reported on August 10, that in recent years, Israel has become Colombia's number one weapons supplier, with arms worth tens of millions of dollars, “including Kfir aircraft, drones, weapons and intelligence systems”. The April 30 Jerusalem Post quoted a senior Israeli defence official as saying: "Israel's methods of fighting terror have been duplicated in Colombia.” ... Uribe undertakes his role of impartial investigator weighed down with awards from various Zionist organisations. These include the American Jewish Committee's "Light unto the Nations Award" and descending further into Orwellian doublespeak, the "Presidential Gold Medallion for Humanitarianism" from B'nai Brith. The Colombian government and Uribe are entitled to their choice of friends, but this indicates there will be no objectivity whatsoever with regard to Uribe's role in the commission. This is a maverick commission lacking credibility, which will serve only to show the influence of the United States and Israel on Ban Ki-moon's office. Such a commission will disappoint anyone expecting a neutral, impartial investigation that reveals the truth about the massacre of May 31.
B'Tselem: Interactive human rights review
B'Tselem's new interactive review for 2009-2010 highlights personal stories and documentary footage relating to human rights in the Occupied Territories.
Varšavska:
Građanima oteli još jedan komad Varšavske
"Prolaz je sada toliko širok da njime ne mogu proći ni kolica s malom djecom, niti invalidska kolica, a kamoli interventna vozila, zaključio je Tomašević. "Očito je da bahatosti ekipe na čelu sa Milanom Bandićem nema kraja i da su ljeti, kada je manja pozornost građana i javnosti, krenuli sa novim muljažama." Teodor Celakoski, koordinator Prava na grad, upozorio je da se diskriminacija osoba sa invaliditetom, koje u invalidskim kolicima ne mogu proći Varšavskom ulicom, odvija točno pred ulazom u Ustavni sud RH. "Upravo pred zgradom u kojoj je smještena ta institucija krše se temeljna ljudska prava. To je vrhunac terora koji provodi ova vlast i investitor. To nije nekakav presedan u odvijanju ovog građevinskog projekta, nego se u njegovu provođenju cijelo vrijeme mulja, daju se dozvole koje se potom poništavaju, pa se izdaju druge, pa se donose nekakva hibridna rješenja... Na koncu ni to sve nije dovoljno, nego se zauzima i više od dozvoljenog i time se ugrožava stanare Varšavske ulice." Zelena akcija i Pravo na grad zatražili su hitan izlazak na teren građevinske inspekcije. "Sumnjamo da će inspekcija reagirati, jer nadležan za nadzor je Grad Zagreb. Ne vjerujemo ni da će reagirati inspekcija na državnoj razini, jer ministrica Marina Matulović Dropulić ima interes u kopanju ove rupe, budući da je IGH projektant ulazno-izlazne rampe. Inspekcije su, na kraju, i dosad pokazale da nisu spremne štititi prava građana u gradu Zagrebu", rekao je Celakoski.
"Hvala državi na daru od 50 milijuna eura!"
"Imamo situaciju da investitor koji (poput Ivića Pašalića i sličnih) nema svojih sredstava 'investira' u centru grada i zarađuje 50 milijuna eura. Te novce mu poklanja država. U samoj biti ovoga projekta je pogodovanje države, bilo da se radi o lokalnoj vlasti u Zagrebu, ili o nacionalnoj razini. Pitam se kakva je to poduzetnička klima, i koga se na taj način stimulira na poslovanje." "Odlučili smo u Horvatinčićevo ime zahvaliti državi na 50 milijuna eura čistoga profita", zaključio je Tomislav Tomašević. On je upozorio da MUP, na čelu s Tomislavom Karamarkom, usporava istragu u vezi ugovora o izgradnji ulazno-izlazne rampe koji su potpisali Bandić i Horvatinčić. "Pravo na grad i Zelena akcija su još prije četiri mjeseca podigli kaznenu prijavu protiv Milana Bandića zbog zlouporabe položaja i ovlasti, sklapanjem nezakonitog i štetnog ugovora kojim se građane Zagreba obvezuje da sa 12 milijuna kuna financiraju gradnju ulazno-izlazne rampe. USKOK je odmah od policije zatražio kriminalističku istragu. Policija već četiri mjeseca provodi istragu koja se sastoji u tome da se provjeri odgovara li taj ugovor člancima 34. i 37 Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ugovor se, naime, poziva na te članke, mada oni nemaju apsolutno nikakve veze sa gradnjom rampe, već se odnose na predfinanciranje priključka za pitku vodu i za gospodarenje komunalnim otpadom." "Ne možemo vjerovati da policija već četiri mjeseca nije u stanju odgovoriti na pitanje je li taj ugovor zakonit, i da li je gradonačelnik njegovom potpisivanjem zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti", nastavio je Tomašević. "Ako policija utvrdi da je Bandić prekršio zakon, svi radovi u Varšavskoj ulici moraju prestati i Grad Zagreb ne bi trebao Horvatinčiću platiti bilo kakvu odštetu." Tomašević je upozorio i na dvostruka mjerila koje policija primjenjuje na zbivanja u Varšavskoj: "Upravo je MUP donio odluku o tome da prolaz u Varšavskoj mora biti širok najmanje tri metra, a policija mirno gleda kako se taj uvjet krši. Sjetimo se da ta ista policija agilno i efikasno uhićuje aktiviste ako sjedenjem na pločniku na desetak minuta blokiraju radove!"
Ostalo:
VS relativizira i opravdava zločin
Pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske su, nakon 19 godina od počinjenja zločina, van razumne sumnje činjenično utvrđeni ratni zločini počinjeni nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine. Ta presuda konačno prekida negiranje zločina, ukida sintagmu da su se u ratnom Osijeku 1991. godine dogodili „tzv. zločini" a žrtve više nisu „tzv. žrtve" koje su dobile ono što su tražile, imenuje počinitelje i objelodanjuje namjeru i okrutnost zločina - način na koji su žrtve zlostavljane, mučene i ubijene, ili su pukim slučajem preživjele. Visina kazni je po našem mišljenju neprimjerena težini zločina i u odnosu na dosadašnju praksu suđenja za ratne zločine u Republici Hrvatskoj. ... Mišljenja smo da je neprihvatljivo da zločin u Osijeku bude pravdan „cijevima uperenima u Osijek" i panikom i strahom građana Osijeka nakon pada Vukovara. U trenucima panike i straha zapovjednici, bilo vojni bilo civilni, imaju još veću odgovornost za svoje postupke, pa bi im se to moglo uzeti i kao otegotna okolnost. Teza Vrhovnog suda o "situacijskom deliktu" je opasna jer umanjuje odgovornost hrvatskih vojnika i policajaca u slučaju počinjenja ratnog zločina protiv civila, zarobljenika i ranjenika zbog situacije opasnosti u kojoj se RH nalazila. U odnosu na predmetni zločin je tek neprimjenjiva jer je dio optuženika, kako je sam Sud utvrdio, bio dio tajne grupe koja je u konspiraciji tijekom dužeg vremenskog perioda radila zločine.
Priopćenje u originalu na engleskom možete pročitati na linku.
(Stockholm, 4. kolovoz 2010.) Prošlo je više od 2 mjeseca od 31. svibnja i izraelskog ubojitog napada na Flotilu slobode, a gotovo ništa nije poduzeto kako bi Izrael snosio odgovornost za svoj barbarski napad koji je rezultirao ubojstvom 9 naših kolega, niti kako bi se okončala izraelska kontinuirana kršenja prava palestinskog naroda, naročito 1,5 milijuna stanovnika Gaze. Stoga kao obični građani nastavljamo s našim globalnim naporima suprotstavljanja izraelskoj beskompromisnosti, uključujući planiranje naše slijedeće direktne akcije, planove za proširivanje koalicije kako bi ona uključivala udruge iz raznih dijelova svijeta koje nam se žele pridružiti, te intenziviranje aktivnosti oko organizacije nove Flotile slobode 2.
Svijet od Izraela mora nastaviti zahtijevati suradnju s istražnim odborom UN-ovog Vijeća za ljudska prava kako bi se osigurala neovisnost, temeljitost i vjerodostojnost istrage i pravda za žrtve.
Ozbiljno smo zabrinuti zbog nove UN-ove skupine kojoj je glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon povjerio mandat da istraži izraelski napad, u očitom pokušaju da umanji važnost istrage UN-ovog Vijeća za ljudska prava na koju Izrael još nije pristao. Nova UN-ova skupina, koju je imenovao glavni tajnik, imat će vrlo ograničen mandat jer će procjenjivati samo državne istrage koje se vode u Izraelu i Turskoj, pa će iz tog razloga teško udovoljiti kriterijima međunarodnih standarda nepristranosti i temeljitosti.
Osim toga, imenovanje bivšeg kolumbijskog predsjednika Alvara Uribea na mjesto potpredsjednika dodatno narušava legitimitet ove UN-ove skupine. Ne samo da je Uribeova vlada javno izrazila svoju želju da jača vojne odnose Kolumbije s Izraelom, već bi i sam predsjednik Uribe trebao biti pod istragom zbog kršenja ljudskih prava u Kolumbiji, dokazanih u ovom izvještaju organizacije Fellowship of Reconciliation:
http://forusa.org/content/report-military-assistance-human-rights-colombia-us-accountability-global-implications
Ujedinjeni narodi ne smiju sudjelovati u pokušajima zataškavanja zločina niti sprječavanja međunarodnih sudskih postupaka koje će pokrenuti žrtve napada na flotilu. Izraelsko navodno ublažavanje blokade Gaze tek je kozmetičko, jedina mu je namjera da odvrati kritike izraelske ilegalne politike. Proširenje popisa artikala koji smiju ući u Gazu ne rješava najosnovniji problem stanovništva u Pojasu Gaze – slobodu kretanja. Stotinama tisuća muškaraca, žena i djece još uvijek se uskraćuje pravo da slobodno otputuju na liječenje, da se obrazuju u inozemstvu ili čak i da se sastanu i/ili žive zajedno s drugim članovima svojih obitelji koji žive u drugim dijelovima okupiranih palestinskih područja. Tražimo trenutačno i potpuno ukidanje blokade uključujući ukidanje zabrane putovanja i zabrane izvoza iz Gaze. Također tražimo da nam Izrael bezuvjetno vrati brodove koje je zarobio i ukradenu opremu.
Izrael i vlade naših zemalja moraju znati da mi predstavljamo sve brojniji pokret međunarodnih civila koji neće sjediti prekriženih ruku dok Izrael nekažnjeno nastavlja ubijati, sakatiti, zatvarati, otimati i napadati temelje naše zajedničke čovječnosti. Izrael nije samo namjerno prouzročio humanitarnu krizu u Gazi, Izrael je prouzročio krizu ljudskih prava i ljudskog dostojanstva u cijeloj Palestini koju svijet mora riješiti.
To je razlog zašto cilj naše flotile nije bila samo dostava prijeko potrebne pomoći u Gazu, već i suprotstavljanje samoj politici koja je Palestince dovela u situaciju da im je potrebna humanitarna pomoć. U nadolazećim ćemo mjesecima u Pojas Gaze nastaviti slati sve veće flotile brodova.
Contact: Huwaida Arraf 970-598-336-215, 972 54 881 7046Mattias Gardell: +46 703036666Dror Feiler: +46 702855777Greta Berlin, +33 607 374 512
Koaliciju Flotila slobode čine: turska humanitarna organizacija IHH, Pokret za slobodnu Gazu, Švedski brod za Gazu, Europska kampanja za okončanje opsade Gaze, Međunarodna kampanja za okončanje opsade Gaze i Grčki brod za Gazu.
DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Na slijedećim linkovima možete pogledati najavu američkog broda koji će ploviti u slijedećoj humanitarnoj flotili:
U.S. Boat to Gaza - Audacity of Hope
U.S. Boat To Gaza_2 - Audacity of Hope
U.S. Boat to Gaza_3 - Audacity of Hope
Pripreme brodova slijedeće flotile za Gazu uskoro će se moći pratiti na:WitnessGAZA.COM
Ovakve tužbe izraelske ratne zločince drže zatočene u Izraelu:
New "War Crimes" Lawfare
(4. kolovoz 2010.) Troje španjolskih aktivista koji su bili na brodovima humanitarne flotile za Gazu podigli su tužbe za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti protiv izraelskog premijera Benyamina Netanyahua, 6 članova njegovog kabineta i 1 višeg vojnog dužnosnika. Ovo je drugi pokušaj propalestinskih aktivista da procesuiraju izraelske političke i vojne čelnike na španjolskim sudovima koristeći se univerzalnom jurisdikcijom. Aktivisti Laura Arau, David Segarra i Manuel Espinar Tapial izraelske dužnosnike optužuju za protuzakonito uhićenje u međunarodnim vodama, mučenje i prisilnu deportaciju u Tursku. Osim Netanyahua, aktivisti tuže i izraelskog ministra obrane Ehuda Baraka, ministra vanjskih poslova Avigdora Liebermana, ministra obavještajnih službi Dana Meridora, zamjenika premijera i ministra strateških poslova Moshe Ya'alona, ministra unutarnjih poslova Elija Yishaija, ministra bez portfelja Bennyja Begina i viceadmirala Eliezera 'Chiney' Maroma. Španjolski sud sada treba odlučiti da li će prihvatiti tužbu.
U lipnju 2009. španjolski je parlament donio zakon kojim je sucima ograničena mogućnost djelovanja u slučajevima mučenja i ratnih zločina počinjenih u inozemstvu prema konceptu univerzalne jurisdikcije. Španjolski je zakon prije dopuštao istražiteljima da istražuju navodna kršenja ljudskih prava bez obzira gdje su ona počinjena i bez obzira gdje žive počinitelji. Prema novim ograničenjima, slučajevi se na temelju univerzalne jurisdikcije na španjolskim sudovima mogu voditi samo ako su u njih upleteni španjolski državljani. Pokušaji procesuiranja izraelskih dužnosnika u tijeku su i u nekoliko drugih europskih zemalja.
U Belgiji su 23. lipnja odvjetnici palestinskih žrtava podigli tužbu protiv 14 izraelskih dužnosnika koje optužuju za ratne zločine počinjene tijekom rata u Gazi krajem 2008./početkom 2009. Među optuženima su bivša ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni, bivši premijer Ehud Olmert, zamjenik ministra obrane Matan Vilnai i drugi izraelski vojni i obavještajni dužnosnici.
Propalestinski aktivisti 13. su lipnja 2010. u Francuskoj najavili da će podići tužbu protiv izraelskog ministra obrane Ehuda Baraka kako u Francuskoj tako i na Međunarodnom kaznenom sudu u Hagu. Tužba se odnosi na izraelski napad na humanitarnu flotilu 31. svibnja 2010. u kojem je ubijeno 9 aktivista. Zbog ove je tužbe Ehud Barak sredinom lipnja morao otkazati svoj posjet Parizu. Da je otputovao u Pariz propalestinski bi aktivisti pozvali francusku policiju da ga uhiti u zračnoj luci po njegovom dolasku. Izraelsko ministarstvo obrane je objavilo da će Barak ostati u Izraelu tako dugo dok traje istraga napada na flotilu.
U prosincu 2009. sud u Britaniji izdao je uhidbeni nalog za Tzipi Livni zbog njene uloge u operaciji Lijevano olovo. Livni je trebala govoriti na jednom sastanku u Londonu i zbog prijetnje uhićenjem je otkazala svoje sudjelovanje.
U listopadu 2009. Moshe Ya'alon je odbio poziv da sudjeluje na jednoj večeri u Londonu jer je bio upozoren da bi ga mogli uhititi zbog sumnje da je odgovoran za ratne zločine.
U rujnu 2009. od britanskog je suda zatraženo da izda uhidbeni nalog za Ehuda Baraka, koji se nalazio na sastanku konferencije Laburističke stranke u Brightonu. Uspio je izbjeći uhićenje zahvaljujući tome što je britansko ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo da je Barak ministar i da stoga uživa imunitet u skladu s Zakonom o državnom imunitetu iz 1978. godine.
U rujnu 2009. umirovljeni izraelski general bojnik Doron Almog stigao je u London i saznao da je britanski sudac protiv njega izdao uhidbeni nalog zbog sumnje u kršenje Ženevskih konvencija u Gazi. Almog je ostao na svom izraelskom avionu i odmah se vratio u Izrael.
U veljači 2004. londonski je sud odbacio zahtjev za izdavanjem uhidbenog naloga za izraelskog ministra obrane Shaula Mofaza zbog sumnje u počinjenje teških povreda Ženevskih konvencija. I tada je razlog bio taj što je Mofaz bio ministar u izraelskoj vladi pa je zbog toga uživao imunitet.
Državna tužiteljica Siri Frigaard je u studenom 2009. u Norveškoj odbila tužbu koju je podigla skupina norveških odvjetnika optužujući Ehuda Olmerta, Tzipi Livni i Ehuda Baraka za ratne zločine tijekom rata u Gazi. Frigaard je tvrdila da „nema razloga“ da norveške vlasti istražuju ove zločine jer osobe koje su počinile navodne zločine nemaju veze s Norveškom.
Belgijski najviši sud je u rujnu 2003. odbacio tužbu za ratne zločine protiv izraelskog premijera Ariela Sharona, odlučivši da se Sharonu ne može suditi u Belgiji zbog njegove navodne uloge u pokolju palestinskih izbjeglica 1982. godine.
