(str. 300-309)
XV. LIŠAVANJE SLOBODE: PALESTINCI IZ GAZE ZATOČENI TIJEKOM IZRAELSKIH VOJNIH OPERACIJA OD 27. PROSINCA 2008. DO 18. SIJEČNJA 2009.
1103. Prema podacima koje je primila Misija, stotine su stanovnika Gaze, uključujući žene i djecu, bile zatočene od strane izraelskih oružanih snaga tijekom vojnih operacija. Točan broj zatočenih nije poznat. Neke su satima ili danima držali u domovima, druge u zgradama ili pješčanim jamama u Pojasu Gaze; druge su pak odveli u zatočeništvo u Izrael, bilo odmah ili nakon početnog razdoblja zatočeništva u Pojasu Gaze. Određen broj osoba držan je u vojnim bazama (npr. Sde Teiman), drugi su držani u zatvoru, a neki oslobođeni zatočenici ne znaju gdje su bili zatočeni. Neki zatočenici prijavili su zlostavljanje tijekom zatočeništva, uključujući premlaćivanje, i držanje u nehigijenskim uvjetima, bez ikakvih ili s neadekvatnim hranom ili zahodskim prostorijama. Neke osobe koje su oslobođene prijavile su da su ih koristili kao ljudske štitove tijekom zatočeništva, na primjer, da su ih prisiljavali da hodaju ispred vojnika i da ulaze u zgrade prije nego što će u njih ući vojnici.
1104. 28. siječnja 2009. 7 se izraelskih organizacija za ljudska prava obratilo izraelskom vojnom sucu -glavnom odvjetniku i glavnom državnom odvjetniku, u vezi „groznih uvjeta u kojima su držani Palestinci uhićeni tijekom borbi u Gazi i ponižavajućeg i nečovječnog postupanja kojem su bili izloženi od trenutka uhićenja do prebačaja u pritvor Izraelske zatvorske službe.“
1105. Broj zatočenika koji je na kraju odveden u izraelske zatvore procjenjuje se na oko 100. Neki od njih kasnije su oslobođeni. Obiteljima i odvjetnicima ponekad je bilo potrebno i nekoliko tjedana da saznaju da su njihovi najmiliji ili klijenti zatočeni. Neki su odvjetnici tvrdili da Izrael namjerno nije otkrio broj zatočenika, čak ni Međunarodnom Crvenom križu. Organizacija za ljudska prava Adalah podnijela je zahtjev vladi na temelju prava na slobodu informacija, no do vremena pisanja ovog izvještaja odgovor još uvijek nije primila. S vremenom je Izraelska zatvorska služba oslobodila mnoge zatočenike, ali Misija nije u poziciji da utvrdi njihov točan broj.
1106. Odvjetnik nevladine organizacije PCATI, koja se bori protiv mučenja u Izraelu, g. Bader, koji je govorio pred Misijom na javnom saslušanju u Ženevi, intervjuirao je nekoliko zatočenika u izraelskim zatvorima i prepričao njihova svjedočanstva. Ona uključuju priče zarobljenika koji su rekli da su bili korišteni kao ljudski štitovi i da su ih držali u pješčanim jamama.
1107. Misija je intervjuirala nekoliko osoba koje su izraelske oružane snage zatočile na dulje vremenske periode tijekom vojnih operacija u Gazi i nakon njih. Tijekom tog zatočeništva u nekim su ih slučajevima držali bez suđenja ili poštivanja temeljnih jamstava pravičnog postupka, te ih mentalno i fizički zlostavljali. Misija je također preslušala izravna svjedočanstva pravnih predstavnika nekoliko osoba koje su u to doba bile zatočene, uključujući neke koji se gore spominju. Štoviše, Misija je vladi Izraela uputila pitanja u vezi broja osoba iz Gaze koje su zatočene u Izraelu tijekom vojnih operacija i trajanja njihovog zatočeništva, uključujući koliko ih je ostalo u pritvoru. Misija je pitala koliko je osoba zatočenih u Gazi optuženo da su bile „nezakoniti borci“ i na kojoj osnovi, kolikima je suđeno i koja su im jamstva pravičnog postupka bila osigurana. Misija nije primila nikakav odgovor na ova pitanja.
A. Pješčane jame u Al-Atatri
1108. Al-Atatra se nalazi 10 kilometara sjeverno od grada Gaze, zapadno od Beit Lahije i 3 do 4 kilometra južno od Zelene linije. Ta je četvrt pretežito poljoprivredna, s voćnjacima naranči i limuna. Ujutro 5. siječnja pretrpjela je teško zračno bombardiranje, nakon kojeg je uslijedila kopnena invazija izraelskih snaga. Misija se sastala sa 6 ljudi, članova iste šire obitelji i mještanima al-Atatre, od kojih su 3 bili izravni svjedoci i žrtve događaja koji su se dogodili po neprijateljskom ulasku kopnenih snaga. Njihova su svjedočanstva potvrdile još 3 osobe, također mještani al-Atatre, čije je iskaze Misiji dostavila jedna nevladina organizacija.
1109. Ujutro 5. siječnja, kratko nakon što su počele kopnene operacije, oko 40 izraelskih vojnika je provalilo u nekoliko domova, uključujući dom AD/01, koji je Misiji opisao kako je 65 osoba, od kojih su neke u rukama držale bijele zastave, bilo natjerano da se okupe na ulici. Vojnici su odvojili muškarce od žena. Muškarce su natjerali da se poredaju uz jedan zid i skinu u donje rublje. AD/01 je izjavio da je bilo kakav pokušaj opiranja vojnicima rješavan uporabom fizičke sile koja je rezultirala ozljedama.
1110. Oko 20 minuta kasnije, odvedeni su u kuću u vlasništvu g. Khalila Misbaha Attara, gdje su u zatočeništvu proveli 1 dan. Muškarci su još uvijek bili odvojeni od žena. Kuća je tog jutra pogođena s nekoliko projektila i bila je teško oštećena. Svjedoci su Misiji rekli da su kuću u to vrijeme izraelske oružane snage koristile kao vojnu bazu i snajperski položaj.
1111. Oko 22 sata svim su muškarcima ruke straga vezane plastičnim lisicama, a preko očiju im je stavljen povez. Muškarci, 11 žena i najmanje 7 djece mlađe od 14 godina pješice su odvedeni u al-Kaklouk, južno od Američke škole, na udaljenosti od 1 do 2 kilometra. Mnogi su muškarci ostali u donjem rublju, izloženi oštrim zimskim vremenskim prilikama. Al-Kaklouk se nalazi vrlo blizu topničkih i tenkovskih položaja izraelske vojske, a dok su zatočenike držali na tom mjestu najmanje je jedan tenk učestalo otvarao vatru.
1112. AD/01 je Misiji rekao da su, po dolasku u al-Kaklouk, svima naredili da se spuste u rovove, koje su iskopali kako bi napravili jamu okruženu pješčanim zidom, visokim oko 3 metra. Bilo je 3 takvih jama, a svaka je bila okružena bodljikavom žicom. Procjenjuje se da je svaka od njih pokrivala područje od oko 7000 kvadratnih metara („6 ili 7 dunuma“). AD/01 je opisao kako su bili poredani u kolone jedan za drugim, a ne zbijeni svi zajedno, i držani u tim jamama, na otvorenom i izloženi hladnim temperaturama 3 dana (do 8. siječnja). U svakoj je jami bilo smješteno otprilike 20 ljudi. Prisilili su ih da sjede u napornim položajima, na koljenima i nagnuti prema naprijed s glavom prema dolje. Bili su pod nadzorom vojnika i nije im bilo dopušteno da međusobno komuniciraju. Nisu imali pristup hrani ni vodi prvog dana zatočeništva, a drugi i treći dan svaki je zatočenik dobio gutljaj vode i 1 maslinu (6. i 7. siječnja). Imali su ograničen pristup zahodskim prostorijama. Muškarci su morali čekati 2 do 3 sata nakon što su zatražili da odu na WC kako bi im dopustili da izađu iz jama da bi se olakšali, a ponekad im je bilo dopušteno da u tu svrhu i skinu poveze s očiju. Nekima su rekli neka nuždu vrše u jamama, iza malog pješčanog humka. Rekli su da je kulturološki ženama bilo preteško tražiti dopuštenje da odu na WC i da ga one stoga nisu ni tražile.
1113. AD/01 tvrdi da su se neki tenkovi nalazili u jami, najmanje jedan na njenom istočnom kraju. Za vrijeme dok su se ljudi nalazili u jami, tenk koji je bio okrenut prema unutrašnjosti svaki je dan povremeno otvarao vatru na kuće na suprotnoj strani ulice.
1114. AD/01B i AD/01C su prepričali kako su 8. siječnja žene i djeca oslobođeni i da im je rečeno neka idu u Jabaliyu. Muškarci su prebačeni u vojne barake u blizini sjeverne granice, barake Izokim. U barakama Izokim, zatočene su muškarce također držali u jamama, ali manjim od onih u al-Kaklouku. Slično kao i u al-Kaklouku, i dalje su bili izloženi hladnoj temperaturi, kiši i stalnom zvuku tenka koji se kretao iznad njih. Svjedoci su Misiji opisali svoje iskustvo neprekidne i dugotrajne izloženosti zvuku kretanja tenka tvrdeći da je on na njih djelovao dezorijentirajuće i izazvao osjećaje ništavosti, izoliranosti, bespomoćnosti i beznadnog straha.
1115. Muškarci su s lisicama na rukama i u donjem rublju preko noći držani u barakama Izokim. Povremeno su ih ispitivali, većinom o detaljima o i lokacijama raketa Qassam, tunela i Hamasovih parlamentarnih zastupnika. Prema izjavama koje su zatočeni dali Misiji, tijekom ispitivanja su ih tukli i prijetili im smrću te da će ih pregaziti tenkovima. Misija primjećuje da su priroda i vrsta pitanja cijelo vrijeme ispitivanja u različitim pritvornim ustanovama ostali isti.
1116. 9. siječnja muškarce su odveli u zatvor u Izraelu, koji je jedan od svjedoka prepoznao kao zatvor u Negevu. Tamo su ih držali do 12. siječnja. Bili su zatvoreni u jednom dijelu zatvora, naizmjence u izolaciji i u zajedničkim ćelijama. Bili su izloženi strogom ispitivanju, često od strane 2 osoba koje su bile obučene u civilnu odjeću. Ispitivanje je bilo usredotočeno na Hamasove tunele i oružje, te na lokaciju na kojoj se nalazi Gilad Shalit.
1117. AD/01B i AD/01C su ispričali kako su im noge plastičnim trakama bile vezane za stolac i kako su ih ispitivali u nekoliko navrata. AD/01B je izjavio da su ga natjerali da se tijekom ispitivanja skine do gola. Držali su ga u samici u koju je tijekom dana povremeno ulazio 1 vojnik. Vojnik bi zalupio vratima kad bi ih otvarao i zatvarao, a AD/01B je bio izložen ekstremno niskim temperaturama. AD/01C je izjavio da je tijekom prvog ispitivanja bio izložen verbalnim prijetnjama, a da su mu tijekom slijedećih 2 ispitivanja stavili povez preko očiju i tukli ga. Natjerali su ga da stoji okrenut prema zidu i nekoliko su puta njegovim licem udarili o zid, te ga potom teško pretukli (udarali nogama i rukama) po leđima i stražnjici.
1118. Zatočenici su tražili da im daju odjeću, no njihovi su zahtjevi odbijeni. Tijekom ispitivanja zatočenici su obaviješteni da ih smatraju „nezakonitim borcima“ i da nemaju zaštitu Ženevskih konvencija. Imali su ograničen pristup hrani i vodi, te sanitarnim prostorijama. Jutarnji im se obrok sastojao od komadića kruha s malo marmelade. Večernji obrok se sastojao od trulih sardina i sira na pljesnivom kruhu i nisu ga dobivali svake večeri.
1119. AD/01C je opisao kako je tijekom svog zatočeništva, i dok je bio skinut do gola i vezan bio ispunjen osjećajima napuštenosti, očaja, gušenja i izoliranosti. Još uvijek osjeća neugodu na mjestima po kojima su ga tukli i ne može udobno sjediti ni spavati.
1120. AD/01C je izjavio da je za vrijeme dok se nalazio u zatvoru u Negevu, dovedena još jedna dodatna skupina zatočenika. Njih su držali odvojeno u drugom dijelu zatvora. Točan broj zatočenika u drugoj skupini nije poznat, no AD/01C je Misiji rekao da je ta skupina bila malobrojnija.
1121. 12. siječnja 9 su osoba, uključujući svjedoke, stavljeni povezi preko očiju, lisice na ruke i prebačeni su na granicu kod mjesta Erez. AD/01 je Misiji opisao kako su u Erezu bili podvrgnuti oštrom ispitivanju i natjerani da se u potpunosti skinu. Nekoliko sati kasnije naredili su im da trče u Gazu, gledaju ravno pred sebe i ne okreću se.
1122. AD/01 je izjavio da je svih 65 zatočenika iz prvotne skupine koji su odvedeni iz al-Atatre u Izrael na kraju oslobođeno. Neki su članovi njegove obitelji zatočeni kasnije, ali oni se nisu nalazili u toj prvoj grupi od 65 ljudi. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, 3 osobe iz te skupine još su uvijek bile zatvorene u različitim pritvornim ustanovama Izraelske zatvorske službe. Nepoznat broj osoba koje su optužene da su nezakoniti borci i pripadnici brigada al-Qassam još je uvijek u zatvoru. Prvo saslušanje trebalo se održati u kolovozu 2009. u Izraelu (točan datum nije poznat).
B. Zatočeništvo i zlostavljanje AD/02
1123. Misija je 1. srpnja 2009. intervjuirala AD/02. On je stanovnik mjesta Beit Lahija i poduzetnik. Zatočen je 4. siječnja 2009. na oko 85 dana. U tom je razdoblju bio zatvoren u zatvorima u Beershebi i Negevu, nakon što je bio zatočen na lokacijama koje su identificirane kao vojni položaji. Bio je psihički i fizički zlostavljan. Izveden je pred nešto što je nalikovalo kaznenom sudu, no točna priroda postupka i njegovi rezultati mu nikada nisu objašnjeni. Oslobođen je bez obrazloženja i vraćen na granični prijelaz Erez gdje mu je naređeno da se vrati u Gazu.
1124. Do 3. siječnja AD/02 i njegova šira obitelj, koja broji oko 200 članova, okupili su se u Beit Lahiji zbog napada koji su se odvijali na tom području. Oko 3 sata ujutro 4. siječnja izraelska je vojska ušla na to područje pucajući. Vojnici su svima naredili da izađu iz kuće i odvojili muškarce od žena i djece. Odabrali su 15 muškaraca, bez da su nastojali saznati njihova imena. Ženama i djeci je naređeno da krenu prema jugu. AD/02 je prepričao kako je 15 muškaraca, među kojima se i sam nalazio, odvojeno od ostalih muškaraca i kako su im stavljeni povezi preko očiju i plastične lisice na ruke. Pješice su odvedeni na jedan prostor na otvorenom pola kilometra dalje. Sat kasnije odvedeni su u jednu kuću u kojoj im se pridružilo 54 ili 55 drugih osoba, koje su izgleda također imale poveze preko očiju.
1125. AD/02 je opisao kako su ih ispitivali u jednoj odvojenoj prostoriji, pojedinačno, a povremeno i u grupama od po 2 ili 3. Izjavio je da su neke, no ne i njega, tukli tijekom ispitivanja i da su ih tjerali da se spuštaju u rovove ili jame, koji su bili iskopani u zemlji izvan kuće. Ti su rovovi i jame bili dovoljno veliki da u njih stane 1 osoba. U jamama su ih držali po nekoliko sati u komadu, s lisicama na rukama i povezima preko očiju, bez pristupa zahodu.
1126. Kasnije te noći, u kuću je dovedeno još 15 osoba – 4 žene i najmanje 11 djece. Preko noći su ih držali zatvorene u hodniku pred sobom u kojoj su bili zatočeni muškarci. Slijedećeg jutra, 4. siječnja, muškarce, žene i djecu su odveli iz kuće na jedan prostor na otvorenom. Muškarci su i dalje imali poveze preko očiju i lisice na rukama. AD/02 je izjavio da je taj prostor na otvorenom bio vojni položaj s mnogo tenkova i vojnika. Svima im je naređeno da sjednu usred tog praznog prostora. Zatim je oko njih postavljena bodljikava žica. Unutar te su bodljikave ograde sjedili cijeli dan i cijelu noć u neposrednoj blizini kretanja i zvuka vojnih tenkova.
1127. AD/02 je izjavio da je 18 do 20 drugih muškaraca tijekom noći držano u jednom otvorenom kamionu, gdje su bili izloženi hladnoći i kiši. AD/02 je to saznao iz razgovora s nekim od tih muškaraca slijedećeg jutra.
1128. 5. siječnja, skupina od 18 do 20 muškaraca, koja nije uključivala AD/02, odvedena je s vojnog položaja na nepoznatu lokaciju. AD/02 i 35 drugih osoba odvedeni su na područje za koje je on rekao da se nalazi sjeverno od grada Gaze i u Izraelu. Ostali su s lisicama na rukama i povezima preko očiju sat i pol. Tada je izvršena prozivka, skinuti su im povezi s očiju i ispitala ih je osoba koja se predstavila kao časnik obavještajne službe. Ubrzo nakon toga, AD/02 i nekoliko drugih (točan broj nije poznat) intervjuirala je skupina ljudi koji su se predstavili kao dio televizijske ekipe. AD/02 ne zna ime ni pojedinosti o tom televizijskom kanalu. Zatim su ih odveli na otvoreno, gdje su cijelu večer ostali izloženi kiši i hladnoći. Kasnije te noći (5. na 6. siječnja) stavljeni su im povezi preko očiju i vezani su lancima, te odvedeni na lokaciju za koju je AD/02 kasnije saznao da je zatvorska ustanova u Beershebi. Nekoliko sati kasnije, u zoru, skinuli su im poveze s očiju i lisice s ruku.
1129. AD/02 je prepričao da je osjećao ekstremnu bol jer je lisicama bio vrlo čvrsto vezan, što je dodatno pojačalo bol koju su prouzrokovale ranije ozljede na njegovim šakama i ručnim zglobovima. AD/02 je ranije u životu zadobio ozbiljne opekline, a ožiljci na njegovim šakama i rukama vidljivi su. Postoji trajno oštećenje živaca na njegovom kožnom tkivu koje uzrokuje znatnu bol po hladnom vremenu. Vojnici su mu tijekom ispitivanja skinuli njegove rukavice i izložili njegove šake ekstremnoj hladnoći. Vojnici se u nekoliko navrata prije nego je stigao u Beershebu nisu obazirali na njegove zahtjeve za liječničkom pomoći. U Beershebi mu je omogućen pristup liječniku. No, on mu je dao samo neljekoviti losion.
1130. AD/02 je izjavio da je u Beershebi bio zatočen oko tjedan dana. Naizmjence su ga držali u izolaciji i u dvorištu s nekoliko drugih zatočenika. Jednom prilikom, stavljen mu je povez preko očiju, lisice na ruke i lanci nakon čega su ga oko 2 sata ispitivale 3 osobe. Bio je verbalno zlostavljan i premlaćen tijekom ispitivanja, povlačili su ga za kosu i udarali nogama, dok je jedan od ispitivača pokušavao gurnuti svoje čizme kroz petlju lisica koje su mu bile vezane oko ručnih zglobova.
1131. 13. siječnja ili negdje oko tog datuma, nakon što ga je ispitivala jedna osoba u civilnoj odjeći, AD/02 je stavljen povez preko očiju i lisice na ruke i odveden je u zatvor u Negevu. Tamo je ostao do kraja ožujka. Za to su ga vrijeme najmanje 10 puta prebacivali iz jedne ćelije u drugu.
1132. Po dolasku su mu skinute lisice i odveden je na odjel koji se sastojao od ćelija za po jednog muškarca sa željeznim vratima i bez prozora. Svaka je ćelija sadržavala po jednu željeznu klupu. 2 sata kasnije stavili su mu povez preko očiju i odveden je u prostoriju za ispitivanje, gdje su ga skinuli i natjerali da sam i gol stoji gotovo sat vremena prije nego su mu vratili odjeću, stavili lisice na ruke i vezali ga lancima. 4 su ga osobe odvele u jednu drugu prostoriju, gdje su ga tukli kundakom puške i nekoliko puta udarili nogama i rukama. Premlaćivanje je trajalo oko 30 minuta. Zatim su ga u toj prostoriji ostavili samog oko 2 sata. Potom su ga odveli u veliki zajednički prostor koji su vojnici nazvali „šatori“. Postojalo je 6 ili 8 takvih prostora ili šatora po cijelom zatvoru.
1133. AD/02 je izjavio da nije mogao stajati zbog teških ozljeda koje je zadobio tijekom premlaćivanja i da su ga morali odnijeti u šatore. Odveli su ga liječniku, dobio je neke lijekove i dopušteno mu je da se otušira. AD/02 je izjavio da je u dijelu sa šatorima ostao oko tjedan dana, a zatim su ga prebacili u jednu ćeliju u kojoj se nalazilo 4 ljudi. U ćeliji se nalazio 1 željezni krevet i 1 krevet na kat. Dvoje ljudi, uključujući AD/02, spavalo je na podu. Ćelija je bila mračna i prljava. Nije bilo čiste vode ni WC-a. Tijekom cijelog tjedna muškarci su nuždu morali vršiti u ćeliji koja niti jednom nije bila očišćena.
1134. AD/02 je u toj ćeliji ostao oko tjedan dana. Negdje tijekom tog perioda, s povezom preko očiju, lisicama na rukama i vezan lancima, odvezen je autobusom na nešto što je izgledalo kao sud. Po dolasku, skinuli su mu lisice i povez s očiju. Ostao je u lancima dok je uvođen u sudnicu. Sudnica je izgledala standardno, sudac je sjedio za jednim stolom u središtu prostorije. Tužitelj je bio na jednoj strani, a obrana na drugoj. Svi su bili obučeni u civilnu odjeću. AD/02 je u sudnici morao potpisati obrazac pristanka kojim je prihvatio da ga zastupa odvjetnik koji mu je navodno dodijeljen da ga brani. Iako je odvjetnik tvrdio da pripada jednoj organizaciji za ljudska prava, nikad nije naveo svoje ime. Kad je suđenje počelo, sudac se obratio AD/02 i pročitao optužnicu protiv njega. Sudac je objavio da je AD/02 optužen da je nezakoniti borac, ali nije obrazložio specifične optužbe. AD/02 nije postavljao nikakva pitanja. Kad je obrana zatražila da se pojasne optužbe, sudac je odgovorio da su optužbe dio tajnog dosjea i da ne mogu biti obrazložene niti otkrivene. Postupak je trajao oko 30 minuta, a AD/02 je zatim odvezen natrag u Negev.
1135. Tjedan dana kasnije, 28. siječnja ili negdje oko tog datuma, AD/02 je prebačen u drugi dio zatvora, gdje su redovito vršene prozivke i pretresi uz skidanje zatočenika. Oko 8 do 10 dana kasnije, oko 7. veljače, AD/02 i još 14 zatočenika preseljeni su u veći odjel sa zarobljenicima sa Zapadne obale. Međunarodnom Crvenom križu omogućeno je da ih posjećuje.
1136. 8. veljače AD/02 je dva puta prebačen u drugi odjel zatvora, a ubrzo zatim u ćeliju u kojoj je najprije bio zatočen po svom dolasku u Negev. 9. veljače poslije podne, AD/02 i nekoliko drugih zatočenika prebačeni su, po 9. put, u drugi dio zatvora u kojem je bilo zatvoreno mnogo zatvorenika, uključujući Palestince sa Zapadne obale. AD/02 je rekao da je među njima bilo nekoliko parlamentarnih zastupnika. U tom je dijelu zatvora ostao oko 20 dana. Tijekom tog vremena tri se puta sastao s osobom koja se predstavljala kao njegov odvjetnik. Obaviješten je o optužbama koje mu se stavljaju na teret, a koje su uključivale pripadnost i upletenost u pokret otpora.
1137. 2. ožujka je prebačen s još 10 drugih zatočenika opet u jedan drugi dio zatvora. Smjestili su ih u 2 prostorije, po 5 osoba u svakoj. Na zidovima tih prostorija grafitima su bile ispisane riječi nezakoniti borci na engleskom i hebrejskom. Imali su ograničen pristup WC-u, a obroci koje su dobivali sastojali su se od nekuhane hrane.
1138. Oko 29. i 30. ožujka AD/02 je konačno pušten na slobodu. Njemu, njegovom bratu, bratiću i još 2 mještana Izbat Abd Rabba stavili su poveze preko očiju i lisice na ruke i odveli ih na granični prijelaz Erez gdje su ih ispitivali otprilike 4 sata. Zatim su im naredili da prijeđu granicu i ne okreću se. Nisu dobili nikakvo obrazloženje svog zatočeništva ni oslobađanja.
