(str. 275-280)
E. Analiza obrasca raširenog uništavanja ekonomskih i infrastrukturnih meta
1004. Misija je intervjuirala g. Amra Hamada, zamjenika glavnog tajnika Palestinske industrijske federacije u 3 navrata, uključujući tijekom javnih saslušanja u Gazi. Misija se također sastala s poduzetnicima koji se bave ribarstvom, uzgojem jagoda, graditeljstvom, uključujući proizvodnju i pakiranje betona i cementa, proizvodnjom hrane i pića, automehanikom i popravcima, uzgojem stoke i rashlađivanjem. Iako su mnoge informacije koje su Misiji dostavljene fokusirane na učinak ograničenja koja je Izrael Pojasu Gaze nametnuo već znatno prije 27. prosinca 2008, znatan dio informacija također se odnosio i na učinak napada tijekom izraelskih vojnih operacija u Gazi.
1005. G. Amr Hamad je izjavio da je tijekom izraelskih vojnih operacija uništeno 324 tvornice, čime je uništeno 40 000 radnih mjesta. U svom detaljnom pisanom izvještaju o učinku izraelskih vojnih aktivnosti Palestinska je industrijska federacija navela da je 200 tvrtki i tvornica uništeno u gradu Gazi, 101 u sjevernom dijelu Gaze, a 20 u južnom dijelu Gaze. Od ukupno 324 tvrtki i tvornica koje su oštećene, gotovo 30% ih je iz metalskog i strojarskog sektora, više od 20% ih se bavi djelatnostima vezanim uz graditeljstvo, a 16% uz proizvodnju namještaja. Ostali sektori u kojima su zabilježeni značajni gubitci su aluminijski, prehrambeni, tekstilni, kemijski i kozmetički, sektor plastičnih i gumenih proizvoda, papira i kartona te obrti. Federacija navodi da ih je više od polovice u potpunosti uništeno.
1006. Federacija je naglasila da su „najteže pogođene ključne industrijske grane u Pojasu Gaze i da one iziskuju najveća ulaganja“. 11 od ukupno 324 poslovna prostora koje su napale izraelske oružane snage povezano je s prehrambenom industrijom, a naneseni gubitci iznose oko 37 milijuna američkih dolara, tj. više od trećine ukupnih gubitaka u industrijskom sektoru. Slično tome, dok je građevinski sektor pretrpio 69 od 324 napada, to je predstavljalo nešto ispod 30% ukupne štete. U izvještaju se spominje da je većina gubitaka prouzročenih u napadima na 324 industrijska prostora vezana uz vrijednost strojeva (50%), dok se nešto više od četvrtine gubitaka odnosi na same zgrade.
1007. Misija smatra da su informacije koje je pružio g. Hamad i izvještaj koji je izradila Palestinska industrijska federacija vjerodostojni i pouzdani. Misija je razgovarala o i zadovoljna je metodologijom koja je korištena u izradi tog izvještaja, koji je izrađen uz podršku Zaklade Konrad Adenauer. Misija također smatra da svjedočanstva poduzetnika čiji su poslovni prostori pogođeni ili uništeni od strane izraelskih oružanih snaga potvrđuju informacije koje su dostavili g. Hamad i Palestinska industrijska federacija.
1. Građevinska industrija
1008. Jedan od incidenata o kojima je na javnom saslušanju govorio g. Hamad odnosi se na uništavanje jedine tvornice koja se u Pojasu Gaze bavila pakiranjem cementa. Misija je također intervjuirala vlasnika tvornice, g. Attu Abu Jubbu. Prema rekonstrukciji događaja, izraelske su oružane snage tvornicu počele napadati iz zraka, pri čemu je ona znatno oštećena. Kasnije su kopnene snage – opremljene buldožerima i tenkovima – ušle na to područje i upotrijebile mine i eksploziv kako bi uništile silos koji je sadržavao 4000 tona cementa. Iz helikoptera su ispaljivane rakete kako bi uništile glavnu proizvodnu liniju i probušeni spremnici cementa. Buldožerima su uništeni zidovi tvornice. Tvornica je sustavno uništavana 4 dana. Misija je razgovarala s nekoliko drugih svjedoka kako bi provjerila ovu verziju događaja i smatra da je ona pouzdana. Među tim se svjedocima nalazio i jedan inženjer graditeljstva koji je pregledao mjesto incidenta i potvrdio da su neki vidovi uništenja mogli biti postignuti samo postavljenjem eksploziva u unutrašnjosti zgrade. Silos nije u potpunosti uništen u zračnim napadima, pa je na njegove potporne stupove postavljen eksploziv.
1009. Ova je tvornica bila važan dio građevinske industrije u Pojasu Gaze. Proizvodila je cement u vrećama i prodavala 200 tona dnevno uz zaradu od 15 američkih dolara po toni. Vrijednost tvrtke procjenjuje se na oko 12 milijuna američkih dolara. Kako je ranije spomenuto, kuća vlasnika tvornice također je uništena u raketiranju.
1010. Vlasnik je među manje od 100 poduzetnika koji posjeduju poduzetničku iskaznicu koju izdaje Izrael. Misija primjećuje da tvornica nije uništena tijekom zračne faze, već je sustavno pretvorena u ruševinu planiranim naporima tijekom nekoliko dana na kraju vojnih operacija.
1011. Uništavanje tvornice g. Atte Abu Jubbe dio je onoga što se čini vrlo namjernom strategijom napada na građevinsku industriju. Palestinska industrijska federacija je također izradila detaljan opis sustavnog i totalnog uništenja tvornica Abu Eida koje se bave proizvodnjom betona. Osnovane su 1993. Od 27 tvornica betona prijavljeno je uništavanje njih 19, što predstavlja 85% proizvodnog kapaciteta.
1012. Mogućnost proizvodnje i snabdijevanja betonom u kontekstu u kojem vanjsku opskrbu tom robom u potpunosti kontrolira Izrael nije samo pitanje od gospodarske važnosti, već se može tvrditi da je to i pitanje ljudske nužnosti radi zadovoljavanja osnovne potreba za skloništem. Čak i ako stanovništvo može preživjeti u privremenom smještaju u skučenim uvjetima sa svojim širim obiteljima, sposobnost popravljanja masivne štete koju su pretrpjele zgrade bez betona koji se proizvodi u Pojasu Gaze drastično je smanjena. U mjeri u kojoj se beton uopće izvana pušta u Pojas Gaze, njegova je cijena znatno skuplja od cijene betona koji dolazi iz domaće proizvodnje.
1013. Čini se da nije postojao nikakav vojni razlog ni opravdanje za uništavanje ovih tvornica. Ovaj zaključak potvrđuje dugogodišnja povijest poslovanja njihovih vlasnika i priznanje koje su uživali putem poduzetničkih iskaznica.
2. Uništavanje preostale prehrambene industrije
1014. Kao što je već ranije navedeno, izraelske oružane snage su uništile više od trećine ukupnog broja farmi jaja. Druga svjedočanstva, na primjer ono gradonačelnika al-Atatre, koji je govorio o uništenju peradarskih farmi njegove sestre, ukazuju na to da izgleda da je znatan dio peradarske industrije namjerno i sustavno uništen.
1015. Misija također primjećuje uništenje tvornica grupacije al-Wadiyah. Grupa al-Wadiyah je zapošljavala oko 170 ljudi, poslovala je od 1954. i proizvodila raznovrsne prehrambene proizvode i napitke. Dr. al-Wadiyah je Misiji predstavio detaljan opis njenih aktivnosti i gubitaka.
1016. Misija nije pronašla nikakav razlog zbog kojeg bi povjerovala da su prostori tvornice brašna, farmi pilića i tvornica za proizvodnju hrane koji su uništeni bili korišteni u svrhe zbog kojih bi na bilo koji način postali vojne mete.
1017. Misija je također pregledala satelitske snimke koje pokazuju znatno uništenje staklenika diljem Pojasa Gaze. Ukupno se procjenjuje da je uništeno više od 30 hektara staklenika; 11,2 hektara u gradu Gazi i 9,5 hektara u sjevernom dijelu Pojasa Gaze. Misija smatra da opsežno i sustavno uništavanje staklenika nije opravdano nikakvim vojnim ciljem.
3. Uništavanje vodovodnih instalacija
1018. Konačno, u pogledu vodoopskrbe i pročišćavanja otpadnih voda, Misija je analizirala ograničeni broj slučajeva. Napadi na postrojenje al-Sheikh Ejlin i na bunare Namar dosta su detaljno opisani. Misija je također dugo razgovarala s g. Muntherom Shublaqom, koji je odgovoran za izradu Izvještaja za procjenu štete javnog vodovodnog poduzeća u Gazi (CMWU). Izvještaj upućuje na to da su sve vrste vodovodnih instalacija do neke mjere oštećene tijekom izraelskih operacija, ali i naročito navodi da su na nekim područjima, naročito u Beit Lahiji, Jabaliyji, Beit Hanounu, dijelu Zeytouna, južno od Rafaha i u istočnim selima, zgrade, vodoopskrbna i kanalizacijska infrastruktura i drugi prostori u potpunosti uništeni. [...]
1019. G. Munther Shublaq je primijetio da je, iako je pogođeno nekoliko bunara, najgora šteta prouzročena na postrojenjima za pročišćavanje voda i kanalizacijskim cijevima. Misija je preslušala nekoliko izvještaja koji su ukazivali da su napadi na postrojenja, cijevi, bunare i spremnike znatno opteretili sustav zbrinjavanja otpada i otpadnih voda, te vodoopskrbni sustav.
1020. Palestinska je samouprava tvrdila da je uništeno 5708 krovnih spremnika za skladištenje vode, no nije jasno koliko ih je bilo na krovovima 4036 kuća za koje Palestinska samouprava navodi da su uništene.
1021. Misija smatra da napadi na vodovodne instalacije nisu bili opravdani nikakvim vojnim ciljem.
Zaključci
1022. Činjenice koje je Misija utvrdila ukazuju da je postojala namjerna i sustavna politika izraelskih oružanih snaga da se napadaju industrijski prostori i vodovodne instalacije. U nekoliko svjedočanstava koje je prikupila udruga Breaking the Silence, izraelski su vojnici detaljno opisali način na koji se izvodilo ono što je u jednom trenutku eufemistički nazvano „radovi na infrastrukturi“. Uporaba buldožera za sustavno uništavanje slikovito je prepričana. Vojnici su svojim opisima do znatnih detalja potvrdili informacije koje su Misiji pružili svjedoci.
1023. Misija upućuje na poglavlje XVII, u kojem je izneseno mišljenje da je sustavno uništavanje prehrambene proizvodnje, vodovodnih usluga i građevinske industrije povezano sa sveobuhvatnom politikom nerazmjernog uništavanja znatnog dijela infrastrukture Pojasa Gaze.
Opći pravni nalazi
1024. Misija je izradila detaljne nalaze vezano uz svaki od gore opisanih incidenata. Međutim, obzirom na prirodu sustavnih napada na snabdijevanje hranom, vodom i infrastrukturu u Pojasu Gaze tijekom vojnih operacija, Misija također vjeruje da je važno istaći pitanje državne odgovornosti i obveze Izraela vezano uz počinjenje međunarodno protupravnih djela.
1025. Iako je element krivnje u zakonu o odgovornosti države kontroverzan, Misija je pronašla da su u svim gore opisanim slučajevima i djelo i posljedica bili namjeravani.
1026. Izrael je imao nekoliko dužnosti vezano uz svoje postupke tijekom vojnih operacija. One uključuju opću obvezu koja se ogleda u članku 52 Dodatnog protokola I da se osigura da civilni objekti ne budu predmet napada i da se osigura zaštita objekata neophodnih za preživljavanje civilnog stanovništva. Uz to i običajne norme međunarodnog prava sadržane u članku 54 (2) Dodatnog protokola I od država zahtijevaju da ne uništavaju objekte neophodne za preživljavanje stanovništva.
1027. Izrael je pokazao unaprijed smišljenu odlučnost da postigne cilj uništenja. Stoga je odgovoran za međunarodno protupravna djela počinjena u suprotnosti s gore navedenim dužnostima.
Ostali linkovi:
Zagreb te zove - USKOK-u predana kaznena prijava protiv gradonačelnika Bandića zbog Varšavske
Danas se u 12:00 h ispred USKOK-a na poziv Prava na grad i Zelene akcije okupilo oko 300 građana iz Živog zida za Varšavsku koji su se Državnom odvjetništvu i USKOK-u obratili prigodnom pjesmom "Zagreb te zove" i gumenim odčepljivačima za odvode. Predstavnici Prava na grad i Zelene akcije ovom su prilikom podnijeli prijavu USKOK-u protiv aktualnog gradonačelnika Milana Bandića zbog kaznenih djela počinjenim pri sklapanju ugovora o financiranju rampe u pješačkom djelu Varšavske.
Slobodni filozofski: Izjava za medije, 7. travnja 2010.
Unatoč tome što će Vlada i poslušni mediji tvrditi suprotno, ovakva odluka Ministarstva ne predstavlja korak u smjeru potpuno javno financiranog visokog obrazovanja. Samim time, ustavno pravo na obrazovanje za veliki broj studenata ostat će mrtvo slovo na papiru. U takvoj situaciji nastavak borbe izvjestan je za sve koji se s takvim stanjem stvari ni dosad nisu bili spremni miriti. Model financiranja visokog obrazovanja koji uključuje studentske školarine ili podrazumijeva financijsku penalizaciju studenata dovodi u pitanje mogućnost pristupa visokom obrazovanju velikog dijela studenata. Potpuno javno financirano obrazovanje ne bi riješilo sve probleme u viskom obrazovanju, ali predstavlja minimalno socijalno prihvatljivo rješenje, a time i uvjet svake daljnje rasprave. Financijska penalizacija izravan je udar na studente lošijeg socioekonomskog statusa. Istraživanja pokazuju da u prosjeku dulje studiraju studenti koji su za vrijeme studija prisiljeni raditi, ali i studenti iz obitelji s većim brojem članova. Te činjenice nedvosmisleno ukazuju na negativan utjecaj financijskog pritiska na uspjeh studiranja. Društveno odgovorna reakcija prisiljena je uvažiti te okolnosti i raditi na njihovom uklanjanju. Dok se ne izmijene sve 'psihološke' spekulacije o tobožnjoj lijenosti studenata, one ostaju oblikom prikrivanja strukturnih problema. A time i nastavak bijega od odgovornosti, kako strukovne, tako i šire društvene.
Gian Carlo Delgado-Ramos i Ivan Saxe-Fernández: Svjetska banka i privatizacija javnog obrazovanja - meksička perspektiva
Na inicijativu Washingtona, sredinom 1944. održana je konferencija u Bretton Woodsu u New Hampshireu na kojoj se trebao odrediti "novi ekonomski poredak" SAD-a, koji bi "mogao održati nacionalnu ekonomiju u pogonu tako da svijet šokiran ratom bude obnovljen, a sustav SAD-a pošteđen potencijalno fatalnog šoka poput depresije 1930-tih".[1] Za rješavanje ovih pitanja na sastanku su osnovane dvije nove organizacije: Međunarodna banka za obnovu i razvitak (IBDR ili Svjetska banka) i Međunarodni monetarni fond (MMF). Budući da je SAD u to vrijeme kontrolirao dvije trećine svjetskog zlata, naravno da je Rooseveltova administracija inzistirala na tome da poslijeratni ekonomski sustav bude zasnovan na zlatu i američkom dolaru. Dakle, obje su institucije bile zamišljene, kao što ističu povjesničari Gabriel i Joyce Kolko, ne samo da bi provodile bezinteresna načela "nego da bi održavale američku kontrolu nad svjetskim monetarnim zlatom i njegovom sposobnošću da u budućnosti proizvode velik dio svjetskog kapitala. IBRD bio je osmišljen tako da osigurava državni okvir za buduće privatne investicije, većina kojih će biti američke."[2]
