XIV. KORIŠTENJE PALESTINSKIH CIVILA KAO LJUDSKIH ŠTITOVA
[...]
(str. 281-287)
A. Slučaj Majdija Abd Rabbe
1029. Kako bi istražila ovaj slučaj Misija je posjetila četvrt Izbat Abd Rabbo. Misija je intervjuirala g. Majdija Abd Rabba i nekoliko njegovih susjeda. Misija je također primila 2 iskaza koja je Majdi Abd Rabbo pod prisegom dao dvjema nevladinim udrugama.
1030. Majdi Abd Rabbo je u doba incidenta imao 39 godina, oženjen je i otac petoro djece u dobi od 16 godina do 14 mjeseci. Radi u sigurnosnoj službi Palestinske samouprave. Majdi je sa svojom obitelji živio u jednoj kući u glavnoj ulici u četvrti Izbat Abd Rabbo, ulici al-Quds, koja je na tom djelu poznata kao ulica Izbat Abd Rabbo. Njegova se obiteljska kuća nalazila pored džamije Salah ad-Din. Dom obitelji Khalida i Kawthar Abd Rabbo (vidi poglavlje XI) nalazio se manje od 500 metara istočno od obiteljske kuće Majdija Abd Rabba.
1031. Majdi Abd Rabbo je ispričao kako je oko 9:30 ujutro, 5. siječnja 2009. čuo glasno lupanje na vanjskim vratima kuće. Pitao je tko se nalazi pred vratima, a netko mu je na arapskom naredio da otvori vrata. Kad je otvorio vrata ispred sebe je ugledao palestinskog muškarca kojem su ruke bile vezane lisicama, a za kojeg je kasnije saznao da je HS/07, star 20 godina. Iza HS/07 stajala je skupina od oko 15 izraelskih vojnika. Jedan od vojnika svoje je oružje držao upereno u glavu HS/07. Vojnici su HS/07 gurnuli u stranu, a 4 vojnika svoje su oružje uperili u Majdija Abd Rabba. Naredili su mu da se skine u donje rublje. Zatim su mu rekli neka se ponovo obuče i gurnuli ga u unutrašnjost kuće.
1032. Vojnici su mu naredili da jedno po jedno pozove svoju djecu. Majdi je počeo s najstarijim sinom, koji je imao 16 godina i kojem su vojnici naredili da se skine do gola. Isti je postupak uslijedio i kod još 2 Majdijevih sinova, u dobi od 9 i 8 godina. Zatim je pozvao kćer staru 14 godina, kojoj su vojnici naredili da priljubi odjeću uz tijelo i okrene se. Majdijevoj ženi, koja je na rukama držala 14-mjesečnu kćer, također su naredili da uz tijelo priljubi odjeću, te da bebi skine hlačice.
1033. Majdi Abd Rabbo je izjavio da su ga vojnici potom prisilili da hoda ispred njih dok su oni pretraživali kuće, sobu po sobu, pri čemu mu je u glavu bilo upereno vatreno oružje. Ispitivali su ga o kući koja se nalazi iza njegove. Majdi im je rekao da je kuća prazna, a da njen vlasnik, HS/08, već 4 godine radi u Sudanu. Između ovih 2 kuća postojao je mali razmak, no bile su spojene krovom. Vojnici su Majdiju dali malj kakvi se koriste za razbijanje kamenja i naredili mu da probije rupu u zidu koji odvaja dvije kuće, kako bi se moglo ući u kuću vlasnika HS/08. To je trajalo oko 15 minuta.
1034. Vojnici su s krova ušli u kuću HS/08, gurajući Majdija Abd Rabba ispred sebe dolje po stubištu istovremeno gledajući iznad njegovih ramena. Spustili su se tek nekoliko stepenica, kad su vojnici izgleda otkrili nekakvo kretanje u kući i počeli vikati, povukli Majdija Abd Rabba natrag i pojurili natrag u njegovu kuću preko krova. Majdi Abd Rabbo je čuo pucnjeve.
1035. Vojnici su istrčali na ulicu, prisilivši Majdija Abd Rabba i HS/07 da pođu s njima, pucajući. Obojica su odvedena u susjednu džamiju gdje se nalazio velik broj vojnika i vojna oprema. Natjerali su ih da sjednu i stavili im lisice na ruke.
1036. Vojnici su s podignutog dijela u džamiji, s kojeg imam vodi molitvu, pucali na kuću Majdija Abd Rabba i susjedne kuće. Majdi je vojnicima vikao neka prestanu, jer mu se u kući još uvijek nalazila obitelj. Jedan mu je vojnik naredio da zašuti i zaprijetio mu da će ga u suprotnom ustrijeliti. Pucanje se nastavilo oko 30 minuta. Nakon zatišja, vojnici su upozorili da bi moglo doći do velike eksplozije, koja je doista, oko 3 minute kasnije, i odjeknula. Nakon eksplozije uslijedila je intenzivna pucnjava i ispaljivanje topničkih granata. Majdi Abd Rabbo nije mogao identificirati izvor eksplozije.
1037. U međuvremenu su ga prisilili da probije rupu u zidu na južnom kraju džamije, u susjednu kuću. Zatim su ga ispitivali što zna o Hamasu i lokacijama tunela. Potom su ga odveli i zatočili zajedno s još nekoliko susjeda, muškaraca i žena, u jednoj drugoj kući u susjedstvu (domu obitelji HS/09).
1038. Kad je pucnjava prestala vojnici su došli po njega. Odveli su ga u ulicu pored njegove kuće, na prazno područje iza kuće u vlasništvu HS/08. Majdi je vidio da su kuća HS/08 i ulaz u Majdijevu kuću oštećeni. Brojni su vojnici stajali pored kuće, uključujući časnike. Vidio je višeg časnika kako razgovara s vojnicima koji su upali u njegovu kuću i zatim je taj časnik s njim razgovarao uz pomoć vojnika koji je govorio arapski. Vojnik je rekao da su ubili borce koji su se nalazili u kući i naredio Majdiju da uđe u kuću i vrati se s njihovom odjećom i oružjem. Majdi je prosvjedovao, ustvrdivši da je jedino što želi saznati da li mu je obitelj na sigurnom. Časnik mu je tada rekao neka posluša naredbe vojnika ako želi ponovo vidjeti svoju obitelj. Majdi je odbio otići u kuću, pa su ga vojnici udarali nogama i tukli svojim oružjem dok nije popustio.
1039. Kući HS/08 prišao je s ulice. Ulaz je bio urušen i blokiran. Vratio se do časnika i rekao mu da nije mogao ući u kuću. Časnik mu je naredio neka u kuću uđe kroz krov. Majdi je otišao u svoju vlastitu kuću, koja je bila prazna, osim jednog vojnika koji se tamo nalazio. To je pojačalo tjeskobu koju je Majdi osjećao zbog toga što nije znao što se dogodilo s njegovom obitelji. U tom trenutku nije bilo velikih oštećenja na njegovoj kući. Prošao je kroz krov i spustio se stubištem u kuću HS/08. Bojao se da će borci otvoriti vatru na njega i povikao: „Ja sam Palestinac, susjed. Prisilili su me da uđem u ovu kuću.“ U prostoriji pri dnu stubišta Majdi je pronašao 3 naoružana mladića obučena u vojnu maskirnu odjeću dok su na glavama imali trake s oznakama oružanog krila Hamasa. Borci su u Majdija uperili oružje. On im je rekao da su izraelski vojnici mislili da su ubijeni i da su ga poslali kako bi to provjerio. Rekao im je da je bespomoćan jer su vojnici zarobili njegovu ženu i djecu. Naoružani muškarci su mu rekli da su sve vidjeli, te od njega zatražili da se vrati i vojnicima kaže što je vidio.
1040. Majdi je izišao iz kuće, ponovo preko krova svoje kuće. Dok se približavao vojnicima, oni su svoje oružje uperili u njega i naredili mu da stane, skine se do gola i okrene. Nakon što se ponovo obukao, rekao im je što je vidio. Vojnici mu na početku nisu vjerovali. Pitali su ga kako zna da se radio o Hamasovim militantima, a on im je objasnio da su na glavama imali trake s oznakama oružanog krila Hamasa. Vojnici su ga ispitivali o njihovom oružju. Majdi je odgovorio da imaju kalašnjikove. Časnik ga je upozorio da će ga, ako laže, strijeljati.
1041. Stavili su mu lisice na ruke i odveli natrag u obiteljsku kuću HS/09, u zatočeništvo. Oko 15 sati čuo je pucnjavu koja je trajala oko 30 minuta. Vojnici su se vratili po Majdija i odveli ga istom časniku. Ovog je puta Majdi primijetio druge vojnike s drugačijom vojnom opremom. Uz pomoć prevoditelja časnik mu je rekao da su ubili militante i naredio mu da uđe u kuću i iz nje iznese njihova tijela. Majdi je ponovo odbio, ustvrdivši: „to nije moj posao, ne želim umrijeti“. Lagao im je da su mu trojica militanata zaprijetili da će ga ubiti, ako se bude vraćao. Časnik mu je odgovorio da ne treba brinuti, obzirom da su vojnici već ubili militante. Dodao je da su ispalili 2 projektila u kuću, pri čemu su militanti zasigurno ubijeni. Budući da se Majdi i dalje opirao, vojnici su ga ponovo stali udarati, sve dok nije ponovo otišao u kuću HS/08, preko krova.
1042. Kuća je bila teško oštećena. Donjeg dijela stubišta nije bilo. Majdi je ponovo ušao vičući, kako bi upozorio militante u slučaju da su još živi. Pronašao ih je u istoj prostoriji u kojoj su bili i prije. Dvojica su bila neozlijeđena. Treći je bio teško ranjen, sav prekriven krvlju, s ranama na ramenu i u predjelu trbuha. Pitali su ga što se vani događa, a Majdi im je odgovorio da je cijelo područje u potpunosti okupirano i da su vojnici uzeli brojne taoce, uključujući njegovu obitelj.
1043. Ranjeni muškarac mu je dao svoje ime (HS/10) i zamolio ga da njegovoj obitelji kaže što se dogodilo. Majdi Abd Rabbo je obećao da će to učiniti ako preživi i kasnije je ispunio svoje obećanje. Drugi borac je preko Majdija izraelskom časniku poručio da bi, kad bi bio pravi muškarac, sam došao po borce u kući.
1044. Majdi Abd Rabbo se vratio k vojnicima, koji su ga ponovo prisilili da se skine do gola prije nego im se smio približiti. Rekao je časniku da su 2 militanata neozlijeđeni. Časnik ga je opsovao i optužio da laže. Majdi Abd Rabbo je ponovio poruku koju je časniku uputio jedan od militanata, na što su ga časnik i još četvorica drugih vojnika napali svojim oružjem i počeli vrijeđati.
1045. Časnik je od Majdija Abd Rabba zatražio da mu pokaže svoju identifikacijsku iskaznicu. Majdi je odgovorio da mu je iskaznica u kući, ali mu je dao broj osobne iskaznice. Časnik je broj provjerio putem elektroničke naprave. Tri minute kasnije časnik ga je upitao da li je istina da radi s voditeljem obavještajnih službi Palestinske samouprave, a Majdi mu je odgovorio potvrdno. Časnik ga je pitao da li je povezan s Abu Mazenom i Fatahom. Majdi je odgovorio da jest.
1046. Vojnici su Majdiju Abd Rabbu donijeli megafon i naredili mu da pomoću njega pozove militante. On je to na početku odbio, ali je kasnije zbog prijetnji poslušao naredbu. Slijedeći upute vojnika, Majdi je militantima rekao da se predaju, da je ovdje Međunarodni Crveni križ i da se mogu predati. Nije bilo odgovora.
1047. Do tada je već bila pala noć. Vojnici su Majdiju Abd Rabbu ponovo stavili lisice na ruke i odveli ga natrag u kuću obitelji HS/09. 30-40 minuta kasnije, Majdi je čuo pucnjavu i jaku eksploziju. Vojnici su došli i rekli mu da su bombardirali kuću HS/08 i naredili mu da ponovo ode i provjeri što je s palestinskim borcima.
1048. Izraelske su oružane snage osvijetlile to područje. Majdi Abd Rabbo je vidio da su i njegova i kuća HS/08 vrlo teško oštećene. Nije više mogao kroz krov svoje kuće ući u kuću HS/08 jer se on urušio. Vratio se vojnicima koji su ga ponovo natjerali da se skine, ovaj puta u donje rublje. Pitao ih je gdje mu se nalazi obitelj i rekao im da nije mogao doći do boraca ubog oštećenja na kućama. Optužio je vojnike da su mu uništili kuću. Časnik je rekao da su pogodili samo kuću HS/08. Majdiju Abd Rabbu su tada ponovo stavili lisice na ruke. Svo ovo vrijeme nisu mu dali ni hrane ni vode, i bilo je jako hladno. Nakon nekog vremena skinuli su mu lisice s ruku, naredili mu da se obuče i odveli ga natrag u obiteljsku kuću HS/09, u prostoriju u kojoj se nalazilo još ljudi u zatočeništvu. Svi muškarci i dječaci u ovoj prostoriji imali su lisice na rukama i svezane noge. Ušao je vojnik s nekoliko čaša za piće i razbio ih na ulazu prostorije u kojoj su držali Palestince. Nakon što je razbio čaše, napustio je prostoriju. Majdi Abd Rabbo počeo je patiti od jake glavobolje. Jedan od zatočenika, koji je govorio hebrejski, pozvao je jednog od vojnika kako bi mu rekao da je Majdi Abd Rabbo bolestan i da mu je potreban lijek. Vojnik mu je rekao neka bude tiho ili će ga strijeljati. Jedna je žena Majdiju Abd Rabbu svezala maramu oko glave kako bi mu ublažila bol.
1049. Oko 7 sati ujutro Majdi Abd Rabbo je ponovo odveden pred vojnike izvan kuće. Ispitivali su ga o broju boraca koji se nalaze u kući. Potvrdio im je da ih je vidio samo trojicu.
1050. Dovedena su 2 mladih palestinskih muškaraca iz susjedstva. Jedan im je vojnik dao fotoaparat i naredio im da uđu u kuću i snime fotografije boraca. Njih su dvojica pokušali odbiti da to učine, pa su ih vojnici počeli udarati. Vojnik im je pokazao kako se koristi fotoaparat i oni su ušli u kuću HS/08 kroz oštećeni glavni ulaz. Oko 10 minuta kasnije, izašli su s fotografijama trojice boraca. Činilo se da su 2 mrtvi pod ruševinom. Treći je također bio zarobljen pod ruševinom, ali se činilo da je živ i da još uvijek drži svoje oružje. Jedan od vojnika je Majdiju pokazao fotografije i upitao ga da li su ovo isti ljudi koje je vidio u kući. Majdi je odgovorio potvrdno.
1051. Jedan je vojnik uzeo megafon i borcima rekao da imaju 15 minuta da se predaju, da je četvrt pod kontrolom izraelskih oružanih snaga i da će, ako se ne budu predali, kuća biti bombardirana iz zraka.
1052. Petnaest minuta kasnije pojavio se jedan vojnik sa psom koji je na sebi imao pričvršćenu elektroničku opremu i nešto nalik na kameru na glavi. Jedan je drugi vojnik imao mali laptop. Trener pasa poslao je psa u kuću. Nekoliko minuta kasnije začuli su se pucnjevi, a pas je istrčao van. Bio je nastrijeljen i kasnije je uginuo.
1053. Oko 10:30 sati ujutro 6. siječnja 2009. stigao je buldožer i počeo rušiti kuću. Buldožer se kretao s istoka prema zapadu i rušio sve pred sobom. Majdi Abd Rabbo je gledao kako mu buldožerom ruše kuću i kuću HS/08. Njemu i još 2 mladića naređeno je da se vrate u kuću HS/09. Čuli su pucnjavu.
1054. Oko 15 sati odveli su ga natrag u blizinu mjesta gdje se nalazila njegova i kuća HS/08. Majdi je Misiji rekao da je vidio tijela trojice boraca kako leže na zemlji u ruševini kuće.
1055. Vojnici su ga tada natjerali da ulazi u druge kuće u toj ulici dok su ih oni pretraživali. Sve su kuće bile prazne. Vojnici su ga najprije prisilili da sam uđe u kuću, a potom, kad je izašao, poslali su u kuću psa da je pretraži. Tijekom pretraživanja kuća Majdi je uspio pronaći vodu za piće, prvo piće koje je popio u protekla 2 dana. U ponoć su ga vojnici odveli natrag u obiteljsku kuću HS/09.
1056. 7. siječnja svi su muškarci i dječaci odvedeni iz obiteljske kuće HS/09 i prebačeni u kuću bratića Majdija Abd Rabba u istoj četvrti. Bilo je više od 100 muškaraca i dječaka, uključujući članove njegove šire obitelji, u dobi između 15 i 70 godina. Žene su držali na drugom mjestu. Članovi uže obitelji Majdija Abd Rabba nisu se nalazili tamo, a on je saznao da ih nitko nije vidio. Majdi je i dalje osjećao izrazito jaku tjeskobu zbog zabrinutosti za njihovu sigurnost.
1057. Oko otprilike 23 sata, muškarcima je i dječacima u toj kući rečeno da će biti oslobođeni i da trebaju pješačiti prema zapadu u smjeru Jabaliye, bez skretanja ulijevo ili udesno, pod prijetnjom da će biti ustrijeljeni. Vidjeli su da je ulica Izbat Abd Rabbo teško oštećena. Majdi Abd Rabbo je otišao u kuću svoje sestre u Jabaliyji, gdje je 9. siječnja 2009. ponovo pronašao svoju ženu i djecu. Žena mu je tada rekla da je obitelj nekoliko sati ostala u kući, tijekom prve pucnjave 5. siječnja, a da su zatim pobjegli noseći bijelu zastavu u susjedovu kuću.
1058. Majdi Abd Rabbo je Misiji rekao da su on i njegova obitelj bili traumatizirani onim što im se dogodilo i da nisu znali što će sada, obzirom da su ostali bez doma i sve svoje imovine. Sva su njegova djeca pretrpjela psihološke traume i popustila u učenju u školi. 5 mjeseci kasnije, u lipnju 2009, Majdi Abd Rabbo još je uvijek imao noćne more.
1059. Misija primjećuje da Majdijeva verzija događaja implicira da su izraelske oružane snage najmanje još 3 drugih palestinskih muškaraca prisilile da pretražuju kuće. Jedan je novinar u svom članku naveo da je „razgovarao s 8 mještana četvrti Izbat Abd Rabbo koji su svjedočili da su ih vojnici Izraelskih obrambenih snaga natjerali da ih prate na misijama koje su uključivale provaljivanje u i pretraživanje kuća [...] Tih je 8 muškaraca procijenilo da je oko 20 mještana bilo primorano izvoditi misije „pratnje i zaštite“ različitih vrsta, [...] između 5. i 12. siječnja.“
[...]
(str. 290-292)
C. Slučaj Mahmouda Abd Rabbe al-Ajramija
1072. Misija je g. Mahmouda Abd Rabba al-Ajramija intervjuirala u 2 navrata. Svjedočio je i na javnom saslušanju u Gazi 30. lipnja 2009.
1073. Mahmoud Abd Rabbo al-Ajrami je bivši djelatnik u državnoj službi, zadnje je obavljao poslove pomoćnika ministra vanjskih poslova. Mahmoud je dao otkaz u ministarstvu kad je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom i nakon toga više nije radio. On i njegova žena, te 15-godišnja kćer žive u kući u istoj četvrti zapadno od Beit Lahije kao i Abbas Ahmad Ibrahim Halawa. To je područje granatirano tijekom početnih zračnih udara izraelske kampanje. Mahmoud Abd Rabbo al-Ajramijev je dom prvi puta izravno pogođen 2. ili 3. siječnja 2009, prema njegovim tvrdnjama, tenkovskim granatama i projektilima ispaljenim iz helikoptera Apache, pri čemu su ozbiljno oštećeni vanjski i unutarnji zidovi. Tenkovi su na to područje ušli 3. ili 4. siječnja, a na početku su bili smješteni oko 500 metara sjeverno od njegove kuće.
1074. Mahmoud je ostao u kući sa svojom ženom i kćerkom. Kako je rekao Misiji, odlučio je da neće napuštati svoj dom zbog iskustva njegovog oca, koji je napustio svoj dom u Izraelu i kasnije mu je onemogućen povratak. Tijekom prvog tjedna siječnja međutim, Mahmoud je zaključio da je ova njegova odluka preteško pogađala njegovu kćer. Pozvao je taksi i njegova je kćer preseljena u kuću jednog rođaka na sigurnijem području.
1075. Granatiranje je na tom području 9. siječnja 2009. bilo naročito jako. Prema tvrdnjama Mahmouda Abd Rabbe al-Ajramija, 10 tenkovskih granata pogodilo je njegovu kuću. Njegova je žena lakše ranjena šrapnelom i krhotinama razbijenog stakla. U noći između 9. i 10. siječnja 2009. vojnici su nasilno ušli u njihov dom, gdje su se Mahmoud i njegova žena sklonili u prizemlju, pod stubištem. Vojnici su na ulaz na zapadnoj strani zgrade bacili granatu i ušli u kuću pucajući.
1076. Jedan je časnik Mahmoudu Abd Rabbu al-Ajramiju naredio da podigne svoju halju (bio je u odjeći za spavanje) i okrene se. Zatim je ženi Mahmouda Abd Rabbe al-Ajramija naredio da priljubi svoju odjeću uz svoje tijelo i okrene se. Mahmouda Abd Rabba al-Ajramija i njegovu ženu su zatim odveli u jednu kuću u četvrti gdje su vojnici Mahmoudu oduzeli identifikacijsku iskaznicu i provjerili njegov identitet pomoću laptopa. Jedan ga je časnik ispitivao o lokacijama Hamasovih tunela, raketa, palestinskih boraca i Gilada Shalita. Mahmoud je odgovorio da ne može pružiti te informacije jer mu nisu poznate, da je prethodno radio kao pripadnik Fatahove administracije. Vojnik mu je odgovorio: „Ti si Hamasovac; Hamas je ubio sve Fatahovce i ostale u Gazi, znači ti si zasigurno Hamasovac.“ Mahmoud Abd Rabbo al-Ajrami je inzistirao na tome da je on civil. Časnik mu je ponovo rekao da ima 5 minuta da pruži tražene informacije ili će u suprotnom biti strijeljan. 5 minuta kasnije Mahmoud je ponovio da ne zna odgovore na postavljena pitanja.
1077. Vezali su mu ruke lisicama sprijeda i stavili mu povez preko očiju. 2 ili 3 vojnika su ga uhvatili za ramena i prisilili ga da hoda ispred njih. Njegova je žena pokušala krenuti s Mahmoudom, ali su je vojnici gurnuli natrag u sobu. Bilo je oko 2 sata u noći. Vojnici su Mahmouda odveli na drug kat zgrade i bacili ga s drugog kata na zemlju. Pao je na ostatke srušene kuće i onesvijestio se. Kad mu se povratila svijest, osjetio je oštru bol na desnoj strani tijela i teško je disao. Kasnije je saznao da je slomio 4 rebra i da mu je desna noga jako natučena. Četvorica su ga vojnika prisilila da stoji. Stenjao je od boli, no nije htio da ga vojnici čuju. Padala je kiša i još je bio mrak. Vojnici su ga gurnuli na jedan zid i udaljili se. Mislio je da će ga strijeljati. Još je uvijek imao povez preko očiju.
1078. U ranim jutarnjim satima, vojnici su došli po njega i još jednog muškarca (za kojeg je kasnije saznao da je njegov susjed Abbas Ahmad Ibrahim Halawa) i prisilili ih da hodaju ispred njih. Mahmoud Abd Rabbo al-Ajrami je imao povez preko očiju, a jedan mu je vojnik na potiljku držao svoje oružje. Mahmoud misli da je iza njega išlo oko 25 vojnika i drugi palestinski muškarac. Nakon što su tako hodali neko vrijeme, Mahmouda i drugog muškarca prisilili su da uđu u nekoliko kuća dok su se vojnici sakrili iza njih. Prema sjećanju Mahmouda Abd Rabba al-Ajramija u 6 ili 7 navrata vojnici su otvarali vatru. Niti u jednoj kući nisu nikog pronašli.
1079. Nakon ovih pretraživanja kuća, vojnici, Mahmoud Abd Rabbo Al-Ajrami i Abbas Ahmad Ibrahim Halawa, hodali su prema sjeveru u smjeru bivšeg kolonističkog naselja koje se zvalo Dogit. Mahmoud je čuo kretanje tenkova i vidio njihove položaje. Obojicu su muškaraca prisilili da sjednu na zemlju. Ruke Mahmouda Abd Rabba al-Ajramija bile su svezane sprijeda; ruke drugog muškarca straga. Još je uvijek padala kiša, bilo je vrlo hladno, a rebra i noge Mahmouda Abd Rabba al-Ajramija bili su ukočeni i bolni. Ostavili su ih bez hrane, vode i pokrivača sve do jutra. Oko 10 sati ujutro vojnici su Abbasa Ahmada Ibrahima Halawu odveli na ispitivanje.
1080. Tijekom tog i slijedećeg dana jedan je viši časnik ispitivao i Mahmouda Abd Rabba al-Ajramija. Drugi je dan odveden na rub kampa gdje mu je naređeno da pješke ode prema jugu u grad Gazu. Uspio je doći do ruba grada i tamo mu je jedna nepoznata osoba pomogla da dođe do kuće jednog svog rođaka odakle je odveden u bolnicu al-Shifa.
1081. Kad se vratio kući, ona je bila pretresena i vandalizirana. Rekao je da su mnoge vrijedne stvari ukradene, uključujući nakit i elektroničke uređaje.
[...]
