Ovaj post je prijevod nekih dijelova izvještaja palestinske nevladine udruge za ljudska prava Palestinski centar za ljudska prava o kolektivnom kažnjavanju civilnog stanovništva u Pojasu Gaze (The Illegal Closure of the Gaza Strip: Collective Punishment of the Civilian Population) koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. Iako izvještaj sadrži brojne sablažnjive podatke u utjecaju izraelske blokade na sve aspekte svakodnevnog života cjelokupnog civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, zbog nedostatka vremena odlučila sam izdvojiti samo dio koji pojašnjava kako i granični prijelaz Rafah, između Egipta i Pojasa Gaze, zapravo kontrolira Izrael, dio o utjecaju ilegalne i nečovječne izraelske blokade na zdravlje civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, te dio o prisilnom razdvajanju palestinskih obitelji.
(str. 24-26)
Zatvaranje graničnog prijelaza Rafah i Sporazum o kretanju i pristupu iz 2005.
Pojas Gaze je od 1949. do 1967. bio pod egipatskom vladavinom. Tijekom tih je godina bilo moguće putovati vlakom ili automobilom iz Kaira u Gazu kroz Sinajski poluotok; u i iz Gaze moglo se putovati s dozvolom koju su izdavale egipatske sigurnosne službe. Nakon izraelske vojne okupacije 1967, Pojas Gaze je proglašen zatvorenom vojnom zonom, a putovati se iz Pojasa Gaze od tada moglo jedino uz odobrenje izraelskog vojnog zapovjednika. Kad se izraelska vojska 1982. povukla iz Sinajskog poluotoka, granični prijelaz Rafah je otvoren pod izraelskom kontrolom. S vremenom je postajalo sve teže dobiti dozvolu za prijelaz graničnog prijelaza Erez, a od 2000. godine velikoj većini Palestinaca postalo je gotovo nemoguće dobiti dozvolu za prijelaz izraelske granice. Stoga je prijelaz Rafah na granici s Egiptom dugo predstavljao jedinu - iako udaljenu - realnu mogućnost za izlazak iz Gaze.
Nakon uklanjanja izraelskih kolonista i povlačenja izraelske vojske iz Gaze u rujnu 2005. - što je također uključilo povlačenje izraelske vojne nazočnosti s egipatsko-palestinske granice - Izrael i Palestinska samouprava 15. su studenog 2005. potpisali Sporazum o kretanju i pristupu (Agreement on Movement and Access (AMA)). Sporazum je potpisan uz posredovanje SAD-a i EU-a. Egipat nije stranka tog Sporazuma, niti je službeno sudjelovao u pregovorima, (iako je sudjelovao u njegovoj provedbi). Prema Sporazumu: "Prijelazom Rafah upravljat će Palestinska samouprava na palestinskoj strani i Egipat na egipatskoj strani, u skladu s međunarodnim standardima". Rad Palestinske samouprave na palestinskoj strani granice nadzire EU.
Sporazum o kretanju i pristupu na papiru je trebao "Palestincima omogućiti slobodu kretanja, slobodnu trgovinu i normalan život", te dati Palestinskoj samoupravi kontrolu nad ulazom i izlazom ljudi i roba u i iz njenog teritorija. Međutim, suprotno službenim izjavama, ovaj sporazum nikada nije ispravno implementiran, a Palestinskoj samoupravi nije bilo dopušteno da kontrolira izlaz i ulaz ljudi i roba u i iz Pojasa Gaze. Izrael je nastavio kontrolirati rad graničnog prijelaza Rafah na nekoliko načina:
i. Izrael je često zatvarao prijelaz Rafah zbog incidenata koji nisu bili povezani s prijelazom; nakon zarobljavanja izraelskog vojnika Shalita, 25. lipnja 2006, Izrael je zatvorio granični prijelaz Rafah. Te godine, sve do lipnja 2007. kada je Sporazum ukinut na neodređeno vrijeme, prijelaz Rafah bio je zatvoren 265 dana.
ii. Granični prijelaz Rafah dopušteno je prijeći samo osobama koje posjeduju palestinske osobne iskaznice, tj. osobama koje su upisane u palestinski registar stanovništva.
iii. Zahvaljujući tome što kontrolira palestinski registar stanovništva Izrael neizravno nastavlja određivati kome je dopušteno da prijeđe prijelaz Rafah (mnogi stanovnici Gaze ne mogu dobiti osobne iskaznice i stoga ne mogu ni putovati);
iv. Izrael može spriječiti putovanje Palestinaca u i iz Gaze kroz prijelaz Rafah na temelju "sigurnosnih razloga" i staviti veto na putovanje stranaca u i iz PG kroz prijelaz Rafah. U načelu strancima (tj. osobama koje nemaju palestinsku osobnu iskaznicu ili putovnicu) nije dopušteno da u Gazu ulaze kroz Egipat, već trebaju dobiti izraelsku ulaznu vizu i izraelsku dozvolu da prijeđu granični prijelaz Erez (između Izraela i Gaze). U Sporazumu se navode iznimne kategorije stranih državljana kojima je dopušteno u Pojas Gaze ući kroz granični prijelaz Rafah: to su diplomati, strani investitori, zaposlenici međunarodnih organizacija, humanitarni radnici i strani novinari. Što se tiče ovih kategorija putnika, u skladu s odredbama Sporazuma o kretanju i pristupu, Palestinska samouprava mora unaprijed obavijestiti Izrael: Izrael je taj koji de facto donosi konačnu odluku o ulasku u Gazu kroz granični prijelaz Rafah stranaca koji spadaju u gore navedene kategorije.
Izrael je u lipnju 2007. najavio zamrzavanje sporazuma o graničnom prijelazu. Od lipnja 2007. stanovnicima Pojasa Gaze je onemogućen pristup vanjskom svijetu kako kroz granični prijelaz Erez, tako i Rafah. Iako su u lipnju 2010. egipatske vlasti proglasile da je granični prijelaz otvoren, palestinsko stanovništvo i dalje u i iz Egipta može putovati tek u iznimnim slučajevima. Zapravo, koordinacija s egipatskim vlastima, koja je već prije bila otežana, postala je de facto nemoguća nakon 2007, te je i dalje gotovo nemoguće putovati u i iz Gaze bez neke vrste "posebne koordinacije" (tj. osobne veze). Nije dopušteno prelaziti prijelaz Rafah u automobilu, što pogađa pacijente koji putuju iz medicinskih razloga i koji često pate od ozbiljnih zdravstvenih problema, jer svi putnici granični prijelaz moraju prijeći kao pješaci čiji se prijelaz organizira u sklopu složenog i neudobnog sustava zajedničkih autobusa.
[...]
(str. 63 - 72)
Pogoršanje stanja u zdravstvenom sektoru i kršenje prava na zdravlje
Izravna posljedica dugotrajne i protuzakonite blokade Pojasa Gaze je naglo pogoršanje stanja u zdravstvenom sektoru, koji pogađa nestašica opreme i lijekova. Zbog toga mnogi pacijenti koji pate od ozbiljnih ozljeda i bolesti u Pojasu Gaze ne mogu primiti adekvatno liječenje, te su prisiljeni tražiti da budu prebačeni u bolnice u inozemstvu. Međutim, stotinama pacijenata onemogućeno je da putuju zbog toga što su granični prijelazi za palestinske civile u potpunosti zatvoreni. Palestinski centar za ljudska prava dokumentirao je nekoliko slučajeva pacijenata koji su umrli od 2007. jer nisu mogli nužno potrebno liječenje dobiti u Gazi i jer im je uskraćena dozvola da na liječenje odu u inozemstvo.
[...]
Stotinama pacijenata iz Pojasa Gaze 2008. je uskraćen pristup liječenju u bolnicama u Izraelu i na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem. Prema podacima Palestinskog centra za ljudska prava te je godine umrlo 29 pacijenata kojima je onemogućen pristup liječenju izvan Pojasa Gaze; a u razdoblju između 10. lipnja 2007. i kraja 2008. godine umrlo je 50 pacijenata, uključujući 17 žena i 10 djece.
Svjetska zdravstvena organizacija je objavila da je od siječnja 2009. umrlo ukupno 33 pacijenata koji su čekali da im bude omogućen pristup bolnicama izvan Pojasa Gaze.
UN-ov Posebni izvjestitelj za okupirana palestinska područja u nekoliko je navrata osuđivao zatvaranje graničnih prijelaza u Pojasu Gaze i isticao često smrtne posljedice koje ono ima za palestinsko stanovništvo. Na primjer, od polovice lipnja do početka kolovoza 2007. navodno je umrlo više od 30 Palestinaca koji su čekali da iz Pojasa Gaze iziđu kroz prijelaz Rafah koji neizravno kontrolira Izrael.
Stanovnici Gaze koji putuju kroz prijelaz Erez iz medicinskih razloga podvrgnuti su dugotrajnom i složenom postupku koji uvelike pogađa njihovo urođeno pravo na zdravlje. Procedura podnošenja molbe je dosta dugotrajna, može potrajati mjesecima, što često uzrokuje po život opasno odgađanje liječenja. [...]
Izrael je također zabranio uvoz medicinske opreme, uključujući uvoz novih uređaja za dijalizu i zamjenskih dijelova potrebnih za popravak uređaja koji su u kvaru.
Naglo pogoršanje stanja zdravstenog sektora u Pojasu Gaze, koji pati od kritične nestašice lijekova i medicinske opreme, izravna je posljedica blokade koju nameće Izrael. Prema podacima palestinskog ministarstva zdravstva u prvih 6 mjeseci 2010. u Pojasu Gaze je vladala nestašica 110 vrsta lijekova i 123 vrste medicinske opreme. Očekuje se da će u nadolazećim mjesecima biti potrošene sve zalihe još 76 vrsta lijekova.
Dr. Mohammad Shatat, zamjenik ravnatelja Odjela za dijalizu u bolnici Al-Shifa u gradu Gazi, tvrdi da u Pojasu Gaze zbog izraelske okupacije i blokade vlada "nestašica gotovo 50% lijekova i uređaja potrebnih da bi odjel za dijalizu radio punim kapacitetom", što rezultira vidljivim pogoršanjem zdravlja i izgleda za oporavak i preživaljavanje pacijenata.
Kad lijekova nema u bolnicama pacijenti često moraju svoje lijekove kupiti u ljekarnama, plaćajući vlastitim novcem - i po umjetno visokim cijenama - lijekove koje su nekad dobivali besplatno. Na primjer, cijena antipsihotika Solian porasla je sa 113 novih izraelskih šekela (koliko je iznosila prije izraelske opsade) na 213 novih izraelskih šekela, dok u Izraelu taj lijek košta 143 novih izraelskih šekela. Mnogi pacijenti koji se već ionako nalaze u teškim ekonomskim okolnostima ne mogu platiti lijekove po ovim cijenama. Posljedice neuzimanja potrebnih lijekova su očigledne i štetne po njihovo zdravlje.
Ahmed Zourob boluje od kroničnog zatajenja bubrega, a u bolnici Al-Shifa u gradu Gazi liječio se protekle 2 godine: "Prije 3 mjeseca su me obavijestili da se lijek koji koristim više ne može nabaviti u ljekarni bolnice, no budući da sam nezaposlen ne mogu sam kupiti lijek. Ne znam što da radim. Zbog toga što nisam uzimao lijek sada mi liječnici kažu da imam i anemiju."
Pacijente kojima je potrebna dijaliza poput Ahmeda Zouroba kriza u opskrbi električnom energijom stavlja u situaciju u kojoj im liječenje istovremeno spašava i ugrožava život: ako se tijekom tretmana dogodi da nestane struje, Ahmed bi mogao izgubiti do 300 kubičnih centimetara krvi.
Osim manjka lijekova, medicinske opreme i stručnjaka, zdravstveni sektor u Gazi također pagađa i nestašica električne energije koja je također posljedica izraelske blokade. Nagli i česti prekidi u opskrbi strujom, koji se događaju uz već postojeće redovite redukcije struje, ugrožavaju živote pacijenata i rad medicinskih uređaja.
Nestašica goriva također oštro potkopava mogućnosti dostave humanitarne pomoći i pružanje hitnih zdravstvenih usluga. U Pojasu Gaze radi manje od 15% lokalnih javnih službi, a osnovne spasilačke službe, poput hitne pomoći, rade preko svojih kapaciteta: bolnica Emirata u Rafahu mjesečno primi 1800 pacijenata, a ima 1 kola hitne pomoći koja zbog nedovoljne količine goriva voze samo pola radnog vremena. Pacijenti kojima je hitno potrebna liječnička pomoć redovito do bolnica dolaze na magarećim zapregama.
Zbog gore opisanih uvjeta mnogi se pacijenti koji pate od ozbiljnih ozljeda i bolesti ne mogu liječiti u bolnicama u Pojasu Gaze. Ti su pacijenti prisiljeni zatražiti prebačaj u bolnice izvan Pojasa Gaze kako bi primili adekvatno liječenje; međutim, u većini slučajeva, ti pacijenti na liječenje ne mogu otići zbog toga što su granični prijelazi u Pojasu Gaze stalno i u potpunosti zatvoreni za kretanje palestinskih civila. Izrael svakog mjeseca pod krinkom "sigurnosnih razloga" stotinama pacijenata, uključujući žene i djecu, onemogućava da izađu iz Gaze. Palestinski centar za ljudska prava je od 2007. godine dokumentirao 67 slučajeva u kojima su pacijenti umrli jer nisu mogli primiti nužno potrebno liječenje u Pojasu Gaze i jer im nije izdana dozvola da mogu otići na liječenje u inozemstvo.
[...]
Nakon izraelske vojne operacije u Pojasu Gaze u prosincu 2008. i siječnju 2009. UN-ov Posebni izvjestitelj je jasno odgovornost za pogoršanje zdravstvenih uvjeta u kojima živi civilno stanovništvo u Pojasu Gaze pripisao Izraelu: "godinu dana nakon operacije Lijevano olovo humanitarna se situacija samo dodatno pogoršala. Totalna blokada Pojasa Gaze, koja sada traje već gotovo 3 godine, i dalje je na snazi i pridonosi pogoršanju fizičkog i mentalnog zdravstvenog stanja 1,5 milijuna osoba". Slično tome UN-ov Posebni izvjestitelj je u svom izvještaju o stanju ljudskih prava na okupiranim palestinskim područjima za 2009. godinu istaknuo da "96% stanovništva Gaze pati od depresije i da je takvo pogoršanje mentalnog stanja samo po sebi pokazatelj propusta okupacijske sile da ispuni svoju temeljnu dužnost zaštite zdravlja civila koji žive pod okupacijom".
Podvrgavajući cjelokupno stanovništvo Gaze, uključujući pacijente kojima je potrebno liječenje i pojedince s hitnim humanitarnim potrebama, protuzakonitom režimu izdavanja dozvola kako bi mogli prijeći granice Gaze, Izrael namjerno nanosi veliku patnju civilnom stanovništvu, što predstavlja tešku povredu Četvrte ženevske konvencije i može predstavljati zločin protiv čovječnosti.
[...]
(str. 87 i 88)
Prisilno razdvajanje palestinskih obitelji
Pravo na obitelj potvrđeno je u članku 16 Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i članku 23 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR), što obvezuje države da zaštite pravo na brak i osnivanje obitelji. Štoviše članak 10 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi da "Obitelj, koja je prirodna i temeljna društvena jedinica, treba imati najveću moguću zaštitu i pomoć".
Izrael na mnogo načina krši pravo na obitelj palestinskog stanovništva: sprječavajući ponovno spajanje razdvojenih obitelji, kontrolom nad pravom na boravište svakog Palestinca i konačno protuzakonitom politikom blokade, koja ograničava slobodu kretanja svakog Palestinca koji živi u Gazi ili želi putovati u ili iz Pojasa Gaze.
Nisreem Karam već više od 10 godina ne može posjetiti svog bolesnog 70-godišnjeg oca. Nisreem je rođena 1977. u Beer Ševi i imala je izraelsko državljanstvo. Nakon što se 1994. udala za Palestinica iz Gaze, budući da njen suprug nije mogao dobiti dozvolu da boravi u Izraelu, Nisreem se odlučila preseliti u Gazu. U tu se svrhu morala odreći izraelskog državljanstva i nakon raznih poteškoća, odugovlačenja i prepreka uspjela je 2004. dobiti palestinsko državljanstvo kao stanovnik Gaze. Nisreem više od 10 godina ne može posjetiti svoju obitelj i rodbinu, naročito oca, koji živi u Beer Ševi u Izraelu. Posljednja molba, koju je prošlog lipnja u njeno ime podnio Palestinski centar za ljudska prava, odbijena je mjesec dana kasnije zbog navodnih općih "političkih i sigurnosnih razloga" od strane izraelskih vlasti. Palestinski centar za ljudska prava se 23. kolovoza žalio na ovu odluku izraelskom glavnom državnom odvjetniku, ponovo temeljito dokumentirajući zdravstveno stanje Nisreeminog oca i tražeći hitno izdavanje dozvole kako bi ga ona mogla posjetiti. 26. rujna, obzirom da nije bilo odgovora, Palestinski centar za ljudska prava je poslao podsjetnik na ovaj slučaj glavnom državnom odvjetniku, koji je svoj odgovor poslao 10. studenog odbacujući žalbu i ponovo uskraćujući Nisreem dozvolu da posjeti svog oca tvrdeći da "njegovo zdravstveno stanje nije dovoljno ozbiljno". Ova je odluka donesena unatoč činjenici da je ozbiljnost zdravstvenog stanja Nisreeminog oca potvrđena od strane izraelskih liječnika.
Nažalost slučajevi poput Nisreeminog nisu izolirani primjeri. Oštar režim zatvaranja graničnih prijelaza u Pojasu Gaze rezultira situacijama poput one u kojoj je A. B. iz Gaze koji ne može živjeti sa svojom ženom i obitelji u Jafi, niti ih posjetiti. A. B. je prisilno odvojen od svoje obitelji od 2007, kad je vraćen u Gazu, unatoč tome što mu je izraelski sud dao dozvolu da živi u Izraelu. Ova sudska odluka nikada nije implementirana od strane izraelskih sigurnosnih službi. Njegovoj je ženi dopušteno da ga posjećuje u Gazi jednom godišnje tijekom perioda od 5 dana.
Doista, jedan od najnegativnijih učinaka dugotrajne izolacije i protuzakonite blokade Pojasa Gaze je prisilno razdvajanje tisuća palestinskih obitelji čiji članovi ne samo da ne mogu živjeti na istom mjestu, već se često ne mogu ni posjećivati na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze (i naravno u Izraelu). Zbog protuzakonitih izraelskih ograničenja slobode kretanja palestinskog stanovništva, Zapadna obala i Pojas Gaze sve više postaju 2 odvojena entiteta, u suprotnosti s međunarodnim pravom i sporazumima.
Ovo stanje nije tek nedavno nastala posljedica posljednjih 3 godine apsolutne blokade Pojasa Gaze, već se radi o namjernom rezultatu mnogo dugotrajnije politike koju Izrael provodi već najmanje više od 20 godina na okupiranim palestinskim područjima. U sklopu politike blokade i izolacije, palestinsko je stanovništvo podvrgnuto nevjerojatno zamršenom i arbitrarnom sustavu izdavanja dozvola - koje izdaju izraelski vojni zapovjednici - čak i radi obavljanja najosnovnijih stvari, uključujući posjet vlastitim roditeljima, bračnom drugu i djeci koji žive na "drugoj strani" palestinskog područja ili u Izraelu.
DODATNI LINKOVI I VIJESTI:
Palestina/Izrael:
Two Fighters Killed In Clashes With Israeli Soldiers Invading Khan Younis
U sukobima s izraelskim vojnicima u Khan Younisu u PG ubijena 2 palestinska borca (26. prosinac 2010.)
U subotu (25. prosinca) u zoru u sukobima s izraelskim vojnicima koji su ušli na područje istočno od Khan Younisa na jugu Pojasa Gaze ubijena su 2 pripadnika vojnog krila Islamskog džihada.
Israeli Army Arrests 9 French Nationals In The West Bank
Izraelska vojska uhitila 9 francuskih državljana na Zapadnoj obali (26. prosinac 2010.)
Izraelski vojnici smješteni na vojnoj kontrolnoj točki u Qalandiji, sjeverno od Jeruzalema, uhitili su u nedjelju u podne 9 francuskih prosvjednika. Uhićeni prosvjednici sudjelovali su u prosvjedu na toj kontrolnoj točki izražavajući svoju solidarnost s palestinskim narodom i svoje protivljenje zatvaranju ulaza u Jeruzalem od strane izraelskih vlasti. Prosvjed je započeo u 9:30 u nedjelju ujutro. Više od 100 palestinskih i međunarodnih prosvjednika pokušalo je u Jeruzalem ući bez dopuštenja izraelskih vojnika. Vojnici su napali prosvjednike i udarali ih palicama i kundacima pušaka, pri čemu ih je nekoliko ozlijeđeno, uključujući i uhićene prosvjednike. Veći dio prosvjednika činili su francuski aktivisti koji su na Zapadnu obalu došli kako bi tjekom Božićnog tjedna sudjelovali u nenasilnim aktivnostima u koordinaciji s lokalnim organizacijama koje su izravno uključene u aktivnosti nenasilnog otpora građana u Beit Sahouru i Betlehemu. 3 aktivista iz te skupine uhićena su u subotu kad su zajedno s Palestincima prosvjedovali protiv zatvaranja ulice Al-Shuhada u Hebronu, a sudjelovali su i u prosvjedu protiv izgradnje kolonističkih naselja u selu Al-Walaja u okolici Betlehema.
Mavi Marmara Returns To Istanbul
Brod Mavi Marmara vraćen u Istanbul (27. prosinac 2010.)
Nakon 7 mjeseci brod Mavi Marmara vraćen je u nedjelju u luku u Istanbulu gdje su ga dočekali desetci tisuća turskih i međunarodnih aktivista. Na tom je brodu u svibnju 2010. izraelska vojska ubila 9 humanitarnih aktivista. Brod je u Istanbulu pristao oko 13 sati, a na njemu su se nalazile obitelji ubijenih, te 50 aktivista koji su ranjeni u izraelskom napadu na brod. Ümit Sönmez, koordinator turske humanitarne organizacije IHH najavio je da će slijedeće godine na obljetnicu izraelskog napada na humanitarnu flotilu u Pojas Gaze ploviti druga flotila. IHH je također pokrenula projekt "Devet mučenika, devet spomenika" u sklopu kojeg će u gradovima ubijenih aktivista biti izgrađene škole, kulturni centri ili sportski kompleksi koji će ljude podsjećati na njihovu hrabrost. Mavi Marmara će tjedan dana biti usidrena u Istanbulu, a građani je mogu razgledati uz pomoć vodiča koji su preživjeli izraelski napad na brod. Na brodu će se zatim izvršiti popravci i pripreme kako bi slijedeće godine ponovo mogao ploviti za Gazu.
Israel To Issue Apology To Britain For Using Fake Passports To Assassinate Hamas Leader In Dubai
Izrael će se ispričati Velikoj Britaniji zbog uporabe lažnih putovnica prilikom izvođenja atentata na Hamasovog čelnika u Dubaiju (27. prosinac 2010.)
Izraelska obavještajna služba Mossad navodno se namjerava službeno ispričati Velikoj Britaniji zbog toga što su Mossadovi agenti prilikom ulaska u Ujedinjene Arapske Emirate kako bi ubili višeg Hamasovog čelnika Mahmouda Al Madbouha u jednom hotelu u Dubaiju 19. siječnja 2010, koristili krivotvorene britanske putovnice. Iako Izrael nikada službeno nije preuzeo odgovornost za taj atentat, istrage lokalnih i nekoliko stranih sigurnosnih službi otkrile su da su ubojice koristili krivotvorene putovnice, te da rade za Mossad. Vlasti u Dubaiju objavile su popis od 26 osoba koje su sudjelovale u tom atentatu i koristile krivotvorene putovnice. Novi šef Mossada, Tamir Ferdo, navodno će obećati da Mossad u svojim operacijama izvan Izraela ubuduće više neće koristiti krivotvorene britanske putovnice. Izrael je u izvođenju svog atentata u siječnju koristio 12 britanskih, 6 irskih, 4 francuske, 3 australske i 1 njemačku krivotvorenu putovnicu.
Sebastia's Living Community Sidelined For Ancient Ruins
The most obvious difference between the two leaflets is the sites they describe. The first covers the Roman, Byzantine and Crusader remains at the heart of the village, as well as the Ancient Greek, Roman and medieval remains on the hilltop, which is five-minute walk away. The second only mentions the latter. It also features a stern injunction: "Do not enter the village of Sebastye [Sebastia] without the express permission of the IDF [Israeli army] authorities. All visits to the National Park are subject to security regulations for visitors in Judea-Samaria," the Israeli name for the occupied West Bank. The archaeological "park" is actually a series of excavated buildings from various historical periods, surrounded by Palestinian olive groves which probably cover more remains going back to the Bronze Age. The Israeli authorities' forbidding instructions to visitors of the park stem from the fact that the site is designated as Area C, so that it can be visited by Israeli citizens. The village, on the other hand, is Area A -- Palestinian Authority-controlled -- under the classifications which date back to the Oslo accords. Technically, Israeli citizens break the law by entering the village. This, of course, has various implications. It means that Israeli visitors to the site get to see the versions of history that fit into their national myths -- Greeks, Romans and a smattering of early Christianity. The existence of a vibrant society in Palestine throughout the Christian and Islamic periods down to the establishment of the State of Israel in 1948 -- one which all the while incorporated Jewish as well as Christian, pagan and Islamic communities -- is ignored. It also means that there are few opportunities for visitors coming with Israeli tours to interact with the modern-day Palestinian inhabitants of Sebastia; the presence of a living community is sidelined in favor of ancient remains. And it means that no income from most tourists to the site trickles into this little West Bank town.
Palestinian Youth Assaulted Near Nablus For Not Understanding Hebrew
Izraelski vojnici napali Palestinca jer nije razumio hebrejski (27. prosinac 2010.)
Izraelski vojnici smješteni na vojnoj cestovnoj blokadi u Za'tari u blizini Nablusa na sjeveru Zapadne obale fizički su napali 1 palestinskog mladića (20) jer nije razumio što su mu rekli na hebrejskom. Mladić je s dvojicom prijatelja stajao pored izraelske vojne cestovne blokade i čekao taksi kako bi otišao u Salfit gdje pohađa vozačku školu. Vojnici su se 3 mladića obratili na hebrejskom, a kad ih mladići nisu razumjeli jedan je vojnik kabel svog dvosmjernog radio uređaja omotao jednom od njih oko vrata i pokušao ga zadaviti, na što ga je mladić odgurnuo, a vojnici su ga zatim počeli udarati rukama i nogama, stavili mu lisice na ruke i odveli ga na nepoznatu lokaciju.
Soldiers Attack A Nonviolent Protest In Hebron
Izraelski vojnici napali nenasilne prosvjednike u Hebronu (26. prosinac 2010.)
Izraelski vojnici napali su u subotu navečer nenasilne izraelske, međunarodne i palestinske prosvjednike u Hebronu na Zapadnoj obali. Najmanje je 4 Palestinaca i 3 međunarodnih aktivista ozlijeđeno u napadu izraelske vojske na prosvjednike. 3 međunarodna aktivista su uhićena. Prema tvrdnjama organizatora, Koalicije mladih protiv kolonističkih naselja, vojnici su napali prosvjednike i novinare koji su došli kako bi izvijestili o prosvjedu. Ovaj se prosvjed održava svaki tjedan, a u njemu sudjeluju desetci Palestinaca, Izraelaca i međunarodnih aktivista. Prosvjed se ovaj tjedan održavao na istočnom ulazu na ulicu Al Shuhada u starom dijelu grada. Tu je ulicu izraelska vojska prije nekoliko godina zatvorila, što je dovelo do zatvaranja desetaka palestinskih trgovina, a samo je židovskim kolonistima dopušteno da se njome kreću. Prosvjednici su nosili palestinske zastave i transparente kojima su pozivali na ukidanje svih oblika diskriminacije i od Izraela zatražili da otvori ulicu, te obuzda učestale napade ekstremističkih izraelskih vojnika i kolonista. Desetci policajaca i vojnika smjestili su se na krovovima nekoliko kuća i koristili ih kao osmatračnice, dok su drugi vojnici palicama i kundacima pušaka napali prosvjednike i istjerali ih s tog područja proglasivši ga "zatvorenom vojnom zonom". Troje je prosvjednika ozlijeđeno uključujući 2 žene. Ulicom Al Shuhada u Hebronu od 1994. godine smiju se kretati samo židovski kolonisti i vojnici. Al-Shuhada je jedna od najvažnijih ulica u Hebronu, a njeno je zatvaranje međusobno odvojilo nekoliko četvrti, jer je prekinulo vezu između sjevernog i južnog dijela grada. Izrael je 2000. naredio zatvaranje više od 500 palestinskih trgovina u Hebronu, a stalni napadi vojnika i kolonista doveli su do zatvaranja još 1000 trgovina. U gradu Hebronu postoji više od 100 izraelskih cestovnih blokada i vojnih kontrolnih točaka.
Settlers torch fields near Nablus
Kolonisti zapalili polja u blizini Nablusa (27. prosinac 2010.)
Desetci izraelskih kolonista iz kolonističkog naselja Yitzhar zapalili su poljoprivredna zemljišta i napali jednog poljoprivrednika iz sela Madama, južno od Nablusa na Zapadnoj obali. Mještani su izbrojali 37 kolonista koji su uznemiravali poljoprivrednike na području Ein Ash-Sha'ira, južno od sela Madama. Nakon svađe s poljoprivrednicima jedna skupina kolonista zapalila je polja i potom pobjegla.
Hamas: Israel on alert for Asia One aid ship
Azijski humanitarni konvoj Azija 1 putuje u Gazu (26. prosinac 2010.)
Brod s azijskim humanitarnim konvojem za Gazu je iz sirijske luke Latakia trebao isploviti za egipatsku luku al-Arish. Konvoj je na put krenuo iz Indije, proputovao kroz Pakistan, Iran i Tursku, te 20. prosinca stigao u glavni grad Sirije, Damask. Prema nekim izvorima konvoj bi u Al-Arish trebao stići u utorak. Organizatori tvrde da konvoj prevozi 1 tonu humanitarne pomoći, a u njemu sudjeluje 180 muslimaskih, kršćanskih i budističkih aktivista iz Indije, Pakistana, Indonezije, Malezije, Afganistana, Filipina, Bahreina, Irana, Jordana, Japana i Libanona. Među aktivistima je 18 žena.
Report: 6 fishermen detained off Gaza shore
Izraelska vojska uhitila 6 ribara u vodama Pojasa Gaze (28. prosinac 2010.)
Izraelska je mornarica presrela 1 palestinski ribarski brod u ponedjeljak u noći. Vojska tvrdi da se brod približavao izraelskim teritorijalnim vodama na sjeveru Pojasa Gaze. Uhićeno je 6 osoba radi ispitivanja o "sumnjivom objektu" koji je malo plovilo vuklo iza sebe, a koji je, prema tvrdnjama vojske, potonuo na dno mora prije nego ga je bilo moguće istražiti.
An Open Letter from Gaza: Two Years After the Massacre, a Demand for Justice
On 11th November 2010 UNRWA head John Ging said, "There's been no material change for the people on the ground here in terms of their status, the aid dependency, the absence of any recovery or reconstruction, no economy...The easing, as it was described, has been nothing more than a political easing of the pressure on Israel and Egypt." On the 2nd of December, 22 international organizations including Amnesty, Oxfam, Save the Children, Christian Aid, and Medical Aid for Palestinians produced the report 'Dashed Hopes, Continuation of the Gaza Blockade' calling for international action to force Israel to unconditionally lift the blockade, saying the Palestinians of Gaza under Israeli siege continue to live in the same devastating conditions. Only a week ago Human Rights Watch published a comprehensive report "Separate and Unequal" that denounced Israeli policies as Apartheid, echoing similar sentiments by South African anti-apartheid activists. We Palestinians of Gaza want to live at liberty to meet Palestinian friends or family from Tulkarem, Jerusalem or Nazareth; we want to have the right to travel and move freely. We want to live without fear of another bombing campaign that leaves hundreds of our children dead and many more injured or with cancers from the contamination of Israel's white phosphorous and chemical warfare. We want to live without the humiliations at Israeli checkpoints or the indignity of not providing for our families because of the unemployment brought about by the economic control and the illegal siege. We are calling for an end to the racism that underpins all this oppression. We ask: when will the world's countries act according to the basic premise that people should be treated equally, regardless of their origin, ethnicity or colour -- is it so far-fetched that a Palestinian child deserves the same human rights as any other human being? Will you be able to look back and say you stood on the right side of history or will you have sided with the oppressor? We, therefore, call on the international community to take up its responsibility to protect the Palestinian people from Israel's heinous aggression, immediately ending the siege with full compensation for the destruction of life and infrastructure visited upon us by this explicit policy of collective punishment. Nothing whatsoever justifies the intentional policies of savagery, including the severing of access to the water and electricity supply to 1.5 million people. The international conspiracy of silence towards the genocidal war taking place against the more than 1.5 million civilians in Gaza indicates complicity in these war crimes.
Imena i dob djece koju je izraelska vojska ubila u Gazi 27. prosinca 2008:
Mustafa Abu-Ghanima (16), Ahmad Abu-Jazar (16), Tamer Al-Akhras (5), Khaled Aal-Astal (14), Kamilia Al-Bardini (13), Yahya Al-Hayek (13), Abdul-Hamid Al-Sawi (15), Ahmad Al-Sinwar (3), sestre Haneen Wael Dhaban (15) i Yasmin Wael Dhaban (17), Uday Mansi (6) i Mazen Matar (15).
Izvor: MECA
Jewish Activist Faces Jail for West Bank Resistance
Thanks to his media work for the Popular Struggle Co-ordination Committee, which loosely links these village protests, Mr Pollak is the best known of the small-but-persistent group of young Israelis who go week after week to the West Bank to take part. Yet the current indictment is for something closer to home - his participation in a cycle ride through the streets of Tel Aviv some 30 Israelis held in protest at the siege of Gaza in January 2008. The cycle ride was similar to many others that have been held unimpeded in the city to further environmental goals. He was the only one arrested. "From the arrest itself to the indictment, this has been a political case," he said yesterday. "Had we not been protesting the occupation, none of it would have taken place."
