Neke vijesti, linkovi - Palestina/Izrael

Fields of Fire (video) 

Gaza Christians fear for future of tiny community 
Kršćani u Gazi strahuju za budućnost svoje male zajednice (25. srpanj 2012.) 
Ukupno u Svetoj zemlji živi oko 160 000 kršćana, uključujući 110 000 u Izraelu i ostatku Zapadne obale, Gazi i istočnom Jeruzalemu. Prema podacima vlade u Gazi na području Pojasa Gaze registrirano je 2980 kršćana, većinom grčkih pravoslavaca. Sami kršćani vjeruju da je ta brojka danas bliža 1500. Broj kršćana u Gazi se smanjuje uglavnom zbog nestabilnosti tog područja. Neke su kršćanske obitelji pobjegle tijekom izraelskog 3-tjednog napada na Gazu, a druge su emigrirale zbog kolapsa gospodarstva pod izraelskom i egipatskom blokadom. Brojnost im smanjuje i niska stopa prirodnog prirasta. Kršćani, koji u Pojasu Gaze žive među 1,7 milijuna muslimana, žale se da su izloženi stalnom i snažnom neformalnom društvenom pritisku od strane dominantne muslimanske većine, no u proteklih 8 godina na islam se preobratilo tek 10 kršćana. 
Read more... 

Thank You Alice Walker 
Alice Walker zbog kršenja ljudskih prava bojkotira izraelske izdavače (30. lipanj 2012.) 
Dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost i aktivistica za ljudska prava Alice Walker odbila je izraelskom izdavaču Yediot Books dopustiti prevođenje svog romana Boja purpura na hebrejski zbog svog dubokog i oštrog protivljenja kršenjima ljudskih prava Palestinaca i povredama međunarodnog prava od strane države Izrael. Walker već nekoliko godina promiče ljudska prava Palestinaca. Sudjelovala je u jednom od pokušaja probijanja izraelske ilegalne opsade Gaze brodovima Flotile slobode, glasno i otvoreno kritizirala kršenja ljudskih prava koja Palestinci svakodnevno proživljavaju, te bila dio porote Russellovog suda za Palestinu u Južnoj Africi. U svojoj izjavi izdavaču Walker je izraelski aparthejd usporedila s aparthejdom u Južnoj Africi i u Sjedinjenim Državama tijekom 1950-tih i 1960-tih. Alice Walker podržava i zagovara provođenje kampanje bojkota, dezinvestiranja i sankcija protiv Izraela, kao metodu međunarodnog pritiska kojim se Izrael treba natjerati da počne poštivati međunarodno pravo i iz tog razloga odbija dopustiti da izraelski izdavač njenu knjigu prevede na hebrejski. 
Read more... 

Gaza families visit relatives in Israeli jails 
Obitelji iz Gaze posjetile zatvorenike u izraelskim zatvorima (30. srpanj 2012.) 
Skupina obitelji iz Gaze, oko 30 osoba, u ponedjeljak (30. srpnja) otputovala je u Izrael u sklopu trećeg takvog posjeta svojim srodnicima u izraelskim zatvorima od 2007. godine. Prošli tjedan 33 osoba iz Gaze odvezeno je u posjet svojim srodnicima zatvorenim u izraelskoj zatvorskoj ustanovi Nafha, a 16. srpnja 48 osoba posjetilo je svoje srodnike u izraelskim zatvorima po prvi put od 2007. U Međunarodnom odboru Crvenog križa naglašavaju da su izraelske vlasti obvezne omogućiti zatočenicima da primaju posjete članova svojih obitelji. Izrael je Hamasovim zarobljenicima i zarobljenicima iz Gaze počeo ograničavati „privilegije“ 2007. radi vršenja pritiska na Hamas kako bi bio oslobođen izraelski vojnik Gilad Shalit, koji je bio zarobljen u Gazi do jeseni prošle godine. Pitanje posjeta članova obitelji iz Gaze bilo je među ključnim zahtjevima stotina zarobljenika koji su u proljeće masovno štrajkali glađu, a izraelske su vlasti, kako bi prekinule štrajk, pristale dopustiti ograničene osobne posjete. 
Read more...

Under Israeli blockade of Gaza, books are a rare, cherished commodity 
The Israeli blockade of the Gaza Strip has been blamed for a multitude of problems facing the population there: malnutrition, unemployment, limited access to electricity and potable water. Gazan students and educators say that under the Israeli-imposed siege, education is suffering too. The blockade makes it so difficult to bring in books that they are forced to resort to bootlegging and smuggling, they say. The limited supply of original books has driven up costs, making them difficult for most Gazans to afford. 
Read more... 

Women in Gaza: how life has changed 
O položaju žena u Gazi (30. srpanj 2012.) 
Nasilje nad ženama u Pojasu Gaze doseglo je alarmantnu razinu. Studija koju je u prosincu 2011. proveo Palestinski središnji ured za statistiku, otkrila je da je 51% udanih žena u Gazi u prethodnih 12 mjeseci iskusilo nasilje od strane svojih supruga. Dvije trećine (65%) ispitanih žena izjavilo je da radije šute o obiteljskom nasilju, a manje od 1% ih je izjavilo da su voljne potražiti pomoć. U 5 godina od kada je Hamas zauzeo kontrolu nad Pojasom Gaze, a Izrael pooštrio svoju opsadu tog područja, mnogi su muškarci preko noći ostali bez posla i svoju frustraciju iskalili na svojim suprugama. Stopa nezaposlenosti u Pojasu Gaze iznosi 45% i među najvišima je u svijetu. Uz obavljanje svoje tradicionalne uloge odgojiteljica djece, blokada je prisilila velik broj žena da počnu zarađivati kako bi prehranile obitelj, te da istovremeno budu i potpora muževima među kojima mnogi pate od depresije. Blokada je 1,6 milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze odsjekla od ostatka svijeta, a velikim dijelom svakodnevice na tom području danas dominira konzervativizam. „Izazovi koje pred Palestince postavljaju nezaposlenost, strah od nasilja i ograničenja kretanja često dovode do iskaljivanja frustriranosti muževa na ženama i djeci“, upozorava Ghada al-Najar iz organizacije Oxfam u Gazi. „Uzroci porasta obiteljskog nasilja su brojni, uključujući psihološke traume, osjećaj zatočenosti i sveprisutno siromaštvo.“ Azza al-Kafarna, aktivistica za ženska prava i ravnateljica informativne agencije Ramattan, koja je nedavno ponovo započela s radom nakon 3-godišnje zabrane od strane Hamasove vlasti, tvrdi da žene u Gazi ne pokrivaju kosu i lice toliko zbog toga što im tako naređuje Hamas, koliko zbog straha da će u suprotnom biti metom kritika ili čak i napada. Neke žene pokrivanje kose doživljavaju kao fizički štit od ostatka svijeta. No, najveći gorući problemi s kojima se suočavaju žene u Pojasu Gaze su svakodnevni praktični izazovi koje uzrokuje blokada: sve lošija kvaliteta zdravstvenih usluga i obrazovanja, nedovoljna opskrba plinom za kuhanje, nestašica čiste vode i hrane za djecu.
Read more... 

Jordanian aid convoy 'Ansar 3' heads to Gaza next month 
Jordanski humanitarni konvoj „Ansar 3“ za mjesec dana putuje u Gazu (31. srpanj 2012.) 
U Jordanu su počele pripreme za humanitarni konvoj Ansar 3, koji bi sredinom rujna trebao otputovati u Gazu. Konvoj će se kretati iz Ammana do Aqabe, te do egipatske luke Nuweiba, egipatskog grada El-Arish i ući u Pojas Gaze kroz granični prijelaz Rafah. Cilj je pomoći palestinskom narodu u Pojasu Gaze i poduprijeti razvojne projekte kojima bi se smanjila nezaposlenost na tom području. U tijeku je prikupljanje donacija, a očekuje se da će u konvoju sudjelovati oko 100 aktivista koji će po dolasku u Gazi ostati tjedan dana. 
Read more... 

WHO PROFITS - AUGUST 2012 NEWSLETTER 
Obavijesti o tvrtkama koje zarađuju na izraelskoj okupaciji - kolovoz 2012. 
Maavirim, izraelska privatna zaštitarska tvrtka u vlasništvu Bena Sterenberga, pruža građevinske i sigurnosne usluge. Među njenim klijentima je i Svjetska banka. Maavirim je od protutenkovskih mina očistio jordansko minsko polje u kolonističkom naselju Har Adar kako bi se to naselje moglo širiti. U tvrtci tvrde da su svi njihovi zaposlenici bivši viši časnici izraelskih obrambenih snaga i elitnih policijskih jedinica. Tvrtka radi za izraelsko ministarstvo obrane i njegov je izvoznik, a prisutna je i u Angoli, Južnoj Koreji, srednjoj i istočnoj Europi, Hrvatskoj i na Srednjem istoku. 
Read more... 

Sam Bahour: Palestine's Investments Require Divestment 
Investment in Palestine -- without divestment from the Israeli occupation -- only continues to underwrite the status quo of military occupation. For investment to be successful, occupation must be dismantled and control passed to Palestinians. Palestinian civil society and Palestinians -- Christians and Muslims alike -- have urged everyone interested in seeing peace with justice to divest from the occupation. We struggle to remain hopeful while a cement wall as high as 24 feet snakes through our homeland. After all, we don't want a more beautiful prison to live in. We want the prison walls dividing Palestinians from Palestinians to come down, and that won't happen unless economic pressure is placed on Israel to end the occupation. 
Read more... 

Maps of Palestine Stir Controversy
Fifty ads at commuter rail platforms around New York state have caused quite a controversy over the past week. The ads, set to run for 30 days, feature maps of shrinking Palestinian territory from the foundation of Israel in 1948 to 2010. Henry Clifford, chairman of the Committee for Peace in Israel and Palestine, a member group of the US Campaign, paid for the ads. He says that the maps are "historically and geographically the truth" and can only serve to inform people of facts. 
Read more... 

Phyllis Bennis: Presbyterian Boycott Vote a Victory for Human Rights and Justice
Prezbiterijanski glas za bojkot je pobjeda za ljudska prava i pravdu (16. srpanj 2012.) 
Opća skupština Prezbiterijanske crkve u SAD-u glasala je u prvom dijelu srpnja 2012. o svom dezinvestiranju iz korporacija koje zarađuju na izraelskoj okupaciji i kršenju međunarodnog prava na okupiranom palestinskom području: Caterpillar izraelskoj vojsci prodaje posebno izrađene divovske buložere D-9 koji ruše palestinske domove i maslinova stabla; Motorola Solutions izrađuje posebne nadzorne sustave za izraelska kolonistička naselja; a Hewlett-Packard prodaje skenere mrežnice oka kojima se kontroliraju Palestinci na izraelskim kontrolnim točkama i opremu koju Izrael koristi kako bi nametnuo svoju pomorsku blokadu Pojasa Gaze. U proteklih 8 godina Crkva je bezuspješno nastojala ove multinacionalne korporacije uvjeriti da prestanu omogućavati izraelska kršenja međunarodnog prava. U te je korporacije Prezbiterijanska crkva uložila milijune američkih dolara. Opća skupština u srpnju je odobrila poziv na bojkot svih proizvoda iz izraelskih kolonističkih naselja i pozvala i druge zemlje da bojkotiraju te proizvode. Prezbiterijanska crkva je prethodno također pozvala na obustavu američke vojne pomoći Izraelu. No, prijedlog da crkva dezivenstira iz multinacionalnih korporacija koje zarađuju na okupaciji i militarizmu ovaj puta nije prošao (s 333 glasa protiv i 331 za), već je izglasan zamjenski prijedlog da se glasa o ulaganju u palestinska poduzeća. 
Read more...

Informacije, linkovi - Palestina/Izrael, Libija, Egipat, Libanon

Nekoliko informacija i linkova s internet stranica o Srednjem istoku informativne agencije IRIN UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova. Većina članaka je na linkovima također dostupna i u arapskoj i/ili francuskoj verziji.

PALESTINA/IZRAEL:
OPT: EU pressure for aid change in Area C 
EU vrši pritisak kako bi se izmjenile procedure za pružanje humanitarne pomoći u zoni C (26. srpanj 2012.) 
Dok nalozi za rušenje nastavljaju ugrožavati rad humanitarnih organizacija u zoni C na Zapadnoj obali, koja je pod izraelskom kontrolom, Europska unija i humanitarne agencije vrše pritisak kako bi se izmijenila pravila pružanja humanitarne pomoći na tom području. Ulrich Nitschke, voditelj projekta pri Njemačkoj agenciji za međunarodnu suradnju u gradu Ramalli na Zapadnoj obali, tvrdi da je došlo do „znatnog pomaka u politici zemalja članica EU“. Zemlja je na području Zapadne obale podijeljena na 3 zone: A, B i C. Zona A je pod kontrolom Palestinske samouprave, a Zona B pod zajedničkom kontrolom Izraela i Palestinske samouprave. Oko 95% Palestinaca živi na području ove dvije zone iako one pokrivaju tek 40% površine Zapadne obale. Izrael je zadržao vojne ovlasti i punu kontrolu nad izdavanjem dozvola za gradnju u zoni C. Umjesto da provedba projekata koje u zoni C financira EU bude ovisna o Izraelskoj civilnoj upravi i njenim uvjetima za izdavanje dozvole, zemlje EU-a žele promjenu procedura za pružanje humanitarne pomoći. Prvi korak je razvoj pravnih i tehničkih smjernica (master planova) za svaku potrebitu lokalnu zajednicu pod vodstvom lokalnih palestinskih vlasti. Master planovi bi zatim bili predstavljeni Izraelskoj civilnoj upravi, koja treba provjeriti jesu li ispunjeni svi pravni i tehnički uvjeti. „Čim dobijemo zeleno svjetlo da su ispunjeni tehnički uvjeti, donatori iz EU-a čekaju 6 mjeseci. Ne bude li nakon tog razdoblja izdana dozvola, projekt će se provoditi bez dozvole“, najavio je Nitschke. Do sada su predana 24 master plana, a 4 su odobrena od strane izraelske vlade u siječnju 2011, no još nisu izdane nikakve dozvole. Neke zemlje EU-a, uključujući Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgiju, Dansku, Francusku, Švedsku i Europsku komisiju oformile su interesnu skupinu koja će se zalagati za ove promjene. Svake godine izraelske vlasti u zoni C ruše domove stotina Palestinaca jer nisu uspjeli dobiti dozvole potrebne za gradnju. Tijekom 2011. raseljeno je oko 1100 Palestinaca zbog rušenja domova od strane izraelskih snaga, što je 80% više nego tijekom 2010. „Izraelske vlasti tvrde da ruše objekte jer nemaju građevinske dozvole. Međutim, u stvarnosti je za Palestince gotovo nemoguće dobiti te dozvole, zbog čega im preostaje jedino da grade bez njih kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe za krovom nad glavom.“ upozorava ravnatelj UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području. Prema podacima Ureda tijekom 2011. ukupno je na Zapadnoj obali srušeno 620 objekata, uključujući 62 projekta koje je financirala EU. I protiv samostalnog postrojenja za vjetrenu i sunčevu energiju, koje je na južnom hebronskom gorju, poprištu rušenja i prisilnog raseljavanja tijekom proteklih godina, izgradila organizacija Medico International zajedno s izraelskom organizacijom Zajednica, energija i tehnologija na Srednjem istoku, izdani su nalozi za rušenje. Do sada je ta organizacija, zahvaljujući diplomatskoj i medijskoj kampanji, uspjela spriječiti rušenje svog energetskog postrojenja, no nalozi za rušenje su izdani i ono bi se moglo provesti svakog trenutka. Oko 1500 Palestinaca na južnom hebronskom gorju ovisno je o opskrbi sličnom alternativnom energijom, jer izraelske vlasti onemogućavaju njihovo spajanje na elektroopskrbnu mrežu. Na južnim hebronskim brdima i u Jordanskoj dolini tisuće ljudi nemaju struju, a neizdavanje dozvola od strane izraelskih vlasti onemogućava pružanje adekvatne pomoći pogođenim zajednicama. Tsafrir Cohen iz organizacije Medico International upozorava na opasnu situaciju u kojoj se nalaze humanitarne agencije koje djeluju u zoni C: „Budemo li humanitarnu infrastrukturu gradili samo tamo gdje nam Izrael to dopušta, postoji opasnost da će nas istjerati iz zone C zajedno s Palestincima.“ U Medico Internationalu smatraju da je cilj ovog procesa protjerivanje palestinskog stanovništva iz zone C u gusto naseljene urbane enklave. „Na kraju ćemo raditi u bantustanu“, dodaje Cohen. Neki su se donatori nadali da bismo mogli dobiti dozvole za sustave za prikupljanje sunčeve i vjetrene energije, ali su se njihove nade izjalovile. „Nismo dobili dozvole, pa jednostavno gradimo bez njih“, kaže Elad Orian, suosnivač organizacije Zajednica, energija i tehnologija na Srednjem istoku, i dodaje: „Najmanje 8 samostalnih energetskih sustava koje je naša organizacija instalirala tijekom proteklih godina pod prijetnjom su rušenja“. Tvrdi da je bez dozvole izraelskih vlasti gotovo nemoguće dobiti međunarodne donacije za projekte njegove organizacije. 
Read more... 

Analysis: Between security reform and occupation in the West Bank 
Aliya was one of a few hundred young people who had marched on Sunday 1 July to protest against police brutality which had broken up an earlier demonstration. As the protesters started to call for the resignation of Abdul Latif al-Qadumi, the head of the Ramallah police force, the reaction of the police grew more violent. “No to Dayton's police! Stop the coordination!” was one of the protesters' cries. Lt-Gen Keith Dayton, the former US Security Coordinator for Israel and the Palestinian Authority (USSC), ended his term overseeing US assistance in restructuring Palestinian security forces in 2010, but his legacy - newly trained and equipped Palestinian police and intelligence forces - remains. Others have also helped reform the Palestinian police: the European Union’s Police Advisory Mission EUPOL COPPS (EU Police Coordinating Office for Palestinian Police Support) and more than 17 different states. Created in 2005 as part of the Roadmap to Peace agreement, donors agreed to provide assistance to the Palestinian Authority (PA) to re-establish functioning security forces in the West Bank and Gaza Strip. Since the Hamas takeover of Gaza in 2007, the assistance of the USSC and the EUPOL COPPS mission has been limited to the West Bank. The mandate of these missions is to reform the six different, often competing, Palestinian security services - a legacy of Arafat's divide and rule days - and train and equip them so that they can keep order. Most of the Palestinian security forces were only officially established during the years of the Oslo II Agreement of 1995 together with the new PA. As the second Intifada beginning in 2000 grew violent and many of the freshly equipped recruits took part in battles against Israeli forces, the latter made sure that both infrastructure and operational capacities were destroyed. 
Read more... 

ISRAEL: New law targets migrant care workers 
Israel initially brought in migrants to care for handicapped army veterans. As the remaining population demanded more affordable live-in care, more migrants were encouraged to come. The number of permits issued for foreign carers grew sevenfold between 1996 and 2009, from about 8,100 to about 57,000. Most care-givers in Israel are women from the Philippines, Nepal, Sri Lanka, and other Asian and eastern European countries. Under the current legal regime, the Israeli Interior Ministry does not issue visas for a new employment if caregivers already spent more than four years and three months in Israel. Those working beyond that period are especially vulnerable to exploitation by their employers, as losing the job means losing the permit to stay. ... Meanwhile, Israel has begun a drive to round up foreign migrants in the first stage of a controversial plan to intern and deport thousands deemed a threat to the Jewish character of the state. 
Read more... 

OPT: Toiling for a pittance on Israeli settler farms 
Okupirano palestinsko područje: Težak rad za crkavicu na izraelskim kolonističkim farmama (18. lipanj 2012.) 
Abed Dari, koordinator projekta za palestinske radnike izraelske nevladine udruge za zaštitu radničkih prava Kav LaOved, upozorava da je oko 10 000 palestinskih radnika izrabljivano na izraelskim farmama u Jordanskoj dolini na Zapadnoj obali. Iako je u listopadu 2007. izraelski Vrhovni sud presudio da svaki Palestinac koji radi za izraelske poslodavce na Zapadnoj obali treba primati plaću koju jamči izraelski zakon, to se u stvarnosti ne događa, tvrdi Dari. „Presudom visokog suda primjenjeni su izraelski radnički zakoni na Palestince, što je zapravo obvezujuće za sva kolonistička naselja. No provedba je izostala. Prema izraelskom zakonu minimalna plaća iznosi između 180 i 190 šekela (46-49 američkih dolara) za puni radni dan“, tvrdi Eyal Hareuveni, stručnjak za Jordansku dolinu iz izraelske nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava B'Tselem. Vrhovni je sud presudio da „primjena stranog zakona na palestinske radnike i izraelskog zakona na izraelske radnike krši temeljna prava palestinskih radnika i izlaže ih diskriminaciji“. Palestinci imaju malo mogućnosti za neovisnu ekonomsku djelatnost u Jordanskoj dolini, gdje im je zabranjeno koristiti oko 87% zemlje, koja se nalazi u zoni C pod izraelskom kontrolom i stoji na raspolaganju izraelskim kolonističkim naseljima i izraelskoj vojsci. „Zbog cjelokupne situacije u Jordanskoj dolini i izolacije tog područja zbog otežanog pristupa zemlji i drugih ograničenja, na tom je području široko rasprostranjeno siromaštvo“, tvrdi Isra Muzaffar, ravnatelj središnjeg ureda UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na Zapadnoj obali. Problem radničkih prava dodatno kompliciraju palestinski ugovornici koji regrutiraju palestinske radnike za izraelske koloniste. Na taj način poslodavci mogu izbjeći izravno bavljenje radnicima i ne postoji pisani ugovor o zapošljavanju između radnika, ugovornika i poslodavca, tvrde u Kav LaOvedu. „Ugovornici su veliki problem. Pokušavaju dobiti palestinsku radnu snagu što je jeftinije moguće samo kako bi što više zaradili“, napominje Abed Dari. „Pokušali smo pridobiti Palestinsku samoupravu da izvrši pritisak na te podugovornike, ali ništa se nije dogodilo.“ Ugovornici radnicima iz drugih gradova na Zapadnoj obali, poput Nablusa, naplaćuju prijevoz, zbog čega njihova neto dnevna plaća iznosi tek 13 američkih dolara. Kav LaOved zastupa radnike iz Jordanske doline koji su svoje poslodavce tužili na sudu, no većina Palestinaca boji se poduzeti takvo što. „U kolonističkim naseljima vrše pritisak na Palestince. Svi se međusobno poznaju i djeluju poput kartela. Ako kolonističko naselje sazna da neki tip po imenu Muhammad tuži nekog drugog poslodavca, otpustit će sve članove njegove obitelji“, pojašnjava Dari. Dodaje i da između 150 i 200 djece, od kojih neka imaju tek 12 godina, također radi na tim farmama. Drugi izvori broj djece radnika procjenjuju na između 500 i 1000. Muhammad (15), koji je prekinuo svoje obvezno školovanje, radi u staklenicima u izraelskom kolonističkom naselju Tomer. Žali se na težak rad jer temperatura ponekad u stakleniku prelazi 50 stupnjeva. Za 9 sati rada plaćaju ga 18 američkih dolara dnevno, bez ikakvog osiguranja. „Uglavnom zarađuju izraelski poljoprivrednici i međunarodne kompanije. Oni izvoze većinu proizvoda, poput paprika, začina i datulja, koji su postali najvažniji izvor zarade“, kaže Eyal Hareuveni. Djeca rade kako bi svojim osiromašenim obiteljima pomogla preživjeti. 
Read more... 


LIBIJA: 
LIBYA: What the analysts are saying post-elections 
Delayed by a month, Libya's first free elections to the transitional 200 member General National Congress (GNC) went off relatively smoothly, with only isolated cases of violence and plundered polling stations. Only 80 of the 200 seats in the GNC are allocated for political parties, with the remaining 120 reserved for independents. The National Forces Alliance (NFA) led by Mahmoud Jibril (described by the Economist as “a sensible modernizing reformer who claims to be something between a secular liberal and a mild Islamist”) won 39 seats of the 80 seats, and the Muslim Brotherhood’s (MB) Justice and Construction Party (JCP) 17, with the remaining 24 seats going to a host of smaller parties. It is unclear which party or parties the 120 independents will tend to support. The GNC will choose a prime minister ahead of general elections scheduled for next year. Observers reported a high voter turn-out; about 60 percent of the electorate voted, according to the Libyan state news agency. 
Read more... 

EGYPT-LIBYA: Misery for stranded refugees 
Ashenafi Geberu, who is originally from Eritrea and used to work as a labourer in Benghazi, said there was no way he could return to Libya: “Any black, they'll kill… If I had a good family and a good country, I'd go back home… I'm tired of [Sallum]. I'd be the first to leave.” According to a 2012 report by Human Rights Watch, thousands of Eritreans flee the country because of the harsh conditions of military service. Last June, the International Federation for Human Rights described the treatment of black Africans in Libya as “alarming”. 
Read more... 


EGIPAT: 
Briefing: The Egyptian revolution undone? 
Amr Darrag, chairman of the FJP in the district of Giza and member of the Constituent Assembly, told IRIN: “If you take all these steps together, you come up with a perfect coup.” Amnesty International described the army's decision to grant itself “unrestrained powers” as a threat to human rights, giving it (the army) the ability to reject any attempt by a Constituent Assembly to restrain the military and put it under civilian oversight - or to hold its forces accountable for human rights abuses. “The army's move highlights its determination to both remain above the law and to trample on the rule of law,” said Philip Luther, Amnesty International's director for the Middle East and North Africa in a statement. 
Read more... 


LIBANON: 
Analysis: Bound by conflict, the Syrian-Lebanon crisis 
In recent months, the outbreak of conflict in Syria and the influx of thousands of Syrian refugees into Lebanon has renewed and increased those tensions between Shia Alawis generally supportive of Syrian President Bashar al-Assad and Sunni sympathizers of the rebel Free Syrian Army (FSA) and the opposition. More than 30 Lebanese from both sides have been killed in fighting between the two communities since the beginning of the Syrian uprising in March 2011. While a fragile ceasefire in Tripoli - agreed in early June - seems to be generally holding, sporadic clashes happen on a daily basis and it is common to see civilians carrying weapons. While there are clear risks of Lebanon being caught up in the Syrian conflict, the reverse is also true: Syrian antagonists are equally in danger of being dragged into age-old Lebanese sectarianism. 
Read more...

Neke informacije, linkovi - Palestina/Izrael, Sirija

kontrolne točke i granični prijelazi na okupiranoj Zapadnoj obali na kojima su trajno smještene izraelske snage 

PALESTINA/IZRAEL: 
RESTRICTIONS ON MOVEMENT & ACCESS 
Kratke informacije UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) o ograničenjima kretanja i pristupa na okupiranom palestinskom području (28. svibanj 2012.) 
ZAPADNA OBALA 
-- krajem 2011. 529 fizičkih prepreka ometalo je slobodu kretanja Palestincima 
-- 70 zajednica, 200 000 stanovnika, koristi obilaznice koje su 2 do 5 puta dulje od direktnog puta do najbližeg grada 
PREGRADA 
-- oko 6500 Palestinaca na području između Zida i Zelene linije treba dozvole kako bi mogli živjeti u svojim domovima i do njih imati pristup 
-- oko 66 prolaza u Pregradi otvoreno je svaki dan, tijekom sezone ili tjedno u tijeku sezone 
-- tijekom sezone branja maslina 2011. 42% molbi za izdavanjem dozvola za prolaz kroz Pregradu odbijeno je; tijekom 2010. taj je postotak iznosio 39% 
PRISTUP U ISTOČNI JERUZALEM 
-- od 1990-tih Palestinci koji nisu stanovnici Jeruzalema trebaju posjedovati dozvole kako bi mogli ući u istočni Jeruzalem. U istočni Jeruzalem mogu ući kroz samo 4 od ukupno 16 kontrolnih točki 
-- Pregrada izolira i raseljava zajednice 
-- tijekom 2011. 1040 kola hitne pomoći Palestinskog crvenog polumjeseca onemogućen je izravan pristup i prebačaj pacijenata 
PRISTUP U JORDANSKU DOLINU I PODRUČJE MRTVOG MORA 
-- oko 87% zemlje u Zoni C dodijeljeno je za uporabu izraelske vojske ili se nalazi pod jurisdikcijom kolonističkih naselja 
-- dodatnih 7% Zone B nedostupno je za razvoj i određeno za rezervat prirode 
-- pristup do Jordanske doline ograničen je na 6 cesta, od kojih 4 kontroliraju izraelske kontrolne točke 
PRISTUP NA ZEMLJU U PRIVATNOM PALESTINSKOM VLASNIŠTVU U KOLONISTIČKIM NASELJIMA 
-- poljoprivrednici iz 90 zajednica imaju ograničen pristup na zemlju u okolici 55 kolonističkih naselja i divljih kolonističkih naselja 
POJAS GAZE 
OGRANIČENJA KRETANJA LJUDI 
-- u usporedbi s 2010. godinom, tijekom 2011. zabilježen je 31%-tni porast broja stanovnika Gaze koji su putovali kroz granični prijelaz Erez (52 515 naspram 40 047) 
- to je 66% manje nego 2006, te 0,6% od tog broja 2000. godine, kada je kroz Erez dnevno prolazilo 6000 Palestinaca 
- izdano je 15 337 dozvola palestinskim trgovcima 
-- 2011. dnevno je iz Gaze u Egipat putovalo 362 ljudi, a iz Egipta u Gazu 347, što predstavlja porast u usporedbi s 2010. godinom, ali je ispod dnevnog prosjeka od 650 osoba koliko ih je u oba smjera prelazilo tijekom prvih 5 mjeseci 2006. godine 
OGRANIČENJA KRETANJA ROBE 
-- 2011. godine zabilježen je 24%-tni porast uvoza u usporedbi s 2010. godinom (49 283 naspram 39 630 kamiona s robom) 
- to je oko 36% količine koja je u Pojas Gaze ušla tijekom prvih 5 mjeseci 2007. godine 
-- 2011. godine izvezeno je 269 kamiona poljoprivrednih usjeva, što predstavlja 25%-tni porast u odnosu na 215 kamiona istih izvezenih 2010, te 2,7% mjesečnog prosjeka u prvoj polovici 2007. (23 tijekom 2011. naspram 847 tijekom 2007. godine) 
- tijekom 2011. nije izvožen namještaj ni tekstil 
TUNELSKO GOSPODARSTVO 
-- oko 2,25 milijuna tona agregata, cementa i čeličnih šipki ušlo je u Pojas Gaze kroz tunele tijekom 2011. godine, naspram oko 600 000 tona istih materijala koji su ušli kroz granični prijelaz Kerem Shalom za odobrene projekte 
PODRUČJA ZABRANJENOG PRISTUPA 
-- područja na koja je Izrael Palestincima zabranio pristup pokrivaju 17% ukupne površine i 35% poljoprivrednih površina u Pojasu Gaze 
-- palestinskim ribarima je onemogućen pristup na 85% morskih površina određenih pregovorima u Oslu 
Read more... 

HEAVY RESTRICTIONS ON HUMANITARIAN OPERATIONS DURING ISRAEL'S “CAST LEAD” MILITARY OPERATION 
O napadima izraelske vojske na UNRWA-ine i UN-ove objekte i humanitarno osoblje tijekom vojne operacije „Lijevano olovo“ iz izvještaja UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom području (IMPEDING ASSISTANCE: CHALLENGES TO MEETING THE HUMANITARIAN NEEDS OF PALESTINIANS) od svibnja 2010. 
Operacija „Lijevano olovo“ jedna je od najnasilnijih epizoda koje su proživjeli palestinski civili tijekom okupacije. Ta je operacija također predstavljala i najznačajniji izazov za humanitarne agencije koje djeluju na okupiranom palestinskom području. 
Tijekom tog napada, palestinsko je civilno stanovništvo bilo izloženo gotovo neprekidnom 22-dnevnom bombardiranju s kopna, mora i iz zraka. Kako su granice Pojasa Gaze bile praktički zapečaćene, stanovništvo nije imalo sigurnog utočišta, budući da su čak i skloništa kojima je upravljao UN i UN-ovi uredi pretrpjeli izravna oštećenja. Razorni učinci bombardiranja i vojnih operacija dodatno su pogoršani poteškoćama s kojima su se suočavale medicinske i spasilačke ekipe u pokušajima evakuacije ranjenih. Na primjer, tijekom prvih 4 dana od početka kopnene operacije, većina pokušaja Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) i Palestinskog Crvenog polumjeseca (PRCS) da s izraelskom vojskom koordiniraju pristup područjima u okolici grada Gaze i sjevernom predjelu Pojasa Gaze propala je. Zbog toga su desetci ranjenih civila nekoliko dana morali čekati evakuaciju, u nekim slučajevima na ulicama ili pod ruševinama svojih kuća. Ozbiljnost ometanja evakuacije ranjenih postala je očitom tijekom 2 dana nakon uspostave prekida vatre, kada su ekipe Međunarodnog Crvenog križa i Palestinskog Crvenog polumjeseca evakuirale oko 120 tijela, od kojih su neka bila u stanju uznapredovala raspadanja. 
Tijekom tih 22 dana UN-ove agencije i humanitarne nevladine udruge nastavile su izvoditi svoje operacije unatoč krajnjoj nesigurnosti. Tijekom tri tjedna dok su trajala neprijateljstva, ubijen je jedan UNRWA-in ugovornik, a ranjeno je 10 UNRWA-inih zaposlenika i 6 ugovornika, za vrijeme dok su bili na dužnosti. Još su 5 zaposlenika UNRWA-e, te jedan dugoročni nadničar ubijeni dok nisu bili na dužnosti. Ubijen je i jedan volonter palestinskog Crvenog polumjeseca dok je bio na dužnosti i pokušavao evakuirati ranjene, a nekoliko je članova osoblja ranjeno. Palestinski Crveni polumjesec tvrdi da su izraelske snage u više navrata otvarale vatru na njihovo osoblje i kola hitne pomoći. Oštećene su najmanje 53 UN-ove zgrade, od čega ih je 28 oštećeno u prvih 3 dana vojne operacije. U jednom od najtežih incidenata, koji se dogodio u jutro 15. siječnja, izravno je izraelskim granatama pogođena glavna UNRWA-ina zgrada u gradu Gazi. Zapalilo se skladište u zgradi i uništene su stotine tona hrane i lijekova. Oko 700 Palestinaca koji su se sklonili u toj zgradi morali su biti evakuirani. Ovaj se incident dogodio unatoč tome što je izraelska vojska bila obaviještena o lokacijama UN-ovih objekata i unatoč izričitim uvjeravanjima izraelske vojske upućenih UNRWA-i prije napada kako ta zgrada neće biti pogođena. 
Nakon „Lijevanog olova“ glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon imenovao je Istražni odbor koji je istražio nekoliko incidenata koji su se dogodili u Pojasu Gaze tijekom ofenzive, u kojima su civili ubijeni ili ranjeni i/ili u kojima su oštećeni UN-ovi objekti. Odbor je zaključio da je izraelska vlada odgovorna za smrt i ranjavanje civila u 7 od 9 istraživanih incidenata. U siječnju 2010. postignut je dogovor u sklopu kojeg je izraelska vlada Ujedinjenim narodima platila 10,5 milijuna američkih dolara zbog gubitaka pretrpljenih u 9 incidenata koje je istraživao Istražni odbor. 
Read more... 


SIRIJA: 
SYRIA: Fighting in capital adds to growing displacement challenge 
Fighting in the Syrian capital Damascus has added to a growing problem of displacement within Syria, with the Syrian Arab Red Crescent (SARC) now estimating that 1.5 million people are displaced across the country. 
Read more...

Linkovi - Palestina/Izrael, Hrvatska

PALESTINA/IZRAEL:
B'Tselem: Kept in the Dark - Treatment of Palestinian Detainees in the Petah Tikva Interrogation Facility of the Israel Security Agency
In the interrogation rooms, the detainees were kept bound to a chair fixed to the floor, preventing nearly all movement. At times, the detainees were kept in this position continuously for hours, with only short food and toilet breaks. In some cases, they were held in the room in this position without being interrogated, and with no interrogator present. Thirteen of the detainees reported sleep deprivation during interrogation lasting over 24 hours. Some detainees were interrogated continuously for a stretch of several days, with only short sleep breaks. The detainees reported the conditions in both the cell and the interrogation room damaged their ability to sleep, even when sleep was not interrupted. Thirty-six percent of the detainees reported that interrogators cursed and verbally abused them; 56 percent reported they were threatened by interrogators, including threats of violence. Ten percent reported being threatened with a “military interrogation,” a vague expression, understood to mean extremely violent measures. In 2007, the state undertook to desist using this expression, following the previous joint report of HaMoked and B'Tselem. Eleven of the detainees surveyed reported that the interrogators used physical violence against them. Many reported that the interrogators used family members as a means of pressure: In one case, a 63-year-old widow was brought to the facility, apparently so that her incarcerated relatives could see her in detention. She was released without charge two days later. 42 percent of the detainees were still held in the facility a week or longer after their interrogation ended and in the conditions described, some of them for a month or longer. The treatment of detainees, as revealed in the report, is consistent with an interrogation doctrine that seeks to break the will of the detainee by inducing shock and anxiety, completely removing him from his normal life, and subjecting him to extreme deprivation of sensory stimuli, movement, and human contact. Added to these is the induced enfeebling of the detainee by means of sleep deprivation, food reduction, exposure to temperature extremes, and causing pain, mainly through forced stiff postures. This doctrine appeared in the CIA interrogation manuals of the 1960s and 1980s, used as guides to interrogators operating in Latin American dictatorships. According to the manuals, these methods result in the mental regression of the detainee, who becomes putty in the interrogator's hands. The treatment of detainees as described in this report receives the backing of state officials in various forms. Regarding ISA abuse, since 2001, 645 complaints have have been made to the Ministry of Justice concerning Israel Security Agency interrogators. Not one complaint has resulted in the opening of a criminal investigation. Regarding violence by soldiers during arrest, the official Israeli position is that such violence is forbidden. However, despite extensive documentation, the practice is still prevalent, and it seems the soldiers receive mixed messages from their commanders, to say the least. The measures depicted in the report constitute cruel, inhuman, and degrading treatment, and in some cases constitute torture. All are prohibited, absolutely and without exception. International law unequivocally stipulates that no state of emergency may be invoked to justify such acts. 
Read more... 

B'Tselem & HaMoked: Without Trial - Administrative Detention of Palestinians by Israel and the Internment of Unlawful Combatants Law 
Detention without trial is the most extreme measure that an occupying state may use against residents of the occupied territory. It is solely intended for the most extreme cases, and only where the detainee poses a personal threat, and no measure causing lesser harm to the person is available to prevent that threat. Yet Israel makes extensive use of this measure, in breach of international humanitarian law. Israel holds hundreds of Palestinians in prolonged detention based on undisclosed suspicions, without informing them what these suspicions are, without giving them an opportunity to defend themselves, and without notifying them when they will be released. The military-court judges play a decisive role in denying the right of detainees to defend themselves. The judges do not fulfill their duty to protect the detainees, who are unable to refute the allegations against them. Supreme Court justices have indeed established rules that appear to be intended to limit the use of administrative detention, but have failed to question the fact that the entire legal system relating to administrative detention is based on privileged evidence, accepting it as a basic assumption. The absence of effective judicial review facilitates the use of administrative detention as an easy substitute for a criminal proceeding when the prosecution prefers not to expose evidence. 
Read more... 

B'Tselem: Foul Play - Neglect of Wastewater Treatment in the West Bank 
Official sources estimate the amount of wastewater flowing in the West Bank – from the settlements, from Jerusalem, and from Palestinian communities – at 91 million cubic meters [mcm] a year. They also estimate that the average daily per capita amount of wastewater produced by settlements is more than twice the amount produced by Palestinian communities. Despite the dangers inherent to wastewater flowing freely, the vast majority of wastewater in the West Bank is not treated. This neglect is the subject of this report. The first chapter discusses neglect regarding treatment of wastewater from settlements and from Jerusalem channeled east. The second chapter deals with the neglect of wastewater from Palestinian communities and delays in establishing treatment solutions. The third chapter presents three illustrations of how settlements pollute nearby Palestinian water sources and farmland. The fourth chapter details Israel's obligations under international humanitarian law and human rights law, as the occupying state, to ensure the needs of the civilian population in the occupied territory and to care for their welfare, which includes preventing the pollution of water sources. 
Read more... 

Walled Horizons English- Narrated by Roger Waters (Pink Floyd founding member) Part 1 (video) 

Walled Horizons English- Narrated by Roger Waters (Pink Floyd founding member) Part 2 (video) 


HRVATSKA: 
26.06.12. Otvorena skloništa! 
Udruga Prijatelji životinja zahvaljuje ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini što je ispunio svoje obećanje o otvaranju skloništa te očekuje i ispunjenje ostalih obećanja - sankcioniranje svih odgovornih u ovoj aferi za nepopravljivu štetu nanesenu životinjama, građanima i skloništima, hitnu reformu veterinarske inspekcije i osnivanje inspekcije za zaštitu životinja te ukidanje odredbe Zakona o zaštiti životinja koja omogućuje ubijanje životinja u skloništima nakon 60 dana. ... Udruge za zaštitu životinja svjesne su važnosti zaštite ljudi i životinja od bjesnoće, no u ovom slučaju nije bilo opasnosti za ljudsko zdravlje, što potvrđuje i aljkavo postupanje veterinarske inspekcije, koja je površno dezinficirala domove ljudi čije je pse usmrtila ili ih uopće nije dezinficirala. Očito je da mjere suzbijanja bjesnoće treba provoditi na temelju potvrđenih činjenica, a ne pretpostavki, i treba ih provoditi u suradnji sa skloništima, udrugama i građanima, karantenom i testiranjima, a ne nepotrebnim ubijanjima. Autoritativan i nasilnički način na koji je inspekcija ulazila u domove ljudi i usmrćivala njihove životinjske članove obitelji pred njihovim očima ili ih odvozeći sa sobom, sramotan je i u civiliziranome svijetu neviđen primjer kršenja zakonskih propisa i ljudskih prava koji ne smije proći nekažnjeno. Time je učinjena ogromna šteta skloništima, građanima, životinjama, Gradu Zagrebu, ali i samom Ministarstvu. Nakon ove afere, u slučaju pojave bjesnoće i realne opasnosti od obolijevanja, ljudi će iz straha od inspekcije skrivati životinje, što nije u interesu niti ljudi niti životinja. Inspektori trebaju biti svjesni da se problemi rješavaju suradnjom s građanima i humanim razumnim odlukama, a ne metodama neprimjerenima 21. stoljeću i etički razvijenome društvu. 
Pročitajte više... 

Žrtve veterinarske inspekcije (slike) 

Obrana Jadrankamena 
Radnici Jadrankamena počeli su davno, kada je podnesena prva kaznena prijava protiv Orešara. Desetljeće i pol kasnije ta prijava još uvijek u ladici čeka zastaru. Hrvatskom pravnom sustavu rješavanje pitanja pronevjere više od 33 milijuna kuna nije toliko hitno koliko rješavanje pitanja neposlušnih radnika kad osporavaju sumnjivi stečaj, pokrenut na zahtjev uprave. Vlast se sad žuri stvar privesti kraju, čak i po cijenu slobode onih koji joj se protive. Sindikalci Jadrankamena više su puta privođeni, načelnik Mario Kaštelan (koji je otvorenim pismom pozvao Pučišćane da ne izlaze na referendum o njegovoj smjeni) sa suprugom i zaštitarima vulgarno i verbalno napada sve koji su na strani radnika, a jedan od gorih, ako ne i najgori čin u novijoj hrvatskoj povijesti bio je policijski desant na Pučišća, izvršen 3. svibnja 2012., kad je dvjestotinjak specijalaca uz primjenu sile odvuklo sve koji su tadašnjem stečajnom upravitelju Ivi Bućanu priječili ulazak u zgradu uprave Jadrankamena. ... Radnici su žrtve klasnog fašizma bili i u devedesetima, kad je krenula privatizacija. Radeći za crkavicu, prodaja dionica činila se kao logičan potez koji su mnogi danas zažalili, ne samo u Jadrankamenu. Gubitkom udjela u vlasništvu izgubili su pravo na sudjelovanje u odlučivanju pa nisu ni mogli spriječiti dekadenciju pučiškog starca. Danas su opet osiromašeni, ali ovaj put prodati mogu samo zemlju koju su naslijedili od svojih (antičkih) predaka, ako je uopće imaju. Kao da priča nije dovoljno zanimljiva, uključuju se i inozemni kupci, i to ruski tajkuni, jedan od kojih je prošli tjedan pronađen mrtav u Bračkom kanalu. Načelnik Kaštelan ne krije svoje veze s Leonidom Gartom: navodno je zbog odlaska na pogreb odgodio općinsku skupštinu na kojoj se trebalo raspravljati i o Jadrankamenu. U devedesetima, mnogi su se Pušišćani na prvoj liniji fronta borili za svoju zemlju, a danas se opet osjećaju kao vojnici. Ipak, danas su svjesni represivnog aparata i ne smeta im što su gerila. Svjesni su i snage svoje ujedinjenosti pa se svako jutro nalaze na plenumima na kojima zajedno odlučuju što dalje. Promptne reakcije vlasti na minorne prekršaje svjedoče koliko je radnička borba ozbiljna i važna. Represije ne bi bilo da Pučišćani ne predstavljaju problem korumpiranoj eliti. Oni koji se bore protiv kriminala trpaju se u zatvor, mjestom od niti 1500 stanovnika kruže policijske marice, a atmosferu straha probija tek tračak svjetla suradnje. Iako imaju međusobnih razmirica, radnici su fokusirani na zajednički problem, uništenje Jadrankamena, koji mogu riješiti samo ako ostanu udruženi. Vlast ih svim silama zato pokušava razjediniti, ali time, srećom, postiže samo suprotan učinak. 
Pročitajte više... 

Žrtve su predugo čekale (video)

Uglavnom linkovi - Palestina/Izrael, Libija

rascjepkanost okupirane Zapadne obale (Slika: BIMKOM) 

PALESTINA/IZRAEL: 
Child arrest (video) 

Middle of the night in a-Nabi Saleh (video) 

Palestinians in solidarity with European unions 
Palestinci solidarni s europskim sindikatima (12. lipanj 2012.) 
Koalicija palestinskih sindikata za bojkot, dezinvestiranje i sankcije, široka koalicija koja obuhvaća gotovo sve palestinske sindikate, izrazila je svoju solidarnost sa sindikatima u Europi koji se opiru pogoršanju uvjeta rada, rezovima u javnim službama i gubitku radnih mjesta. „Valovi štrajkova i prosvjeda koji se odvijaju i organiziraju diljem Europe i poraz vlada koje su zagovarale mjere štednje u Francuskoj i Grčkoj podsjetnici su na važnost i moć borbe, te na činjenicu da se obični radni ljudi protive ideološki vođenim nastojanjima da ih se natjera da plaćaju za krizu koju su uzrokovale moćne političke i financijske elite. Te iste elite profitiraju od izraelskog sustava okupacije, kolonizacije i aparthejda nametnutog palestinskom narodu i njegovih svakodnevnih kršenja temeljnih prava i dostojanstva palestinskih radnika i aktivno ih podupiru. Ujedinjuje ih politika beskrajnog rata i nemilosrdnog izrabljivanja. I mi se moramo ujediniti u zajedničkoj borbi za slobodu, pravdu i jednakost. Palestinski sindikati i sindikalni aktivisti solidarni su s vašom borbom. Vaše dostojanstvo je naše“, naveli su u svojoj izjavi. Palestinski su sindikati također zahvalili na inspirativnoj solidarnosti koju su europski sindikati palestinskom narodu iskazali u obliku bojkota, dezinvestiranja i sankcija protiv Izraela. Sindikalni bojkoti i dezinvestiranja usmjereni protiv Izraela postali su vodeći oblik solidarnosti s palestinskim radnicima. Načela i taktike BDS-a službeno su poduprli nacionalni sindikalni savezi u Južnoj Africi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Škotskoj, Irskoj, Norveškoj, Švedskoj, Belgiji, Baskiji, Brazilu i drugim zemljama diljem Latinske Amerike, te nekoliko nacionalnih i lokalnih sindikata. Sindikati diljem svijeta također namjeravaju revidirati i čak i prekinuti svoje veze s Histadrutom, izraelskim kolonijalnim sindikatom koji oduvijek igra ključnu ulogu u izraelskom sustavu ugnjetavanja Palestinaca. Histadrut je objavio izjave potpore izraelskoj 22-dnevnoj agresiji na Gazu 2008-2009. i izraelskom pokolju humanitarnih aktivista Flotile slobode 2010. Histadrut je sudjelovao u etničkom čišćenju Palestinaca tijekom Nakbe 1948, doprinosi izgradnji ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja u kojima ima financijske interese, nije djelovao s ciljem sprječavanja sustavne diskriminacije nauštrb palestinskih građana Izraela i zadržao je sredstva u vlasništvu palestinskih radnika. Koalicija palestinskih sindikata pozvala je sindikate diljem svijeta na prekid veza s Histadrutom. Sindikati diljem svijeta provode konkretne kampanje i akcije solidarnosti s Palestincima, poput blokada izraelskih brodova od strane lučkih radnika u Južnoj Africi, Indiji, Švedskoj, Grčkoj, Turskoj i Kaliforniji, te kampanje britanskog prijevoznog sindikata protiv tvrtke Alstom, zbog njenog suučesništva u ilegalnom okupacijskom projektu izgradnje infrastrukture, norveškog sindikata Fagforbundet protiv Ahave i drugih tvrtki koje su suučesnice u izraelskim kršenjima međunarodnog prava. Sindikalne kampanje koje ciljaju suučesništvo korporacija i država u izraelskim kršenjima međunarodnog prava ključni su i učinkovit oblik solidarnosti s palestinskom borbom, a koalicija palestinskih sindikata za BDS izrazila je svoju spremnost da surađuje s članovima sindikata iz cijelog svijeta kako bi se razvile ovakve aktivnosti i ojačala zajednička borba za ljudska prava, socijalnu pravdu i dostojanstven život svugdje na svijetu. 
Read more... 

A-Nabi Saleh: Forces enter homes looking for demonstrators (video) 

Shelter Advocacy Fact Sheet 4 
The Gaza Strip remains occupied by Israel and is subject to almost daily conflict, within a context of wide reaching Israeli restrictions on access and freedom of movement. Israel is currently enforcing an access restricted area of between 300 and 1000 meters from the security fence that separates Israel from Gaza. These restrictions and enforcement, sometimes through lethal force, have prevented access to housing, land and property, as well as to schools and one third of Gaza's agricultural land. 
Read more... 

The Prohibited Zone - Israeli planning policy in the Palestinian villages in Area C 
Between the years 2000 and 2007, the Israeli Civil Administration demolished 1,626 Palestinian buildings in Area C, which covers 60 percent of the West Bank, and where the Civil Administration has full planning authority. Although this is not a new phenomenon, the underlying factors behind house demolitions are not well known. The main purpose of The Prohibited Zone is to unveil these factors and to describe how Israel is using planning tools in an attempt to control Palestinian building and to restrict its spatial expansion. The report indicates that the main reason for the large number of house demolitions in Area C is the Israeli planning policy. In most Palestinian locales in Area C, the only planning schemes still effective are the Mandatory Regional Outline Plans approved some 60 years ago. In the past, the Israeli military regime issued thousands of building permits, based on these plans. But today, the Civil Administration's stringent and erroneous interpretation of the Mandatory plans barely allows building permits to be issued by virtue of these plans. The Civil Administration has prepared new outline plans for a small number of Palestinian villages in Area C. However, these plans do not meet the needs of the villages, and their main aim is to delimit the built-up area in the Palestinian locales and to prohibit its expansion. The primary victims of this policy are the 150,000 Palestinians who live in Area C, but it has far-reaching consequences for millions of citizens living in Areas A and B (together, 40 percent of the West Bank), which are under Palestinian planning authority. The building restrictions imposed by the Civil Administration in Area C prevent the construction of vital infrastructure for the Palestinian population of the entire West Bank, and impair the spatial connections between the various Palestinian locales. The chief aim of the Civil Administration's planning policy in Area C is to restrict the demographic growth of its Palestinian population and to guarantee large reserves of land for Israeli interests, primarily for settlements. 
Read more... 

El Araqib against JNF (video) 

B'Tselem: Human Rights In The Occupied Territories 2011 Annual Report 
In the West Bank, two and a half million Palestinians live under Israeli military occupation while settlers live in enclaves of Israeli law within the same territory. Individual acts of violence by extremist settlers periodically capture the headlines, and discriminatory and inadequate law enforcement is indeed a concern. However, the major human rights violations result from the settlements themselves: their extensive exploitation of land and water, the massive military presence to protect them, the road network paved to serve them and the invasive route of the Separation Barrier, which was largely dictated by the settlements. Israeli civilians living in the West Bank are also subject to violence. This year, five members of the Fogel family were shot and stabbed to death in their home in the Itamar settlement, and a father and his infant son were killed when their car crashed after rocks were thrown at it by Palestinians. In the Gaza Strip, some one and a half million Palestinians are almost completely isolated from the outside world. While people can now leave Gaza through Egypt, they cannot travel to the West Bank, with harsh implications for family ties, the economy and educational opportunities. Israel fully controls the movement of goods. It allows import of humanitarian aid and consumer goods, however raw materials for construction, industry and agriculture are much more limited, and exports are miniscule. 
Read more... 

B'Tselem: Under the Guise of Legality - Israel's Declarations of state land in the West Bank 
Professedly, Israel acknowledges that the West Bank is under belligerent occupation and is not part of its sovereign territory. This admission implies acceptance of the obligation to act in accordance with international law, which forbids the occupying power to change the local Law in force in the occupied area on the eve of its occupation, unless necessary for security needs or for the benefit of the local population. The obligation to respect the local Law refers not only to local legislation, but also to the rulings made by the courts of the states that ruled the area prior to its occupation. Israel's declarations policy does not meet these requirements. It contradicts the Law as interpreted and applied by the British Mandate and the Kingdom of Jordan. This contradiction is evident in three principal aspects: 
1. The type of cultivation that allows a private person to acquire ownership rights in land. The Mandate authorities and the Jordanian government considered patch cultivation of rocky land to meet the requirements of article 78 of the Ottoman Land Code. Both concluded that such patch cultivation grants the farmer ownership of the entire parcel. This interpretation of article 78 was also established in a ruling by the Mandatory Supreme Court. In contrast, Israel applied in the West Bank a strict reading of article 78: according to its interpretation, in rocky areas, only cultivation encompassing at least 50 percent of the total area of the parcel will grant ownership rights to the farmer. By changing the interpretation of article 78 of the Land Code, which had been customary in the West Bank before 1967, Israel justified its decision to declare large areas of rocky mountain land that were under patch cultivation as government property, despite the position of the states who ruled the West Bank prior to 1967 who considered these lands to be private Palestinian property. In this case, Israel's interpretation deviated so much from that applied in the area prior to its occupation, that it constitutes a change in the statute itself. 
2. Cessation of cultivation after continuous cultivation for the prescriptive period. Israel also disregarded the judgments of the Mandatory Supreme Court and of Israel's Supreme Court, whereby a person who cultivated unregistered miri land for 10 years acquired ownership rights in the land, so that cessation of cultivation afterwards does not prejudice his rights, even if the land was not registered on his name in the land registry. By an amendment to the law, within the framework of a change to the Order Concerning Government Property, Israel created a legal situation in which cessation of cultivation for several years completely nullified the person's rights in the land, even if he or his family had cultivated it for decades before. 
3. Classification of designated matruka land as government property. With respect to designated matruka land – primarily grazing land used by residents of a specific village for many years – Israeli declarations policy deviated from the way the states that previously ruled the West Bank had applied the law, and disregarded the binding court judgments. Unlike the situation with miri land, in which private persons can acquire rights, designated matruka is by definition public land assigned for the specific use of members of a particular community and is not government property. Certainly, it cannot be declared state land and allocated for the development of settlements. These statutory provisions did not prevent Israeli authorities from declaring designated grazing lands as government property, thereby revoking the public rights of residents of Palestinian communities that had used these lands for long periods of time. 
Since the beginning of its rule in the West Bank and until the present, Israel has declared hundreds of thousands of dunams as state land. ... 
... 
The declarations policy has therefore three fundamental defects: it contradicts fundamental relavent provisions of substantive Law; it conflicts with the way the states that previously ruled the area applied the Law; and it is incompatible with the rulings of the authorized courts that interpreted the Law. In many cases, declarations made by the Custodian were not merely technical actions of taking possession of land that was anyway government property. Rather, they involved change in ownership status of the land, from Palestinian private or designated public property to state land. 
The situation is aggravated by the fact that these declarations were made in order to enable Israel to establish settlements in the occupied territory – an action prohibited under international law. Thus, not only were the declarations unlawful, but their motive was also illegal: to prevent Palestinian use of the land and to transfer it to the sole use of Israeli citizens. Even had all the declared state land been government property under the substantive Law, the Custodian was not authorized to allocate it for Israeli settlements. 
Read more... 


LIBIJA: 
Analysis: Libyan minority rights at a crossroads 
Since Muammar Gaddafi's fall seven months ago, Libya's non-Arab minorities, including an estimated 250,000 Tuaregs, have begun more vehemently to insist on their rights. “Gaddafi's policy was 'keep your dog hungry so that he follows you',” said one Tuareg activist, al-Hafiz Mohamed Sheikh. “This means keeping people in need. With Tuaregs, he said many times that we would have our rights, but he never fulfilled his promises. Sometimes he would favour some individuals, but not whole communities.” Flying over the ramshackle houses in Tayuri settlement in Libya's southwestern city of Sebha are the blue, green and yellow flags of the Imazighen (non-Arab minorities). During Gaddafi's time, the Imazighen, including the Tuaregs, experienced cultural and political marginalization, with the regime instituting an all-encompassing pan-Arabic ideology and refusing to recognize them as a distinct ethnic group indigenous to the country and the region. 
Read more...

Akcija i peticija protiv bezrazložnog i protuzakonitog ubijanja životinja u Hrvatskoj

(Slika: Prijatelji životinja) 

Veterinarski inspektori-ubojice Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske bespotrebno, bešćutno i protuzakonito ubijaju zdrave pse i mačke u Zagrebu. 

18.06.12. Zaustavimo veterinarske inspektore u mahnitom ubijanju! 
Veterinarski inspektori Miljenko Jurjević, Marica Cikojević i Ljerka Fučkala prošli petak ubili su oko 50 životinja u zagrebačkom skloništu za nezbrinute životinje u Dumovcu, skloništu udruge Noina arka i u domovima ljudi koji su nedavno udomili pse, a danas su nastavili s ubijanjima! Ulaze ljudima u stan govoreći da su došli samo u nadzor, a onda pred djecom koja vrište, bez spomena karantene i pregleda, ubijaju psa na licu mjesta! Ministarstvo poljoprivrede oglasilo se priopćenjem u kojem pravda ubijanje tobožnjom opasnosti od bjesnoće zbog šteneta koje je udomljeno prije mjesec dana iz Dumovca u Samobor. Prema zadnjim saznanjima, u dvorište gdje je štene živjelo, upala je navodno bijesna lisica i ubila kokoši te prenijela štenetu bjesnoću, zbog čega je i preminulo. No, inspektori su očito zlonamjerno iskoristili smrt šteneta kao izliku za ubijanje i necijepljenih i cijepljenih životinja. Ubijeni psi u Dumovcu bili su u karanteni, njihovo ponašanje i zdravlje stalno prati stručno osoblje Dumovca i nisu nikoga ugrožavali niti su predstavljali prijetnju drugim životinjama ili ljudima. Životinje nisu prošle trokratni pregled tijekom deset dana radi utvrđivanja bjesnoće niti je testirana visina antitijela, titra, na bjesnoću u njihovoj krvi, već ih je inspekcija ubila na licu mjesta. Obdukcijom dosad ubijenih životinja utvrđeno je kako nijedna nije imala bjesnoću. Usprkos tome, veterinarska inspekcija nastavlja smrtonosni pohod na zdrave životinje! 
Pročitajte više... 

15.06.12. Veterinarska inspekcija ubija pse! 
Prijatelji životinja upućuju apel građanima i medijima da spase živote i da se stane na kraj teroru veterinarske inspekcije, koji se događa pod izlikom zaštite zdravlja životinja i ljudi. Opasna bolest iskorištava se za zastrašivanje ljudi i pokolj nedužnih ispaćenih životinja. Udruga će protiv veterinarskih inspektora koji usmrćuju pse podnijeti kaznenu prijavu. Pozvala je građane da pišu na e-mail adrese Ministarstva poljoprivrede: prijava@mps.hr; office@mps.hr; ivana.raptavi@mps.hr; bsosic@mps.hr; andrea.mihaljevic@mps.hr i da zatraže trenutni prestanak ubijanja životinja te da potpišu peticiju za reformu veterinarske inspekcije. 
Pročitajte više...