Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 2. dio

(slika: B'Tselem)

2. dio djelomičnog prijevoda izvještaja o izraelskim kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali BY HOOK AND BY CROOK Israeli Settlement Policy in the West Bank koji je u srpnju 2010. objavila izraelska organizacija za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima B'Tselem i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku. Izvještaj na linku također sadrži karte nekih ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali.
Link na 1. dio: Ilegalna kolonistička naselja na okupiranoj Zapadnoj obali (B'Tselemov izvještaj iz 2010.) – 1. dio


Četvrto poglavlje
Pogodnosti i ekonomski poticaji za koloniste i kolonistička naselja
[…]

Međunarodno pravo zabranjuje okupacijskoj zemlji da svoje građane seli na okupirani teritorij. Kako bi izbjegao ovu zabranu, Izrael tvrdi da izraelski državljani dobrovoljno odabiru živjeti u kolonističkim naseljima i da zbog toga uspostavljanje kolonističkih naselja ne predstavlja kršenje međunarodnog prava.

Ova je tvrdnja neutemeljena. Poticanje civila da se nastane u kolonističkim naseljima i razvijanje gospodarskih projekata u kolonističkim naseljima i njihovoj okolici bili su i ostaju deklarirana politika svake izraelske vlade. Vlade daju trenutačne znatne novčane olakšice i poticaje Izraelcima različitih društveno-ekonomskih skupina – onima slabijeg imovinskog statusa, onima koji su financijski osigurani, sekularnim, nacionalistički-religioznim i ultraortodoksnim Izraelcima – u obliku jeftinog, kvalitetnog stambenog zbrinjavanja, olakšica u obrazovanju i socijalnoj pomoći kakve ne bi mogli dobiti da žive u zajednicama u Izraelu.

[…]

A. Pogodnosti koje uživaju Područja državnog prioriteta
Zajednice koje su određene kao Područja državnog prioriteta u Izraelu imaju pravo na neke povlastice. Područje cijele Zapadne obale također je definirano kao Područje državnog prioriteta, a kolonistička naselja zbog toga imaju pravo na slične pogodnosti. Olakšice i poticaje primaju sami kolonisti, na području stanovanja, obrazovanja, industrije, poljoprivrede i turizma, a primaju ih i kao dodatnu potporu izraelske lokalne vlasti i gospodarski projekti na Zapadnoj obali.

Kolonisti dobivaju olakšice unatoč činjenici da ih je većina financijski osigurana:
[…]

B. Analiza olakšica i poticaja za koloniste – u prošlosti i danas
Gotovo je nemoguće izračunati vrijednost olakšica koje se daju kolonističkim naseljima i kolonistima kao Područjima državnog prioriteta, obzirom da vladina ministarstva prikrivaju dokumentaciju o novcu koji se iz njihovih proračuna izdvaja i usmjerava u kolonistička naselja. […]

Olakšice u stanovanju – Za razliku od situacije u Izraelu, gdje se velika većina gradnje izvodi privatno, većinu gradnje u kolonističkim naseljima pokreću Ministarstvo graditeljstva i stanovanja i Izraelska zemljišna uprava. Ta su tijela odgovorna za dodjelu olakšica i poticaja u stanovanju, zahvaljujući kojima je cijena stanovanja u kolonističkim naseljima znatno niža i omogućena brza i laka kupnja prostranijih i kvalitetnijih stanova od onih koji su dostupni u Izraelu.

Ministarstvo graditeljstva i stanovanja status Područja državnog prioriteta koja imaju pravo na olakšice priznaje 104 kolonističkim naseljima. Od tog broja, 91 kolonističko naselje, koje čini 75% svih kolonističkih naselja, ima pravo na maksimalne olakšice kao Područje državnog prioriteta A; 12 kolonističkih naselja imaju pravo na olakšice koje se dodjeljuju na Područjima državnog prioriteta B – koje ne uključuju doprinos ministarstva u izgradnji infrastrukture za stanove; a samo 1 kolonističko naselje (Sal'it) ima pravo na olakšice koje se dodjeljuju na Područjima državnog prioriteta C. […]

Neke olakšice mogu koristiti samo kolonistička naselja, a ne sve zajednice klasificirane kao Područja državnog prioriteta A. […]

Do državnog Plana gospodarskog oporavka iz lipnja 2003, olakšice su također uključivale subvencije kupcima stanova u Područjima državnog prioriteta. Te su subvencije zamijenjene povećanom subvencijom za otplatu hipoteka koje je odobrilo Ministarstvo graditeljstva i stanovanja, a koja pokriva znatan dio kupovne cijene stana. […]

Stanovnici kolonističkih naselja na Području državnog prioriteta A imaju pravo i na automatsko subvencioniranje hipoteke, što uključuje 1500 dodatnih bodova pri izračunu iznosa pomoći. Ti bodovi služe za produžetak razdoblja u kojem kolonist ima pravo na primanje pomoći i roka otplate hipoteke, te omogućuju izbor uvjeta otplate.

Ministarstvo graditeljstva i stanovanja također daje i jedan drugi oblik pomoći za novu gradnju – drugu, dvostruku hipoteku koju subvencionira država. U razdoblju između 1997. i 2002. godine to je ministarstvo u te hipoteke uložilo 419 milijuna novih izraelskih šekela za 1800 stanova u 68 zajednica, velikom većinom u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali. […]

Ove su pogodnosti dramatično utjecale na korištenje hipoteka koje daje Ministarstvo graditeljstva i stanovanja. Prema istraživanju Centra Adva, vladine su hipoteke u 2000. godini dodijeljene za 37,5 % kupnji stanova u kolonističkom naselju Betar Illit. 2001. godine taj je postotak iznosio 23,2%, a 2002. 24,3%. U razdoblju od 2000. do 2002. godine kolonisti na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze su bili populacija koja je koristila najviše vladinih hipoteka, 3 puta više nego stanovnici zajednica unutar Izraela – 5,6% stanova prodanih 2000, 4,3% 2001. i 3,6% 2002. u kolonističkim naseljima, za razliku od 1,3% 2000. i 2001. i 1,2% 2002. godine u Izraelu.

[…]

Jedna je druga provjera, koju je proveo državni revizor, pokazala da je u razdoblju od 2000. do 2002. godine Ministarstvo graditeljstva i stanovanja za gradnju stanova u kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i na Golanskoj visoravni dalo pomoć u iznosu 5,5 puta većem od iznosa pomoći koja je dodijeljena za stanove na Području državnog prioriteta unutar Zelene linije. Kolonistička naselja su dobila 63% pomoći koja se daje Području državnog prioriteta A, iako kolonističko stanovništvo čini samo 42% stanovništva koje živi na Područjima državnog prioriteta. Pomoć, koja je bila namijenjena za financiranje infrastrukture, javnih institucija i planiranje, iznosila je 36 024 novih izraelskih šekela po stanu u kolonističkim naseljima, za razliku od 10 166 novih izraelskih šekela po stanu unutar Zelene linije.

Olakšice u obrazovanju – Olakšice u sferi obrazovanja, koje daje prvenstveno Ministarstvo prosvjete, čine kolonistička naselja privlačnijima, naročito za mlado, homogeno stanovništvo s relativno velikim brojem djece, poput vjersko-nacionalističkog i ultraortodoksnog stanovništva. Te olakšice uključuju provedbu Zakona o besplatnom obveznom obrazovanju od 3. godine života, produljenje školskog dana u vrtićima i školama do 15:30 sati, produljenje školske godine za dodatnih mjesec dana, plaćanje 90-100% putnih troškova za prijevoz do obrazovne institucije, plaćanje pristojbi za prijemni ispit za upis na fakultete. Imaju prioritet i kod dodjele studentskih stipendija.

Učitelji koji žive u kolonističkim naseljima izravno dobivaju olakšice, čime njihove plaće postaju za 12-20% veće od plaća učitelja koji žive unutar Zelene linije. Tu su uključeni vladina isplata 75% troškova koji se odnose na isplatu plaća, svi putni troškovi (čak i tijekom godine kad su odsutni radi usavršavanja), 80% troškova unajmljivanja stambenog prostora, uplata učiteljskog udjela u njihov fond za trajno obrazovanje (hishtalmut), promicanje seniorstva, i djelomično financiranje školarina za akademske studije. Ove pogodnosti utječu na broj kolonista koji odabiru rad u obrazovanju: 25,1% svih zaposlenih osoba u kolonističkim naseljima, što je dvostruko više od državnog prosjeka od 12,9%.

Budući da su kolonistička naselja definirana kao Područja državnog prioriteta, ona uživaju dodatne olakšice, uključujući veće subvencije lokalnim vlastima za pokrivanje troškova obrazovanja, 20% više školskih sati u osnovnim školama, dodatne školske sate ovisno o pedagoškim potrebama, financiranje punog iznosa za uspostavu i rad kompjuterskih sustava u školama i subvencija od 100 000 novih izraelskih šekela za svaki društveni centar, kako bi se potaklo naseljavanje novog kolonističkog stanovništva.

Iznosi predviđeni za dodjelu javnim institucijama u kolonističkim naseljima – poput centara za čuvanje djece, knjižnica i društvenih centara – veći su od onih u Izraelu i dosežu 6500 novih izraelskih šekela po stanu u kolonističkom naselju, za razliku od 4200 novih izraelskih šekela po stanu unutar Izraela. […]

Olakšice u industriji – Izrael je uspostavio oko 13 industrijskih zona u okolici kolonističkih naselja, najveće su Mishor Adummim, koja se nalazi istočno od kolonističkog naselja Ma'ale Adummim, te Barkan u okolici kolonističkog naselja Ariel. Nekih godina, poput 1997-2001, Ministarstvo trgovine i industrije je uložilo oko 20% svog razvojnog proračuna u te industrijske zone, potrošivši ukupno 237 milijuna novih izraelskih šekela.

K tome, Izraelska zemljišna uprava za 69% smanjuje najamnine za zemlju namijenjenu za industrijsku uporabu, turizam i trgovinu na Području državnog prioriteta A. U zajednicama svrstanim pod poljoprivredne, ova olakšica uključuje dodjelu 150 dunuma zemlje za zapošljavanje – što je dvostruka površina u odnosu na zemlju koja se u istu svrhu dodjeljuje na područjima koja nisu svrstana pod Područja državnog prioriteta.

U skladu sa Zakonom o poticanju kapitalnih ulaganja Ministarstvo industrije i trgovine tvornicama daje i druge olakšice. One uključuju subvencioniranje 24% ulaganja, olakšice kod plaćanja poreza na prihod, veće subvencije za istraživanje i razvoj do 60% troškova svakog projekta, i pomoć pri zapošljavanju radnika, na području djelatnosti koje odobrava Centar za ulaganja pri Ministarstvu industrije i trgovine. Štoviše, Izrael nadoknađuje tvornicama u kolonističkim naseljima plaćanje poreza koji na njihove proizvode nameće Europska unija, koja smatra da ti proizvodi nemaju pravo na carinske olakšice navedene u Ugovoru o slobodnoj trgovini s Izraelom.

Unatoč znatnom ulaganju, važnost industrijskog sektora u kolonističkim naseljima je marginalna. Tek 4600 osoba, 1,3% zaposlenih u industriji u Izraelu, radi u izraelskim industrijskim zonama na Zapadnoj obali, a dodana vrijednost po svakom radniku na tim područjima je manja od one unutar Izraela.

Olakšice u poljoprivredi – Proračun Ministarstva poljoprivrede uključuje vladine troškove u sklopu Odjela za kolonizaciju Svjetske cionističke organizacije, nevladinog tijela koje djeluje kao glavna poluga vlade u pružanju potpore kolonističkim naseljima. U državnom proračunu za 2009/2010. godinu Odjel za kolonizaciju namijenio je 143 milijuna novih izraelskih šekela za „razvoj regionalnih sastavnica“ na Zapadnoj obali, Golanskoj visoravni i u Galileji. […]

Ministarstvo poljoprivrede zajednice u Jordanskoj dolini i ostatak kolonističkih naselja svrstava u Administrativno razvojno područje A. Kao takva ta naselja imaju pravo na subvencije za osnivanje poljoprivrednog poduzeća u vrijednosti od do 25% ulaganja, subvencioniranje poljoprivredno-turističkih projekata (preše za masline, vinogradi, male mljekare) i porezne olakšice na dobit u rasponu od 25-30% i na ulaganja.

Vlada također obeštećuje poljoprivrednike u kolonističkim naseljima za gubitak prihoda koji nastaje uslijed plaćanja carinske pristojbe koju na njihove proizvode nameću zemlje Europske unije.

Ove olakšice i poticaji prvenstveno pomažu kolonistima u Jordanskoj dolini, koji se uglavnom bave poljoprivredom za izvoz. Pomažu i projektima pojedinačnih kolonista u ruralnim kolonističkim naseljima koja razvijaju lokalne poljoprivredne projekte.

Porezne olakšice – Većina stanovnika kolonističkih naselja koristila je olakšicu smanjenja poreza na prihod od 7% sve dok ono nije ukinuto Planom gospodarskog oporavka iz 2003. Nema službenih podataka o novčanoj vrijednosti ove olakšice, već postoje samo različite procjene koje se odnose na različita vremenska razdoblja. Dror Tzaban je došao do podatka da je samo 2001. godine 36 320 poreznih obveznika na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze iskoristilo porezne olakšice u iznosu od ukupno 163 milijuna novih izraelskih šekela, u prosjeku 4487 novih izraelskih šekela po poreznom obvezniku. Ova se olakšica dodjeljuje iako je društveno-gospodarska situacija u većini kolonističkih naselja relativno vrlo dobra. […]

Lokalni porezi su u kolonističkim naseljima niži od onih u Izraelu, iako većina kolonista ima relativno visoke prihode. Prema podacima Centra Adva, u razdoblju od 2000. do 2006. godine prihodi lokalnih vlasti od poreza i pristojbi u kolonističkim su naseljima iznosili 2130 novih izraelskih šekela po stanovniku, što je oko 60% od iznosa koji su po glavi stanovnika u obliku prihoda od poreza i pristojbi primale lokalne vlasti unutar Izraela, koji je bio 3496 novih izraelskih šekela. Ovaj je prihod niži čak i od onog u gradovima u razvoju u Izraelu, koji je iznosio 3174 novih izraelskih šekela po stanovniku.


Olakšice za kolonistička naselja
Vlada također uplaćuje sredstva u proračune izraelskih lokalnih vlasti na Zapadnoj obali, financiranjem vladinih usluga i davanjem subvencija vlastima za poravnavanje proračuna koji su u deficitu.

Lavovski komad proračuna određen za vladine usluge namijenjen je za učiteljske plaće. Vlada također financira uspostavu i rad klinika za majke i djecu, plaće socijalnih radnika, funkcioniranje sigurnosnih prostorija, kupnju sigurnosnih vozila, te izgradnju sinagoga, društvenih centara, centara za dnevni boravak i infrastrukture poput gradskih trgova i semafora. […]

I ovdje, nastavljajući politiku svih prošlih izraelskih vlada, kolonističkim naseljima pogoduje diskriminacija u njihovu korist, u usporedbi s lokalnim vlastima unutar Zelene linije. […]

[…]


Peto poglavlje
Kolonistička naselja u međunarodnom pravu i kršenje ljudskih prava Palestinaca na Zapadnoj obali
Uspostavom kolonističkih naselja na Zapadnoj obali Izrael je prekršio mnoga pravila međunarodnog prava. Međunarodno humanitarno pravo zabranjuje uspostavu kolonističkih naselja. Nepoštivanje ove zabrane dovelo je do kršenja mnogih temeljnih ljudskih prava Palestinaca, prava koja su ugrađena u međunarodno pravo ljudskih prava.

[…]

A. Međunarodno humanitarno pravo
Uspostava kolonističkih naselja na Zapadnoj obali predstavlja kršenje 2 ključne konvencije međunarodnog humanitarnog prava koje sadrže pravila koja vrijede u doba rata i okupacije: Haaška konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. i popratna pravila (u daljnjem tekstu: Haški pravilnik) i Četvrta ženevska konvencija o zaštiti civila u vrijeme rata iz 1949. (u daljnjem tekstu: Četvrta ženevska konvencija).

Haaški pravilnik
Jedno od temeljnih načela međunarodnog humanitarnog prava je privremenost vojne okupacije. Zahvaljujući tom načelu okupacijskoj zemlji zabranjeno je mijenjati postojeće stanje na terenu.

Haški pravilnik okupacijsku zemlju smatra nekom vrstom „povjerenika“ koji djeluje kao predstavnik zakonitog suverena na određenom teritoriju. Članak 55. navodi pravila o dopuštenoj uporabi vladine imovine, uključujući zemlju pod kontrolom okupacijske zemlje. Okupacijska zemlja može upravljati imovinom okupirane zemlje i koristiti je za svoje potrebe, no obzirom da okupacijska zemlja nije suveren na tom teritoriju, zabranjeno joj je mijenjati karakter i prirodu vladine imovine, osim iz vojnih potreba ili za dobrobit lokalnog stanovništva.

Haaški pravilnik također štiti privatno vlasništvo na okupiranom teritoriju. Članak 46. zahtijeva od okupacijske zemlje da poštuje privatno vlasništvo osoba, Članak 47. zabranjuje pljačku, a Članak 52. zabranjuje rekviziciju osim za vojne potrebe.

Izraelski visoki sud pravde je priznao da Izrael nije suveren na tom teritoriju, te da je njegova uprava tamo privremena. Stoga je njegovo djelovanje ograničeno na služenje 2 vrstama potreba: vojnim potrebama i dobrobiti lokalnog stanovništva. Izrael ne smije dati prednost vlastitim interesima, bili oni nacionalni, ekonomski ili društveni.

Ogromna ulaganja u kolonistička naselja i preseljenje stotina tisuća izraelskih civila u ta kolonistička naselja stubokom su i opsežno izmijenili krajolik Zapadne obale, što je realnost koja krši načelo privremenosti okupacije. Uspostavom kolonističkih naselja također je prekršen Haaški pravilnik jer kolonistička naselja nisu izgrađena za dobrobit lokalnog stanovništva, Palestinaca, već isključivo za Izraelce.

Četvrta ženevska konvencija
Jedan od ciljeva Članka 49. Četvrte ženevske konvencije je očuvati demografski status quo na okupiranom teritoriju. Članak navodi da „Okupacijska sila ne smije deportirati ili prebacivati dijelove vlastitog civilnog stanovništva na teritorij koji okupira“. Prema tumačenju Međunarodnog odbora Crvenog križa, svrha ovog članka je spriječiti praksu kakvu su primjenjivale neke sile tijekom 2. svjetskog rata, „koje su dijelove svog vlastitog stanovništva prebacivale na okupirani teritorij iz političkih i rasnih razloga, ili kako bi, kako su tvrdile, kolonizirale te teritorije.“

Izrael tvrdi da ovaj članak ne brani uspostavu kolonističkih naselja, pod uvjetom da se civili u njih naseljavaju dobrovoljno. Ta je tvrdnja obmana. Cilj koji se želi postići ovim Člankom je zaštita lokalnog stanovništva od naseljavanja drugog stanovništva u njegovoj zemlji. Iz tog razloga članak također zabranjuje vladinu politiku koja omogućuje ili ohrabruje selidbu stanovnika okupacijske zemlje na okupirani teritorij. Izrael krši ovaj članak budući da je država zauzela velike dijelove zemlje za kolonistička naselja, pokrenula, odobrila, planirala i financirala uspostavu velike većine kolonističkih naselja i stvorila mehanizam koji daje velikodušne olakšice i poticaje s ciljem poticanja izraelskih građana da se presele i žive na okupiranom palestinskom teritoriju.

Ovo je stajalište poduprto Rimskim statutom iz 1998, prema kojem je uspostavljen Međunarodni kazneni sud. Statut navodi da je izravno ili neizravno prebacivanje stanovništva na okupirani teritorij ratni zločin. U mišljenju Međunarodnog suda pravde u Haagu o zakonitosti Separacijske pregrade (Zida), koji je taj sud objavio 2004, navodi se da su izraelska kolonistička naselja protuzakonita prema Ženevskoj konvenciji.

B. Međunarodno pravo ljudskih prava i kršenje ljudskih prava Palestinaca
Nepoštivanje zabrane uspostave kolonističkih naselja rezultiralo je kršenjem dugog popisa ljudskih prava Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali, prava koja su sadržana u međunarodnim konvencijama koje je Izrael ratificirao. Te konvencije uključuju Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. Tvrdnje izraelskih vlasti i predstavnika da se ove konvencije ne odnose na izraelske postupke na okupiranim područjima odbacuju pravnici i profesionalna tijela zadužena za njihovu provedbu. Oni tvrde da se konvencije primjenjuju na svako područje koje kontrolira država, bez obzira na to tko ima suverenitet.

Pravo na vlasništvo
Pravo na vlasništvo sadržano je u članku 17 Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji navodi da svaka osoba ima pravo posjedovati imovinu i zabranjuje samovoljno lišavanje imovine. Zaštita vlasništva također je ugrađena u međunarodno humanitarno pravo, između ostalog, u članak 46 Haaškog pravilnika i članak 53 Četvrte ženevske konvencije. Izraelski zakon ovo pravo priznaje u Odjeljku 3. Temeljnog zakona: Ljudsko dostojanstvo i sloboda, koji navodi: „Ne smije se prekršiti pravo osobe na vlasništvo.“

Izrael je uspostavio pravno-birokratski aparat kako bi stekao kontrolu nad Zapadnom obalom, na temelju lažnih tvrdnji kako je zemlja bila potrebna za „vojne potrebe“ ili za „javne potrebe“ ili kako se radilo o „državnoj zemlji“, s ciljem da privatnu i javnu palestinsku zemlju prebaci kolonističkim naseljima kako bi je ona mogla koristiti. Ovaj je aparat omogućio transfer više od 42% zemlje na Zapadnoj obali kolonističkim naseljima i izgradnju 21% izgrađenih površina u kolonističkim naseljima na privatnoj palestinskoj zemlji. Upravljajući ovim aparatom Izrael je iscrpno i sustavno narušio pravo na vlasništvo nad imovinom Palestinaca na Zapadnoj obali.

U slučajevima kada su kolonisti sami zauzeli kontrolu nad privatnom palestinskom zemljom, vlasti zadužene za provedbu zakona ponekad su se pravile da toga nisu svjesne. Neki od ovih slučajeva dogodili su se pod okriljem vladinih ministarstava i pomoću vladinog i javnog financiranja, te vojne zaštite. Na ovaj je način država ozakonila krađu palestinske privatne imovine.

[…] Evidentno kršenje prava na pravičan postupak koje je pratilo procese stjecanja kontrole nad zemljom čini narušavanje ovog prava naročito samovoljnim.

Pravo na jednakost
Pravo na jednakost je stup zaštite ljudskih prava. Ono je između ostalog ugrađeno u članak 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te u članak 1 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Prema ovim ugovorima, svaka osoba ima prava i slobode bez diskriminacije bilo kakve vrste, uključujući diskriminaciju na temelju nacionalnog podrijetla, ili političkog položaja njene zemlje, „bez obzira je li ta zemlja neovisna, pod nečijom upravom, samoupravna ili joj je suverenitet na neki drugi način ograničen.“

Izrael je de facto anektirao kolonistička naselja, stvorivši izraelske enklave na Zapadnoj obali, putem statuta, pravilnika i vojnih naredbi koje na kolonistička naselja primjenjuju veliku većinu izraelskih zakona. Iz ovih je postupaka proizašla situacija u kojoj se odvojeni pravni sustavi primjenjuju na 2 stanovništva koja žive na tom području – izraelsko židovsko stanovništvo i palestinsko stanovništvo. U sklopu ove politike nad kolonistima se primjenjuje izraelsko građansko pravo, koje sadrži pravila, vrijednosti i prava kakvi vrijede za građane demokratskih zemalja, uključujući brojne zaštite njihovih prava. U slučajevima u kojima su Palestinci oštećena strana, ovaj je sustav već desetljećima neučinkovit i blag prema kolonistima koji čine različite prekršaje, od fizičkih napada na Palestince, uništavanja palestinske imovine, remećenja javnog reda, do nezakonite gradnje i kriminalnog otimanja privatne palestinske zemlje za kolonističku uporabu, te zagađivanja okoliša.

S druge strane, Palestinci na Zapadnoj obali žive pod okupacijskim režimom i vojnim pravosudnim sustavom koji sustavno krši njihova prava, uključujući pravo na pravični postupak.

Davanje različitih prava civilima koji žive na istom teritoriju, na temelju njihovog nacionalnog podrijetla, predstavlja očigledno kršenje prava na jednakost.

Pravo na adekvatan životni standard
Članak 11 Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima sadrži pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara njoj i njenoj obitelji, uključujući odgovarajuću prehranu, odjeću i stanovanje, kao i pravo na neprekidno poboljšanje životnih uvjeta“. Izrael u nekoliko aspekata narušava ovo pravo, kako je niže prikazano.

Urbani razvoj – Smještaj kolonističkih naselja u blizini palestinskih zajednica, naročito onih u blizini 6 velikih palestinskih gradova – Betlehem, Istočni Jeruzalem, Hebron, Ramallah i al-Bireh, Nablus i Jenin – blokira njihov potencijalni urbani razvoj u najmanje jednom smjeru. U nekim slučajevima, poput slučaja Ariela, kolonističko je naselje izgrađeno na području za prirodni razvoj susjednih palestinskih zajednica – Salfita, Harisa, Kifl Harisa, Qire, Marde i Iskake.

Onemogućavanje pristupa izvorima vode – Gotovo totalna kontrola nad zajedničkim izraelsko-palestinskim izvorima vode na Zapadnoj obali – podzemnim zalihama vode i planinskim vodonosnikom – rezultira strukturnom i trajnom diskriminacijom u količini vode koja je na raspolaganju za palestinsku potrošnju u usporedbi s količinom vode dostupnom stanovnicima Izraela i stanovnicima kolonističkih naselja: Palestinci konzumiraju 73 litre vode po glavi stanovnika dnevno (Svjetska zdravstvena organizacija preporuča potrošnju od najmanje 100 litara dnevno) dok dnevna potrošnja vode po glavi stanovnika u izraelskim urbanim zajednicama doseže 242 litre, a u ruralnim zajednicama 211 litara.

Kontinuirana diskriminacija u podjeli zajedničkih izvora vode stvara kroničnu nestašicu vode kod Palestinaca, ponajprije u sjeveroistočnim i južnim dijelovima Zapadne obale, dok istovremeno obližnji kolonisti primaju redovitu i neograničenu količinu vode. Izraelska politika drastično smanjuje prihod i narušava životni standard palestinskih obitelji.

Gospodarsko-poljoprivredni razvoj – Izrael Palestincima uskraćuje korištenje bogatih izvora vode u Jordanskoj dolini, gdje se nalaze 32 od 38 bunara koje je Mekorot, izraelska državna vodoopskrbna tvrtka, izbušila na Zapadnoj obali. Mekorot crpi 31,5 milijuna kubnih metara vode godišnje i dostavlja je isključivo za otprilike 8000 kolonista u Jordanskoj dolini i na sjevernom području Mrtvog mora, zahvaljujući čemu oni mogu razvijati poljoprivredu intenzivnog navodnjavanja na relativno sušnom i vrućem području. Osim toga, prema podacima Svjetske banke, 10,2 % obrađene zemlje na Zapadnoj obali nalazi se zapadno od Separacijske pregrade, na zemlji na kojoj se godišnje proizvedu poljoprivredni proizvodi u vrijednosti od 38 milijuna dolara, što predstavlja 8% ukupne palestinske poljoprivredne proizvodnje. Izraelska politika Palestincima uskraćuje dodatni prihod od poljoprivrede i pojačanog zapošljavanja u tom sektoru.

Svjetska banka procjenjuje ovaj gubitak nanesen palestinskom gospodarstvu na 480 milijuna dolara godišnje i gubitak oko 110 000 radnih mjesta.

Ograničavanja gradnje – […] Ova se diskriminacija provodi posredstvom vojnih naredbi koje su izmijenile sustav planiranja kakav je postojao za vrijeme jordanske vladavine, s ciljem da se pogoduje interesima Izraela i kolonističkih naselja.

Ovaj novi sustav, kojim upravlja Civilna uprava, i sustav kojim u Istočnom Jeruzalemu upravljaju jeruzalemske gradske vlasti i Okružni odbor za planiranje i gradnju pri Ministarstvu unutarnjih poslova, namjerno ne planiraju i ne odobravaju građevinske planove koji bi omogućili gradnju i razvoj u palestinskim zajednicama na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu. Na primjer, Izrael palestinskim zajednicama u „Zoni C“ nameće doslovno i usko tumačenje urbanih planova Britanskog mandata koji potječu od prije 70 godina, a koji su većinu zemlje na Zapadnoj obali svrstavali pod poljoprivredno zemljište, sprječavajući izdavanje građevinskih dozvola.

Izrael također palestinske stanovnike potiskuje iz „Zone C“, prvenstveno one koji žive na južnom hebronskom gorju i u Jordanskoj dolini, putem opetovanih rušenja objekata u njihovim zajednicama. U Jeruzalemu Palestinci koji žele dobiti građevinske dozvole moraju udovoljiti preduvjetima koji im uskraćuju gotovo svaku realnu mogućnost da dobiju građevinsku dozvolu.

U međuvremenu ovaj je sustav planiranja odobrio planove za izgradnju desetaka tisuća stanova u kolonističkim naseljima i dijelovima Zapadne obale koje je Izrael anektirao Jeruzalemu.

Pravo na slobodu kretanja
Članak 12 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da svatko ima pravo na slobodu kretanja unutar svoje zemlje. Ovo je pravo važno zbog toga što je sloboda kretanja nužna u svakodnevnom životu i za ostvarivanje drugih prava koja sadrži međunarodno pravo, uključujući pravo na rad, zdravlje, obrazovanje i obiteljski život.

Znatan dio kolonističkih naselja izgrađen je na planinskom lancu pored Ceste 60, glavne prometne arterije koja povezuje sjever i jug Zapadne obale. Kao što je gore spomenuto, položaj kolonističkih naselja presjekao je urbani kontinuitet palestinskih zajednica.

U brojnim B'Tselemovim izvještajima […] dokumentirani su desetci kontrolnih točaka koje je Izrael postavio u unutrašnjosti Zapadne obale, uz još stotine drugih prepreka (zemljanih humaka, betonskih pregrada, i vrata) i cestovni režim koji zabranjuje kretanje palestinskih vozila.

Broj ograničenja mijenjao se tijekom godina. 2009. Izrael je znatno smanjio broj kontrolnih točaka na Zapadnoj obali, zadržavajući sposobnost reguliranja i ograničavanja palestinskog prometa unutar Zapadne obale pomoću nekoliko glavnih kontrolnih točaka. Velika većina ograničenja koja su trenutno na snazi namijenjena su kako bi Palestinci ostali podalje od kolonističkih naselja ili glavnih cesta koje koriste kolonisti, te kako bi se smanjio i onemogućio palestinski promet na većim područjima, poput Istočnog Jeruzalema, Jordanske doline i područjima zapadno od Separacijske pregrade.

Zbog ovih trajnih ograničenja Palestincima na Zapadnoj obali je otežano vođenje normalnog života. Osim znatnog gubitka vremena koji prouzrokuju ova ograničenja, ona također dovode do kršenja dodatnih prava: prava na zdravlje, zbog otežanog pristupa medicinskim centrima s kojim se suočavaju liječnički timovi i pacijenti; prava na adekvatni životni standard, zbog poteškoća s kojima se susreću radnici na putu do svog posla i stalne odgode u prijevozu robe; pravo na obiteljski život, zbog poteškoća koje se pojavljuju pri putovanju iz jedne zajednice u drugu, čak i kad se radi o susjednim zajednicama, i dozvola koje su potrebne za posjet nekih zajednica; prava na obrazovanje, zbog otežanog i dugotrajnog puta koji Palestinci moraju prevaliti da bi došli do obrazovnih institucija, uključujući palestinska sveučilišta; i prava na slobodu vjeroispovijesti, što je posljedica ograničenja kretanja do vjerskih središta u Jeruzalemu i Betlehemu.

Pravo na samoodređenje
Prvi članak zajednički Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi:

1. Svi narodi imaju pravo na samoodređenje. Na temelju toga prava oni slobodno određuju svoj politički status i osiguravaju svoj gospodarski, društveni i kulturni razvoj.

2. Svi narodi mogu slobodno raspolagati svojim prirodnim bogatstvima i izvorima za svoje osobne ciljeve … Ni u kojem slučaju se neki narod ne smije lišiti sredstava za svoj opstanak.

[…]

Položaj kolonističkih naselja cjepka palestinsku teritorijalnu povezanost na Zapadnoj obali i umjesto toga stvara desetke enklava koje onemogućavaju uspostavu neovisne i održive palestinske države, čime je onemogućeno ostvarenje prava na samoodređenje.

Već samo planovi za proširenje kolonističkog naselja Ma'ale Adummim, naročito u pogledu gradnje planirane na području E-1, sjeverno od tog kolonističkog naselja, čine uspostavu održive teritorijalno povezane palestinske države nemogućom. Provedbom ovih planova, koji čekaju odobrenje političkog ešalona, blokirat će se kretanje između sjevernog i južnog dijela Zapadne obale i to će područje biti podijeljeno u 2 kantona, a Istočni će Jeruzalem, još više nego što je to slučaj sada, biti fizički odijeljen od ostatka Zapadne obale. Postojanje kolonističkih naselja također palestinskom narodu uskraćuje znatan dio zemlje i vodenih resursa na Zapadnoj obali, koji su vitalni za urbani i gospodarski razvoj.


Zaključak
Uspostava kolonističkih naselja je protuzakonita. Unatoč tome, tijekom proteklih 43 godine, više od 42% zemlje na Zapadnoj obali dodijeljeno je za uspostavu više od 200 kolonističkih naselja, te 12 četvrti na području koje je anektirano Jeruzalemu. Istovremeno, Izrael je ohrabrivao preseljenje oko pola milijuna Izraelaca u ta kolonistička naselja nudeći im dug popis velikodušnih olakšica i poticaja. Ovaj je proces doveo do značajnih promjena u krajoliku Zapadne obale.

Tijekom godina izraelske okupacije Zapadne obale, izgradnja i naseljavanje kolonističkih naselja bili su promicani od strane svake od vlada. Glavni cilj projekta je steći kontrolu nad što više zemlje na Zapadnoj obali kako bi se uspostavljala i širila kolonistička naselja. Kolonistička su naselja podijelila i odvojila područja pod palestinskom kontrolom, pretvarajući ih u nepovezane enklave i brišući granicu između Izraela i Zapadne obale.

Uz projekt kolonizacije, Izrael je na Zapadnoj obali uspostavio i institucionalizirao 2 odvojena pravosudna sustava: jedan za koloniste, što de facto anektira kolonistička naselja i daje njihovim stanovnicima sva prava koja imaju državljani demokratskih zemalja; i drugi, vojni pravosudni sustav koji sustavno krši prava Palestinaca i uskraćuje im bilo kakvu stvarnu moć u oblikovanju politika koje utječu na njihove živote. Ovi odvojeni sustavi utvrđuju režim zaštite prava osoba na temelju njihovog nacionalnog identiteta.

Razvoj i jačanje kolonizacijskog pothvata tijekom proteklih 4 desetljeća stvorili su novo prostorno-geografsko, gospodarsko i pravno činjenično stanje diljem Zapadne obale, koje je uzrok kontinuiranog kršenja palestinskih ljudskih prava. Najprije je tu kršenje prava na vlasništvo, koje se manifestira zapljenom stotina tisuća dunuma zemlje koja pripada Palestincima i uzurpiranje osobne imovine palestinskih zajednica i pojedinaca, sve pod različitim izgovorima i putem raznih sredstava. Postojanje kolonističkih naselja također krši palestinska prava na adekvatan životni standard, slobodu kretanja, jednakost i samoodređenje.

Kolonistički pothvat od njegovog početka obilježava instrumentalan, ciničan, pa čak i kriminalan odnos prema međunarodnom pravu, lokalnim zakonima, izraelskim vojnim naredbama i izraelskim zakonima. Taj je odnos omogućio kontinuirano zaposjedanje zemlje Palestinaca na Zapadnoj obali. Izrael ignorira eksplicitne zabrane u međunarodnom pravu koje se odnose na uspostavu kolonističkih naselja, i nudi vlastito tumačenje uspostave kolonističkih naselja, tumačenje koje ne prihvaća gotovo niti jedan pravnik u svijetu ili međunarodnoj zajednici. Izrael se oslanja na neistinite tvrdnje o „vojnim potrebama“ ili „javnim potrebama“ kako bi opravdao zapljenu zemlje za kolonistička naselja. Izrael je također izvrnuo osmanski zemljišni zakon kako bi stotine tisuća dunuma zemlje, uključujući zemlju u privatnom palestinskom vlasništvu, proglasio „državnom zemljom“. Štoviše, država uporno odbija provoditi zakon nad kolonistima koji su zaposjeli zemlju u privatnom palestinskom vlasništvu.

Izrael je plaštem zakonitosti prikrio neprekidnu otimačinu zemlje. Pravni sustav kojim Izrael upravlja na Zapadnoj obali ne uključuje temeljne vrijednosti prava i pravde, i pokazuje se sustavom namijenjenom da bi služio političkim ciljevima i omogućio rutinsko kršenje ljudskih prava Palestinaca.

Odgovornost za kolonizacijski pothvat i mnoga kršenja ljudskih prava koja su njegova posljedica prvenstveno je na svim izraelskim vladama, koje su pokrenule, uspostavile i širile kolonistička naselja. Međutim, mnoga druga tijela također snose odgovornost, uključujući izraelski pravni sustav, koji je odobrio ovaj pothvat odobrivši zabranjeno djelovanje izvedeno od strane policije ili vojske, odbijajući spriječiti sustavnu i kontinuiranu štetu Palestincima, i podupirući režim s 2 pravosudna sustava koji je blag prema kolonistima i šteti Palestincima.

Kontinuirano širenje ovog pothvata proturječi proglašenim ciljevima pregovora koje Izrael vodi s palestinskim predstavnicima već više od 18 godina, te izraelskim obvezama tijekom tog razdoblja u sklopu mirovnog plana Road map for peace i prema američkoj administraciji. Obzirom da je kršenje zakona sadržano u kolonizacijskom pothvatu, te obzirom na njegov neizbježno diskriminacijski režim, postojanje kolonističkih naselja također potkopava temelje izraelske demokracije i šteti ugledu Izraela među drugim državama u svijetu.

Obzirom da su kolonistička naselja nezakonita od samog početka, te obzirom na kršenja ljudskih prava koja su uslijedila, B'Tselem ponovo traži od izraelske vlade da ukloni sva kolonistička naselja. To je potrebno provesti na način da se poštuju ljudska prava kolonista, uključujući isplatu odštete.

Do tada, moguće je odmah poduzeti nekoliko prijelaznih mjera kako bi se ublažila kršenja ljudskih prava. Između ostalog, izraelska vlada mora prekinuti svu novu izgradnju u kolonističkim naseljima, otkazati postojeće graditeljske planove, i zamrznuti procedure za zapljenu dodatne zemlje. Vlada također mora ukinuti sve olakšice i poticaje koje daje kako bi izraelske građane potakla da se presele u kolonistička naselja.

Vijesti, linkovi – Palestina/Izrael (O blokadi i humanitarnoj krizi u Pojasu Gaze…)

Gaza: Dying To Break The Blockade
Gaza: Pacijenti umiru čekajući na ukidanje blokade (5. kolovoz 2011.)
Do sada je više od 500 stanovnika Gaze umrlo zbog onemogućenog pristupa spasonosnim lijekovima i medicinskoj opremi koji se može izravno pripisati ilegalnoj izraelskoj blokadi Pojasa Gaze. Međunarodni Crveni križ je 28. srpnja 2011. priopćio da: „Nepostojanje pouzdanog sustava za dostavu lijekova i drugih medicinskih potrepština ima izravan utjecaj na skrb o pacijentima. Već 3 mjeseca nema zaliha lijekova koji se koriste u liječenju raka, transplantaciji bubrega i hemodijalizi.“ A to je samo vrh ledene sante. U ministarstvu zdravstva vlade u Gazi tvrde da u Pojasu Gaze nema 180 ključnih lijekova i 164 vrsta medicinskih potrepština, da nema ni dezinfekcijskih sredstava ni alkohola, te da su neki ljudi već umrli zbog ovakvog stanja. Dodaju da od 30 vrsta lijekova koji su potrebni za liječenje raka nema njih 15, te napominju da se time onemogućava provedba cijelog liječenja, jer se ono sastoji od tretmana koji uključuje više različitih lijekova. Lijekova za talasemiju također nema na policama ljekarni ministarstva zdravstva u Gazi. U ministarstvu zdravstva vlade u Gazi tvrde da je najvažniji uzrok ove krize izraelska okupacija i opsada Pojasa Gaze, no upozoravaju da dio odgovornosti snosi i Palestinska samouprava koja u Gazu dostavlja lijekove i opremu iz svojih skladišta na Zapadnoj obali. Prema tvrdnjama vlasti u Gazi, Palestinska samouprava Pojasu Gaze dostavlja samo minimalne količine lijekova, kako bi se produljila nestašica i s ciljem da se stanovništvo Gaze pobuni protiv tamošnjih vlasti. Palestinska samouprava sredstva za lijekove dobiva od Svjetske banke i vlasti u Gazi je smatraju odgovornom za smrt djece koja su umrla zbog nestašice lijekova. S druge strane, za vrijeme dok stanovnici Gaze umiru, međunarodne organizacije Izraelu dopuštaju da, kao zemlja koja krši međunarodno pravo, određuje način, sadržaj i isporuku humanitarne pomoći, u suprotnosti s humanitarnim načelima. Na primjer, nedavno je Međunarodni odbor Crvenog križa danima čekao na izraelsko dopuštenje da njegovi radnici uđu u Gazu i unesu lijekove potrebne za 5 blizanaca rođenih u Pojasu Gaze. Za vrijeme dok su čekali na dopuštenje od njih 5 umrla su 2 djeteta. Čak ni kola hitne pomoći koja prevoze teško bolesne pacijente često moraju satima čekati na prolaz, a ponekad im prijelaz nije dopušten i moraju se vratiti natrag. U Pojasu Gaze se 5. kolovoza nalazio i europski konvoj European Miles for Smiles 4 koji je ministarstvu zdravstva dostavio očajnički potrebne zalihe terapeutskog mlijeka i Factora 8 koji se koristi za liječenje hemofilije. Iako je ovaj konvoj odličan primjer uspješne suradnje, ovakvo snabdijevanje lijekovima ne može zamijeniti ono planirano. I tako, dok se Izrael oglušuje na svoje obveze prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji da osigura adekvatne zalihe lijekova i medicinskih potrepština, dok Palestinska samouprava prima sredstva od Svjetske banke ali u Gazu ne dostavlja lijekove i opremu za koje su ta sredstva namijenjena, dok UN i ostale međunarodne organizacije pokušavaju riješiti probleme koje su stvorili Izrael i Palestinska samouprava i mole Izrael da im to dopusti, stanovnici Gaze umiru sporom, ali sigurnom smrću zatočeni ilegalnom blokadom i apatijom i licemjerjem međunarodne zajednice koja više brine o tome kako će popustiti izraelskim zahtjevima nego o međunarodnom pravu, a kamoli tek o temeljnim humanitarnim načelima.
Read more…

Gaza passengers await the unknown
Putnici iz Gaze čekaju u neizvjesnosti (22. srpanj 2011.)
Unatoč tome što je Egipat „otvorio“ granični prijelaz Rafah, Palestinci koji žive u Gazi nisu primijetili promjene u ograničenjima kretanja na granici. Svakodnevno desetci građana – obitelji, studenti, osobe koje žele iz Gaze izaći u potrazi za zaposlenjem, starije i nemoćne osobe – po cijeli dan i na nesnosnoj vrućini, u tišini čekaju i nadaju se da će im biti dopušteno da Pojas Gaze napuste kroz granični prijelaz Rafah na granici s Egiptom. Čekaju da im sigurnosne snage odobre izlazak iz Pojasa Gaze, no čak ni takvo odobrenje ne jamči im da će im na kraju biti dopušteno da stvarno i otputuju. Egipat je u ožujku najavio da će ublažiti ograničenja na graničnom prijelazu Rafah i dopustiti muškarcima u dobi između 18 i 40, te ženama svih dobi da iz Pojasa Gaze uđu u Egipat. Egipatske sigurnosne službe tvrde da je razlog zbog kojeg ne povećavaju ukupan broj ljudi kojima je dopušteno da prijeđu granični prijelaz velik broj osoba koje žele otputovati i nedovoljan broj osoblja koje radi na prijelazu. Nakon što je Egipat najavio otvaranje prijelaza, porastao je broj Palestinaca koji žele kroz taj prijelaz izaći iz Pojasa Gaze. Egipat je 3 dana nakon najave otvaranja prijelaza smanjio dnevnu kvotu osoba koje mogu izaći kroz prijelaz Rafah s 650 na 400 ljudi, iako navodno kroz prijelaz dnevno može prijeći 1000 putnika. Prijelaz Rafah namijenjen je isključivo za ljude i ne koristi se za robu. Kako bi izašli iz Gaze građani se najprije moraju upisati kod palestinskog ministarstva unutarnjih poslova. Trenutno se na listi čekanja nalazi 25 000 ljudi. Ograničenja putovanja kroz prijelaz Rafah ne odnose se samo na Palestince, već i građane drugih zemalja (na primjer Egipćane) koji žele napustiti Gazu. Egipćanka Laila Noureldeen Ramez koja je sa svojim 13-godišnjim sinom u svibnju na 2 tjedna došla u Gazu kako bi posjetila supruga koji je u bolnici u Rafahu, još uvijek nije uspjela izaći iz PG. Laila i njen sin na granični prijelaz dolaze svaki dan rano ujutro i provode čitave dane čekajući, a zatim se moraju vratiti kući. Abdelhamid Al Bintaji, koji pokušava Pojas Gaze napustiti kako bi posjetio sina u Francuskoj kojeg nije vidio 10 godina, već je 4 puta morao odgađati svoj let u Francusku. Iako su mu obećali da će 10. srpnja konačno moći otputovati, 20. srpnja još se uvijek nalazio u Pojasu Gaze. Prijelaz Rafah je za građane Gaze jedini izlaz prema vanjskom svijetu. Neki koji čekaju na dopuštenje da otputuju nisu kritični medicinski slučajevi i žele samo posjetiti obitelj ili pobjeći od unutarnjih palestinskih sukoba i izraelskog zračnog bombardiranja Pojasa Gaze. Međutim, zbog izraelske blokade ulaza robe, opreme i lijekova, bolnicama u Gazi rad otežava nestašica lijekova i opreme. Među onima koji iz liječničkih razloga žele prijeći granični prijelaz Rafah je i 23-godišnji Loai Al Najjar kojem su nakon izraelskog napada „Lijevano olovo“ 2008-2009. amputirane obje noge, a u lubanji mu se još uvijek nalazi šrapnel koji prijeti da će mu oštetiti mozak. Loaiju je potrebno liječenje u Saudijskoj Arabiji, no i on mora čekati da prijeđe granicu baš kao i svi ostali. Loai već 4 tjedna svaki dan u 6 sati ujutro dolazi na prijelaz i još mu uvijek nisu dopustili da otputuje na liječenje. Saudijsko veleposlanstvo poslalo je službenu pratnju za Loaija kako bi u njegovu korist izvršilo pritisak. Sjedenje u invalidskim kolicima vrlo je bolno za Loaija, no bez obzira što se na prijelazu nalaze kola hitne pomoći, ona služe samo za hitne slučajeve i Loai umjesto da bude smješten na ležaj, mora po cijele dana sjediti u bolnom položaju.
Read more…

UNRWA operations in Jenin suspended indefinitely
UNRWA na neodređeno vrijeme obustavila svoj rad u Jeninu (12. kolovoz 2011.)
UNRWA je u četvrtak (11. kolovoza) najavila da od petka na neodređeno vrijeme obustavlja svoje operacije u gradu Jeninu na Zapadnoj obali i tamošnjem izbjegličkom logoru. Ta organizacija tvrdi da je bila prisiljena obustaviti svoj rad zbog „prijetnji koje su primili njeni zaposlenici i osoblje na tom području“, dodavši kako ne može ispunjavati svoje obveze u ozračju „nasilja i prijetnji“ i upozorivši da su njene prostorije postale nesigurne zbog prijetnji koje je organizacija primila. Pozvala je civilno društvo i vlasti da brzo uklone ovu prepreku, a Palestinsku samoupravu da zajamči zaštitu i sigurnost zaposlenika i prostorija UNRWA-e, kako bi se što prije mogao nastaviti rad te organizacije.
Read more…

Présentation du bateau français pour Gaza, le "Louise Michel". (video)

Izraelska blokada Pojasa Gaze je protuzakonita prema međunarodnom pravu

Informacije iz članka Que doit faire la France face au blocus israélien de la bande de Gaza ? objavljenog 29. lipnja 2011. koji su napisali senatorica francuske zelene stranke Europe Ecologie-Les Verts Alima Boumediene-Thiery, koja je namjeravala sudjelovati u proboju blokade francuskim brodom Louise Michel u sklopu Flotile slobode 2, i magistrat Ghislain Poissonnier. Cijeli članak s više informacija možete na francuskom pročitati na linku.

Od kad je u lipnju 2007. Hamas preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze, Izrael je tom području nametnuo kopnenu, pomorsku i zračnu blokadu, koja se manifestira putem vrlo strogih ograničenja ulaza roba i osoba. Tu blokadu nije odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a. Ona je rezultat jednostrane odluke države Izrael, koja smatra da vodi rat protiv Hamasa i u teritoriju Pojasa Gaze vidi „neprijateljski entitet“. Budući da se na Izrael redovito ispaljuju rakete i mine, Izrael procjenjuje da je blokada nužna za izraelsku sigurnost i sprječavanje naoružavanja Hamasa.

Trenutna blokada se sama po sebi ne čini protuzakonitom. U stvari, u slučaju oružanog sukoba, običajno međunarodno pravo dopušta pribjegavanje blokadi protiv neprijateljske sile. Priručnik San Remo od 12. lipnja 1994. o međunarodnom pravu primjenjivom u oružanim sukobima na moru dopušta pomorsku blokadu. Dopušteno je pribjeći sili kako bi se blokada primijenila čak i kad je neka treća zemlja pokušava prekršiti. Oslanjajući se na ove odredbe, izraelska mornarica zabranjuje, i pri tome po potrebi koristi i smrtonosnu silu, ulaz i prolaz svakom stranom plovilu u teritorijalne vode Pojasa Gaze i zonu proširenu na do 40 milja od obale.

Međutim, potpuna kontrola (i blokada) kopnenih, zračnih i pomorskih granica, Pojas Gaze, unatoč evakuaciji izraelske vojske u rujnu 2005. godine, pretvara u teritorij pod efektivnom kontrolom Izraela. Zbog toga je Pojas Gaze pravno okupirani teritorij.

Izrael prema 55. i slijedećim člancima 4. ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. ima obvezu, kao okupacijska sila, osigurati što normalniji život za 1,6 milijuna civila koji žive na tom zatvorenom području od 360 kvadratnih km. Konvencija okupacijskoj sili vrlo precizno nameće obveze osiguravanja opskrbe hranom, lijekovima, odjećom, ležajevima, smještajem i drugim dobrima nužnim za preživljavanje civilnog stanovništva, te dopuštanja humanitarnim organizacijama da na tom području provode svoje aktivnosti.

Unatoč tome, u praksi, kako naglašavaju i Ujedinjeni narodi i Međunarodni odbor Crvenog križa, prehrambene, medicinske, društvene i gospodarske posljedice ovakve blokade teško pogađaju palestinsko stanovništvo. 61% stanovnika Pojasa Gaze je „prehrambeno nesigurno“; zdravstvene strukture i dalje su u oronulom i uznapredovalom stadiju nefunkcioniranja; teško je narušen školski, sveučilišni i profesionalni život stanovnika; nestašica goriva, električne energije, cementa i sirovina čini razvoj gospodarskih i komercijalnih djelatnosti gotovo nemogućim. Djelomično ukidanje kopnene blokade za neku robu namijenjenu civilnoj uporabi koje je uvedeno u lipnju 2010. nije imalo značajniji učinak, a trajna ograničenja na jedinom kopnenom prijelazu Erez nisu se uopće promijenila.

Priručnik San Remo zabranjuje pomorsku blokadu ukoliko se pokaže da njena uspostava, u odnosu na izravne vojne prednosti koje se od nje mogu dobiti, pretjerano šteti civilnom stanovništvu (odjeljak II, točka 102). Ova blokada također civilnom stanovništvu Gaze nameće kolektivno kažnjavanje, a međunarodno humanitarno pravo zabranjuje takvu vrstu kazni (članak 50 Haških pravila iz 1907, članak 33 Četvrte ženevske konvencije). Konačno, obzirom da se radi o okupiranom teritoriju na kojem se međunarodne konvencije o ljudskim pravima primjenjuju od 1991. kad ih je Izrael ratificirao, blokada narušava ljudsko dostojanstvo stanovnika, naročito njihovo pravo na hranu i vodu, na zdravlje, smještaj, rad i obrazovanje, te im uskraćuje slobodu kretanja i pravo da napuste i vrate se u vlastitu zemlju.

Dakle, blokada Pojasa Gaze je u svom aktualnom obliku protuzakonita prema međunarodnom pravu. Glavni tajnik UN-a, jednako kao i Međunarodni odbor Crvenog križa, na temelju ove protuzakonitosti zatražili su njeno „trenutačno ukidanje“ i poštivanje rezolucije 1860 Vijeća sigurnosti UN-a od 8. siječnja 2009. koja poziva na „neometanu dostavu i distribuciju humanitarne pomoći na cijelom području Pojasa Gaze, uključujući hranu, gorivo i zdravstvenu skrb“.

Članak 1. Četvrte ženevske konvencije obvezuje svaku državu stranku te konvencije, bez obzira sudjeluje li ili ne u nekom oružanom sukobu, da natjera ostale države da poštuju njen sadržaj.

Obzirom da je blokada u svom aktualnom obliku protuzakonita, uporaba sile kako bi se osiguralo njeno poštivanje jednako je tako protuzakonita. Nakon što nisu ispunile svoje međunarodne obveze u pogledu civilnog stanovništva u Gazi, izraelske vlasti nemaju a fortiori pravo silom sprječavati plovila da u Pojas Gaze dostave humanitarnu pomoć.


Izvor: Que doit faire la France face au blocus israélien de la bande de Gaza ?


DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Israeli protest leader says UK riots 'warning sign'
Protest organizers on Wednesday called for more protests over the coming weekend, but not in Tel Aviv, scene of mass rallies last weekend. "We decided not to stage demonstrations in Tel Aviv but to call for rallies across the country," activist leader Stav Shafir told AFP. "The important thing is to prove that the protest is not limited to people from Tel Aviv." Student union leader Itzik Shmuli told public radio that Saturday rallies were planned in Afula in the north, and in the southern city of Beersheva. Last Saturday more than 250,000 demonstrators marched on the streets of Tel Aviv and other cities calling for "social justice." ... The public agency responsible for state-owned land, which is most of the land in Israel, approved on Wednesday Netanyahu's proposals to lower prices on land sales to facilitate affordable housing, in what local media called a historic decision. "Land will no longer be used as a tool for profit but will serve the citizens," Israel Lands Administration chairman, Housing Minister Ariel Atias, said in remarks broadcast on state-run television. Israel has been rocked since mid-July by a rapidly growing protest movement demanding cheaper housing, education and health care. ... An opinion poll published by Channel 10 television late on Tuesday showed that 88 percent of respondents said they supported the movement, with 46 percent who voted for Netanyahu's Likud party saying they had joined protests.
Read more...

Analysis: 'Prisoners' of Israeli airspace
Analiza: „Zarobljenici“ izraelskog zračnog prostora (10. kolovoz 2011.)
Putnici u putničkim avionima na međunarodnim letovima u izraelskom zračnom prostoru moraju sjediti na svojim mjestima i ne smiju se kretati po avionu, čak ni kako bi zadovoljili osnovne ljudske potrebe poput korištenja WC-a, uzimanja hrane ili vode ili odlaska do sjedala svojih prijatelja kako bi s njima razgovarali. Zabrana se odnosi i na malu djecu kojoj za vrijeme dok je avion u izraelskom zračnom prostoru nije dopušteno čak ni da odu na WC. Svaki putnik koji bi se oglušio na zabranu kretanja po avionu dok se isti nalazi u izraelskom zračnom prostoru smatran je potencijalnom „prijetnjom izraelskoj sigurnosti“.
Read more…

Ambitious plans to boost transport, trade infrastructure
Developing transport and trade infrastructure in the occupied Palestinian territory is the focus of a growing number of proposed donor and Palestinian Authority projects, but it remains to be seen how many of them will ever come to fruition.
Read more...

Israel approves 1,600 Jerusalem settler homes
Izrael odobrio gradnju 1600 kolonističkih domova u Jeruzalemu (11. kolovoz 2011.)
Izraelski ministar unutarnjih poslova Eli Yishai dao je u četvrtak (11. kolovoza) svoje konačno odobrenje za izgradnju 1600 novih kolonističkih domova u istočnom Jeruzalemu. Izraelski ministar unutarnjih poslova također za nekoliko dana namjerava odobriti izgradnju još 2700 kolonističkih domova u kolonističkim četvrtima istočnog Jeruzalema. Izgradnja 1600 kolonističkih domova odobrena je za Ramat Shlomo, a odobrit će se izgradnja još 2000 domova u Givat Hamatosu i 700 u Pisgat Zeevu. Izraelske se vlasti sada izvrdavaju da su izgradnju stanova u ilegalnim kolonističkim naseljima tobože odobrile zbog prosvjeda za smanjivanje troškova stanovanja i života koji potresaju Izrael u proteklih nekoliko tjedana. Prošli je tjedan izraelsko ministarstvo unutarnjih poslova objavilo da je odobrilo izgradnju 900 novih kolonističkih domova u kolonističkoj četvrti Har Homa u istočnom Jeruzalemu. Taj je potez osudila međunarodna zajednica, uključujući i Sjedinjene Države i Europsku uniju. Izrael je istočni Jeruzalem okupirao zajedno s ostatkom Zapadne obale 1967. i smatra cijeli Jeruzalem svojim „vječnim, nedjeljivim glavnim gradom“, dok međunarodna zajednica istočni Jeruzalem smatra okupiranim teritorijem i ne priznaje izraelsku aneksiju tog dijela grada. U istočnom Jeruzalemu sada živi 200 000 ilegalnih izraelskih kolonista, naseljenih na to područje u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom, i gotovo 270 000 Palestinaca. Međunarodna zajednica, uključujući SAD, redovito kritizira Izrael zbog izgradnje kolonističkih naselja na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, i poziva ga da obustavi svaku takvu izgradnju na tom području. Na ostatku Zapadne obale živi više od 300 000 izraelskih kolonista, a neprekidna izraelska izgradnja kolonističkih naselja u suprotnosti s međunarodnim pravom predstavlja jednu od glavnih prepreka nastavku pregovora.
Read more…


SIRIJA:
Syrian army withdraws from Hama as outrage mounts
Syrian security forces shot dead 16 people in the protest hub of Homs on Wednesday while withdrawing from the flash-point city of Hama after a 10-day operation, amid growing outrage over the regime's crackdown on pro-democracy protests. ... Security forces "fired indiscriminately on residents of the Baba Amro neighborhood, killing 11 people," one of the activists told AFP in Nicosia by telephone from the central city. The toll was later raised to 16, and at least another 20 wounded. "Some bodies are lying in the sun and people cannot remove them because of the shooting," one activist said. ... rights activist Rami Abdel Rahman of the Britain-based Syrian Observatory for Human Rights said troops were conducting a vast operation in the Idlib town of Sermin, where a woman was killed. "A woman was killed and three other people were wounded in the city of Sermin, where Syrian forces launched a broad military campaign on Wednesday morning," he told AFP. Explosions and heavy gunfire also echoed in the eastern oil hub of Deir Ezzor and residents were fearing a new military operations in the city where the army killed 42 people on Sunday and 17 on Tuesday, said Abdel Rahman. ... Davutoglu's message said Ankara has "run out of patience," while Egyptian Foreign Minister Mohammed Amr warned that Syria was "heading to the point of no return." Amr was due in Turkey on Wednesday to discuss Syria, a day after he asked Assad to end the bloodshed and implement democratic reforms. Brazil, India and South Africa have all stepped into the diplomatic fray, dispatching envoys to Damascus to seek a solution to the crisis and end the bloody crackdown that has claimed more than 2,000 lives since mid-March. ... Troops backed by tanks stormed Hama on July 31, the eve of the Muslim holy month of Ramadan, to fight "armed groups," killing 100 people in the single bloodiest day since the crackdown began, activists say. The bloodshed triggered a deluge of international condemnation and prompted the UN Security Council, under pressure from European and US leaders, to issue a statement demanding an end to the violence. Russia backed the statement after refusing along with China to endorse a tougher formal resolution, and has since urged Syria to comply and engage in reform. Since then three Arab countries, including heavyweight Saudi Arabia, have recalled their ambassadors to Damascus for consultations as more Arab voices rose to condemn Syria over its crackdown.
Read more…

Neke vijesti, linkovi – Palestina/Izrael (Flotila, „Dobro došli u Palestinu“, Propalestinski Norvežani…)

norveški ministar vanjskih poslova prolazi pored transparenta Bojkotirajte Izrael u kampu Lige radničke mladeži na otoku Utøyi prije pokolja

Alice Walker lit des lettres envoyées par des enfants américains aux habitants de Gaza (video) (English)
Alice Walker čita pisma koja su američka djeca američkim brodom za Gazu poslala stanovnicima Gaze (video) (English)
Click to watch…

Hidden video camera inside Israeli prison (video)
Skrivena kamera u izraelskom zatvoru (video)
13 Britanaca, koji su u sklopu misije „Dobro došli u Palestinu“ u zračnoj luci Ben Gurion pored Tel Aviva izraelskim vlastima odbili lagati i otvoreno rekli da idu posjetiti Palestince u Betlehemu na okupiranoj Zapadnoj obali, završilo je zajedno s još 120 aktivista u izraelskim zatvorima odakle su nekoliko dana kasnije deportirani. Jedna od britanskih aktivistica uspjela je skrivenom kamerom snimiti ono što se odvijalo unutar zatvora, kao na primjer da su žene bile prisiljene čistiti zatvorske podove kako bi dobile kavu. Prizore iz zatvora zajedno sa svjedočanstvima 2 britanske aktivistice koje su bile uhićene i kasnije deportirane samo zato što su došle posjetiti Palestince u Betlehemu pogledajte u prilogu na engleskom na linku.
Click to watch…

La liste des passagers sur le Louise Michel et le Dignité Al Karama
Popis putnika i organizacija koji su na francuskim brodovima Louise Michel i Dignité Al Karama namjeravali probiti ilegalnu izraelsku blokadu Pojasa Gaze (30. lipanj 2011.)
Popis od 47 putnika i organizacija koje predstavljaju pročitajte na linku.
Lire la suite…

MK Zoabi: “Racism is Part of the Ruling Consensus in Israel”
Palestinska zastupnica u Knessetu Zoabi: „Rasizam je dio vladajućeg konsenzusa u Izraelu“ (31. srpanj 2011.)
Hanin Zoabi, palestinska zastupnica Nacionalne demokratske skupštine u Knessetu koja je zbog svojeg sudjelovanja u Flotili slobode 2010. kažnjena oduzimanjem nekih zastupničkih privilegija, većinu svog vremena provodi u svom uredu u Knessetu. Rasprave u Knessetu gleda na TV-u jer od 18. srpnja do kraja godine ne može sudjelovati u općim raspravama ni govoriti na parlamentarnim odborima. „Mogu samo glasati“, objašnjava ova palestinska političarka. Zoabi se u međuvremenu, od kad je sudjelovala u flotili, privikla na uvrede i agresivne napade ostalih knessetskih zastupnika, kako onih desničarskih, tako i centrista. Zoabi napominje da „kad se radi o pravima Palestinaca u Izraelu, nema nikakve razlike između opozicije i vladajuće koalicije“. „Dok sam još mogla sudjelovati u radu knessetskih odbora, svaki put kad bih počela govoriti, netko bi rekao 'da, ti si na Flotili, pa idi na Flotilu i idi u Gazu'“. Govorila sam o dječjim vrtićima i djeci, a oni bi rekli 'možeš ići u Gazu'. Govorila sam o konfiskaciji zemlje, a oni bi mi rekli 'bolje da odeš u Gazu'“ prisjeća se Zoabi. Zoabi je nakon sudjelovanja u flotili kažnjena ukidanjem 3 parlamentarnih povlastica: oduzeli su joj diplomatsku putovnicu, sredstva za pravno savjetovanje i pravo da posjećuje zemlje s kojima Izrael nema uspostavljene diplomatske odnose. „Radi se o mržnji“, objašnjava Zoabi. „U ovom sastavu Knesseta postoji iracionalni rasizam. Možda je u prethodnom sastavu postojao racionalniji rasizam, sofisticiraniji rasizam; no sada je on vrlo elementaran, vrlo izravan“. „Taj „iracionalni rasizam“ je dio novog vladajućeg konsenzusa u Izraelu“, nastavlja Zoabi. „Mnogo ljudi sada smatra da su židovske vrijednosti važnije od demokratskih vrijednosti. Postoji opsjednutost judaizacijom svega… djeca u školi ne znaju što znači demokracija ili jednakost. Ako ih budemo opsjednuto poučavali cionističkim vrijednostima, odrast će sa zaključkom da u Izraelu ne postoje palestinski građani. Radi se o psihološkom etničkom čišćenju. Uče ih da u Palestincima vide neprijatelje, i da ih ne vide u svakodnevnom životu, kao građane, kao partnere u ovoj domovini“ upozorava Zoabi. Zoabi je jedina palestinska zastupnica u Knessetu. Tvrdi da rasizam u Izraelu nije novina, već da je ono što je novo, kriminalizacija svega što iskače iz tog konsenzusa.
Read more...

Look at my butt! Airport guards embarrass Israel
Upon picking up the camera at the Moscow airport, Burulyova was stunned to discover that security guards took some 10 photos of themselves, including one featuring a security officer posing with his rear-end facing the camera. "Ben Gurion's security officials had fun and took a few pictures – this is the level of seriousness of their war on terror," she wrote in her Facebook account.
Read more…

Government alarm at citizens' revolt as tent protests spread
Last night, the popular revolt against the cost of living focussed on a new issue: the price of bringing up a child in Israel. Thousands of parents marched with young children in pushchairs, demanding lower prices and tax breaks on baby equipments and childcare. Less than a week ago, tens of thousands of people rallied in Tel Aviv in support of the housing protest. Dozens of key roads and junctions have been blocked by protesters, and the entrance to the Knesset (Israeli parliament) has been blockaded. ... Doctors are on strike over pay and conditions. A Facebook campaign has called on Israeli citizens to "boycott" their jobs on Monday in an unofficial, social media-organised general strike. Demonstrations have been called in six Israeli cities for this Saturday evening – Tel Aviv, Jerusalem, Haifa, Ashdod, Beer Sheva and Nazareth. The last is an Israeli-Arab town; tent protest villages have appeared in Arab areas of the country in the past few days. Although the main focus is on the cost of housing – Tel Aviv rents are generally reckoned to absorb about 50% of income – there is also anger about the price of food, electricity and fuel as well as baby goods. ... there is a palpable hostility in Israel towards the government for its failures to feel the pain of its citizens and to do anything about it. And a poll showed 87% support for the protest. The government has been seriously rattled. ...some have said the protesters themselves need to make a few connections, such as whether the funds that successive Israeli governments have poured into subsidising housing in the West Bank settlements could have been better spent on addressing their concerns. Whether the momentum of these protests continue to grow, and develop into something that can seriously threaten the current government, or whether it will dissipate in the torpor of August, is hard to tell at the moment. But right now this seems, on a smaller scale, to be yet another example of this year's ripples of revolt across the region.
Read more...

Audacity of Hope Challenge of Gaza Blockade (video)
Odvažnost nade – Suprotstavljanje blokadi Gaze (video) (2. kolovoz 2011.)
Tribina s američkim sudionicima Flotile slobode 2 i drugim propalestinskim američkim aktivistima o njihovom nedavnom pokušaju probijanja izraelske opsade Gaze, pripremama za predstojeće akcije potpore traženju priznanja palestinske države u Općoj skupštini UN-a, pripremama za slijedeću flotilu itd; New York City, 2. kolovoz 2011.
Click to watch…

Interview de Julien Bayou, membre de la délégation française (video)

'Israel protests silent on occupation issue' (video)

Marxist-Multiculturalists for BDS - Palestine's Norwegians
Marksisti multikulturalisti za BDS – Propalestinski Norvežani (25. srpanj 2011.)
Ubijeni na norveškom otoku Utøya bili su pripadnici Lige radničke mladeži (AUF), koja je povezana s norveškom Laburističkom strankom, ali ima korijene u komunističkim i socijalističkim pokretima 1920-tih. Aktualni norveški premijer, Jens Stoltenberg, nekad je bio čelnik AUF-a. 20. srpnja, nekoliko dana prije napada, aktualni je čelnik AUF-a, Eskil Pederson, u intervjuu za list Dabladet izjavio da je Liga radničke mladeži na otoku Utøya održala skup za bojkot Izraela i ojačala svoje stajalište glede kampanje bojkota, dezinvenstiranja i sankcija protiv Izraela (BDS). Pederson je u intervjuu izjavio da smatra kako je „došlo vrijeme za drastičnije mjere protiv Izraela“. „Mi u laburističkoj mladeži nametnut ćemo norveški unilateralni ekonomski embargo Izraela.“ Norveška ima vrlo naprednu poziciju u međunarodnoj kampanji protiv okupacije palestinskog naroda. Savez norveških sindikata (LO), koji okuplja 1/5 norveškog stanovništva, dezinvestirao je iz niza izraelskih tvrtki, kao što su Africa Israel Investments, Danya Cebus i Elbit Systems. Radi se o jednom od najvećih suverenih fondova na svijetu i njegovi potezi vrše pritisak i na druge fondove. Norveška je također uvela i embargo na oružje Izraelu. Norveško je civilno društvo vrlo aktivno u nametanju akademskog i kulturnog bojkota Izraelu (bojkot u toj zemlji podržava 42% stanovništva, uključujući trenera norveške nogometne reprezentacije Egila 'Drilla' Olsena, koji je član norveške Radničke komunističke stranke). Prošle je godine norveško ministarstvo vanjskih poslova odbilo Nijemcima dopustiti da u norveškim vodama testiraju podmornice koje su namjeravali prodati Izraelu. Nekoliko dana prije napada norveški ministar vanjskih poslova Jonas Gahr Støre posjetio je mladež AUF-a koja mu je priopćila da želi jačanje bojkota protiv Izraela. Slika Størea dok prolazi pored transparenta na kojem piše "Boikott Israel"u AUF-ovom kampu objavljena je u nekoliko listova. Støreov posjet dogodio se nakon što se sastao s predsjednikom Palestinske samouprave Abbasom kako bi mu potvrdio da Norveška podupire zahtjev Palestinaca za priznanjem palestinske države koji će Palestinci Ujedinjenim narodima uputiti u rujnu ove godine. „Mislim da niti jedan Palestinac ni itko drugi u svijetu ne dvoji o tome da Norveška podupire pravo Palestinaca na njihovu državu“, izjavio je.
Read more…

Uglavnom linkovi, neke vijesti – Palestina/Izrael, uhićenje Raeda Salaha u Londonu, flotila (početak srpnja 2011.)

(Slika: Anne Paq/ActiveStills)

Palestinian activist beaten, dumped on road by Israeli soldiers in Beit Ommar
Izraelski vojnici brutalno pretukli palestinskog aktivista u Beit Ommaru (2. srpanj 2011.)
Nakon tjednog prosvjeda protiv izraelskih kolonističkih naselja u selu Beit Ommar na Zapadnoj obali, u kojem su 2. srpnja sudjelovali lokalni mještani i međunarodni mirovni aktivisti, izraelski su vojnici člana Palestinskog narodnog odbora i lokalnog mještanina Yousefa Abu Mariju brutalno pretukli, uhitili i zatim ostavili da leži na cesti u polusvjesnom stanju. U prosvjedu je sudjelovalo 60 palestinskih, izraelskih i međunarodnih prosvjednika koji su mirno hodali prema ogradi ilegalnog kolonističkog naselja Karmei Tsur, gdje ih je dočekalo desetak izraelskih vojnika koji su ubrzo bez ikakvog razloga uhitili Abu Mariju. Nakon što su ga uhitili, vojnici (uključujući i jednog višeg časnika i jednog potpukovnika) su Abu Mariju predali izraelskoj pograničnoj policiji koja ga je počela brutalno tući. Potom su ga ostavili na ulazu u selo Beit Ommar u polusvjesnom stanju, nakon čega je, zbog sumnji da su mu slomljena rebra i da je zadobio unutarnje povrede, hospitaliziran u bolnici Aliya u Hebronu. Abu Mariji su izraelski vojnici već 7. svibnja ove godine na sličnom prosvjedu kod ilegalnog kolonističkog naselja Karmei Tsur prilikom pokušaja uhićenja slomili ruku. U Beit Ommaru su brutalni napadi izraelske vojske i kolonista učestala pojava, no ta zajednica ustraje u pružanju nenasilnog otpora izraelskoj okupaciji i kolonizaciji. Selo se nalazi između nekoliko ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja na jugu Zapadne obale, a Palestincima se rutinski uskraćuje pristup njihovom poljoprivrednom zemljištu zbog širenja izraelskih kolonističkih naselja. Prije nekoliko mjeseci, cijelo je selo bilo odsječeno od ostatka svijeta i iz ili u njega nisu mogli izaći ni ući ni ljudi, ni roba, pa čak ni kola hitne pomoći.
Read more...

PACBI statement: On BDS bashers and their search for fig leaves
Leonard Cohen i Shakira na svoju su se sramotu odbili odazvati na poziv palestinskog civilnog društva i umjetnika na kulturni bojkot Izraela, a kasnije bezuspješno tražili palestinske partnere s kojima bi pokušali sa sebe sprati ljagu zbog sudjelovanja u izraelskim propagandnim manifestacijama i prezentaciji Izraela kao „normalne“, a ne aparthejdske države. Cohenu je glavni sponzor bila jedna izraelska banka duboko upletena u izgradnju ilegalnih izraelskih kolonističkih naselja na okupiranoj palestinskoj zemlji (pa je, nakon što Cohen nije mogao privoliti niti jednu palestinsku organizaciju da s njim surađuje, te zahvaljujući kampanjama koje su protiv njega pokrenute u raznim zemljama, donaciju za udruge za „ljudska prava“ iz prihoda od njegovog koncerta odbio primiti čak i Amnesty International), a Shakira je nastupila u službenoj izraelskoj propagandnoj manifestaciji na poziv izraelskog predsjednika Shimona Peresa, čija je uloga u bezbrojnim zločinima i izraelskim kršenjima međunarodnog prava na okupiranom palestinskom području i u južnom Libanonu vrlo dobro dokumentirana.
One classic example was Leonard Cohen, who despite being repeatedly appealed to by PACBI and its partners everywhere to cancel his gig in Tel Aviv, insisted on going ahead with it and even accepted as a main sponsor of the gig an Israeli bank deeply implicated in the construction of illegal Israeli colonies on occupied Palestinian land. After being widely criticized for this blatant violation of the Palestinian-led boycott, Cohen sought just about any Palestinian interlocutor, venue or organization that he could use for “balance” and to fend off the critics. However, by wearing a mantle of “healing” and “peace” without uttering a word about justice or about Israel’s violations of international law, Cohen failed to convince any Palestinian organization to cooperate with him, leaving him without the frantically coveted fig leaf. This, in conjunction with concerted pressure campaigns waged in many countries, ultimately convinced Amnesty International to abandon the idea of cooperating with Cohen to channel proceeds from his concert to “human rights” groups. ... More recently, Shakira tried to do the same, using her UNICEF Goodwill Ambassador status to arrange a visit to a Palestinian NGO in occupied Jerusalem to “balance” her shameful participation in an official Israeli propaganda event at the invitation of the Israeli president, Shimon Peres. Peres’s well documented role in the myriad crimes and international law infringements committed by Israel in the occupied Palestinian territory and in South Lebanon is undeniable. The targeted Palestinian NGO canceled Shakira’s visit at the last moment when it realized how she had violated the boycott, and that providing her with a Palestinian alibi could damage the BDS movement’s peaceful struggle for freedom, justice and equality.
Read more...

Jonathan Cook: Why was Salah muzzled for preaching peace in London?
This approach threatens the very values it claims to be protecting. It silences those who are best placed to critique Western policies — the victims of them; and it refuses to allow the West's most cherished assumptions to be questioned, rightfully fearing that in some cases they will be exposed as nothing more than bigotry. It is worth highlighting a point British commentators overlooked in their coverage of Salah. He was coming to the parliament, the cradle of British democracy, to talk not about jihad or infidels but about “building peace and justice in Jerusalem.” His message is one the Western public desperately needs to hear but one that Israel and its supporters keenly want silenced. Thanks to the British media and government, Britons will be shielded from a real discussion for a while longer.
Read more...

Tutu boosts Murdoch-battered BDS campaign in Sydney
Marrickville councillors voted in December last year to respect the boycott call against Israeli products. Council officers were tasked with identifying specific products which might fall under the BDS call and to prepare a report specifying the likely costs and impacts of boycotting those goods. The initial council decision attracted little attention for a few weeks afterwards. By the end of 2010, however, Australian anti-Islamic groups had stirred up some controversy, issuing personal attacks on and even threats against supporters of the BDS motion. ... Under pressure from the media and with threats of dissolution from the Liberal-controlled New South Wales administration, Marrickville council was forced into a second vote. Several of the councillors who had initially supported a BDS purchasing policy backed down and, after three hours of debate, the majority voted for an apparently contradictory motion which resolved “not to pursue the Global BDS against Israel in any shape or form.” The council also stated that it remained “concerned about Palestinian human rights and calls on Israel to end the occupation of all Arab lands and dismantle the [West Bank] Wall; ensure the fundamental rights of Palestinians to full equality; and respect, protect and promote the rights of Palestinian refugees to return to their homes and properties.”
Read more...

UK deportation order against Palestinian leader to be appealed
Salah has been in the UK speaking to the public and politicians about the Arab uprisings, and to help the Palestine Solidarity Campaign launch a new campaign on Jerusalem. Before the arrest he spoke at public meetings in London and Leicester, as well as a roundtable in Parliament with MPs and researchers organized by Liberal Democrat Baroness Jenny Tonge. Organizers were given no notice from authorities there was any problem, said Marsawa. The arrest came after a campaign this week by pro-Israel bloggers and right-wing tabloids such as the Daily Mail accusing Salah of anti-Semitism, a charge he strongly denies. MEMO said the charges were an “absolute lie and a malicious fabrication” and that Salah's lawyers had begun libel proceedings against journalists in three British newspapers, including Evening Standard London editor Andrew Gilligan. Gilligan then claimed on his blog he had received no such legal papers, but the offices of Farooq Bajwa & Co countered Friday by releasing a copy of the letter they had written to Gilligan on behalf of Salah demanding a retraction (“Who is lying?,” 1 July). According to Adalah- the Legal Center for Arab Minority Rights in Israel, Salah has never been charged with incitement or anti-Semitism in Israel. The accusations of anti-Semitism in the British press cited unreliable sources such as MEMRI, a discredited translation service run by a former member of Israeli intelligence.
Read more...

Fighting 'hate speech' smears on Sheikh Salah
In truth, the pro-Israel, neo-conservative architects of the war on terror in Washington will be celebrating their ongoing success in falsely conflating a war against Palestinian resistance with what might otherwise have been a legitimate counter-terrorism strategy against al-Qaeda terrorists. A key ingredient in this success has been to adopt the powerful and pejorative term 'hate-preacher' to describe leaders of Palestinian resistance against Israeli oppression and to put them in the same category as al-Qaeda terrorists. Although taking their cue from sister think-tanks like Middle East Forum in Washington, Westminster based lobby groups and their media acolytes including Policy Exchange, Henry Jackson Society and the Centre for Social Cohesion, have been at the forefront of a decade long campaign to reduce Palestinian resistance leaders to the same status as al-Qaeda terrorists. … Regrettably Westminster politicians like Ken Livingstone and Jeremy Corbyn, who was due to share a platform with Sheikh Raed Salah in London this week, are few and far between. Whether Labour, Conservative or Liberal Democrat, those politicians with their hands on the levers of power in Westminster have consistently adopted pro-Israeli recommendations to denigrate Palestinian support as anti-Semitic 'hate speech'.
Read more...

TO GAZA WITH LOVE_THE AUDACITY OF HOPE (video)

Le baroud d’honneur des « flottilleurs » français
Bitka za spas obraza i časti francuskih sudionika flotile (5. srpanj 2011.)
Alain Connan, kapetan francuskog broda „Louise Michel“, nije se htio oglušiti na zabranu isplovljavanja od strane grčkih vlasti jer se, nakon uhićenja kapetana američkog broda, bojao da bi mu se moglo dogoditi da u grčkom zatvoru provede godinu dana. Senatorica Alima Boumediene, predložila je da, budući da ona uživa zastupnički imunitet, zamjeni kapetana, no putnici su to odbili. Komunistički zastupnik iz Le Havrea, Jean-Paul Lecoq, izjasnio se za vođenje pravne bitke, pa su aktivisti zaključili da je potrebno uložiti žalbe zbog ometanja kretanja europskih građana unutar schengenskog prostora i žaliti se na Europskom sudu pravde. Aktivisti su najavili da će se pod svaku cijenu vratiti, te da je u pripremi 3. flotila, no da je prije nje potrebno izvući pouke iz dosadašnjih uspjeha i pogrešaka i pronaći način kako ostati vidljiv, a istovremeno manje otvoren javnosti. Bez obzira na neuspjeh broda „Louise Michel“ da isplovi za Gazu i probije blokadu, palestinski zastupnik Mustafa Barghouti zahvalio je aktivistima u ime svih Palestinaca naglasivši da njihovi časni napori nikada neće biti zaboravljeni.
En lire plus...

Lettre à Catherine Ashton : "Laissez-les partir"
En invoquant « les préoccupations légitimes en matière de sécurité qui doivent être garanties à Israël » et s'agissant de Gaza, vous vous rendez complice du blocus contre Gaza et vous déniez aux peuples d'Europe le droit d'agir conformément aux conventions de Genève, au droit humanitaire et à la résolution 1860 du Conseil de sécurité des Nations Unies. En invoquant à propos de la flottille de paix contre le blocus de possibles « trafics illicites d'armes » de même qu’en acceptant que l'aide soit acheminée via « les canaux établis vers Gaza » sous contrôle israélien, vous vous alignez sur l'occupant et l'oppresseur des populations palestiniennes. Vous n'ignorez pas que tous les capitaines des bateaux de la flottille ont demandé officiellement le contrôle de leur cargaison et de leurs bateaux par des inspecteurs tant grecs que de l'Union européenne ou des Nations unies. Votre position est contraire à la vision que nous entendons défendre d'une Europe promotrice des droits de l'Homme, du droit humanitaire et du droit international.
En lire plus...

Lettre à Alain Juppé
Ce blocage illégal est de toute évidence de nature politique. Cela ne le rend pas plus acceptable car cela est tout autant contraire au droit. En effet, au nom de quoi un Etat européen peut-il considérer, dès lors que le danger qu'il redoute est le fait d’une autre partie qui se mettrait du même coup hors la loi, qu'il convient d'arrêter l'agressé éventuel et non pas de prendre toute disposition pour empêcher une agression évoquée de la part de la partie désignée comme étant capable de violences possibles, en l'occurrence l'Etat israélien ? On ne peut pas mettre les victimes éventuelles d'une agression en « prison » et laisser libre cours aux agissements anticipés de l'agresseur désigné : le gouvernement israélien ! Depuis quand les voleurs ou les tueurs sont-ils libres d'agir et les victimes qui œuvrent pacifiquement, et ici selon les termes de la résolution 1860 de l'ONU, sont-elles privées de leur liberté d'aller et de venir, d'être emprisonnés en quelque sorte ? Tout cela – qui rejoint l'illégalité du blocus de Gaza que les passagers de ce bateau entendent dénoncer concrètement et pacifiquement – fait le jeu de ceux qui, constamment, sont hors la loi. C'est le cas des dirigeants israéliens.
En lire plus...

Uglavnom linkovi, neke vijesti – Palestina/Izrael, update o flotili

putnici sabotiranog irskog broda za Gazu Saoirse

ANN WRIGHT AND HAGIT BORER: What do 'Flotilla Folk' do and why?
As Americans, many of us also feel our primary duty is to speak truth to precisely that power that purports to speak on our behalf – a notion that is, likewise, rather alien to most Israeli-Jewish society, although by no means to Jews elsewhere. A third of us, passengers and organizers of The Audacity of Hope, are Jews, representing a long and valiant tradition of Jewish progressive activism in the US, Europe, South America, South Africa and elsewhere. What Rothstein and Seid have neglected to note (carried away as they were by their enthusiastic description of our Israel-Hating Syndrome) is that many passengers on The Audacity of Hope have a long and distinguished record of anti-war activism. They have been outspoken opponents of the American war in Vietnam; they have spoken against American involvement in Central America, and in the past decade, against wars the US has waged on Iraq and Afghanistan. Many have traveled numerous times to war-ravaged Baghdad and Afghanistan. Kathy Kelly, one of our passengers, traveled to Iraq 26 times! NO, WE are definitely not like other folks, if by “other folks” Rothstein and Seid refer to themselves. Unlike Rothstein and Seid, we insist on remembering not only the 23 people killed by rockets from Gaza, but also the over 1,000 Palestinian civilians killed by Israel in Gaza in Cast Lead. And the scores killed in Jenin, and those shot routinely in demonstrations in the West Bank. Unlike folks such as Rothstein and Seid, we refuse to forget that 1.6 million people in Gaza have been living in an open-air prison for five years now, or that 2.6 million in the West Bank have been under military occupation for 44 years – the longest military occupation in modern history, and a situation with absolutely no current parallels! That we have turned our attention to the Israeli-Palestinian conflict in general and to the occupation and oppression of the Palestinians in particular derives directly from the understanding that these could not have survived without US government support. It is the US government that has directly abetted Israel in its continuing dispossession of the Palestinians, and that has supported and protected Israel through its decades of refusal to enter meaningful negotiations. Insofar as we are Americans, and insofar as our action is fundamentally political, it is intended to raise the awareness of our own people and to pressure our own government to change its course. And yes, horrendous things are happening elsewhere in the world. Some on the flotilla have been very concerned about that. The IHH – that organization which The Jerusalem Post links to jihadist groups – has, in fact, interceded to support the Syrian refugees in Turkey, and delivered medicine and medical equipment to hospitals in al-Bayda and Benghazi in Libya. How inconvenient for your case! But not to worry. One would be hard-pressed to find any trace of these facts in the mainstream Western or Israeli press. Reading your derisive comments – all intended to belittle the flotilla and its passengers – it strikes us that the main question is not the one you pose, namely, who we are. Rather, a very different question comes to mind. Here we are, by your description – a bunch of pathetic losers, misguided vacationers, professional activists and idealists who ran out of causes. A grand total of 1,500 – an overestimation to begin with – and in actuality a lot less once the Mavi Marmara withdrew. And yet, the State of Israel sees fit to keep us in the headlines for months with threats of attack dogs, snipers and anticipated deaths. Israel pulls out all stops in putting pressure on Mediterranean countries in general, and on Greece in particular, to make sure we don't leave port. The Israeli ambassador to the UN, Ron Prosor, on June 22, called on the international community “to do everything in their ability in order to prevent the flotilla and warn citizens of their countries of the risks of participating in this type of provocation.” BUT IF we are deluded losers, what does that make the State of Israel and its hysterical response? If 16 passengers on a small yacht off the coast of Gaza are bored vacationers with a mental disorder, what does that make the four fully armed gunboats confronting them? The fact of the matter is that Israel, without any aid from us, provided our otherwise symbolic and rather small-scale effort with the overwhelming amplification that made it headline news in the rest of the world, and most crucially, it would appear from your article, an ongoing Israeli obsession. While we wanted the plight of the Palestinians to be noticed by the world, we did not set out to have the flotilla become a major world event. That it has become one, however, became patently clear to us once Secretary of State Hillary Clinton saw fit to travel to Greece to deliver her heartfelt thanks to Papandreou for services rendered – the stopping of our flotilla.
Read more...

Freedom Flotilla II: No to a Kinder, Gentler Siege
Beyond drawing the world's attention to the obscenity that is the siege of Gaza, the Flotilla has shown the peoples of the Arab world, engaged in their own quest for dignity and rights, that there are two kinds of Americans and two kinds of Jews. Not just those in power in the U.S. and Israel who are widely seen to subvert human rights throughout the region, but also those determined to uphold human rights. By so doing, the Flotilla has contributed to an eventual era of mutual respect between Arabs, Americans, and Jews. ... Even as Israel tightens its control over Palestinian lives it faces a growing global movement armed only with the tools of non-violent civil resistance and a powerful story of justice. Soon, as two former premiers acknowledge, Israel will be universally seen as the ugly face of apartheid in the 21st Century. And the world has ways to deal with apartheid states and their enablers.
Read more...

Empathy toward the Palestinian side invokes hatred and distrust
We, the Jews who live in Israel, participate each day, each hour, in the denial of basic rights to Palestinian citizens, in the perpetuation of the settlements and the occupation. We're in a similar position to that of many whites in the United States in the 1960s. Most of us find it hard to support the Palestinian struggle for independence, whether out of laziness, indifference or a basic loathing of those we've been told all our lives are a necessary enemy. Most of us find it hard to stand up to the story told by the government and most of the media that the Palestinian declaration of independence is a disaster for Israel, exactly as most whites in the South saw the granting of voting rights to blacks as the end of civilization. ... The march supporting the Palestinian declaration of independence is a golden opportunity for change. It's the moment we can say to ourselves, to our Palestinian neighbors and the entire world that we too can be freed from the chains of hatred, fear and the racism that grips the State of Israel. This is the time to show that we too are capable of seeing beyond the paranoia that paralyzes us, that blocks all possibility of reaching a solution. In how many years will people look back on us, the Israelis, as people who couldn't grasp reality, who waged a useless war against others' legitimate aspirations?
Read more...

Israel expropriates Palestinian land in order to legalize West Bank settlement
Izrael izvlastio palestinsku zemlju kako bi „legalizirao“ kolonističko naselje na Zapadnoj obali (8. srpanj 2011.)
Izrael je konfiscirao neobrađenu zemlju na Zapadnoj obali koju namjerava iskoristiti za „legalizaciju“ obližnjeg ilegalnog divljeg kolonističkog naselja. Civilna uprava je, u skladu s naredbama izraelske vlade, 198 dunuma zemlje koja pripada palestinskom selu Karyut proglasila „državnom zemljom“, kako bi se retroaktivno „legalizirale“ kuće i ceste izgrađene u četvrti Hayovel u ilegalnom izraelskom kolonističkom naselju Eli, izgrađenom na Zapadnoj obali, okupiranom palestinskom teritoriju, u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom. Četvrt Hayovel izgrađena je na palestinskoj zemlji koja pripada palestinskom selu Karyut 1998. godine kao „privremeni položaj“, a kasnije su tamo izgrađene kuće i prilazna cesta. U izvještaju koji je 2005. godine izradila odvjetnica Talia Sasson zaključuje se da je Hayovel izgrađen na palestinskoj zemlji u privatnom vlasništvu. Ovo je prvo ovakvo izvlaštenje zemlje na okupiranoj palestinskoj Zapadnoj obali koje je provela trenutna izraelska vlada. Prije toga, posljednji put je izvlašteno 20 dunuma zemlje u blizini ilegalnog izraelskog kolonističkog naselja Betar Ilit na okupiranoj palestinskoj Zapadnoj obali, koje je Izrael proglasio „državnom zemljom“ u studenom 2008. godine, kako bi omogućio izgradnju benzinske postaje.
Read more...

Gideon Levy: Twilight Zone / Separation anxiety
Iako izraelsko ugnjetavanje Palestinaca ima nebrojeno mnogo nehumanih aspekata, onemogućavanje zajedničkog života i razdvajanje članova palestinskih obitelji zasigurno je jedan od najnehumanijih.
Since the current right-wing government took power in Israel, family unifications in the West Bank have stopped. Hardly anyone writes about this, no one takes an interest, but under cover of that lack of public interest, this draconian measure has sealed the fate of many families: to be torn apart. There are no statistics on the subject, because families have simply stopped applying, knowing there is no chance the application will be granted. Some families have abandoned their homes and relatives in the West Bank and moved to Jordan; the others continue to live a fragmented life in the West Bank, mothers and fathers cut off from their partners and from their children. The Israeli Supreme Court has ruled that the right to family life is a basic right and an integral element of human dignity, but that fundamental declaration crashes on the rocks of Israeli occupation policy.
Read more...

Breaking the Siege and the Diplomatic Impasse: An Interview with Huwaida Arraf
Intervju s Huwaidom Arraf o proboju izraelske opsade Gaze Flotilom slobode 2 (28. srpanj 2011.)
Huwaida Arraf je predsjednica Pokreta za slobodnu Gazu i suosnivačica Međunarodnog pokreta solidarnosti s Palestincima. U organizaciji Flotile slobode 2 sudjelovale su 22 inicijative, pri čemu je svaka od njih imala stotine, ako ne i tisuće, ljudi koji su htjeli biti na brodovima i ploviti u Gazu. Samo za turski brod Mavi Marmaru prijavilo se gotovo pola milijuna osoba. Na početku su organizatori očekivali da će u Gazu ploviti 1000 putnika, no sredinom lipnja se pokazalo da Mavi Marmara neće biti spremna za plovidbu do datuma za kad je flotila bila planirana. Zbog toga je flotila ostala bez više od polovice mjesta za putnike. Na preostalih 10 plovila ima mjesta za oko 350 putnika. Među putnicima su bile i neke slavne i poznate javne osobe, uključujući američku književnicu i dobitnicu Pulitzerove nagrade Alice Walker, švedskog pisca kriminalističkih romana Henninga Mankella, 87-godišnju preživjelu žrtvu holokausta Hedy Epstein, irskog umirovljenog ragbijaša Trevora Hogana, bivšeg poglavicu zajednice kanadskih Indijanaca Ardoch Algonquin First Nation Roberta Lovelacea, nekoliko europskih parlamentarnih zastupnika i druge. Osim administrativnih prepreka koje je postavljala flotili, grčka je vlada izdala zabranu isplovljavanja iz grčkih luka za sve brodove koji putuju u Gazu. To je strašno, ne zbog praktičnih implikacija (jer aktivisti ne moraju izjaviti da je odredište na koje putuju njihovi brodovi Gaza), već stoga što se na taj način kodificira grčko priznanje jedne nezakonite politike i suučesništvo Grčke u međunarodnom zločinu. Što se planova za budućnost tiče, najvjerojatnije će biti organizirana i Flotila slobode 3, a u najmanju ruku planira se Flotila slobode 2.1. Aktivisti trenutno rade na izvlačenju brodova iz Grčke, regrupiraju se i planiraju slijedeće poteze. Flotile brodova za proboj opsade Gaze su samo jedna od taktika, a ne same sebi cilj. Ono što je sigurno je da tako dugo dok Izrael nastavlja okupirati, kolonizirati i nasilno ugnjetavati Palestince, a ostale vlade o tome šutjeti, Palestinci i globalni pokret solidarnost mobilizirat će se kako bi se izravno suprotstavili takvoj politici i postupcima. Cijeli intervju možete na engleskom pročitati na linku.
Read more…

Neke vijesti, linkovi – Palestina/Izrael (o akciji „Dobro došli u Palestinu“, bojkot...)

prosvjed protiv grčkog suučesništva u izraelskoj opsadi Gaze, 4. srpanj (photo: free gaza movement)

Our boat under siege (photos)
Slike američkog broda za Gazu zatočenog u grčkoj luci pogledajte na linku.

Medea Benjamin: By Torpedoing the Gaza Flotilla, Israel Sunk its Own Ship
Torpedirajući Flotilu za Gazu Izrael je potopio vlastiti brod (11. srpanj 2011.)
Između ostalih poteza kojima je Izrael nastojao onemogućiti Flotili slobode 2 da dođe do Gaze bilo je i pismo izraelske vlade upućeno stranim novinarima u kojem ih se upozorava da će im, ako budu sudjelovali u flotili, na 10 godina biti zabranjeno da uđu u Izrael, te da će njihova oprema biti zaplijenjena. Novinari i novinarske organizacije diljem svijeta odmah su na ovu prijetnju odgovorile prosvjedima i negodovanjem, pa je izraelski premijer Netanyahu bio prisiljen povući tu odluku, za koju je krivnju svalio na svoje podređene.
Read more…

Israel expels 39 pro-Palestinian activists over weekend, holds 81 more in jail
Izrael protjerao 39 propalestinskih aktivista tijekom vikenda, 81 aktivist zadržan u zatvoru (11. srpanj 2011.)
Stotine aktivista pokušale su avionima sletjeti u zračnu luku Ben-Gurion pored Tel Aviva u petak, 8. srpnja, kako bi sudjelovale u tjednu nenasilnih aktivnosti usmjerenih protiv izraelske okupacije. Neki od uhićenih aktivista odbili su pristati na deportaciju pa ih je Izrael zadržao u zatvorima. U ponedjeljak (11. srpnja) ujutro, 3 dana nakon što im je Izrael odbio dopustiti da uđu u tu zemlju kako bi posjetili Palestince na okupiranim područjima i u Izraelu, u izraelskom se zatvoru još uvijek nalazio 81 propalestinski aktivist. Neki su čekali na slobodna mjesta na letovima, dok su drugi odbijali pristati na deportaciju. Izrael je do ponedjeljka, 11. srpnja, protjerao oko 39 aktivista, uključujući 10 Nijemaca koji su kasno u nedjelju sletjeli u Frankfurt. Među protjeranim aktivistima bio je i jedan 82-godišnji Nijemac koji se žalio što je unatoč visokoj dobi satima bio držan u vozilu, nakon čega je odveden u zatvor u Beer Ševi zajedno s ostalim aktivistima. Izraelskim je službama u zračnoj luci rekao da želi „posjetiti prijatelje u Izraelu i Palestini“, nakon čega je uhićen i deportiran. Ovo je postupanje naročito razbijesnilo javnost. Glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova je izjavio da Izrael ulaz nije dopustio niti jednoj osobi čije se ime nalazilo na popisu koji je objavila kampanja „Dobro došli u Palestinu“, jer su aktivisti najavili da će sudjelovati u neodobrenim prosvjedima protiv izraelske okupacije. Izrael je ukupno 130 osoba odbio dopustiti ulaz u Izrael. Od tog broja 4 ih je ipak pušteno nakon što su pristali potpisati izjave u kojima obećavaju da neće sudjelovati u „remećenju javnog reda“. Nekoliko se aktivista odmah avionima vratilo u svoje zemlje, a ostali su odvedeni u zatvore u blizini Tel Aviva i Beer Ševe dok su vlasti pripremale njihovo protjerivanje. Do nedjelje poslije podne 35 stranih državljana – uključujući Belgijce, Francuze, Nizozemce i Španjolce – koji su držani u zatvoru pored Beer Ševe poslani su avionima natrag, no do ponedjeljka ujutro desetci aktivista još su se uvijek nalazili u zatvoru Ramle pored Tel Aviva. Organizatori akcije „Dobro došli u Palestinu“ tvrde da je između 60 i 90 međunarodnih aktivista uspjelo ući u Izrael unatoč strogim provjerama na aerodromu. Ti su se aktivisti pridružili drugim stranim državljanima koji već borave na Zapadnoj obali i s njima sudjelovali u prosvjedima protiv izraelskog ilegalnog zida i ograničenja kretanja Palestinaca na vojnoj kontrolnoj točki Qalandia i u selu Bil'in na Zapadnoj obali. Jedan od organizatora kampanje iz Jeruzalema, Sergio Yahni, izjavio je da je kampanja „Dobro došli u Palestinu“ unatoč tome što je manje od 100 aktivista ušlo na Zapadnu obalu, bila uspješna. „Cilj je bio … da ljudi koji dolaze u Palestinu, umjesto da lažu o svrsi svog posjeta, otvoreno izjave da dolaze zbog solidarnosti s palestinskim narodom“, rekao je. „Država Izrael tim je ljudima ulaz zabranila isključivo zbog njihovih političkih stavova, a ti su ljudi bili i žrtve diskriminacije u Europi, također zbog svojih stavova“, dodao je. „O tome nitko nije govorio, no sada je sve to izašlo na vidjelo i u medijima piše da ovdje postoji diskriminacija koja se temelji na političkoj perspektivi“, rekao je Yahni za German Press Agency, te najavio daljnje planirane prosvjede solidarnosti s Palestincima u Kalkilyji i Hebronu na Zapadnoj obali.
Read more...

After witnessing Palestine's apartheid, Indigenous and Women of Color feminists endorse BDS
Nakon što su se osvjedočile u aparthejd u Palestini urođeničke i feministkinje neeuropskog podrijetla podržale poziv na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela (12. srpanj 2011.)
Skupina urođeničkih žena i žena neeuropskog podrijetla tijekom lipnja ove godine posjetila je Palestinu gdje su se same uvjerile da uvjeti u kojima Palestinci žive i protiv kojih se bore predstavljaju aparthejd i etničko čišćenje. Šokirane onim što su vidjele podržale su i pozvale svoje kolege da podrže poziv palestinskog civilnog društva na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Na linku možete na engleskom pročitati njihovu izjavu u cijelosti.
Read more…

Was New York Times' Ethan Bronner duped by an Israeli Facebook fraud?
Not only is there no evidence for this enthusiasm on YaLa's page, but there is strong general resistance to such normalization projects within Palestinian civil society and in the Arab world more broadly. These initiatives are opposed because they reward Israel with normal relations and integration without requiring it to end its oppression of Palestinians and its occupation of Arab land. They may also violate the Palestinian civil society call for boycott, divestment and sanctions (BDS) as well as the call for cultural and academic boycott of Israel. The guidelines of the Palestinian Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel are explicit: Cultural events and projects involving Palestinians and/or Arabs and Israelis that promote “balance” between the “two sides” in presenting their respective narratives, as if on par, or are otherwise based on the false premise that the colonizers and the colonized, the oppressors and the oppressed, are equally responsible for the “conflict,” are intentionally deceptive, intellectually dishonest and morally reprehensible. Such events and projects, often seeking to encourage dialogue or “reconciliation between the two sides” without addressing the requirements of justice, promote the normalization of oppression and injustice. All such events and projects that bring Palestinians and/or Arabs and Israelis together, unless framed within the explicit context of opposition to occupation and other forms of Israeli oppression of the Palestinians, are strong candidates for boycott. There is nothing on YaLa's page that expresses opposition to Israeli occupation and oppression...
Read more...

Building the BDS movement: Punks Against Apartheid say "It's bigger than Jello Biafra"
Nova udruga Punks Against Apartheid radit će na jačanju potpore kulturnom bojkotu Izraela među punk glazbenicima (8. srpanj 2011.)
Jello Biafra je pod pritiskom palestinskog civilnog društva nevoljko i u zadnji čas ipak odlučio ispoštivati palestinski poziv na bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izreala i otkazao svoj koncert u Tel Avivu najavljen za 2. srpnja, ali i pokazao svoje neznanje i rasističke predrasude prema Palestincima. Nova udruga Punks Against Apartheid nakon uspješnog vršenja pritiska na Biafru, najavljuje nastavak svog rada na promicanju kulturnog bojkota Izraela među punk glazbenicima.
Read more…

Remi Kanazi's poetry of struggle
“The reason I become a poet was to educate, inspire, to act,” he says. “I'm not a nationalist, I'm not an ethnocentrist. This isn't about me being a Palestinian or me being an Arab. It's about a system of oppression and what's being done to a people. So whether you're talking about police brutality or the US-Mexico border or Afghanistan or the war in Iraq or the plight of Palestinians, what they're going through and the injustice that's being perpetrated against them is what matters. And that's what we're working against — systems of oppression, what's being done to a people.”
Rear more...

"Hysterical" Israeli reaction to Palestine solidarity fly-in
„Histerična“ izraelska reakcija na propalestinske aktiviste koji su avionima došli u Tel Aviv kako bi posjetili okupirane Palestince (11. srpanj 2011.)
Stotine naoružanih vojnika i policajaca raspoređeni su u zračnoj luci Ben Gurion u Tel Avivu 8. srpnja ove godine kako bi dočekali propalestinske aktiviste koji su najavili da avionima dolaze u tu zračnu luku kako bi posjetili Palestince na okupiranim područjima i u Izraelu. 6 izraelskih aktivista koji su došli u zračnu luku sa zastavama i uzvikivali slogane u znak solidarnosti s Palestincima uhićeni su, a policija ih je morala i fizički zaštititi od gomile njihovih sugrađana u zračnoj luci koji su ih udarali, psovali i pljuvali. Uhićeni izraelski aktivisti došli su kako bi pozdravili stotine propalestinskih aktivista iz Europe i Sjeverne Amerike koji su sudjelovali u inicijativi „Dobro došli u Palestinu“ koju je koordiniralo 15 palestinskih organizacija i njihovih pristaša u inozemstvu. Ti su aktivisti namjeravali sletjeti u Ben Gurion i otvoreno najaviti svoju namjeru da posjete Zapadnu obalu i Gazu gdje su htjeli sudjelovati u raznim aktivnostima. Ben Gurion je glavni međunarodni aerodrom koji koriste stranci koji dolaze posjetiti Zapadnu obalu i Gazu. Međutim, strancima koji otvoreno izjave da im je namjera posjetiti okupirana područja, volontirati ili raditi na Zapadnoj obali ili u Pojasu Gaze, Izrael rutinski odbija dopustiti da uđu u Izrael i deportira ih. Više od 300 aktivista aviokompanije nisu dopustile da iz polazišnih zračnih luka polete za Tel Aviv, nakon što im je Izrael dostavio crnu listu s imenima putnika kojima neće dopustiti da uđu u Izrael. Unatoč ovim drakonskim mjerama više od 100 aktivista uspjelo je doći do Ben Guriona, a nekoliko desetaka ih je uspjelo doći i do Zapadne obale nakon što su se pretvarali da su „nedužni turisti“. Više od 100 aktivista koji su uspjeli doći do Tel Aviva strpani su u izraelske zatvore kako bi bili deportirani natrag u zemlje iz kojih su došli.
Read more...

Eva Bartlett: Cash shortage hampers rebuilding of mosques destroyed by Israel
Nestašica novca otežava obnovu džamija uništenih u izraelskim napadima (8. srpanj 2011.)
U 23-dnevnom izraelskom napadu na Pojas Gazu krajem 2008. i početkom 2009. oštećeno je 200 (1/4 od ukupno 800 koliko ih je bilo u Pojasu Gaze) i u potpunosti uništeno 34 džamije. Džamija Nasser u Beit Hanounu, koja je u potpunosti uništena u bombardiranju, sagrađena je 736. godine. U bombardiranju su također uništene druge povijesne građevine i lokaliteti. Ministarstvo za vjerske poslove vlade u Gazi procjenjuje da će obnova džamija u Pojasu Gaze koštati više od 13,5 milijuna američkih dolara. Zahvaljujući izraelskoj opsadi koja zabranjuje i onemogućava uvoz građevinskog materijala i zbog koje su mnogi međunanrodni donatori ukinuli ili smanjili svoje donacije za Gazu, vrlo je malo toga obnovljeno. Neki su pojedinci i organizacije donirali novac i materijal koji je u Pojas Gaze ušao kroz tunele na granici s Egiptom, a 2 i pol godine nakon izraelskog napada obnovljeno je samo 10 uništenih džamija u cijelom Pojasu Gaze.
Read more…