Informacije u prvom dijelu posta su iz članka Free Gaza Flotilla Forums Draw Hundreds Of Supporters koji je napisala Fran Korotzer i koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na linku.
Članak prenosi izlaganja i poruke aktivista iz flotile koji su kroz svoje sudjelovanje na nekoliko foruma u SAD-u informirali javnost o onome što se dogodilo tijekom izraelskog napada na brodove, o važnosti sudjelovanja u i jačanja građanskih kampanja za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela, te najavili nove pokušaje proboja izraelske blokade koje će globalni pokret solidarnosti s Palestincima organizirati s ciljem ukidanja ilegalne i nečovječne izraelske blokade Pojasa Gaze.
Više od 300 ljudi 9. je lipnja napunilo Crkvu svih duša na Manhattanu kako bi čulo izlaganje bivše pukovnice američke vojske Ann Wright koja je bila putnica na jednom od manjih brodova u flotili za Gazu – Challengeru. Napad na flotilu dogodio se 70 milja od Gaze, u međunarodnim vodama. Izraelska je vojska mnogo prije nego je flotila krenula na put održavala svakodnevne sastanke s Knessetom. Oko 4 sata ujutro 31. svibnja 2010. Ann je vidjela kako se brodovima približavaju izraelski čamci Zodiac. Na svakom je bilo između 15 i 20 teško naoružanih vojnika s prekrivenim licima. Na Challengeru je između ostalih plovilo i 4 zastupnika iz njemačkog i 1 zastupnik iz švedskog parlamenta. Vidjela je i kako su izraelski čamci došli do turskog broda Mavi Marmara s obje strane, a putnici na turskom brodu su odlučili da Izraelcima „neće rasprostrti crveni tepih“. Ljudi na brodovima bili su nenasilni miroljubivi ljudi, došli su u miru, nisu imali oružje. Putnici Challengera izraelskim su vojnicima s ruba svog broda poručivali: „Niste dobrodošli. Ovo su međunarodne vode. Ne ukrcavajte se na ovaj brod.“ Vojnici su na brod bacili granate za omamljivanje koje proizvode glasan zvuk eksplozije, jako svijetlo i dim s ciljem dezorijentacije. Zatim se 15 vojnika ukrcalo s obje strane na Challenger. Kapetan je zaustavio brod jer se pred njim ispriječio veliki izraelski brod. Wright je upozorila da je Izrael flotilu mogao zaustaviti na nenasilan način, tako što bi na njen put postavio brodove, no očito je donesena odluka da se upotrijebi nasilje zbog čega je 9 ljudi izgubilo živote.
Kad su se ukrcali vojnici su pretražili sve putnike i zaplijenili svu elektroničku i fotografsku opremu – telefone, kamere i kompjutere. Sigurnosne kamere su uklonjene s brodova. Ti predmeti nikada nisu vraćeni. Putnicima flotile ukradena je oprema ukupne vrijednosti veće od 1 milijun američkih dolara. To uključuje imovinu novinara i snimatelja dokumentarnih filmova i njihovih ekipa. Svima su zaplijenjene kreditne kartice, koje također nisu vraćene. Prije iskrcavanja putnika u izraelskoj luci izraelski su vojnici pretražili svu prtljagu. Putnici, uključujući novinare, su mnogo sati bili prisiljeni ostati u klečećem položaju, vezanih ruku, na palubi broda izloženi suncu. Nekima nije bilo dopušteno da odu na WC, već im je rečeno da se pomokre po sebi.
Sve su odveli u novo izgrađeni zatvor u Negevu i tamo držali nekoliko dana. Novinare su također držali nekoliko dana. Izrael je čvrsto odlučio da svijetu prvo predstavi svoju verziju događaja. Prvih 24 sata nisu bili dopušteni ni posjeti konzularnog osoblja.
Putnici su saznali da su ljudi na najgornjoj palubi Mavi Marmare pokušali zaštiti kabinu kapetana i što je dulje moguće sprječavati zauzimanje broda. Nakon oko 20 minuta kapetan je prekinuo obranu i rekao putnicima da se ne opiru. Ozlijeđenim izraelskim vojnicima pružena je prva pomoć i vraćeni su vojsci. Njihovo im je oružje oduzeto i bačeno u more. Izraelski vojnici na brodu odbili su ranjenim putnicima pružiti liječničku pomoć. Jedna je žena, koja je zajedno sa svima ostalima završila u zatvoru, ostala bez muža, kojeg su izraelski vojnici ubili. Prema svježoj udovici nije pokazan nikakav poseban obzir. Nakon što je svom suprugu zatvorila oči, stavili su joj lisice na ruke i poslali je na palubu da pod suncem kleči zajedno s ostalima. Gotovo svi muškarci na palubi bili su 50-tih godina, muževi i očevi. Ubijeni su pogođeni u glavu i leđa. 30 metaka je ispaljeno u 9 tijela.
Turska je poslala 3 aviona u Izrael kako bi se svi mogli vratiti u Tursku. Turski su zatvorenici svoj odlazak uvjetovali puštanjem na slobodu svih međunarodnih aktivista, tako da su svi prebačeni u Tursku odakle su otputovali svojim kućama.
Wright je završila najavom da će protiv Izraela biti podignute tužbe za piratstvo, otmicu, ubojstvo i krađu.
Nakon Ann Wright govorio je Adam Shapiro, suosnivač Međunarodnog pokreta solidarnosti. Najavio je da će za slijedeću flotilu biti organiziran jedan američki brod. Ovdje se ne radi samo o isporuci humanitarne pomoći. ... „Nije nam cilj provocirati – bili bismo savršeno sretni kad bi brodovi mogli neometano ploviti za Gazu. Ono što Palestinci najviše žele i trebaju je sloboda. To je ono osnovno što im je uskraćeno, njihova ljudska prava. Naš politički čin odgovor je na izraelski politički čin nametanja blokade. A i prije toga, moramo se suprotstaviti političkom činu okupacije koja traje od 1967, ako želimo da Palestinci slobodno žive. Blokada se temelji na 43-godišnjoj okupaciji. Problem humanitarne pomoći prisiljava svijet da to primijeti.“
„... Uspjeli smo objaviti istinu i suprotstaviti se izraelskim lažima o onome što se dogodilo. Svjedoci su progovorili i prokrijumčaren je film. Pokazali smo da su izraelske slike, lažne audio snimke i falsificirane infracrvene snimke laž. ...“
„Problem blokade i života stanovnika Pojasa Gaze sada se nalazi pred svijetom. Moramo poduzeti slijedeće korake. 5 organizacija organiziralo je flotilu, mnogi drugi, koji predstavljaju milijune ljudi, dali su svoj doprinos. Bila je to globalna intifada. Izrael nije samo protiv palestinskog naroda nego i protiv međunarodnih aktivista koji pomažu Palestincima. Trenutno nemamo brodova (Izrael ih je zaplijenio). Novu ćemo flotilu organizirati uvažavajući lekcije koje smo naučili u ovom pokušaju proboja blokade. Danas nam podrška raste, raste podrška pravdi, slobodi za Palestince, za okončanje opsade, blokade, okupacije, aparthejda i drugorazrednog državljanstva. No to što nam podrška raste, ne znači da pobjeđujemo. Moramo skupiti sredstva za američki brod u slijedećoj flotili i moramo raditi na kampanjama za bojkot, dezinvestiranje i sankcije protiv Izraela. Izraelci koji podržavaju takve kampanje bit će osuđeni za kazneno djelo, a građani drugih zemalja koji podržavaju bojkot neće moći ući u Izrael ili na Zapadnu obalu. Kulturni bojkot nazivaju „kulturni terorizam“. ...
Još je jedan forum o izraelskom napadu na flotilu organiziran 17. lipnja u jednoj crkvi u Brooklynu u New Yorku. Govoriti su trebali američka snimateljica Iara Lee, britanski aktivist Kevin Ovenden i bivši zastupnik u turskom parlamentu Ahmet Unsal, no skupina koja sebe naziva Židovsko vijeće za odnose sa zajednicom, organizirala je prosvjed protiv održavanja tog foruma 14. lipnja i zatražila od ministarstva vanjskih poslova da istraži pozvane govornike zbog „povezanosti s terorizmom“. Ovaj su zahtjev sramotno podržali predsjednica gradskog vijeća Christine Quinn i vijećnici Jerry Nadler, Anthony Weiner, Carolyn Mahoney, Charles Rangel i Scott Stringer, koji su svi također prisustvovali spomenutom prosvjedu. Njihova je kampanja urodila plodom utoliko ukoliko Ahmetu Unsalu nije bilo dopušteno da uđe u SAD, iako je već nekoliko puta boravio u toj zemlji. Najavljeno je također da će tijekom održavanja foruma ispred crkve prosvjedovati 500 ljudi, no pojavilo ih se tek oko 10-tak. U crkvi se okupilo više od 200 ljudi koji su došli poslušati što se dogodilo i pogledati snimku Iare Lee.
...
Bill Doar iz organizacije za prava palestinskih izbjeglica Al-Awda govorio je o „novom McCarthyismu, pokušaju da se svakog tko se protivi izraelskom aparthejdu i slanju američkog oružja Izraelu proglasi teroristom. Liberalni demokrati danas su preuzeli vodstvo i obavljaju posao desnih republikanaca. „Ponašaju se kao fašisti.“ Glasovi svjedoka zločina na Mavi Marmari neće biti ušutkani. „Oni su riskirali sve i hladnokrvno su ubijeni – pogođeni u glavu od strane bande bešćutnih ubojica, koje smo, žao mi je to priznati, platili mi novcem od našeg poreza.“ Političari koji su govorili na prosvjedu [protiv ovog foruma] krenuli su stopama Joea McCarthyja istovremeno podržavajući svaki teroristički čin aparthejdske države protiv autohtonog stanovništva Palestine. Njihove su ruke umrljane krvlju. Oni ne predstavljaju samo cionističke snage već i moćni vojno-industrijski kompleks koji želi da islamski svijet, Afrika, Azija i Latinska Amerika zauvijek ostanu porobljeni i podijeljeni. Borba za Gazu prva je crta bojišnice u borbi za cijelo čovječanstvo. „I upravo zbog toga brodovi će nastaviti stizati“ iz svih krajeva. „Duh Rachel Corrie živi u onom brodu“ koji je nosio njeno ime.
...
Kevin Ovenden, koji je u Gazu putovao na Mavi Marmari, rekao je da je propalestinski pokret ojačao, ali i platio užasnu cijenu – ostali smo bez 9 braće, a mnogi su drugi ranjeni u glavu, udove ili druge dijelove tijela. Vidio je kad su pogodili ljude koji su stajali u njegovoj blizini, a nigdje uokolo nije bilo izraelskih vojnika. Nepojmljivo mu je da tvrde da su ljudi koji su otvorili tu vatru bili ugroženi od ljudi koji su stajali pored njega. To je „potpuna laž“. Laž je također ubojstvo fotografa, koji je u ruci držao kameru i koji je pogođen metkom u glavu, nazivati samoobranom. Sudionici flotile i oni koji ih podržavaju prikupljaju dokaze i pokrenut će postupke na raznim sudovima. Pravda neće biti uskraćena. Pitanje nije da li će opsada biti ukinuta, već kako brzo će se to dogoditi. „Mi se danas ne bojimo.“ Usporedio je Pokret za slobodnu Gazu s pokretom za građanska prava u SAD-u. ...
Mediji i Izrael osuđuju flotilu. Moramo pobiti optužbe da je ono što se dogodilo na tom brodu bila krivnja putnika. Vojnici se nisu suočili s gomilom koja ih je htjela linčevati. U svim zakonima i prema vjerskim i moralnim učenjima „žrtve smrtonosnog nasilja imaju apsolutno pravo na samoobranu“...
... Javno mnijenje se mijenja. Politički kapital Izraela se smanjuje. Nitko više ne misli da je Izrael raj socijaldemokracije. ... Ovenden je najavio do sada najveći Viva Palestina konvoj koji će iz Londona krenuti sredinom rujna ove godine, proći kroz Europu do Srednjeg Istoka i u Gazu ući kroz granični prijelaz Rafah. Istovremeno će velika nova flotila ploviti kroz sjeverni Atlantik i Sredozemno more do Gaze. ...
Ovenden je na kraju citirao Pattyja Piercea, Irca koji je uoči 1. svjetskog rata rekao: „Nema mira između istine i laži, između tiranije i pravde, između slobode i ugnjetavanja. Među njima može biti samo vječna borba tako dugo dok pravda i sloboda ne pobijede.“ To je ono što nam je sada potrebno. Bez pravde i slobode neće biti mira u Palestini. A ako tamo ne bude mira, neće biti mira ni na Srednjem Istoku niti u ostatku svijeta.
Iara Lee, snimateljica i aktivistica za ljudska prava koja je uspješno prokrijumčarila svoj film o onome što se dogodilo na Mavi Marmari kad su se na brod spustili izraelski vojnici rekla je da je bila zgrožena onim što je vidjela u Gazi kad je to područje posjetila u ožujku. Infrastruktura je bila uništena, vidjela je ljude s teškim opekotinama od bijelog fosfora koji je Izrael protiv njih koristio, pucali su na ribare dok su pokušavali loviti ribu. Smatrala je da je sudjelovanje u flotili način na koji se može suprotstaviti onome što Izrael radi stanovnicima Gaze. Ona i njena ekipa intervjuirali su mnoge na Mavi Marmari i snimali su napad kako bi pružili dokaz o tome kako su ljudi pobijeni. Rekla je da su mnogi snimali i pokušavali sakriti snimke od Izraelaca, no ona je jedina u tome i uspjela.
...
Lamis Deek, također iz organizacije Al-Awda, pojasnila je da Palestinci žele jednu demokratsku državu na prostoru cijele Palestine. Židovi koji žele tamo živjeti su dobrodošli pod uvjetom da ukinu cionističke zakone i institucije, jer je cionizam ideologija koja Židove smatra superiornima drugim etničkim skupinama.
...
... Jedna je osoba iz publike nakon izlaganja sudionika izrazila mišljenje da izraelsko ponašanje danas nalikuje ponašanju nekadašnjih nacista. Ovenden se nije s time složio, već je ustvrdio da se Izrael ponaša kao tipična europska kolonizatorska država i koristi iste tehnike koje su Francuzi koristili u Indokini ili Britanci diljem svijeta, policijska vladavina, sustavni rasizam i dehumanizacija.
... Ovaj globalni pokret iskrene međunarodne solidarnosti podsjeća na ono što se dogodilo u Španjolskoj tijekom španjolskog građanskog rata 1936. kad su dobrovoljci iz raznih zemalja dolazili u Španjolsku kako bi zaštitili njenu demokraciju od fašizma. Izraelsko nasilje neće zaustaviti ovaj pokret. Na pitanje da li će uporaba ekstremne sile spriječiti buduće brodove Pokreta za slobodnu Gazu da pokušaju ponovo doći do Gaze, Huwaida Arraf je odgovorila: „Zapravo upravo suprotno. Preplavljeni smo ljudima iz cijelog svijeta, iz raznih organizacija, koji žele sudjelovati u budućim flotilama. Ljudi su diljem svijeta ogorčeni zbog izraelskog ponašanja. Bit će još brodova i većih flotila tako dugo dok u potpunosti ne ukinemo opsadu Gaze. Vratit ćemo se.“
Još linkova/vijesti o napadu na flotilu i blokadi Gaze:
FLOTILLA Cover-up: The New York Times Accused
For the past month, the alternative media have sought concrete evidence that the mainstream U.S. media, including the New York Times, willfully aided Israel's cover-up of information about their Gaza flotilla attack. Prima facie evidence of their complicity is abundant. The Times' role in the cover-up ranged from suppression of facts and failure to follow leads that might (and did) contradict Israel's version of the massacre, to serving as a shameless conduit for Israeli propaganda. The Times persisted in publishing and republishing the official line of Israel and became a virtual bulletin board for crackpot opinions and commentary. A prime example is Michael Oren's “An Assault on Israel, Cloaked in Peace,” arguing delusionally that this humanitarian effort was an “act of aggression” that threatened the very nation of Israel. ... The NY Times has a long history of pro-Israel reporting of events in the Middle East. One notable illustration is their coverage of Israel's 1967 attack on the USS Liberty that killed and wounded over 200 American sailors. The Times' only account of this deliberate, hour-long assault on a U.S. ship — a brief summary buried on page 19 of the paper. The question is who within the New York Times ordered the most recent journalistic stonewalling and submission to Israeli interests. Might it be publisher/owner Arthur Sulzberger, Jr.? Rank-and-file employees and journalists at the Times must be truly embarrassed, even shamed by their employer's willful deception of American readers. We ask that someone come forward.
'Intl. flotilla probe not in Turkey interest'
Obama Tursku pokušava uvjeriti da „međunarodna istraga izraelskog napada na flotilu nije u turskom interesu“ (3. srpanj 2010.)
Kako bi je odvratio od zahtijevanja nepristrane i potpune međunarodne istrage izraelskog napada i kršenja međunarodnog prava, Obama pokušava zastrašiti Tursku da bi u slučaju međunarodne istrage optuženi mogli biti i oni koji su napadnuti, tj. civilni putnici na brodovima koji su se poslužili svojim pravom na samoobranu od ilegalnog izraelskog napada. Obama svoju nebulozu „temelji“ na nebulozama iz Tel Aviva kojima se tvrdi da su „aktivisti isprovocirali izraelsko nasilje“. Turski je predsjednik Erdogan ponovio da izraelski napad predstavlja kršenje međunarodnog prava i ponovo pozvao na međunarodnu istragu. Turska je iz Tel Aviva povukla svog veleposlanika, a u zamjenu za normaliziranje odnosa s Izraelom traži da se Tel Aviv ispriča, da isplati odštetu žrtvama i da pristane na međunarodnu istragu, te okonča svoju blokadu Pojasa Gaze.
The Israeli Protest Opposite the Tel-Aviv Turkish Embassy 31.5.2010 - Part 1
Neki izraelski građani slave napad i zločine izraelske vojske nad civilima u humanitarnoj flotili pred turskim veleposlanstvom u Tel Avivu 31. svibnja 2010, a među njima i Danny Danon, dugogodišnji član stranke izraelskog premijera Likud.
Demonstrate against the attack on the humanitarian ship
Stotine Izraelaca prosvjedovale su 31. svibnja 2010. u Tel Avivu (ali i drugim izraelskim gradovima) protiv izraelskog napada na flotilu.
After the Flotilla Massacre: Cultural Boycott of Israel Takes Off
Our main argument is that performing in a state that practices occupation, colonization and apartheid, as Israel does, cannot be regarded as a purely artistic act, if any such act exists. Regardless of intentions, such an act is a conscious form of complicity that is manipulated by Israel in its frantic efforts to whitewash its persistent violations of international law and Palestinian rights. This is because artistic performances in Israel promote a “business as usual” attitude that normalizes and sanitizes a state that has committed war crimes over several decades — in Gaza, Jerusalem, the Naqab (Negev), and now in the high seas against international humanitarian relief workers aboard the Freedom Flotilla. An artist who performs in Israel today — just like any artist who violated the boycott and performed in Sun City, South Africa, during apartheid — can only be seen by Palestinians and people of conscience around the world as motivated by profit and personal gain far more than by moral principles. We know that Israeli concert promoters offer large sums of money to lure international performers as part of Israel’s “Brand Israel” [2] campaign, designed explicitly to hide Israel’s criminal violations of human rights under a guise of artistic and scientific glamour and a deceptive image of cultural excellence and “liberalism.”
US Navy Veterans Continue to Seek Justice for Israeli Attack
On June 8, 1967, while sailing in international waters, the US Navy intelligence ship USS Liberty was attacked by air and naval forces of the state of Israel. Of the Liberty's crew of 294, more than half were killed or wounded. More than 40 years later, survivors are still seeking justice. The Israeli forces attacked with full knowledge that the Liberty was an American ship, yet survivors have been forbidden to tell their story under oath to the American public.
Midnight on the Mavi Marmara
A book by Moustafa Bayoumi about what happened to the Flotilla on May 31st 2010.
Meg Ryan & Dustin Hoffman pass on Israeli film fest after flotilla attack
Meg Ryan i Dustin Hoffman odustali su od sudjelovanja na izraelskom filmskom festivalu nakon napada na flotilu.
Hedy Epstein Hopes Gazans Will be 'Free to pursue Their Lives in Dignity'
In 1948, about the same time that Israel was created, I arrived in the US. I had mixed feelings then about Israel. On the one hand, I was glad that there was a place for Holocaust survivors who could not, or chose not to, return to their place of origin. But on the other hand, I remembered my parents' anti-Zionism. What would happen I could not guess — but I feared that no good would come of the birth of the state of Israel. I was new to the US, having new experiences and new things to learn and Israel/Palestine stayed on the back burner of my interest and remained there until 1982, when I read about the Israeli-sanctioned massacres at the Sabra and Shatila refugee camps. I knew that I needed to find out exactly what happened there. Who was responsible? Who had been adversely affected? What had happened between 1948 and 1982, when I was paying little attention to that part of the world? As I learned more, I became increasingly disturbed by the policies and practices of the Israeli government and military vis-a-vis the Palestinians and their land. I began to speak out against these policies and practices. In 2003 I went to the Israeli-occupied West Bank for the first time and have been back there five times since, most recently with the Gaza flotilla. I have tried unsuccessfully four times to enter Gaza, but permission has repeatedly been denied. They say that I am a “security risk”! An 86-year-old woman! ... The average Israeli who is not politically savvy believes the government mantra that Israel is constantly under attack and is the victim — and he/she also believes in the demonization of the Palestinians. Most Israelis are not really aware of the extent of the suffering of the Palestinian people, who may live just a short distance from them. Israelis do not visit the Occupied Territories because they have been ordered not to go there. Yes, there is apathy, of living smugly in a very small world, not knowing and not wanting to know what is really and truly taking place in their names.
Linkovi/vijesti za Palestinu/Izrael:
New Yorkers protest Tzipi Livni despite hidden location
About 50 protesters picketed outside the Russian Tea Room yesterday as Tzipi Livni spoke inside. The protest was organized by Jews Say No!, American Jews for a Just Peace, and Adalah-NY: The New York Coalition for the Boycott of Israel. Livni was giving a speech as part of a two-day conference on “Peace and Security” hosted by the International Centre for the Study of Radicalisation and Political Violence. ... Interestingly enough, while the rest of the conference sessions were held across town at the Waldorf Astoria, the location of the Livni speech was kept private. Organizers cited “security concerns,” but in her bio they also referenced the fact that Livni faces the threat of arrest whenever she travels outside Israel. Worried about a subpoena maybe?
Gideon Levy: A night in Hebron
Vojnici oteli palestinskog srednjoškolca u Hebronu, gasili cigarete po njegovom čelu i rukama i porezali mu lice džepnim nožićem
Izraelski su vojnici do sada Salaha Rajabija (19), palestinskog srednjoškolca iz Hebrona, napadali 12 puta. Najozbiljniji od tih napada dogodio se 2006, kada su vojnici slomili Salahovo rame i kada je nakon napada završio u bolnici. U prosincu 2008. vojnici su ga uhitili, zajedno s još 2 braće, sumnjičeći ga da je bacao kamenje; oslobođen je nakon 10 dana. Kasnije su ga ponovo uhitili i pustili na slobodu uz jamčevinu od 1000 novih izraelskih šekela. No, posljednji je napad bio najstrašniji od svih. 14. lipnja 2010. nije bilo škole i Salah je poslije podne bio na štandu ispred svoje kuće na kojem svaki dan poslije škole prodaje kolače i slatkiše. Oko 22 sata, nakon što je sve prodao, uputio se u posjet svojoj gluhonijemoj sestri. Dok je hodao ulicom pored njega se odjednom zaustavilo terensko vozilo izraelske vojske s 4 vojnika. Vojnik na suvozačevom sjedalu od Salaha je zatražio da mu pokaže svoju osobnu iskaznicu. Vozač je odmah prepoznao Salaha, a dvojica vojnika koji su sjedili straga izašli su i ugurali Salaha u vozilo. Natjerali su ga da sjedne na pod vozila, ali mu nisu vezali ruke niti su mu stavili povez preko očiju, što je inače uobičajena procedura tijekom uhićenja. Vojnici su zapalili cigarete, vozilo se kretalo ulicama Hebrona, a u jednom trenutku je jedan od vojnika koji su sjedili straga Salahu svoju cigaretu prislonio uz čelo. Dok se Salah oporavljao od boli i šoka, vojnik sa suvozačkog sjedala ga je povukao za ruku i 2 puta cigaretom Salaha opekao po desnom dlanu. Vojnici su ga psovali, a zatim mu je drugi vojnik koji je sjedio straga u lijevu ruku duboko gurnuo svoju goruću cigaretu. Jedino je vozač mirno sjedio i pušio. Vojnik koji je prvi cigaretom opekao Salaha zatim je izvadio nožić i prislonio ga uz Salahovo lice, te potom zarezao cijelom duljinom obraza. Kasnije je nožićem još rezao po Salahovoj ruci. Porezotine nisu bile duboke, no krv je tekla niz Salahovo lice. Kad su stigli na jedan mračan prazan predio na području Jebel Juhar, vozač je zaustavio vozilo i ugasio motor. Svi su vojnici izašli iz vozila i Salahu naredili da klekne na zemlju. Tada je jedan vojnik izvadio 1 tabletu i gurnuo je Salahu u usta. Vojnici su Salahova usta držali otvorenim tako dugo dok nisu bili sigurni da je progutao tabletu. Zatim su ga gurnuli na zemlju, ušli u vozilo i odvezli se. Salah je ostao ležati na zemlji u mraku, iscrpljen i u panici. Nakon nekoliko minuta ustao je i uputio se do doma svojih rođaka koji se nalazio oko 300 metara od mjesta na kom su ga vojnici ostavili. Tamo je ispričao što mu se dogodilo i počeo gubiti svijest. Rođaci su ga odmah odvezli u hebronsku bolnicu Aliya. Salah se na putu do bolnice onesvijestio. U bolnici su mu isprali želudac, ali budući da nemaju potrebnu opremu, liječnici nisu mogli otkriti kakvu su tabletu vojnici prisilili Salaha da popije. Kad se Salah drugo jutro probudio, imao je napade bijesa i straha i napadao sve oko sebe. Dali su mu sredstvo za smirenje i poslali ga kući. Salah je nakon toga prestao polagati ispite i prodavati kolače na štandu ispred kuće.
US activist loses eye after being shot in face with tear gas canister
Američka aktivistica Emily Henochowicz (21) pogođena je 31. svibnja 2010. suzavcem izravno u lice tijekom nenasilnog prosvjeda protiv izraelskog pokolja nad aktivistima flotile na kontrolnoj točki u Qalandiji na Zapadnoj obali. Emily je nakon toga hospitalizirana u bolnici Hadassah. Ostala je bez lijevog oka, slomljeno joj je više kostiju lica. Emily je mirno stajala u trenutku kad je pogranična policija počela u velikim količinama ispaljivati suzavac direktno u glave Emily i još jednog aktivista Međunarodnog pokreta solidarnosti (ISM). Izraelske su snage ispaljivale suzavac na nenaoružane palestinske i međunarodne prosvjednike i izazvale paniku među prosvjednicima i ljudima koji su čekali da prijeđu najveću kontrolnu točku koja odvaja Zapadnu obalu od Izraela. Izraelska vojska uobičajeno protiv prosvjednika na okupiranoj Zapadnoj obali koristi suzavac. Suzavac bi se trebao pri uporabi za rastjeravanje gomile ispaljivati neizravno i iz udaljenosti. Izraelske snage često suzavac ispaljuju izravno u prosvjednike i nemaju utvrđeno pravilo o tome s koje udaljenosti mogu ispaljivati suzavac. Tako je projektilom suzavca 2009. u selu Bil'in na Zapadnoj obali ubijen palestinski prosvjednik Bassem Abu Rahmah.
Emily Henochowicz je likovna umjetnica. Njen blog s radovima možete pogledati ovdje.
Church Stance On Settlements Angers UK Israel Supporters
The Methodist Church called on its people “to support and engage with [the] boycott of Israeli goods” emanating from illegal settlements as their response to a call from a group of Palestinian Christians, a growing number of Jewish organizations, both inside Israel and worldwide, and the World Council of Churches. A majority of governments recognize the occupation as illegitimate under international law, it said. The church says it plans to “undertake further work on the theological issues, including Christian Zionism, raised in the report that are needed to guide and support the approach of the Methodist Church to the Israeli/Palestinian situation.” The conference also called for a full arms embargo as an important step toward a just peace in the region.
