Još tekstova o Varšavskoj

Otvoreno pismo organizacija civilnog društva
Na prvome mjestu ističemo kako smo u srijedu 10. veljače 2010. svjedočili masovnom odazivu građana grada Zagreba prosvjedu protiv projekta 'Cvjetni' HOTO GRUPE d.o.o. kojim investitor namjerava dio pješačke zone u Varšavskoj ulici pretvoriti u prilaz privatnoj garaži čija je izgradnja planirana projektom. Projekt je, čak i izmjenom prostornih i urbanističkih planova, poduprla gradska samouprava Grada Zagreba čime je podvrgnula javni interes i javno dobro probitku jednog privatnog trgovačkog društva. Prosvjed pod nazivom 'Ne damo Varšavsku!' održan 10. veljače 2010. stoga predstavlja građanski iskaz neposredne demokracije u situaciji u kojoj osobe izabrane da predstavljaju interes građana svoje dužnosti grubo zanemaruju. Kao takav, prosvjed i njegove organizatore u potpunosti podupiremo. Podupiremo i akciju 'Živi zid za Varšavsku' koja je planirana kao nastavak djelovanja građana kroz dežuranje u Varšavskoj ulici do reakcije nadležnih institucija.

Varšavska ulica je pitanje principa
Postoji jedna jednostavna i neporeciva činjenica: u civiliziranom svijetu gradske uprave ili gradonačelnici ne prodaju niti ne poklanjaju dijelove gradskih ulica ili trgova. Nitko nema pravo u ime građana oduzimati dijelove ulica i trgova i davati ih privatnim licima, a pogotovo uz perverzan bonus da raskopavanje javne površine plaćaju građani. Ulice i trgovi su prostor u kojem živimo, koji svakodnevno koristimo i neotuđivo su pravo svakog građanina. ... Za one koji još uvijek ne razumiju, ovo nije pitanje politike, lijeve ili desne, ovo nije pitanje zaštite povijesnog nasljeđa ili nečeg trećeg, ovo je pitanje principa! Vrijeme je da i slijepci progledaju: nitko, ama baš nitko nema pravo poklanjati ili prodavati ulice i trgove u ime građana. To je glavni razlog zašto Varšavska ne smije pasti.

'Ovo je medijski linč za zastrašivanje ljudi'
(Jutarnji paradira svoje žutilo i pravo lice.)
Njegova supruga, glumica Urša Raukar bila je nešto oštrija te je otvoreno zatražila Jelavićevu ostavku i kazala da će protiv Jutarnjeg lista poduzeti sve moguće pravne korake. Ne isključuju ni prijavu novinara Jutarnjeg lista Vijeću časti HND-a. Požalila se da prosvjedi i uhićenje prosvjednika nije bilo na naslovnici Jutarnjeg lista, za razliku od priče o garaži. 'I da smo garažu sagradili bespravno, to ne može opravdati devastaciju Zagreba i skrenuti pozornost s problema', rekla je Raukar. 'Ostaje problem žderanja javnog prostora od strane krupnog kapitala u sprezi s politikom', zaključila je.

Raukar: Grad mi se lažima osvećuje zbog Varšavske
"To su montaže i laži Jutarnjeg lista i Davora Jelavića, jer garaža je manja od 50 metara kvadratnih. Naša zgrada nije kulturni spomenik, nego kulturno dobro kao što je i sam Grad Zagreb", kaže nam glumica Raukar. Ističe da se radi o smišljenoj i namjernoj laži o njoj i njezinom suprugu u režiji Jutarnjeg lista i Davora Jelavića. ... "Cijeli taj slučaj započeo je u subotu kad nas je naš izvođač radova na garaži u Bosanskoj 11 nazvao i rekao da ga novinari ispituju o dozvolama za našu garažu koju smo izgradili 2002.. Niko je nazvao tog novinara i zapitao o čemu se radi. Ovaj se izvlačio, vrlo nemušto, no ipak su se dogovorili da se nađu sutradan u nedjelju kako bi mu Niko pokazao lokacijsku dozvolu za garažu. Građevinska nije potrebna po članku 56. Zakona o gradnji. Ujedno mu je pokazao i odobrenje Gradskog ureda za zaštitu spomenika za tu izgradnju. Bez obzira na to, dakle, sa saznanjem da je optužba o gradnji na crno laž, na naslovnoj strani je izašao naslov 'I oni su gradili na crno...'", navodi Raukar.

Dobrodošli, gospodine Kapital
Pošto smo izašli iz jednog društva u kojem se kapital podcjenjivao, onda valjda – ta ipak je ta opasnost prošla! – nema previše bojazni od citiranja nekoga tko je zaslužan što nas je, u jednom trenutku povijesti, bio uveo u takvo društvo. Na samom početku 20. stoljeća, Lenjin u Ženevi objavljuje pamflet pod nazivom Seoskoj sirotinji. Objašnjavajući seljacima što zapravo hoće socijal-demokrati, Lenjin će uz detekciju agrarne bijede u Rusiji, navesti i sljedeću argumentaciju: "Često se može čuti da spahije i trgovci 'daju posla' narodu, 'daju' zaradu siromašnim ljudima. Kažu, na primjer, da mjesne seljake 'hrani' obližnja tvornica ili obližnja ekonomija. A u stvari, sami ne rade. Ali za dozvolu da radi na spahijskoj zemlji, u tvornici ili na željeznici radnik vlasniku daje zabadava sve što se izrađuje, a sam dobija toliko da se nekako prehrani. Dakle, u stvari ne daju spahije i trgovci posla radnicima, nego radnici svojim radom izdržavaju sve njih, dajući zabadava veći dio svog rada."

Loša dramaturgija EPH-ove mašinerije
'I oni su gradili na crno...'' naslovnica je današnjeg "Jutarnjeg lista" u kojem se tekstom novinara Velibora Panića glumicu Uršu Raukar i njezinog supruga Niku Gamulina tereti da su garažu obiteljske kuće sagradili bez potrebnih dozvola. Cijeli slučaj započeo je u subotu kada su se novinari počeli raspitivati o zakonitosti gradnje koja je završila još 2002. godine, no unatoč tome što je bračni par dotičnom novinaru pokazao potrebnu lokacijsku dozvolu, uredništvo "Jutarnjeg lista" to nije spriječilo da današnji broj opremi bombastičnom naslovnicom. Prema riječima Urše Raukar, time se namjerno željelo diskreditirati njezin angažman tijekom akcije Prava na grad i Zelene akcije ''Ne damo Varšavsku!'' te zastrašiti sve one koji će se ubuduće htjeti uključiti u akciju.

Građani vs. bageri
Takve se akcije uspješno ne provode samo u zemljama uređene i duge tradicije demokratskoga odlučivanja. Tako je u Ljubljani 2006. godine grupa aktivista zauzela prostor napuštene tvornice bicikla "Rog. Grad Ljubljana je tvornicu htio porušiti i ondje sazidati ekskluzivno naselje vila. Zauzimanje tvornice je bio protest protiv takvog plana i zahtjev da se tvornica ne ruši te da se koristi u javne i kulturne svrhe. Danas, nakon četiri godine, aktivisti su još uvijek u tvornici, a Grad je odustao od rušenja i ekskluzivnih vila te pristao da se ondje razvije kulturni centar.

Šutnja Ministarstva graditeljstva o Cvjetnom traje dvije godine
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je 27. veljače 2008. zaprimilo prijavu Prava na grad i Zelene akcije Urbanističkoj inspekciji Ministarstva na Detaljni plan uređenja spornog bloka uz Cvjetni trg. Iako je Ministarstvo 11. ožujka 2008. u medijima potvrdilo da je zaprimilo prijavu te da će odgovoriti na nju u roku tjedan dana, to se do danas nije dogodilo. Ministarstvo je prema odredbama članka 285. Zakona o prostornom uređenju i gradnji bilo dužno odgovoriti na prijavu no niti požurnica 20. listopada 2008. niti prosvjedna akcija ispred Ministarstva na tu temu 7. studenog 2008. nisu pomogli. Ministarstvo graditeljstva na čelu s ministricom Dropulić je više godina u Gradu Zagrebu servisiralo dogovor Sanader - Bandić i dozvoljavalo nelegalnosti poput onih navedenih u prijavi Prava na grad i Zelene akcije prije dvije godine. Zanimljiva je i činjenica da je Ministarstvo graditeljstva tek iz trećeg pokušaja potvrdilo lokacijsku dozvolu Grada Zagreba za ulazno - izlaznu rampu u Varšavskoj dok je u međuvremenu IGH, u kojem ministrica Dropulić ima poveći broj dionica, ušao u projekt Hoto grupe kao projektant građevinske jame.

HND traži sankcioniranje dvoje urednika "Otvorenog"
Gostovanjem privatnog poduzetnika Tome Horvatinčića u emisiji "Otvoreno" urednika Hloverke Novak Srzić i Dražena Majića 10.veljače 2010. grubo su prekršeni članci 4., 6., 16., 18., 19, 20. i 25. Etičkog kodeksa HRT-a. Navedeni članci, kada se sagledava uloga javne televizije te temeljna pravila novinarske struke, među ostalim utvrđuju da novinari HRT-a moraju biti odgovorni, a informacije objektivne, potpune i uravnotežene. Novinar HRT-a obvezan je u svom radu poštovati pluralizam ideja i mišljenja te sadržajem svojih emisija ne smije kršiti Ustav i zakone. Horvatinčićevim gostovanjem u emisiji "Otvoreno" prekršeni su također i članci 13. i 14. Zakona o elektroničkim medijima, u kojima, među ostalim, stoji kako se događaji moraju vjerno prikazati, različita mišljenja moraju biti ravnomjerno zastupljena, te se u televizijskom programu moraju promicati nepristranost i poštivanje razlika u mišljenjima.
(Slažem se. Ali osoba koja ovo potpisuje isto je tako grubo prekršila Etički kodeks HRT-a i Zakon o elektroničkim medijima u svojem prilogu o 60 godina Izraela npr. HRT se uporno i smišljeno ne pridržava gore istaknutih odredbi kad javnost „izvještava“ o Izraelu, pardon, o onome što nam izraelska vlada i vojska žele poručiti.)

VIDEO: 'Zagreb zaudara na korupciju'

Policija pokušava osujetiti prosvjede za Varšavsku, a Ministarstvo i dalje ignorira
Nakon prosvjeda u Varšavskoj 10. veljače 2010., ovo je novi pokušaj policije da obmane javnost o broju prosvjednika koji se okupljaju protiv otimanja Varšavske ulice, a sve u svrhu sprečavanja omasovljenja broja građana koje će uskoro morati fizički iznositi iz Varšavske. Danas je ispred Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u redu stajalo više od 600 ljudi i na taj način zahtijevalo od Ministarstvo da odgovori na prijavu Prava na grad i Zelene akcije što možemo dokazati fotografijama prosvjeda i potvrdama o urudžbiranju. U privitku možete naći potvrdu o urudžbiranju prijave prosvjednika koji je bio među prvima u redu ispred Ministarstva s urudžbenim brojem "15-10-14" te potvrdu o urudžbiranju posljednjeg prosvjednika sa istom klasom i današnjim datumom te urudžbenim brojem "15-10-581". Jednostavnom matematikom se dolazi do brojke od 567 prosvjednika koji su svoju prijavu danas osobno predali u Ministarstvo čemu treba pridodati i prosvjednike koji nisu imali vremena čekati 4 sata u redu i koji su svoju prijavu Ministarstvu obećali poslati poštom.

Urudžbama na Ministarstvo - VIDEO
Kako građani moraju pojedinačno podnositi prijave, formirana kolona sezala je sve do Ilice, a Ministarstvo je moralo produžiti radno vrijeme. Prosvjed je protekao mirno i nije bio prijavljen jer je Trg Francuske Republike jedino mjesto u Zagrebu na kojem je građanima dozvoljeno javno okupljanje bez prijave policiji.

Tužba protiv Grada Zagreba zbog uništenja »Trojanca«
Komunalni redari pokazali su rijetko viđenu revnost u svom svakodnevnom poslu, a interventni policajci zavidni smisao za pružanje pomoći »nemoćnim« komunalcima u sitnim satima. PU zagrebačka noćnu akciju službeno je proglasila »asistencijom Komunalnom redarstvu«, što je u konkretnom slučaju ispala asistencija u devastaciji. Komunalno redarstvo prethodno je zabranilo udrugama dopremu svih rekvizita od »konja« kontejnera, pa čak i bine i razglasa neophodnih za prosvjed koji je prethodno legalno prijavljen policiji. Nije uzgred za spomenuti, na pažnju svakom revnom redaru i ekipi iz Zagrebparkinga da je ista lokacija pješačke zone u noćnim satima prava mala izložba skupocjenih vozila tzv. zlatne mladeži koja bezbrižno i besplatno parkira kraj obližnjeg noćnog kluba neobičnog naziva. I tako gotovo svakog vikenda. Dr. Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti i znanstvena istraživačica urbanog naslijeđa Zagreba upozorava da uništenje »Trojanca« čin kulturocida.

Ministarstvo izigrava nemoć
Ministarstvo graditeljstva odbilo je u roku od 48 sati svih 569 zahtjeva građana za inspekcijski nadzor i poništenje projekta Tome Horvatinčića u bloku Cvjetni trg
Rijetko zabilježenu ažurnost ovog državnog ministarstva nakon što im je više stotine građana zakucalo na vrata pisarnice u prošlotjednoj akciji "Živi zid za Varšavsku" nadmašilo je samo "javno priopćenje" zašto smatraju građanske zahtjeve neosnovanima. U gusto pisanom tekstu na šest stranica s vizualnim prikazom tlocrta i presjeka hohštaplerskog shopping-centra s porno-stanovina na vrhu i garažama u podzemlju, autor priopćenja svojski se potrudio da obični građanin ne dozna odgovor na jednostavno pitanje: zašto Ministarstvo Horvatinčićev projekt ne treba ukidati niti slati inspektore? Namjerni izbor administrativnog jezika zamijenio je uhodanu administrativnu šutnju.

Grad zatvara gradilište garaže u Varšavskoj?
– I mi imamo neslužbenu informaciju da će Ministarstvo graditeljstva prihvatiti žalbe stanara – rekao je Teodor Celakoski iz Prava na grad. Tvrdi, međutim, da je to “samo odgađanje konačne konfrontacije građana i Grada na nekoliko tjedana”. Toliko vremena, naime, treba Uredu za graditeljstvo da ukloni nedostatke i izda novo rješenje, te da istekne rok za žalbe stanara na to novo rješenje. ... Pravo na takvo razmišljanje daje im i reakcija Ministarstva graditeljstva na njihovu posljednju akciju kada su 17. veljače tijelima okružili zgradu Ministarstva, a ministrici Marini Matulović Dropulić urudžbirali 569 podnesaka građana. Njima su zatražili inspekcijski nadzor i ukidanje Detaljnog plana uređenja Ilica-Preobraženska-Preradovićev trg-Varšavska-Gundulićeva. Samo dva dana kasnije Ministarstvo graditeljstva izdalo je priopćenje u kojem stoji da “nema osnova za pokretanje postupka, kojim bi na prijedlog urbanističkog inspektora ministar donio odluku o obustavi od primjene Odluke o donošenju detaljnog plana uređenja Ilica-Preobraženska-Preradovićev trg-Varšavska-Gundulićeva”. Stoga aktivisti Prava na grad i Zelene akcije iz tjedna u tjedan u Policijskoj upravi obnavljaju sedmodnevne dozvole za javno okupljanje u Varšavskoj. – Uveli smo stalna dežurstva kako bismo bili spremni na reakciju počne li se postavljati gradilište u pješačkoj zoni – kaže Celakoski. Tako je danas rano ujutro, oko pola pet, njih dvadesetak sjelo na klupice u Varšavskoj. Vrijeme su kratili čitajući knjige i novine.

Linkovi o Varšavskoj

O građanskom otporu devastaciji i krađi Varšavske i barbarskoj reakciji hrvatskih vlasti iz H-ALTER-a:

Ne damo Varšavsku! - VIDEO
Prosvjed protiv ukidanja pješačke zone u Varšavskoj (srijeda, 10. veljače 2010.)

Uklanjanje nepoćudnih objekata - VIDEO
Kud gradonačelnik okom, tu policija skokom. Noć nakon Bandićeve optužbe građana koji prosvjeduju protiv devastacije Varšavske da skrnave poduzetnički duh grada, i njegova poziva upućenog nadležnim službama na "daljnje korake", intervnentni organi su, u skladu sa svojim imenom i progamom - intervenirali. (četvrtak ujutro, 11. veljače 2010.)

Izvlačenje iz kontejnera i piljenje cijevi, video!

Uhićeno dvadesetak aktivista, konj rascjepan
Interventna policija okružila je jutros oko četiri sata Varšavsku ulicu i upala u kontejnere u kojima su posljednjih tjedan dana u smjenama dežurali aktivisti. Dvadesetak ih je uhićeno nakon pružanja nenasilnog otpora, a među uhićenima su i predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević te glumica Urša Raukar. Cijela akcija ukrcavanja kontejnera na kamione i rascjepavanja trojanskog konja trajala je 2 i pol sata, a novinare policija nije puštala blizu. Policijska intervencija dogodila se samo nekoliko sati nakon velikog prosvjeda na kojem se okupilo oko četiri tisuće ljudi. Razlog iskazivanja represije bio je komunalni prekršaj. Okupljanje građana bilo je uredno prijavljeno policiji. "Smatramo da se slanjem interventne policije na komunalni prekršaj država svrstala na stranu korumpiranog gradskog poretka", izjavio je Teodor Celakoski iz Prava na grad.

Čišćenje ulica
Gotovo da više ne treba ni napominjati kako se ovdje radi o apsolutnoj koliziji privatnog i javnog interesa, i to po HOTO-principu: što je moje - to je samo moje, a što je zajedničko - to je opet moje. Javni interes - o kojem govori Bandić kada tumači perverzne snošaje između gradskih institucija i jedne privatne kompanije - više se ni na koji način ne može dokazati. Štoviše, car je potpuno gol: ne radi Horvatinčić za Zagreb, kako se to želi prikazati, nego Grad Zagreb radi za Horvatinčića. Istinski javni interes treba, pak, očitavati iz one javnosti koja se oglasila preko stotina aktivista, preko tisuća prosvjednika, preko desetaka tisuća potpisnika peticije protiv devastacije centra grada. Eventualni podržavatelji HOTO-BANDIĆ-grupe, koje se svako malo spominje u smušenim izjavama glavnih aktera ovog ekonomsko-političkog trilera, trebaju biti percipirani kao šutljiva javnost koja stoga i nije javnost. U najmanju ruku, Horvatinčić i Bandić ne mogu reprezentirati tu fantomsku pro-kapitalističku javnost.

GONG: Opasni presedani
Umjesto demokratske prakse dijaloga, javnih rasprava i omogućavanja građanima grada da sudjeluju u odlukama koje se tiču njih i njihovog životnog prostora, gradska vlast posegnula je za uporabom sile i zastrašivanjem. Time je potvrdila opravdanost strahove građana i svoju neosjetljivost za njihove prosvjede i prohtjeve . Policija, ili komunalni redari, prilikom intervencije uništili su drvenu skulpturu "Trojanski konj" i time počinili i materijalnu štetu nad tuđim vlasništvom i devastirali vrijedan primjerak aktivističke umjetničke intervencije u gradski prostor. Podsjećamo da je intervenciji policije prethodilo nekoliko javnih istupa čelnika grada koji su u sukobu s elementarnim zahtjevima javnog komuniciranja i suprotni duhu niza antidiskriminacijskih propisa protiv šovinističkog i uvredljivog javnog oslovljavanja. ... Privatni, korporacijski mediji prethodno su tjednima vodili agresivnu kampanju protiv legitimnog građanskog prosvjeda i pri tom napadali i vrijeđali ugledne pojedince i pojedinke koji podržavaju građanski protest i neposluh. Medijskoj pristranosti svjedočimo i u emisiji Otvoreno, HRT-a, 10. veljače 2010. Nekoliko sati nakon prosvjeda u kojem sudjeluju tisuće ljudi, a kojima je javna televizija posvetila jedva nekoliko trenutka, voditeljica Otvorenog, Hloverka Novak Srzić, u studio je dovela samo poduzetnika Horvatinčića i dala mu nerazmjerno veliki prostor da objasni svoj pogled na stvari, odnosno svoje interese, dok su argument civilnih inicijativa i građanskih udruga izostali. Tom prigodom, g. Horvatinčić također je pribjegao politikantskim objedama organizatora prosvjeda i prosvjednika.

Represija kao odgovor
Noćašnja intervencija policije na nenasilni otpor građana i građanki grada Zagreba, uništavanje vrijedne umjetničke skulpture, zatvaranje aktivista i aktivistica govore nam kako službene institucije i dalje više vjeruju u nasilje nego u dijalog s građanima, što nam jasno svjedoči o sumraku demokracije u Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Priča o oštrom suprotstavljanju korupciji u kojem neće biti nedodirljivih raspala se pred našim očima poput kule od karata. Netko ima moć u ime svojih interesa i želje za stjecanjem profita pozvati policiju i napraviti emisiju na JAVNOJ TELEVIZIJI (uredila i vodila Otvoreno Hloverka Novak Srzić) u kojoj se čuje samo jedna strana - ona koja namjerava ZARADITI - dok se glasovi nekoliko tisuća građana prešućuju. Onog trenutka kad vlast (uz poslušnice i priležnike) ne želi čuti glas javnosti, kada ignorira prikupljene potpise, kada svjesno umanjuje brojke nezadovoljnih građana i kada, konačno, represijom odgovara na nenasilje, postaje upitan njezin legitimitet. Kada demokracija postaje okvir za represiju, možemo samo utvrditi kako je nešto vrlo trulo u takvoj i takozvanoj demokraciji.


Više informacija:
Uključite se u Živi zid za Varšavsku

Nedamo Varšavsku

Pravo na grad

Zelena Akcija

Snimka: Hapšenje u Varšavskoj

Specijalna policija
(koja postoji zahvaljujući porezu koji plaćaju hrvatski građani, a kako bi ista radila u njihovom javnom i zajedničkom interesu, a ne da nad nenasilnim prosvjednicima provodi policijsku državu i omogućuje devastaciju grada i javne imovine u privatnom interesu nekolicine napuhanih primitivaca i oligarha)
za interese privatnog kapitala i korumpiranih i bahatih 'kontroverznih' političara radi protiv javnog interesa i krši ljudska prava hrvatskih građana.

E pa hvala nam svima što smo platili porez da bi nas naša policija gazila, hapsila i nabacivala uokolo kad pokušavamo javni interes obraniti od devastacije i grabeži pohlepnih pojedinaca i 'kontroverznih', ali zato, zbog svojih visokih i traženih malograđanskih kvaliteta i vještina beskrupuloznosti, podobnosti, korumpiranosti, poltronstva, guzičarstva i sl, u vlasti visokopozicioniranih primitivaca i seljačina.

U nastavku već poznata prigodna pjesma, ovaj puta s posebnom posvetom ministru policije, ali posvećena i svima vama 'kontroverznim' političarima koji nam bez srama uzimate novac, a pri tome ne da ne štitite javne interese građana, već radite protiv interesa ove zemlje i njenih građana, a sve samo kako bi zadržali svoje pozicijice, domogli se novih foteljica i namlatili se još para koje niste svojim radom ni zaslugama zaradili ni zaslužili. A to ste vi svi, svi (uz mikroskopske iznimke) vi koji sjedite u saboru (osim Lesara), vladama, kojekakvim vijećima, skupštinama, poglavarstvima, odborima, medijskim foteljama i uredima, pizdama materinama...>> JEBO VLADU i sve vas redom

Građanski neposluh u Varšavskoj

Prevodim neke dijelove iz Goldstoneovog izvještaja, ali imam i previše posla pa će blog malo usporiti na neko vrijeme.

U međuvremenu u Zagrebu se događa građanski otpor samovoljnim političarima i privatnom kapitalu koji bahato građanima protiv njihove volje otimaju i uništavaju grad.

S bloga Zorana Oštrića:

Varšavska: hitno- dođite- živi zid protiv specijalaca i bagera!

Posljednje vijesti (4:55): Interventna policija pohapsila je sve koji su bili u kontejnerima. Kontejnere su podigli na kamion, ali još stoji tamo, jer aktivisti tijelima blokiraju izlaze iz Varšavske. Ogradili su prostor na kojem su bili kontejneri žutom trakom. Tomislava Tomaševića - Senfa, predsjednika Zelene akcije, koji je ušao u taj prostor, četvorica specijalaca su zgrabili i odnijeli. Kip trojanskog konja, koji je tu stajao od jučerašnjeg prosvjeda, razbili su.

Okupili su se aktivisti iz prve ekipe za hitne intervencije. Formirali su živi zid na izlazima iz Varšavske, svojim tijelima ne dozvoljavaju izlaz kamiona. Danas se pozivaju svi aktivisti da dođu tijekom dana i da sudjeluju u živom zidu, koji će trebati stalno održavati, da se ne dozvoli početak radova.

Ovo je akcija građanskoga neposluha protiv bahate vlasti koja radi protiv javnog interesa. Sudjeluj! Dođi u Varšavsku. Širi informaciju dalje.

Pravo na grad

Zelena Akcija


Nevezano – Jedan citat o Palestini/Izraelu:
A 1918 statement by the President of the US Woodrow Wilson:
“The settlement of every question, whether of territory, of sovereignty, of economic arrangement, or political relationship, rests upon the basis of the free acceptance of that settlement by the people immediately concerned, and not upon the basis of the material interest or advantage of any other nation or people which may desire a different settlement for the sake of its own exterior influence or mastery. If that principle is to rule, and so the wishes of Palestine's population are to be decisive as to what is to be done with Palestine, then it is to be remembered that the non-Jewish population of Palestine – nearly nine-tenths of the whole – are emphatically against the entire Zionist program. The tables show that there was no one thing upon which the population of Palestine were more agreed upon than this. To subject a people so minded to unlimited Jewish immigration, and to steady financial and social pressure to surrender the land, would be a gross violation of the principle just quoted, and of the People's rights, though it is kept within the forms of law.” (President Woodrow Wilson speech on Independence Day July 4, 1918)

Peticija za otpis duga Haitiju

Peticiju
ministrima financija, MMF-u, Svjetskoj Banci, Međuameričkoj razvojnoj banci i bilateralnim vjerovnicima
kojom od njih tražimo da Haitiju otpišu dug u iznosu od 1 milijarde američkih dolara
i osiguraju da sva potrebna pomoć Haitiju bude pružena u obliku donacija, a ne zajmova zbog kojih će zemlja ponovo zapasti u dugove,
možete potpisati na linku.

Obvezno je upisati (*) Ime i prezime, Email adresu i odabrati Zemlju, te kliknuti na SIGN THE PETITION NOW.

Help Haiti - Drop the debt

Napadi izraelske vojske na palestinske spasilačke ekipe

Informacije iz članka Treading the Borders Between Life and Death Ewe Jasiewicz, novinarke, aktivistice i koordinatorice Free Gaza Movementa u Gazi koja je tijekom izraelske operacije „Lijevano olovo“ volontirala sa spasilačkim ekipama u Gazi. Članak u cijelosti možete pročitati na engleskom na linku.

Tijekom izraelske operacije „Lijevano olovo“ u prosincu 2008. i siječnju 2009. izraelske su snage ubile 16, a ranile 57 članova medicinskih spasilačkih ekipa, uključujući najmanje 4 kojima su morale biti amputirane ruke i noge. 13 ubijenih bolničara radilo je za Službu civilne zaštite koja se sastoji od vatrogasaca i ratnog medicinskog osoblja. U izraelskim je napadima u istoj operaciji ranjeno 11 vatrogasaca čija vatrogasna kola s rupama od metaka svjedoče o izravnim napadima na vozače.

Prvi dan izraelskog napada izraelski su zrakoplovi uništili polovicu od ukupno 16 ureda Civilne zaštite u Pojasu Gaze. U središnjem guverneratu Diere Balah u prvih su 5 minuta prvog napada razorene sve zgrade Civilne zaštite, a ubijeni su deseci njenih pripadnika. Tijela su se iz ruševina izvlačila danima nakon prvog bombardiranja.

U samo jednom danu ubijeno je 235 policajaca, uključujući osoblje Civilne zaštite. Odvjetnik Daniel Machover iz britanske odvjetničke tvrtke Hickman i Rose tvrdi da ovaj napad treba smatrati ratnim zločinom. „Radilo se o unaprijed smišljenom i planiranom napadu na civilne institucije, uključujući svečanost policijske akademije. To nisu bile vojne mete i stoga postoje čvrsti dokazi koji upućuju na to da ovo bombardiranje predstavlja ratni zločin.“

U napadima su uništena 4 od 11 kola hitne pomoći Civilne zaštite. Civilna zaštita broji 600 obučenih spasitelja i potrebno joj je još 10 kola hitne pomoći kako bi mogla raditi punim kapacitetom. Tijekom izraelske operacije „Lijevano olovo“ Civilna zaštita je radila sa 10% svog kapaciteta zbog nestašice osnovne opreme kao što su zaštitni prsluci i jake svjetiljke. „Unatoč tome što je 50% naše opreme uništeno prvog dana napada, uspjeli smo reagirati u 1300 slučajeva. Radili smo 24 sata na dan“, objašnjava Mohammad Al Atar, ravnatelj Civilne zaštite u Gazi.

Traumatična iskustva palestinskih bolničara sastavni su dio njihovog posla. Bolničari iz Gaze trebaju odmor od stravičnih iskustava koja su proživjeli. Ali Khalil (47), jedan od bolničara Crvenog polumjeseca s najduljim stažem, bio je u ekipi koja je pronašla tijelo bebe Shahed Abu Halima u razorenom sjevernom okrugu mjesta Atatara za vrijeme kratkog prekida u izraelskim napadima. Bolničarima je danima bilo onemogućeno da uđu na to područje. Unatoč koordinaciji s Crvenim križem, kola hitne pomoći u više su navrata bila napadana, pa su se bolničari morali vraćati praznih ruku.

Ali je Shahed pronašao kako leži na glavnoj pješčanoj cesti prema Atatari: „Najprije sam pomislio da je lutka. Bila je crvena, naduta i nije imala noge. Napola su je pojeli psi. Vidim je u snovima. Imam noćne more zbog toga. Treba nam odmora; trebamo pomoć. Mislim da bi nam psihološka pomoć svima pomogla.“

Napadi na medicinsko osoblje ne događaju se samo tijekom invazija. Na Alijeva je kola hitne pomoći bilo pucano u travnju dok je pokušavao spasiti 2 ranjena borca Islamskog džihada na pograničnom području Ezbit Abid Rabbo u istočnoj Jabaliyi. Ranjeni se nisu mogli micati, ali su još uvijek bili živi kad je Ali pokušao doći do njih. Nažalost, morao se vratiti, a kad je nekoliko sati kasnije uspio doći do njih, dvojica su ranjenika već bili mrtvi. Tijela su im bila puna metaka iz izraelskih snajpera.

Bolničari iz Tel Al Hawe, u blizini bolnice Al Quds – koja je kasnije bombardirana iz zrakoplova F16, granatirana iz tenkova i čija je unutrašnjost spaljena bijelim fosforom – morali su pješačiti više od 1 kilometar vukući magareću zapregu jer su im izraelske snage zabranile da po žrtve idu kolima hitne pomoći ili da povedu magarca. Bolničari kažu da ne mogu zaboraviti bijela sasušena usta djece koju su preživjelu pronašli kako se drže za tijela svojih mrtvih roditelja.

Članci 14-24 Četvrte ženevske konvencije daju posebnu zaštitu medicinskom i humanitarnom osoblju. Konvencija jamči poštivanje slobode kretanja liječničkog osoblja i osigurava da će im na raspolaganju biti sve što je potrebno za obavljanje njihovih dužnosti, uključujući evakuaciju žrtava i liječenje i prijevoz ranjenih i bolesnih civila. Briga i pristup bolesnima i ranjenima također se spominje u Članku 17, koji traži da sukobljene strane dogovore evakuaciju ranjenih, bolesnih, nemoćnih i osoba starije dobi iz opsjedanih ili okruženih područja, te pristup svećenika svih vjera, medicinskog osoblja i opreme na takva područja.

Prema podacima Palestinskog centra za ljudska prava (PCHR) moguće je da su stotine ubijenih mogle biti spašene da je spasilačkim ekipama dopušteno da do njih na vrijeme dođu – onemogućavanje pristupa spasilačkih ekipa do ranjenih može se definirati kao namjerno kršenje Ženevskih konvencija i stoga kao ratni zločin.

Za vrijeme izraelske agresije u Gazi nije bilo dovoljno osnovnih i ključnih medicinskih potrepština i opreme, uključujući opremu za zaštitu osoblja. Zahvaljujući gotovo 2-godišnjoj hermetičkoj opsadi u Gazi je bilo nedovoljno osnovne opreme poput gaze, elektronskih monitora krvnog tlaka, rezervnih dijelova i benzina. Ekipe ministarstva zdravstva na sjeveru nisu imale walkie-talkije, a kola hitne pomoći ministarstva zdravstva u Jabaliyi su tijekom posljednjih dana izraelskog napada ostala bez goriva. Građani su djelatnicima hitne pomoći donijeli svoje kanistre s gorivom u bolnicu Kamal Odwan, a cijeli konvoj vozila sa sjevera skrenuo je u sjedište UN-a u gradu Gazi gdje su ljudi doslovno preklinjali UN da spasilačkim ekipama dopusti da se opskrbe gorivom. Nije bilo dovoljno zaštitnih prsluka – oko 4 po ustanovi hitne pomoći – pa su ih članovi ekipa naizmjenično nosili.

U travnju 2009. bolničari iz Službe za civilnu zaštitu, Ministarstva zdravstva, Zajednice odbora za medicinsku pomoć, Crvenog polumjeseca i vojnih službi osnovali su organizacijski odbor za „Međunarodnu kampanju solidarnosti s pripadnicima palestinskih spasilačkih službi“. Ciljevi ove kampanje su mobilizirati međunarodnu zajednicu da reagira na izraelska kršenja međunarodnog prava; zaustaviti napade na pripadnike spasilačkih ekipa; promicati poštivanje međunarodnog prava; i povezati ustanove hitne pomoći u Gazi s ustanovama hitne pomoći diljem svijeta. Među ciljeve kampanje također spadaju nabava prijeko potrebne opreme, razmjena osoblja i izgradnja jačeg i ujedinjenog javnog glasa pripadnika palestinskih spasilačkih službi na međunarodnoj razini.

Prema podacima ministarstva zdravstva u proteklih je 9 godina ubijeno 100 pripadnika spasilačkih ekipa – u prosjeku 1 na mjesec. Do danas Izrael nije snosio nikakvu političku cijenu niti odgovornost zbog izravnih napada na pripadnike palestinskih spasilačkih službi. Potrebno je međunarodnu javnost informirati o izraelskim napadima na zdravstvene djelatnike koji stoje na prvoj liniji civilnog otpora izraelskoj politici ubijanja, kolektivnog kažnjavanja i razaranja zajednica. Izrael će prekinuti s takvom politikom ako za ubijanje pripadnika spasilačkih ekipa bude prisiljen platiti previsoku političku cijenu, a na taj će način biti spašeni mnogi životi.

Više informacija o kampanji za obranu pripadnika palestinskih spasilačkih službi na njihovom blogu: Defend the Rescuers


Linkovi Palestina/Izrael:
Gisha: Red Lines Crossed: Destruction of Gaza's Infrastructure
Following the war, the electricity, water and sanitation infrastructure were all in a seriously damaged state, yet to this day Israel is still blocking their full repair, through the ongoing restrictions it imposes on the import of fuel, spare parts and building materials. This report describes how Israel's closure policies brought critical humanitarian infrastructure in the Gaza Strip to a state of collapse in a gradual process that can be divided into three stages: the weakening of infrastructure prior to the military operation; its bombing during the incursion; and the hindrance of efforts to properly repair it since then. Furthermore, the report details the severe repercussions of this situation on the lives of residents of the Strip, analyzes Israel's legal responsibility, and addresses the support that the Israeli High Court has lent to the State's activities in this regard.

Toronto Declaration: No Celebration of Occupation
Otvoreno pismo Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu koje je u rujnu 2009, prosvjedujući protiv plana da taj festival bude zlorabljen kao platforma za propagandu koja će aparthejdski Izrael prikazati jednostrano u pozitivnom svjetlu, potpisalo više od 1000 palestinskih, izraelskih i međunarodnih umjetnika i autora, između ostalih: Harry Belafonte, David Byrne, Julie Christie, Jane Fonda, Danny Glover, Wallace Shawn, Eyal Sivan i Howard Zinn.
The emphasis on 'diversity' in City to City is empty given the absence of Palestinian filmmakers in the program. Furthermore, what this description does not say is that Tel Aviv is built on destroyed Palestinian villages, and that the city of Jaffa, Palestine's main cultural hub until 1948, was annexed to Tel Aviv after the mass exiling of the Palestinian population. This program ignores the suffering of thousands of former residents and descendants of the Tel Aviv/Jaffa area who currently live in refugee camps in the Occupied Territories or who have been dispersed to other countries, including Canada. Looking at modern, sophisticated Tel Aviv without also considering the city's past and the realities of Israeli occupation of the West Bank and the Gaza strip, would be like rhapsodizing about the beauty and elegant lifestyles in white-only Cape Town or Johannesburg during apartheid without acknowledging the corresponding black townships of Khayelitsha and Soweto. We do not protest the individual Israeli filmmakers included in City to City, nor do we in any way suggest that Israeli films should be unwelcome at TIFF. However, especially in the wake of this year's brutal assault on Gaza, we object to the use of such an important international festival in staging a propaganda campaign on behalf of what South African Archbishop Desmond Tutu, former U.S. President Jimmy Carter, and UN General Assembly President Miguel d'Escoto Brockmann have all characterized as an apartheid regime.

Israel Issues Stop-Work Order For Nablus Mosque
Izrael naredio obustavu radova na džamiji u okolici Nablusa na okupiranoj Zapadnoj obali (26. siječanj 2010.)
Izraelski su vojnici na prednja vrata džamije Salman Al Farisi, koja se već 2 godine gradi u selu Burin južno od Nablusa, objesili naredbu kojom izraelske vlasti naređuju obustavu njene gradnje, koja je sada u završnoj fazi. Vojnici su također jednom mještaninu Burina uručili naloge kojima mu se naređuje da prekine gradnju skladišta na svom zemljištu.

Settlers Uproot 15 Olive Trees Near Ramallah
Kolonisti iščupali 15 maslinovih stabala u okolici Ramalle (26. siječanj 2010.)
Skupina ekstremističkih kolonista iz ilegalnog naselja Halmish iščupala je u nedjelju (24. siječnja) navečer 15 maslinovih stabala u vlasništvu jednog mještana sela Dir Nitham u blizini Ramalle na Zapadnoj obali. Ilegalno naselje Halmish Izrael je sagradio na zemlji koja pripada selu Dir Nitham na okupiranom teritoriju u suprotnosti s međunarodnim humanitarnom pravom.

Israeli Supreme Court Rules that Lands Confiscated in Lajoun from 486 Arab Families in 1953 for "Settlement Needs" will not be Returned to Them
Izraelski vrhovni sud presudio da zemlja konfiscirana u Lajounu od 486 arapskih obitelji 1953. zbog „potreba naseljavanja“ neće biti vraćena vlasnicima
U svojoj presudi od 4. siječnja 2010. izraelski Vrhovni sud je odbio zahtjev 486 arapskih obitelji koje su tražile da im se vrati zemlja u razorenom selu Lajoun, koju je od njih konfiscirala država Izrael 1953. godine zbog „potreba naseljavanja“, ali ju je umjesto toga iskoristila kako bi na njoj posadila šumu. Članovi ovih arapskih obitelji su svi državljani Izraela i trenutno žive u gradu Umm el-Fahem koji se nalazi u središnjem dijelu Izraela. Vrhovni je sud odbio glavni argument podnositelja zahtjeva koji su tražili da se zemlja vrati prvotnim vlasnicima jer je država nikada nije iskoristila za zadovoljavanje „potreba za naseljavanjem“ kako je to tvrdila u nalogu za konfiskaciju iz 1953. godine. Sud je u presudi ustvrdio da se „sadnja šume može smatrati oblikom naseljavanja, ako se uzme u obzir da su zelene površine nužne za dobrobit svih i ako one čine dio općeg razvoja neke regije.“ Sud je dodao da je komad zemlje koji obitelji traže natrag malen dio ukupnog područja koje je konfiscirano 1953. i da se pojedinačni dijelovi te zemlje ne mogu različito tretirati. Odvjetnici arapskih vlasnika su tvrdili da je pravo na privatno vlasništvo ustavno pravo i da ima veću važnost od sadnje šume, da je sadnja šume na toj zemlji dokaz da ta zemlja nije korištena od konfiskacije, te da ako konfiscirana zemlja dugo godina nije u upotrebi, ona treba biti vraćena prvotnim vlasnicima. Zemlja o kojoj se radi dio je sela Lajoun, koje je postojalo prije uspostave države Izrael. Ta je zemlja sada dio područja arapskog grada Umm al-Fahem i u vlasništvu je oko 486 obitelji. Zemlja se proteže na gotovo 200 dunuma i konfiscirana je od palestinskih državljana Izraela 15. studenog 1953. Od tog datuma do danas država je na toj zemlji sagradila tek jednu malu zgradu koju koristi vodoopskrbna tvrtka Mekorot i posadila šumu.


Ostali linkovi:
Cvjetni trg narod protiv kapitala, godina četvrta
Sjetimo se kako je stvar tekla: nakon tri godine intenzivnog rada i diskusija, godine 2006. bio je donesen Generalni urbanistički plan. Pun kompromisa, ali ipak jedna stručna podloga, koja je dala dugoročne smjernice za razvoj grada. Između ostaloga, zaključeno je da u strukturu 17 donjogradskih blokova ne treba dirati. Dugoročna? Brus! Tako nešto moglo je proći samo u onom trulom socijalizmu! Tek što je GUP bio izglasan, pojavio se razvojnik Tomo Horvatinčić s briljantnom idejom kako namlatiti pare, ups, pardon, kako uljepšati centar: razbiti jedan od tih blokova, divljački uništiti arhitektonsku cjelinu kultnog Cvjetnog trga, i napraviti nešto divno, što Zagrebu nužno treba i što ćemo za sto godina s ponosom pokazivati turistima kao danas katedralu, zgradu HNK itd.: jedan krasni novi šoping centar! S luksuznim stanovima, plusjednom omanjom garažicom. Jer, naravno, što znaju ti bedasti urbanisti, razvojnici znaju bolje! Banditos je odmah pravilno skužio stvar i naredio da se GUP hitno promijeni. Nema frke, mijenjali su ga nakon toga svaka dva mjeseca!

Obrana grada od kapitala
Danas ujutro, stanovnici Zagreba vlastitim su tijelima uspjeli spriječiti početak rušenja Varšavske ulice. Dio prosvjednika se vezao u kavezima i popeo na drveće. Rušenje ulice bilo je planirano u svrhu izgradnje ulaza u podzemnu garažu kompleksa kojeg na Cvjetnom trgu gradi jedan od najkrupnijih domaćih građevinskih kapitalista Tomo Horvatinčić. Protiv tog kompleksa, koji predviđa shopping centar i luksuzne stanove, već se godinama bore građani Zagreba, te udruge Pravo na grad i Zelena akcija. Unatoč svim naporima građana, Horvatinčić je dobro iskoristio veze s gradskim političarima, te je već srušio dio starih zgrada u gradskom vlasništvu. Gradski oci su se pošteno potrudili da što više oštete grad i što više pogoduju privatnom kapitalu donošenjem novog plana koji je izgradnju tog privatnog kompleksa proglasio javnim interesom. Ulaznu rampu za privatnu podzemnu garažu koja je trebala biti na mjestu današnje Varšavske ulice trebao je izgraditi sam grad. Građani tako ne bi samo trebali predavati javne površine privatnom kapitalu, nego i financirati izgradnju kompleksa iz kojeg će profit mlatiti privatni kapital. Horvatinčić je za sada odustao od gradnje, a udruge su uložile žalbu koja bi je trebala odgoditi na duže vrijeme. Gradnju su tako za sada spriječili jedino građani vlastitom budnošću i aktivnošću.

Palestinska djeca zarobljenici (linkovi na sve postove)

Palestinska djeca zarobljenici

Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti

U nastavku linkovi na sve postove s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. godine. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.


Palestinska djeca zarobljenici, 1. dio

Palestinska djeca zarobljenici, 2. dio: Mučenje i zlostavljanje tijekom uhićenja i transfera

Palestinska djeca zarobljenici, 3. dio: Mučenje i zlostavljanje tijekom ispitivanja

Palestinska djeca zarobljenici, 4. dio: Ćelija br. 36, ženska djeca zarobljenice, administrativni pritvor maloljetnika...

Palestinska djeca zarobljenici, 4. dio: Ćelija br. 36, ženska djeca zarobljenice, administrativni pritvor maloljetnika ...

Posljednji dio s informacijama iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.


'Ćelija br. 36'
DCI-Palestine je primio uznemirujuće izvještaje od djece koja su bila odvedena u istražni i pritvorni centar Al Jalame koji se nalazi u blizini grada Haife u Izraelu. Prikupljeno je nekoliko izjava o djeci koju tamo drže u samici u 'ćeliji br. 36'. Radi se o maloj ćeliji, bez prozora i sa slabim prozračivanjem, grubim zidovima obojenim u sivo i slabim žutim svjetlom koje gori 24 sata na dan. Djeca koja su držana u toj ćeliji žale se na bol u očima.


Slučaj br. 21
Ime: Abdullah A.
Datum uhićenja: 12. kolovoz 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji
Izraelski su vojnici 16-godišnjeg Abdullaha iz izbjegličkog logora Balata u Nablusu uhitili 12. kolovoza 2008. u 2 sata u noći i prebacili u istražni i pritvorni centar u Izraelu.

„Stajao sam pred ispitivačem koji mi je rekao da se nalazim u pritvornom centru Al Jalame. Sjedio je sa mnom oko 10 minuta. Rekao mi je da će me uskoro ispitivati i da trebam priznati sve za što me optužuju. Rekao mi je da mi, ako ne priznam, neće promijeniti zavoje na ruci i da će je pustiti da istrune. Deset minuta kasnije odveli su me u ćeliju. Bila je mala i slabo prozračena. Sjećam se da se radilo o ćeliji br. 36. Imala je samo rupe za prozračivanje. Nije bilo prozora. Spavao sam na jednom madracu na podu. U sobi je bilo jedno prigušeno žuto svjetlo koje je bilo upaljeno 24 sata na dan i od njega su me stvarno boljele oči. Zidovi su bili sivi i grubih površina pa se bilo teško nasloniti na njih.

U toj su me ćeliji držali 2 dana. Zatim su me odveli u prostoriju za ispitivanje. Posjeli su me na mali stolac. Vezali su mi noge i lijevu ruku za stolac, a desna mi je ruka bila slobodna zbog ozljede. Ovako sam svezan ostao dugo vremena bez da me bilo tko išta pitao. Ispitivač me držao u prostoriji i na duge me periode ostavljao samog: 'Ostavit ću te na samo dok ne istruneš', govorio mi je. Tijekom ispitivanja ispitivač je vikao na mene i prijetio mi da mi neće promijeniti zavoje i da će mi zbog toga ruka istrunuti. [...] Ispitivač me na isti način ispitivao nekoliko puta. Svaki put nakon ispitivanja slali su me natrag u ćeliju, gdje bi me zatim držali nekoliko dana bez postavljanja ikakvih pitanja. To je imalo psihički učinak na mene i zbog toga sam cijelo vrijeme bio zbunjen.

Zbog teških situacija koje sam proživljavao tijekom ispitivanja priznao sam mnoge stvari kojih se više ne sjećam podrobno. Htio sam da ispitivanje završi i to sam učinio zbog svog lošeg zdravstvenog stanja.“

Abdullah je optužen za članstvo u zabranjenoj organizaciji, urotu s ciljem da kupi oružje i izradu Molotovljevih koktela. Vojni ga je sud osudio na 18 mjeseci zatvora i kaznu od 2000 novih izraelskih šekela (500 američkih dolara) nakon što se nagodio s tužiteljem. Većinu je vremena bio zatvoren u istražnom i pritvornom centru Al Jalame u Izraelu. Abdullah će iz zatvora izaći 12. travnja 2010.


Zarobljene maloljetnice
Ženska djeca zarobljenici čine mali dio ukupnog broja zarobljenika, iako je njihov postotak među djecom koje zastupa DCI-Palestine porastao s 1,1% 2007. godine na 4% u 2008. godini. Žensku djecu zarobljenike obično zatvaraju u zatvor Telmond u Izraelu zajedno s odraslim zatvorenicima i nije im pruženo nikakvo formalno obrazovanje.

...


Slučaj br. 22
Ime: Afaf B.
Datum uhićenja: 5. veljače 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Kontakt s traženom osobom i namjera da izvrši samoubilački bombaški napad
Afaf i njen otac dobrovoljno su 05. veljače 2008. došli u sjedište izraelske obavještajne službe u Ras al-Amoudu u Jeruzalemu nakon što im je naređeno da dođu. Afaf je odmah odvedena na ispitivanje i optužena da je bila u kontaktu s traženom osobom i da namjerava izvršiti samoubilački bombaški napad. Afafinom ocu nije bilo dopušteno da s njom ostane za vrijeme ispitivanja. Afaf su ispitivali 59 dana za redom i zatim je osudili na 16 mjeseci zatvora u Izraelu.

...

„Ispitivali su me po nekoliko sati 59 dana za redom. U jednoj mi je rundi ispitivanja visoki ispitivač rekao da trebam priznati da sam Murada molila da mi pomogne izvesti samoubilački bombaški napad. Ja sam to naravno porekla, a on me dlanom tako jako udario da sam pala na pod, a iz usta mi je počela teći krv.

Sedmi dan od uhićenja [...] ispitivač mi je rekao da je Murad uhićen i da su ga ispitivali. Dodao je da je Murad priznao da sam od njega tražila da mi pomogne izvesti samoubilački bombaški napad. [...]

Nakon 10 dana ispitivanja [...] vratili su me sa suda i stavili u jednu prostoriju u centru u kojoj je bila zatvorenica Nisreen Z. U zatvoru je bila zbog krađe. Isti me dan bolio trbuh, a Nisreen mi je dala bijelu tabletu. Kasnije se pokazalo da je to bio narkotik. Na neko sam se vrijeme onesvijestila. Kad sam se probudila Nisreen mi je rekla da sam mnogo toga rekla i priznala i da je sve snimljeno. Potom su me odveli iz te prostorije u prostoriju za ispitivanje. Visoki je ispitivač zatražio da sve priznam, ali ja sam to odbila [...] ispitivač mi je pustio snimku. Čula sam sebe kako razgovaram s Nisreen koja mi je postavljala pitanja o Muradu i samoubilačkom bombaškom napadu. Na njena sam pitanja odgovarala sa „da“, ali bez ikakvih dodatnih objašnjenja [...] Nisam potpisala priznanje.“
...


Administrativni pritvor
Administrativni pritvor je postupak u kojem se osoba pritvara bez optužnice i bez suđenja. Prema Vojnoj naredbi 1591 izraelski vojni zapovjednici na Zapadnoj obali mogu izdavati naloge za administrativni pritvor koji se mogu obnavljati na razdoblja od do 6 mjeseci. Međunarodno pravo administrativni pritvor dopušta u strogo ograničenim okolnostima, jedino ako ga „sigurnost države ... čini apsolutno nužnim“ i samo u skladu s „redovitom procedurom“. Nadalje, međunarodno pravo, koje obvezuje Izrael, zahtijeva da niti jedno dijete ne bude nezakonito i samovoljno lišeno slobode i da se uhićenje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta obavlja kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme. Administrativni pritvor se nikada ne bi smio koristiti kao zamjena za kazneni progon u slučajevima gdje ne postoji dovoljno dokaza za osudu.

Nalozi za administrativni pritvor izdaju se u trenutku uhićenja ili nešto kasnije, a često se temelje na „tajnim dokazima“ koje prikuplja Izraelska sigurnosna agencija (ISA). Pritvorenik ni njegov odvjetnik nemaju pristup tajnim dokazima i zbog toga se ne mogu na učinkoviti način usprotiviti određivanju pritvora, kako to zahtijeva međunarodno pravo.

U praksi Palestinci mogu u zatvoru zbog naloga za administrativni pritvor provesti mjesece, ako ne i godine, bez da budu obaviješteni o razlozima ili duljini njihovog pritvaranja; pritvorenici su obično o produljenju svog pritvora obaviješteni na dan kad im prethodni nalog za pritvor ističe.

U svakom trenutku tijekom 2008. u izraelskom se administrativnom pritvoru nalazilo između 600 i 700 palestinskih muškaraca, žena i djece. Izraelske vlasti zlorabe ovaj oblik zatvaranja koji je dopušten samo u izvanrednim situacijama kako bi opravdale pritvaranje tisuća Palestinaca tijekom proteklih godina, uključujući pritvaranje političkih čelnika i boraca za ljudska prava. Nije neuobičajeno da djeci bude određen višestruki administrativni pritvor, koji se produljuje nekoliko dana prije nego istekne period za koji je vrijedio prethodni nalog. Ovaj oblik beskrajnog i neodređenog pritvora ima očigledan negativni psihološki učinak na dijete...

DCI-Palestine je u 2008. godini radio na 2 slučaja u kojima se čini da je dječacima bio određen administrativni pritvor zbog toga što su njihovi očevi bili sumnjičeni kao militanti i mete izraelskih atentata... Dvije su maloljetnice 2008. također bile držane u zatvoru bez da su za bilo što optužene i bez suđenja. Obje su oslobođene 3. siječnja 2009. bez da su za bilo što optužene...

Izrael u prosjeku svake godine u administrativnom pritvoru drži 20 do 30 palestinske djece. ...


Slučaj br. 26
Ime: Obaidah Asyda
Datum uhićenja: 23. svibanj 2007.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji
...
Jedinice izraelske vojske Obaidu su uhitile kad mu je bilo 17 godina, u domu njegove obitelji, u 4 sata ujutro 23. svibnja 2007. Stavili su mu lisice na ruke i povez preko očiju i smjestili ga u vojno terensko vozilo kako bi ga odvezli u pritvorni centar. Vojnici su Obaidu na putu do istražnog i pritvornog centra Huwwara tukli i udarali nogama. Nakon 13 dana bez ispitivanja Obaidu su prebacili u pritvornu ustanovu koja se nalazi u Izraelu. U toj je ustanovi Obaida proveo 9 dana u samici, a 2 je mjeseca bio pritvoren bez da mu je dopušten posjet članova obitelji i odvjetnika.

26. srpnja 2007. Obaidu su izveli pred izraelski vojni sud u Salemu. Optužen je da je pomagao osobi koju se sumnjiči da je član Islamskog džihada. Tužitelj je tvrdio da je ta osoba od Obaide tražila da kontaktira jednog člana Islamskog džihada u Siriji i zatraži od njega da napravi transfer određene svote novca. Da li je Obaidah telefonom kontaktirao osobu u Sirji ili ne, nije imalo nikakve važnosti za počinjenje prekršaja. Prekršaj se sastojao u tome da se razgovor između osobe koja je od njega tražila da kontaktira osobu u Siriji i Obaide održao. Dokazi koje je glavni ispitivač prikupio u ovom slučaju temeljili su se na priznanju koje je Obaidah potpisao tijekom ispitivanja, priznanju jednog drugog djeteta i izjavama ispitivača i izraelskog policajca koji je bio zadužen za istragu slučaja.

Obaidah se 29. srpnja 2007. ponovo pojavio pred sudom i tada mu je sud dopustio da iziđe na slobodu uz jamčevinu zbog nedostatka dokaza. No, prije nego je Obaidah oslobođen, tužitelj se žalio na odluku i 30. srpnja, Prizivni sud je također naredio da se Obaidu pusti na slobodu uz jamčevinu zbog nedostatnih dokaza. Međutim, prije nego je Obaidah oslobođen, izraelski vojni zapovjednik izdao je nalog za njegov administrativni pritvor kojim izraelske vlasti Palestince mogu pritvoriti bez optužbi i bez suđenja na period do 6 mjeseci zbog tajnih „sigurnosnih razloga“.

Obaidin slučaj je 30. listopada 2007. ponovo izveden pred vojni sud na molbu Obaidinih roditelja koji su se s izraelskim vlastima htjeli pogoditi za fiksni period koji će Obaidah provesti u zatvoru kako bi izbjegli da njihov sin ostane na neizvjesno neodređeno vrijeme u administrativnom pritvoru. Roditelji su postigli dogovor s tužiteljem prema kojem bi tužitelj pristao da Obaidi bude ukinut administrativni pritvor pod uvjetom da Obaidah prizna da je kriv za niz djela za koje će ga tužiteljstvo optužiti, prihvati 7-mjesečnu zatvorsku kaznu i novčanu kaznu od 2500 novih izraelskih šekela (625 američkih dolara). Obaidah je prihvatio uvjete tužiteljstva i trebao je biti pušten iz zatvora 1. prosinca 2007.

1. prosinca 2007. Obaidah nije pušten na slobodu. Njegov je odvjetnik 2. prosinca 2007. saznao da je Obaidi izdan drugi nalog za administrativni pritvor na 6 mjeseci čime je prekršen dogovor o nagodbi koji je Obaidah sklopio s tužiteljem. Na upit Obaidinog odvjetnika tužitelj je izjavio da je drugi nalog za administrativni pritvor izdan zbog Obaidinih „aktivnosti u zatvoru“. No, Obaidini odvjetnici na drugom Obaidinom nalogu za administrativni pritvor nisu pronašli spomen nikakvih „aktivnosti u zatvoru“, već su u drugom nalogu jednostavno bili ponovljeni navodi iz prvog naloga kojim je Obaidi bio određen administrativni pritvor. Obaidah je 4. ožujka 2008. u administrativnom pritvoru u izraelskom zatvoru navršio 18 godina.

31. ožujka 2008. Obaidi je i po treći put određen administrativni pritvor na razdoblje od 4 mjeseca. Nalog za administrativni pritvor ni ovaj puta nije spominjao „aktivnosti u zatvoru“, već su ponovljeni navodi iz prvog naloga za pritvaranje. 31. srpnja 2008. Obaidi je po četvrti put određen administrativni pritvor zbog toga što predstavlja „prijetnju sigurnosti tog područja“.

Obaidah je iz administrativnog pritvora konačno izašao 27. studenog 2008, nakon što je u izraelskim istražnim centrima i zatvorima proveo 18 mjeseci.


Slučaj br. 27
Ime: Mohammad Baran
Datum uhićenja: 1. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji
...
1. ožujka 2008. oko 19 sati dok je Mohammad kod kuće pokušavao popraviti peć na benzin, ona je eksplodirala i ozlijedila Mohammadovu desnu ruku. Roditelji su Mohammada odmah odveli u medicinski centar u selu i pozvali hitnu pomoć. Ubrzo nakon toga, kola hitne pomoći su stigla kako bi Mohammada i njegove roditelje prevezla do bolnice.

Na jednom raskršću u blizini sela kola hitne pomoći su zaustavili izraelski vojnici. Vojnici su napali vozača kola hitne pomoći, a Mohammada su stavili u izraelska vojna kola hitne pomoći i odvezli u bolnicu Hadasa Ein Karem u Jeruzalemu. Mohammadovim roditeljima nije bilo dopušteno da zajedno sa sinom putuju u vojnim kolima hitne pomoći. Kasnije te noći Mohammad je podvrgnut kirurškoj operaciji desne ruke, a slijedećeg su ga jutra obavijestili da je ostao bez 3 prsta. Mohammad je slijedeća tri dana proveo u bolnici s nogama i lijevom rukom vezanim za krevet, a čuvala su ga 3 izraelskih vojnika. Tijekom tog vremena Mohammada nije posjetio niti jedan član njegove obitelji.

Negdje oko 4. ožujka 2008. 3 su muškaraca došla u bolnicu kako bi ispitali Mohammada. Jedan od tih muškaraca Mohammada je optužio da je pokušavao napraviti eksplozivnu napravu domaće izrade; što je Mohammad zanijekao. Jedan od muškaraca tada je Mohammada dlanom udario po licu i počeo na njega vikati, prijeteći mu da će ga staviti u samicu ako ne prizna. Mohammad je odbio priznati i muškarci su bolnicu napustili nakon otprilike sat vremena.

Nakon toga Mohammada su prebacili u zatvor Meggido i zatim u zatvor Telmond, oba u Izraelu. U ožujku 2008. Mohammada su odveli na vojni sud Ofer i obavijestili da mu je određen administrativni pritvor od 6 mjeseci. Rekli su mu da postoje dokazi u „tajnom spisu“ da je Mohammad član Islamskog džihada, organizacije koju su izraelske vlasti zabranile. Mohammadu je administrativni pritvor po drugi put produljen 1. rujna 2008, a treći put 28. veljače 2009.

U vrijeme pisanja ovog izvještaja, Mohammad je primio ukupno 4 naloga za administrativni pritvor, a puštanju na slobodu mogao se nadati tek 26. kolovoza 2009. Mohammad nikad nije optužen, niti mu je suđeno za bilo kakav prekršaj.
...


Slučaj br. 29
Ime: Hamdi al-Ta'mari
Datum uhićenja: 25. srpanj 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Članstvo u zabranjenoj organizaciji
Izraelske specijalne jedinice su 12. ožujka 2008. u Betlehemu ubile Hamdijevog oca i još 3 osobe. Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem istraživala je okolnosti ovih ubojstava i izvijestila da postoje snažni dokazi koji upućuju na to da se radilo o ciljanom atentatu. Hamdijevom starijem bratu određen je administrativni pritvor, kao i sinu jednog drugog ubijenog u atentatu 12. ožujka, Mohammadu B, koji je u administrativnom pritvoru od 25. srpnja 2008.

Hamdi je prvi put uhićen u domu svoje obitelji u Betlehemu u 4 sata ujutro 25. srpnja 2008. Probudilo ga je lupanje izraelskih vojnika na ulaznim vratima. Vojnici su odmah svezali Hamdijeve ruke i noge i naredili mu da legne na pod, dok su u njega uperili jurišne puške i baklje. Dok je ležao na podu nekoliko ga je vojnika udaralo dlanovima, nogama i jurišnim puškama. Ruke su mu bile tako čvrsto svezane da su počele oticati. Nakon 15 minuta Hamdiju su stavili povez preko očiju i smjestili ga na pod vojnog vozila.

Put je trajao oko 2 sata, a Hamdija su za to vrijeme vrijeđali i udarali dlanovima i nogama vojnici koji su oko njega sjedili. Jedan od vojnika je Hamdiju rekao da su mu oca ubili jer je bio terorist i da će ubiti sve teroriste. Vozilo je oko 6 sati ujutro stiglo u istražni i pritvorni centar Ofer u blizini Ramalle. Hamdija su odveli u jednu malu prostoriju gdje ga je ponovo napalo nekoliko vojnika.

Hamdi je ispitivan 28. srpnja 2008, 4 dana nakon uhićenja. Tijekom ispitivanja Hamdiju su ruke bile svezane i sjedio je ispred pisaćeg stola. Ispitivač je Hamdija pitao da li je član Islamskog džihada, organizacije koju su izraelske vlasti zabranile. Hamdi je odgovorio da nema ništa s tom organizacijom i da podržava nezavisne članove pokreta Fatah. Ispitivanje je trajalo oko 1 sat, a Hamdi je zatim odveden natrag u ćeliju.

Nekoliko dana kasnije Hamdi je obaviješten da će ga pritvoriti na 3 mjeseca bez optužnice i suđenja, u administrativni pritvor. Hamdi je 13. studenog 2008. pušten na slobodu iz administrativnog pritvora bez da je za bilo što optužen. 18. prosinca 2008, mjesec dana nakon puštanja na slobodu, Hamdija su izraelski vojnici ponovo probudili u 2 sata u noći. 5 ili 6 vojnika ušlo je u kuću. Vezali su Hamdija te mu stavili povez preko očiju. Ponovo su ga stavili u vojno vozilo i zatim vozili sat vremena do istražnog i pritvornog centra u Etzionu. 21. prosinca 2008, 3 dana nakon uhićenja, Hamdi je prebačen u Ofer radi ispitivanja. Ispitivač je htio znati s kim se Hamdi sastajao otkad je pušten na slobodu 13. studenog, ispitivao ga je o zastavama koje se vijore s krova Hamdijeve kuće i raspitivao se o Hamdijevim aktivnostima u tih mjesec dana. Hamdi je odgovorio da se sastajao sa rodbinom i susjedima, te da se ne bavi politikom.

28. prosinca 2008. Hamdi je bez prisustva odvjetnika ili člana obitelji odveden pred Sud za administrativni pritvor u vojnoj bazi Ofer. Vojni je sudac Hamdija obavijestio da će biti stavljen u administrativni pritvor na 4 mjeseca na temelju „tajnih dokaza“. Hamdi je sucu rekao da ni za što nije kriv i da su ga uhitili samo zato što mu je otac bio meta atentata. Hamdiju je 15. travnja 2009. po treći put u 12 mjeseci određen administrativni pritvor. Hamdi je na slobodu trebao biti pušten 15. kolovoza 2009.


Slučaj br. 30
Ime: Mohammad Balbol
Datum uhićenja: 25. lipanj 2008.
Dob pri uhićenju: 17 godina
Optužba: Posjedovanje oružja i članstvo u zabranjenoj organizaciji
Mohammadovog je oca, zajedno s još trojicom drugih muškaraca, izraelska specijalna jedinica ubila 12. ožujka 2008. u Betlehemu. Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem istraživala je okolnosti ovih ubojstava i izvijestila da postoje snažni dokazi koji upućuju na to da se radilo o ciljanom atentatu. Mohammada su izraelske vlasti uhitile 16. travnja 2008, nakon čega je odveden u Istražni centar i zatvor Mascobiyya u Istočnom Jeruzalemu. Ispitivali su ga i optuživali da je pripadnik Islamskog džihada, ali je 7. svibnja 2008. oslobođen bez da je za bilo što optužen. Mohammad je ponovo uhićen 25. srpnja 2008.

Mohammada su u domu njegove obitelji u Betlehemu uhitili u 2 sata u noći 25. srpnja 2008. Probudio ga je zvuk eksplozije jer je izraelska vojska digla u zrak ulazna vrata u njegovu kuću. Mohammadu su odmah stavili povez preko očiju i lisice na ruke, te ga bacili na pod. Četiri puta su ga udarili kundakom puške u leđa, a za to je vrijeme jedan od vojnika na njega urlao tražeći od Mohammada da im kaže gdje je skriveno oružje. Mohammad je vojnicima rekao da ne posjeduje oružje. Vojnik koji ga je tukao također je prijetio da će zlostavljati njegovu obitelj.

Mohammad je prebačen u istražni i pritvorni centar u Etzionu pored Betlehema i tamo je držan 8 dana bez ispitivanja. Nakon 8 dana Mohammada su prebacili u zatvor Ofer gdje su ga obavijestili da mu je određen administrativni pritvor na period od 4 mjeseca. Ispitivali su ga u zatvoru Ofer, a ispitivač mu je prijetio da će biti osuđen na dugoročnu zatvorsku kaznu, ako ne pristane kao doušnik raditi za izraelske vlasti. Mohammad je odbio postati doušnik, a ispitivač mu je zatim rekao da ga se sumnjiči da posjeduje oružje i da pripada Islamskom džihadu, zabranjenoj organizaciji. Ispitivač je Mohammadu rekao da o njemu postoji tajni spis.

Mohammad je svog odvjetnika prvi puta vidio 6. kolovoza 2008, 12 dana nakon uhićenja. Izveden je pred Sud za administrativni pritvor u izraelskoj vojnoj bazi Ofer. Izraelski je vojni sudac odlučio da Mohammad treba u administrativnom pritvoru ostati do 23. studenog 2008.

25. studenog 2008. Mohammadu je po drugi put određen administrativni pritvor od 6 mjeseci. Iz zatvora je trebao izaći 24. svibnja 2009. Mohammad nije ni za što optužen, niti mu je bilo suđeno.
...


Slučaj br. 31
Ime: Salwa S.
Datum uhićenja: 5. lipanj 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Ugrožavanje državne sigurnosti
16-godišnju su Salwu, zajedno s njenom sestričnom Sarom (vidi Slučaj br. 32), izraelski vojnici uhitili 5. lipnja 2008, u jednom selu u blizini Betlehema. I Salwi i Sari 2 puta je određen administrativni pritvor i niti jedna od njih nikada ni za što nije optužena niti im je suđeno.

„Mnogo je vojnika došlo u našu kuću i okružilo je iz svih smjerova u 3 sata ujutro 5. lipnja 2008. Vojnici su lupali po vratima. Otvorila im je moja baka Zeinab [...] Sa mnom je razgovarao visoki tamnoputi dužnosnik obavještajne službe s velikim nosom. Rekao mi je da se zove Gideon i da sam ja 'kriminalac' i da me' treba kazniti'. [...]

Pola sata kasnije Gideon me smjestio u drugu sobu u kojoj su se nalazila 3 vojnika [...] 15 minuta kasnije tražio je od moje majke da dođe. Mojoj je majci rekao: 'vaša je kćer uhićena i odvodim je sa sobom'. Moja je majka prosvjedovala, a on joj je odgovorio: 'možete sami predati svoju kćer ili ću je ja uzeti silom'. Moja je majka popustila i dala mi da sa sobom ponesem nešto odjeće. Prije nego smo napustili kuću jedna me vojnikinja u potpunosti pretražila i rekla mi neka se oprostim od svoje obitelji. Međutim Gideon mi to nije dopustio i silom me izvukao iz kuće. Kad smo izišli iz kuće jedan mi je vojnik zgrabio ruke i sprijeda mi ih vezao plastičnim lisicama. Zatim mi je stavio povez preko očiju. Potom su me smjestili u terensko vozilo.[...]

...

Soba za ispitivanje je bila mala ... bilo je vrlo hladno jer je klima uređaj bio uključen. Ispitivač koji je započeo ispitivanje bio je Izraelac koji je tečno govorio arapski, ali mu je izgovor bio loš [...] Molila sam ga da isključi klima uređaj, ali je on to odbio i okrenuo ga prema sebi.

Počeo mi je postavljati općenita pitanja o mojoj obitelji, prijateljima, o tome kako provodim vrijeme, s kime izlazim [...] Rekla sam mu da se bavim isključivo školom i da sam dobra učenica, te da želim završiti svoje obrazovanje. On me optužio da sam aktivistica oružanog otpora, no nije dodatno objasnio svoju optužbu. Ja sam to zanijekala i rekla mu da nemam nikakve veze s oružanim aktivnostima. [...]

18. su nas lipnja 2008. vojnici ponovo odveli na vojni sud Ofer. [...] Optužili su me da sam 'remetila javni red i da predstavljam prijetnju sigurnosti države Izrael'. Sudac mi je odredio administrativni pritvor od 4 mjeseca. Sari je administrativni pritvor određen na 5 mjeseci. Pola sata kasnije vratili su nas u zatvor Telmond. [...] 6. su nas srpnja 2008. oko 5:30 ujutro ponovo odvezli na vojni sud Ofer. ...

... Kad smo napuštali sudnicu neki čuvari su počeli vikati na nas, a jedan od njih je pljunuo na mene i Saru.

...“

Salwa i Sara su bile zatvorene u zatvorima Telmond i Damoun u Izraelu. 5. listopada 2008. objema je djevojkama obnovljen nalog za administrativni pritvor na još 3 mjeseca. U razdoblju dok su bile pritvorene u Izraelu ovim djevojkama nije pružen nikakav oblik službenog obrazovanja. Obje su djevojke na slobodu puštene 3. siječnja 2009, nakon što su 7 mjeseci provele u zatvoru. Nisu optužene niti im je ikad suđeno za bilo kakvo kršenje zakona.


Slučaj br. 32
Ime: Sara S.
Datum uhićenja: 5. lipanj 2008.
Dob pri uhićenju: 16 godina
Optužba: Ugrožavanje državne sigurnosti
16-godišnja Sara iz jednog sela pored Betlehema uhićena je 5. lipnja zajedno sa svojom sestričnom Salwom (vidi Slučaj br. 30). Saru i Salwu uhitili su izraelski vojnici, obje su stavljene u administrativni pritvor i nikad im nije bilo suđeno niti su optužene da su prekršile zakon.

„U 3 sata u noći, 5. lipnja 2008, dok sam spavala na drugom katu naše kuće [...] probudilo me kucanje na vratima. Moj je suprug otvorio vrata i vidio da vojnici stoje pored njegovog oca. [...]

Vojnici su me odveli do jednog terenskog vozila. Jedna je vojnikinja bila stalno uz mene. Prije nego sam ušla u terensko vozilo jedan od vojnika mi je vezao ruke iza leđa plastičnim lisicama i stavio mi povez preko očiju [...] ...

... Deset dana kasnije, oko 10 sati prije podne ... došli su po nas i smjestili nas u jedan kombi [...] kad smo stigli na sud Ofer, odveli su nas u odvojene prostorije. U prostoriji u koju sam ušla jedan je muškarac sjedio za pisaćim stolom. Rekao je da radi za izraelsku obavještajnu službu [...] okovima su mi vezali ruke i noge. Postavljao mi je pitanja o mom ujaku Khaledu S. koji je protjeran u inozemstvo. Želio je znati da li s ujakom razgovaram putem telefona, naročito da li sam s njim razgovarala nedavno, te ako razgovaram s njim, o čemu razgovaramo. Rekla sam mu da sam s ujakom razgovarala prije nekog vremena i da mi je rekao da će se uskoro oženiti. 'Poznaješ li koga iz Gaze? Poznaješ li kakve militante?' pitao me. 'Ne poznajem nikoga iz Gaze niti nikakve militante' odgovorila sam. 'Zašto sam ovdje?' pitala sam. 'Jako dobro znaš zašto si ovdje. Ti izvodiš oružane aktivnosti', rekao mi je. 'Stavit ću i tebe i Salwu u administrativni pritvor na jako dugo vrijeme, tako da ćeš kad izađeš zaboraviti sve o oružanim aktivnostima', dodao je. Ispitivanje je trajalo gotovo sat vremena.

Nakon sat vremena Salwu i mene odveli su u jednu prostoriju i uzeli nam otiske prstiju. Donijeli su papire na kojima je sve što je rečeno tijekom ispitivanja bilo napisano na hebrejskom. Salwa i ja smo potpisale papire.

Nakon nekog vremena Salwu i mene su ponovo odveli na vojni sud Ofer. Sjedile smo u jednoj čekaonici. Pristupio nam je naš odvjetnik, to je bilo prvi puta da smo vidjele odvjetnika [...] naše obitelji nisu bile prisutne. Vojni tužitelj je vojnom sucu pokazao tajne dokumente [...] sudac je naredio da Salwa i ja budemo stavljene u administrativni pritvor [...]
...“

...
S vremena na vrijeme DCI-Palestine zaprima slučajeve u kojima izraelske vlasti bez uhićenja zastrašuju, prijete i zlostavljaju djecu mlađu od 12 godina. ...

...

Tijekom 2008. godine DCI-Palestine je također dokumentirao nekoliko slučajeva napada izraelskih ilegalnih kolonista na Zapadnoj obali na lokalnu palestinsku djecu. ...

33 slučaja koji su predstavljeni u ovom izvještaju ne predstavljaju iznimku među 200 do 300 slučajeva koliko ih DCI-Palestine godišnje preuzme. Ovi slučajevi otkrivaju obrazac zlostavljačkog ponašanja od strane izraelskih vlasti, naročito izraelske vojske, u sklopu, čini se, dobro organiziranog i unaprijed smišljenog načina djelovanja izraelskih vlasti na okupiranom palestinskom području. ...


Iz perspektive vojnika
...

Slučaj br. 34
Ime: Itai Virob
Zanimanje: vojnik, izraelska vojska
Čin: zapovjednik, brigada Kfir
„Naš se zadatak sastoji u tome da pokušamo narušiti ravnotežu u četvrti, selu ili na određenoj lokaciji, kako bismo došli do informacija [...] ili natjerati neprijateljski entitet u selu da pravi pogreške zbog ili u reakciji na djelovanje naših snaga, te da na taj način ometemo njegovu aktivnost i razotkrijemo je.

Ometanje se može obavljati na nekoliko razina. Prva je ulazak u selo. Terenska vozila jure prema ulazu u selo. Ponekad sam ulazak vojske u selo omete počinitelja. Drugi je način vršenje pritiska, bacanje šok granata, provaljivanje u kuće ili ustanove u selu, uhićivanje mještana, zauzimanje krovova kuća i slično [...]

Pritvorit ćemo, ispitivati i vršiti prikladan pritisak na svakoga s ciljem da dođemo do jednog terorista. Velika većina sredstava kojima vršimo pritisak koristi se protiv osoba koje nisu upletene. To je slučaj na kontrolnim točkama, prilikom operacija 'češljanja' cijelih četvrti, prilikom ispitivanja prolaznika [...] Natjerati ih da stoje pred zidom, naguravanje, udarci koji ne prouzrokuju ozljede. To su metode koje obično koristimo u pokušaju da izvršimo svoj zadatak.
...“


UN-ov Odbor protiv mučenja – Zaključne primjedbe o Izraelu (svibanj 2009.)
... Odbor je 15. svibnja 2009. zaključio svoju 42. sjednicu u Ženevi i izdao Zaključne primjedbe i preporuke vezano uz periodične izvještaje koje je podnijelo 5 država, uključujući Izrael.

...

U svojim zaključnim primjedbama i preporukama vezano uz Četvrti periodični izvještaj Izraela, Odbor je izrazio:
-- zabrinutost zbog brojnih, stalnih i dosljednih navoda o korištenju mučenja i zlostavljanja koje se odvija prije, za vrijeme i nakon ispitivanja.
-- duboku zabrinutost zbog izvještaja o pritvaranju i ispitivanju palestinske djece bez prisutnosti odvjetnika i članova obitelji, te o navodnom podvrgavanju pritvorene djece postupcima koji predstavljaju kršenje Konvencije protiv mučenja s ciljem dobivanja priznanja.
-- zabrinutost zbog izvještaja prema kojima otprilike 700 palestinske djece godišnje bude pritvoreno i procesuirano na izraelskim vojnim sudovima.
-- zabrinutost zbog izvještaja prema kojima se u 95% slučajeva u kojima su palestinska djeca procesuirana pred izraelskim vojnim sudovima osuda temelji na priznanjima koja su iznuđena tijekom ispitivanja.
-- zabrinutost zbog činjenice da se svi osim jednog zatvora u kojima su zatvorena palestinska djeca nalaze u Izraelu, što onemogućuje posjete članova obitelji. (Ovime se također krši Članak 76. Četvrte ženevske konvencije.)
-- zabrinutost što administrativni pritvor ne udovoljava odredbama Članka 16. Konvencije protiv mučenja (okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) jer se, između ostalog, koristi na pretjerano duga vremenska razdoblja, a pritvorenici ne mogu pobijati dokaze na temelju kojih su pritvoreni.


... preporuke Odbora, [...] uključuju slijedeće:
-- Sve navode o mučenju i zlostavljanju treba žurno i učinkovito istražiti, sve počinitelje treba procesuirati i, gdje je primjenjivo, primjereno kazniti.
-- Vojnu naredbu 132 treba izmijeniti kako bi se osiguralo da se djecom smatraju sve osobe koje su mlađe od 18 godina u skladu s međunarodnim standardima. (Trenutno prema izraelskom vojnom pravu koje Izrael primjenjuje na Palestince na Zapadnoj obali Palestinci punoljetni postaju sa 16 godina.)
-- Svoj djeci pritvorenicima i zatvorenicima treba zaštiti temeljna prava, prije i za vrijeme ispitivanja, uključujući brz pristup nezavisnom odvjetniku, nezavisnom liječniku i članovima obitelji od početka njihovog pritvora.
-- Djeca ne smiju biti osuđivana na vojnim sudovima isključivo na temelju priznanja koja su dala tijekom ispitivanja.
-- Uspostava suda za mlade treba biti jedan od prioriteta.
-- Izraelske vlasti moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da olakšaju posjete članova obitelji pritvorenoj i zatvorenoj djeci, uključujući davanje većih prava na slobodu kretanja rodbini kako bi članovi obitelji mogli putovati u Izrael gdje je zatvorena većina djece.
-- Svako se ispitivanje treba snimiti video kamerom kako bi se spriječilo mučenje i zlostavljanje.
-- Jedan od prioriteta izraelskih vlasti treba biti revizija izraelske politike u pogledu administrativnog pritvora (pritvor bez optužnice i bez suđenja) jer ta politika trenutno predstavlja okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje u suprotnosti s Člankom 16. Konvencije protiv mučenja.

Odbor je također naglasio da prema Konvenciji protiv mučenja „nikakve iznimne okolnosti“ uključujući sigurnost ili rat ili prijetnju državnoj sigurnosti, ne opravdavaju mučenje.

...


Linkovi Palestina/Izrael:
I am the Resistance

Israeli forces hand out demolition notices
Izraelske snage Palestincima uručile naloge za rušenje kuća na Zapadnoj obali (21. siječanj 2010.)
Izraelske su snage u četvrtak 21. siječnja 2010. palestinskim obiteljima uručile 3 naloga kojima im se naređuje da sruše svoje kuće na području Karazlafeh, istočno od sela Aqraba koje se nalazi južno od Nablusa na Zapadnoj obali. Izraelske snage naloge su uručile bez ikakvog objašnjenja.

Mayor defies court order to evacuate Jews from East Jerusalem home
Gradonačelnik prkosi sudskom nalogu za evakuaciju židovskih kolonista iz istočnojeruzalemskog doma
Izraelski državni odvjetnik Mazuz je na temelju sudske odluke izraelskoj policiji naredio deložaciju židovskih kolonista koji žive u jednoj zgradi u palestinskoj četvrti Silwan u okupiranom Istočnom Jeruzalemu, no izraelsko se jeruzalemsko gradsko poglavarstvo odlučilo oglušiti na sudsku odluku i ne provesti je. Zgradu, koju treba evakuirati, sagradila je prije 5 godina židovska nacionalistička organizacija Ateret Cohanim bez dozvole (i u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom). Jeruzalemski gradonačelnik Nir Barakat pokušava „legalizirati“ 4 od 7 katova te zgrade u kojoj trenutno živi 8 židovskih kolonističkih obitelji. Sudski je nalog za deložaciju izdan još u srpnju 2008, ali se izraelsko jeruzalemsko gradsko poglavarstvo na njega ne obazire.


Ostali linkovi:
Peter Hallward: Naša uloga u haićanskim nedaćama
Hrvatski prijevod članka Our role in Haiti's plight

HAP: O globalizaciji i neoliberalizmu
Kao primjere provođenja neoliberalne doktrine u Hrvatskoj, koja ide na štetu većina stanovnikâ Hrvatske, a koristi samo maloj gospodarsko-političkoj eliti (kao što su Žužul, Todorić, Škegro itd., ali i svim političarima na vrhu), možemo navesti prodaju tj. privatizaciju gotovo svih hrvatskih banaka (osim Hrvatske poštanske banke) kojom se Hrvatska za smiješne svote odrekla golemih zarada i nebrojenih neprocjenjivih objekata (poput velike zgrade Zagrebačke banke na Trgu bana Jelačića u Zagrebu), privatizaciju Hrvatskoga telekoma iako je to poduzeće goleme i vrlo vrijedne infrastrukture i poduzeće koje je po definiciji iznimno profitabilno, prodaju također vrlo profitabilne Plive (nekoć ponosa hrvatske industrije), rasprodaju većine hrvatskih hotela itd. Sljedeće je što slijedi prodaja svih hrvatskih brodogradilišta, privatizacija HEP-a koja se već najavljuje, dovršavanje prodaje INA-e, a zatim, sasvim sigurno, i privatizacija zdravstva i školstva. Neoliberalizam možemo vidjeti i izvan privatizacijâ, primjerice u uvođenju školarina na fakultete (koje vode privatizaciji visokoga školstva), u namjernu slabljenju zdravstvene zaštite (što je priprema za kasniju privatizaciju), drastičnu smanjenju radničkih prava (brojni slučajevi radnikâ koji ne primaju plaću), te u nizu drugih stvari kao što su kretanje prema privatizaciji kod sustavâ dječjih vrtića (državnih je premalo da bi zadovoljili sve potrebe), uvođenju plaćanja u mnoštvu stvari koje su prije bile besplatne (primjerice parkiranje auta) itd.

HAP: Rad nedjeljom
Dakle, rad nedjeljom, noću i sl. ne bi uopće trebao biti sporan. Ono što je sporno u našoj divljoj državi jest neplaćanje rada, a ne rad nedjeljom. Puno radnika ne samo da radi nedjeljom i prekovremeno, nego im se to ni ne plaća. Dakle, rješenje bi bilo: trgovine koje hoće mogu raditi i nedjeljom i noću itd. Ali se za rad nedjeljom i noću mora platiti više (bar 50-80% više) i to mora biti strogo regulirano (npr. tako da se poslodavcima koji krše takav zakon automatski na mjesec dana zatvaraju prodavaonice uz drakonske novčane kazne) i moraju se neprestano vršiti kontrole. Svaki bi radnik, želi li to, mogao raditi nedjeljom za veću plaću (i onda imati neki drugi dan u tjednu slobodan umjesto nedjelje), ili bi mogao odbiti raditi nedjeljom pa bi poslodavac za te dane našao druge radnike (nije da nemamo dovoljno nezaposlenih). Tako bi se riješili svi problemi - poslodavci bi bili zadovoljni jer bi mogli raditi koliko hoće (naravno, ne bi bili zadovoljni što više neće moći besplatno iskorištavati svoje radnike, ali nećemo baš zbog toga plakati), ljudi bi bili zadovoljni jer bi dućani bili duže otvoreni (što je svakako dobro i za turizam), radnici bi bili zadovoljni jer bi imali zajamčeno pravo na bar jedan dan odmora tjedno i jer bi nedjeljom mogli raditi za veću plaću ili bi to mogli slobodno odbiti, a zbog zapošljavanja bi se dodatnih radnika bar donekle smanjila nezaposlenost.

HAP: Privatizacija brodogradilišta
Europska Unija nam zabranjuje davati poticaje za brodogradnju iako njezine članice svojoj brodogradnji uredno daju poticaje, kao što to općenito rade sve države koje imaju brodogradilišta. Na taj način zapravo zemlje EU, prilično očito, pokušavaju uništiti našu brodogradnju, odnosno preuzeti je u svoje ruke. ... Zašto hrvatska brodogradilišta posluju s gubitcima? To je također očito – to je jednostavan način kako dobiti opravdanje da ih se proda, po mogućnosti u bescjenje (da će se brodogradilišta prodavati u bescjenje, vidi se i po Sanaderovoj izjavi da će se "pokušati" naći kupce za brodogradilišta) - klasičan primjer lopovske privatizacije po neoliberalnom principu. Dakle, to što brodogradilišta posluju s gubitcima nije nimalo slučajno. Cijene se ugovaraju fiksno u dolarima i jasno je što se događa kad dolar padne - 100 000 dolara danas nije isto što i 100 000 dolara prije tri godine. Također, korumpirane uprave neprestano, iz istoga razloga, brodogradilišta potkradaju i iznose novce, dijeleći ih s političarima iz "nadzornih odbora". Tako naši političari, i vlast i oporba bez razlike, na tome zarađuju, zaradit će vjerojatno nešto sa strane i prilikom prodaje svih tih brodogradilišta (zna se kako se takve prodaje kod nas rade), a, dakako, profitirat će i u strukturama EU u koju ćemo i ući kada se izvrši ovaj i svi drugi ustupci koji idu na korist samo političko-gospodarskoj eliti, a na štetu svih ostalih u Hrvatskoj.

KRATKI VODIČ KROZ EUROPSKU UNIJU