Palestinska djeca zarobljenici
Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti
Informacije iz izvještaja Palestinska djeca zarobljenici: Sustavno i institucionalizirano zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti palestinske nevladine udruge za zaštitu prava palestinske djece na okupiranom palestinskom području DCI Palestine o zlostavljanju i mučenju palestinske djece u sklopu izraelskog vojnog sudskog sustava tijekom 2008. Izvještaj je objavljen u lipnju 2009. i u cijelosti se može na engleskom pročitati na linku.
...
IZVRŠNI SAŽETAK
Izraelski vojni sustav na okupiranom palestinskom području djeluje bez nadzora međunarodne zajednice već dulje od 42 godine. Svake je godine na 2 vojna suda koji rade na Zapadnoj obali u prosjeku procesuirano 9000 Palestinaca, uključujući 700 djece.
Od trenutka uhićenja palestinska su djeca izložena zlostavljanju, a u nekim slučajevima i mučenju, od strane izraelskih vojnika, policajaca i ispitivača. Naoružani vojnici djecu obično uhićuju u njihovom obiteljskom domu prije zore. Uhićenom djetetu vežu ruke, stave mu povez na oči i strpaju ga u stražnji dio vojnog vozila bez davanja informacije o tome zašto i kuda odvode dijete. Tijekom vožnje djecu obično zlostavljaju, pa djeca u istražne i pritvorne centre dolaze traumatizirana, umorna i sama.
Tijekom ispitivanja djeci od 12 i više godina uskraćeni su pristup odvjetniku i posjeti članova obitelji. U većini slučajeva toj djeci je dopušteno da razgovaraju sa svojim odvjetnikom tek nakon što je ispitivač od njih već dobio priznanje. Djeca su tijekom ispitivanja podvrgnuta zabranjenim postupcima, uključujući pretjeranu uporabu poveza za oči i lisica; pljuskanje i udaranje nogama; zlostavljanje u bolnom položaju tijekom duljih vremenskih razdoblja; samicu i onemogućavanje spavanja; te kombinaciju fizičkih i psiholoških prijetnji djetetu i djetetovoj obitelji. Većina djece prizna da su počinili ono za što ih se optužuje, a neki su prisiljeni potpisati priznanja napisana na hebrejskom, jeziku koji ne razumiju. Ne radi se video snimka ispitivanja kako to zahtijeva izraelsko domaće pravo.
Djeca od 12 i više godina procesuiraju se na izraelskim vojnim sudovima, a čim napune 16 s njima postupaju kao da su odrasli, što je u suprotnosti s izraelskim domaćim pravom, prema kojem djeca postaju punoljetna kad navrše 18 godina. Palestinska su djeca tijekom 2008. prema izraelskom vojnom zakonu najčešće bila optuživana za bacanje kamenja. Ta se optužba pojavljuje u 26,7% slučajeva, a prema Izraelskoj vojnoj naredbi 378 taj se prekršaj može kazniti s najviše 20 godina zatvorske kazne. U 91% slučajeva palestinskoj je djeci uskraćena mogućnost da plate jamčevinu i suđenje čekaju na slobodi.
U postupcima pred vojnim sudovima ne poštuju se brojna temeljna prava na pošteno suđenje, a opća načela maloljetničkog pravosuđa se jednostavno ne primjenjuju. U gotovo svim slučajevima glavni je dokaz djetetove krivice priznanje iznuđeno silom i zastrašivanjem tijekom ispitivanja. Zbog nepovjerenja u sustav i mogućnosti da budu oštro kažnjena, djeca u oko 95% slučajeva priznaju krivnju, bez obzira na to da li su ili ne počinila prekršaj za koji ih optužuju.
Nakon izricanja presude, velika većina palestinske djece zatvara se u zatvore na području Izraela, čime Izrael krši Četvrtu ženevsku konvenciju. Mnoga djeca u zatvorima ne primaju posjete članova obitelji, a u tek 2 od 5 zatvora u koje Izrael zatvara palestinsku djecu pružena im je mogućnost ograničenog obrazovanja.
Zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih vlasti je široko rasprostranjeno, sustavno i institucionalizirano. Ovaj sustav funkcionira unutar opće kulture brutalnosti i nekažnjavanja onih koji su za zlostavljanje i mučenje odgovorni. Između 2001. i 2008. podignuto je više od 600 prijava protiv ispitivača Izraelske sigurnosne agencije (ISA) zbog navodnog zlostavljanja i mučenja. Do danas na temelju njih nije pokrenuta niti jedna kaznena istraga.
...
U svim akcijama koje se odnose na djecu ... najbolji interes djeteta mora imati prednost
UN-ova Konvencija o pravima djeteta – Članak 3.
UVOD
...
Svake je godine oko 700 palestinske djece (mlađe od 18 godina) sa Zapadne obale, nakon uhićenja, ispitivanja i pritvaranja od strane izraelske vojske, procesuirano na izraelskim vojnim sudovima. Od 2000. godine uhićeno je oko 6500 palestinske djece.
Odvjetnici udruge DCI Palestine koja se bavi zaštitom prava djeteta na okupiranim palestinskim područjima zastupaju između 30% i 40% te djece na vojnim sudovima. Podaci iz ovog izvještaja temelje se na izjavama koje su prikupili odvjetnici i radnici na terenu te udruge tijekom 2008. i 2009. godine od djece koja su bila zatvorena u izraelskim istražnim i pritvornim centrima, zatvorima, te nakon njihovog puštanja na slobodu. ...
Ovaj je izvještaj usredotočen na zlostavljanje i mučenje palestinske djece od strane izraelskih snaga na okupiranom palestinskom području. ...
...
PREGLED IZRAELSKOG VOJNOG PRAVOSUDNOG SUSTAVA
Od početka izraelske okupacije palestinskog teritorija 1967. Palestinci se optužuju za prekršaje prema izraelskom vojnom zakonu, a sudi im se na izraelskim vojnim sudovima. Procjenjuje se da je tijekom proteklih 42 godine okupacije u skladu s izraelskim vojnim naredbama na okupiranom palestinskom području pritvoreno oko 700 000 palestinskih muškaraca, žena i djece. Prema jednom nedavno objavljenom izvještaju, između 1990. i 2006. više od 150 000 Palestinaca izvedeno je pred izraelske vojne sudove. U prosjeku taj broj iznosi 9000 Palestinaca na godinu, uključujući 700 djece.
Izraelski vojni sustav na okupiranom palestinskom području djeluje bez nadzora međunarodne zajednice već dulje od 42 godine. Izrael, kao okupacijska sila, ima pravo, prema međunarodnom humanitarnom pravu, na uspostavljanje vojnih sudova na okupiranom palestinskom teritoriju, no primjenjivo međunarodno pravo ljudskih prava i međunarodno humanitarno pravo ograničavaju nadležnost takvih sudova i jamče neka temeljna prava na pošteno suđenje.
Uhićenje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta obavljat će se ... samo kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme;.
UN-ova Konvencija o pravima djeteta – Članak 37. (b)
Postupak uhićenja, prijevoza i ispitivanja
Palestinsku djecu rutinski uhićuju na kontrolnim točkama, ulicama, a najčešće u njihovim domovima u ranim jutarnjim satima. U slučaju uhićenja u obiteljskom domu, jedinice izraelske vojske obično okruže kuću između ponoći i 4 sata ujutro i istjeraju članove obitelji na ulicu bez obzira na vremenske prilike.
Uhićenje je često popraćeno vikanjem, nasiljem, uništavanjem imovine, a završava stavljanjem poveza preko očiju djeteta i čvrstim vezanjem ruku na leđima plastičnim lisicama pri čemu ponekad dolazi do njihovog zarezivanja u meso. Na okupiranom se palestinskom području i dalje tijekom izraelskih vojnih napada provode masovna uhićenja stanovnika cijelih četvrti.
Nakon što su ga svezali i stavili mu povez na oči, dijete obično stavljaju na pod vojnog terenskog vozila, ponekad licem okrenutim prema podu, kako bi ga prevezli do istražnog i pritvornog centra. Nakon uhićenja djecu sa Zapadne obale obično odvode u jedan od osam istražnih i pritvornih centara ili u policijske postaje:
-- Huwwara (kod Nablusa, Zapadna obala)
-- Etzion (kod Betlehema, Zapadna obala)
-- Salem (kod Jenina, Zapadna obala)
-- Ofer (kod Ramalle, Zapadna obala)
-- Ma'ale Adumim (kod Jeruzalema, Zapadna obala)
-- Kiryat Arba (kod Hebrona, Zapadna obala)
-- Al Mascobiyya (Jeruzalem)
-- Al Jalame (kod Haife, Izrael)
Palestince iz Istočnog Jeruzalema obično odvode u Al Mascobiyyu ili jedan od pritvornih centara na Zapadnoj obali, ovisno o tome gdje je navodni prekršaj počinjen. Rijetko dijete ili njegova obitelj budu obaviješteni o tome zašto je dijete uhićeno ili kamo ga odvode. Vožnja do istražnog centra ili policijske postaje može trajati od 20 minuta do i po nekoliko sati, tijekom čega je zlostavljanje učestalo.
Po dolasku u istražni i pritvorni centar dijete je smješteno u ćeliju ili odmah odvedeno na ispitivanje nakon kratkog liječničkog pregleda. Pristup odvjetniku je djetetu uskraćen u oba slučaja, danima ili tjednima, sve do kraja postupka ispitivanja i dobivanja djetetovog priznanja. Organizacije koje rade na terenu, uključujući DCI Palestine, primaju brojne prijave o zlostavljanju i prijetnjama koji se koriste protiv Palestinaca tijekom ispitivanja. Naročito zabrinjava stalno tjeranje palestinske djece da potpisuju priznanja napisana na hebrejskom, jeziku koji malo koje od njih razumije. Kasnije se ta priznanja koriste kao glavni dokaz protiv palestinske djece na vojnim sudovima.
Vojni sudski aparat
Po završetku faze ispitivanja, slijedi suđenje, izricanje presude i zatvaranje na jednom od 2 izraelska vojna suda koji trenutno djeluju na okupiranom palestinskom području:
-- Vojni sud Salem, u blizini grada Jenina, na sjeveru Zapadne obale; i
-- Vojni sud Ofer, u blizini grada Ramalle u središnjem dijelu Zapadne obale.
Oba se ova vojna suda nalaze unutar izraelskih vojnih baza na okupiranom palestinskom području i pristup im je strogo ograničen. Žalbe sa vojnih sudova saslušava Vojni žalbeni sud koji se nalazi na 2 lokacije, u vojnoj bazi Ofer i u zatvoru Ketziot u Izraelu. Slično tome, Sud za administrativni pritvor i Žalbeni sud za administrativni pritvor nalaze se u Oferu i Ketziotu.
...
Na vojnim sudovima odlučuju suci koji su vojni časnici u redovnom ili rezervnom sastavu vojske. Tužitelji su također u redovnoj ili rezervnoj vojsci, a neke Izraelska odvjetnička komora još nije ovlastila za rad. Među odvjetnicima obrane je nekoliko desetaka izraelskih i palestinskih odvjetnika od kojih su neki privatnici, a drugi rade za nevladine udruge.
1989. je godine postalo moguće žaliti se na odluku vojnog suda na Vojnim žalbenim sudovima koji se sastoje od jednog suca kad se radi o manje ozbiljnim slučajevima i 3 suca u slučajevima kada izrečena kazna prelazi 5 godina. Sudac na Vojnom žalbenom sudu mora imati čin pukovnika i najmanje 7 godina „pravnog iskustva“. U rijetkim se slučajevima moguće na odluku vojnih sudova žaliti i na izraelskom Visokom sudu pravde, kad se radi o pitanjima nadležnosti i razumnosti.
...
Postupci na vojnim sudovima
Tijekom 2008. izraelska je vojska uhićivala palestinsku djecu od 12 i više godina i ona su i dalje procesuirana pod istom jurisdikcijom vojnih sudova kao i odrasli Palestinci. Kao što je to bio slučaj i do sada, izraelski sudovi palestinsku djecu tretiraju kao odrasle čim napune 16 godina, za razliku od situacije koju nalazimo u Izraelu, gdje građani postaju punoljetni s navršenih 18 godina života.
Sustav vojnih sudova i u 2008. je zadržao svoju arbitrarnu narav, a za primjer nam može poslužiti činjenica da se kazna palestinskom djetetu određuje na temelju godina koje ima u trenutku kada mu se izriče presuda, a ne na temelju njegove dobi u vrijeme kad je počinjen navodni prekršaj. U takvom sustavu dijete koje je optuženo da je počinilo prekršaj kad je imalo 15 godina, kažnjava se kao odrasla osoba ako u pritvoru dok čeka na izricanje presude navrši 16 godina.
Kazne za djecu prema Vojnoj naredbi 132
Djeca od 12 i 13 godina najviše mogu biti kažnjena sa 6 mjeseci zatvorske kazne. Maksimalna kazna za djecu od 14 i 15 godina je godina dana u zatvoru (za prekršaje za koje je maksimalna kazna inače manja od 5 godina). Za ozbiljnije prekršaje maksimalna kazna nema ograničenja. Prema Vojnoj naredbi 378, maksimalna kazna za bacanje kamenja na vozilo u pokretu iznosi 20 godina zatvora. Djeca od 16 i više godina tretiraju se kao odrasle osobe.
...
Uskraćivanje prava na pošteno suđenje
...
Kao i proteklih godina, palestinska djeca koja su uhićena 2008. do svog su odvjetnika mogla doći tek nakon ispitivanja, a u većini slučajeva, ona su do tog trenutka već priznala počinjenje navodnog djela za koje ih se optužuje, obično pod prisilom. Primjeri kršenja prava djeteta na pošteno suđenje u izraelskom vojnom sudskom sustavu uključuju:
Pravo na pripremu učinkovite obrane
Odvjetnici koji rade na vojnim sudovima redovito se žale na: otežan pristup svojim klijentima koji se nalaze u pritvoru; nedostatak prikladnih prostorija za povjerljivo savjetovanje; sudske dokumente koji su napisani na hebrejskom; dostavljanje nepotpunog materijala tužiteljstva, npr. nedostavljanje bilježaka s ispitivanja. Prema Vojnoj naredbi 378 palestinskom pritvoreniku može i do 90 dana biti uskraćeno pravo na posjet odvjetnika. U praksi odvjetnici obično instrukcije svojih klijenata primaju tek nekoliko minuta prije nego počne saslušanje na vojnom sudu, a optuženi pristaju na nagodbe kako bi izbjegli oštrije kazne.
Pravo na pretpostavku nevinosti
Iako bi se u postupcima na vojnim sudovima trebao primjenjivati izraelski zakon o dokazima koji omogućuje pretpostavku nevinosti, optuženici su tijekom 2006. bili oslobođeni krivnje u tek 0,29% slučajeva, što upućuje na pretpostavku krivnje.
Pravo na ispitivanje svjedoka
U praksi se provodi tek malen broj saslušanja sa cijelim dokaznim postupkom pred vojnim sudovima. Prema podacima izraelske udruge Yesh Din, od 9123 slučaja koje su sudovi zaključili 2006. godine, u samo 130 njih provedeno je suđenje sa cijelim dokaznim postupkom. To je 1,42% ukupnog broja slučajeva. Razlog: „Odvjetnici koji zastupaju osumnjičenike i branjenike na vojnim sudovima smatraju da provođenje cijelog dokaznog postupka, uključujući pozivanje svjedoka i svjedočenje, u većini slučajeva rezultira znatno strožim presudama, koje su „kazna“ koju sud nameće obrani zbog toga što nije osigurala postizanje nagodbe.“
Odvjetnici DCI Palestine slažu se s tim mišljenjem i sami nevoljko traže provođenje cijelog dokaznog postupka iz straha da će dijete morati dulje ostati u pritvoru. Glavni odvjetnik organizacije za zaštitu prava djeteta DCI-Palestine, Khaled Quzmar: „Postoji nekoliko razloga zašto rijetko pokušavamo pobiti optužnice. Kao prvo, ako prigovorimo da je priznanje koje je predstavljeno sudu dobiveno zlostavljanjem ili mučenjem, ispitivač će doći na sud i poreći bilo kakvo krivo postupanje. Na temelju više od 15 godina iskustva rada u izraelskom vojnom sustavu mogu reći da će vojni sudac uvijek više vjerovati vojnom ili policijskom ispitivaču, nego palestinskom djetetu. Kao drugo, dijete koje prizna krivnju obično će biti osuđeno unutar 1 mjeseca od uhićenja. Djetetu koje želi pobijati optužnicu presuda će se izreći tek za 5 do 12 mjeseci, a u tom će razdoblju dijete obično morati ostati u pritvoru. Konačno, dijete koje pokuša pobiti optužnicu i na kraju bude proglašeno krivim, obično će dobiti dva do tri puta veću kaznu od djeteta koje je priznalo krivnju. Iz ovih se razloga na vojnim sudovima pokušava pobiti vrlo malen broj optužnica. Time se jednostavno pogoršava djetetova situacija.“
Pravo na suđenje bez nepotrebnog odlaganja
Usporedba između izraelskog domaćeg prava i vojnih naredbi po pitanju pritvora prije i za vrijeme suđenja
Prije izvođenja pred suca izraelski državljanin prema izraelskom domaćem pravu može biti pritvoren maksimalno 24 sata, dok taj period za Palestinca, prema vojnim naredbama koje Izrael na njih primjenjuje, iznosi 8 dana. Prije podizanja optužnice izraelski državljanin prema izraelskom domaćem pravu može biti pritvoren maksimalno na 30 dana (ili na do 75 dana uz ovlaštenje Državnog odvjetnika). Palestince, na koje se primjenjuju izraelske vojne naredbe, izraelske vlasti u pritvoru prije podizanja optužnice drže najviše 180 dana (do 90 dana uz ovlaštenje suca Vojnog suda i dodatnih 90 dana uz ovlaštenje Vojnog žalbenog suda). Izraelci između završetka istrage i podizanja optužnice u zatvoru mogu biti pritvoreni 5, a Palestinci prema vojnim naredbama 10 dana. Od trenutka podizanja optužnice do izjašnjavanja o krivnji izraelski državljani mogu biti pritvoreni na 30 dana, a Palestinci, na koje Izrael primjenjuje svoje vojne naredbe, 2 godine. Od izjašnjavanja o krivnji do kraja postupka Izraelci mogu u pritvoru biti zadržani 9 mjeseci, a Palestinci 2 godine. Ako postupak nije dovršen na vrijeme sudac može odobriti produljenje pritvora na: 3 mjeseca za Izraelce prema izraelskom domaćem pravu (sudac Vrhovnog suda) i 6 mjeseci za Palestince na koje se primjenjuju vojne naredbe (sudac Vojnog žalbenog suda).
Pravo na pravovremenu obavijest o kaznenim optužbama
U praksi djetetov odvjetnik optužnice s optužbama koje terete njegovog klijenta dobiva na dan saslušanja na kojem će se odrediti da li će dijete ostati u pritvoru do završetka postupka. U velikoj većini slučajeva palestinskoj djeci nije dopušteno da izađu na slobodu uz jamčevinu i moraju ostati u pritvoru do zaključenja postupka.
...
Uvjeti u pritvoru
... Životni uvjeti palestinske djece u izraelskom pritvoru nisu se materijalno popravili tijekom 2008. DCI-Palestine prima najviše pritužbi na prenapučenost, lošu prozračenost i slab pristup prirodnom svjetlu, lošu kvalitetu i nedovoljnu količinu hrane, grubo postupanje od strane zatvorskih dužnosnika i dosadu. Kao i proteklih godina, palestinskoj se djeci u izraelskim zatvorima pruža tek ograničeno obrazovanje u 2 od 5 zatvora. U istražnim i pritvornim centrima nema mogućnosti obrazovanja, iako djeca tamo ponekad borave po 3 ili više mjeseci. U 2 zatvorima u kojima je palestinskoj djeci omogućeno obrazovanje, ono se svodi na nekoliko sati tjedno.
Svi zatvori u koje Izrael zatvara palestinsku djecu osim jednog nalaze se na izraelskom teritoriju, u suprotnosti s Člankom 76. Četvrte ženevske konvencije, koji od okupacijske sile zahtijeva da stanovnike okupiranog teritorija zatvara na području tog teritorija. Posljedica ovog kršenja međunarodnog prava je to da mnoge obitelji ne mogu posjetiti pritvorene jer njihovi članovi ne mogu dobiti dozvolu potrebnu za ulazak u Izrael.
Slučaj br. 1
Ime: Imad T.
Datum uhićenja: 07. ožujak 2008.
Dob pri uhićenju: 15 godina
Optužba: Bacanje Molotovljevog koktela na ilegalno naselje
15-godišnji Imad iz jednog sela u okolici Betlehema 07. se ožujka 2008. vozio u automobilu sa svojim prijateljima u blizini izraelskog naselja Etzion kad je na njihov automobil otvorena vatra. Imad i njegova 3 prijatelja su ranjeni.
„Osam dana nakon uhićenja, odveli su me na Vojni sud Ofer. Kad smo stigli, odmah su me odveli u sudnicu bez nazočnosti odvjetnika. Suđenje je trajalo samo 3 minute. Rečeno mi je da mi je pritvor produljen, no nisam znao na koje razdoblje, jer mi nitko nije preveo što je rečeno u sudnici. Zatim su me vratili natrag u bolnicu.“
...
Prijave i kultura nekažnjavanja
U razdoblju od siječnja 2001. do prosinca 2008. podignuto je više od 600 prijava protiv ispitivača izraelske sigurnosne agencije ISA-e zbog navodnog zlostavljanja i mučenja. Odjel za istraživanje postupaka policije pri ministarstvu pravosuđa, koji je tijelo zaduženo za obradu takvih prijava, nije proveo niti jednu kaznenu istragu.
...
Još nekoliko linkova za Palestinu/Izrael:
Palestinian Christians urge boycott
The authors of the 13-page document include such religious leaders as Patriarch Emeritus Michel Sabbah from the Latin Patriarchate of Jerusalem, the Lutheran Bishop of Jerusalem Munib Younan, Archbishop of Sebastia Atallah Hanna from the Greek Orthodox Patriarchate, as well as the heads of various denominations in occupied Palestine. "We, Palestinian Christians, declare in this historic document that the military occupation of our land is a sin against God and humanity and that any theology that legitimises the occupation is far from Christian teachings because true Christian theology is a theology of love and solidarity with the oppressed and a call to justice and equality among peoples," reads the document. The authors said they hoped that the document would raise the conscience of Christians worldwide on the enduring Palestinian plight. "We hope, as Palestinian Christians, that this document will be the leverage for the efforts of all peace-loving peoples in the world, especially our Christian sisters and brothers. We hope that it will be welcomed positively and will receive strong support, as was the case with the South Africa Kairos document launched."
'Sadly still needed'
The international community, she said, has not done enough to find a fair settlement to the conflict, including resolving the issue of the Palestinian refugees in line with the relevant UN resolutions that stipulate repatriation or compensation. She also blamed the international community for failing to put pressure on the Israeli government to allow reconstruction materials into Gaza, in order to carry out desperately needed reconstruction of the Strip after damage sustained during the three-week Israeli aggression. Abu Zayd is sceptical about the chances of the inhabitants of the Gaza Strip being able to return to anything like normal life any time soon, given the Israeli blockade, the insufficient humanitarian assistance, and what she says, using carefully chosen words, are the "unfair conditions imposed by the Quartet that leave room for question marks over compatibility with international law."
Ramzy Baroud: The peace enemy within
A consensus is indeed at hand and has been for decades; it is one that recognises the Israeli military occupation of Palestinian territories as illegal and immoral, that unconditionally acknowledges the illegality of all Jewish settlements in occupied Palestine and the illegal transfer of Israeli settlers to inhabit unlawfully acquired Palestinian land. Strangely enough, despite its very cautious phraseology, the US, especially under the current administration of President Barack Obama, recognises these very facts. But then why is the man who leads the world's only superpower proving not only incapable of achieving what should be a practicable feat, but is also going so far as to hinder the efforts of other parties to simply recognise Palestinian rights or pinpoint Israeli injustices? This is precisely what has just taken place, a repeat of the same infuriating episode for the thousandth time. A recent proposal presented by Sweden, the current holder of the rotating European Union presidency, called on EU members to recognise an independent Palestinian state with Jerusalem as its capital. The proposal was watered down to a mere communiqué, issued by EU foreign ministers on 8 December, which calls for the division of Jerusalem to serve as "the future capital of the two states". Naturally, Israel, the occupying power, rejected the statement. But so did the United States. "We are aware of the EU statement, but our position on Jerusalem is clear. We believe that is a final status issue," declared Assistant Secretary of State for Public Affairs P J Crowley. He further declared that, "This is best addressed inside a formal negotiation among the parties directly." Crowley, like all of his bosses, Obama included, knows well that Israel is neither keen on "direct" nor indirect negotiations, and is deliberately prejudicing any possible just solution with its continuing colonisation of occupied East Jerusalem and the rest of the West Bank. Israel's rightwing extremist government is not bashful about its true intentions, and the smart and savvy Obama is not ignorant of the prospects of "direct" negotiation between those with bulldozers, the tanks and heavy arms (based in Tel Aviv) and those with dismal press releases (based in Ramallah).
