Nastavljaju se prosvjedi u Hrvatskoj

(Slika: danas.hr)

Danas se prosvjedi građana održavaju u:
Dubrovniku, Pile, 18 sati
Splitu, Riva početak Marmontove, 18 sati
Rijeci, kod hotela Continental, 18 sati
Puli, Trg Portarata, 18 sati
Karlovcu, Trg bana Jelačića, 19 sati.

Prosvjed u Zagrebu najavljen je za sutra u 18 sati na Cvjetnom trgu.

U subotu će građani prosvjedovati u 15 gradova:
Čakovec, Trg Republike, 11 sati
Virovitica, Trg kralja Tomislava (kod sata), 14 sati
Vinkovci, pješačka zona, 18 sati
Varaždin, Korzo, 18 sati
Rijeka, kod Hotela Continental, 16 sati
Pula, Trg Portarata, 18 sati
Split, Riva, 18 sati
Sisak, kod Velikog Kaptola, 18 sati
Labin, Kature, 18 sati
Koprivnica, Zrinski trg, 18 sati
Šibenik, kod Katedrale sv. Jakova, 18 sati
Zadar, na Branimiru, 18 sati
Osijek, Trg Ante Starčevića, 18 sati
Zagreb, Trg bana Jelačića, 18 sati
Ogulin, ispred Frankopanskog kaštela, 18 sati

Izvor: Danas se prosvjeduje u pet gradova, u subotu u čak 15


Linkovi o prosvjedima Hrvatskoj:
"Neka Jaca ode u Europsku uniju, mi ostajemo"
Dvjestotinjak Splićana okupilo se na rivi, na trećem prosvjedu organiziranom na Facebooku, u grupi "Split protiv Vlade". Pridružile su im se radnice Uzora, ali i članovi udruge "Volim Hrvatsku – Ne u EU". Radnice "Uzora", tvrtke u vlasništvu Brune Orešara, već osam mjeseci nisu dobile plaću. Zahtijevaju odlazak Vlade i premijerke Jadranke Kosor.

Prosvjednici pred sjedištem HDZ-a poručili: Nećemo odustati
Prosvjedna povorka još jednom je uzela maha u Savskoj ulici, gdje su im se spontano počeli priključivati putnici iz tramvaja. Policija nije blokirala taj dio Savske, te su se prosvjednici kretali između automobila, no vozači nisu pokazivali da ih to ljuti. Baš suprotno, gledali su ih sa simpatijom te trubeći iskazivali podršku prosvjednicima. Isto je bilo i s vozačima tramvaja, koji su zaustavljeni u kolonama otvorili vrata što je neke putnike motiviralo da se pridruže prosvjednicima.

Hakeri-prosvjednici srušili web stranice hrvatske Vlade
Usporedno s večerašnjim prosvjedima na ulicama Zagreba dogodio se i jedan cyber prosvjed. Naime, tijekom večeri hakeri su na nekoliko sati srušili službene web stranice hrvatske Vlade - Vlada.hr.

Najuporniji prosvjednici pred HDZ-om poručili: Nećemo odustati
Među prosvjednicima je i poznata zviždačica Ankica Lepej, koja je danas obznanila da će, ako Vlada ne da ostavku do 19. ožujka, štrajkati glađu.

Kronologija prosvjeda: Od HRT-a do HDZ-a
Prosvjednici viču: "Jabuka, ostavka!" i "Hloverka ostavka" te "HTV lopovi!", "HRT krši Ustav", "Izdajnici".

VIDEO: Jadranka znaj, svemu je kraj, zbogom i više se ne vraćaj...'
Prosvjednici prolaze pored zgrade Hypo banke na Slavonskoj aveniji i viču "Banke, lopovi!" i "Jebo vas Ivo Sanader!"

Indijaneri prihajajo
Kao prvo, iako je zahtjev koji ujedinjuje sve prosvjednike sveden na odlazak vlade Jadranke Kosor i hitno raspisivanje izbora, jasno je da protesti nose politički puno važniju poruku: građani izražavaju izrazito nepovjerenje pa čak i odbacivanje trenutnog Režima. Pod Režimom, kao što smo pisali u političkoj raspravi Pravo na pobunu – uvod u anatomiju građanskog otpora (Fraktura, 2010.), ne smatramo samo državu i njezine institucije, već oligarhijski konglomerat kojeg čine i država i mediji i dijelovi tzv. civilnog društva i obrazovni sustav i religijske institucije, privredni subjekti i organizirani kriminal te različite interesne skupine koje profitiraju od postojećeg stanja stvari. Građani odbacuju politički režim sveden na partitokraciju i povremene izbore čija je svrha revitalizacija samog Režima, a ne njegova promjena. Poruka koje se referiraju na direktnu demokraciju – koju su u domaći politički vokabular unijeli pobunjeni studenti u proljeće 2009. – sve je više. One se ne manifestiraju samo u svijesti da HDZ i opozicija zapravo nisu u bitnom sukobu, već i u konkretno izraženoj želji građana da sami odlučuju o smjeru i razvoju prosvjeda. Na njihovoj margini nastao je čak i pokret za direktnu demokraciju koji je vidi kao nužni korektiv reprezentativnog sustava danas dok se ne steknu uvjeti za njezino opće funkcioniranje. Kao drugo, na razini ekonomskog sustava kao i društvenih odnosa koji su mu posljedica, sasvim je jasno da se, ne samo među 'ljevičarima', već i širim građanstvom dovodi u pitanje kapitalizam u formi kakvom je vladao posljednjih dvadesetak godina. Teme pljačke, nezaposlenosti, siromaštva te besperspektivnosti i, uopće, lošeg života ujedinjujući su nazivnik svih prosvjednika kao i 70% građana koji ih, po anketama, podržavaju. I tu dolazimo do sve glasnije kritike Europske unije kojoj uzroke treba tražiti u pritisku da se sprovedu neoliberalne reforme, od kojih su, čini se, profitirali jedino lokalni ili strani predatori, te u vanjskoj podršci korumpiranim političarima spremnima da provedu te reforme što pak upućuje na 'skriveno rukovanje' europskih i domaćih elita. Nije li Ivo Sanader bio 'rado viđen gost' u Bruxellesu, nije li svoje lopovske operacije vodio preko Hypo Banke i iznosio novac u Austriju, i nije li Viviane Redding usred prosvjeda u Zagrebu hvalila Jadranku Kosor i njezinu politiku 'gospodarskog oporavka'? Nejasna perspektiva pregovora, neosjetljivost EU-a za socijalne probleme zemalja koje integrira te inzistiranje na reformama koje stvaraju nezaposlenost i čiji cilj općenito nije jasan (kao privatiziranje i zatvaranje brodogradilišta) stvorila je otpor među građanima. ... šire građanstvo i ljevica u skepticizmu spram EU-a izražavaju kritiku onoga što vide kao polukolonijalni položaj i traže transparentnost pregovora, obranu vitalnih javnih interesa, zaštitu od sveopće privatizacije, i drugačiji, socijalni model kako za Hrvatsku tako i za Europu. Indijanci su se, neki svjesno, a drugi nesvjesno, i digli na noge jer ne mogu više trpjeti političku samovolju elite (koja se posebice očituje u potpunom izostanku javne diskusije o pristupanju Hrvatske u EU), uvjeravanje da živimo u 'demokraciji' dok je participacija građana svedena na minimum te potpuni raskorak između medijskog uljepšavanja stvarnosti i njihove svakodnevne borbe za preživljavanje.


DODATNO:
Palestina/Izrael:
2 000 000 Egyptians in Tahrir Square singing Free Palestine! (video)


Libija:
Libya: Ajdabiya hit by fresh airstrikes
“We want a no-fly zone and surgical strikes. No-one in Libya would object to that. We want NATO to take out Gaddafi's bases,” said Doctor Suleiman al-Obeidi who came from a hospital in the northern town of Al-Bayda to help out. “We are civilians. What can we do against heavy weapons? Against tanks, Grad rockets and warships? Give us tanks, give us planes and we will do it ourselves, we will defeat his machine. Unless NATO does this he will slaughter us all.”

Još tekstova o Varšavskoj

Otvoreno pismo organizacija civilnog društva
Na prvome mjestu ističemo kako smo u srijedu 10. veljače 2010. svjedočili masovnom odazivu građana grada Zagreba prosvjedu protiv projekta 'Cvjetni' HOTO GRUPE d.o.o. kojim investitor namjerava dio pješačke zone u Varšavskoj ulici pretvoriti u prilaz privatnoj garaži čija je izgradnja planirana projektom. Projekt je, čak i izmjenom prostornih i urbanističkih planova, poduprla gradska samouprava Grada Zagreba čime je podvrgnula javni interes i javno dobro probitku jednog privatnog trgovačkog društva. Prosvjed pod nazivom 'Ne damo Varšavsku!' održan 10. veljače 2010. stoga predstavlja građanski iskaz neposredne demokracije u situaciji u kojoj osobe izabrane da predstavljaju interes građana svoje dužnosti grubo zanemaruju. Kao takav, prosvjed i njegove organizatore u potpunosti podupiremo. Podupiremo i akciju 'Živi zid za Varšavsku' koja je planirana kao nastavak djelovanja građana kroz dežuranje u Varšavskoj ulici do reakcije nadležnih institucija.

Varšavska ulica je pitanje principa
Postoji jedna jednostavna i neporeciva činjenica: u civiliziranom svijetu gradske uprave ili gradonačelnici ne prodaju niti ne poklanjaju dijelove gradskih ulica ili trgova. Nitko nema pravo u ime građana oduzimati dijelove ulica i trgova i davati ih privatnim licima, a pogotovo uz perverzan bonus da raskopavanje javne površine plaćaju građani. Ulice i trgovi su prostor u kojem živimo, koji svakodnevno koristimo i neotuđivo su pravo svakog građanina. ... Za one koji još uvijek ne razumiju, ovo nije pitanje politike, lijeve ili desne, ovo nije pitanje zaštite povijesnog nasljeđa ili nečeg trećeg, ovo je pitanje principa! Vrijeme je da i slijepci progledaju: nitko, ama baš nitko nema pravo poklanjati ili prodavati ulice i trgove u ime građana. To je glavni razlog zašto Varšavska ne smije pasti.

'Ovo je medijski linč za zastrašivanje ljudi'
(Jutarnji paradira svoje žutilo i pravo lice.)
Njegova supruga, glumica Urša Raukar bila je nešto oštrija te je otvoreno zatražila Jelavićevu ostavku i kazala da će protiv Jutarnjeg lista poduzeti sve moguće pravne korake. Ne isključuju ni prijavu novinara Jutarnjeg lista Vijeću časti HND-a. Požalila se da prosvjedi i uhićenje prosvjednika nije bilo na naslovnici Jutarnjeg lista, za razliku od priče o garaži. 'I da smo garažu sagradili bespravno, to ne može opravdati devastaciju Zagreba i skrenuti pozornost s problema', rekla je Raukar. 'Ostaje problem žderanja javnog prostora od strane krupnog kapitala u sprezi s politikom', zaključila je.

Raukar: Grad mi se lažima osvećuje zbog Varšavske
"To su montaže i laži Jutarnjeg lista i Davora Jelavića, jer garaža je manja od 50 metara kvadratnih. Naša zgrada nije kulturni spomenik, nego kulturno dobro kao što je i sam Grad Zagreb", kaže nam glumica Raukar. Ističe da se radi o smišljenoj i namjernoj laži o njoj i njezinom suprugu u režiji Jutarnjeg lista i Davora Jelavića. ... "Cijeli taj slučaj započeo je u subotu kad nas je naš izvođač radova na garaži u Bosanskoj 11 nazvao i rekao da ga novinari ispituju o dozvolama za našu garažu koju smo izgradili 2002.. Niko je nazvao tog novinara i zapitao o čemu se radi. Ovaj se izvlačio, vrlo nemušto, no ipak su se dogovorili da se nađu sutradan u nedjelju kako bi mu Niko pokazao lokacijsku dozvolu za garažu. Građevinska nije potrebna po članku 56. Zakona o gradnji. Ujedno mu je pokazao i odobrenje Gradskog ureda za zaštitu spomenika za tu izgradnju. Bez obzira na to, dakle, sa saznanjem da je optužba o gradnji na crno laž, na naslovnoj strani je izašao naslov 'I oni su gradili na crno...'", navodi Raukar.

Dobrodošli, gospodine Kapital
Pošto smo izašli iz jednog društva u kojem se kapital podcjenjivao, onda valjda – ta ipak je ta opasnost prošla! – nema previše bojazni od citiranja nekoga tko je zaslužan što nas je, u jednom trenutku povijesti, bio uveo u takvo društvo. Na samom početku 20. stoljeća, Lenjin u Ženevi objavljuje pamflet pod nazivom Seoskoj sirotinji. Objašnjavajući seljacima što zapravo hoće socijal-demokrati, Lenjin će uz detekciju agrarne bijede u Rusiji, navesti i sljedeću argumentaciju: "Često se može čuti da spahije i trgovci 'daju posla' narodu, 'daju' zaradu siromašnim ljudima. Kažu, na primjer, da mjesne seljake 'hrani' obližnja tvornica ili obližnja ekonomija. A u stvari, sami ne rade. Ali za dozvolu da radi na spahijskoj zemlji, u tvornici ili na željeznici radnik vlasniku daje zabadava sve što se izrađuje, a sam dobija toliko da se nekako prehrani. Dakle, u stvari ne daju spahije i trgovci posla radnicima, nego radnici svojim radom izdržavaju sve njih, dajući zabadava veći dio svog rada."

Loša dramaturgija EPH-ove mašinerije
'I oni su gradili na crno...'' naslovnica je današnjeg "Jutarnjeg lista" u kojem se tekstom novinara Velibora Panića glumicu Uršu Raukar i njezinog supruga Niku Gamulina tereti da su garažu obiteljske kuće sagradili bez potrebnih dozvola. Cijeli slučaj započeo je u subotu kada su se novinari počeli raspitivati o zakonitosti gradnje koja je završila još 2002. godine, no unatoč tome što je bračni par dotičnom novinaru pokazao potrebnu lokacijsku dozvolu, uredništvo "Jutarnjeg lista" to nije spriječilo da današnji broj opremi bombastičnom naslovnicom. Prema riječima Urše Raukar, time se namjerno željelo diskreditirati njezin angažman tijekom akcije Prava na grad i Zelene akcije ''Ne damo Varšavsku!'' te zastrašiti sve one koji će se ubuduće htjeti uključiti u akciju.

Građani vs. bageri
Takve se akcije uspješno ne provode samo u zemljama uređene i duge tradicije demokratskoga odlučivanja. Tako je u Ljubljani 2006. godine grupa aktivista zauzela prostor napuštene tvornice bicikla "Rog. Grad Ljubljana je tvornicu htio porušiti i ondje sazidati ekskluzivno naselje vila. Zauzimanje tvornice je bio protest protiv takvog plana i zahtjev da se tvornica ne ruši te da se koristi u javne i kulturne svrhe. Danas, nakon četiri godine, aktivisti su još uvijek u tvornici, a Grad je odustao od rušenja i ekskluzivnih vila te pristao da se ondje razvije kulturni centar.

Šutnja Ministarstva graditeljstva o Cvjetnom traje dvije godine
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je 27. veljače 2008. zaprimilo prijavu Prava na grad i Zelene akcije Urbanističkoj inspekciji Ministarstva na Detaljni plan uređenja spornog bloka uz Cvjetni trg. Iako je Ministarstvo 11. ožujka 2008. u medijima potvrdilo da je zaprimilo prijavu te da će odgovoriti na nju u roku tjedan dana, to se do danas nije dogodilo. Ministarstvo je prema odredbama članka 285. Zakona o prostornom uređenju i gradnji bilo dužno odgovoriti na prijavu no niti požurnica 20. listopada 2008. niti prosvjedna akcija ispred Ministarstva na tu temu 7. studenog 2008. nisu pomogli. Ministarstvo graditeljstva na čelu s ministricom Dropulić je više godina u Gradu Zagrebu servisiralo dogovor Sanader - Bandić i dozvoljavalo nelegalnosti poput onih navedenih u prijavi Prava na grad i Zelene akcije prije dvije godine. Zanimljiva je i činjenica da je Ministarstvo graditeljstva tek iz trećeg pokušaja potvrdilo lokacijsku dozvolu Grada Zagreba za ulazno - izlaznu rampu u Varšavskoj dok je u međuvremenu IGH, u kojem ministrica Dropulić ima poveći broj dionica, ušao u projekt Hoto grupe kao projektant građevinske jame.

HND traži sankcioniranje dvoje urednika "Otvorenog"
Gostovanjem privatnog poduzetnika Tome Horvatinčića u emisiji "Otvoreno" urednika Hloverke Novak Srzić i Dražena Majića 10.veljače 2010. grubo su prekršeni članci 4., 6., 16., 18., 19, 20. i 25. Etičkog kodeksa HRT-a. Navedeni članci, kada se sagledava uloga javne televizije te temeljna pravila novinarske struke, među ostalim utvrđuju da novinari HRT-a moraju biti odgovorni, a informacije objektivne, potpune i uravnotežene. Novinar HRT-a obvezan je u svom radu poštovati pluralizam ideja i mišljenja te sadržajem svojih emisija ne smije kršiti Ustav i zakone. Horvatinčićevim gostovanjem u emisiji "Otvoreno" prekršeni su također i članci 13. i 14. Zakona o elektroničkim medijima, u kojima, među ostalim, stoji kako se događaji moraju vjerno prikazati, različita mišljenja moraju biti ravnomjerno zastupljena, te se u televizijskom programu moraju promicati nepristranost i poštivanje razlika u mišljenjima.
(Slažem se. Ali osoba koja ovo potpisuje isto je tako grubo prekršila Etički kodeks HRT-a i Zakon o elektroničkim medijima u svojem prilogu o 60 godina Izraela npr. HRT se uporno i smišljeno ne pridržava gore istaknutih odredbi kad javnost „izvještava“ o Izraelu, pardon, o onome što nam izraelska vlada i vojska žele poručiti.)

VIDEO: 'Zagreb zaudara na korupciju'

Policija pokušava osujetiti prosvjede za Varšavsku, a Ministarstvo i dalje ignorira
Nakon prosvjeda u Varšavskoj 10. veljače 2010., ovo je novi pokušaj policije da obmane javnost o broju prosvjednika koji se okupljaju protiv otimanja Varšavske ulice, a sve u svrhu sprečavanja omasovljenja broja građana koje će uskoro morati fizički iznositi iz Varšavske. Danas je ispred Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u redu stajalo više od 600 ljudi i na taj način zahtijevalo od Ministarstvo da odgovori na prijavu Prava na grad i Zelene akcije što možemo dokazati fotografijama prosvjeda i potvrdama o urudžbiranju. U privitku možete naći potvrdu o urudžbiranju prijave prosvjednika koji je bio među prvima u redu ispred Ministarstva s urudžbenim brojem "15-10-14" te potvrdu o urudžbiranju posljednjeg prosvjednika sa istom klasom i današnjim datumom te urudžbenim brojem "15-10-581". Jednostavnom matematikom se dolazi do brojke od 567 prosvjednika koji su svoju prijavu danas osobno predali u Ministarstvo čemu treba pridodati i prosvjednike koji nisu imali vremena čekati 4 sata u redu i koji su svoju prijavu Ministarstvu obećali poslati poštom.

Urudžbama na Ministarstvo - VIDEO
Kako građani moraju pojedinačno podnositi prijave, formirana kolona sezala je sve do Ilice, a Ministarstvo je moralo produžiti radno vrijeme. Prosvjed je protekao mirno i nije bio prijavljen jer je Trg Francuske Republike jedino mjesto u Zagrebu na kojem je građanima dozvoljeno javno okupljanje bez prijave policiji.

Tužba protiv Grada Zagreba zbog uništenja »Trojanca«
Komunalni redari pokazali su rijetko viđenu revnost u svom svakodnevnom poslu, a interventni policajci zavidni smisao za pružanje pomoći »nemoćnim« komunalcima u sitnim satima. PU zagrebačka noćnu akciju službeno je proglasila »asistencijom Komunalnom redarstvu«, što je u konkretnom slučaju ispala asistencija u devastaciji. Komunalno redarstvo prethodno je zabranilo udrugama dopremu svih rekvizita od »konja« kontejnera, pa čak i bine i razglasa neophodnih za prosvjed koji je prethodno legalno prijavljen policiji. Nije uzgred za spomenuti, na pažnju svakom revnom redaru i ekipi iz Zagrebparkinga da je ista lokacija pješačke zone u noćnim satima prava mala izložba skupocjenih vozila tzv. zlatne mladeži koja bezbrižno i besplatno parkira kraj obližnjeg noćnog kluba neobičnog naziva. I tako gotovo svakog vikenda. Dr. Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti i znanstvena istraživačica urbanog naslijeđa Zagreba upozorava da uništenje »Trojanca« čin kulturocida.

Ministarstvo izigrava nemoć
Ministarstvo graditeljstva odbilo je u roku od 48 sati svih 569 zahtjeva građana za inspekcijski nadzor i poništenje projekta Tome Horvatinčića u bloku Cvjetni trg
Rijetko zabilježenu ažurnost ovog državnog ministarstva nakon što im je više stotine građana zakucalo na vrata pisarnice u prošlotjednoj akciji "Živi zid za Varšavsku" nadmašilo je samo "javno priopćenje" zašto smatraju građanske zahtjeve neosnovanima. U gusto pisanom tekstu na šest stranica s vizualnim prikazom tlocrta i presjeka hohštaplerskog shopping-centra s porno-stanovina na vrhu i garažama u podzemlju, autor priopćenja svojski se potrudio da obični građanin ne dozna odgovor na jednostavno pitanje: zašto Ministarstvo Horvatinčićev projekt ne treba ukidati niti slati inspektore? Namjerni izbor administrativnog jezika zamijenio je uhodanu administrativnu šutnju.

Grad zatvara gradilište garaže u Varšavskoj?
– I mi imamo neslužbenu informaciju da će Ministarstvo graditeljstva prihvatiti žalbe stanara – rekao je Teodor Celakoski iz Prava na grad. Tvrdi, međutim, da je to “samo odgađanje konačne konfrontacije građana i Grada na nekoliko tjedana”. Toliko vremena, naime, treba Uredu za graditeljstvo da ukloni nedostatke i izda novo rješenje, te da istekne rok za žalbe stanara na to novo rješenje. ... Pravo na takvo razmišljanje daje im i reakcija Ministarstva graditeljstva na njihovu posljednju akciju kada su 17. veljače tijelima okružili zgradu Ministarstva, a ministrici Marini Matulović Dropulić urudžbirali 569 podnesaka građana. Njima su zatražili inspekcijski nadzor i ukidanje Detaljnog plana uređenja Ilica-Preobraženska-Preradovićev trg-Varšavska-Gundulićeva. Samo dva dana kasnije Ministarstvo graditeljstva izdalo je priopćenje u kojem stoji da “nema osnova za pokretanje postupka, kojim bi na prijedlog urbanističkog inspektora ministar donio odluku o obustavi od primjene Odluke o donošenju detaljnog plana uređenja Ilica-Preobraženska-Preradovićev trg-Varšavska-Gundulićeva”. Stoga aktivisti Prava na grad i Zelene akcije iz tjedna u tjedan u Policijskoj upravi obnavljaju sedmodnevne dozvole za javno okupljanje u Varšavskoj. – Uveli smo stalna dežurstva kako bismo bili spremni na reakciju počne li se postavljati gradilište u pješačkoj zoni – kaže Celakoski. Tako je danas rano ujutro, oko pola pet, njih dvadesetak sjelo na klupice u Varšavskoj. Vrijeme su kratili čitajući knjige i novine.

Još nekoliko linkova s odličnim tekstovima s bloga Slobodni Filozofski

Evo još nekoliko linkova na zanimljive i važne tekstove koje sam sa zakašnjenjem proteklih dana uspjela pročitati na Slobodnom Filozofskom:

Demokracija: antipolitika i ideologija
Ideal današnje demokratije je „politička“ scena na kojoj se svi slažu: takozvana „sretna“ država u kojoj se svi „političari“ i sve „političke“ stranke zalažu za isti „sistem vrijednosti“ (evropski, demokratski, humanistički...)... U takvim okolnostima, potpuno je svejedno za koga će građani glasati. Stoga oni i ne glasaju. Kako kažu novinski izvještaji, na predstojećim izborima za Evropski parlament najmanje 66 odsto građana neće glasati. Logična posljedica konsenzualne logike je ukidanje institucije izbora i uvođenje prakse usvajanja odluka aklamacijom. U takvom sistemu, pojedinac i njegov „sveti“ glas sve je manje važan. Kao što smo imali priliku vidjeti, kada se desi da građani pogrešno glasaju, kada pomisle kako izbori znače slobodno izražavanje njihove volje, a ne potvrđivanje poruka koje su im uputili političari, kao prilikom francuskom odbijanja Evropskog ustava, glasači se šalju na popravni – pruža im se prilika da ponovo glasaju, ovoga puta ispravno. Zašto bi građanin, onda, svoj glas smatrao politički vrijednim? Zašto ga ne bi prodao, kao što lideri opozicije tvrde da rade glasači u Crnoj Gori - prodao i time ga pretvorio u novac, shodno logici profita samoga sistema koji ga poziva na glasanje? Hrvatski studenti umjesto konsenzualne primijenili su direktnu demokratiju. Time su se oslobodili oligarhijske reprezentacije. Upravo zato što su napustili prostor ideološkog konsenzusa, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić pozvao ih je da se vrate u klupe. OK, rekao je, poslali ste poruku, sad dođite natrag. Budite realni – ne tražite ništa. Jer konsenzus glasi – demokratija je najbolji od svih sistema, sve dok demokratija ne hoda ulicama.

O ‘blaženoj nezainteresiranosti’ hrvatskih spisatelja
Blažena nezainteresiranost hrvatskih spisatelja ide toliko daleko da isti eksplicitno proklamiraju da se ne namjeravaju ozbiljno baviti političkim pitanjima, te s visine dobacuju da ta politička pitanja na kraju nisu ni važna. ... Svako političko pitanje oni su već “odradili” najkasnije 1989., a otad žive u bjelokosnoj kuli samodopadljivosti: umjesto da ozbiljno promisle o političkom i društvenom značenju činjenice da je Filozofski pod blokadom sada već gotovo dva tjedna, da mu se priključilo još najmanje 15-ak fakulteta diljem Hrvatske, oni u tome vide “duh Jugoslavije” i “dirljivu iluziju”. Blažena nezainteresiranost hrvatskih spisatelja sastoji se, ukratko, u tome da već godinama zauzimaju apolitičan stav, ali ih to svejedno ne sprječava da se o svakom događaju očituju kao da nekog doista još zanima što oni imaju za reći.

Razgovor sa slovenskim sociologom Rastkom Močnikom: Ovaj studentski zahtjev odlučuje o prirodi društva u budućnosti
Ovaj studentski zahtjev, bez sumnje, odlučuje o prirodi društva u budućnosti. Jer, ako se potpuno komercijalizira školstvo ili zdravstvo, bit će to dugoročna stvar i vrlo će se teško kasnije iz toga moći izaći. Stranke se o tome ne određuju vjerojatno iz više razloga, a meni se posebno važnim čini jedan. A taj je da su sve političke stranke zapravo neoliberalne, da je njihova pozadinska ideologija, njihov background, neoliberalan. S krizom je u svijetu ta ideološka potka diskreditirana, ali kod nas očito još nije. Također, značajan uzrok njihove šutnje je i Evropska unija koja ispotiha već duže vremena radi na privatizaciji školstva. Zasad je to u nas još uvijek u državnoj kompetenciji, ali stranački prvaci vjerojatno misle da će ići protiv struje ako se jasno založe za javno školstvo.

Potres u društvu znanja
No, sam kriterij uspješnosti, praćen otvorenom namjerom da se visoko školstvo komercijalizira još i više (kako inače objasniti kredite?) dobiva novu dimenziju ako ga sagledamo s aspekta uspješnosti onih koji ga nameću. Već rutinski doživljavamo razne rang liste najboljih svjetskih sveučilišta na kojima hrvatskih nema ama baš nikad. Inicijalni tragikomični pokušaji da se to opravda lošom metodologijom izrade lista ubrzo su naveli da se zapitamo koja bi ti točno metodologija morala biti u pitanju, a da se Zagreb ili bilo tko drugi plasira na bilo koju od njih. I tu treba postaviti logično pitanje: mogu li neuspješna sveučilišta, od kojih je jedno imalo vrlo neugodan korupcijski skandal i intervenciju državnih institucija, što dodatno snižava ozbiljnost i vrijednost diploma, zahtijevati povećanu komercijalizaciju, a da pritom ne pruže i nešto zauzvrat? Recimo, ozbiljnije shvaćanje studentskih evaluacija koje bi mogle imati i neke konkretne posljedice? Ili ukidanje paušalnih bonusa na plaće na pojedinim fakultetima i, ako su uopće nužni, njihovo uvođenje prema kriterijima međunarodne uspješnosti? Kvalitetne uvjete rada i poštovanje standarda koje zahtijeva izvrsnost? Transparentno gospodarenje novcem s troškovnicima koji će biti dostupni na uvid? Jamstvo da će cijena školarine, koja je na nivou europskih, jamčiti i europski uglednu diplomu? I ako da, kako to misle postići načelno, a kako specifično do početka akademske godine 2010/2011.? ... Kako je moguće da zavedena dječurlija kojom upravlja siva eminencija pokušava već dva tjedna doći do odgovora na neka od ključnih pitanja vezanih uz financiranje visokog školstva, a da tog odgovora nema?

INTERVJU – prof. dr. Lev Kreft s Univerze v Ljubljani, filozof, sociolog i političar
Kaže se da smo opet u krizi, i da je kapitalizam u krizi. A kapitalizam, rečeno je ranije, nema alternativu. Bez obzira što stalno producira krize... Polazi se od toga da je kapitalizam pobedio sve totalitarizme u ime demokratije i takmičenja na tržištu. Osnovno pitanje te krize jeste: da li će ona stvoriti alternativu, da li će to biti njen rezultat? Kako sad izgleda, bit će. A govorenje o Marxu i komunizmu je pritom samo spoljni izraz onoga šta se dešava. Na udaru nisu samo finansijske institucije, nego će taj cunami da pogodi sve obične ljude, a najviše Treći svet. To je situacija u kojoj, pošto si ugrožen, moraš da počneš da misliš o alternativi. Dve stvari su ključne; prvo, ono kako kapitalizam u toj neoliberalnoj varijanti postupa s ljudima. Ljudi su nešto što se tu baca preko krova, ako ne donosi profit. Otarasiš ih se, naprosto, to je taj ideal koji je uspostavljen u zadnjih 30 godina, počevši od reganizma i tačerizma. Drugo, za njih ne postoji priroda, ne postoji okoliš, nešto što bi trebalo odgovorno čuvati, čak i vratiti u prvobitno stanje... Kapitalizam, dakle, ugrožava celokupni život na zemlji, ne samo radne ljude. Ta dva pitanja, održavanje ljudskog života i održavanje prirode jesu ona dva pitanja koja zahtevaju hitnu alternativu, jer profit kao isključivi motiv jedne virtualne ekonomije – a proizvodnje više gotovo da i nema – jeste nešto što dovodi u opasnost ceo svet, ljude i prirodu. To je ta globalizacija u negativnom smislu reči, znači, to je taj okvir u kojem beležimo i ove događaje u Zagrebu.

Knjiga dojmova - DANI KOMUNE
"Baršunaste revolucije" od godine 1989. do 1991. su se, u retrospektivi, pokazale tipičnim buržoaskim revolucijama – nakon momenta ekstaze, sveprisutnog oduševljenja i patetične retorike ("danas su dozvoljeni snovi" – Milan Kučan) slijedi, kao što piše Marx u 18. Brumaireu dugotrajan mamurluk: privatizacija, osiromašenje, inflacija, militarizacija, podivljali nacionalizam, mržnja, državno i mafijaško nasilje, uništenje socijalne države i, u slučaju Jugoslavije, još i rat. ... Politički zahtjevi alternative osamdesetih ostali su neispunjeni, nakon uništenja Jugoslavije uslijedili su ratovi, brutalna primarna akumulacija kapitala i uspostavljanje novih režima dominacije i eksploatacije. Alternativa je bila politički pobijeđena. Uništenje starog i onemogućenje stvaranja novoga javnog prostora masovne političke participacije nužna je nuspojava ekonomskih i političkih procesa poslije uništenja Jugoslavije – politika je postala cosa visoko specijaliziranih stručnjaka koji su, osim nekoliko mjeseci prije izbora, sasvim odvojeni od naroda i komuniciraju samo s masovnim medijima i poslovnim elitama; masovni mediji (od revolucionarnih tiskovina u vrijeme Francuske revolucije do radničkih i avangardnih novina u dvadesetom stoljeću) koji su nekad bili osnovno sredstvo javne artikulacije političkih zahtjeva i polemika između različitih političkih programa postali su produžetak ili stranačkog PR-a ili administrativne biopolitike (magazini za zdrav i uspješan život, za modu i životni stil); gradski kinematografi i lokalni kulturni centri ili su zatvoreni ili jedva preživljavaju itd. Zajedno s javnim prostorom iščeznula je i istinski demokratična politika i stranke se danas više ni ne pretvaraju da su odgovorne narodu – kad, na primjer, slovenski predsjednik vlade Borut Pahor traži konsenzus, traži ga isključivo unutar političke klase i tako, unatoč svojoj prenapetoj retorici, samo učvršćuje neprohodnu granicu između političke klase i naroda.
Sveučilišta koja su bila jedno od povijesno najvažnijih mjesta produkcije i artikulacije političko progresivnih ideja s bolonjskom su reformom postala mjesto produkcije stručnog znanja za potrebe državne administracije (porast statistike, upravnih studija, empirijske sociologije, informatike itd.) i tržišta (ekonomske "ekspertize" i različite vrste menadžmenta). Nova sveučilišta ne samo da ne proizvode više kritičkih i progresivnih ideja – bolonjska sveučilišta proizvode očigledno reakcionarna znanja koja postaju dio neoliberalnog tipa sinteze znanja i vlasti. Racionalnost vladanja neoliberalizma temelji se na konkurenciji kao osnovnom društvenom mehanizmu i bolonjska sveučilišta proizvode »znanja i vještine« koja se neposredno upotrebljavaju u uništavanju socijalne države i uspostavljanju države konkurencije. Snovi alternative osamdesetih o socijalizmu s ljudskim pravima i postsocijalističkih sindikata o kapitalizmu s ljudskim licem bili su kratki, a buđenje iz njih mučno – humanizam obaju skupina realizirao se u okrutnome ljudskom licu neoliberalnog human resource managementa, u jačanju administrativnog nadzora nad populacijom, kontrolnog terora na radnim mjestima (kamere, ankete o efikasnosti, izvještaji o radu, kolegijalno doušništvo) i kapitalističkog iskorištavanja osnovnih kapaciteta ljudske vrste (jezik i kreativnost). Neoliberalizam je istina cmizdrave humanističke "brige o ljudima".
...
Druga proizlazi iz sadržaja studentskog zahtjeva: besplatno i javno školstvo za sve. Različite instance vlasti, od Fakultetskog vijeća i Senata Sveučilišta do Ministarstva, pokušale su studentima nametnuti takvu ili onakvu vrstu kompromisa: školarine po načelu uspješnosti, "linearno" plaćanje školarina, omogućivanje studentskih kredita odnosno naknadno plaćanje školarina... Osnovna je motivacija tih prijedloga bilo uvođenje načela konkurencije u dotad javni sustav obrazovanja. U neoliberalnoj je perspektivi ustrajanje na školarinama nužno jer je, prema toj doktrini, obrazovanje investicija u sebe koja se investitoru nužno isplati kad zbog svojega dobrog obrazovanja dobije bolji posao i veću plaću u odnosu na manje obrazovane – zbog toga obrazovanje navodno ne smije biti besplatno. Ali – i ovu činjenicu neoliberalni apologeti uvijek prešute – školarine uvode socijalnu selekciju i diskriminaciju. Ako bi svaki pojedinac bio u stanju platiti školarinu, ne bi ni postojali oni manje obrazovani u odnosu na koje se više obrazovanima investicija u obrazovanje isplati. Školarine, dakle, direktno produciraju socijalnu nejednakost. Konkurencija, čije su glavno oružje u polju obrazovanja upravo školarine, može funkcionirati samo u neegalitarnom društvu, u društvu s velikim socijalnim nejednakostima. Konkurencija zapravo nije ništa drugo nego razlika – "konkurencijska prednost" je razlika koja dijeli manje od više "uspješnih" pojedinaca. Uvođenje načela konkurencije u prije relativno egalitarna društva (socijalne države) primarno, dakle, znači nasilno uništenje postojeće egalitarnosti i institucija društvene solidarnosti koje su nastale, tj. koje su bile postignuće stogodišnjih klasnih borbi radnih klasa. Uvođenje konkurencije – na bilo kojemu području društva – nije, ako zanemarimo sociološki žargon, ništa drugo do klasna borba vladajućih protiv onih kojima se vlada. Bezuvjetni zahtjev za besplatnim i javnim obrazovanjem za sve u toj povijesnoj situaciji znači reaktivaciju egalitarnosti kao osnovnoga političkog načela i organizaciju novih oblika društvene solidarnosti kao oblika prakticiranja tog načela.
Treća su povijesna i politička lekcija studentske komune plenumi. Plenumi nisu namijenjeni samo studentima i profesorima nego svima, najširoj javnosti. Na njima mogu raspravljati svi koji to žele. Svatko tko sudjeluje u plenumima ima pravo glasa. Neposredna demokracija i masovna politička participacija umjesto predizbornih karnevala i reality showa, umjesto "predstavnika naroda" koji su prekinuli sve veze s narodom, umjesto "stručnog" rukovanja "društvenim problemima". Dizanje ruke na plenumima ne znači biranje između Pepsija i Coca Cole kao na izborima, a plenumske rasprave nisu neukusne parlamentarne retoričke eskapade koje je Marx, u gorespomenutoj knjizi, nazvao parlamentarnim kretenizmom. Prvi put poslije osamdesetih godina dvadesetog stoljeća možemo na postjugoslavenskom području govoriti o demokraciji bez pretvaranja i crvenjenja i izvan okvira apologetike vlasti.

"NEČUVENO" - tekst Ozrena Pupovca o studentskome buntu
Besplatno obrazovanje za sve" u prvome redu znači da niti jedna logika ekonomske računice, odnosno logika tržišne razmjene i profita, ne može poslužiti kao argument za kreiranje institucionalne politike po pitanju pristupa obrazovanju (a po istome ključu i zdravstvu i svemu onome što spada u sferu osnovnih socijalnih prava koje su borbe za jednakost devetnaestog i dvadesetog stoljeća upisale u tkivo takozvane "države blagostanja"). Da je obrazovanje besplatno znači da je ono bezrezervno omogućeno svima, ne kao socijalni kapital u kojega svaki pojedinac ulaže da bi od toga nešto kasnije zaradio, već kao osnovno i univerzalno javno dobro, ono što leži u samoj biti ideje države kao javne stvari koja, izražavajući volju naroda, stupa u službu njegova samorazvoja. No, s druge strane, i mimo ove dimenzije socijalnog prava i pravde, studentski zahtjev znači nešto više. Jer on ukazuje na to da službena reprezentacija politike, upravo ova koja se kod nas već zadnjih dvadeset godina nasilno stvara sustavnim razaranjem svih "socijalnih" pitanja, počiva na dubokoj ideološkoj obmani i mračnjaštvu. Da počiva, naime, na ideji da politika u krajnjoj liniji nije ništa drugo i ne može biti ništa drugo nego stvar prilagodbe na ono što joj u stvarnosti ostaje izvan svakog dosega: prilagodbe na objektivne ritmove kapitalističke ekonomije i strukturne nejednakosti tržišne cirkulacije. Politika može biti samo jedan "realistički" i pragmatički zahvat akomodacije na proizvoljnosti kapitalizma, zahvat nadziranja i toleriranja njegovih ekscesa, stručno upravljanje viškovima i manjkovima žudnje za novcem, koja određuje sâmo središte društvenih odnosa. Kapitalistički svijet možda i nije najbolji, ali je neizbježan. Misliti i boriti se za drugačiji svijet, zahtijevati nešto s onu stranu društvenosti određene profitom i konkurencijom, ne samo da miriše na suludi utopizam i bespomoćno sanjarenje, već i treba biti kriminalizirano, postavljeno izvan granica normalnog.


Ostalo:
Ádám Horváth: Flores didn't go to Bolivia in 2006
Ádám Horváth, prijatelj i suradnik Eduarda Rózse-Floresa, tvrdi da je Eduardo Mađarsku 2006. i 2007. napuštao samo 2 puta, kada je u sklopu humanitarne misije putovao u Somaliju i Indoneziju, te da zbog nestašice novca nije mogao čak niti otputovati u Boliviju na sprovod vlastitoj majci 2007. Mađarske vlasti bi se trebale izjasniti o ovim tvrdnjama bolivijskih vlasti prema kojima je Eduardo tijekom 2006. i 2007. oko 60 puta (neki izvori tvrde čak i oko 90 puta unutar posljednje 3 godine) pod lažnim imenom putovao avionom unutar i iz Bolivije prema stranim destinacijama (uključujući SAD i Španjolsku, za što je potrebna viza) i potvrditi ih ili demantirati, čime bi se u slučaju demantija ponovo pokazalo da su rezultati „istrage“ koja se vodi u Boliviji nevjerodostojni i da je potrebno pokrenuti nepristranu međunarodnu istragu okolnosti u kojima su ubijena 3, a zarobljena 2 europskih državljana.
U međuvremenu, Mario Tadić, drugi hrvatski (i bolivijski) državljanin, koji je 16. travnja u napadu Moralesovih specijalaca na Rózsu-Floresa i ostale u hotelu Las Americas u Santa Cruzu uhićen, prebačen je iz zatvora San Pedro u bolnicu zbog srčanih problema.