skip to main |
skip to sidebar
Prijevod članka Tonight I am Confused od 01. prosinca 2012. koji je napisao Johnny Barber i koji na engleskom možete pročitati na linku.
U Gazi sam već pet dana i još uvijek imam problema s razumijevanjem 8-dnevnog rata i prekida vatre koji je uslijedio. Pokušat ću objasniti u čemu je moj problem. Izraelske ofenzivne snage inzistiraju na tome da štite civile u Gazi i gađaju samo teroriste. Koriste nekoliko metoda kako bi zaštitili nevine civile. Jedna je telefonski poziv civilima, druga je bacanje letaka u kojima se civilima savjetuje da bježe kako bi spasili svoje živote, jer će uslijediti napad. Tijekom posljednje ofenzive, Izraelci su u ruralnim područjima bacili letke u kojima su ljudima savjetovali neka bježe u grad. U gradu Gazi bačeni su letci u kojima su ljudi upozoravani neka bježe u ruralna područja. Nova genijalna metoda koju Izraelci koriste kako bi zaštitili civile je bacanje „glasnih, nesmrtonosnih bombi“ na dom kao upozorenje stanarima na ono što će uslijediti. Čak imaju i naziv za ovo upozorenje. Zovu ga „kucanje po krovu“. Nakon toga prođe od 3 do 20 minuta prije nego bombardiraju upozorenu kuću iz aviona F-16. Te su bombe vrlo velike i vrlo smrtonosne. Domovi koje sam danas vidio potpuno su sravnjeni sa zemljom, a u kućama oko ciljane mete također se više ne može stanovati.
„Nesmrtonosne bombe“ probijaju krovove i mogu probiti do 4 kata. Djeca ili drugi civili koji pod tim bombama sjede ostaju bez udova, zadobivaju povrede glave, rane od šrapnela i druge ozljede. Ova su upozorenja zamišljena tako da stanari pobjegnu iz svojih domova nakon što budu upozoreni. Ako se u domu nalaze osobe starije dobi, mala djeca, novorođenčad ili osobe s invaliditetom, bijeg može predstavljati težak napor. Ako dijete ostane bez nekog dijela tijela, za bijeg će biti potrebno još malo dodatnog dragocjenog vremena. Ali zanemarimo ove komplikacije jer samo mute vodu. Zapanjen sam velikodušnošću izraelskih okupatora. Znate, oni su „Najmoralnija vojska na svijetu“, to svatko zna. Generali i političari nam to govore već desetljećima!
Ali evo što me preneražava. Ako toliko žele zaštititi civile i ubiti „teroriste“, zašto upozoravaju civile da odu? Zar misle da će teroristi, za koje svi znaju da se skrivaju iza civila, ostati u kući nakon upozorenja?
Još me više zbunjuje pitanje: Zašto sravniti sa zemljom prazan dom?
Nakon najnovijeg dogovora o prekidu vatre, rečeno je kako će poljoprivrednici moći doći do svoje zemlje u tampon zoni koju je Izrael uspostavio nakon što su Izraelci tako velikodušno napustili svoja ilegalna kolonistička naselja u Pojasu Gaze. Poljoprivrednici su bili oduševljeni što će moći obrađivati 300 metara širok pojas zemlje poznate kao tampon zona – bolje znane ovdje u Gazi kao zona zabranjenog pristupa, jer ako bi se usudili pokušati doći do te zemlje izraelski snajperisti odmah bi na njih otvorili vatru, ali zapadam u digresiju.
U srijedu smo otišli s poljoprivrednicima u Johr el Deek koji se nalazi u tampon zoni. Bilo je zaprepašćujuće! Došli smo skroz do prepreke od bodljikave trake! Gledali smo kako se 2 izraelska terenska vozila približavaju ogradi. Smiješio sam se dok su vojnici izlazili iz svojih vozila, ali mi se osmijeh izbrisao s lica kad su podigli svoja oružja i otvorili vatru u našem smjeru. Naravno, nisu nas pogodili, prekid vatre bio je na snazi cijeli tjedan! No, ostao sam zbunjen, dok su oni na nas ispaljivali suzavac i nastavili pucati iznad naših glava dok smo se mi povlačili. Možda su vojnici bili zbunjeni kao i ja pojedinostima iz dogovora o prekidu vatre. Na kraju krajeva, slobodan pristup zemlji jest malo nejasan izraz. Možda su poljoprivrednici krivo shvatili.
Ribari su se našli u sličnoj nedoumici. Nakon što je proglašen prekid vatre ribarima je rečeno da će Izrael, u svojoj velikodušnosti, dopustiti ribarima da ribu love u vodama Pojasa Gaze do 6 nautičkih milja od obale. To je dvostruko dalje, (da, dvostruko!) od granice koja je na snazi proteklih 6 godina. Ribari su bili sretni. Imat će priliku zaraditi za svoje obitelji. Nema veze što je u Sporazumima iz Osla stajalo da će ribari imati pristup do 20 nautičkih milja od obale. To je bilo davne 1993. Tko bi mogao očekivati da se tako stari sporazumi poštuju danas?
Ribari s kojima sam razgovarao su mi rekli da su pristup do granice od 6 milja imali cijela dva dana. Dva su dana lovili ribu bez da u opasnost dovode vlastite živote kako bi prehranili svoju djecu! Bilo je sjajno. Zato sam ostao osupnut kad sam saznao je izraelska mornarica u srijedu, točno tjedan dana od dogovora o prekidu vatre, izvela snažan napad na brojne ribarske brodice u vodama na udaljenosti između 3 i 6 nautičkih milja od obale. Jedna je brodica potopljena, ispaljenim su streljivom uništeni motori 3 brodica, zaplijenjena je jedna koča, a 9 je ribara uhićeno. Naravno, izraelski časnici su se uvjerili da su se ribari skinuli i skočili u more prije nego su potopili brodicu. Bili su na sigurnom u pritvoru na izraelskoj topovnjači prije nego je izraelska mornarica tu ribarsku brodicu raznijela na komadiće.
Ribari nisu primili nikakva upozorenja. Naravno da je svima jasno da mobilni telefoni ne rade na tolikoj udaljenosti od obale, a bacanje letaka bilo bi nepraktično jer bi većina letaka pala u vodu. A čak i ja znam da bi „kucanje po krovu“ na moru bilo previše opasno, jer bi opasnost da nastradaju civilni ribari bila prevelika.
Najbolji je pristup jednostavno otvoriti vatru s udaljenosti od više stotina metara dok topovnjače ubrzavaju prema ribarskim kočama. Na taj način ribarima ostaje najmanje 3 minute da izvuku svoje mreže i pobjegnu natrag u luku. Nisam siguran što se to za ove ribare promijenilo trećeg dana, ali ulov je bio slab.
Posjetili smo i domove 2 djece koja su ubijena. Jedno od njih bio je 15-godišnji Hassan Jamal Nasser; drugo 9-godišnji Fares al-Basyouni. Obojica su ubijena u svojim domovima dok su spavali.
Šrapnel koji je probio zid odrubio je Faresu glavu. Njegov je otac opisao užasan prizor. „Nismo čuli bombe. Probudili smo se uz zvuk loma prozorskih stakala, dok se kuća tresla. Kuća je bila puna dima. Moje kćeri i sinovi vrištali su dok sam se kretao od sobe do sobe kako bih ih pronašao.“ Faresov beživotni torzo pao je na njegovog 14-godišnjeg brata koji je vrišteći istrčao iz kuće u noć.
Ja sam mislio da je to nemoguće – zar nisu primili upozorenja? Hassanov bratić Mohammed je potvrdio da su letci pali s neba 20 minuta nakon napada. Dakle, vidite, bili su upozoreni.
Jedna je stvar sigurna. Izrael se ima pravo braniti. Predsjednik Obama je rekao: „Niti jedna zemlja na planeti ne bi tolerirala da na njene građane padaju projektili ispaljivani s područja izvan njenih granica.“ S ovime se u potpunosti slažem. Tko to može poreći? Također razumijem da Izrael svojim neprijateljima povremeno mora očitati lekciju, pretpostavljam čim prije to bolje. Sigurno ne žele da stanovnici Gaze dobe predodžbu o tome kakav je osjećaj biti slobodan, to bi samo ohrabrilo teroriste.
Nadam se da sada shvaćate u čemu je moja nedoumica. Ono što čitam u korporacijskim medijima i što čujem od svoje vlade i izraelskih političara ne podudara se baš s pričama svjedoka s mjesta događaja. Možda mi izraelske snage mogu baciti neke letke i prosvijetliti me.
Izvor: Tonight I am Confused
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Chuck Hagel And Israel: The Wrong Question
Hagel is a Realist who would have been quite comfortable on the foreign policy teams of Dwight Eisenhower or George H.W. Bush. Ironically for liberals and leftists, that conservative-Republican school is often much closer in practice to our foreign policy ideals than so-called liberal Democrats tend to be. But in 2012's version of conservatism, that stance makes him a dangerous character. This is especially true with regard to the issue of US policy toward Israel, where Hagel, while certainly being far from a peace activist, advocates an interest-based, non-ideological approach. And that is really the nub of the issue. Even for many defenders of Hagel's nomination, the question of what is best for Israel is a central one. It seems obvious that when considering a Cabinet position in the US government, the questions should be confined to what is best for US interests, whatever each individual thinks those interests might be. But in the bizarre world of Washington around this issue, somehow that is not the case.
Read more
Why Judith Butler had to be shut down
Adorno is often quoted for sayng that there can be no poetry after Auschwitz. But he also wrote: “The single genuine power standing against the principle of Auschwitz is autonomy, if I might use the Kantian expression: the power of reflection, of self-determination, of not cooperating.” Hold that thought. Let us all, like JB and so many countless others, refuse to cooperate. We must refuse to be that person laughing at a Tel Aviv café while just miles away a captive population in Gaza is bombed ceaselessly, or to simply ask someone to pass the cereal moments after reading again that the US military drone dropped a bomb on a group of civilians, this time a group of women and girls. Let us refuse to cooperate with the mythical Jewish consensus that to be a good Jew, one must not mourn Palestinians as one mourns Jews, and one must not hold Israel up to those same standards.
Read more...
ŽIVOTINJE:
25.01.13. Naredili ubijanje zdravih životinja, a tuže Prijatelje životinja zbog duševnih boli!
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pokrenulo je kazneni postupak protiv odgovornih veterinarskih službenika. Niti jedna od usmrćenih životinja tijekom života nije pokazivala kliničke znakove bjesnoće, a nalazi Hrvatskog veterinarskog instituta potvrdili su da ni jedna životinja nije imala virus bjesnoće. Usprkos tome, jedan od veterinarskih inspektora koji je naredio ubijanje zdravih životinja promaknut je. Da apsurd bude još veći, veterinarski inspektori koji su odgovorni za usmrćivanje zdravih životinja u skloništima i kod udomitelja podignuli su tužbu protiv neprofitne udruge Prijatelji životinja, koja ionako ima nedostatna i nepostojeća sredstva, tražeći da im isplati 150.000 kuna zbog duševnih boli koje tvrde da su doživjeli zbog javnih objava Udruge. Veterinarski inspektori i ostali veterinarski službenici ulazili su u domove građana, kršili njihova ustavna prava, koristeći se i lažnim najavama razloga dolaska, zastrašivanjem i prijetnjama. Usmrćivali su i cijepljene i necijepljene pse pred uplakanim i šokiranim udomiteljima i njihovom djecom ili ih odvodili sa sobom. Osim što je neutemeljeno, sramotno je da veterinarski inspektori tuže Prijatelje životinja zbog nanošenja duševnih boli, zanemarujući duševnu bol djelatnika skloništa koji su morali u suzama, po njihovoj naredbi, usmrćivati zdrave životinje, kao i duševnu bol udomitelja koji su gledali kako im psi umiru umjesto da idu u karantenu. Iako su skloništa u Dumovcu nakon prosvjeda građana ipak otvorena, nakon nekoliko mjeseci veterinarska inspekcija blokira rad zagrebačkog skloništa u Dumovcu, a zatim, prema direktivi iz Zagreba, veterinarska inspekcija izdala je zapisnik osječkom skloništu Udruge Pobjede, koje je i sada u blokadi i trpi ogromnu štetu s obzirom na velik pad udomljavanja. Prema zapisniku, sklonište mora zaustaviti udomljavanje svih novoprimljenih životinja, odnosno svih onih koje nisu prošle karantenu od šest mjeseci ili testiranje visine titra protutijela za bjesnoću s negativnim rezultatom. Nigdje drugdje u Europi ni za jedno sklonište za napuštene životinje ne propisuje se obaveza testiranja visine titra. Time veterinarska inspekcija, nakon zatvaranja dva zagrebačka skloništa u lipnju prošle godine zbog nepostojeće bjesnoće, nerazumnim zahtjevima ovaj put može ugroziti i cjelokupni sustav udomljavanja životinja u Hrvatskoj. Prijatelji životinja u više navrata kontaktirali su Ministarstvo poljoprivrede i tražili sastanak s ministrom Jakovinom kako bi upozorili na ovaj važan problem koji može dovesti do katastrofalnih posljedica. No, nadležno Ministarstvo nije pokazalo interes za suradnju te transparentno i odlučno propitivanje odluka i načina rada svojih službenika, što za posljedicu ima smrt nedužnih životinja i bol njihovih udomitelja. U prošlogodišnjoj aferi žrtve su životinje i ljudi kojima je bilo stalo do njihovih života, a ne veterinarski inspektori. Umjesto da, kako bi to dolikovalo civilizacijskim tekovinama i uljuđenome društvu, veterinarske vlasti i udruge za zaštitu životinja zajedno, partnerski rade na dobrobiti životinja i suzbijanju bolesti, postupajući pritom obzirno i stručno utemeljeno, svjedočimo neshvatljivom i zemlji koja pristupa EU potpuno neprimjerenom ignoriranju i otvoreno neprijateljskom postupanju nadležnih vlasti i pojedinih veterinarskih službenika.
Pročitajte više...
Prijevod izjava i svjedočanstava ljudi u Pojasu Gaze za vrijeme posljednjeg izraelskog napada, objavljenih 21. studenog 2012. Izvor i više informacija na engleskom: Gaza Under Attack: Stories From on the Ground.
Yasmeen El Khoudary
„Dok pišem ovaj članak Izraelci na Gazu bacaju letke kojima od stanovnika traže da se evakuiraju iz nekih četvrti. U Gazi nema skloništa poput onih u Isdudu ili Aškelonu, a čak i da ih ima, vjerojatno bi ostala prazna. Palestinci ne traže sklonište. Kao izvorni stanovnici ove zemlje sigurni smo samo tamo gdje pripadamo.
Svjestan ove činjenice, Izrael će vjerojatno letke iskoristiti u svoju obranu u slučaju da noćas bude ubijeno još civila (što će se vjerojatno dogoditi, obzirom na gustu naseljenost u Pojasu Gaze). Svaki civil koji pritom bude ubijen je ili „kolateralna žrtva“ ili ljudski štit kojeg je koristio Hamas. Tu priču znamo napamet.
Ali kad 7-godišnje dijete nosi svog 2-godišnjeg brata nakon što su im roditelji ubijeni u izraelskom napadu ili kad se jednogodišnja beba pokušava igrati sa svojom mrtvom 8-godišnjom sestrom, ostaje vam samo da posumnjate i u ono malo vjere koju imate u čovječanstvo. U međuvremenu u Izraelu Jerusalem Post besramno objavljuje članke o kućnim ljubimcima koji osjećaju tjeskobu svaki put kad se oglase sirene za uzbunu.“
Jehad Saftawi
„Ne možemo otići. Čak i da možemo, zašto bismo to učinili? Već jesmo izbjeglice.
Roditelji mojih roditelja učili su me o palestinskim selima u onome što se sada zove Izrael – selima koja 4/5 Pojasa Gaze još uvijek zove domom. Židovski teroristi sravnili su sa zemljom, preimenovali i ukrali više od 500 tih sela tijekom stvaranja Izraela.
21 mi je godina i to je bilo davno. Ali svaka me eksplozija ovaj tjedan podsjetila na tu nepravdu. I nikad neću zaboraviti.
Između eksplozija zapisujem buduća sjećanja mojih unuka. Dolaze u intervalima i mjere se u koracima. Koracima do dna ove 5-katne zgrade. Koracima kojima trči moja majka, za njom sestre i brat, kako bi se pridružili drugim okupljenim obiteljima.“
„Najgori je osjećaj kad čujete zvuk aviona. Osjećate kao da vam se približava smrt koja će vas odvesti sa sobom.“ Ovo su riječi 21-godišnjeg Jehada Saftawija čiji se dom nalazi na sjeveru Pojasa Gaze koji je najviše pogođen granatiranjem iz izraelskih bespilotnih letjelica i ratnih zrakoplova.
„Osjećam se odgovornim za svoje sestre, majku i brata. Okupe se svi zajedno na najnižem katu.“ Jehad je sin političkog zatvorenika, a njegova se majka brine o njegovoj mlađoj braći i pokušava ih umiriti uvjeravajući ih kako je odlazak na najniži kat i okupljanje svih susjeda iz 5-katnice samo igra koju igraju.
Nema se kamo pobjeći: „sada se najgore osjećam dok gledam svoje sestre i majku kako plaču, u strahu za vlastite živote, bez skrovišta, bez mjesta na koje bi mogle otići. Nikada neću ovo zaboraviti.“
Svako malo u Jehadovoj četvrti nestane struje. Ljudi se u mraku još više plaše i osjećaju bespomoćnije. A od danas više nemaju ni najosnovnije prehrambene namirnice: „Potrošili smo kruh, ali smo imali još riže. Ne znamo kad ćemo ponovo moći nabaviti kruh.“
Dr. Mads Gilbert
„Užasna noć bombardiranja. Zgrade sravnjene sa zemljom. Uskraćivanje sna kao oblik kolektivnog mučenja, koje najteže pogađa djecu. Bombardiraju sada. Psi laju. Nema ljudskih zvukova u jutarnjim satima.“
Sabah Al Barakoni
„Ovo pišem usred noći. Ne mogu spavati. Bombe i rakete padaju svuda oko nas. Osjećam se kao da mi se srce trga na komadiće. Svako jutro telefonom zovem svo osoblje i oni mi kažu da ni oni ne mogu spavati. Kažu da pate od glavobolja. Naša su srca vrlo umorna. Kolegica svojoj 4-godišnjoj kćeri kaže da je glasna buka tek grmljavina kako se dijete ne bi bojalo. Ali ona zatim pita: „A gdje je kiša?“
Okupljamo se ovdje u kući podalje od prozora koji bi se mogli razbiti ako bombe padnu preblizu. Bojimo se izaći, čak i samo otići po kruh. Pekara nije tako blizu. Moj se suprug brine o svom paraliziranom ocu i ne može ga ostaviti kako bi otišao u pekaru. Previše bih se bojala za njega kad bi samo pokušao. Sretni smo, jer imamo dovoljno hrane za možda tjedan dana. Imamo riže i šećera, ulja za kuhanje, leće i nešto povrća.
Strah raste. Nema sigurnog skrovišta. Ne možemo napustiti Gazu kako bi negdje drugdje pronašli utočište.“
Sami Zimmo, 14 godina
„Ne možemo spavati. Ako zaspimo, budimo se uz zvuk bombi. Svaki put kad jedna od njih pogodi tlo, moja sestrica viče od straha. Počeli smo sanjati o mogućnosti da samo jedan dan spavamo bez ubijanja i bombardiranja.
Način na koji je rat počeo nas je iznenadio. Svaki dan jedni drugima govorimo da će danas biti kraj, ali tada shvatimo da je to samo još jedan početak.“
Raneen Haddad, 19 godina
„Izraelci su prošle noći bombardirali prazan komad zemlje do prozora naše dnevne sobe. Cijela je kuća bila obasjana. Bilo je toliko glasno da sam mislila da je bomba pala na nas. Čula sam lom prozorskih stakala i kako naše stvari padaju na pod. No ništa nisam mogla učiniti. Nisam mogla čak ni izaći iz sobe u kojoj smo se skrivali.
Nismo jedini. Svaka osoba koja živi u Gazi trpi istu sudbinu. Po mom su mišljenu ovakva djela među najgnjusnijim, najodvratnijim djelima koje netko može počiniti protiv vlastite vrste.
U 3 dana bilo je više od 900 zračnih udara. Broj poginulih među Palestincima stotinu je puta veći od onog među Izraelcima. Da vam kažem što stanovnici Gaze osjećaju kad čuju zvuk izraelskih raketa? Strah u dječjim srcima? A nemoć naših roditelja da nas zaštite?
Mi Palestinci nismo teroristi; opiremo se izraelskoj okupaciji. Da vam netko silom otme zemlju i sustavno nadzire cijelu vašu zajednicu zidovima i kontrolnim točkama, da vam uništi sveučilišta, kanalizacijske sustave i gospodarstvo, što biste vi učinili?“
Mohammed Omer
„Rado bih se riješio mirisa spaljenih tijela koji mi je ostao u nosu... Užasno je u bolnici Shifa.“
Dr. Ghada Ageel
„Moj 3-godišnji nećak iz Gaze, Abdallah, je veseo dječak. Jako se boji bombi i neprekidnog granatiranja. Ali mi je rekao da sada koristi taktiku koja mu pomaže da se smiri. Ode pod svoj krevet, začepi uši i počne vikati tako da svojim glasom nadglasa zvuk bombi i raketa. A danas je pronašao još kreativnije rješenje: 'Kad projektil dođe u našu kuću nadam se da će ga moji jaki i veliki roditelji udariti i otjerati. No, ako to ne upali, tada ću mu dati sve svoje grickalice, slastice i slatkiše kako me ne bi pogodio.'“
Samia Ageel
„Čim je moja kćer Noor prošle noći zaspala staklo na našim prozorima popucalo je od teškog bombardiranja. Staklo je palo po njenom tijelu i ozlijedilo joj lice. Mislila je da bombardiraju našu kuću i počela histerično vikati i pozivati da je spase iz ruševina. Probudila sam je i zavidala joj ranu. Ostale smo budne do jutra.
Ako sam i mogla ukrasti nekoliko sati sna prije, sada se bojim sklopiti oči jer bi mi tada smrt mogla ukrasti djecu. Ne znam što da radim. Kao roditelji trebali bismo zaštititi svoju djecu, ali mi to u Gazi više ne možemo, mehanizam terora udara po nama iz zraka, s kopna i s mora. Prati nas danonoćno u našim domovima, na ulicama, u našim krevetima i u našim snovima.“
Beesan Al-Hasham
„Moram kontrolirati svoje osjećaje i igrati se sa svojom djecom. Čim počne granatiranje počnem se šaliti i zabavljati ih. Prestrašena sam, ali želim spriječiti da se djeca uspaniče.“ Beesan je majka 4 djece. Tvrdi da se ono što trenutno kao majka osjeća ne može usporediti ni sa čime drugim. "Živimo sa spoznajom da bi danas mogao biti posljednji dan. Ako i sklopim oči, nikada ne mogu spavati. Ne želim ispustiti djecu iz vidokruga, jer, čak i da se radi o posljednjem trenutku života, želim biti pored njih, i pokušati postići da se osjećaju sigurno.“
Osigurati sigurnost svoje djece za Beesan je gotovo nemoguća misija. Svjesna je da nema nikakvu kontrolu nad time gdje bi projektil mogao pasti ili kada će Izrael ispaliti slijedeću bombu s čavlima, eksploziv koji je zabranjen na međunarodnoj razini.
„Moj sin Karim ima samo 12 godina. Još nije uspio zaboraviti sve što je vidio kad mu je bilo 8 godina tijekom prethodne izraelske invazije 2008. Pun je tjeskobe. Postavlja mi pitanja na koja je tako teško dati odgovore: Kamo idu svi ovi ubijeni ljudi? Brinem kako će reagirati i kako će se nositi sa svim ovim iskustvima. Bez obzira na to koliko bili pametni ili na koji način pokušali objasniti stvari, osjećaje straha i tjeskobe podjednako ne mogu kontrolirati ni stari ni mladi.“
Osim što brine zbog projektila koji padaju, Beesan se mora brinuti i o dobrobiti svoje djece. „Vrlo je hladno. Moramo prozore držati otvorenima kako od granatiranja ne bi popucala stakla. Zbog toga su nam noći postale nepodnošljive. Čujem glasove svoje djece, ali ih stalno gledam kako bih se uvjerila da još uvijek dišu.
Najgori je osjećaj nemoći. Ne mogu ih zaštititi. Ne mogu im pružiti ugodan i miran život kakav imaju druga djeca u svijetu. Mladi su. Imaju energije. Bistri su, ali ne znam što ih čeka u budućnosti. Osjećam da su izolirani. Vjernica sam, ali kad bombe padaju s neba osjećam se bespomoćno.“
Mohamed Abu Safia
„Danas sam otišao do doma obitelji Salah – ili onoga što je nekoć bio njihov dom, prije nego su ga potpuno uništili u bombardiranju. Razgovarao sam sa ženama i djecom koji su bili zakopani pod ruševinama, ali su se ih njih uspjeli izvući. Rekli su mi da su uspjeli preživjeti zbog svoje snažne volje da žive i pruže otpor.“
Duboko uzdahnuvši Mohamed kaže kako se djeca u njegovoj četvrti jako teško nose s onim čemu svjedoče. „Oni vide što im okupacijske snage rade. Djeca njihove dobi u europskim zemljama pohađaju sportske klubove i uživaju u svom djetinjstvu, dok ovdje djeca u Gazi jedva prežive svaki dan. Ostao sam bez riječi pred tom djecom i njihovom patnjom. Svi su bili mlađi od 15 godina.“
„Noćas četvoro djece i njihova majka spavaju u mrtvačnici bolnice. Ispaljuju li oni rakete? Prijete li sigurnosti? Djeca u bolnici Shifa stoje na vratima i opraštaju se od svojih prijatelja. Želimo da ova brutalna okupacija prestane. Želimo slobodu za svoju djecu.“
Mahmoud Abu Galwa
„Svjetlo nam daje osjećaj sigurnosti. Zato se osjećam vrlo tjeskobno kad nestane struje.“ Mahmoud živi u Jabalyji, jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu.
Najpotresnije iskustvo mu je bilo „gledati oči djece kad zvuk ratnog zrakoplova probije zvučni zid. Oči im potamne. O tome brinem, o budućnosti ove djece. Kako će ikad zaboraviti ove zvukove? Kako će uspjeti proživjeti ovo razdoblje?“
Mahmoud je dobro upoznat s traumama. Ovaj bivši fotograf kaže kako više ne može uzeti fotoaparat u ruke. „Ne mogu se osloboditi užasnih slika koje sam vidio tijekom izraelske invazije 2008. Sjećanje mi onemogućava da se ponovo bavim fotografijom.“
Ali njegova mu je budućnost zadnja na pameti. Mahmoud brine da će izgubiti nekog od svojih najmilijih. „Što ako se probudim i bude ubijen netko koga volim? U Gazi u svakom trenutku možete sve izgubiti, voljenu osobu, kuću, pripada nam sve i ništa.“ Ali Mahmoud tvrdi da u Gazi pobjeđuje ljubav. „Unatoč svemu što se oko mene događa snagu crpim iz načina na koji se ljudi brinu jedni za druge. Dijelimo hranu, sklonište i ljubav. U ovo vrijeme dajemo jedni drugima. Nestrpljivo iščekujem trenutak kad će sve ovo završiti kako bi naša djeca mogla živjeti.“
Majed Abusalama
„Jučer je ubijen otac mog najboljeg prijatelja, a kćer jednog mog drugog prijatelja je ostala bez ruke. Sedam joj je godina.“ „U svojim smo domovima i čekamo da u njima umremo. Nemamo skloništa.“
Majed želi da svijet vidi što se događa: „Čak i ako ne preživim želim da svijet zna što nam se događa ovdje. Bombardiraju nas u našem izbjegličkom logoru. U Jabalyji nemamo humanitarne pomoći i nitko nam ne pomaže. Naša djeca plaču. Prestrašena su i vide stvari koje ne razumiju.
Izrael nas napada od dana kad sam rođen. Ovo nije rat. Ovo je napad. Nismo jednaki. Oni imaju bespilotne letjelice, avione F16 i brojna druga smrtonosna oružja. Kako da se borimo protiv treće najjače vojske na svijetu? Potrebna nam je međunarodna zaštita. Ovdje pljušte bombe, teške bombe.“
Lara Aburamadan
„Proteklih 48 sati moja majka i ja bdjele smo pored mojih sestara i brata – moje blizanke, brata adolescenta i sestre koja će uskoro završiti srednju školu. Majka i ja sjedimo zajedno u unutarnjoj sobi bez prozora gledajući naborana čela mog brata i dviju sestara koji se naprežu da zaspu.
I cijelo vrijeme čujemo bombe. Bombe koje nose miris jeseni i studen zime. Bombe koje udaraju. Bombe koje ubijaju. Još uvijek se budim iz noćnih mora s bombama koje su parale naše nebo prije gotovo četiri godine, kad je moja prijateljica iz razreda Maha izgubila majku u izraelskom zračnom udaru. A prijateljica iz djetinjstva Hanan vidjela je odsječenu nogu svoje majke u ruševini nakon jednog drugog napada.
Dok promatram umorne oči svoje majke pitam se: Što se događa onima koji izgube dijete? I hoću li ikada vidjeti svoje?“
Inas Safadi
19-godišnja Inas je bila sama kod kuće i učila za ispite kad je počelo granatiranje. „Nazvala sam majku kako bih bila sigurna da će odmah doći kući jer situacija nije sigurna. Kad je došla zagrlila me i počela moliti kako bi me umirila. Bila sam prestrašena. Jako se bojim za svoju obitelj i prijatelje. Bojim se za sve koje volim.“
Inas je već izgubila 2 prijateljice tijekom izraelske invazije 2009. „Bojim se da će se tako nešto ponovo dogoditi. Mislim da neću preživjeti ponovni gubitak nekog koga volim.“
Osim mrtvih prijatelja i članova obitelji, mlada Inas kaže da umiru i njeni snovi. „Iz minute u minutu uništavaju sve moje snove. Sve stvari koje sam planirala možda nikada neću moći učiniti jer bi me mogli ubiti svakog trenutka. Sada razgovaram s vama, a svuda padaju rakete.“
„Svi sjedimo u jednoj sobi. Zalijepljeni smo za TV i gledamo vijesti. Punimo telefone jer se bojimo da ćemo svakog časa ponovo ostati bez struje.“
Kawther Abuhani
„Svakih pola sata čujemo glasne eksplozije. Vidimo vatru i bombe kako padaju s neba. Svaki se put osjećamo kao da je na nas došao red i da će bombe pasti na našu kuću.“ 23-godišnja Kawther Abuhani iz sjevernog Pojasa Gaze živi s devet članova svoje obitelji.
„Okupili smo se u jednoj sobi. Uključen je radio. Ne gasimo ga. Kad počne granatiranje ja i sestra se jako uplašimo. Zatvorimo oči. Ništa drugo ne možemo učiniti. Sklapanje očiju je jedino što nam pomaže kako ne bismo vidjele žuta i crvena svjetla granata koje padaju poput krvave kiše.“
Kawtherina majka pokušava grliti svoje kćeri i umiriti ih. Kawther kaže: „Imam malu sestru. Vrlo je prostodušna. Kad dođe do eksplozija uvjerimo je da se radi o vatrometu. Ne mogu zadržati suze kad je vidim kako se igra jer ne zna što se stvarno događa i da bismo svi mogli umrijeti svakog trena.“
Dok se boji za svoje živote, poput mnogih obitelji u Gazi, Kawtherina obitelj prima uznemiravajuće pozive nepoznatih ljudi iz Izraela. „Više se ne javljamo na telefon. U užasnoj smo situaciji. Ovo je fizički i psihološki rat.“
Joe Catron
„Oko 13:10 na odjel je donesena 10-mjesečna djevojčica Haneen Tafesh. Nije bila pri svijesti, a njeno maleno tijelo bilo je sivo. Zadobila je prijelom lubanje i krvarenje mozga, u napadu koji se dogodio oko 11 sati dan ranije u četvrti Sabra u Gazi. Bila je u komi i na mehaničkoj ventilaciji. Kasnije tijekom poslije podneva zanimalo nas je kako je Haneen i liječnici su nam rekli da joj se stanje pogoršalo. Kad smo se navečer vratili kući, saznali smo da je umrla.“
Mohammed Abu Amsha
2 i pol-godišnji Mohammed Abu Amsha je ranjen dok je sjedio ispred kuće svog djeda u Beit Hanounu. Lovac F16 je ispalio projektil u njegovoj blizini, a komadi ruševina građevina koji su letjeli zrakom pogodili su ga u glavu. U napadu je ranjen i Mohammedov ujak.
Zuhdiye Samour
Zuhdiye Samour, majka i baka iz izbjegličkog logora Obala u gradu Gazi, još je uvijek bila vidljivo potresena onim što je proživjela dok je pričala svoju priču: „Sjedili smo zajedno u našoj kući. Bilo je oko 20:30 i gledali smo TV, filmove kako bi se djeca manje bojala. Tada smo začuli zvuk 12 granata ispaljenih iz ratnih brodova na moru.“ Zuhdiye i još 3 civila su ranjeni kad su granate pale na njenu četvrt, stambeno područje u gradu Gazi.
Shahd Abusalama
„Prijatelj mojih roditelja, Marwan Abu Al-Qumsan (52), koji često posjećuje našu kuću, hodao je ulicom vraćajući se iz posjeta obitelji svoje sestre. Izraelska je vojska ispalila jedan projektil na praznu česticu zemlje nekoliko metara od njega koji je u zemlji ostavio veliku i duboku rupu. On je nekako pao u tu rupu gdje je živ zakopan. Ljudi su kopali 4 sata kako bi ga izvadili. (Njegov brat je hodao oko 20 metara iza njega i čudesno preživio napad, ali ima rane po cijelom tijelu.)
...
(kasnije) Moj je otac otišao iz kuće na pogreb svog prijatelja. Nismo htjeli da ide jer bi Izrael lako mogao ciljati put do pogreba, no on je obećao da će se brzo vratiti. Znam da ćemo se opustiti tek kad vidimo da se kući vratio živ i zdrav.“
Duaa Hejazi
13-godišnja Duaa Hejazi se iz šetnje s majkom i braćom vraćala kući u četvrti Sabra u Gazi kad je oko 20 sati na cestu ispred njihovog doma ispaljen izraelski projektil. „Mnogo sam krvarila. Moj je brat također bio ranjen, u ruku. Susjedi su me doveli u bolnicu.“ Duaa je zadobila ozljede od šrapnela po cijelom gornjem dijelu tijela, a neki su joj komadi još uvijek usađeni u grudni koš. Želi uputiti poruku drugoj djeci, koja ne žive u Pojasu Gaze:
„Kažem, mi smo djeca. Ni za što nismo krivi da bismo se morali s ovim suočavati. Oni nas okupiraju i ja ću reći, kao što je Abu Omar rekao, 'Ako si planina, vjetar te ne može zatresti.' Ne bojimo se, ostat ćemo čvrsti.“
Shahd Abusalama
„Dvije bombe su upravo pale u našoj četvrti, na udaljenosti od oko 100m. Istovremeno smo čuli krik traumatiziranih ljudi u našoj četvrti. Imao sam osjećaj da mi je na sekundu stalo srce.“
Izvor i više informacija: Gaza Under Attack: Stories From on the Ground
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
In the Name of Justice: Key Issues Around a Single State
A just peace requires that the refugee issue be addressed directly. While details may be negotiated, especially if some refugees prefer resettlement elsewhere and/or economic compensation, two conditions are critical if the refugee issue is to be resolved: the refugees' unconditional right to return, as it is advocated by UN General Assembly resolution 194 related to the Right of Return of Palestinians, must be accepted, so that “goodwill” or “humanitarian” gestures do not replace the refugees' alienable rights to repatriate, return to their homes and live at peace; and Israel must acknowledge its responsibility for driving out half the Palestinian people in 1947/48, as well as for the expulsions of 1967 and displacement ongoing since – a symbolic admission of responsibility crucial to reconciliation between the people and to eventual historical “closure.”
Read more...
Jordan Valley Matrix of Control
In 1967 The Palestinian Population in the Jordan Valley was 320,000 people. In 2011 it was reduced to 56,000 people who live In 29 communities.
Read more...
'Anin, Mevo Dotan (Imriha), Reihan, Shaked, Thu 17.1.13, Morning
'Anin Checkpoint is located on the separation fence, east of Mei Ami, between the village of 'Anin in the West Bank and Um el-Fahm in Israel. Those who pass and return here are residents of 'Anin, mostly to cultivate their lands which have been cut off from the village by the separation fence. The checkpoint opens two days a week, morning and afternoon, and daily during the olive harvest season. People go out from the village in the morning and must return the same afternoon. Anyone who does not return that same day has his permits confiscated, and until he gets the situation corrected he is prohibited from transit.
Read more...
Bethlehem Christians feel the squeeze as Israeli settlements spread
But this terrain will soon be covered in concrete after the authorisation last week of the construction of more than 2,600 homes in Givat Hamatos, the first new Israeli settlement to be built since 1997. It lies between two existing settlements: Gilo, home to 40,000 people, sits atop one hill; to its east, on another hill, stands Har Homa, whose population is around 20,000, with further expansion in the pipeline. Both are largely built on Bethlehem land. Givat Hamatos will form a strategic link between these twin towns, further impeding access between Bethlehem and the intended capital of Palestine, East Jerusalem, just six miles away.
Read more...
Bab Al-Shams
Beneath the layers of pessimism, hope springs eternal
Palestinci još uvijek čekaju na obećani arapski novac (31. prosinac 2012)
Arapske su zemlje Palestinskoj samoupravi u prosincu obećale mjesečnu uplatu od 100 milijuna američkih dolara i to po drugi put. Prvi put su arapski čelnici na samitu Arapske lige u Bagdadu u ožujku 2012. obećali da će pokriti barem dio proračunskog deficita Palestinske samouprave u slučaju da Izrael zadrži palestinski prihod od poreza nakon što Palestinci dobiju status države u UN-u, kako bi Palestinska samouprava mogla nastaviti isplaćivati plaće i pružati usluge građanima. Predsjednik Arapske lige Nabil Al Arabi je tijekom svog posjeta Ramalli obećao da će nastaviti arapske zemlje pozivati da ispune svoje financijske obaveze prema Palestincima. Palestinski dužnosnici sumnjaju da Amerikanci vrše pritisak na arapske zemlje s ciljem da Palestinska samouprava ostane bez novca.
Read more...
Poll: Spike in Palestinian support for military operations against Israel
Anketa: Nagli porast palestinske potpore vojnim operacijama protiv Izraela (05. siječanj 2013)
Postotak Palestinaca koji podržavaju vojne operacije protiv Izraela zabilježio je svoj najznačajniji porast u 10 godina i dosegao 50,9%. U siječnju 2011. taj je postotak iznosio 29,3%. Uzroci ovog trenda su nedavni sukob u Gazi, kontinuirano širenje izraelskih kolonističkih naselja i frustriranost zbog paralize mirovnog procesa koja traje već dulje od 4 godine. Nakon gotovo 20 godina pregovaranja s Izraelom, tijekom kojih su se izraelska kolonistička naselja na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jeruzalemu ugrubo udvostručila i sada broje više od 550 000 kolonista, Palestinci sve više sumnjaju u korisnost pregovora s Izraelom. Većina Palestinaca vidi Hamas – koji je Tel Aviv i Jeruzalem po prvi puta gađao projektilima – kao pobjednika nedavnog sukoba, budući da je Izrael odustao od kopnene invazije i učinio značajne ustupke u pregovorima o prekidu vatre. „Javnost uspoređuje [Abbasov] diplomatski, nenasilan pregovarački pristup koji je doveo do pogoršanja stanja ... s Hamasovim nasilnim pristupom u Gazi i čini se da im se više sviđa model u Gazi od onog na Zapadnoj Obali,“ tvrdi Ghassan Khatib, bivši glasnogovornik Palestinske samouprave i osnivač Jeruzalemskog medijskog i komunikacijskog centra koji je proveo anketu. Anketa razlikuje između vojnih operacija, poput Hamasove kampanje ispaljivanja projektila na Izrael, i oružane borbe, koja između ostalog uključuje i samoubilačke bombaške napade. Zabilježen je i porast, iako nešto skromniji (32%), onih koji podupiru oružanu borbu.
Read more...
Bab Al Shams takes Palestine by storm [January 6 - January 12]
Palestinski aktivisti na području tzv. koridora E1 podigli prosvjedno šatorsko selo Bab Al Shams [6-12. siječanj 2013]
Stotine palestinskih aktivista postavili su 11. siječnja prosvjedne šatore na području tzv. koridora E1 između kolonističkog naselja Maaleh Adumim i Jeruzalema. Mještani palestinskih područja Al Tour, Essawiyeh, Al Zaim i Anata primili su naloge o deložaciji s njihove zemlje kako bi Izrael mogao u djelo provesti svoju najavu izgradnje 3000 novih kolonističkih domova na tom području. Koordinator Narodnog odbora protiv Zida i kolonističkih naselja u Bilinu Abdullah Abu Rahma je pojasnio kako su aktivisti podigli selo Bab Al Shams, odnosno „Vrata sunca“, u znak prosvjeda protiv izraelskih kolonističkih naselja. „Nećemo šutjeti dok se nastavlja naseljavanje i kolonizacija naše zemlje i najavljujemo da će ovo selo izdržati sve dok zemlja ne bude vraćena pravim vlasnicima“, rekao je Abu Rahma. Prosvjednici iz svih krajeva Zapadne Obale postavili su 25 šatora i jednu liječničku kliniku na području E1. Svoje su šatorsko selo nazvali Bab Al Shams prema romanu Libanonca Eliasa Khouryja koji govori o palestinskim izbjeglicama u Libanonu. Izraelske su okupacijske vlasti Bab Al Shams proglasile zatvorenom vojnom zonom i aktivistima podijelile naloge o deložaciji, te onemogućile drugim aktivistima da dođu do sela. U selu boravi oko 200 ljudi, uključujući 20 stranih aktivista, koji su najavili da će se opirati deložaciji.
Jedan je 22-godišnji Palestinac ubijen izraelskom vatrom 11. siječnja na sjeveru Pojasa Gaze, a još je jedan Palestinac teško ozlijeđen. Glasnogovornik izraelske vojske je izjavio da su se „desetci Palestinaca približili sigurnosnoj ogradi na sjeveru Pojasa Gaze na području na koje im je zabranjen pristup“.
Kolonisti su 11. siječnja uništili maslinova stabla u selu Qusra na području Nablusa na Zapadnoj Obali. Desetci kolonista iz divljeg ilegalnog kolonističkog naselja Esh Kodesh upali su u selo Qusra rano u jutro i iščupali najmanje 210 maslinovih stabala. 10. siječnja kolonisti iz Esh Kodesha su otvorili vatru na mještane Qusre i jednog palestinskog 26-godišnjaka pogodili u nogu. Desetci kolonista iz kolonističkog naselja Yitzhar su se sukobili s Palestincima u blizini Urifa, južno od Nablusa. Ozlijeđeno je 2 ljudi, uključujući jednog 22-godišnjaka koji je pogođen bojevim metkom u nogu.
U oluji koja je zahvatila regiju poginuli su 2 žene i jedan odvjetnik koji su se utopili u poplavi. Snježno i kišno nevrijeme prouzročilo je ozbiljnu štetu palestinskom poljoprivrednom sektoru. Gubitci se procjenjuju na 30 milijuna novih izraelskih šekela. Stotine su domova poplavljene, naročito na sjeveru Zapadne Obale, te na području Hebrona i Rafaha.
U sirijskim izbjegličkim logorima ubijeno je u razdoblju između 6. i 12. siječnja 6 Palestinaca, unatoč dogovoru između protivničkih snaga i odbora iz logora da se izbjeglice ne miješaju u sukob u Siriji. Prema dogovoru sirijske režimske snage ne bi više bombardirale izbjegličke logore, a oružane snage, uključujući Slobodnu sirijsku vojsku, svoje oružje ne bi držale u logorima.
Read more...
Israel overrides court, removes Palestinian protest settlement
Izrael se oglušio na odluku suda i uklonio palestinsko prosvjedno naselje (13. siječanj 2013)
Izrael je 13. siječnja evakuirao palestinsko šatorsko selo podignuto na području E1 u okolici Jeruzalema, oglušivši se na sudski nalog i pozivajući se na vojne ovlasti kako bi prekinuo nenasilan prosvjed. Palestinci su 2 dana ranije u znak prosvjeda protiv stalnog širenja izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali uspostavili selo Bab Al-Shams, po uzoru na taktiku koju koriste neki izraelski kolonisti kako bi izmijenili stanje na terenu. Aktivisti se nadaju da će se ovaj prosvjed pretvoriti u širi nenasilni pokret koji će vršiti pritisak na Izrael. No Izrael nije bio voljan tolerirati nenasilni prosvjed na području E1, i kao opravdanje naveo sigurnosne razloge. Međutim, iako je točno da je E1 jedna od najprovokativnijih i najosjetljivijih lokacija koje su palestinski prosvjednici mogli odabrati, kritičari gušenja prosvjeda tvrde kako je teško povjerovati da se ovdje radilo o sigurnosnoj prijetnji. „Očigledno je da se ovdje radilo o uporabi vojnih ovlasti kako bi se osujetio nenasilan i legitiman politički prosvjed“, tvrdi Daniel Seidemann, izraelski odvjetnik i osnivač organizacije koja prati događaje koji ugrožavaju rješenje sukoba stvaranjem 2 država. E1 je ključna veza između Jeruzalema i jednog od najvećih židovskih kolonističkih naselja na Zapadnoj Obali Maale Adumima, koje bi Izrael htio zadržati u sklopu mirovnog sporazuma s Palestincima. No kritičari tvrde da bi se na taj način Zapadna Obala podijelila na 2 dijela. Izraelski premijer Netanyahu je prošli mjesec najavio oživljavanje planova za razvoj koridora E1 i izazvao neuobičajeno oštro negodovanje američkog ministarstva vanjskih poslova. Vjeruje se da je cilj ovog poteza bio kažnjavanje Palestinaca zbog zahtjeva za unaprjeđenjem statusa pri UN-u i pokušaj jačanja Netanyahuove popularnosti među desničarskim glasačima pred izbore koji će se održati 22. siječnja 2013. Tijekom proteklih tjedana se činilo da je Netanyahu u tišini odustao od najavljenih planova, no selo Bab Al-Shams ponovo je oživjelo ovo pitanje, a predizborne ankete već tjednima pokazuju kako Netanyahuu opada popularnost, dok čelnik stranke Židovski dom Naftali Bennett, koji zagovara gradnju kolonističkih naselja i protivi se stvaranju palestinske države, postaje sve popularniji. Natanyahu je brzo reagirao: „Odmah sam zatražio da se to područje zatvori kako se tamo ne bi okupljalo mnogo ljudi što bi moglo izazvati sukobe i dovesti do kršenja javnog reda.“ „Nikome nećemo dopustiti da blokira kontinuitet između Jeruzalema i Maale Adumima,“ rekao je 13. siječnja tijekom tjednog sastanka kabineta. Palestinci su izraelskom Visokom sudu pravde selo predstavili kao turističko odredište na kojem turisti mogu upoznati beduinsku kulturu, pa su dobili privremenu sudsku odluku koja sprječava evakuaciju osim u slučaju hitne sigurnosne prijetnje. No, Izrael je zaključio da su Palestinci netočno predstavili svoj projekt i naredio svim prosvjednicima da napuste područje sela dok ne bude utvrđeno radi li se doista o zemlji u privatnom palestinskom vlasništvu kako su prosvjednici tvrdili. Seidemann tvrdi da je područje E1, kao i mnoga druga područja na Zapadnoj Obali, proglašeno državnom zemljom, što se često događa kad nema vlasnika koji bi mogao pouzdano dokazati svoje privatno vlasništvo. No čak i na području E1 postoje djelići zemlje u privatnom vlasništvu. Unatoč evakuaciji koja je uslijedila u 2 sata ujutro 13. siječnja aktivisti smatraju kako je Bab Al-Shams (koji je naziv dobio po libanonskom romanu o čežnji Palestinaca za vlastitom državom) bio uspješan i kako je odaslana snažna poruka međunarodnoj zajednici koja je mogla vidjeti kako se okupacijske snage nasilno odnose prema prosvjednicima.
Read more...
Amira Hass: E-1 protest marks change of tactics by Palestinian activists
Prosvjed na području E-1 označava promjenu taktika palestinskih aktivista (14. siječanj 2013)
Palestinski su aktivisti odlučili podići selo šatora Bab Al-Shams na području E-1 na privatnoj palestinskoj zemlji čiji su vlasnici pristali da se na njihovoj zemlji održi prosvjed. Kasnije se otkrilo da je Izrael 2006. dio te zemlje proglasio „državnom zemljom“. Oko 200 aktivista provelo je 48 sati u 20 šatora, sve dok oko 500 policajaca nije uklonilo „selo“ rano u nedjelju u jutro. Suprotno tvrdnjama izraelske policije kako je evakuacija bila nenasilna, organizatori kampa su izvijestili kako je 20 ljudi ozlijeđeno palicama, a 6 ih je moralo biti hospitalizirano zbog ozljeda lica i krvarenja. Elias Khoury, libanonski autor knjige „Bab Al-Shams“ o životu palestinskih izbjeglica u Libanonu nakon osnivanja države Izrael, na svojoj je Facebook stranici podržao aktiviste i izrazio zadovoljstvo što je selo šatora nazvano po njegovoj knjizi.
Read more...
E-1: The end of a viable Palestinian state
The entire Occupied Areas - the West Bank, East Jerusalem and Gaza - make up only 22% of Israel/Palestine. That means that even if all of the territories Israel conquered in 1967 were relinquished, it would still comprise a full 78% of the country. Would the Palestinian areas constitute a viable state? Barely. Just the size of the American state of Delaware (but with three times the population before refugees return), it would at least have a coherent territory, borders with Israel, Jordan, Syria and Egypt, a capital in Jerusalem, a port on the Mediterranean, an airport in Gaza, a viable economy (based on Holy Land tourism, agriculture and hi-tech) and access to the water of the Jordan River. An accepted member of the international community enjoying trade with its neighbors - and enjoying as well the support of a far-flung, highly educated and affluent diaspora - a small Palestinian state would have a shot at viability. This is what Israel seeks to prevent. Ever since becoming the head of the Ministerial Committee on Settlements in the Begin government back in 1977, Ariel Sharon has been completely up-front about his intention of securing the entire Land of Israel for the Jewish people. “Security” has nothing to do with Israel's expansionist policies. Successive Israeli governments did not establish 200 settlements because of security. Nor did they build a massive infrastructure of Israeli-only highways that link the settlement blocs irreversibly into Israel for security reasons. Nor can the route of the Separation Barrier, nor the policy of expropriating Palestinian land and systematically demolishing Palestinian homes be explained by “security.” They all derive from one central goal: to claim the entire country for Israel. Period. Still, Israel cannot “digest” the 3.6 million Palestinians living in the Occupied Territories. Giving them citizenship would nullify Israel as a Jewish state; not giving them citizenship yet keeping them forever under occupation would constitute outright apartheid. What to do? The answer is clear: establish a tiny Palestinian state of, say, five or six cantons (Sharon's term) on 40-70% of the Occupied Territories, completely surrounded and controlled by Israel. Such a Palestinian state would cover only 10-15% of the entire country and would have no meaningful sovereignty and viability: no coherent territory, no freedom of movement, no control of borders, no capital in Jerusalem, no economic viability, no control of water, no control of airspace or communications, no military - not even the right as a sovereign state to enter into alliances without Israeli permission. And since the Palestinians will never agree to this, Israel must “create facts on the ground” that prejudice negotiations even before they begin. Last week's announcement that Israel is constructing 3500 housing units in E-1, a corridor connecting Jerusalem to the West Bank settlement of Ma'aleh Adumim, seals the fate of the Palestinian state.
Read more...
Palestinian Public Opinion Poll No (46)
Istraživanje palestinskog javnog mnijenja br. 46 (14. siječanj 2013)
Ovo su neki rezultati posljednje ankete koju je proveo Palestinski centar za političko i anketno istraživanje na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze u razdoblju između 13. i 15. prosinca 2012. Ukupno je anketirano 1270 odraslih osoba na 127 nasumično odabranih lokacija. Granica pogreške je 3%.
44% ispitanika smatra kako najvažniji palestinski cilj treba biti okončanje izraelske okupacije područja okupiranih 1967. i izgradnja palestinske države na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom, dok ih 33% smatra da bi to trebalo biti ostvarenje prava na povratak izbjeglica u gradove i sela iz kojih su istjerani 1948; 14% ispitanika smatra kako najvažniji cilj treba biti izgradnja pobožnog ili moralnog i religioznog društva koje primjenjuje islamski nauk, a 9% ih smatra kako najvažniji cilj treba biti uspostava demokratskog političkog sustava koji poštuje prava i slobode Palestinaca. 27% ispitanika smatra da je najvažniji problem s kojim se danas suočava palestinsko društvo porast siromaštva i nezaposlenosti, dok ih 25% smatra da je to nastavak okupacije i izgradnje kolonističkih naselja. S druge strane 25% ispitanika također smatra da je najvažniji problem nepostojanje nacionalnog jedinstva između Zapadne Obale i Pojasa Gaze, a 15% najozbiljniji problem vidi u korupciji u nekim javnim institucijama. 6% ispitanika smatra da je najveći problem opsada i zatvaranje graničnih prijelaza u Pojasu Gaze.
81% ispitanika smatra da je Hamas izašao kao pobjednik iz rata s Izraelom, dok ih samo 3% vjeruje da je pobjednik bio Izrael. 13% ispitanih smatra kako niti jedna strana nije pobijedila. 41% ispitanih smatra da primirje između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze služi palestinskim interesima, dok ih 39% smatra da ono služi interesima obiju strana, a 16% ih vjeruje kako ono služi jedino izraelskim interesima. 39% ispitanih smatra da je Iran ojačao Hamas kako bi se taj pokret mogao suprotstaviti Izraelu tijekom rata u Gazi, 29% ih smatra da je Hamas sam ojačao svoju moć, a 20% smatra kako je za jačanje Hamasa zaslužan Egipat. 63% ispitanika smatra da se uvjeti u Pojasu Gaze nakon dogovora o primirju između Hamasa i Izraela poboljšavaju u odnosu na stanje prije rata. Samo 41% ispitanih očekuje da će se uvjeti u kojima žive Palestinci poboljšati nakon glasanja u UN-u. 64% ih vjeruje da će nakon glasanja u UN-u SAD kazniti Palestinsku samoupravu obustavom financijske pomoći, a 79% ih također vjeruje da će i Izrael kazniti Palestinsku samoupravu. 76% ispitanih smatra kako predsjednik i vlada Palestinske samouprave trebaju nametnuti palestinski suverenitet na cijelom području Zapadne Obale, dok ih se 21% protivi takvim potezima, a samo 37% ih vjeruje da će se to stvarno i dogoditi. 41% ispitanih vjeruje kako su oružani napadi na izraelsku vojsku i koloniste najbolji način da se Izrael natjera na povlačenje iz palestinske države, dok ih 30% smatra kako je najbolji način da se to postigne povratkom pregovorima, a 24% smatra da je najbolji način nenasilan otpor. (U anketi iz rujna 2012. 32% najboljim je načinom smatralo oružane napade, 33% nenasilni otpor, a 28% pregovore.) 60% ispitanika smatra da je Hamasov način bolji način za okončanje izraelske okupacije, dok ih samo 28% smatra da je bolji način Abbasov način. 52% ispitanih vjeruje da će Izrael pokrenuti kopnenu ofenzivu na Pojas Gaze u bliskoj budućnosti, dok ih 43% vjeruje da se to neće dogoditi. 71% ispitanih podržava, a 25% se protivi inzistiranju Palestinaca na preuzimanju kontrole nad prijelazom na granici s Jordanom na mostu Allenby čak i u slučaju da takav potez dovede do obustave prometovanja tim mostom, no 56% ih smatra da predsjednik i vlada Palestinske samouprave to neće učiniti.
43% ispitanika podupire, dok ih se 56% protivi dogovoru o trajnom rješenju na temelju Clintonovih parametara i Ženevske inicijative (koji uključuju konačne granice i razmjenu teritorija, izbjeglice, Jeruzalem, demilitariziranu palestinsku državu, sigurnosne dogovore i okončanje sukoba).
Konačne granice i razmjena teritorija: 53% ispitanika podupire ili snažno podupire, a 45% ih se protivi ili snažno protivi izraelskom povlačenju sa Zapadne Obale i iz Pojasa Gaze uz iznimku nekih područja s kolonističkim naseljima površine do 3% Zapadne Obale koja bi se razmijenila za jednaku površinu izraelskog teritorija.
Izbjeglice: 41% ispitanika podupire, a 56% ih se protivi rješenju pitanja izbjeglica u sklopu kojeg bi obje strane pristale na rješenje temeljeno na UN-ovim rezolucijama 194 i 242. Izbjeglicama bi bilo ponuđeno 5 mogućnosti na izbor trajnog boravišta: palestinska država s granicama iz 1967. u koju bi se izbjeglice mogle vraćati u neograničenom broju, zemlje koje su prihvatile izbjeglice, treće zemlje i Izrael same bi odlučivale o broju prihvaćenih izbjeglica. Izrael bi svoju odluku temeljio na prosječnom broju izbjeglica koje prihvaćaju treće zemlje, poput Australije, Kanade, europskih zemalja i drugih. Sve bi izbjeglice imale pravo na obeštećenje za izbjeglištvo i gubitak imovine.
Jeruzalem: 29% ispitanika podupire, a 70% ih se protivi kompromisu o Jeruzalemu u sklopu kojeg bi Istočni Jeruzalem postao glavni grad palestinske države s time da bi arapske četvrti potpale pod palestinski suverenitet, a židovske četvrti pod izraelski. Stari grad (uključujući al Haram al Sharif) bio bi pod palestinskim suverenitetom uz iznimku Židovske četvrti i Zida plača koji bi potpali pod izraelski suverenitet.
Demilitarizirana palestinska država: 28% ih podupire, a 71% se protivi uspostavi neovisne palestinske države koja ne bi imala vojsku, već jake sigurnosne snage i u kojoj bi raspoređene bile međunarodne snage koje bi joj osiguravale sigurnost.
Sigurnosni dogovori: 46% ispitanih podupire, a 53% se protivi kompromisu prema kojem bi palestinska država imala suverenitet nad svojim kopnom, vodama i zračnim prostorom, ali bi Izrael imao pravo koristiti palestinski zračni prostor za vježbe i 2 postaje za rano uzbunjivanje na Zapadnoj Obali tijekom 15 godina; međunarodne snage ostale bi u palestinskoj državi i na njenim graničnim prijelazima neograničeno dugo.
Kraj sukoba: 59% ispitanih podupire, a 39% ih se protivi kompromisu za okončanje sukoba prema kojem bi se postigao i proveo sporazum o trajnom statusu, bez daljnjih zahtjeva ijedne od strana. Palestina i Izrael bili bi priznati kao domovine svojih naroda.
42% ispitanih vjeruje kako većina Palestinaca podupire takvo rješenje, dok ih 49% vjeruje da mu se većina Palestinaca protivi. Samo 33% ispitanih vjeruje da većina Izraelaca podupire takvo rješenje, dok ih 56% misli da mu se većina Izraelaca protivi. Samo 36% ispitanih vjeruje da je danas moguće postići trajno rješenje s Izraelom, dok ih 62% misli da je takvo rješenje nemoguće postići. 60% ispitanih smatra kako su izgledi da će palestinska država biti uspostavljena pored Izraela slabi ili uopće ne postoje, dok ih 38% vjeruje da su oni srednji ili veliki.
52% ispitanih podupire rješenje sukoba stvaranjem 2 država, dok mu se 48% protivi. 53% ispitanika podupire Arapsku mirovnu inicijativu koja poziva na rješenje stvaranjem 2 država i normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih zemalja. No većina ispitanika, njih 58%, također smatra kako rješenje stvaranjem 2 država više nije provedivo zbog širenja izraelskih kolonističkih naselja, dok ih 39% vjeruje da je takvo rješenje još uvijek izvedivo. 71% ispitanih se protivi alternativnom rješenju stvaranjem jedne države u kojoj bi Arapi i Židovi imali jednaka prava, a 27% podupire takvo rješenje.
74% ispitanih brine, a 26% ih ne brine da će njih ili članove njihovih obitelji ozlijediti Izraelci ili da će im zemlja biti konfiscirana ili domovi srušeni. 80% ispitanih vjeruje da je dugoročni cilj Izraela proširiti svoje granice kako bi pripojio sav teritorij između rijeke Jordan i Sredozemnog mora i protjerati palestinsko stanovništvo ili Palestincima uskratiti politička prava. 62% ih smatra kako je dugoročni cilj PLO-a povratiti sav ili dio palestinskog teritorija okupiranog 1967. godine, a 32% ih smatra kako je to poraz Izraela i povrat teritorija iz 1948. ili poraz Izraela i uništenje izraelskog židovskog stanovništva.
Read more...
Fatah celebrates in Gaza; still no Arab money [December 30, 2012 – January 5, 2013]
Fatahova proslava u Gazi; još uvijek nema arapskog novca [30. prosinac 2012. – 05. siječanj 2013]
Po prvi put od 2007. stotine tisuća pristaša Fataha okupile su se 05. siječnja u gradu Gazi na Trgu Sarayeh i proslavile 48. obljetnicu od osnutka tog pokreta. Proslave su održane i u drugim mjestima u Pojasu Gaze i na Zapadnoj Obali. Oko 20 osoba je ozlijeđeno u naguravanju gomile, a jedan je mladić poginuo od strujnog udara dok je pokušavao postaviti transparent na jedan električni stup. Proslave su se odvijale unatoč financijskoj krizi s kojom se suočava Palestinska samouprava.
Arapska liga, koja je Palestincima obećala mjesečno uplaćivati 100 milijuna američkih dolara, još nije ispunila svoje obećanje. Zbog nestašice sredstava zaposlenici u javnim službama nastavili su povremeno štrajkati tijekom tjedna. Polovica plaće isplaćena u studenom odavno je potrošena i mnogi zaposlenici nemaju čak ni novca za prijevoz do radnih mjesta. Zaposlenici u vladi Palestinske samouprave najavili su 30. prosinca 2-dnevni štrajk protiv kašnjenja isplate plaća. Sindikat zaposlenih u javnim službama također je najavio 2-dnevnu obustavu rada i odlučivanje o daljnjim potezima. Palestinska samouprava je 02. siječnja 2013. najavila otkazivanje postojećih dugova za električnu energiju za sve stanovnike Zapadne Obale, s ciljem smanjenja dugova elektroenergetskih tvrtki. Svi računi za građane koji su trebali biti plaćeni do 31. prosinca 2012. otkazani su, izuzev u slučajevima tvrtki i osoba koje su pod istragom zbog sumnje na krađu struje. Ova je odluka donesena nakon što su 01. siječnja u Nablusu izbili sukobi na prosvjedu mještana održanom zbog toga što je početno dug za struju trebao biti otkazan samo izbjeglicama. U sukobima je ozlijeđeno nekoliko pripadnika sigurnosnih snaga.
Prerušeni pripadnici izraelskih snaga ušli su 03. siječnja u Jenin, navodno kako bi uhitili jednog aktivista Islamskog džihada, što je izazvalo sukobe s palestinskim mještanima. Izgleda da su se izraelski agenti preobukli u Palestince, ušli u gradsku industrijsku zonu i okružili jednu pekaru i nekoliko trgovina. Nakon što su ih lokalni mještani otkrili, izbili su nasilni sukobi. Izraelski su vojnici provalili u dom 93-godišnje Amneh Hisnawi, koju su napali i ugrizli izraelski vojni psi, nakon čega je odvezena u izraelsku bolnicu na liječenje. Jedan je 23- godišnjak također ranjen u nogu bojevim streljivom, a desetci prosvjednika imali su problema zbog udisanja suzavca.
01. siječnja 2013. izraelske su snage upale u selo Tamoun, južno od Jenina, kako bi uhitile lokalne aktiviste. Najmanje je 30 osoba ozlijeđeno bojevim streljivom, gumenim metcima i suzavcem u sukobima.
Jeruzalemske gradske vlasti također su 01. siječnja lokalnim mještanima podijelile obavijesti o izgradnji 17 novih stambenih jedinica u kolonističkoj enklavi u Ras Al Amoudu. Izraelski premijer Netanyahu je 05. siječnja 2013. najavio da je odlučio „usporiti“ izgradnju u kolonističkom projektu E-1, najvjerojatnije pod međunarodnim pritiskom da zaustavi širenje izraelskih kolonističkih naselja, posebice u sklopu tzv. projekta E-1.
U Jordanskoj dolini je 02. siječnja 500 ljudi bilo deložirano iz svojih domova na 24 sata temeljem izraelskih naredbi kako bi se na tom području mogla održati vojna vježba. Mještane područja Wadi Maleh stalno izbacuju iz njihovih domova, ponekad i na dulja razdoblja, kako bi Izrael mogao održavati svoje vježbe u kojima su mještani često u opasnosti da na njih bude otvorena vatra.
30. prosinca u sirijskom izbjegličkom logoru Yarmouk ubijeno je 5 Palestinaca, uključujući jednu majku četvoro djece čiji je suprug preminuo nekoliko mjeseci ranije.
Read more...
Arabs to visit Ramallah; Hamas approves Fatah festival [December 23- December 29]
Arapi najavili posjet Ramalli; Hamas odobrio Fatahovu svečanost [23-29. prosinac 2012]
U Gazi je u posljednji čas razriješena kriza koja je uslijedila zbog prijepora oko mjesta održavanja proslave 48. godišnjice osnutka Fataha u gradu Gazi, nakon što su Hamasovi dužnosnici odobrili da se proslava održi na Trgu Saraya. Fatah očekuje da će 5000 članova tog pokreta sudjelovati u svečanostima.
Egipat je 29. prosinca 2012. najavio da će katarski građevinski materijal za obnovu u Pojasu Gaze na to područje ući kroz granični prijelaz Rafah, umjesto kroz prijelaz Karem Abu Salem koji je pod izraelskom kontrolom. Egipatske su vlasti najavile da će dnevno u Pojas Gaze puštati 20 pošiljki katarske pomoći koja uključuje cement i druge građevinske materijale.
Izraelski jeruzalemski okružni odbor za planiranje odobrio je izgradnju 1242 nove stambene jedinice u kolonističkom naselju Gilo. Izraelske su vlasti također koledžu u kolonističkom naselju Ariel na sjeveru Zapadne Obale dodijelile status sveučilišta, čime je stvoreno prvo sveučilište u nekom kolonističkom naselju. Tjedan ranije izraelske su vlasti najavile da će odobriti izgradnju 3000 stambenih jedinica u različitim kolonističkim naseljima na Zapadnoj Obali i u istočnom Jeruzalemu. Velika Britanija je osudila odobrenje izgradnje novih stambenih jedinica na Zapadnoj Obali, upozorivši da se radi o potezima koji su u suprotnosti sa Četvrtom ženevskom konvencijom.
Izraelski policajci i vojnici su se 28. prosinca 2012. sukobili s izraelskim kolonistima tijekom pokušaja evakuacije ilegalnog kolonističkog položaja sjeverno od Ramalle na Zapadnoj Obali. Izraelske sigurnosne snage, uključujući vojsku, policiju i pograničnu policiju, sudjelovale su u evakuaciji divljeg kolonističkog naselja Oz Zion u blizini ilegalnog kolonističkog naselja Bet El, sjeverno od mjesta Al Bireh. Izraelski su mediji izvijestili kako se oko 150 kolonista sukobilo sa sigurnosnim snagama na koje su bacali kamenje, pri čemu je ozlijeđeno 5 izraelskih pograničnih policajaca. Kolonisti su također probušili gume na 2 vozila pogranične policije.
Izraelske okupacijske vlasti su 28. prosinca 2012. obznanile da namjeravaju konfiscirati 456 dunuma zemlje u selu Beit Iksa, sjeverozapadno od Jeruzalema. U mjestu Qusra, blizu Nablusa, kolonisti su napali poljoprivrednike koji su sadili maslinova stabla nakon što je u tom selu iščupano 40 maslinovih stabala. Ovo je bilo drugi put isti tjedan da su kolonisti napali stanovnike mjesta Qusra. Izraelske su vlasti također 25. prosinca izdale 20 naloga za rušenje u selu Wadi Nis u okolici Betlehema i 21 nalog za rušenje u selu Yitma u okolici Nablusa.
U Siriji je 27. prosinca u granatiranju izbjegličkog logora Yarmouk u Damasku od strane sirijskih snaga ubijeno 4 Palestinaca, članova iste obitelji. U sirijskom gradu Idlibu je 28. prosinca ubijen jedan 31-godišnji Palestinac iz Gaze . Neki palestinski izvori tvrde da je u razdoblju između 23. i 29. prosinca 2012. u Siriji ubijeno čak 8 Palestinaca.
Palestinski predsjednik Abbas je na polnoćki 24. prosinca u Betlehemu izjavio da će Istočni Jeruzalem kao glavni grad palestinske države biti palestinski grad, ali otvoren svim vjerama. Palestinski kršćani koji Božić slave po gregorijanskom kalendaru 25. su prosinca slavili Božić.
24. prosinca su 2 izraelskih ultraortodoksnih židovskih mladića napala i ozlijedila jednog 15-godišnjeg Palestinca u istočnom Jeruzalemu. Dječak je prevezen u bolnicu Hadasseh gdje mu je pružena liječnička pomoć.
Read more...
Settlements grow as PA continues to suffer financial crunch [December 16 - December 22]
Kolonistička naselja se šire, Palestinska samouprava u financijskom škripcu [16-22. prosinac 2012]
Izraelski su dužnosnici 17. prosinca najavili da nastavljaju s planovima za izgradnju do 6000 domova u kolonističkim naseljima na Zapadnoj Obali unatoč negodovanju međunarodne zajednice. Odbor za planiranje pri izraelskom ministarstvu unutarnjih poslova dao je početno odobrenje za izgradnju 1500 novih domova u kolonističkom naselju Ramat Shlomo i planira raspravljati o planovima za još 4500 domova u kolonističkim naseljima Givat Hamatos i Gilo, koja se sva nalaze na jeruzalemskom području. SAD su bile jedina članica Vijeća sigurnosti UN-a koja 19. prosinca nije objavila izjavu protivljenja izraelskim planovima za kolonističko naseljavanje okolice Jeruzalema. Svih ostalih 14 članica izrazilo je svoje protivljenje u zasebnim izjavama jer je SAD u više navrata blokirao pokušaje da se poduzme jača akcija. Umjesto izglasavanja pravno obvezujuće rezolucije o izraelskim kolonističkim naseljima, na koju bi SAD zasigurno uložio veto, 8 članica vijeća iz Pokreta nesvrstanih, 4 europske članice, Rusija i Kina morale su izdati zasebne izjave.
Palestinska samouprava još uvijek nije dobila 100 milijuna američkih dolara mjesečno koliko su države Arapske lige obećale kako bi nadoknadile izraelsko zadržavanje palestinskog novca od poreznih prihoda. Palestinska samouprava zbog toga nije mogla isplatiti plaće za studeni javnim službenicima, zbog čega su se desetci tisuća Palestinaca našli u financijskim poteškoćama. 19. i 20. prosinca zaposlenici u javnim službama i učitelji u javnim školama štrajkali su zbog neisplate plaća, upozoravajući da neki zaposlenici nemaju novca kako bi došli do svojih radnih mjesta. Vladini dužnosnici obećali su da će im biti isplaćeno pola plaće. Jedan je član izvršnog odbora PLO-a izjavio kako palestinsko čelništvo vjeruje da SAD vrše pritisak na arapske zemlje kako ove ne bi Palestincima uplatile obećanu novčanu pomoć.
Najavljen je povratak palestinskih izbjeglica u logor Yarmouk u Damasku odakle su izbjegli pred nasilnim sukobima tijekom prethodnih dana. Palestinski veleposlanik u Siriji je 20. prosinca izjavio kako je između palestinskih pokreta u Damasku postignut dogovor o povratku izbjeglica u Yarmouk. Stotine tisuća Palestinaca i tisuće Sirijaca u logoru Yarmouk bile su izložene snažnom bombardiranju iz zraka u kojem su ubijeni desetci ljudi. UNRWA je 16. prosinca izjavila kako je ta agencija smjestila više od 2600 raseljenih osoba u svoje objekte i škole na području Damaska, no kako njihov broj raste. Više od 1000 palestinskih izbjeglica iz logora Yarmouk je prešlo granicu i otišlo u Libanon.
Izraelske okupacijske snage su 21. prosinca otvorile vatru i ranile 5 Palestinaca na sjeveru Pojasa Gaze na granici s Izraelom. Dužnosnici u Gazi tvrde kako su izraelski vojnici od stupanja prekida vatre na snagu u sličnim incidentima ranili oko 30 osoba.
Jedan je 19-godišnji Palestinac preminuo u egipatskoj bolnici 19. prosinca od rana zadobivenih u izraelskom zračnom napadu 17. studenog 2012. u kojem je također ubijen i njegov otac.
Read more...
Izraelac Natan Blanc (19) iz Haife osuđen je po četvrti put u nedjelju 06. siječnja 2013. na 14 dana zatvora zbog toga što je u vojnoj bazi za novačenje ponovo izjavio da odbija služiti u izraelskoj vojsci. Blanc je zatvoren u vojnom zatvoru br. 6 u okolici Atlita.
Natan Blanc je u svojoj izjavi u kojoj pojašnjava zašto odbija služiti u izraelskoj vojsci između ostalog napisao:
„O odbijanju da budem unovačen u izraelsku vojsku počeo sam razmišljati tijekom operacije „Lijevano olovo“ 2008. Val agresivnog militarizma koji je tada preplavio zemlju, izrazi međusobne mržnje i prazni govori o iskorjenjivanju terorizma i efektu odvraćanja protivnika bili su prvotni pokretač moje odluke da odbijem služiti u vojsci. Danas, nakon četiri godine pune terora, bez političkog procesa [prema mirovnim pregovorima] i bez mira u Gazi i Sderotu, jasno je da Netanyahuova vlada, kao ni ona njegovog prethodnika Olmerta, nije zainteresirana za pronalaženje rješenja postojeće situacije, već je želi očuvati. S njihovog stajališta nema ničeg spornog u pokretanju nove operacije „Lijevano olovo“ svake tri ili četiri godine: govorit ćemo o odvraćanju protivnika, ubit ćemo neke teroriste, neki će civili izgubiti živote na obje strane, i pripremit ćemo na obje strane plodno tlo za novu generaciju punu mržnje. Kao predstavnici naroda, članovi kabineta nemaju nikakvu dužnost predstaviti svoju viziju budućnosti zemlje, i mogu nastaviti s ovom krvavom spiralom nasilja kojoj se ne nazire kraj. Ali mi, kao građani i ljudska bića, imamo moralnu dužnost odbiti sudjelovati u ovoj ciničnoj igri.“
Natanova adresa u zatvoru je:
Natan Blanc
Military ID 7571368
Military Prison No. 6
Military Postal Code 01860, IDF
Israel
Fax: ++972-4-9540580
Budući da zatvorske vlasti često blokiraju poštu koju dobivaju zatvorenici s prigovorom savjesti preporučamo da svoja pisma podrške i ohrabrenja šaljete i putem e-maila na adresu: messages2prison@newprofile.org, a ona će zatim biti isprintana i dostavljena tijekom posjeta.
Pisma podrške Natanu možete slati i na: messages2prison@newprofile.org i Nathanbl@walla.com
Prosvjedna pisma vlastima, po mogućnosti faxom, možete slati na slijedeće adrese:
Izraelskom ministru obrane:
Mr. Ehud Barak
Minister of Defence
Ministry of Defence
Hakirya
Tel-Aviv 61909
Israel
E-mail: s...@mod.gov.il or pniot@mod.gov.il
Tel.: ++972-3-6975220
Fax: ++972-3-6962757
Kopije svojih pisama možete također poslati zapovjedniku vojnog zatvora:
Commander of Military Prison No. 6
Military Prison No. 6
Military Postal Code 01860, IDF
Israel
Fax: ++972-4-9540580
Kopiju možete poslati i glavnom vojnom odvjetniku:
Denny Efroni
Chief Military Attorney
Military postal code 9605, IDF
Israel
Fax: ++972-3-569-45-26
Bilo bi vrlo korisno da svoju poruku pošaljete zapovjedniku regrutacijske baze u Tel HaShomeru, jer on na kraju donosi odluku o tome hoće li neku osobu s prigovorom savjesti osloboditi obveze služenja vojske ili će ona biti ponovo poslana u zatvor. Isti taj zapovjednik odlučuje i u vojnom Odboru za prigovor savjesti:
Gil Ben Shaul
Commander of Induction Base
Meitav, Tel-HaShomer
Military Postal Code 02718, IDF
Israel
Fax: ++972-3-737-60-52
Oni koji žive izvan Izraela mogu prosvjedna pisma poslati i izraelskom veleposlanstvu u svojoj zemlji. Adrese izraelskih veleposlanstava diljem svijeta možete pronaći ovdje.
Izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu:
Grada Vukovara 271
Zgrada Chromos 11. kat
ZAGREB 10000
CROATIA
E-mail: INFO@ZAGREB.MFA.GOV.IL
Oslovljavanje: Your Excellency,/Vaša Ekscelencijo,
Slijedi primjer poruke koju možete kopirati, doraditi, izmijeniti ili napisati vlastitu i poslati na gore navedene adrese:
ENGLESKI:
Dear Sir/Madam,
It has come to my attention that Natan Blanc (military ID 7571368), a conscientious objector to military service, has been imprisoned for the fourth time for his refusal to become part of the Israeli army, and is held in Military Prison no. 6 near Atlit.
The imprisonment of conscientious objectors such as Blanc is a violation of international law, of basic human rights and of plain morals. The repeated imprisonment of conscientious objectors is an especially grave offence, as it means sentencing a person more than once for the same offence, and has been judged by the UN working Group on Arbitrary Detention to constitute a clear case of arbitrary detention.
I therefore call for the immediate and unconditional release from prison of Natan Blanc, without threat of further imprisonment in the future, and urge you and the system you are heading to respect the dignity and person of conscientious objectors, indeed of all persons, in the future.
Sincerely,
HRVATSKI:
Poštovani,
Saznala sam da je Natan Blanc (vojna identifikacijska oznaka 7571368), mladi Izraelac koji zbog prigovora savjesti odbija služiti u vojsci, po četvrti put zatvoren u vojnom zatvoru br. 6 u okolici Atlita zbog odbijanja služenja u izraelskoj vojsci.
Lišavanje slobode osoba koje kao Blanc zbog prigovora savjesti odbijaju služiti vojni rok je nemoralno i predstavlja kršenje međunarodnog i temeljnih ljudskih prava. Osuđivanje na višestruke zatvorske kazne osoba s prigovorom savjesti predstavlja naročito ozbiljno kršenje prava, jer se istu osobu više puta osuđuje za isti prekršaj, a UN-ova radna skupina za arbitrarni pritvor ocijenila je da takav postupak predstavlja jasan slučaj arbitrarnog pritvora.
Stoga pozivam na trenutačno i bezuvjetno puštanje Natana Blanca na slobodu bez prijetnje da će iz istog razloga ponovo biti lišen slobode. Također pozivam izraelske vlasti da ubuduće poštuju dostojanstvo osoba koje zbog prigovora savjesti odbijaju služiti u vojsci, kao uostalom i svih ostalih ljudskih bića.
S poštovanjem,
Izvor: New Profile
DODATNO:
PALESTINA/IZRAEL:
Roots of Resistance: We all have a responsibility to turn resistance into liberation
The ability of the oppressor regime, Israel, to muster international support, is considerable. Recalling the persecution of the Jews and, ultimately, the Holocaust, conceals Israel's power as well as the injustice, illegality and wanton brutality of its treatment of the Palestinians. It also enables Israel to cast itself as the victim, although this is wearing thin. Other factors are at play as well. Jews are seen as white people, one of “us,” with all the implications and privileges that entails. Leon Uris' book Exodus, translated into more than 50 languages and perhaps the most effective piece of PR ever produced, etched into the public consciousness the image of heroic, handsome, freedom-loving but tough Jews (Paul Newman played Ari Ben Canaan in the Otto Preminger film, music by Henry Mancini and sung by Andy Williams) overcoming the traumas of the Holocaust to bravely defend themselves against nameless “gangs” of swarthy, blood-thirsty Arabs. Even today Israel belongs to the European soccer and basketball leagues, and participates in the awful but popular Eurovision contest. (Americans, be glad you don't know what that is.) Writ larger, Israel, partly by dint of its military prowess, has become part-and-parcel of the Global North, located solidly on the “civilized” side of the Clash of Civilizations, a leader in the campaign to pacify those resisting global capitalism. Israel still has the ability, though a diminished one, to mobilize influential if patchy sectors of the international community: Christian Zionists, the guilt-ridden, pro-American peoples of Eastern Europe and Germany, parliamentarians and members of Congress, key government officials and, not least, powerful defense contractors – not to forget, tragically, the organized Jewish community. But we should notice contrary trends as well. One hundred and thirty countries, more than 70% of the member states of the UN, voted to recognize a Palestinian state, isolating the nine who voted against: the United States, Israel, Canada, the Czech Republic (the only European country to vote no) and five Pacific atolls. Already in 2003 a Gallup Poll of Europeans found that 59% saw Israel as the main threat to peace, followed by Iran, Iraq and….the US. Even in the US views seem to be changing: witness the three voice votes in the Democratic Convention that failed to produce a majority recognizing Jerusalem as Israel's capital.
Read more...
