Saddam (mladi beduin s mentalnom retardacijom) ostavljen da se izgubi u palestinskoj Jordanskoj dolini

(slika: AlJazeerah)

Prijevod članka Saddam (a young Bedouin man, mentally retarded) was sent to get lost in the Palestinian Jordan Valley objavljenog 7. rujna 2011. koji je napisala aktivistica Daphne Banai iz organizacije Machsom Watch i koji na engleskom možete pročitati na linku. Udruga izraelskih žena Machsom Watch prati i dokumentira kršenja ljudskih prava na izraelskim vojnim kontrolnim točkama na Zapadnoj obali.


Osim odsijecanja od njihovih sredstava za preživljavanje na Zapadnoj obali, uskraćivanja pristupa vodi i rušenja njihovih kuća, postoji još jedan način uznemiravanja beduinskih/palestinskih stanovnika palestinske Jordanske doline, a to su – lažna uhićenja.

Svakih nekoliko dana mladići na tom području budu privedeni i pritvoreni na različita vremenska razdoblja – od 3 sata do 8 dana. Oni koje zadrže dulje od 8 dana moraju biti optuženi na sudu, što vojska izbjegava. Ti uhićenici nikada ni za što nisu optuženi. Drže ih u vojnim kampovima ili kontrolnim točkama, u policijskim postajama ili pritvornoj ustanovi Huwwara (vojna baza u blizini Nablusa). Obično im nitko ne objasni na temelju čega su uhićeni. Na kraju ih oslobode na velikoj udaljenosti od njihovog doma, ponekad usred noći, usred nekog nepoznatog, nenaseljenog i pustog kraja, na području bez javnog prijevoza i taksija, daleko od prometnica, otkuda se moraju sami vraćati kući.

Posjedujem brojna svjedočanstva o takvim uhićenjima, koja ponekad uključuju i premlaćivanje, zastrašivanje i slično.

U ponedjeljak, 5. rujna 2011, u 8:30 u jutro, izraelska je vojska, u blizini (židovskog) kolonističkog naselja Roi u palestinskoj Jordanskoj dolini, uhitila 4 mladih Palestinaca koji su čuvali svoju stoku na ispaši. Trojica uhićenih su iz obitelji Salamin. Odvezli su ih u vojnom terenskom vozilu i pustili na slobodu 2 i pol sata kasnije, vrlo daleko od njihovog doma, jednog po jednog, svakog na drugom mjestu! Jedan je ostavljen u blizini kontrolne točke Tyassir, drugi u blizini židovskog kolonističkog naselja Mekhola, treći u blizini palestinskog sela Bardalah (i dalje je nejasno, a nije ni važno, gdje su ostavili četvrtog). 20-godišnji Saddam, kojeg su samog ostavili u blizini Mekhole, mladić je s mentalnom retardacijom čiji stupanj razvoja nalikuje onom trogodišnjeg djeteta. Unatoč molbama njegove braće vojska im nije dopustila da pođu s njim, pa se Saddam našao sam i bespomoćan na nepoznatom području pored glavne ceste.

Čim su oslobođeni, Saddamova su braća krenula u potragu za njim, u kojoj su im se kasnije pridružili i ostali članovi obitelji. Uzalud. Njihov je brat nestao u užarenoj pustinji na temperaturi od 40 stupnjeva, nesposoban da se brine sam o sebi, ne znajući kuda da krene.

U 13 sati nazvala sam Civilnu upravu i dobila njihov uobičajeni odgovor: „Provjerit ćemo“.
Zatim poricanje: „Ne znamo ništa… nikog nismo uhitili… ništa nismo vidjeli… ništa nismo čuli…“

Cijeli smo se dan obraćali svim vojnim tijelima do kojih smo mogli doći pokušavajući uvjeriti vojsku da prihvati odgovornost i potraži izgubljenog Saddama. Rekli su nam da ga traže, no članovi Saddamove obitelji na terenu tvrdili su da nisu primijetili nikakvo djelovanje vojske na tom području. Možda je obitelj tražila na jednom mjestu, vojska na drugom…

Obitelj je potragu nastavila tijekom cijele noći, prijavila nestanak policiji – i izraelskoj i palestinskoj – i … ništa! Bilo je mnogo glasina, da su ga vidjeli u Wadi al Bidanu pored Nablusa, da je došao do Tubasa. U stvarnosti nije bilo ni traga ni glasa sirotom izgubljenom mladiću. Obitelj je bila duboko potresena.

Tek u 13:30 slijedeći dan, jedan od braće me obavijestio da je čuo kako je Saddama pronašla palestinska policija i da on odlazi po brata, kojeg je u 16 sati i pronašao. Ljudi su doista vidjeli muškarca kako luta Wadi al Bidanom u blizini Nablusa, no nitko nije pokušao saznati odakle je i koga bi trebalo obavijestiti.

Dva dana nakon ovog incidenta, 8. rujna 2011, još jednom na istom mjestu, uhićena su 2 Saddamove braće – jedan kojeg su uhitili i prethodnog puta i jedan drugi brat, 15-godišnji maloljetnik. Odveli su ih s njihovog pašnjaka i bez ispitivanja držali 4 sata na kontrolnoj točki Hamra. Oslobođeni su u 12:30 na našu intervenciju, no trebalo im je još sat i pol da prijeđu 15 kilometara puta do kuće. Kao što sam već spomenula, u palestinskoj Jordanskoj dolini nema javnog prijevoza.

Ovo je ekstremni slučaj – koliko netko treba biti zao da ostavi čovjeka poput Saddama samog pored ceste tako daleko od njegovog doma (iz crta njegovog lica i govora nedvosmisleno se vidi da je osoba s vidljivom, ozbiljnom retardacijom i posebnim potrebama). No ovaj je incident tek jedna od epizoda u trajnom, neprekidnom uznemiravanju i zlostavljanju koje je dio svakodnevne sudbine nežidovskih stanovnika palestinske Jordanske doline. Bezrazložna uhićenja, bez podizanja optužnica, bez ispitivanja, prijetnje i zastrašivanje, ovisno o hiru i volji uniformiranih Izraelaca ili židovskih kolonista.

To je lice izraelske okupacije u palestinskoj Jordanskoj dolini.


Napisala: Daphne Banai
Izvor: Saddam (a young Bedouin man, mentally retarded) was sent to get lost in the Palestinian Jordan Valley