Nekoliko linkova i vijesti

Palestina/Izrael:
Sand houses defy Gaza shortages

Lauren Booth: Blair cannot be an impartial Mideast negotiator
Intervju s britanskom aktivisticom za ljudska prava i šogoricom bivšeg britanskog premijera Blaira Lauren Booth koja upozorava da Tony Blair ne može biti nepristrani pregovarač između Palestinaca i Izraelaca jer je ekstremno pristran u korist Izraela, a protiv muslimana, sudeći između ostalog i po onome što je svojim riječima napisao u svojoj knjizi. Lauren Booth, koja je sudjelovala u prvom proboju blokade Pojasa Gaze u kolovozu 2008, se nada da će sudjelovati i u međunarodnoj humanitarnoj flotili koja će slijedeći mjesec ponovo pokušati probiti izraelsku ilegalnu blokadu.
I'm optimistic because never before in history has there been such contact between human beings from each country, activists around the world trying to bring peace, trying to change the dialogue and trying to sail boats for freedom, and doing wonderful actions without their governments' permission. I think it is a wonderful thing and can change the world in a good way.

Canadian Gaza aid flotilla survivor tells story of deadly raid
"... There was blood running down the stairs. There was blood running down the stairs. Yeah. You can see it there on the walls ... There were pools of blood. They weren't shooting to wound. They were shooting to kill. They were shooting in the chest and in the head." ... Neish said three of those killed by Israel were shot before Israel even boarded the Mavi Marmara. Initially Israel shot percussion bombs, rubber bullets and a chemical-filled bullet which was similar to a pepper spray. After the first attempt at boarding was unsuccessful, however, the Israelis began to shoot at the Mavi with live ammunition.

Israel's evidence questioned as Corrie trial resumes
Earlier this year, Israeli daily Haaretz reported that it obtained classified military documents that revealed that Oded's superior, Major General Doron Almog, who was head of Southern Command at the time of Rachel Corrie's death, demanded that the investigations cease ("Did IDF general cut short probe into US activist Corrie's death?" 26 March 2010). In court, Oded stated that he did not question Maj. Almog's intervention. He also testified that as an investigator, he never Palestinian eyewitnesses, including the paramedics and doctors who treated Corrie immediately after she was crushed. In addition, the witness admitted that he did not request the army's video or radio transmissions -- which were shown to the court during his testimony -- during his limited investigations.

Making History: Support for Israeli Artists Who Say NO to Normalizing Settlements
Izraelski umjetnici odbijaju nastupati u ilegalnim kolonističkim naseljima na Zapadnoj obali
Oko 60 izraelskih glumaca i dramatičara potpisalo je pismo u kojem izjavljuju da ne žele nastupiti u novom kazalištu u jednom od najvećih izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali, Arielu. Umjetnici su time željeli izraelskom društvu ukazati na problem židovskih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju koja su protuzakonita prema međunarodnom pravu, doprinose svakodnevnom kršenju ljudskih prava Palestinaca i predstavljaju jednu od glavnih prepreka pravednom miru na Bliskom istoku. Pismo je izazvalo žestoke napade izraelskog premijera, ministra kulture i sporta i brojnih drugih na hrabre umjetnike, no istovremeno je u njihovu obranu stalo više od 150 vodećih izraelskih intelektualaca i pisaca, uključujući Amosa Oza i Davida Grossmana. Također, više od 150 američkih filmskih i kazališnih umjetnika, uključujući brojne Židove, podržalo je ovaj hrabar čin izraelskih umjetnika, među njima i Ed Asner, Roseanne Barr, Julianne Moore, Cynthia Nixon, Vanessa Redgrave i Wallace Shawn.

The Punishment of Gaza
An Interview with Gideon Levy
I’ve noticed a shift in your own writings, which seem to have become increasingly radical in their criticism. I’m thinking in particular of a recent column in which you argued that “[d]efining Israel as a Jewish state condemns us to living in a racist state”, and urged people to “recognize the racist nature of the state”. Has there been a shift in your writings, do you think, and if so, what’s behind it?
It's not a shift, it's a process. My views became more and more radical throughout the years, in contrast to the opposite stream of the entire society – the more Israel becomes nationalistic, the more the government becomes violent and aggressive, like in ‘Cast Lead’, like in the Second Lebanese War, like with the flotilla, all those developments put me in a much more radical position, obviously, because there is much more to protest against. So yes, I am becoming more and more radical, but you can’t put a finger to say one day I became a radical. It's an ongoing process.
Would you accept the label 'anti-Zionist' to characterise your views?
It depends what is 'Zionism'. Because Zionism is a very fluid concept – who can define what is Zionism? If Zionism means the right of the Jews to have a state, I am a Zionist. If Zionism means occupation, I'm an anti-Zionist. So I never know how to answer this question. If Zionism means to have a Jewish state at the expense of being a democratic state, then I am anti-Zionist, because I truly believe those two definitions are contradictory – 'Jewish' and 'democratic'. For me, Israel should be a democratic state.
So would it be right to say that you support a state for Jews, but not a 'Jewish state' in the sense of a state that artificially maintains a Jewish majority?
Absolutely. It should be a state for Jews that will be a just state, a democratic state, and if there will be a Palestinian majority, there will be a Palestinian majority. The idea is that Jews have to have their place, but it can't be exclusively theirs, because this land is not exclusively theirs.
[...]
You can add [Israeli President] Shimon Peres and Labor to this. This is the typical Israeli hypocrisy, and I in many ways appreciate [Israel's far-right Foreign Minister Avigdor] Lieberman more than Shimon Peres, because with Lieberman, at least, what you see is what you get. It's very clear what he stands for. With people like Shimon Peres or Meretz – and I don't say they are identical – or Oz and Yehoshua and Grossman, they want to eat the cake and leave it complete, as we say in Hebrew. This doesn't work. I think they lack courage, some of them. Others, like Shimon Peres, are hypocrites who talk about peace and do the opposite. I think that Oz and Yehoshua and Grossman, who I know very well personally, mean well. But in many ways they are still chained in the Zionistic ideology. They haven't released themselves from the old Zionistic ideology, which basically hasn't changed since '48 – namely, that the Jews have the right to this land, almost the exclusive right. They are trying to find their way to be Zionistic, and to be for peace, and to be for justice. The problem is that Zionism in its present meaning, in its common meaning, is contradictory to human rights, to equality, to democracy, and they don't recognise it. It's too hard for them to recognise it, to realise it. And therefore their position is an impossible position, because they want everything: they want Zionism, they want democracy, they want a Jewish state, but they want also rights for the Palestinians… it's very nice to want everything, but you have to make your choice and they are not courageous enough to make the choice.

Humanitarni konvoj Viva Palestina uskoro kreće za Gazu
Humanitarni konvoj Viva Palestina 5 krenut će na put za Gazu iz Londona 18. rujna i priključiti se ostalim sudionicima konvoja iz Europe, Azije, Australije, Afrike, Srednjeg istoka, Turske, Kanade i SAD-a. Humanitarni konvoj, koji su organizirali građani 5 kontinenata, u Pojas Gaze prevozi lijekove, te obrazovne i građevinske materijale. Cilj akcije je zauvijek okončati nemoralnu i ilegalnu opsadu Pojasa Gaze.
Izvor: Viva Palestina

Join the 2010 Olive Harvest Campaign
Poziv na sudjelovanje u ovogodišnjoj berbi maslina na Zapadnoj obali i drugim aktivnostima Međunarodnog pokreta solidarnosti.

THE ISRAEL DIVESTMENT CAMPAIGN
Kampanja za povlačenje ulaganja kalifornijskih državnih mirovinskih fondova iz najmanje 8 tvrtki (uključujući Caterpillar, Motorolu, Elbit systems, General Electric i druge) koje zarađuju na izraelskoj okupaciji i kršenjima ljudskih prava Palestinaca

Los Angeles Launches Nation's First Israel Divestment Campaign
For over four decades, since the 1967 Six Day War, propagandized as a victorious miracle on par with David v. Goliath, Americans have ingested a distorted media diet of Israelis portrayed as victims and Palestinians portrayed as villains. But with the launch of domestic and international outlets for independent journalism and new media, the truth is now accessible. More and more Americans have come to realize that Israelis are the oppressors and Palestinians are the oppressed. In addition, more and more Americans are learning that the relationship between the United States and Israel is not really in America's best interests – a previously untenable concept.

Letter to Pete Seeger
Participation in “With Earth and Each Other” undermines the call for BDS until Israel meets the basic requirements of human rights and international law by ending its occupation, ensuring equal rights for Palestinian citizens of Israel, and respecting the rights of Palestinian refugees. “With Earth and Each Other” is a “peace” event. But as you know so well, peace without justice is not peace at all. The event will benefit the Arava Institute for Environmental Studies in the Negev or Naqab desert. But elsewhere in the Negev, Palestinian Bedouin communities are being displaced daily. The Arava Institute has said nothing this summer as the unrecognized village of Al-Araqib has been destroyed – and re-built by residents – four times in order to make way for a Jewish National Fund (JNF) park. This destruction and blatant disregard of human communities in the name of the environment is nothing new. The JNF, a partner organization in “With Earth and Each Other,” has been engaged in the “Judaization” of Palestine for more than 100 years. After the 1948 expulsion of two thirds of the Palestinian people from their lands, the JNF planted fast-growing non-native trees on the ruins of Palestinian villages in a deliberate attempt to prevent refugees from returning to their land. The JNF continues to plant trees in Al-Araqib village and throughout the Negev and the Galilee, working with the Israeli government to displace Palestinian people – who have Israeli citizenship but are not treated equally to Jewish citizens of the state – and steal their land on an ongoing basis. Today, the JNF directly controls 13% of the land in Israel and effectively controls more than 93% of the land, renting and leasing only to Jewish citizens of the state in violation of the rights of the Palestinian minority. Clearly, this is not an organization to partner with in a “peace” event. “With Earth and Each Other” claims that the event's “purpose is not to take a side [or] say who is right or wrong.” This implies that participation in the event is a neutral act, promoting “peace” while devoid of any political message. However, as the late Howard Zinn famously said, you can't be neutral on a moving train. By joining this event, you would be inadvertently supporting the “Brand Israel” campaign, which has been launched by the Israeli government and promoted by institutions throughout the country in order to whitewash Israel's violations of international law and project a false image of normalcy. Any statement that you wish to make by participating in this event would be overshadowed by the fact that you are crossing an international picket line established by the vast majority of civil society organizations in Palestine. In fact, a message of a just peace would reach far more people, including Israelis, if you were to cancel your appearance.

Lauren Booth: Letter to Israel

BBC Bias: The Gaza Freedom Flotilla

Free Gaza group refuses to pay 'Rachel Corrie' fees
Izrael od aktivista Pokreta za slobodnu Gazu traži da plate pristojbe u iznosu od oko 3 000 eura zbog toga što je Izrael, nakon njegove otmice, brod Rachel Corrie držao u ašdodskoj luci. Aktivisti to naravno odbijaju i najavljuju da će podići tužbe za eventualne štete na brodu, dok su druge tužbe, vezano uz krađu imovine aktivista, uključujući opremu i gotovinu u vrijednosti od milijun američkih dolara, već podnesene. Irski građani žele u sklopu slijedeće flotile koja će ove godine ploviti u Pojas Gaze sudjelovati s 2 broda s humanitarnom pomoći, a brodovi i aktivisti se pripremaju u tajnosti zbog straha od izraelske sabotaže.

Israel accused of mistreating kids

200 tons of steel enter Gaza for CMWU
Izrael je u ponedjeljak, 13. rujna u Pojas Gaze kroz granični prijelaz Kerem Abu Salem pustio 200 tona čelika, što je prvi put da izraelska strana taj građevinski materijal pušta u Pojas Gaze. Čelik je namijenjen za projekt izgradnje kanalizacije u gradu Gazi koji financira njemačka razvojna banka KFW.

National Jewish State: Not a Good Idea, for Palestinian and Jews Alike
Still, just for the case that the Palestinians should accept too many Israeli security demands and expect some gesture in return, a real effort was made by the Israeli delegation to secure the breakdown of the negotiations with null results. Benjamin Netanyahu inserted a trump card with an old-new mantra to take the center stage: "we expect you to be prepared to recognize Israel as the nation-state of the Jewish people", Netanyahu reportedly told President Abbas in Washington, making headlines and rallying supporters to the customary indignant Israeli complain: what about our right for self-determination? What most supporters will not see, and the majority of supposedly impartial observers fail to notice, is that this demand has nothing to do with self-determination; In fact it represents the opposite of this very idea. The basic right of every person to choose and declare his or her own national identity is denied to Israeli citizen and residents alike. ... there is no reason in the world why a Palestinian leader should endorse this taboo and not regard it for what it really is: a basic fault of the Israeli political entity. Perhaps he should remind his Israeli interlocutors that they would certainly recoil were he to present them with a parallel demand to recognize a future Palestine as a "National Moslem State". Advocates of a Two States Solution should think twice before accepting that one of the desired future political entities would be allowed to be fully identified with any version of an ancient religion. If anything, Middle East pundits would be well advised to ask Israel to move towards secularity and real democracy.

Washington peace talks: democracy need not apply
At the forefront is the supposed representative of the Palestinian people, Palestinian Authority President Mahmoud Abbas. In recent years, the PA's most notable governing role has been its repression of an already oppressed people in the occupied West Bank and Gaza Strip. To quell any popular protest by Palestinians against the Israeli occupier, the PA has used its American-supplied and Israeli-approved weaponry and riot gear, and arrested and beaten Palestinians who voice their dissent. This was most clear during Israel's brutal assault on Gaza in the winter of 2008-09 and after the more recent attack on the Gaza Freedom Flotilla when Palestinian protestors in Ramallah and elsewhere were prevented from taking to the streets. Only two weeks ago, after a car full of Israeli settlers were killed in the occupied West Bank, the PA waged an arrest campaign rounding up hundreds of Palestinians in the occupied territory in a move that has been condemned by numerous Palestinian human rights organizations. ... In a move out of the autocratic ruler playbook, Abbas' term was extended by the PA's "emergency powers" out of fear that he would be replaced by someone from a rival party -- most likely from the more popular Hamas movement -- should new elections be held. Ironically, the most recent "free" and "democratic" elections held in Palestine were in 2006, when Hamas defeated Fatah, taking the majority of seats in parliamentary elections. ... On one end is Hosni Mubarak who has ruled Egypt under suffocating "emergency laws" (sound familiar?) since 1981 when he became president. Although friendly with the US and Israel, Mubarak runs one of the most brutal and corrupt dictatorships in the region. With a leadership dependent on -- and one of the main beneficiaries of -- US aid, Mubarak's mukhabarat (intelligence service) tolerates no dissent. Many of those who have tried to challenge his rule have joined the tens of thousands of political prisoners in Egypt's jails, where torture and abuse are well-documented and commonplace. Pictured opposite Mubarak is Jordan's King Abdullah II bin al-Hussein. Although Jordan is often hailed in the US as a "modern" and "moderate" state, there is little democracy to speak of there. Parliament, which has very little power, was dissolved last year half way through its term without any explanation, and elections delayed until this November will be held under a law widely criticized by opponents and passed by cabinet decree under "emergency provisions." Draconian laws on the press and nongovernmental organizations severely limit freedom of speech and association, and political activists carry out their work in the ubiquitous shadow of the country's security services. It's no coincidence that both of these men are considered two of the US' strongest allies in the Middle East. Both continue a US-backed policy of "peace" with Israel despite that policy having little to no support from their populations.

Homes For 27,000 Constructed During Israeli Settlements Freeze
The so-called settlement freeze in the Palestinian territories is a myth. No freeze has ever been implemented, in fact the settlements have been expanding dramatically during the moratorium. Additionally, another 13,000 homes have been approved for the West Bank, together with two new colonies near Nablus and the Jordan Valley. Israelis never actually ceased construction on the West Bank or in East Jerusalem and the number of home units in these areas has grown dramatically during the so-called moratorium.

Mohammed Omer: Dreaming of Fish, and Flowers
UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) je izradio zajednički izvještaj u suradnji sa Svjetskim programom za hranu (WFP) u kojem između ostalog stoji da je palestinskim ribarima zabranjen pristup na 85% palestinskog pomorskog teritorija na koji imaju pravo prema Sporazumu iz Osla iz 1993. između Izraela i PLO-a. Izvještaj se također bavi tampon zonom između Izraela i Pojasa Gaze u kojoj Izrael puca na poljoprivrednike koji obrađuju svoju zemlju. Od siječnja 2009. u takvim je incidentima ubijeno 22 Palestinaca, a ranjeno 146 osoba.
Europska kampanja za okončanje opsade Gaze je u srpnju objavila da se više od 9000 ljudi prijavilo da želi na brodovima slijedeće flotile ploviti u Gazu. Organizatori prikupljaju 100 000 eura kako bi poslali irski brod u Gazu u jesen ove godine.

Galway to host Irish Ship to Gaza information day
Nekoliko irskih izrabranih narodnih zastupnika je izrazilo namjeru da sudjeluje u humanitarnoj flotili koja će na jesen ploviti u Gazu, uključujući senatora Marka Dalyja iz republikanske stranke Fianna Fáil i parlamentarnog zastupnika Aengusa Ó Snodaigha iz Sinn Féina. Više informacija o irskom brodu za Gazu možete pronaći na www.irishshiptogaza.org.


Ostalo:
Šušak prikrivao zločine u Šibeniku
Jedini koji su snosili ozbiljnije posljedice su trojica 'glasnika', a uhićena četvorka i još neki pripadnici SIS-a i vojne policije ostali su pod zaštitom ministra Gojka Šuška. Barišić je po Šuškovoj zapovijedi smijenjen. A upravo je Barišić predsjednika Tuđmana izvijestio da je uz zarobljene srpske vojnike u Kulinama zlostavljano i više civila, te da postoje osnovane sumnje kako je jedan od civila, Marko Mađar, i ubijen. Marko Mađar i ostali srpski civili su, izjavio nam je Barišić, u Kuline dovedeni iz sela Ubli u zaleđu Splita, u kojem su živjeli pretežito Srbi. Njih je stanoviti P.N. iz sela Broćanac optužio da su naoružani i opasni. Temeljem njegovih optužbi vojna je policija nesretne ljude privela u Kuline. Nedugo potom P.N. je, tvrdi Barišić, priznao da je žitelje sela Ubli lažno optužio jer je bio zaljubljen u sestru Marka Mađara, a kako se djevojčina obitelj usprotivila toj vezi iz osvete ih je optužio da su teroristi. ... Privedenu četvorku sumnjiči se i za zlostavljanje vojnih zatočenika spajanjem na struju, tjeranjem na homoseksualni spolni čin i ostale opačine.

Republic of Fear
Since September 11, 2001, fear has been the main engine of change in the United States. Who would have thought that across the US, where people boast that it is the home of the free and the land of the brave, people would gladly surrender their freedom and liberty because they so fear terrorism?

Krijesnica
Krijesnica je udruga koja se bavi pružanjem pomoći djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima ... Svaki drugi dan u RH od neke maligne bolesti oboli jedno dijete. Ne zna se kako i zašto dolazi do razvoja raka kod djece. Sigurno je jedno - broj oboljelih u stalnom je laganom rastu za oko 1% godišnje. Od troje oboljele djece jedno neće uspjeti preživjeti. Oni koji će (zahvaljujući našim liječnicima i medicinskim sestrama) ozdraviti, proći će kroz velike patnje, vrlo zahtjevno liječenje (kemoterapije, zračenja, operacije, bolne pretrage,...), odvojenost od roditelja i obitelji, ... Kako liječenje traje u prosjeku godinu dana, a nerijetko i 4-5 godina, cijela obitelj oboljelog djeteta kroz to razdoblje dolazi na rub svojih psihičkih, fizičkih i materijalnih snaga.

Vegas Drone Trial Makes History
Each witness spoke eloquently, and at length, about the need for nonviolent civil disobedience in the face of criminal actions by the U.S. government — which is how most in today's anti-war movement and many international observers have characterized America's drone war. “[People] are allowed to trespass if it's for the greater good — and there are certainly exceptions [to the law] when there is an emerging, urgent need,” said Quigley, while on the stand.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije - Goldstoneov izvještaj (linkovi na sve postove)

slika: Dora McPhee - “Taoc u Gazi” [ugljen i pastel]

Linkovi na sve postove s hrvatskim prijevodom dijelova Goldstoneovog izvještaja o sukobu u Pojasu Gaze koji se u cijelosti na engleskom može pročitati na linku:

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 1. dio: Izvršni sažetak

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 2. dio: Povijestni kontekst sukoba od 1967.

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 3. dio: Granatiranje u ulici al-Fakhura

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 4. dio: Namjerni napadi na civilno stanovništvo

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 5. dio: Namjerno uništavanje tvornica i civilne infrastrukture

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 6. dio: Korištenje palestinskih civila kao ljudskih štitova

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 7. dio: Lišavanje slobode Palestinaca tijekom izraelskih vojnih operacija

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 8. dio: Strateški ciljevi izraelskih vojnih operacija u Pojasu Gaze

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 9. dio: Neki učinci izraelske blokade i vojnih operacija na stanovništvo Pojasa Gaze

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 10. dio: Zatočeništvo izraelskog vojnika Gilada Shalita

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 11. dio: Postupanje izraelskih sigurnosnih snaga s Palestincima na Zapadnoj obali za vrijeme operacija u Pojasu Gaze

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 12. dio: O palestinskim raketnim i minobacačkim napadima na civile u južnom Izraelu

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove misije, 13. dio: Zaključci

O sukobu u Pojasu Gaze iz izvještaja UN-ove Misije, 13. (i zadnji) dio: Zaključci

Iz 30. poglavlja UN-ovog izvještaja o sukobu u Gazi:

XXX. ZAKLJUČCI

(str. 520 -532)

A. Zaključna opažanja

1671. Objektivna ocjena istraživanih događaja i njihovih uzroka i konteksta ključna je za uspješnost svakog nastojanja da se postignu pravda za žrtve, te mir i sigurnost u regiji, i kao takva je u interesu svih zainteresiranih i pogođenih ovom situacijom, uključujući sukobljene strane u neprekidnim neprijateljstvima. U takvom su duhu i uz puno razumijevanje složenosti svog zadatka, članovi ove Misije prihvatili i implementirali svoj mandat.

1672. Međunarodna zajednica i država Izrael, te do mjere koju određuju njihove ovlasti i sredstva, palestinske vlasti, imaju odgovornost da zaštite žrtve od kršenja njihovih prava i rata ili ugnjetavanja i ponižavanja putem okupacije ili neselektivnih raketnih napada. Stanovništvo Palestine ima pravo slobodno odrediti svoj politički i gospodarski sustav, uključujući pravo na otpor prisilnom uskraćivanju svog prava na samoodređenje i prava da živi, u miru i slobodno, u svojoj vlastitoj državi. Stanovništvo Izraela ima pravo na život u miru i sigurnosti. Oba naroda imaju pravo na pravdu u skladu s međunarodnim pravom.

1673. U provođenju svog mandata, Misija je uzimala u obzir, kao svoje jedine vodilje, opće međunarodno pravo, međunarodno pravo ljudskih prava i međunarodno humanitarno pravo, obveze koje ona nameću državama, obveze koje nameću nedržavnim akterima, te, iznad svega, prava koja daju pojedincima. To ni u kom slučaju ne podrazumijeva izjednačavanje položaja Izraela kao okupacijske sile s položajem okupiranog palestinskog stanovništva ili tijela koja ga predstavljaju. Razlike u pogledu moći i sposobnosti nanošenja gubitaka ili pružanja zaštite, uključujući provođenje pravde tamo gdje su se dogodila kršenja prava, očite su i usporedba među njima nije niti moguća niti potrebna. Međutim, ono što zahtijeva jednaku pažnju i djelovanje je zaštita svih žrtava u skladu s međunarodnim pravom.


B. Izraelske vojne operacije u Gazi: relevantnost za/veze s izraelskom politikom u pogledu okupiranih palestinskih područja

1674. Misija smatra da se izraelska vojna operacija u Gazi u razdoblju od 27. prosinca 2008. do 18. siječnja 2009. i njen učinak ne mogu razumjeti niti procijeniti odvojeno od razvoja događaja prije i nakon te operacije. Operacija se uklapa u kontinuum politike kojom Izrael nastoji ostvariti svoje političke ciljeve u pogledu Gaze i cjelokupnog okupiranog palestinskog područja. Velik dio te politike temelji se na ili je rezultat kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava. Vojni ciljevi koje je navela izraelska vlada ne objašnjavaju činjenice koje je Misija utvrdila, niti se podudaraju s obrascima koje je Misija identificirala tijekom istrage.

1675. Kontinuum se najneposrednije vidi u politici blokade koja je prethodila vojnim operacijama i koja po mišljenju ove Misije predstavlja kolektivno kažnjavanje koje je izraelska vlada namjerno nametnula stanovništvu Pojasa Gaze. Kad su operacije započele, Pojas Gaze je već gotovo 3 godine živio pod oštrim režimom zatvaranja graničnih prijelaza i ograničenja kretanja ljudi, roba i usluga. To je uključivalo osnovne životne potrepštine poput hrane i lijekova, proizvoda koji su nužni za uobičajeno vođenje svakodnevnog života poput goriva, električne energije, školskih predmeta, te materijala za popravke i izgradnju. Te je mjere država Izrael tobože nametnula kako bi izolirala i oslabila Hamas nakon njegove izborne pobjede obzirom na stalnu percipiranu prijetnju izraelskoj sigurnosti koju je Hamas predstavljao. Učinak ovih mjera dodatno je pojačan ukidanjem financijske i druge pomoći nekih donatora na temelju sličnih razloga. Dodatno otežavajući već ionako tešku situaciju u Pojasu Gaze, učinci dugotrajne blokade nisu poštedjeli niti jedan aspekt života stanovnika Pojasa Gaze. Već prije vojne operacije gospodarstvo u Gazi je bilo iscrpljeno, zdravstveni sektor oslabljen, a stanovništvo ovisno o humanitarnoj pomoći kako bi moglo preživjeti i voditi svakodnevni život. Muškarci, žene i djeca psihološki su patili zbog dugoročnog siromaštva, nesigurnosti i nasilja, te zbog prisilnog zatvaranja u izrazito prenapučen teritorij. Dostojanstvo stanovnika Gaze ozbiljno je narušeno. Takva je situacija prevladavala u Pojasu Gaze kad su izraelske oružane snage pokrenule svoju ofenzivu u prosincu 2008. Vojne operacije i način na koji su one izvedene u znatnoj su mjeri pogoršale gore spomenute učinke blokade. Rezultat svega toga je da je u vrlo kratkom roku nanesena dugotrajna i dosad neviđena šteta kako ljudima tako i njihovim izgledima za razvoj i oporavak.

1676. Analiza modaliteta i učinka vojnih operacija iz prosinca i siječnja također ih stavlja, prema mišljenju ove Misije, u kontinuum s već otprije postojećim mjerama izraelske politike u pogledu okupiranih palestinskih područja. Među najočiglednijima su progresivna izolacija i odvajanje Pojasa Gaze od Zapadne obale, politika koja je započela mnogo ranije i koja je naročito konsolidirana nametanjem oštrih ograničenja kretanja i konačno blokadom. Nekoliko mjera koje je Izrael usvojio na Zapadnoj obali tijekom i nakon vojnih operacija u Gazi također dodatno jačaju izraelsku kontrolu nad Zapadnom obalom, uključujući Istočni Jeruzalem, i ukazuju na konvergenciju ciljeva s vojnim operacijama u Gazi. Takve mjere uključuju pojačano izvlaštenje zemlje, rušenje kuća, izdavanje naloga za rušenje kuća i dozvola za gradnju domova u kolonističkim naseljima, veća i formaliziranija ograničenja pristupa i kretanja Palestinaca, nove i strože procedure za stanovnike Pojasa Gaze koji se žele preseliti na Zapadnu obalu. Sustavni napori da se ometu i kontroliraju palestinski demokratski procesi samoodređenja, uključujući pritvaranjem izabranih političkih predstavnika i članova vlade i kažnjavanjem stanovništva Gaze zbog percipirane podrške koju ono pruža Hamasu, kulminirali su napadima na vladine zgrade tijekom ofenzive na Gazu, među kojima se najviše ističe napad na zgradu Palestinskog zakonodavnog vijeća. Kumulativni učinak ovih mjera i postupaka slabi izglede za političku i ekonomsku integraciju Pojasa Gaze i Zapadne obale.


C. Priroda, ciljevi i mete izraelskih vojnih operacija u Gazi

1677. I Palestinci i Izraelci s kojima se Misija sastala stalno su iznova naglašavali da su vojne operacije koje je Izrael u Gazi izveo u razdoblju između 27. prosinca 2008. i 18. siječnja 2009. bile kvalitativno drugačije od svih prijašnjih vojnih akcija koje je Izrael poduzeo na okupiranim palestinskim područjima. Unatoč teškim uvjetima koji već dugo vladaju u Pojasu Gaze, žrtve i dugogodišnji promatrači ustvrdili su da su ove operacije bile bez presedana u pogledu njihovog intenziteta i da će njihove posljedice biti dugoročne.

1678. Kad je Misija prvi puta posjetila Pojas Gaze početkom lipnja 2009. prošlo je gotovo 5 mjeseci od završetka izraelskih vojnih operacija. Unatoč tome, devastirajući učinci operacija na lokalno stanovništvo bili su jasni i očigledni. Osim vidljivog uništenja kuća, tvornica, bunara, škola, bolnica, policijskih postaja i drugih javnih zgrada, prizori obitelji, uključujući starije osobe i djecu, koje još uvijek žive usred ruševina svojih bivših domova – obnova je onemogućena trajnom izraelskom blokadom – dokaz su produljenog učinka operacija na uvjete u kojima živi stanovništvo Gaze. Izvještaji o traumi pretrpljenoj za vrijeme napada, stresu zbog nesigurne budućnosti, životnim poteškoćama i strahu od novih napada ukazuju na manje opipljive, ali zato ništa manje stvarne, dugotrajne učinke.

1679. Naročito su pogođene bile žene. Njihovoj situaciji treba posvetiti posebnu pažnju u svakom nastojanju da se poprave posljedice blokade, trajne okupacije i posljednjih izraelskih vojnih operacija.

1680. Prema tvrdnjama izraelske vlade, vojne operacije u Gazi su bile temeljito i opsežno planirane. Iako izraelska vlada nastoji svoje operacije prikazati kao odgovor na raketne napade u sklopu ostvarivanja svog prava na samoobranu, Misija smatra da je plan bio usmjeren, barem djelomično, na drugačiju metu: cjelokupno stanovništvo Pojasa Gaze.

1681. U tom pogledu su operacije promicale opću politiku kojoj je cilj kažnjavanje stanovništva Gaze zbog njegove otpornosti i očigledne potpore koju pruža Hamasu, a moguće i s namjerom da se silom postigne promjena te potpore. Misija smatra da je ovo stajalište činjenično čvrsto utemeljeno, imajući na umu što je vidjela i čula na terenu, što je pročitala u izjavama vojnika koji su sudjelovali u ovoj kampanji, i što je čula i pročitala u tvrdnjama sadašnjih i bivših vojnih dužnosnika i političkih čelnika za koje Misija smatra da predstavljaju razmišljanje koje je odredilo politiku i strategiju vojnih operacija.

1682. Misija priznaje da su u glavnom fokusu nakon vojnih operacija često ljudi koji su ubijeni – više od 1400 u samo 3 tjedna. To je s pravom tako. Djelomičan cilj ovakvih izvještaja je pokušati, makar i u vrlo maloj mjeri, povratiti dostojanstvo onih čija su prava prekršena na najosnovniji način – arbitrarnim lišavanjem života. Važno je da međunarodna zajednica formalno i nedvosmisleno potvrdi da takvo kršenje najosnovnijih temeljnih prava i sloboda pojedinaca ne smije biti previđeno i da ga treba osuditi.

1683. U tom pogledu, Misija priznaje da sve smrti ne predstavljaju kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Načelo razmjernosti priznaje da pod nekim strogo ograničenim uvjetima, postupci koji rezultiraju gubitkom života civila ne moraju biti protuzakoniti. Ono što otežava primjenu i procjenu razmjernosti u pogledu mnogih događaja koje je Misija istražila je to što postupci izraelskih snaga i riječi vojnih i političkih čelnika prije i za vrijeme operacija ukazuju da oni sveukupno počivaju na namjernoj politici primjene nerazmjerne sile usmjerene, ne protiv neprijatelja, već protiv „potporne infrastrukture“. U praksi je to značilo protiv civilnog stanovništva.

1684. Čini se da je vrijeme prvog izraelskog napada, 11:30 prije podne radnog dana, kad su se djeca vraćala iz škole, a ulice Gaze bile prepune ljudi koji su se bavili svojim svakodnevnim poslovima, smišljeno odabrano kako bi se stvorila najveća moguća pomutnja i raširila panika među civilnim stanovništvom. Postupanje prema mnogim zarobljenim civilima te ubijanje civila koji su se pokušavali predati jedna je od manifestacija načina na koji su efektivna pravila otvaranja vatre, standardne operativne procedure i upute vojnicima na terenu bili sastavljeni kako bi se stvorilo okružje u kojem je dužan obzir prema životima civila i temeljnom ljudskom dostojanstvu zamijenjen nepoštivanjem temeljnih normi međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava.

1685. Misija u potpunosti prihvaća da izraelske oružane snage, kao i svaka vojska koja pokušava djelovati unutar parametara međunarodnog prava, moraju izbjegavati nepotrebno izlaganje opasnosti života svojih vojnika, no jednako tako oni ne mogu toj opasnosti izlagati živote civila, muškaraca, žena i djece. Temeljna načela selektivnosti i razmjernosti primjenjuju se na bojnom polju, bez obzira da li se borbe vode u gusto izgrađenom urbanom području ili na otvorenom polju.

1686. Opetovani propusti da se razlikuju borci od civila Misiji izgledaju kao rezultat namjernih uputa koje su izdane vojnicima, kako ih neki od njih opisuju, a ne kao rezultat povremenih pogrešaka.

1687. Misija prihvaća da su neki od ubijenih bili borci izravno uključeni u neprijateljstva protiv Izraela, no mnogi od ubijenih to nisu bili. Ishod i modaliteti operacija ukazuju, po mišljenju Misije, da su one samo djelomično za cilj imale ubijanje čelnika i pripadnika Hamasa, vojnog krila Hamasa i drugih naoružanih skupina. One su također u velikoj mjeri imale za cilj uništavanje i onesposobljavanje civilne imovine i sredstava za preživljavanje civilnog stanovništva.

1688. Iz dokaza koje je prikupila Misija jasno je da je uništavanje prehrambene industrije, sustava za pročišćavanje voda, tvornica betona i stambenih kuća rezultat namjerne i sustavne politike izraelskih oružanih snaga. Ovi objekti nisu uništeni zbog toga što su predstavljali vojnu prijetnju ili povoljnu priliku, već kako bi se civilnom stanovništvu otežao svakodnevni i dostojanstven život.

1689. Uz sustavno uništavanje gospodarskog kapaciteta Pojasa Gaze, čini se da je također napadnuto i ljudsko dostojanstvo. To se moglo vidjeti ne samo u uporabi ljudskih štitova i protuzakonitom zarobljavanju ponekad u neprihvatljivim uvjetima, već i u vandaliziranju kuća koje je vojska zauzela i u načinu na koji je vojska postupala s ljudima nakon što je ušla u njihove kuće. Grafiti na zidovima, prostote i rasističke parole čine sastavni dio cjelokupne slike ponižavanja i dehumanizacije palestinskog stanovništva.

1690. Operacije su pažljivo planirane u svim njihovim fazama. Tijekom faza planiranja i na nekim operativnim razinama tijekom kampanje korišteni su pravno mišljenje i savjet. Prema tvrdnjama izraelske vlade gotovo da nije počinjena niti jedna greška. U ovim uvjetima Misija zaključuje da je ono što se dogodilo tijekom nešto više od 3 tjedna na kraju 2008. i početkom 2009. godine bio namjerno nerazmjeran napad čiji je cilj bio kažnjavanje, ponižavanje i teroriziranje civilnog stanovništva, te nametanje sve jačeg osjećaja ovisnosti i ranjivosti među tim stanovništvom.

1691. Misija je sa zabrinutošću primijetila izjave izraelskih dužnosnika, uključujući viših vojnih dužnosnika, u kojima se tvrdi da su uporaba nerazmjerne sile, napadi na civilno stanovništvo i uništavanje civilne imovine legitimna sredstva postizanja izraelskih vojnih i političkih ciljeva. Misija vjeruje da ne samo da takve izjave potkopavaju cjelokupnu vladavinu međunarodnog prava, već nisu u skladu s duhom Povelje Ujedinjenih naroda i stoga zaslužuju kategoričku osudu.

1692. Bez obzira na to koja su kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava počinjena, zbog sustavne i namjerne prirode aktivnosti opisanih u ovom izvještaju Misija ne dvoji da su odgovorni u prvom redu oni koji su zamislili, planirali, naredili i nadzirali operacije.


D. Okupacija, otpornost i civilno društvo

1693. Opisi intenzivnijeg nasilja tijekom nedavnih vojnih operacija nisu sakrili činjenicu da pojam „normalnoga“ u Pojasu Gaze već dugo vremena ima drugačije značenje zahvaljujući dugotrajnoj situaciji zlostavljanja i nedostatka zaštite koji proizlaze iz višedesetljetne okupacije.

1694. Kad se Misija usredotočila na istraživanje i analiziranje specifične materije u sklopu svog mandata, neprekidna izraelska okupacija Pojasa Gaze i Zapadne obale pokazala se kao temeljni čimbenik na kojem počivaju kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava protiv zaštićenog stanovništva i koji potkopava izglede za razvoj i mir. To što Izrael ne priznaje i ne ispunjava svoje odgovornosti koje kao okupacijska sila ima, dodatno je pogoršalo i pogoršava učinke okupacije na palestinsko stanovništvo. Nadalje, strogi i protuzakoniti okupacijski postupci, umjesto da ga guše, potiču pružanje otpora, uključujući njegove nasilne manifestacije. Misija smatra da je okončanje okupacije preduvjet za povratak dostojanstvenog života za Palestince, te za razvoj i nenasilno rješenje sukoba.

1695. Misija je bila zadivljena izdržljivošću i dostojanstvom koje su pokazali ljudi suočeni s teškim okolnostima. Operativni upravitelj UNRWA-e John Ging Misiji je prenio odgovor jednog učitelja iz Gaze tijekom jedne rasprave održane nakon završetka izraelskih vojnih operacija o intenziviranju poučavanja o ljudskim pravima u školama. Umjesto da izrazi svoj skepticizam u pogledu važnosti poučavanja ljudskih prava u kontekstu u kojem su ta prava stalno iznova uskraćivana, učitelj je bez oklijevanja podržao nastavak održavanja nastave o ljudskim pravima: „Ovo je rat vrijednosti, i mi ga nećemo izgubiti.“

1696. Ustrajan rad palestinskih nevladinih i organizacija civilnog društva na pružanju potpore stanovništvu u takvim ekstremnim okolnostima i upozoravanju na patnju i očekivanja žrtava kršenja ljudskih prava zaslužuje potpuno priznanje. Njihovu ulogu u održavanju otpornosti i dostojanstva stanovništva nije moguće preuveličati. Misija je saslušala mnoge iskaze radnika nevladinih organizacija, liječnika, vozača kola hitne pomoći, novinara, promatrača ljudskih prava, koji su, u jeku vojnih operacija, riskirali svoje živote kako bi bili na usluzi stanovništvu u nevolji. Često su govorili o tjeskobi koju su osjećali jer su morali birati između toga da ostanu u blizini svojih vlastitih obitelji ili da nastave raditi i pomagati onima kojima je pomoć potrebna, zahvaljujući čemu su često bili bez vijesti o tome da li su na sigurnom i gdje se nalaze članovi njihovih obitelji. Misija želi odati priznanje hrabrosti i radu brojnih pojedinaca koji su doprinijeli ublažavanju patnje stanovništva i izvještavanju o događajima u Gazi.


E. Raketni i minobacački napadi na Izrael

1697. Palestinske naoružane skupine ispalile su tisuće raketa i granata na Izrael od travnja 2001. Te su rakete izazvale strah među izraelskim civilnim stanovništvom, kao što dokazuju visoki postoci psihološke traume među pripadnicima pogođenih zajednica. Ti su napadi također doveli i do narušavanja društvenog, kulturnog i gospodarskog života zajednica u južnom Izraelu, i kršenja prava na obrazovanje desetaka tisuća djece i mladih koji pohađaju nastavu na pogođenim područjima.

1698. Tijekom razdoblja za koje Misija ima mandat, u tim su napadima ubijene 4 osobe, a ranjeno ih je na stotine. To što broj žrtava nije veći može se zahvaliti kombinaciji sreće i mjera koje je poduzela izraelska vlada, uključujući utvrđivanje javnih zgrada, izgradnju skloništa i, tijekom eskalacija sukoba, zatvaranje škola.

1699. Misija sa zabrinutošću primjećuje da Izrael nije pružio jednaku razinu zaštite palestinskim građanima kojima prijeti opasnost od raketnih i minobacačkih napada u odnosu na zaštitu kakvu pruža židovskim građanima. Izrael nije osigurao javna skloništa i utvrđivanje škola, na primjer, u palestinskim zajednicama koje žive u nepriznatim selima i nekim priznatim mjestima. Nije potrebno naglašavati da tisuće izraelskih Palestinaca – uključujući znatan broj djece – koji žive unutar dometa raketne paljbe, zaslužuju istu zaštitu kakvu izraelska vlada pruža židovskim građanima Izraela.


F. Protivnici vojnih operacija u Izraelu

1700. Iako je većina izraelske javnosti podržavala izraelsku vojnu ofenzivu u Gazi, u Izraelu je bilo i onih koji su joj se protivili i svoje neslaganje izrazili putem demonstracija i prosvjeda, te javnim izvještavanjem o izraelskim postupcima. Misija smatra da su postupci izraelske vlade tijekom i nakon vojnih operacija u Pojasu Gaze, uključujući ispitivanje političkih aktivista, suzbijanje kritike i izvora potencijalne kritike izraelskih vojnih akcija, naročito nevladinih organizacija, u znatnoj mjeri doprinijeli političkoj klimi u kojoj se neslaganje s vladom i njenim postupcima na okupiranim područjima ne tolerira. Onemogućavanje medijima i promatračima ljudskih prava da uđu u Gazu, prema mišljenju Misije, predstavlja pokušaj da se vladini postupci na okupiranim palestinskim područjima sakriju od javnosti i, s druge strane, pokušaj da se ometu istrage i izvještavanje o postupanju sukobljenih strana u Pojasu Gaze.

1701. U ovom kontekstu povećane netrpeljivosti prema drugačijem mišljenju u Izraelu, Misija želi odati priznanje napornom radu nevladinih organizacija u Izraelu koje hrabro i otvoreno kritiziraju postupke vlasti kojima se krše međunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava. Rad ovih organizacija je od ključne važnosti ne samo kako bi izraelska i međunarodna javnost imale pristup neovisnim informacijama, već i kako bi se potakla činjenično utemeljena rasprava o ovim pitanjima u izraelskom društvu.


G. Učinak dehumanizacije

1702. Kao i u mnogim drugim sukobima, jedno od obilježja palestinsko-izraelskog sukoba je dehumanizacija „druge strane“, a naročito žrtava. Palestinski psihijatar Dr. Iyad Sarraj je objasnio krug agresije i viktimizacije kroz koji „Palestinac u očima izraelskog vojnika prestaje biti ravnopravno ljudsko biće. Ponekad [...] on postaje čak demon [...]“. Ova „kultura sotonizacije i dehumanizacije“ pogoršava stanje paranoje. „Paranoja ima dvije strane, stranu viktimizacije, Ja sam žrtva ovog svijeta, cijeli je svijet protiv mene i s druge strane, Ja sam superioran ovom svijetu i mogu ga ugnjetavati. To vodi prema onome što nazivamo arogancija moći.“ Kao Palestinci, „u Izraelcima općenito gledamo demone i smatramo da ih možemo mrziti, da je ono što mi činimo reakcija i kažemo da Izraelci razumiju samo jezik sile. Iste stvari koje mi govorimo o Izraelcima, oni govore o nama, da mi jedino razumijemo jezik nasilja ili sile. Tu vidimo aroganciju moći, a [Izraelci] je koriste ne razmišljajući o ljudskosti. Po mom mišljenju nismo svjedoci samo ratnog stanja, već također i kulturološkog i psihološkog stanja i nadam se, želio bih da Izraelci počnu, a ima mnogo, mnogo Židova u svijetu i u Izraelu koji se preispituju, dolaziti do spoznaja pomoću kojih će umiriti svoj strah, jer u Izraelu postoji stanje straha, unatoč svoj moći, i da počnu rješavati posljedice svoje vlastite viktimizacije i odnositi se prema Palestincima kao prema ljudskim bićima, potpunim ljudskim bićima koja imaju jednaka prava kao i Izraelci, i također obratno, Palestinci se moraju baviti sobom, poštivati sami sebe i vlastite razlike kako bi mogli stajati pred Izraelcima kao potpuna ljudska bića s jednakim pravima i obvezama. To je pravi put prema pravdi i miru.“

1703. Sličnu je analizu ponudio i izraelski sveučilišni profesor Ofer Shinar: „Problem izraelskog društva je da se zbog sukoba izraelsko društvo osjeća žrtvom i to je u velikoj mjeri opravdano i vrlo mu je teško pokrenuti se i osjetiti da također može vidjeti drugu stranu i razumjeti da je i druga strana također žrtva. Mislim da je to najveća tragedija ovog sukoba i strahovito ju je teško prevladati [...] Mislim da je vaša inicijativa da saslušate [...] ljude [...] vrlo važna. Poruka koju šaljete izraelskom društvu potpuno je jasna, da ste nepristrani, da biste trebali moći uvidjeti da osjećaj da su žrtve karakterizira obje strane. Ono što od vas traži da preuzmete tu odgovornost je činjenica da morate shvatiti koliko je teško tu poruku prenijeti izraelskom društvu, koliko je izraelsko društvo zatvoreno, koliko je teško izraelskom društvu shvatiti da druga strana nije samo strana koja krši naša ljudska prava, već da su i ljudska prava na drugoj strani prekršena i da ljudi tamo također pate.“

1704. Misija je, ispunjavajući svoj mandat da istraži navodna kršenja međunarodnog prava koja su se dogodila u kontekstu vojnih operacija u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009, razgovarala uglavnom s onima koje su ti najnoviji događaji sukoba koji traje nekoliko desetljeća najviše pogodili. Kako se moglo i očekivati, Misija je pronašla društva koja je život u sukobu obilježio znatnom psihološkom traumom koja proistječe iz života koji se s pravom ljudima koji žive u mirnijim zemljama može činiti nepodnošljivim.

1705. I Palestinci i Izraelci s pravom se ljute zbog života koje su prisiljeni voditi: kod Palestinaca, gnjev zbog pojedinačnih događaja – civilnih žrtava, ranjavanja i razaranja u Gazi koji su posljedice vojnih napada, blokade, neprekidne izgradnje Zida izvan granica iz 1967 – hrani temeljni gnjev zbog neprekidne izraelske okupacije, njenih svakodnevnih ponižavanja i njihovog još neostvarenog prava na samoodređenje. Kod Izraelaca, priopćenja za javnost palestinskih naoružanih skupina u kojima se slave raketni i minobacački napadi na civile jačaju duboko usađenu zabrinutost da se pregovorima ništa neće postići i da je njihova država pod egzistencijalnom prijetnjom od koje jedino ona sama može zaštiti svoj narod. Na ovaj način i Izraelci i Palestinci dijele tajni strah – za neke, uvjerenje – da niti jedna strana ne namjerava prihvatiti pravo druge strane da ima vlastitu državu. Tu srdžbu i strah nažalost vješto zastupaju mnogi političari.

1706. Neki su Izraelci Misiji ukazali da je politika izraelske vlade, vezano uz izolaciju Pojasa Gaze i postrožena ograničenja kretanja Palestinaca na okupiranim palestinskim područjima i u Izraelu, doprinijela sve većem udaljavanju Palestinaca od Izraelaca, pri čemu su prorijeđene prilike za interakciju osim u situacijama kontrole i prinude kakve se odvijaju na kontrolnim točkama i vojnim položajima.

1707. U tom su kontekstu Misiju ohrabrili izvještaji o razmjeni i suradnji između Palestinaca i Izraelaca, na primjer u pogledu specijalista za mentalno zdravlje koji rade s Palestincima iz Gaze i sa zajednicama u južnom Izraelu, te u pogledu suradnje između izraelske Crvene Davidove zvijezde i Palestinskog Crvenog polumjeseca, naročito na Zapadnoj obali, u ispunjavanju zajedničke obveze pružanja humanitarne pomoći zajednicama u kojima rade, bez obzira na etničku pripadnost pacijenta koji se pred njima nalazi.


H. Palestinska unutarnja situacija

1708. Podjela i nasilje između Fataha i Hamasa, koji su kulminirali uspostavom paralelnih vladajućih tijela i struktura u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, imaju negativne posljedice na ljudska prava palestinskog stanovništva oba ta područja, te doprinose slabljenju vladavine prava na Okupiranom palestinskom području uz već postojeće prijetnje vezane uz stranu okupaciju. Čak i uz usko fokusiranje Misije na kršenja prava koja su relevantna za kontekst vojnih operacija u prosincu i siječnju, sve slabija zaštita Palestinaca vidljiva je iz slučajeva arbitrarnog lišavanja života, arbitrarnog pritvaranja političkih aktivista ili pristaša, ograničenja slobode izražavanja i udruživanja, i zlostavljanja od strane sigurnosnih snaga. Situaciju dodatno pogoršava sve slabija uloga pravosuđa u jamčenju vladavine prava i pravnih lijekova za povrede prava. Rješenje unutarnjih podjela na temelju slobodne volje i odluka Palestinaca i bez vanjskih uplitanja ojačalo bi sposobnost palestinskih vlasti i institucija da zaštite prava stanovništva za koje su odgovorne.


I. Potreba za zaštitom i uloga međunarodne zajednice

1709. Međunarodno pravo državama nameće obveze ne samo da poštuju nego i da osiguraju poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Međunarodni sud pravde je u svom Savjetodavnom mišljenju o pravnim posljedicama izgradnje Zida na okupiranim palestinskim područjima ustvrdio da „sve države stranke Četvrte ženevske konvencije koja se odnosi na Zaštitu civilnih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. imaju također i obvezu, poštujući Povelju Ujedinjenih naroda i međunarodno pravo, osigurati poštivanje međunarodnog prava, kako ga utjelovljuje ta konvencija, od strane Izraela“.

1710. U zaključnom dokumentu Svjetskog samita 2005. navodi se da „međunarodna zajednica, kroz Ujedinjene narode, također ima obvezu upotrijebiti primjerena diplomatska, humanitarna i druga nenasilna sredstva, u skladu s Poglavljima VI i VIII Povelje, kako bi pomogla zaštiti stanovništvo od, između ostalog, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti“. U dokumentu je naglašeno da članice Ujedinjenih naroda trebaju biti „spremne, pravovremeno i odlučno, poduzeti kolektivnu akciju, putem Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, uključujući Poglavlje VII, u slučaju da se nenasilna sredstva pokažu neadekvatnima, a očigledno je da nacionalne vlasti ne uspijevaju zaštititi svoje stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti“. U Izvještaju o provođenju odgovornosti zaštite Glavnog tajnika iz 2009. navodi se da nabrajanje ovih zločina „ni na koji način ne umanjuje važnost šireg raspona postojećih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu, međunarodnom pravu ljudskih prava, izbjegličkom pravu i međunarodnom kaznenom pravu“.

1711. Nakon desetljeća sukoba, razina prijetnje kojoj su izloženi i Palestinci i Izraelci nije se smanjila, već se povećala uz stalne eskalacije nasilja, smrti i patnje za civilno stanovništvo, kojih su vojne operacije u Gazi u prosincu i siječnju tek posljednja u nizu. Država Izrael stoga također ne uspijeva zaštiti svoje vlastite državljane time što odbija priznati da je pribjegavanje nasilnim sredstvima i vojnoj sili uzaludno.

1712. Izraelski napadi i vojne akcije u Pojasu Gaze nisu prestali po završetku vojnih operacija u prosincu i siječnju.

1713. Vijeće sigurnosti stavilo je zaštitu civilnog stanovništva na svoj dnevni red kao redovitu točku, priznajući je kao materiju koja potpada pod njegovu odgovornost. Misija primjećuje da je međunarodna zajednica uglavnom šutjela i da do danas nije djelovala kako bi osigurala zaštitu civilnog stanovništva u Pojasu Gaze i općenito na Okupiranim palestinskim područjima. Dovoljno je pogledati nedostatak primjerene reakcije na blokadu i njene posljedice, na vojne operacije u Gazi i, nakon njihovog završetka, na stalno onemogućavanje obnove. Misija također smatra da su izolacija vlasti u Gazi i sankcije nametnute Pojasu Gaze negativno utjecale na zaštitu stanovništva. Nema dvojbe da je potrebno trenutačno djelovati kako bi se omogućila obnova u Gazi. Međutim, to mora biti popraćeno čvršćim i principijelnijim stavom međunarodne zajednice u pogledu kršenja međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava i dugo odgađanog djelovanja kako bi se ta kršenja okončala. Zaštita civilnog stanovništva zahtijeva poštivanje međunarodnog prava i snošenje odgovornosti za povrede. Kada se međunarodna zajednica ne pridržava svojih vlastitih zakonskih standarda, prijetnja međunarodnoj vladavini prava postaje očita i može imati dalekosežne posljedice.

1714. Misija priznaje i naglašava impresivnu i ključnu ulogu osoblja brojnih UN-ovih agencija i tijela koji pomažu stanovništvu na Okupiranom palestinskom području u svim aspektima svakodnevnog života. Dodatno potresno obilježje vojnih operacija u prosincu i siječnju bilo je nepoštivanje, u nekoliko incidenata od kojih su neki dokumentirani u ovom izvještaju, nepovredivosti objekata, prostorija i osoblja Ujedinjenih naroda. Nije potrebno spominjati da su napadi na Ujedinjene narode neprihvatljivi i da potkopavaju sposobnost Ujedinjenih naroda da zaštite i pomognu stanovništvu kojem su ta pomoć i zaštita prijeko potrebne.


DODATNI LINKOVI:
Palestina/Izrael:
Al Fakhoora gets back 37 of its seized computers
Izrael međunarodnoj kampanji solidarnosti Al Fakhoora vratio 37 zaplijenjenih kompjutera
Izrael je preko Turske međunarodnoj kampanji Al Fakhoora, koja nastoji upozoriti međunarodnu javnost na kršenja prava na obrazovanje palestinskih učenika i studenata u Gazi, vratio 37 od 65 kompjutera koji su zaplijenjeni na humanitarnom brodu Mavi Marmara. Al Fakhoora je 65 kompjutera namjeravala podijeliti školama u Gazi u sklopu svoje misije da osigura pravo na obrazovanje palestinskih učenika. Iz Al-Fakhoore su poručili da će nastaviti raditi na poboljšanju obrazovanja djece u Gazi, te da se nadaju da će do „Tjedna prava na obrazovanje“ u studenom ti kompjuteri biti u rukama djece u Gazi. Ove će godine u sklopu „Tjedna prava na obrazovanje“ studenti i učenici iz cijelog svijeta organizirati različite akcije s ciljem osvješćivanja javnosti o kršenjima prava na obrazovanje mladih Palestinaca pod izraelskom okupacijom.

Ostalo:
Mediji navijali za generale
"Nitko se nije bavio žrtvama, odvjetnici su radili nepojmljive moralne eskapade sa tezama kako Srbi koji su živjeli na području Krajine nisu bili hrvatski građani pa ih stoga ni Hrvatska nije imala obvezu vratiti natrag, ali to se može opravdati njihovom pozicijom. Međutim, ono što mene brine je da nisam vidio nijedan intervju sa nijednom žrtvom u nijednom mediju". Ipak, intervju sa žrtvama objavljen je tjedniku Novosti u tjednu prije početka suđenja, ali s obzirom na njihovu "medijsku marginaliziranost" teško da su takve teme doprle do većeg broja čitatelja. To ne umanjuje apsurd načelnog priznavanja da je Oluja proizvela zločine, dok u isto vrijeme o žrtvama tih zločina nije bilo ni spomena.

Zatajena žrtva
Tko je prvi pali hrvatski branitelj u Domovinskom ratu: je li to, kako nas službena politika uvjerava već gotovo dva desetljeća, Josip Jović, redarstvenik koji je poginuo tijekom "krvavog Uskrsa" 1991. na Plitvičkim jezerima, ili Goran Alavanja, izmitraljiran u policijskoj uniformi na službenom zadatku u studenome 1990. u blizini Obrovca? ... Ne umanjujući nimalo Jovićevu žrtvu za Hrvatsku, valja se ipak prisjetiti Alavanje, 27-godišnjeg mladića iz Donjeg Karina kraj Benkovca, koji je poginuo u noći sa 22. na 23. studenoga 1990. na službenoj dužnosti i u službenoj odori Ministarstva unutarnjih poslova RH. Te je noći s kolegama Stevanom Bukaricom i Jovom Graovcem iz Policijske postaje u Benkovcu, PU Zadar, sjedio u službenom policijskom automobilu na raskrižju prometnica za Zadar, Obrovac i Knin. ... Oko 1,30 iza ponoći, pod okriljem mraka, do policijskog se vozila prišuljalo nekoliko maskiranih terorista i zasulo ga rafalnom paljbom iz automatskog oružja. Alavanja, koji je sjedio na vozačkom mjestu, pogođen je sa sedam metaka i na mjestu je preminuo. Suvozač Bukarica je ranjen, a Graovac je prošao neozlijeđen. Ubojice su svu trojicu izbacili iz automobila, oteli oružje i pobjegli s vozilom. ... Dakle, činjenica je da je Alavanja poginuo u klasičnom terorističkom napadu obavljajući posao kao hrvatski policajac: usmrćen je hicima koje su na njega ispalili pobunjeni Srbi. Gdje je onda problem i zašto država ignorira činjenicu da je taj njezin policajac poginuo pet mjeseci prije Josipa Jovića? Zašto đaci u udžbenicima ne čitaju da je Alavanja heroj Domovinskog rata i prva žrtva za slobodu domovine? Odgovori na sva ta pitanja svode se na jedan jedini podatak - Goran Alavanja je Srbin! A može li Srbin biti heroj Domovinskog rata i još pritom prvi poginuli branitelj?

Još malo linkova

Palestina/Izrael:
Sands of Sorrow (1950) Palestinian Arab Refugee Camps Video

Unseizing Gaza
For three years, Israel and Egypt, supported by the United States and the European Union, have restricted travel and trade and have allowed only the most basic humanitarian aid into Gaza as collective punishment for the Palestinians of Gaza electing Hamas as their government. The purpose of the siege, blockade, quarantine of Gaza is to put pressure on the people to overthrow the government of Hamas. But, sieges and sanctions seldom effect the change that other governments want. Instead, the sanctions make life miserable for the average citizen while the political elite live their lives with little impact. The United States has had a 50 year blockade on Cuba to get the people of Cuba to revolt against Fidel Castro and the revolution - and it didn't work. The ten years of sanctions on the people of Iraq didn't result in their taking up arms against Saddam Hussein's regime. And the ever increasing sanctions on the people of Iran are doomed to fail in the same way-they are all "ineffective" for the purposes for which they were created - putting such economic, medical and daily food pressure on civilians that they will take up weapons against their own heavily armed military force.

The miracle has been achieved… Abbas and Netanyahu agreed!
Finally, and after decades of suffering on both sides – equally or otherwise – the miracle has been achieved… President Mahmoud Abbas and Prime Minister Benjamin Netanyahu agreed… … To meet again in two weeks… [Do not dare say oops] … WOW… What an accomplishment… Halleluiah… Praise the lord… Allahu Akbar… Now we know that bringing all those people all the way from the Middle East to Washington to witness the miracle in person was worth it… Not only that; but they have given the undisputable sign of their will to solve the conflict by agreeing to meet every two weeks thereafter. Finding nothing on which the two leaders could agree, they agreed to meet again in two weeks. ... All media outlets are reporting the great news. Aljazeera, Fox News, CNN, TV5, RT, ABC, BBC, CBC, MSNBC, CTV, NBC, CBS, and all combinations of the alphabet are reporting the miracle… Abbas and Netanyahu agreed… WOW… People are supposed to be speechless! To all the sceptics out there, I say… someone told you so… you should fold your tent, and join the tent of believers; for the great leaders of Palestinians and Israeli-Jews have agreed. In spite of your doom and gloom predictions of failure, they agreed. You were wrong, and you will always be proven wrong; as the great leaders will always meet and agree to meet again and again and again until the whole world knows that you are wrong. What happens in the meantime is irrelevant; the important thing is that the great leaders – with the grace of God Almighty – continue to agree to meet again, and again, and again, and again, and again. In spite of sceptics' doubts, many details must be addressed and dealt with; one detail at a time. If it takes a million years, it is not important; what is significant is that the great leaders continue to meet and hold meetings to discuss agreeing to meet again.

US Campaign Vigil Marking 2010 Restart of Negotiations

'We need peace talks, not photo ops'

Fiachra Ó Luain: Request for BBC Director General to Dismiss Members of Panorama Team
The casual description of passengers as ‘terrorists’ has gone without any challenge at all in the programme. There is not even an attempt to provide a definition of the term. One common definition is ‘violence used against civilians to achieve political ends.’ By this definition attacks on soldiers are not terrorism, although attacks by soldiers can be. According to the CIA ‘Terrorism is the unlawful use of force or violence against persons or property to intimidate or coerce a government, the civilian population, or any segment thereof, in furtherance of political or social objectives.’ Here the importance of legality can be seen and the complete avoidance of this issue is a serious failing of the programme. Clearly a ruling is required on this and the most eminent and highly qualified investigation currently appointed to do this is the UN Human Rights Council's fact finding mission, which Israel is determined to sideline and avoid at all costs. (Why? Turkey and the flotilla organisers have expressed no reservations about this committee.) Allowing Israeli military personnel, some of whom may have killed or wounded flotilla passengers, to freely use the word 'terrorist' against their civilian assailants, without consideration of the fact that under international law the Israeli operation may itself have been an act of state terrorism to which the defence was perfectly legal, is a serious failing on the part of the programme. This was biased, misleading and unfair reportage that was quite possibly inaccurate as well.

gaza moments


Ostalo:
Collateral Murder
Upozorenje: snimke na linku sadrže vrlo uznemirujući sadržaj pa preporučam mlađima od 16 i osobama slabijih živaca da ih ne gledaju. S druge strane, gledanje snimki preporučam osobama koje razmišljaju o tome da zaposlenje potraže u vojsci ili da odu u neku NATO-ovu misiju širenja kapitalističkog tržišta u svijetu, kako bi na vrijeme odustale od takvih (kako po sebe tako i po ostale) štetnih ideja i poštedile se gledanja ovakvih prizora uživo.
5th April 2010 10:44 EST WikiLeaks has released a classified US military video depicting the indiscriminate slaying of over a dozen people in the Iraqi suburb of New Baghdad -- including two Reuters news staff. Reuters has been trying to obtain the video through the Freedom of Information Act, without success since the time of the attack. The video, shot from an Apache helicopter gun-sight, clearly shows the unprovoked slaying of a wounded Reuters employee and his rescuers. Two young children involved in the rescue were also seriously wounded.

AN OPEN LETTER OF RECONCILIATION & RESPONSIBILITY TO THE IRAQI PEOPLE
A newly released Wikileaks “Collateral Murder” video has made international headlines showing a July 2007 shooting incident outside of Baghdad in which U.S. forces wounded two children and killed over a dozen people, including the father of those children and two Reuters employees. Two soldiers from Bravo Company 2-16, the company depicted in the video, have written an open letter of apology to the Iraqis who were injured or lost loved ones during the attack that, these former soldiers say, is a regular occurrence in this war.
„ ... Our government may ignore you, concerned more with its public image. It has also ignored many veterans who have returned physically injured or mentally troubled by what they saw and did in your country. But the time is long overdue that we say that the value of our nation's leaders no longer represent us. Our secretary of defense may say the U.S. won't lose its reputation over this, but we stand and say that our reputation's importance pales in comparison to our common humanity. We have asked our fellow veterans and service-members, as well as civilians both in the United States and abroad, to sign in support of this letter, and to offer their names as a testimony to our common humanity, to distance ourselves from the destructive policies of our nation's leaders, and to extend our hands to you.“

Uglavnom linkovi, nekoliko vijesti...

Palestina/Izrael:
Bad journalism at best
A close analysis of the documentary reveals a troubling lack of objectivity in trying to paint the activists, headed by the Turkish relief organisation IHH, as radical Islamists bent on waging violent jihad. Through interviews, activist footage and footage selectively released by Israel, Panorama attempts to piece together the "real story". Giora Eiland, the head of Israel's military investigation into the raid, claims in the film that an analysis of the bullet holes found that one of the guns used on the ship belonged to the activists. Not only does the presenter fail to give IHH an opportunity to refute the allegation on camera, but she takes it for granted, asking "who" could have fired "the first shot". She further fails to question why then, as the IHH has claimed, that some of the bullet holes in the vessel were painted over before it was returned to Turkey. ... Corbin also claims that "western authorities accuse [the IHH] of having links to terrorist organisations". In fact, the only government that has designated the IHH as a terrorist organisation is Israel. In July, Germany banned the Frankfurt-based Foundation for Human Rights and Freedoms and Humanitarian Relief, incidentally also known as IHH, for "fighting Israel's right to exist". Since then, Israel has, with relative success, launched a campaign to blur the difference between the Turkish organization and the German one, an allegation many journalists have unquestioningly adopted as a fact. The Turkish IHH has denied any links to the German group.

Happy Birthday Free Gaza

UNHRC probe into flotilla massacre lands in Turkey
Članovi odbora UN-ovog Vijeća za ljudska prava koji istražuje izraelski napad na propalestinske aktiviste na humanitarnim brodovima flotile za Gazu prošli su ponedjeljak (23. kolovoza) stigli u Tursku kako bi saslušali svjedočenja očevidaca i razgovarali s turskim dužnosnicima. Odbor će surađivati s turskim istražiteljima tog napada, saslušati iskaze ranjenih, sastati se s dužnosnicima turskih ministarstava i drugih institucija i detaljno pregledati 3 turska broda koji su plovili u flotili. Istražni odbor UN-ovog Vijeća za ljudska prava se sastoji od 3 člana, a predvodi ga bivši sudac Međunarodnog kaznenog suda Karl Hudson-Philips.
Prošlu je nedjelju (22. kolovoza) iz Alžira isplovio veliki brod s humanitarnom pomoći za stanovništvo Gaze. Brod će pristati u egipatskoj luci El-Arish odakle će pomoć biti dostavljena u Pojas Gaze. Brod sa 60 kontejnera punih lijekova i hrane, odjeće i šatora organiziralo je Udruženje alžirske muslimanske uleme, a u toku su i pripreme za slanje pomoći u Gazu kopnenim putem iz Alžira u rujnu.

Ali Abunimah: Hamas, the I.R.A. and Us
Both the Irish and Middle Eastern conflicts figure prominently in American domestic politics — yet both have played out in very different ways. The United States allowed the Irish-American lobby to help steer policy toward the weaker side: the Irish government in Dublin and Sinn Fein and other nationalist parties in the north. At times, the United States put intense pressure on the British government, leveling the field so that negotiations could result in an agreement with broad support. By contrast, the American government let the Israel lobby shift the balance of United States support toward the stronger of the two parties: Israel. This disparity has not gone unnoticed by those with firsthand knowledge of the Irish talks. In a 2009 letter to The Times of London, several British and Irish negotiators, including John Hume, who shared the Nobel Peace Prize for the Belfast Agreement, criticized the one-sided demands imposed solely on Hamas. “Engaging Hamas,” the negotiators wrote, “does not amount to condoning terrorism or attacks on civilians. In fact, it is a precondition for security and for brokering a workable agreement.” The resumption of peace talks without any Israeli commitment to freeze settlements is another significant victory for the Israel lobby and the Israeli government. It allows Israel to pose as a willing peacemaker while carrying on with business as usual.

Diana Buttu: direct talks bound to fail
In terms of the PLO's response, this is not new. [Palestinian Authority President] Mahmoud Abbas is the same man who hijacked Palestinian elections a year and a half ago, when he unilaterally declared that his term was extended. This is the same man who has failed to hold the Palestinian Legislative Council elections. This is the same individual who has canceled the municipal elections, all under the guise of, "oh, this is too difficult right now." So it is not at all surprising that Mahmoud Abbas, speaking on behalf of Mahmoud Abbas, comes forward and declares that the PLO has accepted such talks when they haven't. And declares that the Palestinian people are welcoming such talks when they are not. And has the audacity to speak on behalf of Palestine and the Palestinians when he is neither elected nor legitimate any longer, and has not even bothered to ascertain the opinion of other organizations, other factions that are members of the PLO.

"Solidarity tastes different inside prison"
My human dignity, basic human rights and constitutional rights are suffering from basic violations. I still have no permit to meet my lawyers without being recorded. The ruling of the three judges is to justify the decision of the attorney general of Israel and the Shabak to ban free meeting with my lawyers in prison. The judges insist that such a meeting should be done through the glass separation wall and through a telephone in order to ensure recording of the whole conversation. On its face the process as well as the procedures look fair, but essentially, systematic, structural and political violations of my basic right to fair procedure are practiced. The role of the attorney general is to criminalize me, not to seek truth.

"Once winter's over, the sun will shine"
Road 446 was built by the Israeli government in 1992, and it was decided that the village of Nilin would be split into two sides. Many of us have brothers or sisters living in the other side of the village, and a lot of the time we can't reach them, either because we are under curfew or because the army have set up a flying checkpoint at the entrance of the village, and are making problems for any cars trying to enter or leave. Sometimes it feels as if our family members are living in a different village! Another problem is the dangerous nature of such a busy highway running through a small village like ours, making it impossible for children to walk from one side of the village to the other. Instead, their families must pay for buses to take their children to school, or taxis to take them to the house of a family member living on the other side of Nilin. Not to mention the land that was confiscated and the olive trees that were uprooted to make way for Road 446. The road leads to the huge settlement of Modiin Illit, so its purpose is clear, but when the road was established we were told that is was a normal road like any other, for the use of Israelis and Palestinians. Now we are not allowed to travel south on Road 446, only towards the north, but who knows if we will retain even this right in the future. It has become an apartheid road. In the past we have heard about plans to build an underground tunnel for Palestinians, but we don't know if this is true or not. Nevertheless, we hope that the settlements will be removed from our land, the occupation will be ended, and thus the road will be handed over for the use of Palestinian civilians. ... Ibrahim Amireh is a 43-year-old man with eight children, some of whom are studying at university ... now, it's difficult for them to pay for the food, let alone their education. This is the third time Ibrahim has been imprisoned. Like me, he has lost all of his land behind the wall. The army once tried to occupy his house early in the morning, to prevent his family from reaching the demonstration, and injured one of his small daughters in the process. Another of his daughters was shot with live ammunition while standing inside the window of their family's home. Hassan Mousa is another resident of Nilin currently in jail; an English teacher at the local school, he had studied in his youth in India, and was imprisoned by the Israelis purely for the reason that he is generally the person who speaks to international supporters who come to support us, because of his good grasp of the English language. The court decided that both Hassan and Ibrahim would stay in prison for one year, and would pay 9,000 NIS ($2,383) each to be released. The Israeli army got their confessions against Hassan and Ibrahim by kidnapping young men from the village and subjecting them to torture and interrogation. Amongst the claims in the confessions were that they throw stones at the demonstrations, and give money to encourage others to do the same. Both of these claims are completely false. These men have always followed the philosophy of nonviolent resistance, always directed their thoughts towards keeping the demonstrations peaceful, and have barely enough money to support their own families, let alone to support others. There are nine others still in prison, including Saddam Nafer, Ahmed Nafer, Mostafa Amireh, Said Amireh, Ibrahim Srour and several other young guys.

No reconstruction despite siege "easing"
While more consumer goods and foodstuffs are more abundant in Gaza's markets, building materials are still scarce. Even existing construction projects are stalled due to the persistent Israeli blockade on building supplies. Among them are a major housing project being built by UNRWA, the UN agency for Palestine refugees, in the southern Gaza Strip town of Khan Yunis, and more than 100 UNRWA schools. "At this moment, there is nothing happening on the ground regarding construction materials for the UN projects," said Basil Nasir, director of the United Nations Development Program in Gaza. When announcing its "easing," Israel had said it would allow supplies in for UN-sponsored projects. According to Maxwell Gaylard, United Nations Deputy Special Coordinator for the Middle East Peace Process, vital UN projects such as water and sanitation infrastructure and clinics are also on hold. "Our position is that the blockade in terms of air, sea and land should be lifted and this position has not changed," Gaylard told The Electronic Intifada. Gaylard acknowledged that since Israel announced the easing, about 200 truckloads per day were coming through the Kerem Shalom land crossing as opposed to about 70 before. But this is still far short of what is needed. "As for housing, schools, sanitation and water, we are talking about tens and tens of thousands of truckloads" of needed supplies, Gaylard said. Gaylard added that the UN was focused on getting permission for more materials to come through and according to him, the Israeli government is trying to expand the capacity of the Keren Shalom crossing. But Omar Shaban, an economist in Gaza, contends that disallowing construction materials into the coastal territory has nothing to do with logistical factors. He blamed Israel for what he termed collective punishment against of the population in Gaza, a violation of international law.

bez komentara

Negotiators to push mechanism to end siege
Pregovarači namjeravaju podržati mehanizam kojim bi se ukinula opsada Gaze (2. rujan 2010.)
Član Fatahovog središnjeg odbora koji sudjeluje u mirovnim pregovorima u Washingtonu, Nabil Sha'ath izjavio je da postoji prijedlog, koji podržava i Hamasova vlada u Gazi, prema kojem bi se dio luke u egipatskom Al-Arishu, turskom Izmiru ili na Cipru namijenio za carinski pregled brodova prije njihovog odlaska za luku u Gazi. Međunarodni inspektori nadgledali bi prijevoz roba i putnika u i iz Gaze, a ova bi mjera bila „prijelazna“ i na snazi dok traju mirovni pregovori i prethodila bi potpunom ukidanju blokade i otvaranju izravne linije za Gazu. Sha'ath tvrdi da Europa podržava prijedlog, dok je SAD izrazio želju da ga prouči. Sha'ath tvrdi da prijedlog zadovoljava međunarodne zahtjeve, ukida opsadu Gaze i onemogućava krijumčarenje oružja. Dodao je da to ne znači da treba zatvoriti ostale granične prijelaze, već da kroz njih kontinuirano treba ulaziti roba u Pojas Gaze. Ukidanje opsade Gaze za vrijeme kontroverznih mirovnih pregovora moglo bi ublažiti srdžbu Hamasa, koji je preuzeo odgovornost za napad u kojem su ubijena 4 Izraelaca u Hebronu na Zapadnoj obali u utorak (31. kolovoza), tvrdeći u svojoj izjavi da je napad izveden zbog Hamasovog protivljenja pregovorima. Stranke u PLO-u, uključujući sve osim Fataha, također su izrazile svoje protivljenje pregovorima i organizirale masovne prosvjede. Stotine ljudi okupile su se u srijedu u Ramalli kako bi osudile sudjelovanje Mahmouda Abbasa na pregovorima u Washingtonu. Mustafa Barghouthi iz Palestinske nacionalne inicijative osudio je odluku predsjednika Abbasa da sudjeluje u pregovorima za koje nema mandat palestinskog naroda. Barghouti je objasnio da palestinska vlada sudjeluje u izravnim pregovorima bez jamstava, poput obećanog zaustavljanja izgradnje ilegalnih naselja na Zapadnoj obali, i stoga bez povjerenja i bez podrške palestinskog naroda. Predvidio je da će pregovori propasti i upozorio da je napad u Hebronu dokaz da je prije izlaska na pregovore potrebno postići jedinstvo u palestinskom stajalištu.

UN panel visits flotilla victims
Ban Ki-moonova istražna skupina posjetila žrtve izraelskog napada na flotilu (23. kolovoz 2010.)
Članovi UN-ove istražne skupine koju je imenovao glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon i u kojoj sudjeluje zloglasni bivši kolumbijski predsjednik Uribe, stigli su u Tursku i razgovarali s ranjenim aktivistima u bolnici Ataturk. Skupina će se također sastati s turskim ministrom vanjskih poslova Ahmetom Davutogluom, savjetovati se s turskim povjerenstvom koje provodi svoju istragu napada, saslušati svjedočanstva svjedoka napada, uključujući onih koji su u napadu ranjeni, te se sastati s turskim ministrima i čelnicima drugih institucija. Očekuje se da će ova skupina svoj prvi izvještaj podnijeti do sredine rujna.


Ostalo:
Heroj kojeg Hrvatska želi zaboraviti
Prošlo je deset godina od ubojstva Milana Levara, a oni koji su naručili da ga se ubije i oni koji su atentat izveli još uvijek nisu pronađeni, niti se za njima traga. Čitav Gospić, naravno, zna tko su oni. Likvidaciju su naručili ljudi koji su, nakon promjene vlasti 2000., shvatili da bi ih Levarova svjedočenja mogla spremiti na dugogodišnje robije. Blagoslov su dale poglavice patriotskog podzemlja koje je 2000. i 2001. zbijalo redove i pokušavalo se prijetnjama i krvavim upozorenjima zaštititi od prodora pravde u svoj život. Što se tiče izvršitelja, istražitelji su u početku bili na pravom tragu. Ubojice i organizatori ubojstva detektirani su u redovima visokopozicioniranih policijskih specijalaca i vojnih obavještajaca u Gospiću. No, onda je iz policijskog vrha u Zagrebu stigao nalog da se taj trag napusti, jer da je pogrešan, te da se istraga usmjeri u sasvim drugom pravcu. Znamo kako je završila ta promjena smjera: istraga je skončala u ćorsokaku, kamo je se smišljeno odvelo. Levara su ubili konkretni ljudi povezani u bratstvo što se temeljilo na leševima nedužnih ličkih Srba, ali - koliko god to moglo patetično zvučati - ubila ga je i Hrvatska koju nije zanimalo što govori Milan Levar i koja je njegove riječi nevoljko počela pretakati u optužnice tek pod međunarodnim pritiskom. I tek kad je za Levara bilo prekasno. Ubila ga je ona većinska Hrvatska koja Norca, Oreškovića i Glavaša, unatoč pravomoćnim osudama za ubijanje civila, i danas smatra nacionalnim herojima i žrtvama antihrvatskih zavjera, dok Levara smatra huljom i izdajicom hrvatstva. Javni život i 2010. godine prepun je izljeva privrženosti zločincima, a za Milana Levara i njegovu obitelj rezerviran je zaborav koji je najbolje sredstvo za ispiranje mrlja na kolektivnoj savjesti. Sjećanje na Levara i na njegovu hrabrost zapravo je sjećanje na vrijeme kad se ova nacija, u ime nakaradnih viših ciljeva, odrekla ljudskosti.

Političko zastrašivanje
Postavljamo pitanje kako se može dogoditi da kriminalistička policija intervenira prema Inicijativi u slučaju komunalnog prekršaja, a da Inicijativa nije službeno obaviještena niti o postupku za komunalni prekršaj. Zbog navedenog smo prisiljeni sumnjati kako je cilj ove intervencije kriminalističke policije bio političko zastrašivanje, što, ako se pokaže istinitim, najoštrije osuđujemo jer je tako nešto nedopustivo u demokratskom društvu. Ukoliko Ministarstvo unutarnjih poslova ne ponudi zakonskim propisima podržano obrazloženje ove intervencije, pozivamo institucije, organizacije civilnog društva i međunarodnu zajednicu na nepodijeljenu osudu postupka MUP-a.

Žrtve se (ne) zaboravljaju
Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM), naime, ne utvrđuje tko je i gdje u ratu bio agresor, a tko žrtva, niti opskrbljuje podacima strašni sud u Haagu, nego zagovara osnivanje međudržavne (regionalne) i nezavisne komisije s mandatom utvrđivanja i javnog iznošenja činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u nekadašnjoj Jugoslaviji. Cilj joj je povezati različite skupine i cjelokupnu javnost u izgradnji ambijenta suosjećanja, solidarnosti i poštivanja svih žrtava ratova od 1991. do 2001. na području bivše Jugoslavije, sa željom da u dogledno vrijeme REKOM potvrde i nacionalni parlamenti svih država nasljednica bivše SFRJ. Ambicija je da REKOM stvori objektivan i točan arhiv o ratnim zločinima i povredama ljudskih prava u zadnjim ratovima, kako bi žrtve dobile puno priznanje i kako se slične stvari ne bi sutra ponovile. U postjugoslavenskim društvima ratni se zločini s druge strane često ističu i preuveličavaju, dok se vlastiti relativiziraju, umanjuju i opravdavaju zločinima drugih. Jaka je i solidarnost i identifikacija s optuženima za ratne zločine iz vlastite zajednice. Žrtve se svuda olako zaboravljaju i malo spominju, s izuzetkom prigodnih režimskih ceremonija. Sudbina čak 16.252 nestalih u ratovima na prostoru bivše države još je nerazjašnjena, a brojne grobnice su neotkrivene. Politički interes da se utvrde činjenice o svim događanjima iz prošlosti, usprkos deklarativnim željama, u državama bivše SFRJ još ne postoji. Inicijativu koja bi pridonijela da se takvo stanje promijeni - REKOM - pokrenuli su lani Fond za humanitarno pravo iz Beograda, Udruga Documenta iz Zagreba, te Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva, a u međuvremenu im je pristupilo još 900 građanskih, novinarskih, braniteljsko-veteranskih i stradalničkih udruga s područja bivše Jugoslavije.

Policija trenira strogoću
Mario Mažić, koordinator Inicijative mladih za ljudska prava, našao se na meti aparata države koja institucije civilnog društva smatra tek ukrasom za vanjski svijet, a borce za ljudska prava opasnijima od obiteljskih nasilnika.