The Murder of Anouar Al Mamluk
Ubojstvo Anouara Al Mamluka (15. siječanj 2013)
Anouar Al Mamluk (19) ustrijeljen je u „tampon zoni“, istočno od Jabalyje u Pojasu Gaze, 11. siječnja 2013. U trenutku kad je pogođen u trbuh, Al Mamluk je stajao sam, oko 40 metara od pogranične ograde. Odvezen je u bolnicu, gdje je po dolasku proglašen mrtvim. Anouar Al Mamluk je bio pripadnik Fataha, a u tampon zoni se nalazio u blizini groblja gdje je skupina mladića u to vrijeme otišla posjetiti grobove nekih mučenika. Omar Ismail Awadi (21), jedan od mladića koji je s prijateljem tog petka otišao posjetiti neke grobove na tom groblju, ranjen je u obje noge dok je pokušavao pomoći ranjenom Anouaru. Prema njegovim tvrdnjama, Anouar se prije incidenta sam nalazio oko 40 metara od ograde. Na drugoj strani ograde pojavila su se 4 izraelska vojna terenska vozila iz kojih je izišlo dvanaestak vojnika koji su na palestinsku stranu počeli ispaljivati suzavac i bojevo streljivo. Ostali su mladići pobjegli, no kad su vidjeli da je Anouar pogođen, vratili su se kako bi mu pomogli. U tom je trenutku jedan od metaka pogodio zemlju i eksplodirao, a Awadi je ranjen šrapnelom u obje noge. Njegovi su prijatelji uspjeli odnijeti ranjene Al Mamluka i Awadija do liječnika, odakle su zatim odvedeni u bolnicu. Izraelska strana tvrdi kako su vojnici posumnjali da Palestinci namjeravaju oštetiti ogradu, no Awadi tvrdi kako su se svi osim Al Mamluka nalazili na udaljenosti od 100 metara od ograde kad su vojnici otvorili vatru, te da je Awadi ranjen kad je pokušavao pomoći Al Mamluku koji se u trenutku kad je pogođen nalazio 40 metara od ograde što nije dovoljno blizu da bi je oštetio.
Read more...
Court Cancels 3 Indictments of Al-Araqib Protesters
Sud odbacio 3 optužnice protiv prosvjednika iz Al-Araqiba (05. veljača 2013)
Prekršajni sud u gradu Bir el-Sabe (Beer Ševa) 03. je veljače 2013. odbacio 3 zasebne optužnice podignute protiv 5 mještana nepriznatog arapskog beduinskog sela Al-Araqib u Naqabu (Negevu) i Haije Noach, izvršne ravnateljice Foruma za suživot u Negevu (Dukium), zbog njihove borbe protiv rušenja sela Al-Araqib. Državni je tužitelj Haiju Noach i četvoricu mještana Al-Araqiba optužio da su silom zauzeli zemlju i oglušili se na naredbe da napuste selo. Još je jedan mještanin Al-Araqiba optužen da je ometao rad policajca, vrijeđao policajca i napao policajca, navodno tijekom jednog rušenja u selu Al-Araqib. Odvjetnica obrane je naglasila kako čak i u slučaju da su djela koja im se pripisuju počinili, ona svejedno ne bi predstavljala kazneni prekršaj, a zemlja koju su optuženi navodno zauzeli je zapravo zemlja u njihovom vlasništvu, koje je premet spora između njih i države. Optužnice su bile nejasno sročene i nisu sadržavale dovoljno jake dokaze za osudu. Ovo nije prvi slučaj da je tužiteljstvo primorano povlačiti optužnice, a u Pravnom centru za prava arapske manjine u Izraelu Adalah vjeruju kako su one dio kampanje političkog progona kojem je cilj oslabiti odlučnost aktivista koji prosvjeduju protiv prisilnog raseljavanja stanovnika Al-Araqiba.
Read more...
Supreme Court rejects petition against GSS exemption from requirement to record interrogations with security suspect
Vrhovni sud odbacio zahtjev da pripadnici izraelske službe sigurnosti GSS ne budu oslobođeni obveze snimanja ispitivanja osoba osumnjičenih za sigurnosne prijestupe (10. veljača 2013)
Izraelski Vrhovni sud je 07. veljače 2013. odbacio zahtjev organizacija za ljudska prava da se ukine zakonska odredba koja dopušta policiji i službi opće sigurnosti (GSS/Shin Bet/Shabak) da ne snimaju audio i video snimke ispitivanja osumnjičenih za ugrozu sigurnosti. Zahtjev su podnijele organizacije Pravni centar za prava arapske manjine u Izraelu Adalah, Javni odbor protiv mučenja u Izraelu (PCATI), Liječnici za ljudska prava – Izrael (PHR-I) i Al Mezan. Sudska odluka u ovom slučaju je u potpunoj suprotnosti s preporukama koje je objavilo Turkelovo povjerenstvo – službeno povjerenstvo koje je imenovala izraelska vlada kako bi se istražili događaji na Flotili slobode koja je u svibnju 2010. putovala u Pojas Gaze. U tim preporukama jasno stoji kako je potrebno obvezati pripadnike GSS-a da audio i video opremom snimaju ispitivanja osumnjičenih za ugrožavanje sigurnosti. Ukoliko policija ili služba opće sigurnosti određenog pojedinca klasificira kao sigurnosnog pritvorenika, njeni pripadnici nisu dužni snimati ispitivanje bez obzira na optužbe i sudsku kaznu. Međutim, u zakonu se ne navodi što spada u ugrožavanje sigurnosti, te je stoga služba opće sigurnosti u potpunosti oslobođena obveze audio i video snimanja ispitivanja u tim slučajevima. Ovo je izuzeće od obveze snimanja ispitivanja u suprotnosti s obvezama koji Izrael ima prema članku 2 (a) UN-ove Konvencije protiv mučenja da poduzme mjere kojima će spriječiti mučenje, a njime se krši i članak 11 iste konvencije prema kojem svaka država koja je ratificirala konvenciju „mora držati pod sustavnom revizijom pravila, upute, metode i postupke za ispitivanje, te procedure pritvaranja i postupanja prema osobama koje su lišene slobode, pritvorene ili zatvorene na svakom teritoriju pod njenom jurisdikcijom, s ciljem sprječavanja svakog mučenja“. U svibnju 2009. UN-ov Odbor protiv mučenja oštro je kritizirao izuzimanje policije i službe opće sigurnosti iz obveze audio i video snimanja njihovih ispitivanja sigurnosnih osumnjičenika i pozvao Izrael da hitno tim službama naloži video snimanje razgovora s pritvorenicima osumnjičenim za sigurnosne prijestupe kako bi se spriječilo mučenje i zlostavljanje.
Read more...
Revisions to Prawer Plan for Negev Bedouin expose the farce of law in Israel
In one of the more condescending passages of the report, Begin notes that in the long run, forced displacement “can be a blessing” that will make it possible for Bedouin children to “leap in time into the midst of the twenty-first century.” Littered with Orientalist goodwill, Minister Begin wants (and knows) what's best for the Bedouin community. With relatively minor changes, what's 'best' is still the Prawer Plan. One such change is a slight augmentation in the amount of compensation available for an Arab Bedouin who is deemed eligible to claim ancestral land in the Negev. Begin recommends against capping compensation at 50 percent of the amount claimed, as was approved in the Prawer Plan, and instead to augment that cap to 62.5 percent. While the Bedouin still cannot receive their claimed ancestral land as compensation, Begin suggests that, when possible, the government should provide “comparable” land, as opposed to the generic “desert landscape” guaranteed in the Prawer Plan. But Begin affirms both the strict five-year timeline, after which any unresolved land claims will be automatically registered in the name of the state, as well as the severe restrictions on the process of judicial review for demolition and eviction orders. The Arab Bedouin community has resolutely rejected the Prawer Plan, including the latest revisions, as the imposed plan denies the realization of their rights to their ancestral land and the recognition of their historic villages, while affirming the state policy of home demolitions and deliberate denial of basic services. The Prawer Plan neither acknowledges the traditional land system of the Arab Bedouin nor does it offer an equal opportunity for Bedouin citizens to determine their own future and choose a place of residence that suits their desires. Begin states simply that such historic justice is not possible.
Read more...
Supreme Court Refuses Water to Unrecognized Arab Bedouin Village Umm el-Hieran
Izraelski Vrhovni sud uskraćuje vodu nepriznatom arapskom beduinskom selu Umm el-Hieran (25. veljača 2013)
Izraelski Vrhovni sud je 20. veljače 2013. odbacio zahtjev Pravnog centra za prava arapske manjine u Izraelu Adalah da se nepriznato arapsko beduinsko selo Umm el-Hieran (koje ima 500 stanovnika) u Naqabu (Negevu) spoji na državnu vodoopskrbnu mrežu. Sud je odlučio da trenutni izvor vode koji koristi selo – a to je privatni građanin koji živi 4 km od sela i mještanima prodaje vodu po pretjerano visokim cijenama – predstavlja „dovoljan pristup“. Sud je prilikom donošenja svoje odluke zanemario činjenicu da mještani sela Umm el-Hieran – arapski beduinski državljani Izraela – plaćaju pretjerano visoke cijene za vodu, koje uključuju troškove prijevoza i proviziju dobavljaču, zbog čega vodu plaćaju tri puta skuplje od ostalih građana Izraela koji pitku vodu plaćaju državi. Mještani su također izloženi opasnosti zbog loše kvalitete vode koja je posljedica načina na koji se voda prevozi i pohranjuje u cisternama i spremnicima. Ova je odluka u suprotnosti s odlukom Vrhovnog suda iz 2011. kada je presuđeno da je pravo na vodu ustavno pravo i da arapski beduini koji žive u Naqabu (u neplaniranim zajednicama) imaju pravo na „minimalni pristup vodi“. Međutim, sud nije pojasnio što čini „minimalni pristup“ i udovoljava li plaćanje visokih cijena za vodu koja se nalazi 8 km od sela tom kriteriju. Pristup vodi je temeljno ljudsko pravo i primarna potreba. Pravno je pitanje ovdje: tko je odgovoran za ostvarivanje temeljnih prava građana?
Read more...
xplodastream (video)
Parodija reklame proizvođača SodaStream čija se tvornica nalazi na okupiranom palestinskom teritoriju.
Link na video...
NGO STATEMENT: Israel's Obstruction of UN Human Rights Mechanisms Has Far-reaching Consequences
Nevladine udruge: Izraelska opstrukcija UN-ovih mehanizama za zaštitu ljudskih prava ima dalekosežne posljedice (29. siječanj 2013)
15 izraelskih i palestinskih organizacija za ljudska prava upozorilo je da će izraelsko odbijanje potpune suradnje s Ujedinjenim narodima imati dalekosežne posljedice. U svibnju 2012. Izrael je službeno najavio svoju odluku da „obustavi svoj kontakt s Uredom visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR), Vijećem za ljudska prava i njegovim mehanizmima“. Ovaj potez treba promatrati u kontekstu konstantnog nepoštivanja odluka, rezolucija i mehanizama UN-a od strane izraelskih vlasti. Uzastopne izraelske vlade odbile su priznati obveze koje država Izrael ima prema međunarodnom pravu ljudskih prava u pogledu palestinskog stanovništva na okupiranom palestinskom teritoriju, obveze koje se stalno iznova potvrđuju u izjavama UN-ovih tijela. Izrael također odbacuje de jure primjenjivost Četvrte ženevske konvencije, koju je obvezan poštivati kao okupacijska sila, u suprotnosti s brojnim UN-ovim rezolucijama, Savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda pravde iz 2004. godine o pravnim posljedicama izgradnje Zida na okupiranom palestinskom teritoriju i brojnim izjavama vlada zemalja iz cijelog svijeta. Izrael je 2009. godine odbio surađivati s UN-ovom misijom za utvrđivanje činjenica o sukobu u Gazi koju je predvodio sudac Richard Goldstone. 2012. Izrael je UN-ovoj Misiji za utvrđivanje činjenica o izraelskim kolonističkim naseljima na okupiranom palestinskom teritoriju onemogućio ulaz na palestinski teritorij kako ne bi mogla prikupiti svjedočanstva. Izrael je također nizu UN-ovih Posebnih izvjestitelja i zamjeniku Visokog povjerenika za ljudska prava onemogućio ulaz na palestinski teritorij. Od kad je imenovan na tu funkciju, Posebnom izvjestitelju o stanju ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranim od 1967. Richardu Falku nije dopušteno da uđe na okupirani palestinski teritorij kako bi mogao obavljati svoj posao.
Read more...
New Discriminatory Laws and Bills in Israel
This paper lists 31 main new laws and currently-tabled bills that discriminate against the Palestinian minority in Israel, threaten their rights as citizens of the state, and in some cases harm the rights of Palestinian residents of the OPT. It also documents a series of bills that have been introduced in order drastically to restrict the activities of and foreign governmental funding to human rights organizations, legislation that would cause particular harm to Arab human rights organizations in Israel. While this paper does not cover the entire body of discriminatory legislation currently pending in the Knesset, it lists major bills, including those that have been approved by the Ministerial Committee on Legislation. This wave of legislation that stifles freedoms of association and expression and discriminates on the basis of national belonging is, unfortunately, an accurate reflection of an Israeli public and political discourse that views Palestinian citizens of the state and their political representatives as threats to the basic nature or existence of the state.
Read more...
