The Historical Context of the Israeli Land and Planning Law Regime
The origins of the modern Israeli land and planning law regimes can be traced back to 1901, the year in which the Jewish National Fund (JNF) was established. The JNF, which, as will be seen, still plays a dominant role in the Israeli land law regime, was originally founded for the purpose of acquiring land in Palestine. According to the memorandum of association of the English company into which the Fund was first incorporated, its object is to acquire land in Palestine “for the purpose of settling Jews on such lands.” The same memorandum of association also prohibits the JNF from selling any land it acquired. JNF land could be leased but only “to any Jews upon any term.”
Read more...
Teenager shot in his head in Aida refugee camp
Maloljetnik pogođen u glavu u izbjegličkom logoru Aida (20. siječanj 2013)
U petak 18. siječnja oko 15:20 jedan je izraelski vojnik u glavu bojevim streljivom pogodio 16-godišnjeg palestinskog dječaka u izbjegličkom logoru Aida u Betlehemu. Ranjeni dječak živi u susjednom izbjegličkom logoru al-Azza. Aida se nalazi odmah do aparthejdskog Zida, zbog čega često izbijaju sukobi između izbjeglica i izraelske vojske. Prethodna 2 dana mještani su prosvjedovali nakon što je na izraelskom aparthejdskom zidu probijena rupa. Istog je dana izraelska vojska mještanima uputila upozorenje da će na svakog tko bude hodao glavnom ulicom koja vodi do Zida biti otvorena vatra bojevim streljivom. Ranjeni dječak nalazio se ispred Izbjegličkog centra Lajee kad je pogođen u lijevu stranu čela. Svjedoci tvrde kako se u trenutku kad je dječak pogođen nisu odvijali nikakvi prosvjedi, već da su ljudi u Aidi samo gledali vojnike izdaleka. Sam centar Lajee udaljen je od Zida. Izjave svjedoka potvrđuje i video snimka incidenta koja prikazuje skupinu mladih kako nose ranjenog dječaka nakon što je pogođen. Dječak je odmah po ranjavanju prebačen u vladinu bolnicu u Beit Jali, te potom u obližnju bolnicu Arapskog društva. Nakon intervencije predsjednika Palestinske samouprave Abbasa, koji se u trenutku ranjavanja nalazio u Betlehemu, dječak je prebačen u bolnicu Hadassa u Izraelu. Neurokirurzi navodno su 3 puta operirali dječaka, a stanje mu je kritično. Dvojica liječnika koji su pregledali i liječili dječaka nisu isključili ranije glasine kako je dječak pogođen dum-dum metkom, zbog fragmentacije metka u dječakovoj glavi, dok je treći liječnik ustvrdio kako se po njegovom mišljenju definitivno radi o tom streljivu. Dum-dum metci su zbog svoje brutalnosti zabranjeni u međunarodnom pravu. U članku 8 na Revizijskoj konferenciji Rimskog statuta u Kampali uporaba ovakve vrste streljiva u unutarnjem oružanom sukobu proglašena je ratnim zločinom. Ti su metci također u međunarodnim oružanim sukobima zabranjeni Haškom konvencijom. Nekoliko liječnika koji su pregledali ranjenog dječaka tvrde da mu je metak eksplodirao u mozgu. Ulazna rana pokazuje znatno oštećenje lubanje i nema izlazne rane.
Read more...
Going back to Bab al-Shams (photos)
Povratak u Bab al-Shams (slike) (17. siječanj 2013)
Tri dana nakon deložacije iz novostvorenog sela Bab al-Shams Palestinci su se pokušali vratiti, no izraelske su iz snage u tome silom spriječile.
Click to watch...
Settler violence continues in Qusra
Nastavlja se kolonističko nasilje u Qusri (17. siječanj 2013)
Od početka nove godine mještani sela Qusra i njihova poljoprivredna zemljišta, južno od Nablusa na Zapadnoj obali, izloženi su sve učestalijem nasilju kolonista iz okolnih divljih kolonističkih naselja. U manje od mjesec dana od početka nove godine, tvrde mještani, uništeno je ili iščupano 600 stabala, a 8 je osoba ozlijeđeno gumenim metcima i imalo je poteškoća zbog udisanja suzavca. Jedan je mještanin ranjen bojevim streljivom, a još 3 su bili žrtve napada. U selskom vijeću Qusre tvrde da su za napade odgovorni kolonisti iz divljih kolonističkih naselja Esh Kodesh i Kida, koja se pretežito bave poljoprivredom, vinogradarstvom i stočarstvom. Qusra ima oko 6000 stanovnika, a oko 60% radne snage radi u poljoprivredi. Preživljavanje im u znatnoj mjeri ovisi o zemlji i maslinicima. U četvrtak 10. siječnja 2013. jedan je kolonist jednog mještanina Qusre ranio bojevim streljivom. Prema palestinskim izvorima ranjavanje se dogodilo u selu, nakon što su ga kolonisti napali. Kolonisti su u svom napadu uništavali sve pred sobom: drveće, ograde, pucali po uličnoj rasvjeti. Kad su htjeli napasti jednu kuću i preplašiti djecu u njoj, žrtva im se ispriječila na putu kako bi zaštitila kuću. Kolonisti su otvorili vatru i mladića ranili u desnu nogu. Nakon ovog napada mještani su se pokušali suprotstaviti kolonistima, no tada je izraelska vojska na njih počela ispaljivati suzavac i gumene metke. Ovakvi se napadi u selu Qusra odvijaju već godinama. Tijekom 2012. napadnuto je 36 osoba i uništene su na stotine maslinovih stabala. Iako je selsko vijeće u brojnim slučajevima nasilja kontaktiralo izraelski Okružni koordinacijski ured ništa nije poduzeto i nitko od odgovornih za napade nije uhićen. Tjedan dana prije ovog incidenta kolonisti i izraelske snage sukobili su se s mještanima Qusra na okolnim poljima. Nekoliko je mještana imalo problema zbog udisanja suzavca. Kolonističko naselje Migdalim se nalazi odmah do Qusre, no njegovi kolonisti do sada još nisu uznemiravali mještane Qusre. Divlja kolonistička naselja Esh Kodesh i Kida nalaze se na mnogo većoj udaljenosti. Kolonisti iz Esh Kodesha tvrde da su maslinova stabla uništena u nevremenu koje je pogodilo to područje tjedan ranije, te kako imaju video snimku koja prikazuje Palestince koji uništavaju stabla i ograde u jednom od njihovih vinograda, za koje mještani Qusre tvrde da su prije uspostave divljeg kolonističkog naselja Esh Kodesh pripadali selu Qusra.
Read more...
16 year old Sameer Awad killed by IDF in Budrus
Izraelska vojska ubila 16-godišnjaka u Budrusu (16. siječanj 2013)
Izraelski su vojnici u utorak 15. siječnja 2013. 16-godišnjeg Sameera Awada ranili u glavu, vrat i grudni koš. Dječak je kasnije preminuo od zadobivenih ozljeda u bolnici u Ramalli. Izraelska vojska tvrdi kako je Awad pokušavao prijeći sigurnosnu ogradu i ući u Izrael nakon polaganja ispita u svojoj školi. U trenutku napada sa Sameerom su bili njegov brat Jamil i još najmanje jedan prijatelj. Svjedoci tvrde kako su Sameeru Awadu prišla dvojica izraelskih vojnika i zgrabila ga. On im se istrgnuo i vojnici ga nisu pokušali ponovo uhvatiti. Umjesto toga su pucali na njega s udaljenosti od oko 3 metra. Prema drugim izvorima, uključujući izjavu Koordinacijskog odbora za narodnu borbu, dječak se udaljavao od vojnika u trenutku kad je napadnut, ali se radilo o udaljenosti od 100 metara. Ono što je očito je da je Sameer bio nenaoružan i nije predstavljao prijetnju izraelskim vojnicima. Sameerov brat tvrdi da su mu vojnici prijetili da će i na njega pucati ako bude pokušao pomoći bratu, no on i prijatelj svejedno su ranjenog Sameera odnijeli na relativno sigurnu udaljenost. Sameer je peti Palestinac kojeg su Izraelci ubili od početka 2013. Nakon sprovoda održan je malen, ali strastven prosvjed u počast Sameeru ispred pripadnika izraelskih snaga na ogradi. U subotu 12. siječnja ubijen je jedan 21-godišnji Palestinac koji je pokušavao iz južnog hebronskog gorja ući u Izrael. U proteklih tjedan dana u Pojasu Gaze su ubijena 3 Palestinca, uključujući jednog 21-godišnjeg poljoprivrednika. Ovi slučajevi pokazuju da se izraelska vojska sve rjeđe libi upotrijebiti bojevo streljivo protiv palestinskih civila.
Read more...
Detainment of Palestinian researcher is an attack on intellectuals
Pritvor palestinskog istraživača predstavlja napad na intelektualce (05. siječanj 2013)
Istraživač nevladine organizacije Mreža za potporu zarobljenicima Addameer Ayman Nasser nalazi se u izraelskom pritvoru. Nasser je uhićen u raciji u svom domu u Saffi u okolici Ramalle na Zapadnoj obali 15. listopada 2012. i od tada se nalazi u izraelskom okupacijskom zatvoru. Optužen je da je organizirao aktivnosti solidarnosti s palestinskim zarobljenicima, sudjelovao u godišnjem obilježavanju palestinskog Dana zarobljenika i posjetio festival posvećen životu pokojnog Mustafe Abu Alija, ubijenog glavnog tajnika Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Nasserovi navodni zločini su javna okupljanja u kojima su sudjelovale tisuće Palestinaca i stranaca, te je stoga jasno da se radi o još jednom od bezbrojnih napada na palestinske intelektualce. Napadima na palestinsko civilno društvo Izrael ne krši samo ljudska prava, nego i dokazuje da palestinsku intelektualnu zajednicu smatra većom prijetnjom Izraelu od oružanog nasilja. U srpnju 1972. automobilom bombom u Beirutu je ubijen Ghassan Kanafani, palestinski pisac i aktivist Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Rasprostranjeno je uvjerenje kako je taj atentat izveo izraelski Mossad. Slijedeće su godine izraelske snage ubile pjesnika i pisca Kamala Nassera. 1987. godine, 2 tjedna nakon što ga je PLO upozorio da „ispravi svoje stavove“, crtača Najija al-Alija ubio je nepoznati ubojica. Posljednjih je godina gušenje palestinske intelektualne zajednice poprimilo birokratskiji oblik. Kršeći Sporazume iz Osla, koji Pojas Gaze i Zapadnu obalu smatraju jednom jedinicom, Izrael je 2000. nametnuo stroga ograničenja kretanja čime je u stvari zabranjeno svo akademsko putovanje između ovih odvojenih područja. Institucije visokog obrazovanja u Pojasu Gaze trpe zbog trajne blokade i stalnog bombardiranja, a rijetkim je studentima iz Pojasa Gaze dopušteno da studiraju na Zapadnoj obali. Od izbijanja Druge palestinske Intifade samo je 3 studenata (s novčanom potporom SAD-a) imalo tu sreću da otputuju iz Pojasa Gaze i dovrše svoj studij na Zapadnoj obali. U jednom je sudskom slučaju 2007. godine Izrael tvrdio kako su palestinska sveučilišta „staklenici za uzgoj terorizma“ i kako Izrael nije obvezan dopustiti „stranom neprijatelju“ da ulazi u „svoju zemlju“, u što vlada uključuje cijelu Zapadnu obalu, koja je nedavno priznata kao suverena palestinska država u Općoj skupštini UN-a. U rujnu 2012. sud je odbio molbu 5 studenata iz Gaze koji su željeli studirati na Zapadnoj obali. Izrael je ponovo pokazao prezir prema palestinskom civilnom društvu kad su 11. prosinca 2012. izvršene racije u 3 organizacijama civilnog društva. Vojnici su vojnim terenskim vozilima ušli u Ramallu, koja je u sklopu Sporazuma iz Osla potpala u Zonu A i pod punu palestinsku kontrolu, i pretresli prostorije Odbora palestinskih žena u izbjegličkom logoru Qaddura, Mreže za potporu zarobljenicima Addameer i Mreže palestinskih nevladinih udruga, koalicije koja predstavlja više od 130 organizacija civilnog društva. Ukradeni su kompjuteri, spisi, novac i oprema za snimanje. Pritvaranje Aymana Nassera je dio ovog šireg obrasca sustavnog progona intelektualaca i civilnog društva. Tijekom prvih 45 dana pritvora Nasser ni za što nije bio optužen, a ispitivali su ga 20 sati na dan dok su mu ruke bile vezane iza leđa. Za vrijeme koje nije provodio na ispitivanju, držan je u izolaciji u maloj prostoriji s jednom dekom, glasnim klima uređajem i jakim fluorescentnim svjetlom koje se nikad ne gasi. Nasser trenutno čeka suđenje, kojih većina završava osudama.
Read more...
Nearly ten years after store closures, Hebron still suffering
Gotovo deset godina nakon zatvaranja poslovnih prostora život u Hebronu je i dalje težak (26. siječanj 2013)
Ulicu Shuhada, na kojoj se nalazila glavna hebronska tržnica, izraelska je vojska u potpunosti zatvorila za Palestince početkom Druge Intifade. Zbog deložacija mještana i prisilnog zatvaranja trgovina grad je dobio nadimak „Grad duhova“. Ovo je mjesto nekad bilo živahno središte gospodarske djelatnosti, a sada je prazno i napušteno. Na propagandnim plakatima na područjima pod izraelskom kontrolom u starom gradu piše da su trgovine zatvorene radi sigurnosti nakon palestinskih napada na koloniste tijekom Druge Intifade, no istina je da su mnoge trgovine zatvorene prije izbijanja Intifade. Na primjer: radnja za popravljanje računala hebronskog građanina Ramija Tawila zatvorena je vojnom naredbom 15. siječnja 1991. Tawil je ponovo otvorio radnju točno godinu dana kasnije u hebronskoj ulici Bab Zawiya, odmah do područja grada koje kontroliraju Izraelci. Tawil tvrdi kako je nekoliko puta pokušavao ponovo otvoriti svoju zatvorenu radnju na starom mjestu, no izraelska ga je vojska svaki puta u tome spriječila. Tawilova radnja je nekada pripadala njegovom ocu, koji ju je otvorio 1968, nakon što je Izrael 1967. godine okupirao Zapadnu obalu. Izraelske vlasti Tawilu nisu dale nikakvu odštetu za zatvaranje radnje i bio je prisiljen prodati svoju imovinu i zadužiti se kako bi mogao otvoriti novu radnju. Prema podacima izraelske organizacije za ljudska prava B'Tselem, u starom gradu Hebrona zatvoreno je 1829 poslovnih prostora, od čega je 62,4% zatvoreno tijekom Druge Intifade. Zatvaranje poslovnih prostora imalo je znatan utjecaj na sve aspekte života u Hebronu, od gospodarstva do društvenog života. Također je utjecalo na mogućnost palestinskog pristupa vjerskim mjestima, budući da je nužno prijeći 3 kontrolne točke kako bi se iz dijela grada pod palestinskom kontrolom došlo do Ibrahimove džamije, koja je najvažniji vjerski lokalitet u Hebronu. Umirovljeni hebronski učitelj Rasmi Kabaja tvrdi da palestinske obitelji još uvijek strahuju da bi izraelski vojnici mogli zatvoriti njihove trgovine i upozorava da izraelska okupacija i agresija uzrokuju očigledne štetne psihološke posljedice kod mnoge djece. „Najgori je psihološki učinak na one koji izađu iz zatvora. Kad Izrael uhiti dječaka, on se neće vratiti [i odrastati] kao normalna osoba,“ tvrdi Kabaja. Prisjeća se da je Hebron prije okupacije 1967. bio palestinsko trgovinsko i turističko središte, no u petoj ili šestoj godini okupacije Izrael je počeo oko grada postavljati svoje baze, a grad je danas okružen kolonistima.
Read more...
Palestinian Appeal to Professor Zygmunt Bauman
You yourself are a harsh critic of the Israeli state, and your courageous statements about Israel's regime of oppression and your likening of the apartheid Wall to the wall surrounding the Warsaw Ghetto have engendered the ire of the Zionist establishment while being welcomed by those fighting for justice. We are hopeful that a person who declared that it “is forbidden to stay silent in the face of Israeli crimes and their persecution of Palestinians exactly because the fate of Jews in Europe had similar beginnings – discrimination, pogroms, ghettoes, concluding with the Shoah,” will find it right to respect the Palestinians' means of struggle by boycotting the complicit institutions of the Israeli state. The academic and cultural boycott has wide support in Palestinian society, and is viewed as the most effective path today to achieving Palestinians' right to self-determination given the abject failure of “peacemaking” and the inability of the UN, under US hegemony, to hold Israel accountable to international law. We do not need to remind you that the Israeli academic establishment is deeply implicated in the system of apartheid and colonialism that oppresses the Palestinian people. You are also acutely aware that Israel has flouted international law for several decades. Since the hegemonic world powers are actively complicit in enabling and perpetuating Israel's colonial and oppressive policies, we believe that the only avenue open to achieving justice and upholding international law is sustained work on the part of Palestinian and international civil society to put pressure on Israel and its complicit institutions to end this oppression.
Read more...
Antonio Munoz Molina: Conscientious Writers do not Side with Apartheid
The book fair you will be attending is sponsored by the Jerusalem Municipality, a key node in the official Israeli structure of colonialism and apartheid, and a leading violator of Palestinian rights. The Municipality has, since its inception, been a major instrument in the colonization of Israeli-occupied Jerusalem, in contravention of international law. It is particularly notable for its role in promoting and deepening one of the starkest cases of urban apartheid in the world. The municipality continues to be actively involved in the illegal gradual ethnic cleansing of the indigenous Palestinians out of Jerusalem, the demolition of Palestinian homes and destruction of property, and the sustained suppression of development in the Palestinian neighborhoods as a matter of policy. John Dugard, a leading international law expert and former UN rapporteur for human rights in the occupied Palestinian territory, had this to say about the situation of Palestinians in occupied East Jerusalem: “The similarities between the situation of East Jerusalemites and black South Africans [under apartheid] is very great in respect of their residency rights. We had the old Group Areas Act in South Africa. East Jerusalem has territorial classification that has the same sort of consequences as race classification had in South Africa in respect of who you can marry, where you can live, where you can go to school or hospital.”
Read more...
